EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 10.1.2017.
COM(2016) 821 final
2016/0398(COD)
Prijedlog
DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o provedbi Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu, kojom se utvrđuje postupak obavješćivanja kad je riječ o sustavima ovlašćivanja i zahtjevima povezanima s uslugama te o izmjeni Direktive 2006/123/EZ i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta
(Tekst značajan za EGP)
{SWD(2016) 434 final}
{SWD(2016) 435 final}
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Povezanije i pravednije unutarnje tržište jedan je od deset prioriteta Europske komisije. Rad na njegovoj čvrstoći i iskorištavanje njegova punog potencijala ključni su za promicanje radnih mjesta i rasta u Europskoj uniji. Komisija je u listopadu 2015. donijela strategiju jedinstvenog tržišta s nizom aktivnosti za poboljšanje jedinstvenog tržišta radi stvaranja više mogućnosti za osobe i poduzeća, uključujući zakonodavni prijedlog za poboljšanje provedbe Direktive o uslugama reformom postojećeg postupka obavješćivanja u pogledu usluga. Europsko vijeće pozvalo je na ambicioznost u izradi strategije jedinstvenog tržišta te je zatražilo da se različite strategije jedinstvenog tržišta dovrše i provedu do 2018., podsjećajući na to da će se „boljom provedbom i primjenom postojećeg zakonodavstva dodatno [...] pospješiti iskorištavanje prednosti ambicija europskog jedinstvenog tržišta”.
Prema Direktivi o uslugama određeni nacionalni propisi kojima se ograničavaju sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga moraju biti nediskriminirajući s obzirom na državljanstvo ili boravište, proporcionalni te opravdani prevladavajućim razlozima od društvenog interesa. Kako bi se osiguralo da nove mjere koje su nametnule države članice uistinu ispunjavaju navedene uvjete i time poboljšala konkurentnost i integracija jedinstvenog tržišta usluga, Direktivom o uslugama propisuje se da države članice Komisiji podnose obavijesti o novim ili promijenjenim sustavima ovlašćivanja ili novim ili izmijenjenim zahtjevima koji su obuhvaćeni navedenom Direktivom.
Međutim, ocjenama Komisije utvrđeno je da se trenutačnim postupcima obavješćivanja u skladu s Direktivom o uslugama ne postiže uvijek taj cilj unatoč naporima uloženima tijekom prethodnih godina kako bi se poboljšala njezina provedba, uključujući smjernice iz Priručnika za provedbu Direktive o uslugama, razmjenu iskustva i najboljih praksi među nacionalnim upravama te objavu podataka o upotrebi postojećeg postupka obavješćivanja od strane država članica. Posljedično, 40 % strukturiranih dijaloga koje je Komisija pokrenula s državama članicama 2015. kako bi osigurala usklađenost s Direktivom o uslugama odnosilo se na novouvedene nacionalne mjere. Stoga se čini da postojeći postupak obavješćivanja nije primjereno pridonio ispravnoj i potpunoj provedbi Direktive o uslugama.
Komisija stoga predstavlja samostalan zakonodavni instrument kojim se osuvremenjuje trenutačni postupak obavješćivanja u skladu s Direktivom o uslugama radi poboljšanja provedbe postojećih odredbi te Direktive uspostavom djelotvornijeg i učinkovitijeg postupka kojim se države članice sprečava da donose sustave ovlašćivanja ili određene zahtjeve koji nisu u skladu s Direktivom o uslugama. Odredbama ove Direktive postojeća se Direktiva o uslugama ne mijenja više nego što je nužno za reviziju njezinih posebnih odredbi o postupcima obavješćivanja.
Konkretnije, ciljevi su navedenog zakonodavnog instrumenta povećati učinkovitost postupka obavješćivanja, poboljšati kvalitetu i sadržaj dostavljenih obavijesti, obuhvatiti dodatne zahtjeve za koje je primjenom Direktive o uslugama dokazano da mogu predstavljati velike zapreke unutarnjem tržištu usluga te poboljšati poštovanje obveze obavješćivanja.
Uspostavom djelotvornijeg, učinkovitijeg i usklađenijeg postupka obavješćivanja poduprijet će se države članice i pridonijet će se sprečavanju uvođenja diskriminirajućih, neopravdanih i neproporcionalnih sustava ovlašćivanja ili zahtjeva povezanih s uslugama obuhvaćenima Direktivom o uslugama. Takvi sustavi ovlašćivanja ili zahtjevi rezultiraju manje otvorenim i konkurentnim gospodarstvom s višim cijenama i manjim izborom za potrošače. Nadalje, njima bi se moglo i oslabjeti poduzetništvo i ulaganje jer postoji vjerojatnost da se smanji broj novoosnovanih poduzeća koja potom ulaze na europsko tržište. Očekuje se da će predloženo zakonodavstvo stoga pridonijeti uspostavi konkurentnijeg i integriranijeg tržišta usluga u Europi, koje će donijeti koristi i potrošačima i poduzetnicima.
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području
Ovom se Direktivom dopunjuje postojeći postupak obavješćivanja koji se primjenjuje na robu i usluge informacijskog društva, koji je uspostavljen Direktivom o transparentnosti jedinstvenog tržišta. Povezanost između tih dviju direktiva uređena je u skladu s navedenim pravnim instrumentima.
Nadalje, ovom se Direktivom dopunjuju postojeće obveze izvješćivanja u skladu s Direktivom o stručnim kvalifikacijama. Naime, Direktiva sadržava članak u kojem se jasno definira povezanost između tih dvaju pravnih instrumenata i predmetnih obveza.
Ova će Direktiva biti provedena upotrebom Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, koji je uspostavljen Uredbom IMI.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Ovom se Direktivom dopunjuju druge inicijative politike koje se odnose na usluge objavljene u Strategiji jedinstvenog tržišta, posebice direktiva o ispitivanju proporcionalnosti. Potonjom će se za države članice odrediti kriteriji za pripremu procjena proporcionalnosti koje se odnose na nacrte nacionalnih zakona obuhvaćene Direktivom o stručnim kvalifikacijama. Neke mjere iz Direktive o stručnim kvalifikacijama obuhvaćene su Direktivom o uslugama i njezinom obvezom obavješćivanja. U tim bi slučajevima informacije o procjeni proporcionalnosti koje treba dostaviti u okviru trenutačnog postupka obavješćivanja morale zadovoljavati zahtjeve Direktive o ispitivanju proporcionalnosti. Osigurava se usklađenost tih instrumenata.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Prijedlog Direktive temelji se na članku 53. stavku 1. te člancima 62. i 114. UFEU-a.
EU dobiva nadležnost za djelovanje u području jedinstvenog tržišta usluga na temelju članka 53. stavka 1. te članaka 62. i 114. UFEU-a. Propisi EU-a doneseni u skladu s člankom 53. stavkom 1. te člankom 62. UFEU-a trebali bi biti namijenjeni usklađivanju odredaba predviđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u odnosu na osnivanje i obavljanje djelatnosti samozaposlenih osoba, a u svrhu olakšavanja obavljanja navedenih djelatnosti. Na temelju članka 114. UFEU-a EU-u je pod određenim uvjetima dana nadležnost za donošenje zakonodavstva EU-a o uspostavi i funkcioniranju jedinstvenog tržišta.
Cilj postupka obavješćivanja, koji je uspostavljen u skladu s postojećom Direktivom, jest zaštititi slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, koji predstavljaju temelje Europske unije. Cilj je navedenog postupka osobito osigurati da će određena ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga na nacionalnoj razini biti u skladu s Direktivom o uslugama, čime će se pridonijeti njezinoj boljoj provedbi.
Postupkom obavješćivanja, koji je uspostavljen na temelju postojeće Direktive, omogućuju se ocjenjivanje nacionalnih zakona, propisa ili administrativnih odredaba te učinkovite preventivne mjere u slučaju neusklađenosti s povezanim odredbama Direktive o uslugama. Direktivom o uslugama posebno se propisuju uvjeti nediskriminacije, nužnosti i proporcionalnosti koje moraju zadovoljiti sustavi ovlašćivanja te određeni zahtjevi koji se odnose na usluge u državama članicama. Nadalje, u Direktivi se utvrđuju posebni propisi povezani sa sustavima ovlašćivanja (na primjer, u odnosu na postupovna jamstva) te određenim zahtjevima (na primjer, zahtjevi u odnosu na osiguranje).
Postupak obavješćivanja spriječit će uvođenje zapreka jedinstvenom tržištu koje nastaju zbog heterogenog razvoja nacionalnih zakona te pridonijeti približavanju nacionalnih zakona, propisa ili administrativnih odredaba u pogledu usluga obuhvaćenih Direktivom o uslugama. Time će se poboljšati funkcioniranje jedinstvenog tržišta usluga EU-a i promicati stvaranje radnih mjesta i rast.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Opći cilj ovog zakonodavnog prijedloga jest osigurati neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta usluga EU-a koje nije ograničeno na državno područje jedne države članice, već obuhvaća cjelokupno područje Europske unije. S obzirom na transnacionalnu narav jedinstvenog tržišta EU-a, učinkovitu i usklađenu provjeru nacrta nacionalnih mjera na temelju odredaba Direktive o uslugama, uključujući upravljanje odgovarajućim informacijskim alatom u tu svrhu, moguće je postići jedino na razini EU-a. Na temelju ove Direktive postupak obavješćivanja zamijenit će postojeći postupak obavješćivanja uspostavljen Direktivom o uslugama.
•Proporcionalnost
Mjere uvedene ovom Direktivom proporcionalne su njezinim ciljevima, odnosno učinkovitijem postupku obavješćivanja u svrhu poboljšane provedbe Direktive o uslugama. U usporedbi s postojećim postupkom, ovom Direktivom utvrđuje se jasnije opisana obveza obavješćivanja, koja je usklađenija s područjem primjene Direktive o uslugama, utvrđuje se dobro definiran i učinkovit postupak savjetovanja o nacrtu priopćenih mjera, dionicima se omogućuje transparentnost obavješćivanja, utvrđuje se i usklađuje postojeća mogućnost za Komisiju da donosi odluke o priopćenim mjerama te se pojašnjavaju pravne posljedice neobavješćivanja.
Te mjere ne idu dalje od onog što je potrebno za rješavanje utvrđenih problema te postizanje utvrđenih ciljeva. Mjere ne podrazumijevaju nikakve obveze za pružatelje usluga. Nadalje, tim mjerama ne nameću se neproporcionalni troškovi državama članicama: javna tijela država članica već su obvezna poštovati Direktivu o uslugama te Komisiju obavješćivati o određenim mjerama u skladu s Direktivom o uslugama. Očekivano malo povećanje administrativnih troškova za države članice dijelom bi u praksi moglo biti nadoknađeno zahvaljujući smanjenju troškova koji bi u suprotnome proizlazili iz postupaka zbog povrede propisa. Naime, svrha je inicijative smanjiti broj postupaka zbog povrede propisa jer se njome nastoje izbjeći određene zapreke u uslužnom sektoru koje nisu u skladu s Direktivom o uslugama.
•Odabir instrumenta
Usklađeni i transparentni postupak obavješćivanja, kojim se omogućuje provjera usklađenosti sustava ovlašćivanja ili zahtjeva s Direktivom o uslugama prije donošenja u državama članicama, zahtijeva donošenje pravno obvezujućeg instrumenta.
Prijedlog se temelji na članku 53. stavku 1. te člancima 62. i 114. UFEU-a. Tim prijedlogom Komisija pokreće donošenje Direktive.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Ex post evaluacija / provjera primjerenosti postojećeg zakonodavstva
Tijekom izrade ove Direktive Komisija je provela evaluaciju postojećeg postupka obavješćivanja koji je uspostavljen Direktivom o uslugama. Evaluacijom je utvrđen niz nedostataka postojećeg postupka, osobito sljedećih: ograničene mogućnosti država članica, Komisije i dionika da proaktivno interveniraju prije donošenja nacionalnog propisa, neusklađenost sredstava za rješavanje priopćenih zahtjeva u okviru ovog postupka, nedostatak odgovarajuće ocjene proporcionalnosti i nejasni pravni učinci nepoštivanja obveze obavješćivanja. Povrh svega, ne poštuju sve države članice obvezu obavješćivanja. Time se nanosi šteta pružateljima i primateljima usluga, a može dovesti i do opterećivanja i otežavanja posla nacionalnim upravnim i sudskim tijelima.
•Savjetovanja s dionicima
U postupku pripreme ove Direktive Komisija je od siječnja do travnja 2016. provela javno savjetovanje zainteresiranih dionika. Nadalje, organizirala je detaljne rasprave s institucionalnim dionicima (državama članicama i ostalim institucijama EU-a) koji su izravno pogođeni postupkom obavješćivanja i njegovom planiranom reformom. Rezultati savjetovanja objavljeni su i uključeni u procjenu učinka.
Velika većina dionika koji su sudjelovali u javnom savjetovanju podržala je zakonodavni prijedlog, čija je svrha osuvremeniti postojeći postupak obavješćivanja u skladu s Direktivom o uslugama (70 % javnih tijela, 60 % poduzeća). Dionici su naveli različite razloge: potrebno je pojasniti o kojim se mjerama podnose obavijesti i kada, potrebno je uvesti mogućnost ispitivanja nacionalne mjere prije službenog donošenja, potrebno je uvesti jasne propise kako bi se osiguralo poštovanje obveze obavješćivanja u svim državama članicama te obavijesti učiniti transparentnima za javnost.
Dionici koji su sudjelovali u javnom savjetovanju snažno su poduprli zakonodavni prijedlog kojim bi se pojasnili i uskladili koraci u postupku obavješćivanja (80 % javnih tijela i 80 % poduzeća), obavijesti učinile transparentnima (60 % javnih tijela i 80 % poduzeća), obavijestilo o mjerama u fazi nacrta (50 % javnih tijela; 70 % poduzeća), pružile informacije o procjenama proporcionalnosti (60 % javnih tijela, 50 % poduzeća), proširilo područje primjene obveze obavješćivanja na druge ključne zahtjeve iz Direktive o uslugama (60 % javnih tijela, 75 % poduzeća) i pojačala usklađenost država članica s obvezom obavješćivanja (80 % javnih tijela i 80 % poduzeća).
•Prikupljanje i primjena stručnih znanja
Rezultati zajedničkog postupka ocjenjivanja s državama članicama 2010. – 2011., provjere učinkovitosti provedene 2011. – 2012. i stručnog pregleda obavljenog 2012. – 2013. pridonijeli su pripremi prijedloga Direktive.
Revizorski sud ispitao je postojeću obvezu obavješćivanja u sklopu svojeg ocjenjivanja djelotvorne provedbe Direktive o uslugama. Utvrdio je niz nedostataka, uključujući izostanak jasnoće u odnosu na postojeći postupak, nedostatak obveze obavješćivanja o mjeri u fazi nacrta i nedostatak transparentnosti u odnosu na podnošenja obavijesti.
•Procjena učinka
Provedena je procjena učinka u pripremi ove inicijative. Osim statusa quo (polaznog scenarija) razmatrane su četiri mogućnosti politika u izvješću o procjeni utjecaja. Nezakonodavne bi smjernice (druga mogućnost) mogle pomoći u pojašnjavanju sadašnjeg postupka i obveza koje iz njega proizlaze, ali ga ne bi mogle učiniti ni djelotvornijim ni učinkovitijim.
Zakonodavna bi inicijativa mogla obuhvaćati nekoliko mogućnosti. Njome bi se mogli poboljšati učinkovitost, sadržaj i kvaliteta postupka obavješćivanja uvodeći obvezu obavješćivanja o nacrtima zakonodavnih akata, čineći sustav transparentnim, pojašnjavajući korake i zadaće postupka te poboljšavajući kvalitetu informacija dostavljenih u okviru obavijesti (treća mogućnost). Kako bi obveza obavješćivanja bila djelotvornija i primjenjivija, njezino bi se područje primjene moglo proširiti kako bi se njime obuhvatili važni regulatorni zahtjevi koji su dio Direktive o uslugama, ali ne i postojeće obveze obavješćivanja (četvrta mogućnost). Uz to bi mogla uključivati instrumente za poboljšanje usklađenosti država članica s obvezom obavješćivanja – dvije su dodatne mogućnosti u tom pogledu (mogućnosti 5.a i 5.b).
Mogućnost uključivanja usluga u Direktivu o transparentnosti jedinstvenog tržišta odbačena je jer se reguliranje robe i usluga u pravu EU-a uvelike razlikuje. Mogućnost objedinjavanja obveze na temelju Direktive o stručnim kvalifikacijama i obveze obavješćivanja iz Direktive o uslugama nije razmatrana zbog različitih područja primjene i predmeta tih dviju direktiva.
Najpoželjnija je mogućnost kombinacija mogućnosti 3., 4. i 5.a. Njome bi se na najučinkovitiji način moglo ukloniti utvrđene nedostatke i uspostaviti djelotvoran i učinkovit postupak obavješćivanja uz neznatno povećanje administrativnih troškova nacionalnih javnih tijela i Komisije.
Odbor za nadzor regulative objavio je 24. lipnja 2016. pozitivno mišljenje o procjeni učinka koju je o toj inicijativi provela Europska komisija. U potpunosti su uzete u obzir preporuke Odbora kojima se detaljnije objašnjavaju nedostaci postojećeg postupka obavješćivanja, poboljšava opravdanost predloženog područja primjene revidiranoga postupka, bolje objašnjava međupovezanost definicije problema i mogućnosti te detaljnije opisuje sadržaj najpoželjnije mogućnosti i način na koji bi se njome riješili utvrđeni problemi.
•Primjerenost propisa i pojednostavljivanje
Predložena Direktiva pridonijet će primjerenosti i pojednostavljenju propisa poboljšavanjem ujednačene provedbe postojećeg zakonodavstva EU-a na jedinstvenom tržištu i pružanjem pomoći u sprečavanju uvođenja određenih diskriminirajućih, neopravdanih ili neproporcionalnih zapreka u području usluga. Postojeći postupak obavješćivanja, koji je utvrđen u Direktivi o uslugama, zamijenit će se jasnijim, usklađenijim, djelotvornijim i učinkovitijim postupkom. Donošenjem Direktive pridonijet će se uspostavi stabilnijeg regulatornog okruženja jer omogućuje provjeru usklađenosti s Direktivom o uslugama sustava ovlašćivanja i određenih zahtjeva u fazi nacrta i prije njihova donošenja, čime na najmanju moguću mjeru svodi rizik da određene nacionalne mjere neće biti u skladu s Direktivom o uslugama te rizik od potrebe za dodatnim zakonskim prilagodbama.
•Temeljna prava
Navedenim prijedlogom promiču se prava utvrđena u Povelji o temeljnim pravima, osobito u njezinu članku 16. o slobodi poduzetništva.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog nema utjecaj na proračun Europske unije.
5.OSTALI DIJELOVI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Direktivom se predviđa izrada izvješća Komisije o rezultatima primjene Direktive svake tri godine.
•Dokumenti s obrazloženjima
U skladu s ovim prijedlogom ne zahtijeva se objava dokumenata s objašnjenjima o prenošenju u nacionalno zakonodavstvo jer se uvode samo ograničene izmjene postojećeg postupka obavješćivanja koji je utvrđen Direktivom o uslugama. Međutim, Komisija može prema potrebi donijeti smjernice o primjeni revidiranog postupka obavješćivanja.
•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga
U članku 1. utvrđuju se predmet i područje primjene predložene Direktive. Cilj je Direktive osigurati usklađenost prava, propisa ili administrativnih odredaba država članica s Direktivom o uslugama, a kojima se uvode sustavi ovlašćivanja ili određeni zahtjevi obuhvaćeni područjem primjene Direktive o uslugama. Uslužni sektori obuhvaćeni ovom Direktivom stoga su sektori obuhvaćeni Direktivom o uslugama.
U članku 2. navedene su relevantne definicije koje su u skladu i s definicijama navedenima u Ugovoru kako ih tumači Sud Europske unije i s Direktivom o uslugama.
Članak 3. nadograđuje se na obvezu obavješćivanja utvrđenu u Direktivi o uslugama. Utvrđuje se konkretna i bezuvjetna obveza za sve države članice. Nadalje, u istom članku navode se mjere o kojima je potrebno podnijeti obavijest te kada je to potrebno učiniti, koje je popratne informacije potrebno dostaviti u sklopu svakog obavješćivanja te posljedice nepoštovanja određenih obveza u skladu s Direktivom. Kako bi postupak obavješćivanja bio učinkovit i djelotvoran te u interesu svih uključenih strana, primjenjivi vremenski rokovi utvrđeni su u člancima 3. i 5. Kako bi se izbjegla zakonska nesigurnost i osiguralo neometano odvijanje postupka, navedeni vremenski rokovi počinju teći od trenutka proglašavanja obavijesti potpunom.
U članku 4. navode se zahtjevi i sustavi ovlašćivanja iz Direktive 2006/123/EZ koji su obuhvaćeni obvezom obavješćivanja. Utvrđuje se da države članice moraju podnositi obavijesti o sustavima ovlašćivanja, određenim zahtjevima u odnosu na poslovni nastan, određenim zahtjevima koji utječu na slobodu pružanja usluga te zahtjevima koji se odnose na osiguranje profesionalne odgovornosti i multidisciplinarne djelatnosti.
U članku 5. utvrđuje se razdoblje savjetovanja u trajanju od tri mjeseca nakon slanja obavijesti o nacrtu mjere. Komisija i ostale države članice imaju na raspolaganju maksimalno dva mjeseca za podnošenje primjedaba o priopćenoj mjeri, nakon čega država članica koja podnosi obavijest ima najviše jedan mjesec za slanje odgovora na te primjedbe. Potrebu za brzinom i učinkovitošću potrebno je uskladiti s potrebom da uključene strane imaju mogućnost pružiti detaljne i konstruktivne primjedbe, a da države članice koje šalju obavijest imaju mogućnost riješiti pitanja oko kojih je iskazana zabrinutost. Sve strane moraju provesti postupak u duhu otvorene suradnje i poštovanja prema legitimnim potrebama ostalih strana, u interesu neometanog funkcioniranja postupka obavješćivanja.
U skladu s člankom 6. Komisija može državi članici koja podnosi obavijest poslati upozorenje u slučaju da nakon ocjene priopćene mjere ima zabrinutosti u pogledu sukladnosti s Direktivom o uslugama. Slanje upozorenja znači da predmetna država članica u naredna tri mjeseca ne donosi mjeru o kojoj podnosi obavijest.
Nakon slanja upozorenja Komisija može na temelju članka 7. i u skladu s trenutačnom odredbom Direktive o uslugama donijeti pravno obvezujuću odluku u kojoj zaključuje da priopćena mjera nije u skladu s Direktivom o uslugama te u kojoj se od države članice koja podnosi obavijest zahtijeva da odustane od njezina donošenja.
U skladu s člankom 8. zahtijeva se da nacrti mjera o kojima se šalje obavijest, popratne informacije i konačne donesene mjere budu transparentni trećim stranama. S obzirom na njihovo poznavanje predmetnih tržišta i učinak koji na njih imaju zakoni, propisi i administrativne odredbe, važno je da treće strane mogu biti informirane o nacrtu mjera o kojima se šalje obavijest.
U članku 9. utvrđuje se imenovanje tijela u svakoj državi članici koje je na nacionalnoj razini odgovorno za funkcioniranje postupka obavješćivanja utvrđenog postojećom Direktivom.
U članku 10. objašnjava se povezanost između ove Direktive i Direktive (EU) 2015/1535 te Direktive 2005/36/EZ.
U članku 11. utvrđuje se periodički pregled primjene Direktive.
U članku 12. navedene su izmjene Direktive 2006/123/EZ.
U članku 13. navedene su izmjene Priloga Uredbi (EU) br. 1024/2012.
U članku 14. navodi se razdoblje u kojem su države članice obvezne prenijeti Direktivu u nacionalno zakonodavstvo.
Članak 15. odnosi se na stupanje na snagu i primjenu.
U članku 16. navedeni su adresati Direktive.
2016/0398 (COD)
Prijedlog
DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o provedbi Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu, kojom se utvrđuje postupak obavješćivanja kad je riječ o sustavima ovlašćivanja i zahtjevima povezanima s uslugama te o izmjeni Direktive 2006/123/EZ i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1., članak 62. i članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)Na temelju Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pružateljima usluga jamči se sloboda poslovnog nastana u ostalim državama članicama te sloboda pružanja usluga među državama članicama.
(2)U Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuje se sadržaj slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u odnosu na određene usluge. U toj se Direktivi, među ostalim, utvrđuje da sustavi ovlašćivanja i određene vrste zahtjeva povezanih s uslugama moraju biti nediskriminirajući u odnosu na državljanstvo ili boravište, opravdani prevladavajućim razlozima od društvenog interesa te proporcionalni.
(3)U skladu s Direktivom 2006/123/EZ države članice obvezne su ocjenjivati i prilagoditi svoja zakonodavstva o sustavima ovlašćivanja i određenim zahtjevima povezanima s uslugama kako bi bila u skladu s propisima utvrđenima u toj Direktivi. Nadalje, u cilju olakšavanja provjere buduće usklađenosti država članica, na temelju Direktive 2006/123/EZ države članice obvezne su podnositi obavijesti o novim zakonima, propisima ili administrativnim odredbama kojima se utvrđuju određeni novi zahtjevi koji pripadaju u područje primjene te Direktive ili o suštinskim izmjenama tih zahtjeva.
(4)Komisija je zaprimila povećani broj obavijesti od država članica u pogledu novouvedenih zahtjeva u skladu s Direktivom 2006/123/EZ. Međutim, nisu svi nacionalni zahtjevi nediskriminirajući u odnosu na državljanstvo ili boravište, opravdani i proporcionalni, zbog čega je Komisija pokrenula znatan broj strukturnih dijaloga s državama članicama. To dokazuje da postojeći postupak obavješćivanja nije dovoljan kako bi se izbjegla diskriminacija na temelju državljanstva ili boravišta, odnosno neopravdani ili neproporcionalni zahtjevi. To predstavlja štetu za građane i poduzeća na unutarnjem tržištu usluga. Nadalje, čini se uopće nije podnesena obavijest o određenim novim ili izmijenjenim zahtjevima povezanima s uslugama koji pripadaju u područje primjene Direktive 2006/123/EZ.
(5)Zbog toga je Komisija u Strategiji jedinstvenog tržišta najavila inicijativu u svrhu poboljšanja usklađenosti s Direktivom 2006/123/EZ izmjenom postupka obavješćivanja utvrđenog tom Direktivom.
(6)Učinkovitu provedbu propisa kojima se uređuje unutarnje tržište usluga iz Direktive 2006/123/EZ potrebno je unaprijediti poboljšanjem postojećeg postupka obavješćivanja uspostavljenog tom Direktivom u pogledu nacionalnih sustava ovlašćivanja i određenih zahtjeva koji se odnose na pristup samostalnim gospodarskim djelatnostima i njihovo obavljanje. Potrebno je omogućiti sprečavanje donošenja nacionalnih odredaba kojima se uspostavljaju zahtjevi i sustavi ovlašćivanja koji bi bili u suprotnosti s Direktivom 2006/123/EZ. Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje ovlasti Komisije utvrđene Ugovorima te obveze usklađenosti država članica s pravom Unije.
(7)Obveza obavješćivanja uspostavljena ovom Direktivom trebala bi se primjenjivati na regulatorne mjere država članica kao što su zakoni, propisi, opće administrativne odredbe ili bilo koji opći pravno obvezujući propis, uključujući propise koje su donijele profesionalne organizacije u cilju zajedničkog reguliranja pristupa uslužnim djelatnostima ili njihova obavljanja. S druge strane, obveza obavješćivanja ne bi se trebala primjenjivati na pojedinačne odluke koje donose nacionalna tijela.
(8)Obveza država članica da podnose obavijesti o nacrtu mjera kojim se uspostavljaju sustavi ovlašćivanja ili zahtjevi navedeni u članku 4. ove Direktive najmanje tri mjeseca prije njihova donošenja osmišljena je u svrhu usklađenosti planiranih mjera s Direktivom 2006/123/EZ. Kako bi se osigurala učinkovitost postupka obavješćivanja, potrebno je pružiti dovoljno vremena za savjetovanje prije donošenja priopćenih mjera. Time se potiču dobra suradnja i transparentnost između Komisije i država članica te se razvijaju daljnje razmjene informacija između Komisije i nacionalnih tijela o novim ili izmijenjenim sustavima ovlašćivanja i određenim zahtjevima obuhvaćenima Direktivom 2006/123/EZ, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U cilju osiguravanja učinkovitosti navedenog postupka, kršenje obveze obavješćivanja ili suzdržavanja od donošenja priopćene mjere, uključujući tijekom razdoblja koje slijedi nakon primitka upozorenja, potrebno je smatrati ozbiljnom značajnom postupovnom povredom u odnosu na učinke prema pojedincima.
(9)Kako bi se zajamčile transparentnost i suradnja, kada se uvode suštinske izmjene nacrta mjere koja je predmet otvorenog postupka obavješćivanja u skladu s ovom Direktivom, država članica koja podnosi obavijest trebala bi u zadanom roku obavijestiti Komisiju, ostale države članice i dionike o tim izmjenama. Neće se slati obavijesti o administrativnim izmjenama.
(10)Informacije koje dostavlja država članica koja podnosi obavijest trebale bi biti dovoljne za ocjenjivanje usklađenosti s Direktivom 2006/123/EZ te osobito proporcionalnosti priopćenog sustava ovlašćivanja ili zahtjeva. Stoga bi se, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, tim informacijama trebalo razjasniti planirani cilj društvenog interesa, utvrditi kako je priopćeni sustav ovlašćivanja ili zahtjev potreban i opravdan za postizanje predmetnog cilja te objasniti kako je pri tome proporcionalan; stoga bi trebale sadržavati objašnjenja zašto je taj cilj prikladan, zašto ne prelazi ono što je potrebno te zašto neće biti dostupna alternativna i manje stroga sredstva. Razlozi na koje bi se mogle pozvati države članice zabrinute načinom opravdavanja trebali bi biti potkrijepljeni odgovarajućim dokazima i analizom proporcionalnosti priopćene mjere.
(11)Kako bi se osigurala djelotvorna razmjena informacija između država članica i Komisije, u okviru ove Direktive trebalo bi nastaviti upotrebljavati Informacijski sustav unutarnjeg tržišta uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća .
(12)Na temelju obveze obavješćivanja utvrđene Direktivom 2006/123/EZ od država članica zahtijeva se da Komisiju i ostale države članice obavijeste o zahtjevima obuhvaćenima člankom 15. stavkom 2., člankom 16. stavkom 1.trećim podstavkom i člankom 16. stavkom 3. prvom rečenicom Direktive 2006/123/EZ. Primjenom te Direktive dokazano je da su sustavi ovlašćivanja ili zahtjevi povezani sa sustavima ovlašćivanja, osiguranjem profesionalne odgovornosti, jamstvima ili sličnim rješenjima te multidisciplinarnim ograničenjima uobičajeni i mogu predstavljati važne zapreke na jedinstvenom tržištu usluga. Stoga bi i navedeno trebalo biti obuhvaćeno obvezom obavješćivanja kako bi se omogućila usklađenost nacrta zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica s Direktivom 2006/123/EZ. Na zahtjeve navedene u članku 16. stavku 2. Direktive 2006/123/EZ primjenjuje se obveza obavješćivanja u mjeri u kojoj su obuhvaćeni člankom 16. stavkom 3.
(13)Postojećom Direktivom uspostavlja se savjetovanje u trajanju od tri mjeseca kako bi se omogućila procjena priopćenih nacrta mjera te učinkovit dijalog s državom članicom koja podnosi obavijest. Kako bi savjetovanje bilo primjenjivo u praksi i kako bi se državama članicama, Komisiji i dionicima omogućilo učinkovito iznošenje primjedaba, države članice trebale bi poslati obavijest o nacrtu mjera najmanje tri mjeseca prije njihova donošenja. U skladu s pravom Unije država članica koja podnosi obavijest trebala bi u obzir uzeti primjedbe o priopćenom nacrtu mjera.
(14)Ako nakon provedenih savjetovanja Komisija i dalje bude zabrinuta u odnosu na usklađenost priopćenog nacrta mjera s Direktivom 2006/123/EZ, može upozoriti državu članicu koja podnosi obavijest i dati joj mogućnost da nacrt mjere uskladi s pravom EU-a. To bi upozorenje trebalo sadržavati objašnjenje pravne zabrinutosti koju je utvrdila Komisija. Primitak upozorenja podrazumijeva da država članica koja podnosi obavijest u naredna tri mjeseca ne donosi priopćenu mjeru.
(15)Nepoštovanje obveze obavješćivanja o nacrtu mjera najmanje tri mjeseca prije njihova donošenja i/ili obveze suzdržavanja od donošenja priopćene mjere tijekom tog razdoblja te, što bi mogao biti slučaj, tijekom tri mjeseca nakon primitka upozorenja, potrebno je smatrati ozbiljnom značajnom postupovnom povredom u odnosu na učinke prema pojedincima.
(16)Kako bi se osigurale učinkovitost i usklađenost postupka obavješćivanja, Komisija bi trebala zadržati ovlast za donošenje odluka u kojima se od predmetnih država članica zahtijeva suzdržavanje od donošenja priopćenih mjera ili, u slučaju da su te mjere već donesene, stavljanje izvan snage u slučaju kad se njima krše odredbe Direktive 2006/123/EZ.
(17)Zainteresirane treće strane trebale bi dobiti pristup obavijestima koje podnose države članice kako bi bile obaviještene o planiranim sustavima ovlašćivanja ili određenim zahtjevima povezanima s uslugama na tržištima na kojima stvarno ili potencijalno djeluju te kako bi im se omogućilo da daju odgovarajuće primjedbe.
(18)Ova Direktiva ne utječe na obveze država članica u pogledu obavješćivanja o zahtjevima povezanima s uslugama informacijskog društva u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje obavijesti, potrebno je smatrati da obavješćivanje provedeno u skladu s tom Direktivom te s predmetnim obvezama utvrđenima u ovoj Direktivi jednakovrijedno ispunjava obvezu obavješćivanja utvrđenu ovom Direktivom.
(19)Zbog istih razloga potrebno je smatrati da obavješćivanje provedeno u skladu s ovom Direktivom ispunjava obvezu izvješćivanja u skladu s člankom 59. stavkom 5. Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.
(20)Zbog uspostavljanja postupka obavješćivanja utvrđenog ovom Direktivom trebalo bi izbrisati odredbe Direktive 2006/123/EZ koje se odnose na postupke obavješćivanja. Uredbu (EU) 1024/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.
(21)Budući da cilj ove Direktive, odnosno uspostavu postupka obavješćivanja u svrhu bolje provedbe Direktive 2006/123/EZ kojim se olakšava sloboda poslovnog nastana za pružatelje usluga i sloboda pružanja usluga na jedinstvenom tržištu nije moguće postići djelovanjem samo na razini država članica te da će zbog opsega i učinka biti lakše postignut na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti ova Direktiva ne izlazi iz okvira onoga što je potrebno za postizanje cilja,
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Predmet i područje primjene
Ovom se Direktivom utvrđuju propisi u odnosu na obavješćivanje država članica o nacrtima zakona, propisa ili administrativnih odredaba kojima se uvode novi ili izmjenjuju postojeći sustavi ovlašćivanja i određeni zahtjevi koji su obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2006/123/EZ.
Članak 2.
Definicije
U svrhu ove Direktive primjenjuju se definicije utvrđene u članku 4. stavcima 1., 2., 3., i 5. – 9. Direktive 2006/123/EZ i članku 5. drugom stavku Uredbe (EU) br. 1024/2012.
Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:
(a)„nacrt mjere” znači tekst kojim se utvrđuje sustav ovlašćivanja ili zahtjev u značenju navedenom u članku 4. stavcima 6. i 7. Direktive 2006/123/EZ, sastavljen u cilju donošenja u obliku općeg zakona, propisa ili administrativne odredbe, čiji je tekst u fazi pripreme, a država članica koja podnosi obavijest još uvijek ima mogućnost unijeti suštinske izmjene;
(b)„donošenje” znači odluka u državi članici kojom opći zakon, propis ili administrativna odredba postaju konačni u skladu s važećim postupkom.
Članak 3.
Obveza obavješćivanja
1.Države članice Komisiji podnose obavijest o svakom nacrtu mjere kojom se uvode novi zahtjevi ili sustavi ovlašćivanja iz članka 4. ili se postojeći zahtjevi ili sustavi ovlašćivanja izmjenjuju.
2.Ako država članica izmjenjuje priopćeni nacrt mjere u cilju znatnog proširivanja njezina područja primjene ili sadržaja, skraćivanja rasporeda predviđenog za provedbu, dodavanja zahtjeva ili sustava ovlašćivanja ili postroživanja navedenih zahtjeva ili sustava ovlašćivanja za poslovni nastan ili prekogranično pružanje usluga, ona ponovno podnosi obavijest o izmijenjenom nacrtu mjera o kojem je prethodno poslala obavijest u skladu sa stavkom 1., uključujući objašnjenje cilja i sadržaja izmjena. U takvom slučaju prethodna obavijest smatrat će se povučenom.
3.Nacrti mjera navedeni u stavcima 1. i 2. priopćuju se Komisiji najkasnije tri mjeseca prije donošenja.
4.Kršenje jedne od obveza navedenih u članku 3. stavcima 1., 2. i 3. ili članku 6. stavku 2. predstavlja ozbiljnu značajnu postupovnu povredu u odnosu na učinke prema pojedincima.
5.Države članice u sklopu svakog obavješćivanja pružaju informacije kojima dokazuju usklađenost priopćenog sustava ovlašćivanja ili zahtjeva s Direktivom 2006/123/EZ.
Na temelju tih informacija utvrđuje se planirani prevladavajući razlog od društvenog interesa i daju se razlozi zašto je priopćeni sustav ovlašćivanja ili zahtjev nediskriminirajući s obzirom na državljanstvo ili boravište te zašto je proporcionalan.
Te informacije uključuju ocjenu kojom se dokazuje da nisu dostupna manje stroga sredstva i konkretne dokaze kojima se potkrepljuju argumenti države članice koja podnosi obavijest.
6.Predmetna država članica u obavijesti navodi i tekst zakonodavne ili regulatorne odredbe na kojoj se temelji priopćeni nacrt mjere.
7.Predmetne države članice podnose obavijest o donesenoj mjeri u roku od dva tjedna nakon donošenja.
8.Za potrebe postupka obavješćivanja utvrđenog ovom Direktivom i osiguranja razmjene informacija između države članice koja podnosi obavijest, ostalih država članica i Komisije, upotrebljava se Informacijski sustav unutarnjeg tržišta uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012.
Članak 4.
Sustavi ovlašćivanja i zahtjevi koji podliježu obvezi obavješćivanja
Države članice podnose obavijesti o sljedećim sustavima ovlašćivanja i zahtjevima:
(a)sustavi ovlašćivanja u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2006/123/EZ;
(b)zahtjevi navedeni u članku 15. stavku 2. Direktive 2006/123/EZ;
(c)zahtjevi koji utječu na slobodu pružanja usluga navedenu u članku 16. stavku 1. trećem podstavku i u prvoj rečenici članka 16. stavka 3. Direktive 2006/123/EZ;
(d)zahtjev zaključivanja osiguranja profesionalne odgovornosti, jamstva ili sličnog rješenja kako je navedeno u članku 23. Direktive 2006/123/EZ;
(e)zahtjev obavljanja isključivo određene specifične djelatnosti ili zahtjev kojim se ograničava zajedničko ili partnersko izvođenje različitih djelatnosti kako je navedeno u članku 25. Direktive 2006/123/EZ.
Članak 5.
Savjetovanje
1.Nakon primitka obavijesti od države članice navedene u članku 3. stavcima 1. i 2. Komisija predmetnu državu članicu obavješćuje o potpunosti zaprimljene obavijesti.
2.Počevši od datuma kada Komisija obavijesti predmetnu državu članicu o potpunosti zaprimljene obavijesti, provodi se savjetovanje u trajanju od najviše tri mjeseca između države članice koja podnosi obavijest, ostalih država članica i Komisije.
3.U roku od dva mjeseca od početka razdoblja savjetovanja navedenog u stavku 2. Komisija i države članice mogu dostaviti primjedbe državi članici koja podnosi obavijest o nacrtu mjere.
4.Država članica koja podnosi obavijest odgovara na dostavljene primjedbe Komisije ili ostalih država članica u roku od mjesec dan nakon primitka te prije donošenja priopćene mjere,a odgovor sadržava objašnjenja o tome kako će navedene primjedbe biti uzete u obzir u priopćenoj mjeri ili razloge zašto te primjedbe nije moguće uzeti u obzir.
5.Ako ni Komisija ni ostale države članice ne dostave primjedbe na priopćeni nacrt mjere u roku od dva mjeseca utvrđenom u stavku 3., razdoblje savjetovanja trenutno završava.
Članak 6.
Upozorenje
1.Prije završetka razdoblja savjetovanja navedenog u članku 5. stavku 2. Komisija može državi članici koja podnosi obavijest poslati upozorenje o svojim zabrinutostima u odnosu na usklađenost priopćenog nacrta mjere s Direktivom 2006/123/EZ i svojoj namjeri da donese odluku iz članka 7.
2.Nakon primitka upozorenja Komisije država članica koja podnosi obavijest ne donosi nacrt mjere tri mjeseca nakon završetka razdoblja savjetovanja.
Članak 7.
Odluka
Ako pošalje upozorenje u skladu s člankom 6. stavkom 1., Komisija može u roku od tri mjeseca nakon završetka razdoblja savjetovanja navedenog u članku 5. stavku 2. donijeti odluku u kojoj zaključuje da je nacrt mjere neusklađen s Direktivom 2006/123/EZ te u kojoj od predmetne države članice zahtijeva da se suzdrži od njezina donošenja ili, u slučaju da je takva mjera već donesena suprotno članku 3. stavku 3. ili članku 6. stavku 2., da je stavi izvan snage.
Članak 8.
Obavješćivanje javnosti
Na posebnom web-mjestu Komisija objavljuje obavijesti koje podnose države članice u skladu s člankom 3. stavcima 1. i 2. te povezane donesene mjere.
Članak 9.
Određivanje nadležnog tijela
Države članice imenuju nadležno tijelo koje je na nacionalnoj razini odgovorno za funkcioniranje postupka obavješćivanja utvrđenog ovom Direktivom.
Članak 10.
Veza s ostalim mehanizmima obavješćivanja ili izvješćivanja
1.Ako je država članica obvezna priopćiti mjeru u skladu s člankom 3. ove Direktive i u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive (EU) 2015/1535, smatra se da je obavješćivanjem provedenim u skladu s tom Direktivom te u skladu s obvezama utvrđenima u članku 3. stavcima 3., 5., 6. i 7. ove Direktive ispunjena i obveza obavješćivanja utvrđena člankom 3. stavcima 1. i 2. ove Direktive.
2.Ako je država članica obvezna priopćiti mjeru u skladu s člankom 3. ove Direktive te informirati Komisiju u skladu s člankom 59. stavkom 5. Direktive 2005/36/EZ, smatra se da je tim obavješćivanjem ispunjena i obveza informiranja utvrđena u članku 59. stavku 5. Direktive 2005/36/EZ.
Članak 11.
Izvješćivanje i preispitivanje
1.Do [36 mjeseci nakon prenošenja ove Direktive] i svakih pet godina nakon toga Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o primjeni ove Direktive.
2.Nakon izvješća navedenog u stavku 1. Komisija redovito ocjenjuje ovu Direktivu i rezultate ocjene podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.
3.Izvješća navedena u stavcima 1. i 2. prema potrebi su popraćena odgovarajućim prijedlozima.
Članak 12.
Izmjene Direktive 2006/123/EZ
Direktiva 2006/123/EZ mijenja se kako slijedi:
1.U članku 15. briše se stavak 7. s učinkom od [jedan dan nakon roka za prenošenje].
2.U članku 39. stavku 5. drugi i treći podstavak brišu se s učinkom od [jedan dan nakon roka za prenošenje].
Članak 13.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1024/2012
Prilog Uredbi (EU) br. 1024/2012 mijenja se kako slijedi:
1.točka 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu: Poglavlje VI.”;
2.dodaje se sljedeća točka 11.:
„11. Direktiva (EU) XXXX/XXXX Europskog parlamenta i Vijeća od XX o provedbi Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu, kojom se utvrđuje postupak obavješćivanja kad je riječ o sustavima ovlašćivanja i zahtjevima povezanima s uslugama te o izmjeni Direktive 2006/123/EZ i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, osim ako je obavijest, kako je predviđeno tom Direktivom, podnesena u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535.”
Članak 14.
Prenošenje
1.Države članice donose i objavljuju zakone, uredbe i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do [datum: jedna godina nakon stupanja na snagu ove Direktive].
Odredbe donesene u svrhu prenošenja ove Direktive sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.
2.Države članice Komisiji dostavljaju tekst tih odredaba.
3.Države članice primjenjuju te odredbe od [datum jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive + jedan dan].
Članak 15.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 16.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu
Za Europski parlament
Za Vijeće
Predsjednik
Predsjednik