(2)Smanjiti poticaje za sekundarna kretanja. Da bi se osiguralo pravilno upravljanje migracijskim tokovima, pojednostavnilo određivanje odgovorne države članice i spriječila sekundarna kretanja, važno je da podnositelji zahtjeva ostanu u državi članici koja je odgovorna za njih i da ne pobjegnu. Ta obveza podnositelja zahtjeva utvrđena je u predloženoj reformi Uredbe iz Dublina. Uvođenjem usmjerenijih ograničenja slobode kretanja podnositelja zahtjeva i strožih posljedica, ako se ne poštuju ta ograničenja, moći će se učinkovitije pratiti gdje se nalazi podnositelj zahtjeva. Daljnje usklađivanje mogućnosti određivanja konkretnog mjesta boravišta podnositeljima zahtjeva, propisivanja obveza javljanja i osiguravanja materijalnih uvjeta prihvata samo u naravi potrebno je kako bi za podnositelje zahtjeva okolnosti bile strukturiranije, kako bi se osiguralo da netko odgovara za njih bez obzira na to u kojoj su državi članici prisutni i kako ne bi pobjegli. To se posebno odnosi na tri situacije: podnositelj zahtjeva nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici prvog nezakonitog ulaska ili zakonitog ulaska, podnositelj zahtjeva pobjegao je iz države članice u kojoj mora biti prisutan i podnositelj zahtjeva vraćen je u državu članicu u kojoj mora biti prisutan nakon bijega u drugu državu članicu.

(3)Povećati samostalnost podnositelja zahtjeva i njihove moguće izglede za integraciju. Osim onima čiji će se zahtjevi vjerojatno odbiti, podnositeljima bi trebalo što brže dopustiti da rade i zarađuju vlastiti novac, čak i dok su im zahtjevi u postupku obrade. Time se smanjuje njihova ovisnosti i povećavaju izgledi za integraciju onih kojima će se naposljetku priznati zaštita. Vremensko ograničenje za pristup tržištu rada trebalo bi se stoga smanjiti s najviše devet mjeseci na najviše šest mjeseci od podnošenja zahtjeva. Time se usklađuje pristup tržištu rada za podnositelje zahtjeva s trajanjem postupka razmatranja o meritumu. Države članice potiču se da odobre pristup tržištu rada najkasnije tri mjeseca od podnošenja zahtjeva u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen. Pristup tržištu rada trebao bi biti u potpunosti usklađen sa standardima tržišta rada, čime bi se trebalo spriječiti narušavanje tržišta rada. Daljnje ograničavanje velikih razlika u pravilima država članica s obzirom na pristup tržištu rada važno je kako bi se smanjili podnošenje višestrukih zahtjeva za azil povezano sa zapošljavanjem i poticaji za sekundarna kretanja.

Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Ovaj prijedlog preinake Direktive o uvjetima prihvata potpuno je usklađen s prvim prijedlozima o reformi zajedničkog europskog sustava azila koji su predstavljeni 4. svibnja 2016. i prijedlozima o reformi Direktive o postupcima azila i Direktive o kvalifikaciji, kojima je obuhvaćena njihova promjena u uredbe, te prijedlogom o strukturiranom okviru Unije za preseljenje.

Prema Komisijinu prijedlogu preinake Uredbe Dublin III podnositelj zahtjeva ne bi smio imati pravo na pune materijalne uvjete prihvata predviđene tom Direktivom ako se ne nalazi u državi članici u kojoj mora biti prisutan. Prijedlogom o Dublinu na taj se način utječe na primjenu Direktive o uvjetima prihvata, a predložene su i potrebne odgovarajuće izmjene te Direktive.

Komisijinim prijedlogom preinake Uredbe Dublin III uzima se u obzir činjenica da svi podnositelji zahtjeva, gdje god prisutni, imaju pravo na hitnu zdravstvenu skrb. U praksi države članice obično smatraju da osnovno liječenje bolesti, među ostalim teških duševnih poremećaja kako je priznato prema Direktivi o uvjetima prihvata, odgovara konceptu „hitne zdravstvene skrbi”. U tom kontekstu ovaj je prijedlog u potpunosti usklađen s Komisijinim prijedlogom preinake Uredbe Dublin III.

Na temelju rada s kojim je već započeo Europski potporni ured za azil (EASO) Agencija Europske unije za azil pratit će i procjenjivati sustave azila i prihvata u državama članicama.

Prijedlogom preinake Direktive o uvjetima prihvata osigurat će se da podnositelji zahtjeva ostanu dostupni tijekom cijelog postupaka azila radi osiguravanja pravodobne i učinkovite procjene njihova zahtjeva te će se pridonijeti učinkovitoj provedbi predloženih Uredbe o postupcima azila i Uredbe o kvalifikaciji.

Usklađenost s drugim politikama Unije

Ovaj je prijedlog u skladu sa sveobuhvatnom dugoročnom politikom boljeg upravljanja migracijama kako je utvrdila Komisija u Europskom migracijskom programu 12 , u kojem su političke smjernice predsjednika Komisije Junckera razrađene u niz koherentnih inicijativa koje se međusobno dopunjuju na temelju četiriju stupova. Ti stupovi uključuju smanjivanje poticaja za nezakonitu migraciju, osiguravanje vanjskih granica Unije i spašavanje života kao i omogućivanje snažne politike azila i nove politike u području zakonite migracije.

Ovaj prijedlog, kojim se dodatno provodi Europski migracijski program u pogledu jačanja politike azila Unije, trebalo bi promatrati kao dio šire politike na razini EU-a kojom se želi izgraditi jak i učinkovit sustav za održivo upravljanje migracijama u budućnosti koji je pravedan za društva domaćine i građane EU-a, za dotične državljane trećih zemalja, zemlje podrijetla i tranzitne zemlje.

PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

Pravna osnova

Ovim se prijedlogom preinačuje Direktiva o uvjetima prihvata i stoga bi ga trebalo donijeti na temelju iste pravne osnove, odnosno članka 78. drugog stavka točke (f) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

Varijabilna geometrija

U skladu s Protokolom br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Ujedinjena Kraljevina i Irska mogu odlučiti sudjelovati u donošenju i primjeni mjera za uspostavu zajedničkog europskog sustava azila.

U tom pogledu Ujedinjena Kraljevina obavijestila je o svojoj želji da sudjeluje u donošenju i primjeni Direktive 2003/9/EZ i o svojoj odluci da ne sudjeluje u donošenju Direktive 2013/33/EU. Irska je odlučila da neće sudjelovati u donošenju Direktive 2003/9/EZ ni u donošenju Direktive 2013/33/EU. Zbog toga se odredbe Direktive 2003/9/EZ primjenjuju na Ujedinjenu Kraljevinu, a odredbe trenutačne Direktive ne primjenjuju se ni na Ujedinjenu Kraljevinu ni na Irsku.

Stajalište Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na prethodne direktive ne utječe na njihovo moguće sudjelovanje u donošenju i primjeni nove direktive. O sudjelovanju Ujedinjene Kraljevine i Irske odlučit će se tijekom pregovora i u skladu s prethodno spomenutim Protokolom br. 21.

U skladu s Protokolom br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Direktiva 2003/9/EZ i Direktiva 2013/33/EU nisu obvezujuće za Dansku niti se u odnosu na nju primjenjuju.

Supsidijarnost

Unatoč tome što se donošenjem direktiva 2003/9/EZ i 2013/33/EU postigla znatna razina usklađenosti, uvjeti prihvata još se uvelike razlikuju među državama članicama. Velike razlike u uvjetima prihvata među državama članicama i nedostatak operativnih standarda za dostojanstveno postupanje prema podnositeljima zahtjeva pridonose podnošenju višestrukih zahtjeva za azil koje je povezano s prihvatom i sekundarnim kretanjima unutar EU-a te određene države članice izlaže posebnom pritisku. Ujednačenijim uvjetima prihvata na primjerenoj razini u svim državama članicama pridonijet će se dostojnijem postupanju i pravednijoj raspodjeli podnositelja zahtjeva u EU-u. Potrebne su daljnje mjere EU-a kako bi se osigurala razina usklađenosti potrebna za ostvarivanje navedenih ciljeva.

Proporcionalnost

Predložene izmjene Direktive o uvjetima prihvata ograničene su i usmjerene na to da se u EU-u osigura dostojanstveno postupanje prema podnositeljima zahtjeva, u skladu s temeljnim pravima i pravima djeteta, te da se smanje poticaji za nezakonita kretanja u EU i unutar EU-a povezani s prihvatom i integracijom, uzimajući pritom u obzir znatne razlike u socijalnim i ekonomskim okolnostima država članica.

Izmjene Direktive o uvjetima prihvata predlažu se samo u područjima u kojima će dodatno usklađivanje imati osjetne učinke, primjerice u vezi s odredbama koje se odnose na materijalne standarde prihvata, mjerama kojima se osigurava da će podnositelji zahtjeva ostati dostupni nadležnim tijelima i da neće pobjeći te s pravima i obvezama važnima za učinkovitu integraciju podnositelja u društvo države domaćina.

Prijedlogom se objašnjava da ako države članice odluče ograničiti slobodu kretanja podnositelja zahtjeva, zadržati ga ili tražiti da pokrije sve ili dio troškova materijalnih uvjeta prihvata, moraju uzeti u obzir konkretnu situaciju dotične osobe, uključujući bilo kakve posebne potrebe u vezi s prihvatom, kao i načelo proporcionalnosti.

Odabir instrumenta

Preinaka Direktive o uvjetima prihvata s proširenim ovlastima Agencije Europske unije za azil radi promicanja ujednačene provedbe standarda prihvata u praksi smatra se dovoljnom za daljnje usklađivanje uvjeta prihvata država članica i izgleda za integraciju podnositelja zahtjeva te za smanjenje poticaja za nezakonita kretanja u EU i unutar EU-a koji su povezani s prihvatom. S obzirom na trenutačne znatne razlike u socijalnim i ekonomskim okolnostima država članica ne smatra se izvedivim ni poželjnim potpuno uskladiti uvjete prihvata država članica.

REZULTATI SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PRIKUPLJANJE STRUČNOG ZNANJA

Savjetovanja s dionicima

Komunikacijom od 6. travnja 2016. „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” Komisija je započela široku raspravu. Od donošenja te Komunikacije, u Europskom parlamentu (u odboru LIBE 21. travnja 2016.) i Vijeću razmjenjivala su se mišljenja o inicijativama koje su predložene u njoj. Komunikacija je također bila predmet opsežnih rasprava socijalnih partnera, specijaliziranih nevladinih organizacija, međuvladinih organizacija i drugih dionika.

U svibnju 2016. Komisija se savjetovala s državama članicama i ostalim zainteresiranim stranama (uključujući nevladine organizacije i međunarodne organizacije kao što je UNHCR) o glavnim idejama reforme kako su predstavljene u dokumentu za raspravu. U lipnju 2016. Komisija je imala i neformalnu razmjenu mišljenja s Europskim parlamentom. Sve stranke koje su sudjelovale u savjetovanjima mogle su dostaviti pisane komentare. Glavni ishod usmjerenih savjetovanja s dionicima može se sažeti kako slijedi.

–Dodatno uskladiti uvjete prihvata u EU-u. Većina država članica podržavala je dodatno usklađivanje uvjeta prihvata u EU-u. Međutim, neki od dionika koji su sudjelovali u savjetovanju, uključujući neke predstavnike Europskog parlamenta, izrazili su zabrinutost da bi dodatno usklađivanje moglo dovesti do neželjenog srozavanja standarda prihvata te su istaknuli važnost poštovanja temeljnih prava i međunarodnih obveza. Svi su se dionici složili da državama članicama treba omogućiti da podnositeljima zahtjeva pruže povoljnije uvjete od onih iz Direktive o uvjetima prihvata. Jedan od konkretnih prepoznatih problema bila je nejasnoća što znači „dostojan životni standard” u Direktivi o uvjetima prihvata. U tom smislu operativni standardi i pokazatelji uvjeta prihvata u EU-u, koje je EASO počeo izrađivati na inicijativu Komisije, dobili su široku potporu, kao i potreba za daljnjim nadzorom, provedbom i kriznim planiranjem.

–Smanjiti poticaje za sekundarna kretanja povezane s prihvatom. Države članice općenito pozitivnom smatraju ideju usklađenijeg pristupa mjerama kao što su ograničenja slobode kretanja podnositeljima zahtjeva kako bi se osiguralo da budu dostupni nadležnim tijelima i da ne pobjegnu. Dio država članica složio se da bi pružanje materijalnih uvjeta prihvata trebalo ovisiti o ostanku u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva mora biti prisutan, no države članice nisu se mogle složiti treba li u određenim okolnostima materijalne uvjete prihvata pružiti samo u naravi. Drugi dionici, uključujući neke predstavnike Europskog parlamenta, doveli su u pitanje korisnost takvih mjera i rekli da bi se isti cilj učinkovitije ostvario ako bi se podnositeljima zahtjeva pružili poticaji da ostanu (spajanje obitelji, pristup tržištu rada itd.).

–Povećati izglede podnositelja zahtjeva za integraciju. Većina dionika, uključujući države članica i predstavnike Europskog parlamenta, složila se da bi bilo korisno preispitati odredbu Direktive o uvjetima prihvata o pristupu podnositelja zahtjeva tržištu rada kao načinu povećanja izgleda za integraciju. Neke države članice nedavno su imale pozitivno iskustvo sa smanjivanjem vremenskih ograničenja pristupa tržištu rada. Neki su dionici istaknuli da su usklađivanje i skraćivanje vremenskih ograničenja pristupu tržištu rada važni, no ne bi trebalo precijeniti učinke s obzirom na to da postoje druge znatne prepreke učinkovitom pristupu (među ostalim priznavanje kvalifikacija, posebno za podnositelje zahtjeva koji nemaju isprave).

–Mjerilo EU-a za određivanje razine financijske potpore koja se pruža podnositeljima zahtjeva. Većina dionika bila je neodlučna u vezi sa zajedničkim mjerilom EU-a za određivanje razine financijske potpore koja se pruža podnositeljima zahtjeva. Međutim, ta je mogućnost iscrpno razmotrena. Zaključeno je da nije moguće uvesti takvo zajedničko mjerilo, prvenstveno zato što a) većina država članica ne omogućuje materijalne uvjete prihvata samo u okviru financijske potpore s obzirom na to da prednost daju uvjetima prihvata u naravi ili kombinaciji financijske potpore i naknada u naravi te b) financijska potpora koja se trenutačno pruža podnositeljima zahtjeva u većini je slučajeva mnogo niža od svih mogućih razmatranih mjerila i pragova (prag opasnosti od siromaštva, prag teške materijalne oskudice i prag minimalnog dohotka). Usklađivanje razina potpore stoga bi značilo podizanje razine potpore u mnogim državama članicama, u nekima i dosta visoko, posebno u onim državama članicama koje već imaju razmjerno visoku razinu potpore, a u nekim bi slučajevima moglo dovesti do toga da se s podnositeljima zahtjeva postupa povoljnije nego s vlastitim državljanima koji su suočeni s neimaštinom ili su na neki drugi način u ekonomski nepovoljnom položaju.

Prikupljanje i primjena stručnog znanja

EASO je zadužen za izradu operativnih standarda i pokazatelja uvjeta prihvata. Predlaže se da države članice uzmu te operativne standarde i pokazatelje u obzir pri uvođenju relevantnih mehanizama kako bi osigurale primjereno usmjeravanje, praćenje i nadzor vlastitih uvjeta prihvata. Radi izrade operativnih standarda i pokazatelja EASO je u proljeće 2016. proveo evidentiranje uvjeta prihvata u okviru kojeg su države članice dostavile detaljne podatke o svojem pristupu pružanju uvjeta prihvata. Završno izvješće kojem je doprinos dalo 26 država članica i pridruženih zemalja 13 uključeno je u izradu ovog prijedloga. Relevantni rezultati izvješća mogu se sažeti kako slijedi.

–Dodatno uskladiti uvjete prihvata u EU-u. Definicija materijalnih uvjeta prihvata uvelike se razlikuje u državama članicama, od prilično ograničene definicije u nekima do definicija koje znatno premašuju odredbe Direktive o uvjetima prihvata u drugima, uključujući u pogledu sanitarnih potrepština. Većina država članica pruža kombinaciju različitih vrsta materijalnih uvjeta prihvata, primjerice u naravi i u obliku novčane naknade i vaučera. U nekim državama članicama materijalni uvjeti prihvata pružaju se samo u naravi. Načini pružanja materijalnih uvjeta prihvata razlikuju se ovisno o tome što se pruža (smještaj, hrana, odjeća itd.) ili kome (podnositeljima zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom i ovisno o fazi postupka azila).

–Smanjiti poticaje za sekundarna kretanja povezane s prihvatom. Većina država članica ne ograničava kretanje podnositelja zahtjeva na određeni prostor, nego im dopušta da se slobodno kreću unutar njihova državnog područja. Međutim, više država članica podnositeljima zahtjeva dodjeljuje posebno mjesto boravka, obično radi organizacije sustava za prihvat. Uglavnom uzimaju u obzir stanovništvo, socijalne i ekonomske okolnosti, kapacitet centara za prihvat i potrebe pojedinačnih podnositelja zahtjeva. Većina država članica propisuje da materijalni uvjeti prihvata ovise o boravištu podnositelja zahtjeva na određenom mjestu, obično ograničavanjem pružanja tih uvjeta u centrima za prihvat. Države članice često se koriste obvezama javljanja kako bi pratile gdje se nalaze podnositelji zahtjeva. Tim se obvezama javljanja koriste i kad podnositelji zahtjeva borave u centru za prihvat kojem su dodijeljeni i kad imaju privatni smještaj. Prakse i razlozi za ograničavanje ili ukidanje materijalnih uvjeta prihvata također se znatno razlikuju među državama članicama. Jedan od najčešćih razloga za ograničavanje ili ukidanje materijalnih uvjeta prihvata jest da je podnositelj zahtjeva napustio mjesto boravišta.

–Povećati izglede za integraciju podnositelja zahtjeva. Gotovo sve države članice podnositeljima zahtjeva omogućuju pristup tržištu rada tijekom postupka azila. Međutim, rok nakon kojeg se odobrava zapošljavanje vrlo je različit u državama članicama (u roku od jednog mjeseca u nekima, nakon devet mjeseci u drugima). Većina država članica ne primjenjuje posebna ograničenja za podnositelje zahtjeva u pogledu pristupa tržištu rada. Samo nekoliko država članica provodi provjeru tržišta rada.

Osim toga, od donošenja Direktive o uvjetima prihvata 2013. Komisija je organizirala niz sastanaka Kontaktnog odbora kako bi s država članicama raspravljala o problemima s kojima se suočavaju u vezi s prenošenjem te Direktive u nacionalno zakonodavstvo i njezinom primjenom. Zaključci s tih sastanaka također su uključeni u ovaj prijedlog.

Prava

Temelj prijedloga bila je opsežna analiza kako bi se zajamčilo da su odredbe potpuno usklađene s temeljnim pravima i općim načelima prava Unije, kako je predviđeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i kako proizlazi iz obveza prema međunarodnom pravu.

Predloženim izmjenama Direktive o uvjetima prihvata naglašava se obveza država članica da uzmu u obzir operativne standarde i pokazatelje za uvjete prihvata izrađene na razini EU-a pri praćenju i kontroli sustava za prihvat. Objašnjava se i da podnositelji zahtjeva u svim okolnostima imaju pravo na zdravstvenu skrb prema Direktivi o uvjetima prihvata i na dostojan životni standard.

Prijedlogom se osigurava prilagodba uvjeta prihvata posebnoj situaciji maloljetnika, bilo bez pratnje ili unutar obitelji, vodeći računa o njihovoj sigurnosti, fizičkoj i emotivnoj skrbi, kao i o tome da se tim uvjetima potiče njihov opći razvoj. Osim toga, prijedlogom se uzimaju u obzir obveze država članica prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) 14 .

Načelo nediskriminacije ojačano je obvezivanjem država članica da prema podnositeljima zahtjeva kojima je odobren pristup tržištu rada postupaju jednako kao s vlastitim državljanima kad je riječ o uvjetima rada, slobodi udruživanja i povezivanja, obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, priznavanju stručnih kvalifikacija i socijalnom osiguranju.

Ako države članice procjenjuju sredstva podnositelja zahtjeva, traže od njega da u cijelosti ili djelomično pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata ili zatraže povrat sredstava, prijedlogom se naglašava da pritom moraju poštovati načelo proporcionalnosti, uzeti u obzir pojedinačno ponašanje i posebne okolnosti podnositelja zahtjeva te poštovati dostojanstvo ili osobni integritet podnositelja zahtjeva, uključujući njegove posebne potrebe u vezi s prihvatom.

Sve odluke o ograničavanju slobode kretanja podnositelja zahtjeva moraju se donijeti objektivno i nepristrano, na temelju pojedinačnog ponašanja i posebnih okolnosti dotične osobe, vodeći računa o načelu proporcionalnosti. Podnositelja zahtjeva mora se odmah u pisanom obliku i na jeziku koji razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije obavijestiti o donošenju takve odluke, razlozima za nju i postupcima za njezino osporavanje.

Zadržavanje u skladu s Direktivom o uvjetima prihvata i dalje je opravdano kad se pokaže potrebnim i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja te ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere. Sva jamstva u pogledu zadržavanja koja su već predviđena trenutačnom Direktivom ostaju nepromijenjena. Posebno se treba pobrinuti da je duljina zadržavanja proporcionalna i da se zadržavanje prekine čim za njega u skladu s Direktivom više ne postoji razlog. Prijedlog je potpuno u skladu s člankom 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačenim u kontekstu članka 5. Europske konvencije o ljudskim pravima i relevantne sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava. U skladu s člankom 37. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta u pravilu maloljetnici se ne smiju zadržati.

UTJECAJ NA PRORAČUN

Ovaj prijedlog ne dovodi do financijskog ili administrativnog opterećenja Unije. On stoga neće utjecati na proračun Unije.

OSTALI DIJELOVI

Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Komisija će izvijestiti Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive u roku od tri godine od njezina stupanja na snagu i svakih pet godina nakon toge te predložiti potrebne izmjene. Države članice Komisiji će dostaviti potrebne informacije kako bi ona mogla ispuniti svoju obvezu izvješćivanja.

U skladu s Komisijinim prijedlogom Uredbe o Agenciji Europske unije za azil, Agencija će također pratiti i ocjenjivati sustave azila i prihvata država članica.

Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Obrazložene su samo odredbe koje se mijenjaju ovim prijedlogom.

1.Dodatno usklađivanje uvjeta prihvata u EU-u

–Područje primjene: Direktiva o uvjetima prihvata općenito se nastavlja primjenjivati na sve državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koje podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu na državnom području bilo koje države članice tako dugo dok mogu ostati na državnom području država članica kao podnositelji zahtjeva i čim podnesu zahtjev.

Uvodi se iznimka ako je podnositelj zahtjeva nezakonito prisutan u državi članici koja nije ona država u kojoj mora biti. U tom slučaju nema pravo na materijalne uvjete prihvata, školovanje i obrazovanje maloljetnika kao ni zapošljavanje i strukovno osposobljavanje. Prijedlogom se objašnjava da će podnositelji zahtjeva uvijek imati pravo na zdravstvenu skrb i dostojan životni standard, u skladu s temeljnim pravima, kako bi se pokrili troškovi boravka i osnovne potrebe podnositelja zahtjeva u pogledu fizičke sigurnosti, dostojanstva i međuljudskih odnosa (članak 17.a). Međutim, kako bi se osiguralo poštovanje temeljnih prava djeteta, države članice trebale bi maloljetnicima omogućiti pristup odgovarajućim obrazovnim aktivnostima do transfera u odgovornu državu članicu.

–Iz prijedloga je jasno da se pravo na dostojanstveno postupanje primjenjuje i kad država članica, u opravdanim slučajevima, iznimno primjenjuje drukčije standarde materijalnih uvjeta prihvata od onih koji se traže u Direktivi o uvjetima prihvata. Države članice prijedlogom se obvezuju obavijestiti Komisiju i Agenciju Europske unije za azil ako primjenjuju te izvanredne mjere i ako su takve mjere prestale vrijediti (članak 17. stavak 9.).

–Definicija članova obitelji proširuje se na članove rodbinskih odnosa koji su to postali nakon napuštanja zemlje podrijetla, no prije dolaska na državno područje državne članice (članak 2. stavak 3.). Time se uzima u obzir današnja migrantska stvarnost da migranti često dulje borave izvan zemlje podrijetla prije dolaska u EU, primjerice u kampovima za izbjeglice. Očekuje se da će se tim proširenjem smanjiti rizik nezakonitih kretanja i bijega osoba na koje se odnose proširena pravila.

–Države članice prijedlogom se obvezuju pri praćenju i kontroli sustava prihvata (članak 27.) uzeti u obzir operativne standarde i pokazatelje uvjeta prihvata koje trenutačno izrađuje EASO. Mreža tijela za prihvat država članica pomagat će Agenciji Europske unije za azil pri provedbi njezinih zadaća u skladu s ovim prijedlogom, među ostalim u pogledu izrade predložaka, praktičnih alata, pokazatelja i smjernica.

–Države članice prijedlogom se obvezuju izraditi i redovito ažurirati krizne planove s utvrđenim mjerama koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat podnositelja zahtjeva kad je država članica suočena s nerazmjernim brojem podnositelja (članak 28.). Prijedlogom se također zahtijeva da države članice obavijeste Komisiju i Agenciju Europske unije za azil kad god aktiviraju svoj krizni plan. Praćenje i ocjenjivanje kriznih planova trebalo bi se odvijati u skladu s postupkom praćenja i ocjenjivanja sustava azila i prihvata država članica za koji je predviđeno da ga provodi Agencija Europske unije za azil.

–Iz prijedloga je jasno da su osobe s posebnim potrebama u vezi s prihvatom osobe kojima su potrebna posebna jamstva kako bi se mogle koristiti svojim pravima i ispunjavati obveze predviđene Direktivom o uvjetima prihvata, bez obzira na to smatraju li se te osobe ranjivima (članak 2 stavak 13.). Prijedlog također obuhvaća detaljnija pravila o procjeni, utvrđivanju, dokumentiranju i rješavanju posebnih potreba podnositelja zahtjeva u vezi s prihvatom što je prije moguće i tijekom razdoblja prihvata. To uključuje potrebu da se osoblje mjerodavnih nadležnih tijela prikladno i kontinuirano osposobljava kao i obvezu da se određeni podnositelji zahtjeva upute liječniku ili psihologu radi daljnje procjene. Objašnjeno je da se procjena može uključiti u postojeće nacionalne postupke ili procjenu koja se provodi kako bi se utvrdilo koji podnositelji zahtjeva imaju posebne postupovne potrebe (članak 21.).

–Prijedlogom se uvode stroži vremenski rokovi za države članice da imenuju skrbnika koji će zastupati maloljetnika bez pratnje i pomagati mu. One to moraju učiniti unutar pet radnih dana od trenutka kad se podnese zahtjev. Predlaže se i da broj maloljetnika bez pratnje za koje su skrbnici zaduženi ne smije biti razlog za to da ne mogu obavljati svoje dužnosti. Države članice trebale bi pratiti obavljaju li skrbnici prikladno svoje dužnosti te preispitivati pritužbe koje maloljetnici bez pratnje podnesu protiv svojih skrbnika. Skrbnici koji su imenovani prema predloženoj Uredbi o postupcima azila mogu obavljati dužnost skrbnika prema ovom prijedlogu (članak 23.).

2.Smanjenje poticaja za sekundarna kretanja unutar EU-a povezanih s prihvatom

–Države članice prijedlogom se obvezuju obavijestiti podnositelje zahtjeva, koristeći se zajedničkim predloškom, što prije moguće, a najkasnije kad podnesu zahtjev, o koristima i obvezama koje podnositelji moraju ispuniti u vezi s uvjetima prihvata, uključujući okolnosti u kojima se može ograničiti odobravanje materijalnih uvjeta prihvata (članak 5.).

–Prijedlogom se ne mijenja činjenica da se podnositelji zahtjeva općenito smiju slobodno kretati na državnom području države članice ili unutar područja koje im je odredila država članica (članak 7. stavak 1.).

–Međutim, zbog javnog interesa ili javnog reda, radi brze obrade i učinkovitog praćenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, brze obrade i učinkovitog praćenja postupka za određivanje države članice odgovorne u skladu s Uredbom iz Dublina ili radi učinkovitog sprečavanja bijega podnositelja zahtjeva države članice prijedlogom se obvezuju, prema potrebi, odrediti podnositeljima zahtjeva boravište na određenome mjestu, kao što su centar za smještaj, privatna kuća, stan, hotel ili druge prostorije prilagođene za smještaj podnositelja zahtjeva. Takva odluka može biti potrebna posebno kad podnositelj zahtjeva ne ispunjuje svoje obveze kako slijedi:

Podnositelj nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici prvog nezakonitog ulaska ili zakonitog ulaska. Podnositelji zahtjeva nemaju pravo birati državu članicu u kojoj podnose zahtjev. Podnositelj zahtjeva podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici prvog nezakonitog ulaska ili u državi članici zakonitog ulaska. Podnositeljima zahtjeva koji nisu ispunili tu obvezu vjerojatno, nakon određivanja države članice odgovorne prema Uredbi iz Dublina, neće biti dopušten boravak u državi članici u kojoj su podnijeli zahtjev, za koju se pretpostavlja da je država članica prema njihovu osobnom izboru, i vjerojatnije je da će oni zbog toga pobjeći.

Podnositelj zahtjeva pobjegao je iz države članice u kojoj mora biti prisutan. Podnositelj mora biti prisutan u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev ili u državi članici u koju je prebačen u skladu s Uredbom iz Dublina. Ako je podnositelj zahtjeva pobjegao iz te države članice i bez odobrenja putovao u drugu državu članicu, važno je brzo ga vratiti u odgovarajuću državu članicu kako bi se osiguralo funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila. Dok se taj transfer ne obavi, postoji rizik da će podnositelj zahtjeva pobjeći pa bi zato trebalo pozorno pratiti gdje se nalazi.

Podnositelj zahtjeva vraćen je u državu članicu u kojoj mora biti prisutan nakon bijega u drugu državu članicu. Činjenica da je podnositelj zahtjeva prije pobjegao u drugu državu članicu važan je faktor koji treba uzeti u obzir pri procjeni postoji li stalna opasnost od bijega. Kako bi se osiguralo da podnositelj zahtjeva opet ne pobjegne te da ostane dostupan nadležnim tijelima, potrebno je pozorno pratiti gdje se nalazi.

U slučaju da podnositelj zahtjeva ima pravo na materijalne uvjete prihvata, ti materijalni uvjeti prihvata trebaju ovisiti i o tome da on boravi na tom određenom mjestu (članak 7. stavak 2.).

–Države članice dužne su u skladu s prijedlogom obvezati, prema potrebi, svakog podnositelja zahtjeva na redovito javljanje nadležnim tijelima ako postoje razlozi zbog kojih se smatra da bi podnositelj zahtjeva mogao pobjeći (članak 7. stavak 3.).

–S ciljem ozbiljnih posljedica za podnositelje zahtjeva koji su pobjegli ili za koje je procijenjeno da postoji opasnost da bi mogli pobjeći, prijedlogom se definira bijeg tako da obuhvaća namjernu radnju radi izbjegavanja važećih postupaka azila i činjeničnu okolnost da podnositelj zahtjeva nije ostao dostupan nadležnim tijelima, među ostalim zbog napuštanja državnog područja na kojem podnositelj zahtjeva mora biti prisutan (članak 2. stavak 10.). Definira se i opasnost od bijega kao postojanje razloga u pojedinačnom slučaju, koji se temelje na objektivnim kriterijima definiranima u nacionalnom pravu, zbog kojih se smatra da bi podnositelj zahtjeva mogao pobjeći, u skladu s definicijom u Uredbi Dublin III 15 (članak 2. stavak 11.).

–Izričito je navedeno da se sve odluke o ograničavanju slobode kretanja podnositelja zahtjeva moraju temeljiti na posebnom položaju dotične osobe, uzimajući u obzir sve posebne potrebe podnositelja zahtjeva u vezi s prihvatom i načelo proporcionalnosti. Isto tako, objašnjeno je da se podnositelji zahtjeva moraju propisno obavijestiti o takvim odlukama i o posljedicama njihova nepoštovanja (članak 7. stavci 7. i. 8.).

–Objašnjeno je da bi države članice podnositelju zahtjeva putnu ispravu trebale izdati samo ako se pojave ozbiljni humanitarni razlozi. Dodano je da se putne isprave mogu izdati i u slučaju drugih važnih razloga, primjerice ako se podnositeljima zahtjeva odobri pristup tržištu rada i od njih se traži da za potrebe rada putuju. Putne isprave ne bi se smjele izdavati osim u tim izvanrednim okolnostima. Valjanost putnih isprava također treba ograničiti na svrhu i trajanje koji su potrebni zbog razloga njihova izdavanja (članak 6.). Obveza država članica da podnositelju zahtjeva daju ispravu o identitetu uključena je u članak 29. prijedloga Uredbe o postupcima azila.

–Definicija materijalnih uvjeta prihvata proširena je uključivanjem neprehrambenih proizvoda, što odražava materijalne uvjete prihvata koje mnoge države članice već pružaju i naglašava važnost takvih neprehrambenih proizvoda, poput sanitarnih potrepština (članak 2. stavak 7.).

–U prijedlogu je objašnjeno da se smještaj, hrana, odjeća i ostali nužni neprehrambeni proizvodi ne smiju smanjiti ili ukinuti. Samo se dnevnice smiju smanjiti u određenim okolnostima ili ukinuti u izvanrednim i opravdanim slučajevima. Ako se smještaj, hrana, odjeća i ostali neophodni neprehrambeni proizvodi osiguravaju u obliku novčane naknade, te naknade mogu se u određenim okolnostima zamijeniti uvjetima prihvata osiguranima u naravi (članak 19. stavak 1.).

–Dodane su četiri nove okolnosti za smanjenje ili mijenjanje oblika materijalnih uvjeta prihvata. Materijalni uvjeti prihvata mogu se smanjiti ili mijenjati ako je podnositelj zahtjeva: teško prekršio pravila u centru za smještaj ili se ponašao opasno nasilno, nije poštovao obvezu da podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici prvog nezakonitog ulaska ili zakonitog ulaska, vraćen nakon bijega u drugu državu članicu, propustio sudjelovati u obaveznim integracijskim mjerama (članak 19. stavak 1.).

–Kako bi se spriječili sekundarna kretanja i bijeg podnositelja zahtjeva, dodan je dodatni razlog za zadržavanje. Ako je podnositelju zahtjeva određeno mjesto boravka, ali on nije poštovao svoje obveze, i ako postoji stalna opasnost da bi mogao pobjeći, podnositelj zahtjeva može se zadržati kako bi se osiguralo poštovanje obveze boravka na određenome mjestu (članak 8. stavak 3. točka (c)). Kao i u slučaju zadržavanja iz bilo kojeg drugog razloga u skladu s Direktivom o uvjetima prihvata zadržavanje je opravdano samo kad se pokaže potrebnim i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja te ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere. Sva jamstva u pogledu zadržavanja koja su već predviđena trenutačnom Direktivom o uvjetima prihvata ostaju nepromijenjena. Posebno se treba pobrinuti da je duljina zadržavanja proporcionalna i da se ono prekine čim više ne postoje razlozi da se smatra kako podnositelj zahtjeva neće poštovati svoje obveze. Podnositelja zahtjeva mora se upoznati s odgovarajućom obvezom i posljedicama njezina nepoštovanja.

3.Povećanje izgleda za integraciju za podnositelje zahtjeva u EU-u – pristup tržištu rada

–Prijedlogom se smanjuje vremensko ograničenje pristupa tržištu rada s najviše devet mjeseci na najviše šest mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ako upravna odluka o primjeni nije donesena u skladu s predloženom Uredbom o postupcima azila, a za kašnjenje nije odgovoran podnositelj zahtjeva (članak 5. stavak 1. točka 1.). Time se usklađuje pristup podnositelja zahtjeva tržištu rada s normalnim trajanjem postupka razmatranja o meritumu u skladu s predloženom Uredbom o postupcima azila. Čim se podnositelju zahtjeva odobri pristup tržištu rada, to bi se trebalo posebno navesti u njegovoj identifikacijskoj ispravi (članak 15. stavak 5.).

–Raniji pristup tržištu rada poboljšava izglede za integraciju podnositelja zahtjeva i smanjuje troškove prihvata, posebno u slučajevima u kojima će se vjerojatno odobriti međunarodna zaštita. Prijedlogom se stoga državama članicama omogućuje da odobre taj pristup ranije. Države članice potiču se da odobre pristup najkasnije tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za koji se pretpostavlja da je utemeljen, čak i ako to znači da se njegovu razmatranju zato mora dati prednost.

–S druge strane, prijedlogom se isključuje pristup tržištu rada podnositeljima zahtjeva za koje se smatra da neće biti prepoznati kao korisnici međunarodne zaštite zato jer su njihovi zahtjevi vjerojatno neutemeljeni (članak 15. stavak 1. točka 2.). Toj kategoriji pripada podnositelj zahtjeva u čijem se zahtjevu razmatra o meritumu u ubrzanom postupku jer je uskratio relevantne činjenice ili dao očito lažne dokaze, informacije ili dokumentaciju te je podnio zahtjev samo da bi odgodio ili otežao odluku o vraćanju, a dolazi iz sigurne zemlje podrijetla ili se iz ozbiljnih razloga smatra opasnim za nacionalnu sigurnost ili javni red u skladu s predloženom Uredbom o postupcima azila.

–U prijedlogu se objašnjava da pristup tržištu rada, jednom kad se odobri, mora biti učinkovit. Ako uvjeti učinkovito sprečavaju podnositelja zahtjeva da traži zaposlenje, pristup ne bi trebalo smatrati učinkovitim. Provjere tržišta rada kojima se koristi kako bi se dala prednost vlastitim državljanima ili drugim građanima Unije ili državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u dotičnoj državi članici ne bi smjele ometati učinkovit pristup tržištu rada podnositeljima zahtjeva (članak 15.).

–Predlaže se da bi jednom kad se odobri pristup tržištu rada podnositelji zahtjeva trebali imati pristup zajedničkom skupu prava na temelju jednakog postupanja prema državljanima dotične države članice slično kao drugi državljani trećih zemalja koji rade u Uniji (primjerice u skladu s Direktivom o jedinstvenoj dozvoli za boravak 16 ili Direktivom o sezonskim radnicima 17 ). Izričito je navedeno da pravo na jednako postupanje ne daje pravo boravka kad je podnositelju zahtjeva odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu (članak 15. stavak 3.).

–Radni uvjeti navedeni u prijedlogu obuhvaćaju barem plaću i otkaz, zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnome mjestu, radno vrijeme i godišnji odmor, uzimajući u obzir kolektivne ugovore na snazi. Prijedlogom se podnositeljima zahtjeva odobrava jednako postupanje u pogledu slobode udruživanja i povezivanja, obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, priznavanja stručnih kvalifikacija i socijalnog osiguranja (članak 15. stavak 3.).

–Prijedlogom se omogućuje ograničavanje jednakog postupanja u pogledu obrazovanja i strukovnog osposobljavanja na ono obrazovanje i osposobljavanje koje je izravno povezano s određenim zaposlenjem. Grane socijalne sigurnosti definirane su u Uredbi (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. 18 Prijedlogom se također omogućuje ograničavanje jednakog postupanja prema podnositeljima zahtjeva u pogledu obiteljskih naknada i naknada za nezaposlenost. Nezaposleni podnositelji zahtjeva imaju pravo na uvjete prihvata iz ove Direktive (članak 15. stavak 3.)

ê 2013/33/EU

2016/0222 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2. točku (f),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 19 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 20 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

ê 2013/33/EU uvodna izjava 1 (prilagođeno)

(1)Potrebno je provesti cijeli niz značajnih izmjena Direktive Vijeća 2003/9/EZ od 27. siječnja 2003. o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil 21  Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća 22 Õ . Tu bi Direktivu trebalo preinačiti radi jasnoće.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 2 (prilagođeno)

(2)Zajednička politika azila, uključujući zajednički europski sustav azila,  (CEAS), koja se temelji na cjelovitoj i sveobuhvatnoj primjeni Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. koja je dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967., Õ sastavni je dio cilja Europske unije za postupno stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde, otvorenog za one koje su okolnosti prisilile na zakonito traženje zaštite u Uniji  , čime se potvrđuje načelo nevraćanja Õ. Takva se politika mora temeljiti na načelu solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti među državama članicama, uključujući i financijske implikacije.

ò novo

(3)Zajednički europski sustav azila (CEAS) temelji se na sustavu kojim se određuju država članica odgovorna za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zajednički standardi za postupke azila, uvjeti i postupci prihvata te prava korisnika međunarodne zaštite. Unatoč velikom napretku u razvoju CEAS-a još postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu vrsta postupaka koji se primjenjuju, uvjeta prihvata koji se pružaju podnositeljima zahtjeva, stopa priznavanja i vrste zaštite koja se priznaje korisnicima međunarodne zaštite. Te razlike važni su pokretači sekundarnih kretanja i negativno utječu na osiguravanje jednakog postupanja prema svim podnositeljima zahtjeva bilo gdje u Europi.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 3 (prilagođeno)

(3) Na posebnom sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. Europsko se vijeće usuglasilo da će nastojati uspostaviti zajednički europski sustav azila utemeljen na cjelovitoj i sveobuhvatnoj primjeni Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. koja je dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. (dalje u tekstu: Ženevska konvencija) čime se potvrđuje načelo nevraćanja. Prva faza zajedničkoga europskog sustava azila ostvarena je donošenjem odgovarajućih pravnih instrumenata predviđenih u Ugovorima, uključujući Direktivu 2003/9/EZ.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 4 (prilagođeno)

(4) Europsko je vijeće na sastanku održanom 4. studenoga 2004. donijelo Haški program kojim se utvrđuju ciljevi koje treba ostvariti u području slobode, sigurnosti i pravde u razdoblju 2005.–2010. U Haškom je programu s tim u vezi od Europske komisije zatraženo da zaključi evaluaciju instrumenata prve faze te Europskom parlamentu i Vijeću podnese instrumente i mjere druge faze.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 5 (prilagođeno)

(5) Europsko je vijeće na sastanku održanom 10.–11. prosinca 2009. donijelo Stockholmski program u kojem je ponovno potvrdilo obvezu ostvarivanja cilja da se do 2012. uspostavi zajedničko područje zaštite i solidarnosti na temelju zajedničkog postupka za azil i jednakog statusa osoba kojima je priznata međunarodna zaštita na temelju visokih standarda zaštite te pravednih i djelotvornih postupaka. Stockholmskim se programom nadalje predviđa kako je ključno pojedinci kada se radi o uvjetima prihvata uživaju jednaku razinu postupanja, neovisno o državi članici u kojoj je podnesen njihov zahtjev za međunarodnu zaštitu.

ò novo

(4)U Komunikaciji od 6. travnja 2016. pod naslovom „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” 23 Komisija je naglasila potrebu jačanja i dodatnog usklađivanja CEAS-a. Osim toga, predstavila je mogućnosti poboljšanja CEAS-a, odnosno uspostavu održivog i pravednog sustava za određivanje države članice odgovorne za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jačanje sustava Eurodac, postizanje veće usklađenosti u sustavu azila Unije, sprečavanje sekundarnih kretanja unutar Unije i nove ovlasti Agencije Europske unije za azil To je odgovor na pozive Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. 24 te od 17. i 18. ožujka 2016. 25 da se nastavi raditi na reformi postojećeg okvira Unije kako bi se osigurala humana i učinkovita politika azila. Komisija predlaže i daljnje korake u skladu s cjelovitim pristupom migracijama koji je predstavio Europski parlament u svojem izvješću o inicijativi od 12. travnja 2016.

(5)Uvjeti prihvata i dalje se znatno razlikuju među državama članicama, kako u pogledu organizacije sustava prihvata tako i u pogledu standarda koji se omogućuju podnositeljima zahtjeva. Stalni problemi s poštovanjem standarda prihvata koji su potrebni za dostojanstveno postupanje prema podnositeljima zahtjeva u nekim državama članicama pridonijeli su nerazmjernom opterećenju u manjem broju država članica koje općenito imaju visoke standarde prihvata pa su zbog toga pod pritiskom da ih smanje. Ujednačenijim standardima prihvata na primjerenoj razini u svim državama članicama pridonijet će se dostojanstvenijem postupanju i pravednijoj raspodjeli podnositelja zahtjeva u cijelom EU-u.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 6 (prilagođeno)

(6)Trebalo bi aktivirati sredstva Europskog fonda za izbjeglice  Fonda za azil, migracije i integraciju Õ i  Agencije Europske unije za azil Õ Europskog ureda za potporu azilu radi pružanja odgovarajuće potpore naporima država članica pri provedbi standarda uspostavljenih u drugoj fazi zajedničkoga europskog sustava azila  ovoj Direktivi Õ, a posebno  uključujući Õ naporima onih država članica koje se zbog svoga zemljopisnog ili demografskog položaja suočavaju s posebnim i nerazmjernim pritiscima na njihove svoje sustave azila.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 7 (prilagođeno)

(7) S obzirom na rezultate evaluacija provedbe instrumenata prve faze, u ovoj je fazi primjereno potvrditi načela na kojima se temelji Direktiva 2003/9/EZ s ciljem osiguravanja poboljšanih uvjeta prihvata za podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (dalje u tekstu „podnositelji zahtjeva”).

ê 2013/33/EU uvodna izjava 8

ð novo

(7)Kako bi se u cijeloj Uniji osiguralo osigurao jednako postupanje prema podnositeljima zahtjeva, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati tijekom svih faza i na sve vrste postupaka u vezi sa zahtjevima za međunarodnu zaštitu, na svim lokacijama i u svim objektima u kojima su smješteni podnositelji zahtjeva i tako dugo dok oni mogu ostati na državnom području država članica kao podnositelji zahtjeva. ðPotrebno je objasniti da bi se materijalni uvjeti prihvata podnositeljima zahtjeva trebali omogućiti od trenutka kad osoba izrazi želju da podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu službenicima ovlaštenog tijela te drugim službenicima ostalih tijela koja su imenovana kao nadležna za primanje i upis zahtjeva ili koja pomažu ovlaštenom tijelu pri primanju takvih zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima]. ï

ò novo

(8)Ako je podnositelj zahtjeva prisutan u državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina], ne bi trebao imati pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 14. do 17.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 10

(9)U odnosu na postupanje prema osobama koje ulaze u područje primjene ove Direktive, države članice su dužne poštovati obveze iz instrumenata međunarodnog prava kojih su stranke.

ê 2013/33/EU uvodne izjave 11 i 12 (prilagođeno)

(10)Trebalo bi utvrditi  standardne uvjete Õ standarde za prihvat podnositelja zahtjeva koji će biti dostatni da im se osigura osiguraju dostojan životni standard i usporedivi uvjeti života u svim državama članicama. Usklađivanje uvjeta prihvata podnositelja zahtjeva trebalo bi pomoći ograničavanju sekundarnih sekundarnog kretanja podnositelja zahtjeva na koja koje utječu različiti uvjeti njihova njihovog prihvata.

ò novo

(11)Kako bi se osiguralo da su podnositelji zahtjeva svjesni posljedica bijega, države članice trebale bi na ujednačen način što prije, a najkasnije kad podnesu zahtjev, informirati podnositelje zahtjeva o svim koristima i obvezama koje podnositelji zahtjeva moraju ispuniti u vezi s uvjetima prihvata, uključujući okolnosti u kojima se priznavanje materijalnih uvjeta prihvata može ograničiti.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 13 (prilagođeno)

(13) S ciljem osiguravanja jednakog postupanja prema svim podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu i osiguravanja usklađenosti s važećom pravnom stečevinom EU-a u području azila, a posebno s Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite 26 , primjereno je područje primjene ove Direktive proširiti na podnositelje zahtjeva za supsidijarnu zaštitu.

ò novo

(12)Ako postoje ujednačena pravila na razini EU-a o ispravama koje se izdaju podnositeljima zahtjeva, teže će im biti nedopušteno se kretati unutar Unije. Potrebno je objasniti da bi države članice trebale izdati putnu ispravu podnositelju zahtjeva samo ako se pojave ozbiljni humanitarni ili drugi važni razlozi. Valjanost putnih isprava također bi trebalo ograničiti na svrhu i trajanje koji su potrebni zbog razloga njihova izdavanja. Ozbiljnim humanitarnim razlozima može se smatrati situacija kad podnositelj zahtjeva mora putovati u drugu državu radi liječenja ili posjeta rođacima u posebnim slučajevima, primjerice ako je riječ o posjetu bliskim rođacima koji su teško bolesni, ili radi vjenčanja ili sprovoda bliskih rođaka. Drugi važni razlozi mogli bi obuhvaćati situacije kad podnositelj zahtjeva kojem je odobren pristup tržištu rada mora putovati za potrebe rada, kad mora putovati u okviru studijskog programa ili kad maloljetnici putuju s udomiteljskim obiteljima.

(13)Podnositelji zahtjeva nemaju pravo birati državu članicu u kojoj podnose zahtjev. Podnositelj zahtjeva mora podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici prvog ulaska ili, u slučaju zakonite prisutnosti, u državi članici zakonitog boravka ili boravišta. Podnositelju zahtjeva koji nije ispunio tu obvezu vjerojatno nakon određivanja države članice odgovorne prema Uredbi (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] neće biti dopušten boravak u državi članici u kojoj je podnio zahtjev i vjerojatnije je da će on zbog toga pobjeći. Stoga bi trebalo pozorno pratiti gdje se on nalazi.

(14)Podnositelji zahtjeva moraju biti prisutni u državi članici u kojoj su podnijeli zahtjev ili u državi članici u koju su prebačeni u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina]. Ako je podnositelj zahtjeva pobjegao iz te države članice i bez odobrenja putovao u drugu državu članicu, važno je brzo ga vratiti u državu članicu u kojoj mora biti prisutan kako bi se osiguralo funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila. Dok se taj transfer ne obavi, postoji rizik da će podnositelj zahtjeva pobjeći pa bi zato trebalo pozorno pratiti gdje se nalazi.

(15)Činjenica da je podnositelj zahtjeva prije pobjegao u drugu državu članicu važan je faktor pri procjeni postoji li opasnost od bijega. Kako bi se osiguralo da podnositelj zahtjeva opet ne pobjegne te da ostane dostupan nadležnim tijelima, trebali bi pozorno pratiti gdje se nalazi jednom kad ga se vrati u državu članicu u kojoj mora biti prisutan.

(16)Međutim, zbog javnog interesa ili javnog reda, radi brze obrade i učinkovitog praćenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, brze obrade i učinkovitog praćenja postupka za određivanje države članice odgovorne u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] ili radi učinkovitog sprečavanja bijega podnositelja zahtjeva države članice trebale bi, prema potrebi, odrediti podnositelju zahtjeva boravište na određenome mjestu, kao što su centar za smještaj, privatna kuća, stan, hotel ili druge prostorije prilagođene za smještaj podnositelja zahtjeva. Takva odluka može biti potrebna kako bi se učinkovito spriječilo da podnositelj zahtjeva pobjegne, posebno kad podnositelj zahtjeva nije ispunio svoju obvezu da podnese zahtjev u državi članici prvog nezakonitog ili zakonitog ulaska, ostane u državi članici u kojoj mora biti prisutan ili ako je podnositelj zahtjeva vraćen u državu članicu u kojoj mora biti prisutan nakon bijega u drugu državu članicu. U slučaju da podnositelj zahtjeva ima pravo na materijalne uvjete prihvata, ti materijalni uvjeti prihvata trebali bi ovisiti i o tome da on boravi na tom određenom mjestu.

(17)Ako postoje razlozi zbog kojih se smatra da bi podnositelj zahtjeva mogao pobjeći, države članice trebale bi tražiti od podnositelja zahtjeva da se javljaju nadležnim tijelima koliko god je često potrebno kako bi se osiguralo da ne pobjegnu. Kako bi se spriječili budući bjegovi podnositelja zahtjeva, države članice trebale bi moći odobriti materijalne uvjete prihvata samo u naravi, ako podnositelj zahtjeva ima pravo na te uvjete.

(18)Sve odluke o ograničavanju slobode kretanja podnositelja zahtjeva moraju se temeljiti na ponašanju i posebnom položaju dotične osobe, uzimajući u obzir sve posebne potrebe podnositelja zahtjeva u vezi s prihvatom i načelo proporcionalnosti. Podnositelje zahtjeva mora se propisno obavijestiti o takvim odlukama i o posljedicama njihova nepoštovanja.

(19)S obzirom na ozbiljne posljedice za podnositelje zahtjeva koji su pobjegli ili za koje se smatra da postoji opasnost od bijega, značenje bijega trebalo bi definirati tako da se obuhvate namjerna radnja radi izbjegavanja važećih postupaka azila i činjenična okolnost da podnositelj zahtjeva nije ostao dostupan nadležnim tijelima, među ostalim zbog napuštanja državnog područja na kojem podnositelj zahtjeva mora biti prisutan.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 15

ð novo

(20)Zadržavanje podnositelja zahtjeva trebalo bi primjenjivati u skladu s temeljnim načelom prema kojem se osobu ne bi smjelo zadržavati samo zbog toga jer traži međunarodnu zaštitu, posebno u skladu s međunarodnim pravnim obvezama država članica i člankom 31. Ženevske konvencije. Podnositelje zahtjeva smije se zadržati samo pod vrlo jasno definiranim iznimnim okolnostima koje su utvrđene u ovoj Direktivi te u skladu s načelima nužnosti i razmjernosti proporcionalnosti u odnosu na način i svrhu takvog zadržavanja. ð Zadržavanje podnositelja zahtjeva u skladu s ovom Direktivom trebalo bi pisanim putem odrediti pravosudno ili upravno tijelo navodeći razloge za njega, među ostalim u slučajevima kad se osobe već zadrži pri podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu. ï Kada se podnositelja zahtjeva zadržava, on mora imati djelotvoran pristup potrebnim postupovnim jamstvima, kao što je podnošenje pravnog lijeka pred nacionalnim pravosudnim tijelom.

ò novo

(21)Ako je podnositelju zahtjeva određeno mjesto boravka, ali on nije poštovao svoje obveze, potrebno je dokazati da postoji opasnost da bi podnositelj zahtjeva mogao pobjeći kako bi ga se moglo zadržati. U svim okolnostima mora se posebno pobrinuti da je duljina zadržavanja proporcionalna i da se ono prekine čim podnositelj zahtjeva ispuni svoju obvezu ili više ne postoje razlozi da se smatra kako podnositelj zahtjeva neće poštovati svoje obveze. Podnositelja zahtjeva mora se upoznati s odgovarajućom obvezom i posljedicama njezina nepoštovanja.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 16

(22)U vezi s upravnim postupcima koji se odnose na razloge zadržavanja, pojam „dužna pažnja” „dužne pažnje” pretpostavlja da države članice trebaju barem poduzeti konkretne i smislene mjere radi osiguravanja da vrijeme potrebno za provjeru razloga za zadržavanje bude što je moguće kraće te da postoji realna mogućnost da se takva provjera obavi u najkraćem mogućem vremenukroz najkraće moguće vrijeme. Zadržavanje ne smije biti dulje nego što je to opravdano potrebno za dovršavanje svih odgovarajućih postupaka.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 17

(23)Razlozi za zadržavanje navedeni u ovoj Direktivi ne dovode u pitanje druge razloge za zadržavanje, uključujući razloge za zadržavanje u okviru kaznenog postupka koji se primjenjuju prema nacionalnom pravu, a koji nisu povezani sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 18

ð novo

(24)PremaSa zadržanim podnositeljima zahtjeva trebalo bi postupati s punim poštovanjem ljudskog dostojanstva i njihov prihvat mora biti posebno koncipiran radi zadovoljavanja njihovih potreba u toj situaciji. Države članice moraju posebno osigurati da se primjenjuju primjenjuje ð članak 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i ï članak 37. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 19

(25)Mogu se pojaviti slučajevi u kojima pri zadržavanju u praksi nije moguće odmah osigurati određena jamstva prihvata, na primjer zbog zemljopisne lokacije ili posebne strukture objekta za zadržavanje. Međutim, svako odstupanje od tih jamstava trebalo bi biti privremeno i trebalo bi se primjenjivati samo pod iznimnim okolnostima navedenima u ovoj Direktivi. Odstupanja bi se trebala primjenjivati samo u iznimnim okolnostima i trebala bi biti odgovarajuće obrazložena, uzimajući pritom u obzir okolnosti svakog slučaja, uključujući razinu težine primijenjenog odstupanja, njegovo trajanje i utjecaj na dotičnog podnositelja zahtjeva.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 20

(26)Kako bi se bolje osigurala tjelesna i psihološka nepovredivost podnositelja zahtjeva, zadržavanje bi trebalo biti krajnje rješenje te se smije primijeniti tek nakon što se pažljivo razmotre sve druge mjere koje nisu mjere oduzimanja slobode odnosno zadržavanje. Sve druge mjere koje nisu zadržavanje moraju biti u skladu s temeljnim ljudskim pravima podnositelja zahtjeva.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 21

(27)Kako bi se osigurala usklađenost s postupovnim jamstvima koja se sastoje od mogućnosti stupanja u kontakt s organizacijama ili skupinama osoba koje pružaju pravnu pomoć, trebalo bi osigurati informacije o takvim organizacijama ili skupinama osoba.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 22

(28)Pri odlučivanju o smještajnim modalitetima, države članice bi trebale na odgovarajući način uzimati u obzir interese djeteta te posebne okolnosti svakog podnositelja zahtjeva koji ovisi o članovima obitelji ili drugim bliskim rođacima, kao što su neoženjena maloljetna braća ili sestre koji se već nalaze u državi članici.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 14

(29)Prihvat osoba s posebnim potrebama u vezi s prihvatom trebao bi biti glavna briga nacionalnih tijela kako bi se osiguralo da takav prihvat bude posebno koncipiran radi zadovoljavanja njihovih posebnih potreba u vezi s prihvatom.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 9

ð novo

(30)Pri primjeni ove Direktive države članice bi trebale nastojati osigurati potpuno pridržavanje načela interesa djeteta i cjelovitosti obitelji u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. odnosno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. ðUvjeti prihvata trebaju se prilagoditi posebnoj situaciji maloljetnika, bilo bez pratnje ili unutar obitelji, vodeći računa o njihovoj sigurnosti, tjelesnoj i psihološkoj skrbi te se njima treba poticati opći razvoj maloljetnika. ï

ò novo

(31)Države članice trebale bi osigurati da podnositelji zahtjeva dobiju potrebnu zdravstvenu zaštitu koja bi trebala uključivati barem nužnu skrb i osnovno liječenje bolesti, uključujući teških duševnih poremećaja. Zbog zabrinutosti za javno zdravlje u pogledu prevencije bolesti i zaštite zdravlja pojedinačnih podnositelja zahtjeva, pristup podnositelja zahtjeva zdravstvenoj zaštiti trebao bi obuhvaćati i preventivnu medicinsku skrb kao što je cijepljenje. Države članice mogu zbog javnog zdravlja zahtijevati medicinski pregled za podnositelje zahtjeva. Rezultati medicinskog pregleda ne bi trebali utjecati na ocjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja bi se uvijek trebala provoditi objektivno, nepristrano i na pojedinačnoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima].

(32)Pravo podnositelja zahtjeva na materijalne uvjete prihvata u skladu s ovom Direktivom može se ograničiti u određenim okolnostima ako je podnositelj zahtjeva pobjegao u drugu državu članicu iz države članice u kojoj mora biti prisutan. Međutim, države članice trebale bi u svim okolnostima osigurati pristup zdravstvenoj zaštiti i dostojan životni standard u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno pokrivanjem troškova boravka i osnovnih potreba podnositelja zahtjeva u pogledu fizičke sigurnosti, dostojanstva i međuljudskih odnosa, vodeći računa o specifičnoj ranjivosti osobe kao podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu te njezine obitelji ili skrbnika. Dužna pažnja mora se posvetiti podnositeljima zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom. U obzir se moraju uzeti posebne potrebe djece, posebno u pogledu prava djeteta na obrazovanje i pristup zdravstvenoj zaštiti. Ako je maloljetnik u državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan, države članice trebale bi mu omogućiti pristup odgovarajućim obrazovnim aktivnostima do transfera u odgovornu državu članicu. Trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe podnositeljica zahtjeva koje su bile izložene nasilju na temelju spola, među ostalim osiguravanjem pristupa u različitim fazama postupka azila medicinskoj pomoći, pravnoj pomoći i odgovarajućem savjetovanju u slučaju traume te psihosocijalnoj podršci.

(33)Opseg definicije članova obitelji trebao bi odražavati stvarnost današnjih migracijskih trendova prema kojima podnositelji zahtjeva često dolaze na državno područje država članica nakon duljeg razdoblja u tranzitu. Definicija bi stoga trebala obuhvaćati obitelji osnovane izvan zemlje podrijetla, no prije dolaska na državno područje država članica.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 23

ð novo

(34)Kako bi se poticala samodostatnost podnositelja zahtjeva te smanjile znatne nepodudarnosti smanjivanje znatnih nepodudarnosti među državama članicama, ključno je predvidjeti jasna pravila o pristupu podnositelja zahtjeva tržištu rada ð i osigurati da taj pristup bude učinkovit ne namećući uvjete koji učinkovito sprečavaju podnositelja zahtjeva da traži posao. Provjere tržišta rada koje se provode kako bi se dala prednost vlastitim građanima ili drugim građanima Unije ili građanima trećih zemalja koji zakonito borave u dotičnoj državi članici ne bi trebale sprečavati učinkovit pristup podnositelja zahtjeva tržištu rada te bi se one trebale provoditi ne dovodeći u pitanje načelo povlaštenosti građana Unije kako je navedeno u odgovarajućim odredbama primjenjivih akata o pristupanju. ï

ò novo

(35)Najdulje trajanje razdoblja za pristup tržištu rada trebalo bi se uskladiti s trajanjem postupka razmatranja o meritumu. Kako bi se povećali izgledi za integraciju i samostalnost podnositelja zahtjeva, potiče se raniji pristup tržištu rada u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen, uključujući kad je njegovu razmatranju dana prednost u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima]. Države članice trebale bi stoga razmotriti skraćivanje tog razdoblja koliko god je moguće kako bi osigurale da podnositelji zahtjeva dobiju pristup tržištu rada najkasnije tri mjeseca od dana kad je podnesen zahtjev u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen. Međutim, države članice ne bi trebale odobravati pristup tržištu rada podnositeljima zahtjeva čiji će zahtjevi za međunarodnu zaštitu vjerojatno biti neutemeljeni i na koje se primjenjuje ubrzani postupak razmatranja.

(36)Jednom kad se podnositeljima zahtjeva odobri pristup tržištu rada, oni bi trebali imati pravo na pristup zajedničkom skupu prava na temelju jednakog postupanja prema njima i vlastitim državljanima. Radni uvjeti trebali bi obuhvaćati barem plaću i otkaz, zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnome mjestu, radno vrijeme i godišnji odmor, uzimajući u obzir kolektivne ugovore na snazi. Prema podnositeljima zahtjeva trebalo bi se jednako postupati u pogledu slobode udruživanja i povezivanja, obrazovanja i strukovnog obrazovanja, priznavanja stručnih kvalifikacija i socijalnog osiguranja.

(37)Država članica trebala bi priznati stručne kvalifikacije koje je podnositelj zahtjeva stekao u drugoj državi članici na isti način kao i one građana Unije te bi trebala uzeti u obzir kvalifikacije stečene u trećoj zemlji u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 27 . Potrebno je razmotriti posebne mjere s ciljem učinkovitog rješavanja praktičnih problema s kojima se susreću podnositelji zahtjeva kad je riječ o priznavanju njihove strane diplome, certifikata ili drugih dokaza o formalnom obrazovanju, posebno ako nemaju odgovarajuću dokumentaciju i ne mogu platiti troškove postupaka priznavanja.

(38)Trebala bi se primjenjivati definicija grana socijalne sigurnosti iz Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća 28 .

(39)Zbog moguće privremene prirode boravka podnositelja zahtjeva i ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća države članice trebale bi moći isključiti obiteljske naknade i naknade za nezaposlenost iz jednakog postupanja prema podnositeljima zahtjeva i vlastitim građanima te bi trebale moći ograničiti primjenu jednakog postupanja na obrazovanje i strukovno osposobljavanje. Pravo na slobodu udruživanja i povezivanja također se može ograničiti isključivanjem podnositelja zahtjeva iz sudjelovanja u upravi određenih tijela i iz obnašanja javne dužnosti.

(40)Pravom Unije ne ograničava se nadležnost država članica da organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti. U nedostatku usklađenosti na razini Unije svaka država članica određuje uvjete prema kojima se odobravaju naknade iz sustava socijalne sigurnosti te visine tih naknada i razdoblje za koje se odobravaju. Međutim, pri izvršavanju te nadležnosti države članice trebale bi poštovati pravo Unije.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 24 (prilagođeno)

ð novo

(41)Radi osiguravanja da materijalna materijalni ð uvjeti prihvata ï pomoć koju koji se pružaju primaju podnositeljima podnositelji zahtjeva  budu usklađeni Õ bude usklađena s načelima navedenima u ovoj Direktivi, ð potrebno je dodatno objasniti prirodu tih uvjeta, koji uključuju ne samo smještaj, hranu i odjeću, nego i nužne neprehrambene proizvode kao što su sanitarne potrepštine ï. Države članice ð također moraju ï odrediti razinu ð materijalnih uvjeta prihvata koji se pružaju u obliku novčane naknade ili vaučera ï takve potpore na temelju odgovarajućih referentnih vrijednosti ð kako bi osigurale primjereni životni standard za vlastite državljane, primjerice minimalni dohodak, minimalnu plaću, minimalnu mirovinu, naknadu za nezaposlenost i socijalnu pomoć ï. To ne znači da bi odobreni iznos trebao biti jednak iznosu koji se odobrava vlastitim državljanima. Države članice mogu za podnositelje zahtjeva predvidjeti tretman koji je nepovoljniji od tretmana za vlastite državljane državljanima, kako je precizno utvrđeno u ovoj Direktivi.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 25 (prilagođeno)

ð novo

(42)ðKako bi ograničile mogućnost zloupotrebe sustava prihvata, države članice trebale bi moći pružiti materijalne uvjete prihvata samo ako podnositelji zahtjeva nemaju dovoljno sredstava za život. Ako države članice procjenjuju sredstava podnositelja zahtjeva, traže od njega da u cijelosti ili djelomično pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata, trebale bi poštovati načelo proporcionalnosti i uzeti u obzir posebne okolnosti podnositelja zahtjeva te njegovo dostojanstvo i osobni integritet, uključujući njegove posebne potrebe u vezi s prihvatom. Od podnositelja zahtjeva ne bi se trebalo tražiti da u cijelosti ili djelomično pokriju troškove potrebne zdravstvene skrbi. ï Mogućnost zlouporabe sustava za prihvat trebalo bi ograničiti  i Õ preciznijim utvrđivanjem okolnosti pod kojima se materijalni uvjeti prihvata za podnositelje zahtjeva ð smještaj, hrana, odjeća i ostali nužni neprehrambeni proizvodi pruženi u obliku novčane naknade ili vaučera mogu zamijeniti uvjetima prihvata pruženima u naravi i okolnosti pod kojima se naknada za svakodnevne troškove ï mogu može smanjiti ili ukinuti uz istovremeno osiguravanje dostojnog životnog standarda za sve podnositelje zahtjeva.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 26

ð novo

(43)ðDržave članice trebale bi uspostaviti primjereno usmjeravanje, praćenje i nadzor svojih uvjeta prihvata. Kako bi osigurale usporedive uvjete života, države članice trebale bi uzeti u obzir u svojim sustavima praćenja i nadzora, operativne standarde za uvjete prihvata i posebne pokazatelje koje su razvili [Europski potporni ured za azil / Agencija Europske unije za azil]. ï Trebalo bi osigurati učinkovitost nacionalnih sustava za prihvat i suradnju između država članica u području prihvata podnositelja zahtjeva ð , među ostalim preko Unijine mreže tijela zaduženih za prihvat, koju su uspostavili [Europski potporni ured za azil / Agencija Europske unije za azil]. ï

ê 2013/33/EU uvodna izjava 27

(44)Trebalo bi poticati odgovarajuću koordinaciju između nadležnih tijela, u vezi s prihvatom podnositelja zahtjeva, kao i kvalitetne odnose između lokalnih zajednica i centara za smještaj.

ò novo

(45)Na temelju iskustva potrebno je krizno planiranje kako bi se osigurao primjeren prihvat podnositelja zahtjeva kad su države članice suočene s nerazmjernim brojem podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Trebalo bi redovito pratiti i ocjenjivati jesu li mjere koje su države članice predvidjele u svojim kriznim planovima primjerene.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 28

(46)Države članice trebale bi imati ovlasti uvesti ili zadržati povoljnije povoljnija odredbe za državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji od države članice zahtijevaju međunarodnu zaštitu.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 29 (prilagođeno)

(47)U tom se duhu također Također se poziva države članice da primjenjuju odredbe ove Direktive u vezi s postupcima za odlučivanje o zahtjevima za druge oblike zaštite koji nisu predviđeni u Direktivi 2011/95/EU Uredbi (EU) br. XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji].

ê 2013/33/EU uvodna izjava 30

ð novo

(48)Trebalo bi redovito provoditi evaluaciju provedbe ove Direktive. ðDržave članice trebale bi Komisiji dostaviti potrebne informacije kako bi Komisija mogla ispuniti svoje obveze izvješćivanja. ï

ê 2013/33/EU uvodna izjava 31 (prilagođeno)

(49)S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje standarda za  uvjete Õ prihvat prihvata podnositelja zahtjeva u državama članicama, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Direktive on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 32

(50)U skladu sa zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjem od 28. rujna 2011. 29 , države članice obvezuju se da u opravdanim slučajevima obavijeste o svojim mjerama za prenošenje uz jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Zakonodavac smatra da je dostavljanje takvih dokumenata u vezi s ovom Direktivom opravdano.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 33 (prilagođeno)

(33) U skladu s člancima 1. i 2. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21. o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, ona za njih nije obvezujuća i u odnosu na njih se ne primjenjuje.

ò novo

(51)[U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te države članice obavijestile su da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.]

ILI

(51) [U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.]

ILI

(51) [U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(52) U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Irska je obavijestila (dopisom od ...) da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.]

ILI

(51) [U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Ujedinjena Kraljevina obavijestila je (dopisom od ...) da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.

(52) U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.]

ê 2013/33/EU uvodna izjava 34

(52)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive i ona za nju nije obvezujuća niti se u odnosu na nju primjenjuje.,

ê 2013/33/EU uvodna izjava 35

(53)Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i čuvaju načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Ovom se Direktivom nastoji posebno osigurati puno poštovanje ljudskog dostojanstva i poticati primjenu članaka 1., 4., 6., 7., 18., 21., 24. i 47. Povelje te je treba na odgovarajući način provoditi.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 36 (prilagođeno)

(54)Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju znatnu značajnu izmjenu u odnosu na  raniju Õ Direktivu 2003/9/EZ. Obveza prenošenja odredaba koje su ostale neizmijenjene proizlazi iz te  ranije Õ Direktive.

ê 2013/33/EU uvodna izjava 37 (prilagođeno)

(55)Ovom se Direktivom ne bi trebale dovoditi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rok za prenošenje u nacionalno pravo Direktive 2013/33/EU naveden u Prilogu III. dijelu B.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

 PREDMET Õ CILJ, DEFINICIJE I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Direktive Ovom Direktivom utvrditi  utvrđuju se Õ standarde standardi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (dalje u tekstu „podnositelji zahtjeva”) u državama članicama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive  primjenjuju se sljedeće definicije Õ:

(1)(a)„zahtjev za međunarodnu zaštitu”: znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definiran u članku 2. točki (h) [4. stavku 2. točki (a)] Direktive 2011/95/EU Uredbe (EU) br. XXX/XXX 30 [Uredba o postupcima];

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

2.(b)„podnositelj zahtjeva”: znači ð podnositelj zahtjeva kako je definiran u članku [4. stavku 2. točki (b)] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] ï državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu o kojem još nije donesena konačna odluka;

3.(c)„članovi obitelji”: znači ð članovi obitelji kako su definirani u članku [2. stavku 9.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX 31 [Uredba o kvalifikaciji]; ï ako je obitelj već postojala u zemlji podrijetla, sljedeće članove obitelji podnositelja zahtjeva koji su prisutni u istoj državi članici u vezi sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu:

–bračni drug podnositelja zahtjeva i njegov ili njezin nevjenčani partner u trajnoj vezi, kada se pravom ili praksom dotične države članice, u okviru njezina zakonodavstva o državljanima trećih zemalja, nevjenčani parovi tretiraju na način koji je usporediv s načinom tretiranja vjenčanih parova,

–maloljetna djeca parova iz prve alineje ili podnositelja zahtjeva, pod uvjetom da nisu vjenčana i bez obzira na to jesu li rođena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, ili su usvojena, kako je određeno prema nacionalnom pravu,

–otac, majka ili druga odrasla osoba koja je prema pravu ili praksi dotične države članice odgovorna za podnositelja zahtjeva kada je taj podnositelj maloljetan i nije u braku;

4.(d)„maloljetnik”: znači ð maloljetnik kako je definiran u članku [2. stavku 10.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji] ï državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od 18 godina;

5.(e)„maloljetnik bez pratnje”: znači maloljetnik  bez pratnje Õ ð kako je definiran u članku [2. stavku 11.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji] ï koji dolazi na državno područje država članica bez pratnje odrasle osobe koja je za njega odgovorna, bilo prema pravu ili praksi dotične države članice tako dugo dok ta osoba stvarno ne preuzme brigu o njemu; definicija uključuje i maloljetnika koji je ostao bez pratnje nakon što je ušao na državno područje država članica;

ê 2013/33/EU

6. (f)„uvjeti prihvata”: znači sve mjere koje države članice donose u korist podnositelja zahtjeva u skladu s ovom Direktivom;

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

7.(g)„materijalni uvjeti prihvata”: znači uvjeti prihvata koji uključuju smještaj, hranu, i odjeću ð i ostale nužne neprehrambene proizvode koji odgovaraju potrebama podnositelja zahtjeva s obzirom na njihove posebne uvjete prihvata, primjerice sanitarne potrepštine, ï dane u naravi ili u obliku novčane naknade ili u vaučerima ili u kombinaciji svih triju kao i novčanu naknadu za svakodnevne troškove;

ê 2013/33/EU

8.(h)„zadržavanje”: znači zadržavanje podnositelja zahtjeva od strane države članice na određenom određenome mjestu na kojem je podnositelju zahtjeva uskraćena sloboda kretanja;

9.(i)„centar za smještaj”: znači svako mjesto koje se upotrebljava za zajednički smještaj podnositelja zahtjeva;

ò novo

10.„bijeg”: znači radnja koju podnositelj zahtjeva poduzima kako bi izbjegao postupke azila te kojom napušta državno područje na kojem mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX 32 [Uredba iz Dublina] ili zbog koje nije više dostupan nadležnim tijelima ili sudu;

11.„opasnost od bijega”: znači postojanje razloga u pojedinačnom slučaju koji se temelje na objektivnim kriterijima definiranima u nacionalnom pravu zbog kojih se smatra da bi podnositelj zahtjeva mogao pobjeći;

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

12.(j)„ skrbnik Õ zastupnik”: znači osoba ð kako je definirana u članku [4. stavku 2. točki (f)] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] ï ili organizacija koju su nadležna tijela imenovala da maloljetniku bez pratnje pomaže i da ga zastupa u postupcima predviđenima u ovoj Direktivi, s ciljem osiguravanja interesa djeteta i poduzimanja pravnih radnji za maloljetnika, prema potrebi. Kada je za zastupnika određena organizacija, ona određuje osobu odgovornu za obavljanje dužnosti zastupnika za maloljetnika bez pratnje u skladu s ovom Direktivom;

13.(k)„podnositelj zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom”: znači  podnositelj zahtjeva Õ ranjiva osoba u skladu s člankom 21. kojoj kojem su potrebna posebna jamstva kako bi se mogla mogao koristiti pravima i ispunjavati obveze predviđene u ovoj Direktivi ð , kao što su maloljetni podnositelji zahtjeva, maloljetnici bez pratnje, invalidi, starije osobe, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovine ljudima, teško bolesne osobe, osobe s duševnim poremećajima i osobe koje su bile mučene, silovane ili su pretrpjele druge teške oblike psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa ï.

Članak 3.

Područje primjene

1.1. Ova se Direktiva primjenjuje na sve državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koje podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu na državnom području, uključujući na  vanjskoj Õ granici, u teritorijalnom ð moru ï teritorijalnim vodama ili u područjima tranzita  država članica Õ države članice, sve dok im je kao podnositeljima zahtjeva dopušteno ostati na državnom području, kao i članove obitelji, ako su obuhvaćeni takvim zahtjevom za međunarodnu zaštitu u skladu s nacionalnim pravom.

2.2. Ova se Direktiva ne primjenjuje na zahtjeve za diplomatski ili teritorijalni azil koji koje su podneseni podnesene predstavništvima država članica.

3.Ova se Direktiva ne primjenjuje kada se  primjenjuje Õ primjenjuju odredbe Direktiva Direktive 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba 33 .

4.Države članice mogu odlučiti primjenjivati ovu Direktivu na postupke za odlučivanje o zahtjevima za druge oblike zaštite koji ne proizlaze iz Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji] Direktive 2011/95/EU.

Članak 4.

Povoljnije odredbe

Države članice mogu uvesti ili zadržati povoljnije odredbe u području  u pogledu Õ uvjeta prihvata za podnositelje zahtjeva i druge bliske srodnike podnositelja zahtjeva  ovisne o njemu Õ koji su prisutni u istoj državi članici kada ovise o podnositelju zahtjeva, ili iz humanitarnih razloga u onoj mjeri u kojoj su te odredbe u skladu s ovom Direktivom.

ê 2013/33/EU

ð novo

POGLAVLJE II.

OPĆE ODREDBE O UVJETIMA PRIHVATA

Članak 5.

Obavješćivanja

1.Države članice u razumnom roku, koji ne prelazi 15 dana od podnošenja ð što je prije moguće, a najkasnije prilikom podnošenja ï zahtjeva za međunarodnu zaštitu, obavješćuju podnositelje zahtjeva barem o svim pravima koja im pripadaju i obvezama kojih se moraju pridržavati u vezi s uvjetima prihvata. ð U informacijama koje pružaju naglašavaju da podnositelj zahtjeva nema pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 14. do 17. ove Direktive kako je navedeno u članku 17.a iste Direktive u državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina]. ï

Države članice osiguravaju da podnositelji zahtjeva dobiju sve informacije o organizacijama ili skupinama osoba koje pružaju posebnu pravnu pomoć i organizacijama koje bi im mogle pomoći ili ih obavijestiti o raspoloživim uvjetima prihvata, uključujući zdravstvenu skrb.

2.Države članice osiguravaju da obavijesti iz stavka 1. budu u pisanom obliku ð koristeći se standardnim predloškom koji će izraditi Agencija Europske unije za azil ï i na jeziku koji podnositelj zahtjeva razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije. Kada je to ð potrebno ï primjereno, te se obavijesti mogu dati ð daju ï i usmeno ð te u obliku prilagođenom potrebama maloljetnika ï .

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 6.

Putne isprave Õ Dokumentacija

1. Države članice osiguravaju da u roku tri dana od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, podnositelj zahtjeva dobije dokument izdan na njegovo ime koji potvrđuje njegov status podnositelja zahtjeva ili dokazuje da mu je dopušteno ostati na državnom području države članice dok odluka o njegovom zahtjevu nije konačna ili dok se ne razmotri.

Ako se nositelj dokumenta ne smije slobodno kretati na cijelom državnom području države članice, ili njegovu dijelu, dokument potvrđuje i tu činjenicu.

2. Države članice mogu isključiti primjenu tog članka kada je podnositelj zahtjeva zadržan ili tijekom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je podnesen na granici ili u okviru postupka za odlučivanje o pravu podnositelja zahtjeva da uđe na državno područje države članice. U posebnim slučajevima tijekom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, države članice mogu podnositeljima zahtjeva osigurati druge dokaze koji su istovrijedni kao i dokument iz stavka 1.

3. Dokument iz stavka 1. ne treba nužno potvrđivati identitet podnositelja zahtjeva.

4. Države članice donose potrebne mjere da podnositeljima zahtjeva osiguraju dokument iz stavka 1. koji mora vrijediti dok imaju pravo ostati na državnom području dotične države članice.

5. Države članice mogu podnositeljima zahtjeva ð izdaju ï izdati putnu ispravu ð samo ï kada nastupe ozbiljni humanitarni razlozi ili ð drugi važni razlozi ï koji zahtijevaju njihovu prisutnost u drugoj državi. ð Valjanost putne isprave ograničava se na svrhu i trajanje koji su potrebni zbog razloga njezina izdavanja. ï

6.Države članice ne smiju podnositelje zahtjeva opteretiti nepotrebnom ili nerazmjernom dokumentacijom ili drugim upravnim zahtjevima, prije osiguranja prava na koja imaju pravo u skladu s ovom Direktivom, samo zato jer su podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

ê 2013/33/EU

Članak 7.

Boravište i sloboda kretanja

1.Podnositelji zahtjeva mogu se slobodno kretati na državnom području države članice domaćina ili na području koje im ta država članica odredi. Tako određeno područje ne utječe na neotuđivu sferu privatnog života i omogućuje dostatan prostor za osiguranje mogućnosti ostvarivanja svih prava u skladu s ovom Direktivom.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

2.Države članice mogu odlučiti ð odlučuju prema potrebi ï o boravištu podnositelja zahtjeva ð na određenome mjestu ï zbog  bilo kojeg od sljedećih Õ razloga:

(a) javnog interesa,  ili Õ javnog reda ili,;

(b) kada je potrebno, zbog brzog razmatranja i učinkovitog učinkovita praćenja njegova zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

ò novo

(c) zbog brzog razmatranja i učinkovitog praćenja njegova postupka za određivanje odgovorne države članice u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina];

(d) kako bi se učinkovito spriječio bijeg podnositelja zahtjeva, posebice:

–podnositelja zahtjeva koji nisu poštovali obvezu da zahtjev podnesu u državi članici prvog ulaska kako je utvrđeno u članku [4. stavku 1.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] i putovali su u drugu državu članicu bez odgovarajućeg opravdanja te su tamo podnijeli zahtjev, ili

–ako podnositelji zahtjeva moraju biti prisutni u drugoj državi članici u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina], ili

–podnositelji zahtjeva koji su vraćeni u državu članicu u kojoj moraju biti prisutni u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] nakon bijega u drugu državu članicu.

U tim slučajevima pružanje materijalnih uvjeta prihvata ovisi o stvarnom boravištu podnositelja zahtjeva na tom određenome mjestu.

3.Ako postoje razlozi da se smatra kako postoji opasnost da bi podnositelj zahtjeva mogao pobjeći, države članice prema potrebi zahtijevaju od podnositelja zahtjeva da se javi nadležnim tijelima ili da se osobno pojavi pred njima, odmah ili u određeno vrijeme onoliko često koliko je potrebno da bi se učinkovito spriječio njegov bijeg.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

4.Države članice predviđaju mogućnost da podnositeljima zahtjeva izdaju privremenu dozvolu za napuštanje  njihova Õ mjesta boravišta iz stavka 2. i stavka 3. i/ili određenog područja navedenog u stavku 1. Odluke se donose pojedinačno, objektivno i nepristrano  o meritumu pojedinačnog slučaja Õ te, ako su negativne, za to se navode razlozi.

Podnositelj zahtjeva ne treba tražiti dozvolu da ode do tijela ili na sud, ako se zahtijeva njegova prisutnost.

ê 2013/33/EU

ð novo

5.Države članice od podnositelja zahtijeva zahtjeva traže da što je prije moguće o svojoj trenutačnoj svojem trenutačnom ð boravištu ili ï adresi ð ili telefonskom broju na kojem su dostupni ï obavijeste nadležna tijela te da im priopće svaku promjenu ð telefonskog broja ili ï adrese.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

36.Države članice mogu propisati da materijalni uvjeti prihvata ovise o stvarnom boravištu podnositelja zahtjeva na određenome određenom mjestu koje određuju države članice. Takva se odluka, koja može biti općenite prirode, donosi pojedinačno i na temelju nacionalnog prava.

ò novo

7.Odluke iz ovog članka temelje se na pojedinačnom ponašanju i posebnom položaju dotične osobe, među ostalim uzimajući u obzir podnositelje zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom i načelo proporcionalnosti.

8.Države članice navode stvarne i, prema potrebi, pravne razloge u svakoj odluci koja se donosi u skladu s ovim člankom. Podnositelje zahtjeva odmah se pisanim putem, na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju, obavješćuje o donošenju te odluke, postupcima za osporavanje odluke u skladu s člankom 25. i posljedicama nepoštovanja obveza koje proizlaze iz te odluke.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

Članak 8.

Zadržavanje

1.Države članice ne smiju zadržati osobu samo zato jer je podnositelj zahtjeva u skladu s Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite 34 .

ê 2013/33/EU

2.Kada se pokaže potrebnim, i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja, države članice mogu zadržati podnositelja zahtjeva, ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere.

3.Podnositelja zahtjeva može se zadržati samo:

(a)da se utvrdi ili provjeri njegov identitet ili državljanstvo;

(b)da se utvrde odrede oni elementi na kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu temelji, a koji se bez zadržavanja ne mogu pribaviti, posebno kada postoji opasnost od bijega podnositelja zahtjeva;

ò novo

(c) da se osigura poštovanje pravnih obveza koje su podnositelju zahtjeva određene na temelju pojedinačne odluke u skladu s člankom 7. stavkom 2. ako podnositelj zahtjeva nije poštovao te obveze i ako postoji opasnost od bijega podnositelja zahtjeva.

ê 2013/33/EU

ð novo

(d)(c)da se u okviru postupka ð na granici ï ð u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] ï odluči o pravu podnositelja zahtjeva da uđe na državno područje;

ê 2013/33/EU

(e)(d)kada je osoba zadržana zbog postupka vraćanja, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima u državama članicama vezanim uz vraćanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave 35 , da se pripremi vraćanje i/ili provede postupak udaljavanja te da dotična država članica na temelju objektivnih kriterija, uključujući i da je podnositelj zahtjeva već imao mogućnost započeti postupak za azil, može dokazati da postoje opravdani razlozi za pretpostavku da osoba podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu samo da odgodi ili oteža izvršenje odluke o vraćanju;

(f)(e)kada to zahtijeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda;

(g)(f)u skladu s člankom 28. 29. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva 36 .XXX/XXX [Uredba iz Dublina].

ê 2013/33/EU

ð novo

ð Svi ï ð prethodno navedeni ï razlozi za zadržavanje utvrđuju se nacionalnim pravom.

ê 2013/33/EU

4.Države članice osiguravaju da su pravila o alternativama zadržavanju, kao što su redovito javljanje tijelima, davanje financijskog jamstva ili obveza boravka na određenome mjestu, utvrđena nacionalnim pravom.

Članak 9.

Jamstva za zadržane podnositelje zahtjeva

1.Podnositelja zahtjeva zadržava se što je kraće moguće i samo tako dugo dok vrijede razlozi iz članka 8. stavka 3.

Upravni postupci u vezi s razlozima za zadržavanje iz članka 8. stavka 3. izvršavaju se s dužnom pažnjom. Kašnjenja upravnih postupaka, koja se ne mogu pripisati podnositelju zahtjeva, ne opravdavaju nastavak zadržavanja.

2.Zadržavanje podnositelja zahtjeva u pisanom obliku određuju sudska ili upravna tijela. U nalogu o zadržavanju navode se stvarni i pravni razlozi na kojima se zadržavanje temelji.

3.Kada zadržavanje nalažu upravna tijela, države članice osiguravaju brzo sudsko razmatranje zakonitosti zadržavanja koje se provodi po službenoj dužnosti i/ili na zahtjev podnositelja zahtjeva. Kada se razmatranje provodi po službenoj dužnosti, takvo razmatranje provodi se što je prije moguće od početka zadržavanja. Kada se provodi na zahtjev podnositelja zahtjeva, provodi se što je prije moguće nakon pokretanja odgovarajućih postupaka. U tu svrhu države članice u nacionalnom pravu definiraju razdoblje u okviru kojega se provodi sudsko razmatranje zakonitosti zadržavanja po službenoj dužnosti i/ili sudsko razmatranje na zahtjev podnositelja zahtjeva.

Kada se u okviru sudskog razmatranja dokaže da je zadržavanje nezakonito, predmetni podnositelj zahtjeva odmah se oslobađa.

4.Zadržani podnositelji Zadržane podnositelje zahtjeva odmah se pisanim putem, na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju, obavješćuju obavješćuje o razlozima zadržavanja i postupcima utvrđenim nacionalnim pravom za osporavanje naloga za zadržavanje kao i o mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja.

5.Zadržavanje u razumnim vremenskim razmacima razmatra sudsko tijelo po službenoj dužnosti i/ili na zahtjev predmetnog podnositelja zahtjeva, posebno kada zadržavanje dulje traje, kada se pojave relevantne okolnosti ili su dostupne nove informacije koje mogu utjecati na zakonitost zadržavanja.

6.Države članice u slučaju sudskog razmatranja naloga za zadržavanje iz stavka 3. osiguravaju da podnositelji zahtjeva imaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju. To uključuje barem pripremu traženih postupovnih dokumenata i sudjelovanje u postupku pred sudskim tijelima u ime podnositelja zahtjeva.

Besplatnu pravnu pomoć i zastupanje osiguravaju odgovarajuće odgovarajući osposobljene osobe koje to mogu obavljati, ili im je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom, čiji interesi nisu ili ne bi mogli biti u suprotnosti s interesima podnositelja zahtjeva.

7.Države članice mogu također odlučiti da se besplatna pravna pomoć i zastupanje odobre:

(a)samo onima koji nemaju dovoljno sredstava; i/ili

(b)samo putem usluga koje osiguravaju pravni savjetnici ili drugi savjetnici koji su u nacionalnom pravu posebno određeni za pomoć i zastupanje podnositelja zahtjeva.

8.Države članice također mogu:

(a)odrediti novčana i/ili vremenska ograničenja na pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja, pod uvjetom da se njima ne ograničava ograničuje pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju;

(b)odrediti da postupanje prema podnositeljima zahtjeva, u vezi s naknadama i drugim troškovima, nije povoljnije povoljniji od postupanja koje je općenito namijenjeno njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć.

9.Države članice mogu zahtijevati da im se u cijelosti ili djelomično vrate sredstva za sve odobrene troškove ako i kada se financijski položaj podnositelja zahtjeva znatno poboljša ili ako je odluka o odobrenju takvih troškova donesena na temelju neistinitih informacija koje je dao podnositelj zahtjeva.

10.Postupci za pristup pravnoj pomoći i zastupanju utvrđuju se u nacionalnom pravu.

Članak 10.

Uvjeti zadržavanja

1.Zadržavanje podnositelja zahtjeva u pravilu se provodi u posebnim centrima za zadržavanje smještaj. Kada država članica ne može osigurati smještaj u posebnim centrima za zadržavanje smještaj i kad mora pribjeći smještaju u zatvoru, zadržani podnositelj zahtjeva mora se držati odvojeno od drugih zatvorenika i primjenjuju se uvjeti zadržavanja predviđeni u ovoj Direktivi.

Zadržani podnositelji zahtjeva, koliko je to moguće, drže se odvojeno od državljana trećih zemalja koji nisu podnijeli podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Kada se podnositelji zahtjeva ne mogu držati odvojeno od državljana trećih zemalja, dotična država članica mora osigurati da se primjenjuju uvjeti zadržavanja predviđeni u ovoj Direktivi.

2.Zadržanim podnositeljima zahtjeva omogućuje se pristup prostoru na otvorenome.

3.Države članice osiguravaju da predstavnici visokog predstavnika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) mogu komunicirati s podnositeljima zahtjeva te ih posjećivati u uvjetima koji poštuju privatnost. Ta se mogućnost primjenjuje i na organizaciju koja djeluje na državnom području dotične države članice u ime UNHCR-a na temelju sporazuma s tom državom članicom.

4.Države članice osiguravaju da članovi obitelji, pravni savjetnici ili drugi savjetnici te osobe koje zastupaju odgovarajuće nevladine organizacije koje priznaje dotična država članica, imaju mogućnost komunicirati s podnositeljima zahtjeva te ih posjećivati u uvjetima koji poštuju privatnost. Pristup centrima za zadržavanje smještaj može se ograničiti samo kada je to na temelju nacionalnog prava objektivno nužno zbog sigurnosti, javnog reda ili upravljanja centrom za zadržavanjeupravnog poslovanja centra za smještaj, pod uvjetom da se pristup time strogo ne ograniči ili onemogući.

5.Države članice osiguravaju da se zadržanim podnositeljima zahtjeva sustavno prosljeđuju informacije koje objašnjavaju pravila koja se primjenjuju u centru za smještaj te određuju njihova prava i obveze na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju. Države članice mogu odstupiti od te obveze, u propisno opravdanim slučajevima i za razumno vremensko razdoblje koje je što je moguće kraće, u slučaju kada je podnositelj zahtjeva zadržan na granici ili u tranzitnom području. To se odstupanje ne primjenjuje u slučajevima iz članka 43. 41. Direktive 2013/32/EU Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima].

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 11.

Zadržavanje ranjivih osoba i podnositelja zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom za prihvat

1.Nacionalna tijela prvenstveno se brinu o zdravlju, uključujući duševno zdravlje, podnositelja zahtjeva koji su ranjive osobe ð imaju posebne potrebe u vezi s prihvatom ï.

Kada su zadržane se zadržavaju ranjive osobe ð podnositelji zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ï , države članice osiguravaju redovito praćenje i odgovarajuću potporu i pritom uzimaju u obzir njihov poseban položaj, uključujući njihovo zdravlje.

ê 2013/33/EU

2.Maloljetnici se zadržavaju samo u krajnjem slučaju i nakon što se utvrdi da se druge manje prisilne mjere ne mogu primijeniti. Takvo zadržavanje traje što je kraće moguće i čini se sve što je moguće da se zadržani maloljetnici oslobode i smjeste u objektima pogodnim za maloljetnike.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Prvenstvena briga država članica mora biti u najvećem interesu maloljetnika  djeteta Õ kako je  navedeno Õ propisano u članku člankom 23. 22. stavkom stavku 2.

Kada se zadržavaju maloljetnici, ð mora im se osigurati pravo na obrazovanje i ï oni moraju imati mogućnost sudjelovanja u rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi.

ê 2013/33/EU

3.Maloljetnici bez pratnje zadržavaju se samo u izvanrednim okolnostima. Čini se sve što je moguće da se maloljetnici bez pratnje oslobode u najkraćem mogućem roku.

Maloljetnici bez pratnje ne smiju se zadržavati u zatvoru.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Koliko je to moguće maloljetnicima bez pratnje osigurava se smještaj u ustanovama koje raspolažu osobljem imaju osoblje i kapacitete koji  koje Õ uzima uzimaju u obzir ð prava i ï potrebe osoba njihove dobi  te kapacitetima Õ ð koji su prilagođeni maloljetnicima bez pratnje ï .

ê 2013/33/EU

Kada se zadržavaju maloljetnici bez pratnje, države članice osiguravaju da su smješteni odvojeno od odraslih.

4.Zadržanim obiteljima osigurava se odvojen smještaj koji jamči odgovarajuću privatnost.

5.Kada se zadrže podnositeljice zahtjeva, države članice osiguravaju da su smještene odvojeno od podnositelja zahtjeva, osim ako su podnositelji zahtjeva članovi obitelji i ako se s tim slažu svi predmetni pojedinci.

Iznimke od prvog podstavka primjenjuju se i na uporabu zajedničkih prostora koji su namijenjeni rekreacijskim ili društvenim aktivnostima, uključujući osiguranje obroka.

6.Države članice mogu, u valjano utemeljenim slučajevima i za razumno razdoblje koje mora biti što je moguće kraće, odstupiti od stavka 2. trećeg podstavka, od stavka 4. i stavka 5. prvog podstavka kada je podnositelj zahtjeva zadržan na graničnom prijelazu ili u području tranzita, uz iznimku slučajeva iz članka 43. 41. Direktive 2013/32/EU Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima].

Članak 12.

Obitelji

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere da koliko je to moguće sačuvaju jedinstvo obitelji koja je prisutna na njihovu državnom području ako dotična država članica podnositeljima zahtjeva osigurava smještaj. Takve se mjere provode uz suglasnost podnositelja zahtjeva.

Članak 13.

Medicinski pregled

Države članice mogu zbog javnog zdravlja zahtijevati medicinski pregled za podnositelje zahtjeva.

Članak 14.

Školovanje i obrazovanje maloljetnika

1.Države članice maloljetnoj djeci podnositelja zahtjeva i podnositeljima zahtjeva maloljetnicima osiguravaju pristup sustavu obrazovanja pod sličnim uvjetima kao i vlastitim državljanima dok se stvarno ne izvrši mjera izgona protiv njih ili njihovih roditelja. Takvo obrazovanje može se osigurati u centrima za smještaj.

Dotične države članice mogu propisati da takav pristup mora biti ograničen na državni obrazovni sustav.

Države članice ne uskraćuju pravo na srednjoškolsko obrazovanje samo zato što je maloljetnik postao punoljetan.

2.Pristup sustavu obrazovanja ne smije se odgađati više od tri mjeseca od datuma na koji je maloljetnik podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu ili je zahtjev podnesen u njegovo ime.

Maloljetnicima se prema potrebi osigurava pripremna nastava, uključujući nastavu jezika, da im se olakša pristup sustavu obrazovanja i njihovo sudjelovanje u njemu kako je određeno u stavku 1.

3.Kada zbog posebnog položaja maloljetnika pristup sustavu obrazovanja, kako je određen u stavku 1., nije moguć, dotična država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom nudi druge obrazovne programe.

ê 2013/33/EU

ð novo

Članak 15.

Zapošljavanje

1.Države članice osiguravaju da podnositelji zahtjeva imaju pristup tržištu rada najkasnije devet ð šest ï mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ako nadležno tijelo nije donijelo prvostupanjsku ð upravnu ï odluku i ako za kašnjenje nije kriv podnositelj zahtjeva.

ò novo

Ako je država članica ubrzala razmatranje o meritumu zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s točkama [od (a) do (f)] članka [40. stavka 1.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima], ne odobrava se pristup tržištu rada.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

2. Države članice odlučuju o uvjetima za odobravanje pristupa tržištu rada za podnositelja zahtjeva u skladu sa svojim nacionalnim pravom tako  osiguravaju Õ da podnositelji zahtjeva ð , kojima je odobren pristup tržištu rada u skladu sa stavkom 1., ï imaju učinkovit pristup tržištu rada.

Zbog politike u vezi s tržištem rada, države članice mogu dati prednost ð provjeriti mogu li se na radno mjesto zaposliti državljani te države članice ili drugi ï državljani Unije državljanima Unije i državljanima država potpisnica Sporazuma o europskome gospodarskom prostoru te  ili Õ državljanima državljani trećih zemalja koji imaju zakonito boravište  koji zakonito borave u toj državi članici Õ.

ò novo

3.Države članice prema podnositeljima zahtjeva postupaju jednako kao prema vlastitim građanima u pogledu:

(a)uvjeta rada, uključujući plaću i otkaz, godišnji odmor i praznike te zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnome mjestu;

(b) slobode udruživanja i povezivanja te članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući povlastice koje nude takve organizacije, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti;

(c) obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, osim stipendija i zajmova za studij i smještaj te drugih stipendija i zajmova povezanih s obrazovanjem i strukovnim osposobljavanjem;

(d) priznavanja diploma, certifikata i drugih dokaza formalnih kvalifikacija u kontekstu postojećih postupaka za priznavanje stranih kvalifikacija, omogućujući istodobno koliko je to moguće podnositeljima zahtjeva koji ne mogu dostaviti dokaze o svojim kvalifikacijama puni pristup odgovarajućim sustavima za procjenu, provjeru i potvrdu njihova prethodnog obrazovanja;

(e) grana socijalne sigurnosti kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 883/2004.

Države članice mogu ograničiti jednako postupanje prema podnositeljima zahtjeva:

i.u skladu s točkom (b) ovog stavka, isključujući ih iz sudjelovanja u upravljanju tijelima koja su uređena javnim pravom ili obnašanja dužnosti koja je uređena javnim pravom;

ii.u skladu s točkom (c) ovog stavka, u pogledu obrazovanja i strukovnog osposobljavanja koje je izravno povezano sa specifičnom profesionalnom djelatnošću;

iii.u skladu s točkom (e) ovog stavka isključujući obiteljske naknade i naknade za nezaposlenost ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1231/2010.

Pravo na jednako postupanje ne podrazumijeva pravo boravka ako na temelju odluke donesene u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] prestane pravo podnositelja zahtjeva na ostanak.

ê 2013/33/EU

4.3.Pristup tržištu rada ne smije se oduzeti tijekom žalbenog postupka, kada žalba protiv negativne odluke u redovnom postupku ima suspenzivni učinak, do službene obavijesti o negativnoj odluci o žalbi.

ò novo

5.Ako je podnositeljima zahtjeva odobren pristup tržištu rada u skladu sa stavkom 1., države članice osiguravaju da je u ispravi podnositelja zahtjeva iz članka [29.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] navedeno da podnositelj zahtjeva ima dopuštenje prihvatiti plaćeno zaposlenje.

ê 2013/33/EU

Članak 16.

Stručna izobrazba

1.Države članice mogu podnositeljima zahtjeva omogućiti pristup stručnoj izobrazbi neovisno o tome imaju li pristup tržištu rada.

2.Pristup stručnoj izobrazbi koji se odnosi na ugovor o zapošljavanju ovisi o tome u kojoj mjeri podnositelj zahtjeva ima pristup tržištu rada u skladu s člankom 15.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 17. 16.

Opća pravila o materijalnim uvjetima prihvata i zdravstvenoj skrbi

1.Države članice osiguravaju da su podnositeljima zahtjeva dostupni materijalni uvjeti prihvata kada ð od trenutka kad ï podnesu podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu ð u skladu s člankom [25.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] ï .

ê 2013/33/EU

2.Države članice osiguravaju da se materijalnim uvjetima materijalni uvjeti prihvata pruža pružaju odgovarajući životni standard podnositeljima zahtjeva koji osigurava njihovu egzistenciju i štiti njihovo fizičko i duševno zdravlje.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Države članice osiguravaju da se taj životni standard u skladu s člankom 21. postigne u posebnom položaju ranjivih osoba ð podnositelja zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ï i u vezi s položajem zadržanih osoba.

3.Države članice mogu osiguranje svih ili nekih materijalnih uvjeta prihvata i zdravstvenu skrb uvjetovati tim da podnositelji zahtjeva nemaju dovoljno sredstava za životni standard koji je primjeren njihovu zdravlju i koji omogućuje njihovu egzistenciju.

4.Države članice mogu od podnositelja zahtjeva zahtijevati da u cijelosti ili djelomično pokriju troškove materijalnih uvjeta prihvata i zdravstvenu skrb određenu ovom Direktivom, ili da im doprinesu, u skladu sa predviđenih stavkom 3., ako podnositelji zahtjeva imaju dovoljno sredstava, na primjer ako već tijekom razumnog razdoblja rade.

Ako se pokaže da je podnositelj zahtjeva imao dovoljno sredstava da pokrije materijalne troškove za prihvat i zdravstvenu skrb u trenutku kada su te temeljne potrebe pokrivene, države članice mogu od podnositelja zahtjeva zatražiti povrat sredstava.

ò novo

5.Ako države članice procjenjuju sredstva podnositelja zahtjeva, traže od njega da u cijelosti ili djelomično pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata ili zatraže povrat sredstava u skladu sa stavkom 4., pritom poštuju načelo proporcionalnosti. Države članice uzimaju u obzir i pojedinačne okolnosti podnositelja zahtjeva te potrebu da se poštuje njegovo dostojanstvo ili osobni integritet, uključujući posebne potrebe podnositelja zahtjeva u vezi s prihvatom. Države članice u svim okolnostima osiguravaju da se podnositelju zahtjeva omogući životni standard kojim mu se osigurava egzistencija te štiti fizičko i mentalno zdravlje.

ê 2013/33/EU

ð novo

6.5.Kada države članice osiguravaju materijalne uvjete prihvata u obliku financijske pomoći ili vaučera, iznos se određuje na temelju razine/razina koju/koje utvrđuje/utvrđuju dotična država članica zakonom ili u praksi da državljanima osigura odgovarajući životni standard. Države članice mogu u vezi s tim podnositeljima zahtjeva odobriti osigurati nepovoljnije postupanje u usporedbi s vlastitim državljanima, posebno kada se materijalna potpora daje djelomično u naravi ili kad ta razina/te razine koja/koje se primjenjuje/primjenjuju za državljane osigurava/osiguravaju viši životni standard nego što je predviđen ovom Direktivom. ðDržave članice obavješćuju Komisiju i Agenciju Europske unije za azil o referentnim razinama koje se primjenjuju na temelju nacionalnog prava ili prakse radi određivanja razine financijske pomoći podnositeljima zahtjeva u skladu s ovim stavkom. ï

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 17.18.

Modaliteti materijalnih uvjeta prihvata

1.Kada se smještaj osigurava u naravi, mora biti ð njime se osigurava primjeren životni standard i ï on  je Õ u jednome od sljedećih oblika ili u njihovoj kombinaciji:

(a)prostorijama koje se upotrebljavaju za smještaj podnositelja zahtjeva tijekom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog sastavljenog na granici ili u područjima tranzita;

(b)centru centrima za smještaj koji osigurava odgovarajući životni standard;

(c)privatnim kućama, stanovima, hotelima ili drugim prostorijama prilagođenima prilagođenim za smještaj podnositelja zahtjeva.

ê 2013/33/EU

2.Ne dovodeći u pitanje posebne uvjete zadržavanja propisane člancima 10. i 11., države članice u vezi sa smještajem iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ovog članka osiguravaju da:

(a)se podnositeljima zahtjeva jamči zaštita njihova obiteljskog života;

(b)podnositelji zahtjeva imaju mogućnost komuniciranja s rođacima, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nacionalnim, međunarodnim i nevladinim organizacijama i tijelima;

(c)se članovima obitelji, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nevladinim organizacijama koje je dotična država članica priznala, osigura pristup da mogu pomoći podnositeljima zahtjeva. Ograničenje Ograničenja takva pristupa mogu se odrediti samo zbog sigurnosti prostorija i podnositelja zahtjeva.

ê 2013/33/EU

ð novo

3.Države članice u vezi s podnositeljima zahtjeva u prostorijama i centrima za smještaj iz stavka 1. točaka (a) i (b) uzimaju u obzir posebna pitanja povezana sa spolom i dobi te položajem ranjivih osoba podnositelja zahtjeva ð s posebnim potrebama u vezi s prihvatom pri osiguravanju materijalnih uvjeta prihvata ï.

4.ð Kad osiguravaju smještaj, ï Države države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje napada i nasilja na temelju spola, uključujući seksualne napade i uznemiravanje u prostorijama i centrima za smještaj iz stavka 1. točaka (a) i (b).

ê 2013/33/EU

5.Države članice osiguravaju, koliko je to moguće, da se ovisni odrasli podnositelji zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom za prihvat smjeste zajedno s bliskim odraslim rođacima koji se već nalaze u istoj državi članici i koji su za njih odgovorni prema pravu ili praksi dotične države članice.

6.Države članice osiguravaju da se podnositelji zahtjeva premještaju iz jednog stambenog objekta u drugi samo kada je to nužno. Države članice podnositeljima zahtjeva osiguravaju mogućnost da o transferu i novoj adresi obavijeste pravne ili druge savjetnike.

ê 2013/33/EU

ð novo

7.Persons Osobe ð koje pružaju materijalne uvjete prihvata, uključujući one ï koje rade u centrima za smještaj odgovarajuće su osposobljene i obvezuju ih pravila o povjerljivosti utvrđena nacionalnim pravom u vezi sa svim informacijama koje dobiju tijekom obavljanja svojeg posla.

ê 2013/33/EU

8.Države članice mogu putem savjetodavnog odbora ili vijeća, koje zastupa rezidente, uključiti podnositelje zahtjeva u upravljanje materijalnim resursima i nematerijalnim aspektima života u centru.

9.U propisno utemeljenim slučajevima države članice iznimno mogu odrediti modalitete za materijalne uvjete prihvata koji se razlikuju od uvjeta predviđenih ovim člankom za razumno razdoblje koje mora biti što je moguće kraće, kad:

(a)je potrebna ocjena posebnih potreba podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 22. 21.;

(b)su smještajni kapaciteti koji su uobičajeno raspoloživi privremeno puni.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Takvi različiti uvjeti u svakom slučaju svim  okolnostima Õ pokrivaju osnovne potrebe ð osiguravaju pristup zdravstvenoj skrbi u skladu s člankom 18. i dostojan životni standard svim podnositeljima zahtjeva ï .

ò novo

Kad primjenjuje te izvanredne mjere, dotična država članica obavješćuje Komisiju i Agenciju Europske unije za azil. Osim toga obavješćuje Komisiju i Agenciju Europske unije za azil čim razlozi za primjenu tih izvanrednih mjera prestanu postojati.

Članak 17.a

Uvjeti prihvata u državi članici koja nije ona u kojoj podnositelj zahtjeva mora biti prisutan

1.Podnositelj zahtjeva nema pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 14. do 17. u bilo kojoj državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina].

2.Države članice osiguravaju dostojan životni standard svim podnositeljima zahtjeva.

3. Do transfera u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] u odgovornu državu članicu, države članice omogućuju maloljetniku pristup odgovarajućim obrazovnim aktivnostima.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 19. 18.

Zdravstvena skrb zaštita

1. Države članice osiguravaju da podnositelji zahtjeva ð , neovisno o tome gdje moraju biti prisutni u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina], ï dobiju potrebnu zdravstvenu zaštitu skrb koja uključuje, barem, nužnu skrb i osnovno liječenje bolesti, i  među ostalim Õ teških duševnih poremećaja.

ê 2013/33/EU

2. Države članice osiguravaju potrebnu medicinsku ili drugu pomoć podnositeljima zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom za prihvat, uključujući, kada je to potrebno, odgovarajuću skrb za duševno zdravlje.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

POGLAVLJE III.

 ZAMJENA, Õ OGRANIČAVANJE ILI UKIDANJE MATERIJALNIH UVJETA PRIHVATA

Članak 20. 19.

 Zamjena, Õ Ograničavanje ograničavanje ili ukidanje materijalnih uvjeta prihvata

1. ð U pogledu podnositelja zahtjeva koji moraju biti prisutni na njihovu državnom području u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] ï države članice mogu ð u situacijama opisanima u stavku 2. ï:

ò novo

(a)zamijeniti smještaj, hranu, odjeću i druge nužne neprehrambene proizvode pružene u obliku novčane naknade i vaučera materijalnim uvjetima prihvata pruženima u naravi ili

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

(b)ograničiti ili, u iznimnim ili i valjano utemeljenim slučajevima, ukinuti materijalne uvjete prihvata ð naknadu za svakodnevne troškove. ï

2. Stavak 1. primjenjuje se Õ kada podnositelj zahtjeva:

(a)napusti mjesto boravišta koje je odredilo nadležno tijelo i pritom ga o tome ne obavijesti ili, ako se traži, bez odobrenja ð ili pobjegne ï; ili

(b)ne ispunjava obveze javljanja ili zahtjeva u vezi s obavješćivanjem ili sudjelovanjem u osobnim razgovorima povezanima s postupkom azila vezanim uz postupak azila tijekom razumnog razdoblja koje je utvrđeno nacionalnim pravom; ili

(c)podnese naknadni zahtjev kako je definiran u članku [4. stavku 2 točki (i)] Direktive 2013/32/EU Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima]; ili

(d) utaji financijska sredstva i zbog toga je neutemeljeno imao korist od materijalnih uvjeta prihvata; ili Õ

ò novo

(e)ozbiljno prekrši pravila centra za smještaj ili se opasno nasilno ponaša; ili

(f)ne sudjeluje u obveznim integracijskim mjerama; ili

(g)ne ispunjava obveze utvrđene u članku [4. stavku 1.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina] i putovao je u drugu državu članicu bez primjerenog opravdanja te je tamo podnio zahtjev; ili

(h)vraćen je natrag nakon bijega u drugu državu članicu.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

U vezi sa slučajevima  točkama Õ (a) i (b) kada se podnositelju zahtjeva uđe u trag ili kada se dobrovoljno javi nadležnom tijelu, na temelju razloga za nestanak donosi se odgovarajuće utemeljena odluka o ponovnom uvođenju prava na neke ili sve ð zamijenjene, ï ukinute ili ograničene materijalne uvjete prihvata.

2.Države članice mogu također ograničiti materijalne uvjete prihvata kada utvrde da podnositelj zahtjeva bez opravdana razloga nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu čim je to bilo praktički izvedivo nakon dolaska u tu državu članicu.

3.Države članice mogu ograničiti ili ukinuti materijalne uvjete prihvata kada podnositelj zahtjeva utaji financijska sredstva i zbog toga je neutemeljeno imao korist od materijalnih uvjeta prihvata.

4.Države članice mogu odrediti sankcije koje se primjenjuju za teška kršenja pravila u centrima za smještaj te za opasno nasilno ponašanje.

3.5. Odluke o ð zamjeni, ï ograničavanju ili ukidanju materijalnih uvjeta prihvata iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovog članka donose se pojedinačno, objektivno i nepristrano  o meritumu svakog pojedinačnog slučaja Õ i za njih se navode razlozi. Odluke se temelje na posebnom položaju predmetne osobe, posebno u vezi s osobama iz članka 21. ð podnositeljima s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ï i pritom se uzima u obzir načelo proporcionalnosti. Države članice u svim okolnostima osiguravaju pristup zdravstvenoj zaštiti skrbi u skladu s člankom 19. 18. te svim podnositeljima zahtjeva osiguravaju dostojan dostojanstven životni standard.

4.6.Države članice osiguravaju da se materijalni uvjeti prihvata ne ð zamjenjuju, ï ograničavaju ili ukidaju prije nego što se donese odluka u skladu sa stavkom 3. 5.

POGLAVLJE IV.

ODREDBE U POGLEDU VEZANE UZ RANJIVE OSOBE  PODNOSITELJA ZAHTJEVA S POSEBNIM POTREBAMA U VEZI S PRIHVATOM Õ

Članak 21. 20.

 Podnositelji zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom Õ Opće načelo

Države članice pri prenošenju ove Direktive u nacionalno pravo uzimaju u obzir poseban položaj ð podnositelja zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ï ranjivih osoba kao što su maloljetnici, maloljetnici bez pratnje, invalidne osobe, starije osobe, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovine ljudima, teško bolesne osobe, osobe s duševnim poremećajima te osobe koje su bile mučene, silovane ili izvrgnute drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, kao što su to žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa.

Članak 22. 21.

Ocjena posebnih potreba ranjivih osoba u vezi s prihvatom

1.Kako bi učinkovito provele članak 21. 20., države članice ð sustavno ï ocjenjuju je li podnositelj zahtjeva osoba s posebnim potrebama u vezi s prihvatom. Države članice također navode prirodu takvih potreba.

Ta se ocjena počinje pripremati ð što je ranije moguće ï u razumnom razdoblju nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i moguće ju je uključiti u postojeće nacionalne postupke ð ili u ocjenu iz članka 19. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] ï . Države članice osiguravaju da se te posebne potrebe u vezi s prihvatom također uzimaju u obzir, u skladu s odredbama ove Direktive ovom Direktivom, ako postanu jasne se pokažu u kasnijoj fazi postupka azila.

ê 2013/33/EU

Države članice osiguravaju da potpora koja se pruža podnositeljima zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom u skladu s ovom Direktivom tijekom čitavog postupka azila uzima u obzir njihove posebne potrebe u vezi s prihvatom, te osiguravaju odgovarajuće praćenje njihova položaja.

ò novo

2.Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da osoblje tijela iz članka 26.:

(a)je osposobljeno te se i dalje osposobljava za prepoznavanje prvih naznaka da su podnositelju zahtjeva potrebni posebni uvjeti u vezi s prihvatom i za rješavanje tih potreba kad su prepoznate;

(b)uključuje informacije o posebnim potrebama u vezi s prihvatom u dosje podnositelja zahtjeva uz navođenje naznaka iz točke (a) te preporuka o vrsti potpore koju podnositelj zahtjeva može trebati;

(c)upućuje podnositelje zahtjeva liječniku ili psihologu radi dodatne procjene njihova psihološkog i fizičkog stanja ako postoje naznake da su podnositelji zahtjeva možda bili mučeni, silovani ili izloženi drugom teškom obliku psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja i da bi to moglo utjecati na njihove potrebe u vezi s prihvatom i

(d)uzima u obzir rezultate tog pregleda pri odlučivanju o vrsti posebne potpore u vezi s prihvatom koja se može pružiti podnositelju zahtjeva.

ê 2013/33/EU

ð novo

3.2.Ocjenu Ocjena iz stavka 1. ne treba biti u obliku upravnog postupka.

4.3.Samo za ranjive osobe u skladu s člankom 21. ð podnositelji zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ï može se smatrati da imaju posebne potrebe u vezi s prihvatom i tako mogu imati imaju pravo na posebnu potporu koja se daje u skladu s ovom Direktivom.

ê 2013/33/EU

5.4.Ocjena iz stavka 1. ne dovodi u pitanje ocjenu potreba za međunarodnu zaštitu u skladu s Direktivom 2011/95/EU Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji].

Članak 23. 22.

Maloljetnici

1.Najbolji interes djeteta primarna je briga država članica pri provedbi odredaba ove Direktive koje se odnose na maloljetnike. Države članice osiguravaju životni standard koji je primjeren fizičkom, duševnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju maloljetnika.

2.Pri ocjeni najboljeg najboljih interesa djeteta, države članice na odgovarajući način posebno uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:

(a)mogućnosti ponovnog spajanja obitelji;

(b)dobrobit i socijalni razvoj djeteta, i pritom posebno vode računa o sredini iz koje maloljetnik potječe;

(c)pitanja vezana uz sigurnost i zaštitu u vezi sa sigurnošću i zaštitom, posebno kada postoji opasnost da je maloljetnik žrtva trgovine ljudima;

(d)mišljenje maloljetnika u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

3.Države članice osiguravaju da maloljetnici imaju pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi u prostorijama i centrima za smještaj iz članka 18. 17. stavka 1. točaka (a) i (b) te aktivnostima na otvorenome.

4.Države članice osiguravaju pristup uslugama rehabilitacije za maloljetnike koji su bili žrtve bilo kakvih oblika zlostavljanja, zanemarivanja, iskorištavanja, mučenja ili okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili koji su patili zbog oružanih sukoba, te osiguravaju da se prema potrebi organizira odgovarajuća psihološka zdravstvena skrb i osigura stručna pomoć.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

5.Države članice osiguravaju da se maloljetna djeca podnositelja zahtjeva, ili podnositelji zahtjeva maloljetnici, smjeste zajedno sa svojim s njihovim roditeljima, njihovom neoženjenom braćom i sestrama ili odraslom osobom koja je za njih odgovorna  i svojom neoženjenom maloljetnom braćom i sestrama Õ prema pravu i ili praksi dotične države članice, pod uvjetom da je to u najboljem interesu predmetnog maloljetnika.

46.Osobe koje rade ð s maloljetnicima, uključujući ï s maloljetnicima bez pratnje ð ne smiju imati potvrđena kaznena djela ili prekršaje povezane s djecom u kaznenoj evidenciji i ï osigurava im se  trajno i Õ odgovarajuće su osposobljene osposobljavanje i dužne su i nadalje odgovarajuće se osposobljavati u vezi s ð pravima i ï njihovim potrebama ð maloljetnika bez pratnje, uključujući ona koja se odnose na bilo koje primjenjive zaštitne standarde za djecu ï , i obvezuju ih pravila o povjerljivosti utvrđena nacionalnim pravom u vezi sa svim informacijama koje dobiju tijekom obavljanja svojeg posla.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 24. 23.

Maloljetnici bez pratnje

1. Države članice što je prije moguće ð i ne kasnije od pet radnih dana od trenutka kad maloljetnik bez pratnje podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu ï donose mjere kojima osiguravaju da  skrbnik Õ zastupnik zastupa maloljetnika bez pratnje i pomaže mu tako što mu omogućuje da ostvaruje prava i ispunjava obveze iz ove Direktive. ð Skrbnik imenovan u skladu s člankom [22.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima] može obavljati te zadaće. ï Maloljetnika bez pratnje odmah se obavješćuje o imenovanju  skrbnika Õ zastupnika.  Kada je za skrbnika određena organizacija, ona određuje osobu odgovornu za obavljanje dužnosti skrbnika maloljetnika bez pratnje u skladu s ovom Direktivom. Õ  Skrbnik Õ Zastupnik svoje dužnosti obavlja u skladu s načelom najboljeg interesa najveće koristi djeteta kako je propisano člankom 22. 23. stavkom 2., i za to ima potrebno stručno znanje ð i ne smije imati potvrđena kaznena djela ili prekršaje povezane s djecom u kaznenoj evidenciji ï. Da se osigura dobrobit i socijalni razvoj maloljetnika iz članka 22. 23. stavka 2. točke (b), osoba koja djeluje kao  skrbnik Õ zastupnik zamjenjuje se samo kada je to nužno. Organizacije ili pojedinci čiji su interesi, ili bi mogli biti, u sukobu s interesima maloljetnika bez pratnje ð ne imenuju se za skrbnike ï nisu prihvatljivi kao zastupnici.

Odgovarajuća tijela redovito obavljaju ocjenjivanje, uključujući i u vezi s raspoloživošću potrebnih sredstava za zastupanje maloljetnika bez pratnje.

ò novo

Države članice osiguravaju da skrbnik ne bude zadužen za nerazmjeran broj maloljetnika bez pratnje u isto vrijeme zbog čega ne bi mogao učinkovito obavljati svoje zadaće. Države članice imenuju odgovorne tijela ili osobe koji redovito nadziru obavljaju li skrbnici svoje zadaće na prikladan način. Ta tijela ili osobe također su ovlašteni za preispitivanje pritužbi koje maloljetnici bez pratnje podnesu protiv svojeg skrbnika.

ê 2013/33/EU

2.Maloljetnike bez pratnje, koji podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu, od trenutka kada im je dopušten ulaz na državno područje do trenutka kada moraju napustiti državu članicu u kojoj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen, ili se razmatra, smješta se:

(a)s odraslim rođacima;

(b)u udomiteljskoj obitelji;

(c)u centru za smještaj s posebnim mogućnostima zbrinjavanja za maloljetnike;

(d)u drugim smještajnim kapacitetima primjerenim primjerenima za maloljetnike.

Države članice mogu maloljetnike bez pratnje koji imaju 16 godina ili su stariji smjestiti u centar za smještaj za odrasle podnositelje zahtjeva, ako je to u njihovu najboljem interesu, kako je navedeno u članku 22. 23. stavku 2.

U mjeri u kojoj je to moguće, braća i sestre drže se zajedno, i pritom uzima u obzir najbolji interes predmetnog maloljetnika, a posebno njegovu dob i stupanj zrelosti. Promjene boravišta maloljetnika bez pratnje ograničavaju se na najmanju moguću mjeru.

3.Države članice započinju tražiti članove obitelji maloljetnika bez pratnje, kada je to potrebno, uz pomoć međunarodnih ili drugih odgovarajućih organizacija, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i pritom štite najbolji interes najbolje interese maloljetnika bez pratnje. U slučajevima kada je ugrožen život ili integritet maloljetnika ili njegovih bliskih rođaka srodnika, posebno ako su ostali u zemlji podrijetla, potrebno se je pobrinuti se da se osigura povjerljivo prikupljanje, obrada i širenje informacija koje se odnose na te osobe, kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.

ê 2013/33/EU

ð novo

Članak 25. 24.

Žrtve mučenja i nasilja

1.Države članice osiguravaju da osobe koje su bile ð izložene nasilju na temelju spola, ï mučene, silovane ili izložene izvrgnute drugim oblicima teškog zlostavljanja, dobiju potrebno liječenje šteta prouzročenih takvim djelima, posebno pristup odgovarajućem medicinskom i psihološkom liječenju ili skrbi.

ê 2013/33/EU

2.Osobe koje rade sa žrtvama mučenja, silovanja ili drugog teškog zlostavljanja odgovarajuće su osposobljene i dužne su i nadalje odgovarajuće se osposobljavati u vezi s potrebama takvih osoba, i obvezuju ih pravila o povjerljivosti utvrđena nacionalnim pravom u vezi sa svim informacijama koje dobiju tijekom obavljanja svojeg posla.

ê 2013/33/EU

ð novo

POGLAVLJE V.

ŽALBE

Članak 26. 25.

Žalbe

1.Države članice osiguravaju da se na odluke koje se odnose na odobravanje, ð zamjenu, ï ukidanje i ograničavanje prava na temelju ove Direktive ili na odluke donesene na temelju članka 7., koje utječu na podnositelje zahtjeva pojedinačno, može uložiti žalba prema postupcima utvrđenima u nacionalnom pravu. Barem u zadnjem stupnju osigurava se mogućnost žalbe ili preispitivanja pregleda stvarnih ili pravnih pitanja pred sudskim tijelom.

ê 2013/33/EU

2.U slučaju žalbe ili razmatranja pregleda pred sudskim tijelom iz stavka 1., države članice osiguravaju da je na zahtjev dostupna besplatna pravna pomoć i zastupanje u mjeri u kojoj je ta pomoć potrebna da se osigura učinkovit pristup pravnoj zaštiti. To uključuje barem pripremu traženih postupovnih dokumenata i sudjelovanje u postupku pred sudskim tijelima u ime podnositelja zahtjeva.

Besplatnu pravnu pomoć i zastupanje osiguravaju odgovarajuće osposobljene osobe koje to mogu obavljati ili im je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom čiji interesi nisu, ili ne bi mogli biti, u suprotnosti s interesima podnositelja zahtjeva.

3.Države članice mogu također odlučiti da se besplatna pravna pomoć i zastupanje odobre:

(a)samo onima koji nemaju dovoljno sredstava; i/ili

(b)samo putem usluga koje osiguravaju pravni savjetnici ili drugi savjetnici koji su u nacionalnom pravu posebno određeni za pomoć i zastupanje podnositelja zahtjeva.

Države članice mogu osigurati da besplatna pravna pomoć i zastupanje nisu dostupni nije dostupno ako nadležno tijelo smatra da žalba ili pregled preispitivanje nema nemaju realnih mogućnosti za uspjeh. U tom slučaju države članice osiguravaju da pravna pomoć i zastupanje nisu samovoljno ograničeni i da podnositelju zahtjeva nije onemogućen stvarni pristup pravnoj zaštiti.

4.Države članice također mogu:

(a)odrediti novčana i/ili vremenska ograničenja na pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja zastupanje, pod uvjetom da se njima ne ograničava ograničuje pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju;

5.Države članice mogu zahtijevati da im se u cijelosti ili djelomično vrate sredstva za sve odobrene troškove ako i kada se financijski položaj podnositelja zahtjeva znatno poboljša ili ako je odluka o odobrenju takvih troškova donesena na temelju neistinitih informacija koje je dao podnositelj zahtjeva.

6.Postupci za pristup pravnoj pomoći i zastupanju utvrđuju se u nacionalnom pravu.

POGLAVLJE VI.

MJERE ZA POBOLJŠANJE UČINKOVITOSTI SUSTAVA ZA PRIHVAT

Članak 27. 26.

Nadležna tijela

Svaka država članica obavješćuje Komisiju o tijelima koja su nadležna za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Države članice Komisiju obavješćuju o svim promjenama u vezi s takvim tijelima.

ê 2013/33/EU

ð novo

Članak 28. 27.

Sustav za usmjeravanje, praćenje i nadzor

1.Države članice uz odgovarajuće poštovanje svojega ustavnog uređenja, uspostavljaju odgovarajuće mehanizme kako bi osigurale uspostavu primjerenog usmjeravanja, praćenja i nadzora razine uvjeta prihvata. ð Države članice uzimaju u obzir [operativne standarde o uvjetima prihvata i pokazatelje koje je izradio Europski potporni ured za azil / izradila Agencija Europske unije za azil] i sve druge operativne standarde o uvjetima prihvata, pokazatelje ili smjernice uspostavljene u skladu s člankom [12.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o Agenciji Europske unije za azil]. ï

2.Države članice najkasnije do 20. srpnja 2016. podnose odgovarajuće informacije Komisiji, koristeći se obrascem navedenim u Prilogu I. ð Sustavi za prihvat država članica prate se i ocjenjuju u skladu s postupkom utvrđenim u [poglavlju 5.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o Agenciji Europske unije za azil]. ï

ò novo

Članak 28.

Krizno planiranje

1.Svaka država članica sastavlja krizni plan u kojem se utvrđuju planirane mjere koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat podnositelja zahtjeva u skladu s ovom Direktivom kad je država članica suočena s nerazmjernim brojem podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu smatraju se oni koji moraju biti prisutni na njezinu državnom području, uključujući one za koje je država članica odgovorna u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba iz Dublina], uzimajući u obzir korektivni mehanizam raspodjele opisan u poglavlju VII. te Uredbe.

2.Prvi krizni plan dovršit će se s pomoću predloška koji treba izraditi Agencija Europske unije za azil te se o njemu obavješćuje Agencija Europske unije za azil najkasnije [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive]. O ažuriranom kriznom planu obavješćuje se Agencija Europske unije za azil svake dvije godine nakon toga. Države članice obavješćuju Komisiju i Agenciju Europske unije za azil o svakom pokretanju kriznog plana.

3.Krizni planovi, osobito primjerenost mjera koje se poduzimaju u skladu s njima, prate se i ocjenjuju u skladu s postupkom utvrđenim u [poglavlju 5.] Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o Agenciji Europske unije za azil].

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novo

Članak 29.

Osoblje i sredstva

1.Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere radi osiguravanja da tijela i druge organizacije koji koje provode ovu Direktivu dobiju potrebnu temeljnu izobrazbu s obzirom na potrebe podnositelja i podnositeljica zahtjeva. ð Radi toga države članice integriraju europski program obuke o azilu koji je razvila Agencija Europske unije za azil u osposobljavanje svojeg osoblja u skladu s Uredbom (EU) br. XXX/XXX [Uredba o Agenciji Europske unije za azil]. ï

2.Države članice dodjeljuju potrebna sredstva u vezi s nacionalnim pravom kojim se provodi ova Direktive Direktiva.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

Izvješća  Praćenje i ocjenjivanje Õ

Komisija najkasnije do 20. srpnja 2017. ð [tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] ï  i najmanje svakih pet godina nakon toga Õ izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive i predlaže potrebne izmjene.

Države članice ð na zahtjev Komisije ï do 20. srpnja 2016. dostavljaju Komisiji sve  potrebne Õ informacije koje su svrsishodne za izradu izvješća ð [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] i svakih pet godina nakon toga ï .

Nakon predstavljanja prvog izvješća, Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive najmanje svakih pet godina.

Članak 31.

Prenošenje u nacionalno pravo

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima od 1. do 12., člancima 14. do 28. i člankom 30. te Prilogom I.  od 1. do 8., 11., od 15. do 25. i od 27. do 30. Õ do 20. srpnja 2015.  [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] Õ. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada države članice donose te mjere  odredbe Õ, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Ona One također uključuju izjavu o tome da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu Direktivu koja se ovom direktivom Direktivom stavlja izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja te formulaciju te izjave.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 32.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2003/9/EZ  2013/33/EU Õ stavlja se izvan snage za države članice koje obvezuje ova Direktiva s učinkom od 21. srpnja 2015.  [dan nakon dana iz prvog podstavka članka 31. stavka 1.] Õ, ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rok za prenošenje u nacionalno pravo Direktive navedene u dijelu B Priloga II Prilogu I.

Upućivanja na direktivu Direktivu koja se stavlja izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom  utvrđenom Õ u Prilogu II. iz Priloga III.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 13. i 29. primjenjuju se od 21. srpnja 2015.

Članak 34.

Primatelji

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

ê 2013/33/EU

PRILOG I.

Obrazac za izvješćivanje o informacijama koje države članice trebaju podnijeti u skladu s člankom 28. stavkom 2.

Nakon datuma iz članka 28. stavka 2. informacije koje države članice trebaju podnijeti ponovno se podnose Komisiji ako dođe do značajne izmjene u nacionalnom pravu ili praksi koja podnesene informacije čini beskorisnima.

1. Na temelju članka 2. točke (k) i članka 22., molimo da pojasnite različite korake za identifikaciju osoba s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, uključujući trenutak početka identifikacije i njegovih posljedica u vezi s rješavanjem takvih potreba, posebno za maloljetnike bez pratnje, žrtve mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihičkog, tjelesnog ili seksualnog nasilja i žrtve trgovine ljudima.

2. Navedite potpune informacije o vrsti, imenu i obliku dokumenata predviđenih u članku 6.

3. U vezi s člankom 15. molimo navedite u kojoj mjeri je pristup podnositelja zahtjeva tržištu rada povezan s bilo kakvim posebnim uvjetima i opišite ta ograničenja.

4. U vezi s člankom 2. točkom (g), molimo opišite na koji se način osiguravaju materijalni uvjeti prihvata (tj. koji se materijalni uvjeti prihvata osiguravaju u naravi, u novcu, u vaučerima ili kao kombinacija tih elemenata) i navedite razinu naknade za dnevne izdatke koji primaju podnositelji zahtjeva.

5. U vezi s člankom 17. stavkom 5., kada je to primjenjivo, molimo objasnite referentnu(-e) vrijednost(i) koja(-e) se prema nacionalnom pravu ili praksi primjenjuje(-u) s ciljem određivanja razine financijske pomoći koja se pruža podnositeljima zahtjeva. Ako podnositelji zahtjeva u usporedbi s državljanima imaju nepovoljniji tretman, objasnite razloge takvog postupanja.

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

ð novoPRILOG III.

DIO A

Direktiva koja se stavlja izvan snage

(iz članka 32.)

Direktiva Vijeća 2003/9/EZ

((SL L 31, 6.2.2003., str. 18.).

DIO B

Rok za prenošenje u nacionalno pravo

(iz članka 31.)

Direktiva	Rok za prenošenje
2003/9/EZ	6. veljače 2005.
 2013/33/EU Õ	 20. srpnja 2015. Õ

_____________

ê 2013/33/EU (prilagođeno)

PRILOG III.

Korelacijska tablica

Direktiva 2003/9/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2. uvodni tekst	Članak 2. uvodni tekst
Članak 2. točka (a)	—
Članak 2. točka (b)	—
—	Članak 2. točka (a)
Članak 2. točka (c)	Članak 2. točka (b)
Članak 2. točka (d) uvodni tekst	Članak 2. točka (c) uvodni tekst
Članak 2. točka (d) podtočka i.	Članak 2. točka (c) prva alineja
Članak 2. točka (d) podtočka ii.	Članak 2. točka (c) druga alineja
—	Članak 2. točka (c) treća alineja
Članak 2. točke (e), (f) i (g)	—
—	Članak 2. točka (d)
Članak 2. točka (h)	Članak 2. točka (e)
Članak 2. točka (i)	Članak 2. točka (f)
Članak 2. točka (j)	Članak 2. točka (g)
Članak 2. točka (k)	Članak 2. točka (h)
Članak 2. točka (l)	Članak 2. točka (i)
—	Članak 2. točka (j)
—	Članak 2. točka (k)
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5.	Članak 5.
Članak 6. stavci 1. do 5.	Članak 6. stavci 1. do 5.
—	Članak 6. stavak 6.
Članak 7. stavci 1. i 2.	Članak 7. stavci 1. i 2.
Članak 7. stavak 3.	—
Članak 7. stavci 4. do 6.	Članak 7. stavci 3. do 5.
—	Članak 8.
—	Članak 9.
—	Članak 10.
—	Članak 11.
Članak 8.	Članak 12.
Članak 9.	Članak 13.
Članak 10. stavak 1.	Članak 14. stavak 1.
Članak 10. stavak 2.	Članak 14. stavak 2. prvi podstavak
—	Članak 14. stavak 2. drugi podstavak
Članak 10. stavak 3.	Članak 14. stavak 3.
Članak 11. stavak 1.	—
—	Članak 15. stavak 1.
Članak 11. stavak 2.	Članak 15. stavak 2.
Članak 11. stavak 3.	Članak 15. stavak 3.
Članak 11. stavak 4.	—
Članak 12.	Članak 16.
Članak 13. stavci 1. do 4.	Članak 17. stavci 1. do 4.
Članak 13. stavak 5.	—
—	Članak 17. stavak 5.
Članak 14. stavak 1.	Članak 18. stavak 1.
Članak 14. stavak 2. prvi podstavak uvodni tekst točke (a) i (b)	Članak 18. stavak 2. uvodni tekst točke (a) i (b)
Članak 14. stavak 7.	Članak 18. stavak 2. točka (c)
—	Članak 18. stavak 3.
Članak 14. stavak 2. drugi podstavak	Članak 18. stavak 4.
Članak 14. stavak 3.	—
—	Članak 18. stavak 5.
Članak 14. stavak 4.	Članak 18. stavak 6.
Članak 14. stavak 5.	Članak 18. stavak 7.
Članak 14. stavak 6.	Članak 18. stavak 8.
Članak 14. stavak 8. prvi podstavak uvodni tekst prva alineja	Članak 18. stavak 9. prvi podstavak uvodni tekst točka (a)
Članak 14. stavak 8. prvi podstavak druga alineja	—
Članak 14. stavak 8. prvi podstavak treća alineja	Članak 18. stavak 9. prvi podstavak točka (b)
Članak 14. stavak 8. prvi podstavak četvrta alineja	—
Članak 14. stavak 8. drugi podstavak	Članak 18. stavak 9. drugi podstavak
Članak 15.	Članak 19.
Članak 16. stavak 1. uvodni tekst	Članak 20. stavak 1. uvodni tekst
Članak 16. stavak 1. točka (a) prvi podstavak prva, druga i treća alineja	Članak 20. stavak 1. prvi podstavak točke (a), (b) i (c)
Članak 16. stavak 1. točka (a) drugi podstavak	Članak 20. stavak 1. drugi podstavak
Članak 16. stavak 1. točka (b)	—
Članak 16. stavak 2.	—
—	Članak 20. stavci 2. i 3.
Članak 16. stavci 3. do 5.	Članak 20. stavci 4. do 6.
Članak 17. stavak 1.	Članak 21.
Članak 17. stavak 2.	—
—	Članak 22.
Članak 18. stavak 1.	Članak 23. stavak 1.
—	Članak 23. stavci 2. i 3.
Članak 18. stavak 2.	Članak 23. stavak 4.
—	Članak 23. stavak 5.
Članak 19.	Članak 24.
Članak 20.	Članak 25. stavak 1.
—	Članak 25. stavak 2.
Članak 21. stavak 1.	Članak 26. stavak 1.
—	Članak 26. stavci 2. do 5.
Članak 21. stavak 2.	Članak 26. stavak 6.
Članak 22.	—
—	Članak 27.
Članak 23.	Članak 28. stavak 1.
—	Članak 28. stavak 2.
Članak 24.	Članak 29.
Članak 25.	Članak 30.
Članak 26.	Članak 31.
—	Članak 32.
Članak 27.	Članak 33. prvi podstavak
—	Članak 33. drugi podstavak
Članak 28.	Članak 34.
—	Prilog I.
—	Prilog II.
—	Prilog III.



PRILOG II.

Korelacijska tablica

Direktiva 2013/33/EU	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2. uvodni tekst	Članak 2. uvodni tekst
Članak 2. točka (a)	Članak 2. stavak 1.
Članak 2. točka (b)	Članak 2. stavak 2.
Članak 2. točka (c)	Članak 2. stavak 3.
Članak 2. točka (d)	Članak 2. stavak 4.
Članak 2. točka (e)	Članak 2. stavak 5.
Članak 2. točka (f)	Članak 2. stavak 6.
Članak 2. točka (g)	Članak 2. stavak 7.
Članak 2. točka (h)	Članak 2. stavak 8.
Članak 2. točka (i)	Članak 2. stavak 9.
—	Članak 2. stavak 10.
—	Članak 2. stavak 11.
Članak 2. točka (j)	Članak 2. stavak 12.
Članak 2. točka (k)	Članak 2. stavak 13.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5.	Članak 5.
Članak 6. stavci od 1. do 4.	—
Članak 6. stavak 5.	Članak 6.
Članak 6. stavak 6.	—
Članak 7. stavak 1.	Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2.	Članak 7. stavak 2. prvi podstavak
—	Članak 7. stavak 2. drugi podstavak
—	Članak 7. stavak 3.
Članak 7. stavak 3.	Članak 7. stavak 6.
Članak 7. stavci 4. i 5.	Članak 7. stavci 4. i 5.
—	Članak 7. stavci 7. i 8.
Članak 8. stavci 1. i 2.	Članak 8. stavci 1. i 2.
Članak 8. stavak 3. točke (a) i (b)	Članak 8. stavak 3. točke (a) i (b)
—	Članak 8. stavak 3. točka (c)
Članak 8. stavak 3. točka (c)	Članak 8. stavak 3. točka (d)
Članak 8. stavak 3. točka (d)	Članak 8. stavak 3. točka (e)
Članak 8. stavak 3. točka (e)	Članak 8. stavak 3. točka (f)
Članak 8. stavak 3. točka (f)	Članak 8. stavak 3. točka (g)
Članak 8. stavak 3. drugi podstavak	Članak 8. stavak 3. drugi podstavak
Članak 8. stavak 4.	Članak 8. stavak 4.
Članak 9.	Članak 9.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11.	Članak 11.
Članak 12.	Članak 12.
Članak 13.	Članak 13.
Članak 14.	Članak 14.
Članak 15. stavak 1.	Članak 15. stavak 1. prvi podstavak
—	Članak 15. stavak 1. drugi podstavak
Članak 15. stavak 2.	Članak 15. stavak 2.
—	Članak 15. stavak 3.
Članak 15. stavak 3.	Članak 15. stavak 4.
—	Članak 15. stavak 5.
Članak 16.	—
Članak 17. stavci od 1. do 4.	Članak 16. stavci od 1. do 4.
—	Članak 16. stavak 5.
Članak 17. stavak 5.	Članak 16. stavak 6.
Članak 18. stavci od 1. do 8.	Članak 17. stavci od 1. do 8.
Članak 18. stavak 9. prvi i drugi podstavak	Članak 17. stavak 9. prvi i drugi podstavak
—	Članak 17. stavak 9. treći podstavak
—	Članak 17.a
Članak 19.	Članak 18.
Članak 20. uvodni tekst	Članak 19. stavak 1.
Članak 20. stavak 1. prvi podstavak točke od (a) do (c)	Članak 19. stavak 2. prvi podstavak točke od (a) do (c)
—	Članak 19. stavak 2. prvi podstavak točke od (e) do (h)
Članak 20. stavak 1. drugi podstavak	Članak 19. stavak 2. drugi podstavak
Članak 20. stavak 2.	—
Članak 20. stavak 3.	Članak 19. stavak 2. prvi podstavak točka (d)
Članak 20. stavak 4.	—
Članak 20. stavak 5.	Članak 19. stavak 3.
Članak 20. stavak 6.	Članak 19. stavak 4.
Članak 21.	Članak 20.
Članak 22. stavak 1.	Članak 21. stavak 1.
—	Članak 21. stavak 2.
Članak 22. stavci od 2. do 4.	Članak 21. stavci od 3. do 5.
Članak 23. stavci od 1. do 5.	Članak 22. stavci od 1. do 5.
—	Članak 22. stavak 6.
Članak 24. stavak 1. prvi podstavak	Članak 23. stavak 1. prvi podstavak
Članak 24. stavak 1. drugi podstavak	—
—	Članak 23. stavak 1. drugi podstavak
Članak 24. stavci 2. i 3.	Članak 23. stavci 2. i 3.
Članak 24. stavak 4.	Članak 22. stavak 6.
Članak 25.	Članak 24.
Članak 26.	Članak 25.
Članak 27.	Članak 26.
Članak 28.	Članak 27.
—	Članak 28.
Članak 29.	Članak 29.
Članak 30. stavci 1. i 2.	Članak 30. stavci 1. i 2.
Članak 30. stavak 3.	—
Članak 31.	Članak 31.
Članak 32.	Članak 32.
Članak 33. stavak 1.	Članak 33.
Članak 33. stavak 2.	—
Članak 34.	Članak 34.
Prilog I.	—
Prilog II.	Prilog I.
Prilog III.	Prilog II.

_____________