Bruxelles, 4.5.2016.

COM(2016) 279 final

2016/0141(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani su izuzeti od tog zahtjeva

(Turska)


OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

Razlozi i ciljevi prijedloga

Europska unija (EU) i Turska pokrenule su 16. prosinca 2013. dijalog o liberalizaciji viznog režima te istodobno potpisale Sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu. Dijalog o liberalizaciji viznog režima temelji se na Planu za uvođenje bezviznog režima za Tursku („Plan”), dokumentu kojim se utvrđuju uvjeti koje Turska mora ispuniti kako bi Europski parlament i Vijeće mogli izmijeniti Uredbu (EZ) br. 539/2001 1 kojom bi se turskim državljanima koji posjeduju biometrijske putovnice u skladu sa standardima EU-a omogućilo da putuju u države članice bez vize za kratkotrajni boravak (od 90 dana u razdoblju od 180 dana). U Planu su navedena 72 uvjeta razvrstana u pet tematskih područja („blokova”): sigurnost isprava, upravljanje migracijama, javni red i sigurnost, temeljna prava te ponovni prihvat nezakonitih migranata.

Komisija je 20. listopada 2014. donijela prvo izvješće o napretku Turske u ispunjavanju uvjeta Plana za liberalizaciju viznog režima 2 („prvo izvješće”). U njemu je ocijenjeno ispunjavanje svakog uvjeta te su donesene preporuke za ostvarivanje njihova daljnjeg napretka.

Na sastanku na vrhu EU-a i Turske 29. studenoga 2015. Turska se obvezala ubrzati provedbu Plana, prije primjene svih odredbi Sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu, u cilju postizanja liberalizacije viznog režima do listopada 2016. 3 Tu je obvezu Europska unija pozdravila.

Komisija je 4. ožujka 2016. donijela drugo izvješće o napretku Turske u ispunjavanju uvjeta plana za liberalizaciju viznog režima 4 („drugo izvješće”) u kojem je ocijenila napredak Turske u provedbi uvjeta Plana. U njemu je zaključeno da su turska tijela od sastanka na vrhu EU-a i Turske 29. studenoga 2015. pojačala aktivnosti na provedbi Plana. Navedene su i posebne preporuke za mjere koje bi Turska trebala poduzeti za daljnji napredak u potpunom ispunjavanju svih uvjeta te je Komisija potakla turska tijela da ubrzaju proces reforme hitnim rješavanjem otvorenih pitanja utvrđenih u izvješću. U izvješću su potvrđena područja u kojima je Turska ispunila mjerila te utvrđene aktivnosti koje se trebaju poduzeti kako bi Turska ispunila sva mjerila Plana.

Sastanci šefova država ili vlada EU-a i Turske održali su se 7. i 18. ožujka 2016. Posljednji sastanak zaključen je Izjavom EU-a i Turske 5 u kojoj se navodi da će se „ostvarenje Plana za liberalizaciju viznog režima ubrzati u odnosu na sve države članice sudionice s ciljem ukidanja viza za turske državljane najkasnije do kraja lipnja 2016., pod uvjetom da budu ispunjena sva mjerila. Turska će u tu svrhu poduzeti potrebne korake za ispunjenje preostalih uvjeta kako bi Komisiji omogućila da nakon potrebne ocjene usklađenosti s mjerilima do kraja travnja podnese odgovarajući prijedlog, na temelju kojega će Europski parlament i Vijeće donijeti konačnu odluku.”

U trećem izvješću o napretku Turske u ispunjavanju uvjeta Plana za liberalizaciju viznog režima 6 , podnesenom istodobno s ovim Prijedlogom, Komisija napominje da su na temelju jačeg angažmana i odlučnosti koje je Turska iskazala nakon sastanka na vrhu EU-a i Turske od 29. studenoga 2015., turska tijela posljednjih mjeseci pojačala svoje napore u ispunjavanju tog uvjeta. Komisija priznaje dobar napredak koji su dosad ostvarila turska tijela i potiče ih da hitno pojačaju napore za ispunjavanje svih uvjeta kako bi se postigla liberalizacija viznog režima do kraja lipnja.

Međutim, kako je navedeno u izvješću, turska tijela nisu još uspjela ostvariti taj ambiciozan cilj jer nije ispunjeno sedam od ukupno 72 uvjeta. Neki su od tih uvjeta od posebne važnosti.

Zbog praktičnih i proceduralnih razloga, za ispunjavanje dva od sedam preostalih uvjeta potreban je dulji vremenski rok za provedbu. Stoga ih je bilo nemoguće u potpunosti ispuniti do podnošenja prijedloga. To se odnosi na sljedeća dva mjerila:

modernizaciju postojećih biometrijskih putovnica kako bi bile opremljene sigurnosnim značajkama u skladu s najnovijim standardima EU-a;

potpunu provedbu odredbi Sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu, uključujući i odredbe povezane s ponovnim prihvatom državljana trećih zemalja.

Kako je navedeno u izvješću, Komisija i turska tijela dogovorili su praktične načine provedbe tih mjerila prije no što se u potpunosti ispune.

Komisija poziva turska tijela da hitno poduzmu mjere potrebne za ispunjavanje preostalih mjerila Plana, posebno:

donošenje mjera za sprečavanje korupcije utvrđenih u Planu, tj. osiguravanje učinkovitog praćenja preporuka koje je izdala Skupina država protiv korupcije (GRECO) pri Vijeću Europe;

usklađivanje zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka sa standardima EU-a, posebno kako bi se osiguralo da tijelo za zaštitu podataka može djelovati neovisno i da aktivnosti tijela za provedbu zakona budu obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva;

vođenje pregovora o operativnoj suradnji s Europolom. To ovisi i o navedenim izmjenama zakonodavstva o zaštiti podataka;

pružanje učinkovite pravosudne suradnje u kaznenim stvarima svim državama članicama EU-a;

revizija zakonodavstva i praksi povezanih s terorizmom u skladu s europskim standardima, posebno boljim usklađivanjem definicije terorizma s definicijom utvrđenom u Okvirnoj odluci 2002/475/PUP izmijenjenoj radi smanjenja opsega definicije i uvođenja kriterija proporcionalnosti.

Pod uvjetom da turska tijela hitno ispune preostala mjerila Plana, na što su se obvezala 18. ožujka 2016., Komisija je odlučila podnijeti prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o ukidanju zahtjeva za vize za građane Turske koji su nositelji biometrijskih putovnica u skladu sa standardima EU-a.

Kako bi pomogla suzakonodavcima u postupku odlučivanja, Komisija će nastaviti pratiti mjere koje poduzimaju turska tijela za ispunjenje preostalih uvjeta Plana.

Podnošenjem prijedloga početkom svibnja omogućuje se da od trenutka kada se nacrt dostavi nacionalnim parlamentima do donošenja prijedloga krajem lipnja, kako je navedeno u Izjavi EU-a i Turske od 18. ožujka 2016., protekne osam tjedana, što je u skladu s člankom 4. Protokola br. 1 Ugovora o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji. Prijedlogom se stoga omogućuje ostvarenje ključnog elementa Izjave EU-a i Turske, koju su 18. ožujka dogovorili šefovi država ili vlada.

Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

U Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 navode se treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemlje čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Uredba (EZ) br. 539/2001 primjenjuje se u svim državama članicama, osim Irske i Ujedinjene Kraljevine, kao i u Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj i Švicarskoj. Ta je Uredba dio zajedničke vizne politike EU-a za kratak boravak od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

Turska je trenutačno navedena u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 539/2001, tj. među zemljama čiji državljani moraju imati vizu pri putovanju na područje država članica EU-a.

Uredba (EZ) br. 539/2001 zadnje je izmijenjena Uredbom (EU) br. 259/2014 7 kad je Moldova nakon provedbe svojeg VLAP-a premještena na popis zemalja čijim državljanima nisu potrebne vize te Uredbom (EU) br. 509/2014 8 kad su pet karipskih 9 i jedanaest pacifičkih država 10 te Kolumbija, Peru i Ujedinjeni Arapski Emirati izuzeti od zahtjeva za vizu, podložno sklapanju sporazuma o ukidanju viza između EU-a i tih trećih zemalja, nakon redovitog preispitivanja viznih popisa. Komisija je 9. ožujka 2016. i 20. travnja 2016. dala prijedloge izmjene Uredbe (EZ) br. 539/2001, kojima se Gruzija 11 i Ukrajina 12 premještaju na popis zemalja čijim državljanima nisu potrebne vize nakon uspješne provedbe svojih planova za liberalizaciju viznog režima.

Kriteriji koje bi trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju, na temelju pojedinačne ocjene, trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva utvrđeni su u članku –1. Uredbe (EZ) br. 539/2001 (kako je uvedeno Uredbom (EU) br. 509/2014). Ti se kriteriji odnose na „nezakonitu imigraciju, javni poredak i sigurnost, ekonomske pogodnosti, posebno u vidu turizma i vanjske trgovine te na vanjske odnose Unije s predmetnim trećim zemljama, posebno uključujući pitanja ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i posljedice regionalne usklađenosti i uzajamnosti” 13 . Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti sigurnosti putnih isprava koje izdaju dotične treće zemlje.

U pogledu reciprociteta turska vlada donijela je 2. svibnja 2016.odluku da će građani svih država članica moći ući u Tursku bez vize od datuma ukidanja zahtjeva za vizu za građane Turske.

Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Komisija je 6. travnja 2016. predložila uvođenje sustava ulaska u EU / izlaska iz EU-a kako bi se ojačale vanjske granice schengenskog prostora 14 . Glavni su ciljevi ovog prijedloga poboljšanje kvalitete graničnih kontrola za državljane trećih zemalja i osiguranje sustavnog i pouzdanog utvrđivanja osoba koje su prekoračile dopušteno trajanje boravka. Budući će sustav ulaska/izlaska stoga biti važan element kako bi se osigurao zakonit boravak državljana trećih zemalja u schengenskom prostoru bez vize te doprinijelo sprečavanju nezakonitih migracija državljana iz zemalja čijim državljanima nisu potrebne vize.

Nadalje, Komisija je u svojoj Komunikaciji 15 najavila da će procjenjivati potrebu, izvedivost i proporcionalnost uspostave sustava EU-a za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS). Komisija se obvezala tijekom 2016. istražiti je li takva dodatna razina kontrole državljana zemalja čijim državljanima nisu potrebne vize izvediva i proporcionalna te će djelotvorno pridonijeti održavanju i jačanju sigurnosti schengenskog prostora.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

Pravna osnova

Budući da će se ovim prijedlogom izmijeniti zajednička vizna politika EU-a, pravna je osnova prijedloga članak 77. stavak 2. točka (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Predložena će Uredba predstavljati razvoj schengenske pravne stečevine.

Supsidijarnost, proporcionalnost i odabir instrumenta

Budući da je Uredba (EZ) br. 539/2001 pravni akt EU-a, može se izmijeniti samo jednakovrijednim pravnim aktom. Države članice ne mogu pojedinačno raditi na postizanju cilja politike. Nisu dostupne druge (nezakonodavne) mogućnosti za postizanje cilja politike.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

Savjetovanja s dionicima

Održane su redovne rasprave s državama članicama u Vijeću za pravosuđe i unutarnje poslove, COREPER-u, Radnoj skupini Vijeća za proširenje (COELA), sastanci sa savjetnicima za pravosuđe i unutarnje poslove država članica te nekoliko izlaganja Europskom parlamentu o trenutačnom stanju u dijalogu o liberalizaciji viznog režima, plenarno i u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE).

Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Komisija je prikupila sveobuhvatne podatke o primjeni svih zahtjeva u okviru Plana u Turskoj. Tijekom dijaloga o liberalizaciji viznog režima s Turskom stručnjaci iz službi Komisije, Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), država članica EU-a i relevantnih agencija EU-a (Frontex, EASO, Europol, Eurojust) analizirali su tursko zakonodavstvo u područjima obuhvaćenima dijalogom o liberalizaciji viznog režima i njegovu provedbu, posebno u pogledu pripreme izvješća. Održano je nekoliko razgovora o tehničkim pitanjima, obavile su se terenske posjete te je prikupljena znatna dokumentacija uz pomoć turskih nadležnih tijela i stručnjaka.

Procjena učinka

Uz drugo izvješće Komisije od 4. ožujka 2016. priložen je Radni dokument službi Komisije 16 u kojem se na temelju statističkih podataka Eurostata, podataka prikupljenih od relevantnih agencija EU-a i utvrđenih kretanja procjenjuje mogući učinak liberalizacije viznog režima za Tursku na stanje migracija u Europskoj uniji.

Uz treće izvješće, koje se izdaje istodobno s ovim Prijedlogom, prilaže se Radni dokument službi Komisije 17 u kojem se uz svaki uvjet pružaju činjenični podaci o trenutačnom stanju njegova ispunjenja. Taj dokument uključuje i procjenu mogućeg utjecaja liberalizacije viznog režima za Tursku na sigurnosno stanje u Europskoj uniji.

Nije potrebna daljnja procjena učinka.

Temeljna prava

Ovim se Prijedlogom ne utječe negativno na zaštitu temeljnih prava u Europskoj uniji. Ispunjavanjem mjerila Plana poboljšat će se zaštita ljudskih prava u Turskoj.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

nije primjenjivo

5.OSTALI DIJELOVI

Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Izmijenjena Uredba izravno će se primjenjivati od dana stupanja na snagu i države članice odmah će je početi primjenjivati. Nije potreban plan provedbe.

Komisija će i dalje aktivno pratiti trajnu provedbu svih mjerila iz pet blokova Plana u Turskoj putem postojećih struktura i dijaloga za pridruživanje te, prema potrebi, putem ad hoc mehanizama praćenja.

Čak i nakon odobrenja bezviznog režima za Tursku, Komisija će organiziranjem redovitih sastanka Zajedničkog odbora EU-a i Turske za ponovni prihvat nastaviti pratiti provedbu odredaba Sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu u Turskoj. Poštovanje tih odredaba u odnosu na sve države članice EU-a jedan je od temeljnih zahtjeva bezviznog režima.

Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Izmijenit će se Uredba (EZ) br. 539/2001 tako da se Turska premjesti iz Priloga I. (popis zemalja čijim su državljanima potrebne vize) u Prilog II. (popis zemalja čijim državljanima nisu potrebne vize). U skladu s Planom dodat će se bilješka u kojoj će se navesti da se izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje na nositelje biometrijskih putovnica izdanih u skladu sa standardima Uredbe Vijeća (EZ) br. 2252/2004, posebno putovnica s otiscima prstiju šifriranim u sustavu dodatne kontrole pristupa (EAC).

Turska je obavijestila Komisiju da će dovršiti rad na svim potrebnim reformama u cilju izdavanja biometrijskih putovnica koje su potpuno u skladu sa standardima EU-a do kraja 2016. Turska će istodobno osigurati da će već do početka lipnja sve putovnice, koje će se izdati, sadržavati fotografiju i otiske prstiju nositelja na čipu te će biti potpuno u skladu s normama Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO). U tim će putovnicama otisci prstiju biti zaštićeni šifriranjem u sustavu proširene kontrole pristupa (EAC). Stoga će se izuzeće od zahtjeva za vizu iznimno primjenjivati i na nositelje navedenih putovnica ako su izdane između 1. lipnja 2016. i 31. prosinca 2016. To izuzeće prestaje važiti 31. prosinca 2017. Prije uvođenja bezviznog režima Turska treba svim državama članicama staviti na raspolaganje certifikate za autentifikaciju i očitavanje podataka pohranjenih na čipovima turskih putovnica.

2016/0141 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani su izuzeti od tog zahtjeva

(Turska)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)U Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 18 navode se treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemlje čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Sadržaj popisa trećih zemalja iz Priloga I. i II. treba biti i ostati dosljedan kriterijima utvrđenima u toj Uredbi. Upućivanja na treće zemlje za koje se promijenila situacija u pogledu tih kriterija treba prenijeti iz jednog priloga u drugi, prema potrebi.

(2)Kriteriji koje bi trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju, na temelju pojedinačne ocjene, trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva utvrđeni su u članku –1. Uredbe (EZ) br. 539/2001. Ti se kriteriji odnose na „nezakonitu imigraciju, javni poredak i sigurnost, ekonomske pogodnosti, posebno u vidu turizma i vanjske trgovine te na vanjske odnose Unije s predmetnim trećim zemljama, posebno uključujući pitanja ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i posljedice regionalne usklađenosti i uzajamnosti”.

(3)Nakon sastanka na vrhu EU-a i Turske 29. studenoga 2015. i 18. ožujka 2016. dogovoreno je da će se ubrzati ostvarenje Plana za liberalizaciju viznog režima koji je Komisija podnijela turskoj vladi 16. prosinca 2013. u pogledu svih sudjelujućih država članica radi ukidanja vize za državljane Turske najkasnije do kraja lipnja 2016.

(4)Liberalizacija viznog režima za Tursku ključna je sastavnica Izjave EU-a i Turske od 18. ožujka 2016. U Izjavi se navodi da se zahtjev za vizu za državljane Turske mora ukinuti najkasnije do kraja lipnja 2016. Podnošenjem prijedloga za liberalizaciju viznog režima na početku svibnja nacionalnim se parlamentima omogućuje razdoblje od osam tjedana u skladu s člankom 4. Protokola br. 1 Ugovora o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji do njegova donošenja krajem lipnja.

(5)[Turska je ispunila uvjete Plana za liberalizaciju viznog režima. Na temelju te procjene i uzimajući u obzir sve kriterije iz članka –1. Uredbe (EZ) br. 539/2001 potrebno je izuzeti turske državljane od zahtjeva za vizu kada putuju na državno područje država članica.]

(6)Tursku bi stoga trebalo premjestiti iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 539/2001 u njezin Prilog II.

(7)Izuzeće od zahtjeva za vizu ovisi o i daljnjoj provedbi uvjeta iz Plana za liberalizaciju viznog režima i Izjave Europske unije i Turske od 18. ožujka 2016. Komisija će aktivno pratiti provedbu uvjeta i Izjave. Izuzeće od zahtjeva za vizu EU može suspendirati u skladu s mehanizmom suspenzije uspostavljenim člankom 1.a Uredbe (EZ) br. 539/2001, kako je izmijenjena Uredbom xxx, ako se ispune uvjeti u toj Uredbi.

(8)To se izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje samo na nositelje biometrijskih putovnica izdanih u skladu sa standardima Uredbe Vijeća (EZ) br. 2252/2004 19 . Izuzeće se iznimno primjenjuje i na nositelje biometrijskih putovnica koje sadržavaju otiske prstiju nositelja, izdanih u skladu s normama Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), ako su te putovnice izdane u razdoblju između 1. lipnja 2016. i 31. prosinca 2016. To izuzeće prestaje važiti 31. prosinca 2017.

(9)Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ 20 . Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(10)Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ 21 . Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(11)U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ 22 .

(12)U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ 23 .

(13)U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU 24 ,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 539/2001 mijenja se kako slijedi:

(a)u Prilogu I. dijelu 1. („DRŽAVE”) briše se upućivanje na Tursku;

(b)u Prilogu II. dijelu 1. („DRŽAVE”) umeće se sljedeće upućivanje:

„Turska”*

______________

*    Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje biometrijskih putovnica koje su izdane u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2252/2004 od 13. prosinca 2004. o standardima za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice, SL L 385, 29.12.2004., str. 1. Izuzeće se iznimno primjenjuje i na nositelje biometrijskih putovnica koje sadržavaju otiske prstiju nositelja, izdanih u skladu s normama Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), ako su te putovnice izdane u razdoblju između 1. lipnja 2016. i 31. prosinca 2016. To izuzeće prestaje važiti 31. prosinca 2017.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament    Za Vijeće

Predsjednik    Predsjednik

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 81, 21.3.2001., str. 1.
(2) COM(2014) 646 završna verzija.
(3) Izjava donesena na sastanku šefova država ili vlada EU-a sTurskom: http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2015/11/29-eu-turkey-meeting-statement/
(4) COM(2016) 140 završna verzija.
(5) Izjava donesena na sastanku šefova država ili vlada EU-a sTurskom: http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/03/18-eu-turkey-statement/
(6) COM(2016) 278 final.
(7) Uredba (EU) br. 259/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 105, 8.4.2014., str. 9.
(8) Uredba (EU) br. 509/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 149, 20.5.2014., str. 67.
(9) Dominika, Grenada, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Trinidad i Tobago.
(10) Kiribati, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Nauru, Palau, Samoa, Salomonovi Otoci, Istočni Timor, Tonga, Tuvalu, Vanuatu.
(11) COM(2016) 142 završna verzija.
(12) COM(2016) 236 završna verzija.
(13) Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva.
(14) Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registriranje podataka o ulasku i izlasku te zabrani ulaska državljanima trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica Europske unije i o utvrđivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe kaznenog progona, COM(2016) 194 završna verzija.
(15) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću „Jači i pametniji informacijski sustavi za granice i sigurnost”, COM(2016) 205 završna verzija.
(16) SWD(2016) 97 final.
(17) SWD(2016) 161 final.
(18) Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 81, 21.3.2001., str. 1.
(19) Uredba Vijeća (EZ) br. 2252/2004 od 13. prosinca 2004. o standardima za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice, SL L 385, 29.12.2004., str. 1.
(20) Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine, SL L 131, 1.6.2000., str. 43.
(21) Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine, SL L 64, 7.3.2002., str. 20.
(22) Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, SL L 176, 10.7.1999., str. 31.
(23) Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, SL L 53, 27.2.2008., str. 1.
(24) Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije, SL L 160, 18.6.2011., str. 19.