Bruxelles, 1.6.2016.

COM(2016) 212 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o provedbi Uredbe (EU) br. 1025/2012 u razdoblju od 2013. do 2015.

{SWD(2016) 126 final}


1. Uvod

Prema članku 24. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1025/2012 o europskoj normizaciji (dalje u tekstu: Uredba)  1 :

Do 31. prosinca 2015., a nakon toga svakih pet godina, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Uredbe. Ovo izvješće sadrži analizu godišnjih izvješća iz stavaka 1. i 2., ocjenu značaja normizacijskih aktivnosti koje primaju financijska sredstva Unije, u okviru zahtjeva zakonodavstva i politika Unije kao i ocjenu mogućih novih mjera za pojednostavljivanje financiranja europske normizacije te za smanjenje administrativnog tereta za europske organizacije za normizaciju.

Ovaj je nacrt izvješća izrađen kako bi se ispunila obveza iz članka 24.

2. Djelovanje europskog normizacijskog sustava

Ovim se izvješćem (i popratnom ocjenom) ocjenjuje djelovanje europskog normizacijskog sustava (ESS), uključujući Uredbu od njezina stupanja na snagu 2013., u pogledu učinkovitosti, uspješnosti, usklađenosti, značaja te dodane vrijednosti za EU kao odgovor na klauzulu o preispitivanju iz članka 24. stavka 3. Uredbe. Ono uključuje:

analize provedbe Uredbe na temelju izvješća koja su dostavile europske organizacije za normizaciju (ESO) te organizacije iz Priloga III., a koja se odnose na 2013. i 2014. godinu;

ocjenu značaja normizacijskih aktivnosti koje primaju financijska sredstva Unije;

ocjenu prilika za pojednostavljenje financiranja europske normizacije i za smanjenje administrativnog tereta.

Ta je ocjena povezana s Programom za primjerenost i učinkovitost propisa Komisije  2 zbog važnosti normizacije kao načina usklađivanja jedinstvenog tržišta i njezina učinka na konkurentnost gospodarstva EU-a. Ocjena je posebno značajna za primjerenost propisa: oslanja se na studije ili izvješća povezana s europskim normizacijskim sustavom i njegovim postupcima, posebno u vezi s daljnjim uključivanjem određenih dionika kao što su MSP-ovi, usavršavanjem financijskih sredstava Unije te rješavanjem pitanja administrativnog tereta na europskim organizacijama za normizaciju (ESO-ima) te nacionalnim tijelima za normizaciju.

S obzirom na nedavno stupanje Uredbe na snagu, cjelovita se ex post evaluacija ne može postići jer puni ciklus rada na normizaciji koji je Komisija zatražila od 2013. još nije završen. Izvješćem (i pratećim radnim dokumentom službi) ocjenjuje se napreduje li europski normizacijski sustav u pogledu postizanja ciljeva koje zakonodavac očekuje nakon reforme normizacijskog sustava i donošenja Uredbe te se, prema potrebi, daju preporuke (vidjeti priloge 1. i 2. ovom izvješću) o načinima poboljšanja provedbe Uredbe i europskog normizacijskog sustava.

Njime se uglavnom ocjenjuju postupci uvedeni europskim normizacijskim sustavom i Uredbom, a nije mu cilj sveobuhvatno ocijeniti šire učinke normizacije na unutarnje tržište ili na konkurentnost poduzeća u EU-u (vidjeti i odjeljak 3.2. izvješća).

2.1. Metodologija

Ocjena se temelji na studijama i izvješćima provedenima od 2013.  3 , poput rezultata neovisne revizije europskog normizacijskog sustava (ESS-a) objavljenih u travnju 2015. nakon validacije u ožujku, izvješća Komisije Vijeću i Parlamentu na temelju članka 25. Uredbe  4 donesenog u svibnju 2015., studije iz članka 24. usmjerene na ocjenu značaja aktivnosti i njihova financiranja  5 na temelju godišnjih izvješća i izvješća sa sastanka s „Okruglog stola prijatelja normizacije” održanog 1. srpnja 2015., što je isto tako predstavljalo validaciju neovisne revizije. U obzir je uzeto i praktično iskustvo službi Komisije koje primjenjuju Uredbu.

2.2. Glavni ciljevi Uredbe i europskog normizacijskog sustava

Glavni su opći ciljevi Uredbe povećanje doprinosa normi i europske normizacije boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta, poticanje rasta i inovacija te jačanje konkurentnosti poduzeća u EU-u, ponajprije MSP-ova.

Specifični su ciljevi Uredbe:

poboljšanje transparentnosti normizacije EU-a,

utvrđivanje revidiranih pravila za financiranje europske normizacije, uključujući MSP-ove, socijalne i društvene organizacije dionika na europskoj razini,

osiguranje da su MSP-ovi te socijalni i društveni dionici primjereno predstavljeni u postupku normizacije, posebno za norme razvijene na zahtjev Komisije,

skraćivanje vremena koje je bilo potrebno za normizacijski postupak koji je zatražila Komisija,

omogućivanje državama članicama upućivanja na tehničke specifikacije IKT-a razvijene izvan ESS-a u javnoj nabavi.

U Komunikaciji COM (2011) 311 uspostavljena su vodeća načela europskog normizacijskog sustava (ESS), iskazana s pomoću pet strateških ciljeva:

   europske norme moraju biti brzo dostupne,

   europske norme snažni su strateški alati poduzeća za povećanje njihove konkurentnosti,

   europskim normama treba odgovoriti na sve veću potražnju u obliku alata kojim se podupiru europske politike i zakonodavstva,

   europske norme utjecat će na sve više skupina u europskom društvu. Stoga europski normizacijski sustav mora biti koliko je god moguće uključiv,

   europske norme moraju imati ulogu u potpori konkurentnosti europskih poduzeća na globalnom tržištu.

Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2013. Stoga se ocjenom obuhvaćaju prve dvije (2) godine njezine provedbe. Što se tiče neovisne revizije, njome se u obzir uzela dugoročna perspektiva i svi dostupni podatci od osnivanja ESO-a  6 .

3. Analiza

3.1 Učinkovitost

Područja u kojima se poticala učinkovitost te koja bi ukazivala da je došlo do napretka ka poboljšanju europskog normizacijskog sustava zbog uvođenja Uredbe sažeta su u nastavku.

   Transparentnost:

Dosadašnje mjere Komisije u pogledu normizacije i godišnji program rada Unije, što je novost uvedena Uredbom, pridonose transparentnosti, vlasništvu te kvaliteti aktivnosti.

Do napretka je došlo i u osiguranju transparentnosti rada europskih organizacija za normizaciju (ESO-a) te nacionalnih tijela za normizaciju objavom njihovih programa rada na web-mjestima. Europske organizacije za normizaciju i nacionalna tijela za normizaciju znatno su ulagali u upotrebu informatičkih alata. Primjerena transparentnost programa rada tijela za normizaciju u smislu članka 4. stavka 1. Uredbe bitan je preduvjet za osiguranje uključenosti normizacijskih aktivnosti. Međutim, i dalje ima prostora za poboljšanje u provođenju članka 4. stavka 3. do 4. Uredbe u smislu jasnoće i dostupnosti programa rada nacionalnih tijela za normizaciju.

   Uključivost:

Sudjelovanje relevantnih dionika u normizaciji poboljšalo se, no i dalje bi moglo biti učinkovitije. Prema ključnim dionicima za MSP-ove i dalje postoje poteškoće u sudjelovanju u normizaciji i/ili upotrebi normi. Slično tome, i unatoč uvedenim poboljšanjima, sudjelovanje organizacija dionika, koje predstavljaju interese potrošača, radnika, MSP-ova te ekološke interese, i dalje je ograničeno na europskoj i međunarodnoj razini, na što su ukazale organizacije iz Priloga III. tijekom neovisne revizije i u svojim izvješćima o provedbi Uredbe.

Na europskoj su razini 2013. i 2014. odabrane četiri organizacije dionika kao prihvatljive za financijska sredstva Unije (SBS: Norme za mala poduzeća, ANEC: Glas europskih potrošača u normizaciji, ECOS: Europska ekološka građanska organizacija za normizaciju i ETUC: Europska konfederacija sindikata) u skladu s člankom 16. Uredbe: oni su pokrenuli aktivnosti za jačanje vlastite prisutnosti i doprinosa europskoj normizaciji. Njihove su aktivnosti uglavnom bile usmjerene na osposobljavanje stručnjaka, sudjelovanje u europskim organizacijama za normizaciju na političkoj i tehničkoj razini te na uspostavu komunikacijskih alata.

Na nacionalnoj razini nacionalna tijela za normizaciju izvješćuju o sudjelovanju predstavnika četiriju skupina dionika na političkim i tehničkim razinama: MSP-ovi, potrošači, društveni i socijalni dionici. Broj se nacionalnih tijela za normizaciju u kojima su predstavljeni MSP-ovi, potrošači, socijalni i društveni dionici između 2013. i 2014. povećao (ponajprije u okviru Europskog instituta za telekomunikacijske norme). Međutim, dok se čini da su na europskoj razini MSP-ovi uglavnom predstavljeni na političkoj i tehničkoj razini (npr. 2014. su MSP-ovi bili predstavljeni na tehničkoj razini u više od 80 % tehničkih tijela Europskog odbora za normizaciju i Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju te radnih skupina Europskog instituta za telekomunikacijske norme), uključenost je ostalih skupina dionika manja. Razlog tomu može biti smanjen interes potrošača te socijalnih i društvenih dionika za normizaciju jer oni nisu izravni korisnici normi.

   Pravodobnost:

Vrijeme za razvoj novih normi koje je Komisija zatražila smanjeno je s prosječnih pet godina 2009. na tri godine 2013.  7 ;no taj napredak ne proizlazi iz provedbe Uredbe, nego iz potreba industrije. Novi okvirni sporazumi o partnerstvu i bespovratna sredstva za poslovanje između Komisije i europskih organizacija za normizaciju usmjereni su na daljnje skraćivanje vremena za razvoj normi. Zajedno s okvirnim sporazumima o partnerstvu, koji uključuju ključne pokazatelje uspješnosti  8 , očekuje se da će uvođenje godišnjeg programa rada Unije te preispitivanje postupka za donošenje zahtjeva za normizaciju  9 u skladu s člankom 10. Uredbe pridonijeti ubrzavanju rada na normizaciji nakon zahtjeva Komisije. To bi moglo donijeti znatna poboljšanja uz istodobno održavanje kvalitete i uključenosti. U cjelini bi zbog toga europske organizacije za normizaciju bile još privlačnije ponajviše zbog posebnih projekata visoke tehnologije gdje je konkurentnost globalna. Tome bi pridonio i bliskiji odnos zajednice za istraživanje i razvoj te normizacije. Od provedbe Uredbe očekuju se i brži rezultati normizacije zbog ranijeg uključenja dionika, konsenzusa u vezi s boljom podrškom zahtjevima za normizaciju, detaljnijih zahtjeva za traženu europsku normu ili normizacijske dokumente te rokova za donošenje traženog dokumenta.

Što se tiče međusobnog djelovanja Uredbe i drugog zakonodavstva EU-a u kojem se upotrebljavaju europske norme, ima prostora za pojednostavljenje postupaka nakon revizije takvog sektorskog zakonodavstva. Na primjer, cilj je prijedloga Uredbe o sigurnosti proizvoda široke potrošnje (8) skraćivanje tih postupaka usklađivanjem s postupcima utvrđenima u Uredbi (o normizaciji).

   Financijska sredstva Unije za normizacijske aktivnosti:

Financijska sredstva Unije za aktivnosti europskih organizacija za normizaciju i organizacija iz Priloga III. ograničena su na raspon od 20 do 25 milijuna EUR godišnje. Na temelju Uredbe Komisija u prosjeku pridonosi sa 35 do 40 % ukupnog prihoda triju neprofitnih ESO-a  10 (…) i sa 75 do 100 % ukupnog prihoda organizacija iz Priloga III.  11 . 

Stručnjaci koji dobrovoljno sudjeluju u radu na normizaciji na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini obično to rade o svom trošku. Prema procjeni ESO-a, stručnjaci iz industrije troše oko 1 milijardu EUR svake godine kako bi sudjelovali u radu na normizaciji i dali svoj doprinos (odnosno, to je procijenjena ukupna vrijednost utrošenih radnih sati, putnih troškova i troškova smještaja itd...). ESO-i i organizacije iz Priloga III. primijetili su neke poteškoće u vezi s financijskim sredstvima Unije. Točnije, iznijeli su neka pitanja u vezi s pružanjem financijske potpore Komisije koja se mogu sažeti kako slijedi:

odabir trenutka za potpisivanje bespovratnih sredstava za poslovanje između Europske komisije i europskih organizacija za normizaciju,

upravljanje financijskim sredstvima Unije: europske organizacije za normizaciju i organizacije iz Priloga III smatraju da je potreban određeni napor kako bi se obradili i procijenili zahtjevi za financijsku potporu. To vrijedi i za tehničko i financijsko izvješćivanje, posebno u vezi s bespovratnim sredstvima za poslovanje,

Procjene provedene u studiji iz članka 24. pokazuju da je potreban određeni napor ESO-a i organizacija iz Priloga III. kako bi podnijeli zahtjev za bespovratna sredstva za poslovanje (odnosno, sastavljanje godišnjeg plana) te za izvješćivanje o njihovu izvršenju. Međutim, procjene administrativnih troškova u vezi s bespovratnim sredstvima za poslovanje upućuju na to da ti troškovi predstavljaju razuman udio ukupnog iznosa primljenog od Europske komisije (oko 1 % za ESO-e i između 2 % odnosno 5 % iznosa primljenih od četiriju organizacija iz Priloga III. u obliku bespovratnih sredstava za poslovanje),

Ukupni zahtjevi za izvješćivanje, obveze informiranja i administrativni troškovi u okviru Uredbe: za obveze povezane s financijskim sredstvima Unije i gomilanjem obveza izvješćivanja prema ESO-ima i organizacijama iz Priloga III. smatra se da stvaraju određenu razinu administrativnog tereta.

Za izvješćivanje ESO-a o provedbi Uredbe i aktivnostima organizacija iz Priloga III potreban je određeni napor (izvješćivanje iz članka 24.),

Predvidljivost i kontinuitet financijske potpore: okvirnim sporazumima o partnerstvu predstavljen je važan korak naprijed u osiguranju kontinuiteta financijske potpore. Međutim, među ESO-ima i organizacijama iz Priloga III zapaža se nesigurnost u vezi s resursima dostupnima svake godine za određena djelovanja. To se može spriječiti primjerenim planiranjem aktivnosti neophodnih za provedbu godišnjih programa rada ili za izvođenje specifičnog rada na normizaciji.

Zaključno, među ESO-ima i/ili organizacijama iz Priloga III. zapaža se da se Uredbom povećao administrativni teret. Iako se procjenom tog tereta pokazalo da on predstavlja razuman udio iznosa osiguranog financijskim sredstvima Europske komisije, vrijedi nešto poduzeti kako bi se smanjio dojam neučinkovitosti.

Od Priručnika o europskoj normizaciji kao potpore zakonodavstvu i politikama Unije i od nedavne odluke Komisije  12 o provedbi paušalnih iznosa u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe o normizaciji očekuje se poboljšanje situacije kako bi se do financijskih sredstava Unije došlo jednostavnije i predvidljivije. To je prvi korak u smjeru pristupa koji se više temelji na uspješnosti i koji će se pravodobno ocijeniti.

– IKT: tehničke specifikacije: U domeni IKT-a u okviru platforme za više interesnih skupina proizveden je mobilni plan za IKT kao alat za suradnju kojim se povezuju Europska komisija i europski i globalni dionici normizacije komunikacijske tehnologije i za bolje usklađivanje i suradnju. Njome se isto tako potiče transparentnost postupka normizacije IKT-a davanjem bitnog popisa aktivnosti i prikupljanjem mišljenja i stavova različitih dionika uključenih u svaku temu na koju se upućuje. Već je doneseno nekoliko tehničkih specifikacija IKT-a za javnu nabavu.

U konačnici se Uredbom povećao doprinos normi i europske normizacije u vezi s boljim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta poticanjem rasta i inovacija te podupiranjem konkurentnosti poduzeća u EU-u, ponajprije MSP-ova. Poduzete su mjere kako bi se poboljšala transparentnost razvoja zahtjeva Komisije za normizaciju kao potpore zakonodavstvima i politikama EU-a te sudjelovanje MSP-ova i nedovoljno zastupljenih dionika. Uredbom se isto tako omogućuje iskorištavanje potencijala inovativnih tehnologija IKT-a te se pridonosi ostvarenju jedinstvenog tržišta.

3.2. Uspješnost

Doprinos europske normizacije konkurentnosti poduzeća u EU-u potvrđen je ranijim studijama  13 provedenima na nacionalnoj razini u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

Međutim, na temelju aktualnih podataka nije moguće provesti potpunu i sveobuhvatnu analizu uspješnosti europskog normizacijskog sustava pod utjecajem aktivnosti koje podupire Europska komisija unutar novog okvira Uredbe. Predviđa se da će dovoljno podataka biti dostupno za provedbu primjerene procjene u sljedećem izvješću 2020. obveznom u skladu s člankom 24.

Međutim, prethodno navedene primjedbe trebalo bi tumačiti u kontekstu činjenice da se širi raspon čimbenika koji utječu na gospodarski učinak europskog normizacijskog sustava ne može obuhvatiti bez opsežnije studije u vezi s kojom je Vijeće (u ožujku 2015. 14 ) pozvalo Komisiju da razmisli o njenoj izradi u odgovarajuće vrijeme.

Iako među ESO-ima i organizacijama iz Priloga III. postoji percepcija da se Uredbom njihov administrativni teret povećao (vidi odjeljak 3.1. o učinkovitosti), nisu dostupni podatci kojima bi se potvrdilo takvo zapažanje. Ipak, Komisija će razmotriti mjere kojima bi se smanjila takva zapažena neučinkovitostt.

3.3. Usklađenost, dodana vrijednost za EU i značaj

Svaka od sadašnjih 20 000 europskih normi (uglavnom za proizvode) potencijalno je zamijenila do 33 skupa proturječnih nacionalnih normi. No ipak je teško izmjeriti dodanu vrijednost europskog normizacijskog sustava za EU. Međutim, europska je normizacija osmišljena da ima ključnu ulogu u stvaranju i funkcioniranju jedinstvenog tržišta za proizvode i usluge postepenim usklađivanjem proturječnih nacionalnih normi koje mogu stvoriti tehničke prepreke za pristup nacionalnim tržištima. Njome se stoga mogu otkloniti prepreke trgovanju osiguranjem visoke razine zaštite javnog interesa, ponajprije zdravlja i sigurnosti. Takvo dobrovoljno usklađivanje može stoga pridonijeti povećanju konkurentnosti industrije u Europi, ali samo kada normizacija u Europi bude širokog raspona, međunarodno priznata i jednostavna za usklađivanje (posebno za MSP-ove).

Potvrđena je potreba za učinkovitim i uspješnim postupkom normizacije na razini EU-a koji je cilj europskog normizacijskog sustava i Uredbe, dok bi se dodatni razvoj europskih normi za usluge mogao razmotriti. No potrebe prepoznate tijekom procjene učinka vrijede i dalje. Financiranje je i dalje bitno s obzirom na pojavu novih trendova (kao što je globalizacija, spoj IKT/ne-IKT itd.). Nadalje, važno je pronaći dobru ravnotežu između interesa nositelja patenata i korisnika kada se radi o standardnim osnovnim patentima (SOP-ovima).

Tipologija aktivnosti koje se podupiru financijskim sredstvima Unije isto je tako bitna za godišnji program rada Unije te je s njime usklađena: aktivnosti koje Unija financira one su koje ne financira industrija ili ih ne financira u potrebnom opsegu i trenutku.

Općenito su normizacijske aktivnosti usklađene s ciljevima politike EU-a – posebno u vezi s jedinstvenim digitalnim tržištem, pravednijim i jačim jedinstvenim tržištem, energetskom unijom, rastom i ulaganjem, ulogom EU-a kao globalnog sudionika. Na praktičnoj se razini usklađenost postiže upotrebom godišnjeg programa rada Unije (koji je usklađen s prioritetima Komisije  15 ), te kasnije pomnim praćenjem postupaka unutar Komisije, kao i interakcijom s državama članicama i bitnim dionicima.

Potencijalna dodana vrijednost za EU svojstvena je europskom normizacijskom sustavu. Svakom novom europskom normom, bilo da je Komisija zahtijeva ili ne, zamjenjuju se nacionalne norme: time se smanjuje trošak kretanja robe na jedinstvenom tržištu. Na taj način europske norme mogu pozitivno utjecati na gospodarski rast smanjivanjem općih troškova industrije, poboljšanjem interoperabilnosti, povećanjem jamstva kvalitete i sigurnosti proizvoda i usluga te omogućivanjem pristupa europskim i svjetskim tržištima. Nadalje, europskim se normama politike EU-a mogu promicati u pogledu nekoliko različitih aspekata, uključujući dostupnost energetskoj učinkovitosti i sigurnost proizvoda.

Uklanjanje trgovinskih prepreka te poticanje jedinstvenog tržišta svakako predstavlja glavni potencijal za dodanu vrijednost za EU u vezi s europskom normizacijom. Kao takav, europski normizacijski sustav preuzima izravan značaj za funkcioniranje EU-a te slijedi ciljeve koji se ne bi mogli postići na nacionalnoj razini. Posebno poduzeća mogu imati koristi od smanjenja troškova transakcija, povećane razine međudjelovanja i razvoja zajedničkog tehničkog jezika u okviru europskog jedinstvenog tržišta.

4. Zaključci

Uredbom se povećala transparentnost i uključivost europskog normizacijskog sustava, poboljšao se doprinos normi i europske normizacije boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta te su se preispitala pravila za financijsku potporu EU-a europskim organizacijama za normizaciju i organizacijama iz Priloga III.

U domeni IKT-a mobilnim planom za IKT kao alatom za suradnju uspješno se su povezalo Europsku komisiju i dionike (EU-a i globalne) u području normizacije IKT-a te se poboljšalo njihovo usklađivanje i suradnja. Njime se isto tako potiče transparentnost postupka normizacije IKT-a s pomoću odgovarajuće popisa aktivnosti i prikupljanjem mišljenja i stavova različitih dionika uključenih u svaku temu na koju se upućuje.

U ovoj fazi Komisija smatra da bi nezakonodavne inicijative u području upravljanja, interakcije i komunikacije mogle biti opravdane radi poboljšanja europskog normizacijskog sustava (vidi priloge 1. i 2.).

Od zajedničke se inicijative o europskoj normizaciji najavljenoj u okviru Strategije jedinstvenog tržišta  16 očekuje da pridonese toj svrsi. Zajedničkom inicijativom o normizaciji istražit će se i način kojim bi se jaz između prioriteta istraživanja/inovacija i europske normizacije mogao analizirati sustavnije i naprednije te učinkovitije premostiti, kao i način kojim se stvaraju pravovremeni normizacijski dokumenti. Osim toga, strategijom jedinstvenog digitalnog tržišta  17 u svom planu za završavanje jedinstvenog digitalnog tržišta najavljuje se donošenje plana u vezi s prioritetnim normama IKT-a kako bi se utvrdili ključni prioriteti za normizaciju s naglaskom na tehnologije i domene koje se smatraju kritičnima za jedinstveno digitalno tržište. U skladu s tim, planom će se utvrditi niz prioritetnih područja u kojima bi najhitnije bio potreban usklađen skup mjera s ciljem utvrđivanja, proizvodnje, donošenja i promicanja upotrebe normi IKT-a kao odgovor na nove tehnološke trendove, zakonodavstva EU-a i politike.

Osim toga, Komisija nakon poziva Vijeća 17 da analizira učinak normizacije na gospodarstvo, uzimajući u obzir interes svih strana, predviđa pravodobno pokrenuti tu studiju kako bi se rezultati iskoristili u sljedećem izvješću iz članka 24.

Uredbom je došlo do znatnog poboljšanja europskog normizacijskog sustava zbog pravovremene dostupnosti normi koje je zatražila Komisija, ranog uključenja dionika, stvaranja konsenzusa u vezi sa zahtjevima za normizaciju u pripremi te poboljšanja kvalitete i pojedinosti izdanih zahtjeva.

Općenito, nisu utvrđeni veći problemi u primjeni Uredbe, dok su utvrđena neka područja za poboljšanje, popisana u prilozima 1. i 2. Komisija će razmotriti načine na koje se oni mogu najbolje riješiti, ponajprije s pomoću zajedničke inicijative o normizaciji kojoj je cilj promicanje usklađene provedbe Uredbe nezakonodavnim mjerama u suradnji s glavnim sudionicima europskog normizacijskog sustava.

Komisija zaključuje da trenutačno ne bi bilo opravdano revidirati Uredbu. Komisija će preispitati situaciju pet godina nakon što završi sadašnje ocjenjivanje u okviru izvješća koje će predstaviti Vijeću i Europskom parlamentu o provedbi Uredbe, u skladu s njezinim člankom 24. stavkom 3.



Prilog I. – pitanja i preporuke o načinima poboljšanja provedbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 i europskog normizacijskog sustava

I. Područja za poboljšanje utvrđena za rješavanje u vezi s općim europskim normizacijskim sustavom  18 :

Brzina i pravodobnost

   Različiti interesi u pogledu brzine i poteškoća u vezi s primjenom jedinstvenog rješenja kako bi se skratilo potrebno vrijeme

   Potreba za boljim iskorištavanjem ranog utvrđivanja normizacijskih potreba

   Nedostatci u ranom pokretanju normizacijskih aktivnosti (nakon zahtjeva za normizaciju)

   Postojanje nekoliko normi za koje je potrebno mnogo vremena da se razviju

   Podatci o praćenju nisu dosljedni ili ne omogućuju potpunu procjenu brzine i praćenje postupaka

Potpora konkurentnosti europskih poduzeća

   Prepreke MSP-ovima za sudjelovanje u normizaciji i/ili primjeni normi

   Unatoč mnogim mjerama ipak postoji slaba povezanost između normizacije te istraživačkih i inovacijskih projekata

Potpora zakonodavstvu i politikama Unije

   Povećana potražnja za normama kojima se podupire zakonodavstvo i politika Unije, zajedno s uskim grlima specifičnima za tražene norme (postupak za slanje zahtjeva te provjere sukladnosti)

   Manjak operativnog pristupa u definiranju potreba zakonodavstva i politika te poticanju normizacijskih aktivnosti

   Nedostatci u komunikaciji Komisije s europskim organizacijama za normizaciju tijekom normizacijskog postupka

    Nedostatak ujednačavanja između Komisije i organa normizacije u fazi provjera sukladnosti

   I dalje postoje proturječne nacionalne norme te one smanjuju ukupnu učinkovitost europskog normizacijskog sustava u uklanjanju prepreka na unutarnjem tržištu

Uključivost

   Slaba pozicija organizacija iz Priloga III. i različiti kapaciteti u smislu zastupljenosti dionika na nacionalnoj razini

   Manjak uključivosti na međunarodnoj razini pri primjeni Bečkog sporazuma, s ISO-om na čelu, te Dresdenskog sporazuma, s IEC-om na čelu

Potpora konkurentnosti europskih poduzeća na svjetskoj razini

   Složeno usklađivanje potreba europskih dionika i normizacijskih postupaka na međunarodnoj razini

   Povećanje važnosti rada na normizaciji provedenog izvan europskog normizacijskog sustava i organizacija ISO/IEC, posebno u domenama IKT-a

Upravljanje

   Potreba za boljom komunikacijom Komisije o postupku razvoja zahtjeva za normizaciju

   Informiranje svih dionika o trenutačnom ili planiranom radu na normizaciji

   Razlike u radnim metodama (unutar Komisije, europskih organizacija za normizaciju i nacionalnih tijela za normizaciju) koje mogu naštetiti dosljednom i uspješnom funkcioniranju europskog normizacijskog sustava

   Složeni postupci, uključujući obveze izvješćivanja i broj uključenih koraka/sudionika

Prikladnost za budućnost

   Različiti slojevi u normizaciji i potreba za prilagodbom pristupa različitim potrebama

   Prepoznavanje potreba u sektorima koji nisu obuhvaćeni normizacijom (npr. usluge)

   Potreba za boljim okvirom za prijavu patenata



II. Utvrđena područja za poboljšanje / pitanja koja treba riješiti u vezi s normizacijskim aktivnostima koje se podupiru sredstvima EU-a:

Ubrzavanje postupka koji dovodi do zaključivanja sporazuma o bespovratnim sredstvima (vrijeme za ugovaranje)

Postupak za odobravanje i potpisivanje sporazuma o bespovratnim sredstvima između Komisije i ESO-a ili organizacija iz Priloga III. još nije dovoljno brz. Za te se potrebe mogu ocijeniti i kombinirati sljedeće mjere

   Utvrđivanje postupka i okvirnih vremenskih ograničenja kada će EZ/EFTA procijeniti prijedloge ESO-a ili Priloga III. kako bi se osiguralo da je vrijeme za sporazum o mjerama kojima se pruža potpora ograničeno u opravdanoj mjeri.

   Poticanje ESO-a i organizacija iz Priloga III. da dostave vrlo kvalitetne prijedloge, temeljene na već dostupnim predlošcima normi, kao i na praktičnom vodiču za najuobičajenija pitanja s kojima se susretalo.

   Pojednostavljenje razmjene informacija između Komisije i ESO-a ili organizacija iz Priloga III. za raspravu o primjedbama i dostavu povratnih informacija kako bi se smanjilo vrijeme za sporazume o bespovratnim sredstvima poboljšanjem međusobnog razumijevanja.

Pojednostavljenje administrativnih i financijskih postupaka za vođenje sporazuma o bespovratnim sredstvima

Administrativne i financijske postupke za vođenje sporazuma o bespovratnim sredstvima dionici smatraju opterećenjem – njihovi bi se postupci trebali jasno utvrditi te dosljedno primjenjivati u svim sporazumima o bespovratnim sredstvima. Elementi financijskih i administrativnih postupaka koji su razlog za takvu percepciju trebali bi se uzeti u obzir te bi, u skladu s tim, trebalo osigurati praktične smjernice za službe EK-a, ESO-e i organizacije iz Priloga III kako bi se poboljšalo zajedničko razumijevanje pravila, izbjegla odstupanja u tumačenju, ispravile te predvidjele višekratne pogreške i netočnosti ESO-a ili organizacija iz Priloga III.

Pojednostavljenje i racionalizacija zahtjeva za izvješćivanje

I za zahtjeve za izvješćivanje smatra se da previše opterećuju. Sljedeće bi se preporuke trebale uzeti u obzir nakon pomnog ocjenjivanja:

   Pojednostavljenje izvješćivanja iz članka 24. Uredbe:

   Poboljšanje izvješćivanja iz članka 24. kako bi se osigurala dosljednost i usporedivost podataka o kojima se izvješćuje u svim ESO-ima ili organizacijama iz Priloga III, uzimajući u obzir ograničenja povezana s manjkom jasnoće i usporedivošću podataka;

   Pojednostavljenje izvješćivanja utvrđivanjem zajedničkog skupa i popisa sintetičkih pokazatelja za svaki članak Uredbe koji podliježe izvješćivanju;

   Prikupljanje elektroničkih i iskoristivih podataka te omogućivanje stvaranja baze podataka o provedbi Uredbe koja će se upotrebljavati za potrebe redovitog praćenja te kao temelj za obveze izvješćivanja EK-a Vijeću i Europskom parlamentu.

   Pojednostavljenje, koliko je god to moguće, prijedloga za bespovratna sredstva za poslovanje i bespovratna sredstva za mjere te privremenog i završnog izvješćivanja o provedenim tehničkim aktivnostima te prilagodba zahtjeva za izvješćivanje od slučaja do slučaja kako bi se pobrinulo da su oni razmjerni primljenoj financijskoj potpori. Na primjer, taj se cilj može postići uspostavljanjem ključnih kvalitativnih ili kvantitativnih pokazatelja za koje se očekuje da će se ostvariti s pomoću predloženih mjera, te jasnim izvješćivanjem u tim područjima.

   Optimizacija zahtjeva za izvješćivanje i druge aktivnosti usklađivanja i praćenja (kao što su periodični sastanci), uključujući službe Komisije, ESO-e i organizacija iz Priloga III., te usklađivanje formata za izvješćivanje kako bi se omogućila izravna upotreba istih informacija za različite potrebe izvješćivanja.

Redovito praćenje ukupnih financijskih sredstava Unije, rezultata mjera pojednostavljenja te prilika za daljnje kretanje u smjeru sustava koji se više temelji na uspješnosti

Komisija bi trebala stalno pratiti dodjelu financijskih sredstava, ukupnu uspješnost financijskog sustava te, prema potrebi, rezultate provedenih mjera pojednostavljenja.

Točnije, u slučaju pozitivnih rezultata provedbe nedavnih odluka o paušalnim iznosima za financiranje razvoja europskih normi i provjere njihove kvalitete trebalo bi razmotriti slučaj proširenja upotrebe sporazuma o bespovratnim sredstvima temeljenima na uspješnosti na druge normizacijske aktivnosti koje karakteriziraju provjerljivi rezultati i oni koji se mogu jednostavno utvrditi.

Općenito, na temelju podataka o financiranju, koje Europska komisija neprestano prikuplja, te na povratnim informacijama primljenima od dionika koji primaju financijska sredstava, redoviti se uvidi mogu steći o raznim elementima financiranja normizacije uključujući: trenutak za finalizaciju sporazuma, raspodjelu financijskih sredstava po raznim vrstama aktivnosti prihvatljivim za potporu, financijska sredstva koja primjenjuju ESO-i i nacionalna tijela za normizaciju, problemi s kojima se susretalo u vezi s administrativnim i financijskim rješenjima koji su uzrokovali višekratne odgode i/ili druge probleme.

(1)

Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji kojom se izmjenjuju Direktive Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ te Direktive 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i kojom se stavljaju izvan snage Odluka Vijeća 87/95/EEZ i Odluka br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 316, 14.11.2012., str. 12.-33.

(2)

 KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost, COM(2014) 368, završna verzija, 18.6.2014.

(3)

Sve bitne studije/izvješća nalaze se na poveznici u nastavku: http://ec.europa.eu/growth/single-market/european-standards/notification-system/index_en.htm

(4)

COM(2015) 198 završna verzija

(5)

Studija o provedbi Uredbe 1025/2012 (članak 24.), EY (2015)

(6)

Na primjer, za analizu vremena razvoja normi uspoređeni su podatci od 2009. do 2013. (vidjeti stranicu 70.)

(7)

Neovisna revizija europskog normizacijskog sustava, završno izvješće (2015., str. 109.)

(8)

Uključujući skraćivanje vremena za razvoj norme za 50 % do 2020.

(9)

SWD (2015) 205 završna verzija od 27.10.2015. „Priručnik o europskoj normizaciji u prilog zakonodavstvu i politikama Unije”

http://ec.europa.eu/growth/single-market/european-standards/vademecum/index_en.htm

(10)

CEN – Europski odbor za normizaciju, Cenelec – Europski odbor za elektrotehničku normizaciju i ETSI – Europski institut za telekomunikacijske norme

(11)

Norme za mala poduzeća – http://sbs-sme.eu/ , Glas europskih potrošača u normizaciji - http://www.anec.eu/anec.asp , Europska ekološka građanska organizacija za normizaciju http://ecostandard.org/ i Europska konfederacija sindikata – http://www.etuc.org/

(12)

C(2015) 3697 završna verzija

(13)

BSI (2015.): The Economic Contribution of Standards to the UK Economy, DIN (2000.): Koristi normizacije za gospodarstvo, 3 sveska. Berlin: Beuth. (ažurirano 2011.), DTI (2005.): The Empirical Economics of Standards, DTI ECONOMICS PAPER br. 12. London i AFNOR (2009.): Gospodarski učinak normizacije – Tehnološka promjena, norme i dugoročni rast u Francuskoj. Pariz. AFNOR (2016.): gospodarski učinak normizacije, siječanj 2016., Pariz, Francuska.

(14)

 Vijeće za konkurentnost 2. ožujka 2015., „POZIV Komisiji da dovrši neovisnu reviziju i analizira učinak normizacije na gospodarstvo uzimajući u obzir interes svih stranaka”.

(15)

COM(2014) 910 završna verzija

(16)

COM(2015) 550

(17)

COM(2015) 192

(18)

Preporuke neovisne revizije, str. 141. – 143.