17.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 272/32

1.

pozdravlja Radni dokument službi Komisije o Akcijskom planu za Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015.–2030. jer se u njemu posebno ističe uloga lokalnih i regionalnih vlasti u podupiranju napora koje zemlje ulažu u smanjenje rizika od katastrofa;

2.

ističe činjenicu da je otpornost na katastrofe među ključnim aspektima održivog razvoja; u vezi s tim poziva institucije Europske unije da osiguraju da to načelo dobije središnje mjesto u budućim mjerama održivog razvoja u Europi i da se uzme u obzir u budućim europskim fondovima i projektima;

3.

napominje da su se tijekom zadnjeg desetljeća intenzitet i učestalost katastrofa znatno povećali. Svake godine deseci tisuća ljudi diljem svijeta izgube život uslijed prirodnih katastrofa, a zemlje EU-a snose izravne troškove koji iznose više desetaka milijardi eura, pri čemu je broj žrtava obično viši u zemljama u razvoju, a gospodarski gubici veći u razvijenim gospodarstvima;

4.

podržava potporu nacionalnim, regionalnim i lokalnim strategijama i planovima za upravljanje rizicima usmjerenim, među ostalim, na utvrđivanje ciljeva, referentnih vrijednosti i rokova, te naglašava potrebu evaluacije postojećih strategija i planova kako bi se uključile odredbe iz Okvira iz Sendaija. Učinkovita koordinacija takvih strategija ili razvijanje zajedničkih prekograničnih strategija izuzetno je bitno za pogranične regije te je to potrebno poticati;

5.

ističe da je isplativije izgraditi infrastrukturu otpornu na katastrofe nego naknadno ojačavati nesigurne strukture. Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa (UNISDR) procjenjuje da je omjer troška i koristi 1:4;

6.

uviđa da je hitno potrebno ostvariti prioritetne ciljeve za 2020. godinu iznesene u ciljevima održivog razvoja (1) (11.b) i Okviru iz Sendaija kako bi se znatno povećao broj gradova i naselja koji usvajaju i provode integrirane politike i planove za uključivost, učinkovito korištenje resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i za otpornost na katastrofe, te koji, u skladu s Okvirom iz Sendaija, razvijaju i provode sveobuhvatno upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama;

7.

naglašava da bi svi projekti EU-a povezani s izgradnjom nove infrastrukture (neovisno o tome provode li se uz pomoć fondova regionalne politike ili Europskog fonda za strateška ulaganja) trebali biti otporni na katastrofe; poziva na izričito navođenje tog načela u pravilima o korištenju sredstava;

8.

skreće pozornost na potrebu dodjele odgovarajućih financijskih sredstava za smanjenje rizika od katastrofa na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Odgovornost za civilnu zaštitu često se prenosi na lokalnu i regionalnu razinu vlasti, a da ona pritom ne raspolaže dostatnim sredstvima za zadovoljavanje potreba. Lokalnim i regionalnim vlastima potrebni su odgovarajući resursi i ovlasti za donošenje odluka. Potrebno je dodijeliti dovoljno sredstava i programima kojima se podupire prekogranična suradnja na polju smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja u kriznim situacijama;

9.

snažno podupire prijedlog Europske komisije od 30. studenog 2016. (COM(2016) 778) kojim bi se omogućilo veće iskazivanje solidarnosti EU-a u okviru odgovora na prirodne katastrofe velikih razmjera ili regionalne prirodne katastrofe; poziva na reviziju definicije prirodne katastrofe velikih razmjera ili regionalne prirodne katastrofe iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije koja se navodi u prijedlogu Komisije; ističe da je prag za prirodnu katastrofu velikih razmjera (šteta od više od tri milijarde eura ili više od 0,6 % BDP-a dotične države) previsok i predstavlja prepreku, posebno kad je riječ o manjim i slabije razvijenim regijama kojima je najčešće potrebna financijska potpora;

10.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti igraju ključnu ulogu u upravljanju rizicima od katastrofa i upravljanju katastrofama te prima na znanje ulogu i važnost lokalnih i regionalnih platformi u ublažavanju rizika od katastrofa, kao i njihovu legitimnu zadaću u tom procesu;

11.

napominje da optimizacija upravljanja rizicima ovisi o suradnji između lokalnih vlasti i nacionalnih dionika, s jedne strane, te privatnih dionika, s druge strane, uključujući osiguravajuća društva;

12.

ponovno ističe i da su zbog svog geostrateškog položaja neke regije, primjerice najudaljenija područja, ključni europski čimbenici za hitno djelovanje izvan granica EU-a, ali i za sprečavanje rizika;

13.

katastrofe ne poznaju regionalne ni nacionalne granice, pa je stoga potrebno uspostaviti protokol za koordinirano djelovanje u slučaju da katastrofa pogodi dvije ili više država članica. Koordinacija je ključna, osobito u situacijama kad se među pogođenim zemljama nalaze treće zemlje;

14.

uviđa da pitanje prirodnih katastrofa predstavlja sastavni dio aktivnosti usmjerenih na suočavanje s posljedicama klimatskih promjena te da ta dva područja treba zajedno razmatrati; predlaže da novi Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju pojača svoje aktivnosti na tom području i pruži dodatnu podršku prilagodbi na klimatske promjene kojom se također stvara otpornost na lokalnoj razini; ponovno izražava svoju potporu Sporazumu, kao i kampanji UNISDR-a „Otporni gradovi”. Kako bi se skrenula pozornost gradova i regija na tu inicijativu, među ostalim predlaže imenovanje „ambasadora otpornih gradova” koji bi uživali potporu OR-a;

15.

pozdravlja činjenicu da se u Komunikaciji Komisije COM(2016) 739, objavljenoj u studenom 2016., upućuje na potrebu vođenja računa o smanjenju rizika od prirodnih katastrofa, no izražava žaljenje zbog toga što se u tom dokumentu ne naglašava da je otpornost na katastrofe među temeljnim elementima održivog razvoja u Europskoj uniji (2);

16.

ističe moralnu dužnost da se osigura da se projektima EU-a ne ugrožavaju ljudski životi financiranjem infrastrukturnih projekata koji možda nisu otporni na katastrofe; nadalje, naglašava da je s financijskog stajališta učinkovitije graditi infrastrukturu otpornu na katastrofe nego poboljšavati strukturu koja ne zadovoljava sigurnosne standarde;

17.

pozdravlja nedavnu reformu Fonda solidarnosti EU-a (EUSF), financijskog mehanizma EU-a za pružanje potpore u slučaju teških katastrofa i glavnog instrumenta EU-a za odgovor na prirodne katastrofe; ističe važnost EUSF-a kao instrumenta za pružanje odgovora na ozbiljne prirodne nepogode i za izražavanje europske solidarnosti s pogođenim regijama unutar EU-a; pozdravlja činjenicu da se, u skladu s preporukama OR-a, Fond može koristiti za ugradnju otpornosti na katastrofe u izgrađenu infrastrukturu. Pozdravlja produljenje rokova za korištenje sredstava tog fonda, ali i ističe da bi rok od dvije godine omogućio njihovo učinkovitije korištenje (3); osim toga smatra da bi se u okviru mehanizma za pružanje financijske potpore trebali ustanoviti niži pragovi kojima bi se i regionalnim i lokalnim vlastima omogućio pristup tom mehanizmu;

18.

u pogledu razvojne suradnje nužni su napori na području informiranja kako bi se povećala svijest o tome da su pripravnost za krizne situacije i odgovor na njih odgovornost vlasti i stanovništva;

19.

podržava činjenicu da se Akcijski plan EK-a zasniva na međusektorskom pristupu, čime se omogućuje uključivanje ciljeva iz Okvira iz Sendaija u druge politike EU-a, a time i smanjivanje razlika između globalnog Okvira iz Sendaija i Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu;

20.

primjećuje da se u okviru Akcijskog plana EK-a uzima u obzir doprinos svih politika i cjelokupnog djelovanja EU-a, a ne samo politike civilne zaštite, ostvarivanju prioriteta dogovorenih na Trećoj svjetskoj konferenciji UN-a o smanjenju rizika od katastrofa;

21.

utvrđuje da je osnova proaktivnog, a ne retroaktivnog pristupa kreiranju politika utemeljenog na obaviještenosti o riziku od katastrofa stvaranje petogodišnjih akcijskih planova čiji bi cilj bio uključiti društvo u cjelini te promicati i unaprijediti znanje o rizicima, ulaganja povezana s rizicima te spremnost i otpornost na katastrofe, kao i ojačati prioritete EU-a na području konkurentnosti, istraživanja i inovacija te podupirati otporan održiv razvoj, uz promicanje uporabe informatičkih komunikacijskih tehnologija, IKT-a i automatskih mreža za rano upozoravanje na temelju ranog otkrivanja, trenutačnog obavješćivanja i proaktivnih protokola za djelovanje;

22.

napominje da projekti koji se u okviru Plana podupiru i provode mogu doprinijeti stvaranju sinergije između strategije za smanjenje rizika od katastrofa i strategije o klimatskim promjenama, kao i jačanju kapaciteta gradova za suočavanje s rizicima od katastrofa;

23.

preporučuje izradu akcijskih planova u skladu s drugim međunarodnim sporazumima i postupcima zaključenima ili provedenima 2015. i 2016. godine, uključujući Program održivog razvoja do 2030., Program djelovanja iz Addis Abebe za financiranje razvoja, Pariški sporazum o klimatskim promjenama, Svjetski humanitarni sastanak na vrhu i Novi program za gradove;

24.

ističe važnu ulogu suradnje s privatnim sektorom u vezi s prikupljanjem i razmjenom podataka o gubicima i štetama, kao i uspostave snažnijih veza između strategija za upravljanje rizicima od katastrofa, prilagodbu klimatskim promjenama i bioraznolikost;

25.

naglašava da je važno osigurati da se u svim financijskim instrumentima EU-a promiču ulaganja utemeljena na otpornosti na rizike te ističe potporu sustavima ranog upozoravanja, unapređenju dopunskih tehnologija za komunikaciju između sustava civilne zaštite i sustava za obavješćivanje stanovništva i pristupu „bolje rekonstrukcije” nakon katastrofa;

26.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti imaju institucijsku i političku odgovornost zaštititi javnost te da prve odgovaraju na krizne situacije osiguravanjem osnovnih usluga i nadzora te upravljanjem katastrofama kada do njih dođe. One su odgovorne za prevenciju i za organizaciju hitnih mjera intervencije i operacija spašavanja te, najvažnije, raspolažu iscrpnim znanjem o lokalnom području i zajednici; lokalne i regionalne vlasti zadužene su i za rekonstrukciju;

27.

ističe da lokalne i regionalne vlasti često iskazuju iznimnu predanost smanjenju rizika od katastrofa, primjerice pomaganjem u izradi procjena rizika i planova za upravljanje rizicima, kao što je istaknuto u mišljenju OR-a o Mehanizmu EU-a za civilnu zaštitu (4);

28.

ističe važnost razvoja međuregionalne suradnje u cilju sprečavanja rizika od katastrofa, posebice u području politike civilne zaštite. Smatra prikladnim da Komisija poboljšanjem koordinacije među regijama doprinese većoj učinkovitosti i djelotvornosti te suradnje, uz uspostavu standarda za modele i tehnologije kojima se gradovi i regije koriste kako bi poboljšali svoj odgovor na krizne situacije koje nadilaze granice ili kapacitete upravnih jedinica;

29.

napominje da je još jedan poželjan temelj suradnje na tom području razvijanje javno-privatnog partnerstva za smanjenje rizika od katastrofa i usvajanje mjera za poticanje privatnog sektora da razvije znanje o lokalnim rizicima i postane dionik u budućim politikama za smanjenje rizika od katastrofa, primjerice proširenjem ponude usluga osiguranja; ponovo izražava zabrinutost zbog toga što bi u nekim područjima zbog povećanog rizika osiguranje moglo postati nedostupno ili cjenovno neprihvatljivo, što bi moglo dovesti do goleme financijske izloženosti javnih vlasti. Ističe da objedinjavanje rizika predstavlja mogućnost koju treba istražiti te poziva na ispitivanje ostvarivosti obaveznog sustava osiguranja u slučaju prirodnih katastrofa (5);

30.

smatra legitimnim napore da se u potpunosti iskoristi sve veća uloga mobilne tehnologije, interneta i društvenih medija u priopćavanju informacija o katastrofama, osobito promicanjem tehnologije naprednog lociranja pozivatelja u hitnom slučaju (eng. Advanced Mobile Location, AML) koja omogućuje trenutačno lociranje položaja s kojeg je upućen poziv na europski broj hitne službe 112; uporaba tih tehnologija važna je i za osmišljavanje kampanja za prevenciju i osposobljavanje u pogledu katastrofa;

31.

poziva na uspostavu učinkovite politike informiranja u slučaju katastrofa koja bi mogla doprinijeti sprečavanju štete kad postoji vjerojatnost da će se katastrofa ponovno dogoditi ili da će doći do slične nepogode. Nadalje, smatra da je nužno osigurati zaštitu te materijalnu i psihološku pomoć žrtvama, članovima obitelji, spasiteljima i drugim osobama pogođenima katastrofom;

32.

naglašava da su lokalnim i regionalnim vlastima potrebni znanje, instrumenti, kapaciteti i sredstva da ispune svoje obveze, kao što se navodi u mišljenju OR-a „Akcijski okvir iz Hyoga nakon 2015.”; istovremeno ističe da, dok su lokalne vlasti nadležne za velik dio ključne infrastrukture, ulaganja u cilju povećanja otpornosti te infrastrukture na katastrofe često nisu jasno vidljiva te se zanemaruju ili se koči njihova provedba (6);

33.

poziva na poduzimanje mjera za podizanje svijesti građana, među ostalim, provođenjem istraživanja na području upravljanja rizicima od katastrofa. Preporučuje se da se među stanovnicima ugroženih područja pobudi svijest o potrebi da iskažu solidarnost sa stanovnicima područja izloženih katastrofama. Trenutačno su načini eskalacije rizika slabo poznati;

34.

ističe da je važno da lokalne i regionalne vlasti razviju mreže postaja za meteorološka mjerenja uz znanja, alate, kapacitete i resurse potrebne za ispunjavanje svojih obveza, u skladu s istaknutim u mišljenju OR-a „Akcijski okvir iz Hyoga nakon 2015.” Te mreže moraju omogućiti praćenje varijabli za precizno mjerenje klimatskih promjena, kao i svih varijabli koje omogućuju praćenje katastrofa i rano upozoravanje;

35.

snažno podupire prijedlog Europske komisije (COM(2016) 778 final) o stvaranju nove prioritetne osi uz stopu financiranja do 100 % za potporu – u okviru prioriteta ulaganja EFRR-a – mjerama predviđanja, prevencije, planiranja, reagiranja i oporavka u vezi s prirodnim katastrofama velikih razmjera ili regionalnim prirodnim katastrofama;

36.

podržava prijedloge da rashodi u tu svrhu ispunjavaju uvjete za financiranje od trenutka kad nastupi katastrofa, čak i ako je to prije stupanja Uredbe na snagu;

37.

radni dokument službi Komisije u skladu je s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Ističe da katastrofe ne poznaju granice i da je otpornost na katastrofe područje u kojem je potrebno koordinirano djelovanje. Civilna zaštita predstavlja područje na kojem Unija podupire, koordinira ili dopunjuje djelovanje država članica (članak 6. UFEU-a). U skladu s člankom 196. UFEU-a Unija može djelovati bez pribjegavanja usklađivanju zakona i propisa država članica.