OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

1.1.Razlozi i ciljevi prijedloga

• Utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla

Europska komisija predstavila je 13. svibnja 2015. sveobuhvatan Europski migracijski program 1 u kojem su, uz hitne mjere koje je Komisija ubrzo predložila kao odgovor na kriznu situaciju na Sredozemlju, istaknute i daljnje inicijative koje treba poduzeti radi osiguravanja strukturnih rješenja za bolje upravljanje svim aspektima migracija. U okviru razmatranih strukturnih inicijativa te u kontekstu trenutačnog neviđenog pritiska na sustave azila država članica, Komisija je naglasila potrebu za učinkovitijim pristupom zlouporabi sustava te svoju namjeru jačanja odredaba o sigurnim zemljama porijekla iz Direktive 2013/32/EU o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (dalje u tekstu: „Direktiva 2013/32/EU”) radi podupiranja brze obrade zahtjeva za azil osoba porijeklom iz zemalja koje su određene kao sigurne. Kao što je Europsko vijeće istaknulo u svojim zaključcima od 25. i 26. lipnja 2015., to uključuje utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla.

Direktivom 2013/32/EU omogućuje se državama članicama da primjenjuju posebna postupovna pravila, posebno ubrzani postupak i postupak na granici, ako je podnositelj zahtjeva državljanin (ili osoba bez državljanstva u odnosu na treću zemlju prethodnog uobičajenog boravišta) zemlje koja je nacionalnim pravom određena kao sigurna zemlja porijekla te se, uz to, može smatrati sigurnom za podnositelja zahtjeva u kontekstu njegovih osobnih okolnosti. Samo su neke države članice donijele nacionalne popise sigurnih zemalja porijekla. K tome, u tim nacionalnim popisima postoje određena razilaženja, koja mogu proizlaziti iz razlika u procjenama sigurnosti određenih trećih zemalja ili u prirodi tokova državljana treće zemlje s kojima se države članice suočavaju.

U Prilogu I. Direktivi 2013/32/EU utvrđena su zajednička mjerila država članica za određivanje sigurnih trećih zemalja porijekla, odnosno:

„Zemlja se smatra sigurnom zemljom porijekla ako se, na temelju pravnog položaja, primjenom prava u okviru demokratskog sustava i općih političkih okolnosti može zaključiti da općenito i trajno nema progona kako je definiran u članku 9. Direktive 2011/95/EU 2 , nema mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i da nema prijetnje zbog općeg nasilja u razmjerima međunarodnog ili unutarnjeg oružanog napada.

Prilikom ocjenjivanja se, između ostalog, uzima u obzir opseg pružanja zaštite prilikom progona ili zlostavljanja na sljedeće načine:

(a) mjerodavnim zakonima i propisima zemlje i na način na koji se primjenjuju;

(b) poštivanjem prava i sloboda iz Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i/ili Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i/ili Konvencije Ujedinjenih naroda protiv mučenja, posebno prava od kojih nisu dozvoljena odstupanja prema članku 15. stavku 2. navedene Europske konvencije;

(d) osiguranjem sustava učinkovitih pravnih sredstava protiv kršenja tih prava i sloboda.”

Pravo EU-a trenutačno ne sadržava zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla. Ovim se prijedlogom želi utvrditi takav zajednički popis EU-a na temelju zajedničkih mjerila utvrđenih u Direktivi 2013/32/EU, čime će se svim državama članicama olakšati upotreba postupaka povezanih s primjenom koncepta sigurne zemlje porijekla, a time i povećati opća učinkovitost njihovih sustava azila u odnosu na zahtjeve za međunarodnu zaštitu koji su vjerojatno neosnovani. Zajedničkim popisom EU-a smanjit će se i postojeća međusobna razilaženja nacionalnih popisa sigurnih zemalja porijekla država članica, čime će se olakšati usklađena primjena postupaka i suzbiti sekundarna kretanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

• Treće zemlje koje treba uvrstiti na popis EU-a sigurnih zemalja porijekla

Na temelju svih dostupnih mjerodavnih informacija, a posebice izvješća Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i informacija dobivenih od država članica, Europskog potpornog ureda za azil (EASO), Vijeća Europe, visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i drugih mjerodavnih međunarodnih organizacija, Komisija je zaključila da su Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Kosovo* 3 , Crna Gora, Srbija i Turska sigurne zemlje porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU i treba ih uvrstiti na popis EU-a sigurnih zemalja porijekla.

Europska komisija koristila se posebice izvješćima ESVD-a, uključujući posebna izvješća za države od 31. kolovoza i 1. rujna 2015., informacijama iz država članica, uključujući nacionalno zakonodavstvo o određivanju sigurnih zemalja porijekla, informacijama EASO-a, uključujući pisana izvješća i ishod koordinacijskog sastanka o sigurnim zemljama porijekla sa stručnjacima iz država članica održanog 2. rujna 2015., kao i javno dostupnim informacijama Vijeća Europe, UNHCR-a i drugih mjerodavnih međunarodnih organizacija.

U pogledu Albanije, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se povremeno događaju izolirani slučajevi krvne osvete, obiteljskog nasilja te diskriminacije pripadnika etničkih manjina ili ranjivih skupina ili nasilja nad njima, uključujući Rome, balkanske Egipćane i pripadnike LGBTI 4 zajednice. Pristupanje Albanije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda znači da je mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava osiguranje kojim se jamči učinkovitost sustava pravnih sredstava protiv kršenja ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u četiri od ukupno 150 zahtjeva. Države članice smatrale su 2014. da je 7,8 % (1040) zahtjeva za azil državljana Albanije osnovano. Najmanje osam država članica odredilo je Albaniju kao sigurnu državu porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Albaniju zemljom kandidatkinjom. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je Albanija sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

U pogledu Bosne i Hercegovine, njezinim se Ustavom osigurava osnova za podjelu ovlasti među konstitutivnim narodima zemlje. Pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se povremeno događa diskriminacija osoba na temelju pripadnosti etničkoj ili vjerskoj skupini ili na temelju političkih uvjerenja te pripadnika ranjivih skupina kao što su LGBTI zajednica, novinari i djeca ili nasilja nad njima. Pristupanje Bosne i Hercegovine Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda znači da je mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava osiguranje kojim se jamči učinkovitost sustava pravnih sredstava protiv kršenja ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u pet od 1196 zahtjeva. Države članice smatrale su 2014. da je 4,6 % (330) zahtjeva za azil državljana Bosne i Hercegovine osnovano. Najmanje devet država članica odredilo je Bosnu i Hercegovinu kao sigurnu državu porijekla. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je Bosna i Hercegovina sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

U pogledu bivše jugoslavenske republike Makedonije, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se događaju izolirani slučajevi diskriminacije pripadnika ranjivih skupina, uključujući djecu, osobe s invaliditetom, Rome i pripadnike LGBTI zajednice ili nasilja nad njima. Pristupanje bivše jugoslavenske republike Makedonije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda znači da je mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava osiguranje kojim se jamči učinkovitost sustava pravnih sredstava protiv kršenja ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u šest od 502 zahtjeva. Države članice smatrale su 2014. da je 0,9 % (70) zahtjeva za azil državljana bivše jugoslavenske republike Makedonije osnovano. Najmanje sedam država članica odredilo je bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju kao sigurnu državu porijekla. Europsko vijeće proglasilo je bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju zemljom kandidatkinjom. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je bivša jugoslavenska republika Makedonija sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

U pogledu Kosova*, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije. Nepristupanje Kosova* odgovarajućim međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima, kao što je Povelja Europske unije o ljudskim pravima, posljedica je nepostojanja međunarodnog konsenzusa o njegovu statusu suverene države. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se povremeno događa diskriminacija pripadnika ranjivih skupina, uključujući žene, pripadnike LGBTI zajednice i pripadnike etničkih manjina, uključujući etničke Srbe, ili nasilja nad njima. Države članice smatrale su 2014. da je 6,3 % (830) zahtjeva za azil državljana Kosova* osnovano. Najmanje šest država članica odredilo je Kosovo* kao sigurnu zemlju porijekla. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je Kosovo* sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

U pogledu Crne Gore, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se događa diskriminacija pripadnika ranjivih skupina, uključujući osobe s invaliditetom, novinare, Rome i pripadnike LGBTI zajednice ili nasilja nad njima. Pristupanje Crne Gore Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda znači da je mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava osiguranje kojim se jamči učinkovitost sustava pravnih sredstava protiv kršenja ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u jednom od ukupno 447 zahtjeva. Države članice smatrale su 2014. da je 3,0 % (40) zahtjeva za azil državljana Crne Gore osnovano. Najmanje devet država članica odredilo je Crnu Goru kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Crnu Goru zemljom kandidatkinjom i pregovori su otvoreni. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je Crna Gora sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

U pogledu Srbije, Ustavom se osigurava osnova za samoupravu manjinskih skupina u području obrazovanja, upotrebe jezika, informacija i kulture. Pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se događa diskriminacija pripadnika ranjivih skupina kao što su etničke manjine, uključujući etničke Albance, vjerske manjine, uključujući muslimane, Romi i pripadnici LGBTI zajednice. Pristupanje Srbije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda znači da je mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava osiguranje kojim se jamči učinkovitost sustava pravnih sredstava protiv kršenja ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u 16 od ukupno 11 490 zahtjeva. Države članice smatrale su 2014. da je 1,8 % (400) zahtjeva za azil državljana Srbije osnovano. Najmanje devet država članica odredilo je Srbiju kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Srbiju zemljom kandidatkinjom i pregovori su otvoreni. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je Srbija sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

U pogledu Turske, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Još se događaju diskriminacija i kršenje ljudskih prava pripadnika ranjivih skupina kao što su manjine, uključujući etničke Kurde, novinari i pripadnici LGBTI zajednice. Pristupanje Turske Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda znači da je mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava osiguranje kojim se jamči učinkovitost sustava pravnih sredstava protiv kršenja ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u 94 od ukupno 2899 zahtjeva. Države članice smatrale su 2014. da je 23,1 % (310) zahtjeva za azil državljana Turske osnovano. Jedna država članica odredila je Tursku kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Tursku zemljom kandidatkinjom i pregovori su otvoreni. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na navedene okolnosti pri određivanju smatra li se treća zemlja uvrštena na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva, kao i pri razmatranju zahtjeva s pomoću postupaka predviđenih u Direktivi 2013/32/EU u odnosu na podnositelje zahtjeva iz sigurne države porijekla. Na temelju toga Komisija zaključuje da je Turska sigurna zemlja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

Ovaj prijedlog treba smatrati prvim korakom k utvrđivanju sveobuhvatnog zajedničkog popisa sigurnih zemalja porijekla na razini Unije. Komisija stoga može predložiti uvrštenje dodatnih trećih zemalja koje ispunjavaju kriterije da budu određene kao sigurne zemlje na zajednički popis EU-a kad ga Europski parlament i Vijeće donesu. Prednost će imati treće zemlje iz kojih potječe znatan broj podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u EU-u kao što su Bangladeš, Pakistan i Senegal.

Kako je navedeno u ovom prijedlogu, ako Europski parlament i Vijeće donesu Uredbu, Komisija bi tri godine poslije njezina stupanja na snagu podnijela izvješće o mogućnosti poduzimanja daljnjih koraka za usklađivanje kojim bi se mogla izbjeći potreba za nacionalnim popisima sigurnih zemalja porijekla.

1.2.Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Ovaj je prijedlog u skladu sa zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite utvrđenima u Direktivi 2013/32/EU i s drugim instrumentima Zajedničkog europskog sustava azila.

1.3.Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Prijedlog utvrđivanja zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla i posebice uvrštenja na taj popis trećih zemalja koje je Europsko vijeće proglasilo zemljama kandidatkinjama u skladu je s politikom proširenja Unije. Kada je Europsko vijeće proglasilo Albaniju, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Crnu Goru, Srbiju i Tursku zemljama kandidatkinjama, ocijenjeno je da ispunjavaju kriterije koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. u pogledu stabilnosti institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina, i moraju nastaviti ispunjavati te kriterije da bi postale članice. Napredak u ispunjavanju političkih i gospodarskih kriterija kao i usklađivanje s pravnom stečevinom ocjenjuje se svake godine u godišnjem izvješće o napretku Europske komisije. Ovim prijedlogom za uvrštenje Albanije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla ne dovodi se u pitanje buduća godišnja izvješća o napretku koje Europska komisija izrađuje o svakoj od tih trećih zemalja.

2.SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 25. i 26. lipnja 2015., kad je riječ o potrebi da se ubrza obrada zahtjeva za azil, spomenulo namjeru Komisije da se ojačaju odredbe o sigurnim zemljama porijekla iz Direktive 2013/32/EU, uključujući moguće utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla.

Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove u svojim je zaključcima o sigurnim zemljama porijekla od 20. srpnja pozdravilo moguće utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla. Vijeće je istaknulo „u pogledu zemalja zapadnog Balkana, da se te zemlje nalaze na većini nacionalnih popisa sigurnih zemalja porijekla, da je Europsko vijeće u više navrata ponovilo da one imaju europsku perspektivu te da su Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Crna Gora i Srbija od 19. prosinca 2009., odnosno 15. prosinca 2010., stavljene na popis zemalja čiji su državljani izuzeti od obveze posjedovanja viza. Nadalje, na razini EU-a prosječna stopa dodjeljivanja azila za zemlje zapadnog Balkana 2014. bila je prilično niska. To pokazuje da bi se zemlje zapadnog Balkana mogle smatrati sigurnim zemljama podrijetla u svim državama članicama.”

Nakon zaključaka Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove EASO je 2. rujna 2015. organizirao sastanak stručnjaka s državama članicama na kojem je postignut širok konsenzus da bi Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo*, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju trebalo smatrati sigurnim zemljama porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

3.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST, PROPORCIONALNOST, TEMELJNA PRAVA

3.1.Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 78. stavku 2. točki (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koji je pravna osnova za mjere o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje jedinstvenog statusa azila i supsidijarne zaštite. Cilj je prijedloga utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU i izmjena te Direktive, koja je donesena na temelju članka 78. stavka 2. točke (d) UFEU-a.

3.2.Supsidijarnost

Na temelju glave V. UFEU-a o području slobode, sigurnosti i pravde Europskoj uniji dodjeljuju se određene ovlasti o tim pitanjima. Te se ovlasti moraju izvršavati u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji, odnosno ako i u mjeri u kojoj ciljeve predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja mogu bolje ostvariti na razini Europske unije.

Cilj je prijedloga utvrđivanje zajedničkog popisa sigurnih zemalja porijekla na razini Unije jer će se time svim državama članicama olakšati upotreba postupaka povezanih s primjenom koncepta sigurne zemlje porijekla. Cilj je prijedloga i rješavanje nekih od postojećih međusobnih razilaženja nacionalnih popisa sigurnih zemalja porijekla koje su donijele države članice zbog kojih se na podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu porijeklom iz iste treće zemlje ne primjenjuju uvijek isti postupci u državama članicama. Opći cilj predloženog djelovanja ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se može na bolji način ostvariti na razini Europske unije.

3.3.Proporcionalnost

U skladu s načelom proporcionalnosti, predložene izmjene postojećeg zakonodavnog okvira ne prelaze ono što je potrebno za ostvarivanje utvrđenog cilja. Zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla bit će utvrđen u skladu s mjerilima za određivanje sigurnih zemalja porijekla već utvrđenima Direktivom 2013/32/EU, a zajednički će se popis zemalja redovito preispitivati. Kada je riječ o predloženim izmjenama Direktive 2013/32/EU, one su ograničene na ono što je potrebno kako bi se osiguralo da odredbe Direktive 2013/32/EU budu povezane s primjenom koncepta sigurne zemlje porijekla primjenjive na treće zemlje sa zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla.

3.4.Odabir instrumenta

Odabir uredbe za utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla opravdan je prirodom tog zajedničkog popisa koji se utvrđuje na razini Unije i trebao bi biti izravno primjenjiv u pravnim sustavima država članica.

3.5.Temeljna prava

Ovim prijedlogom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji, uključujući pravo na azil i zaštitu od prisilnog vraćanja kako je predviđeno u člancima 18. i 19. Povelje.

Posebno se napominje da, u skladu s Direktivom 2013/32/EU, činjenica da će se određena treća zemlja nalaziti na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla nije apsolutno jamstvo sigurnosti za državljane te zemlje te se neće ukinuti potreba da se izvrši odgovarajuće pojedinačno razmatranje njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Potrebno je napomenuti i kako se određivanje određene države sigurnom ne može primjenjivati na podnositelja zahtjeva koji dokaže da postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se određena država ne može smatrati sigurnom u njegovu posebnom slučaju.

Treće zemlje za koje se predlaže uvrštenje na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla ispunjavaju sve uvjete utvrđene Direktivom 2013/32/EU za određivanje sigurnih zemalja. To znači kako se na temelju pravnog položaja primjenom prava u okviru demokratskog sustava i općih političkih okolnosti može zaključiti da u tim zemljama općenito i trajno nema progona kako je definiran u članku 9. Direktive 2011/95/EU, nema mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i da nema prijetnje zbog općeg nasilja u razmjerima međunarodnog ili unutarnjeg oružanog napada.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Ovim prijedlogom ne utječe se na proračun EU-a i ne bi se trebalo utjecati na proračune država članica.

5.OSTALI DIJELOVI

5.1.Mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Prijedlogom se predviđa razmatranje mogućnosti poduzimanja daljnjih koraka za usklađivanje kojim bi se mogla izbjeći potreba za nacionalnim popisima sigurnih zemalja porijekla tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, na temelju izvješća koje će podnijeti Komisija.

5.2.Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Prijedlogom Uredbe utvrđuje se zajednički popis EU-a trećih zemalja koje se smatraju sigurnim zemljama porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU. Njime se i izmjenjuje Direktiva 2013/32 kako bi se omogućila primjena odredbi te Direktive o sigurnim zemljama porijekla u odnosu na treće zemlje uvrštene za zajednički popis EU-a.

Zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla bit će utvrđen u Prilogu I. predloženoj Uredbi. Treće zemlje koje treba uvrstiti u taj Prilog moraju ispunjavati uvjete za određivanje sigurnih zemalja porijekla navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/32/EU. Komisija smatra da Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Kosovo*, Crna Gora, Srbija i Turska ispunjavaju te uvjete te ih kao prvi korak treba uvrstiti na zajednički popis EU-a.

Prijedlogom je predviđena obveza Komisije da redovito nadzire situaciju u trećim zemljama navedenima na zajedničkom popisu EU-a na temelju raznih izvora informacija, posebice uključujući redovita izvješća ESVD-a i informacije država članica, EASO-a, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih mjerodavnih međunarodnih organizacija.

Prijedlogom je predviđeno da se svaka izmjena zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla donosi u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. Međutim, predviđeno je da će, u slučaju naglog pogoršanja situacije u trećoj zemlji koja se nalazi na tom popisu, Komisija imati ovlast za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 290. UFEU-a o isključenju te treće zemlje iz popisa na godinu dana ako na temelju potkrijepljene ocjene smatra da uvjeti na temelju kojih se određenu zemlju smatra sigurnom zemljom porijekla više nisu ispunjeni. Komisija će moći produljiti isključenje na najviše godinu dana ako predloži izmjenu ove Uredbe radi uklanjanja te treće zemlje sa zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla. Prijedlog sadržava detaljne odredbe o uvjetima za delegiranje ovlasti Komisiji, uključujući odredbe o trajanju ovlasti, mogućnosti da ih Europski parlament i Vijeće opozovu u bilo koje vrijeme, obveze Komisije da obavijesti Europski parlament i Vijeće o donošenju delegiranih akata te činjenicu da delegirani akti mogu stupiti na snagu samo ako te ustanove ne ulože prigovor u roku od mjesec dana nakon te obavijesti.

2015/0211 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i o izmjeni Direktive 2013/32/EU

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2. točku (d),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 5 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 6 ,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća 7 omogućuje se državama članicama da primjenjuju posebna postupovna pravila, posebice ubrzani postupak i postupak na granici, u dobro utvrđenim okolnostima ako postoji vjerojatnost da je zahtjev za međunarodnu zaštitu neosnovan, uključujući ako je podnositelj zahtjeva državljanin treće zemlje koja je nacionalnim pravom određena kao sigurna zemlja porijekla i koja se, uz to, može smatrati sigurnom za određenog podnositelja zahtjeva s obzirom na njegove posebne okolnosti. Jednaka pravila mogu se primjenjivati na osobe bez državljanstva u odnosu na treće zemlje u kojima su imali uobičajeno boravište.

(2)Direktivom 2013/32/EU utvrđuju se zajednička mjerila za određivanje sigurnih trećih zemalja porijekla na nacionalnoj razini. Međutim, samo određene države članice odredile su u svojem nacionalnom pravu sigurne zemlje porijekla, što znači da trenutačno ne mogu sve države članice iskoristiti povezane postupke predviđene u Direktivi 2013/32/EU. Osim toga, zbog postojećih međusobnih razilaženja nacionalnih popisa sigurnih zemalja porijekla koje su donijele države članice, a koja bi mogla biti posljedica razlika u ocjeni sigurnosti određenih trećih zemalja ili razlika u prirodi tokova državljana trećih zemalja s kojima se one suočavaju, koncept sigurne zemlje porijekla kako je definiran u Direktivi 2013/32/EU trenutačno države članice ne primjenjuju uvijek u odnosu na iste treće zemlje.

(3)Zbog naglog porasta broja zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenih u Uniji od 2014. te nezapamćenog pritiska na sustave azila država članica, Unija je potvrdila da je potrebno ojačati primjenu odredaba Direktive 2013/32/EU o sigurnim zemljama porijekla kao osnovnog sredstva za podupiranje brze obrade zahtjeva koji su vjerojatno neosnovani. Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 25. i 26. lipnja 2015., kad je riječ o potrebi da se ubrza obrada zahtjeva za azil, spomenulo namjeru Komisije, kako je navedeno u Komunikaciji o Europskom migracijskom programu 8 , da se te odredbe ojačaju, uključujući moguće utvrđivanje zajedničkog popisa sigurnih zemalja porijekla. Nadalje, Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove u svojim zaključcima o sigurnim zemljama porijekla od 20. srpnja 2015. podržalo je namjeru Komisije da se ojačaju odredbe o sigurnim zemljama porijekla iz Direktive 2013/32/EU, uključujući moguće utvrđivanje zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla.

(4)Zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla trebalo bi utvrditi na temelju zajedničkih mjerila utvrđenih u Direktivi 2013/32/EU, čime će se svim državama članicama olakšati upotreba postupaka povezanih s primjenom koncepta sigurne zemlje porijekla, a time i povećati opća učinkovitost njihovih sustava azila u odnosu na zahtjeve za međunarodnu zaštitu koji su vjerojatno neosnovani. Utvrđivanjem zajedničkog popisa EU-a riješit će se i neka od postojećih međusobnih razilaženja nacionalnih popisa sigurnih zemalja porijekla koje su donijele države članice, zbog kojih se na podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu porijeklom iz iste treće zemlje ne primjenjuju uvijek isti postupci u državama članicama. Iako bi države članice trebale zadržati pravo primjene ili donošenja zakonodavstva kojim se dopušta da se na nacionalnoj razini sigurnim zemljama porijekla odrede treće zemlje koje nisu navedene na zajedničkom popisu EU-a, utvrđivanjem takvog zajedničkog popisa osigurat će se ujednačena primjena tog koncepta u svim državama članicama u odnosu na podnositelje zahtjeva čije su zemlje porijekla uvrštene na popis. Time će se olakšati usklađena primjena postupaka te suzbiti sekundarna kretanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. U tom kontekstu, nakon tri godine od stupanja ove Uredbe na snagu trebalo bi uzeti u obzir mogućnost poduzimanja dodatnih budućih mjera usklađivanja koje bi mogle prouzročiti uklanjanje potrebe za nacionalnim popisima sigurnih zemalja porijekla, na temelju izvješća koje podnese Komisija.

(5)Odredbe Direktive 2013/32/EU o primjeni koncepta sigurne zemlje porijekla trebale bi biti primjenjive u odnosu na treće zemlje koje su navedene na zajedničkom popisu EU-a utvrđenom ovom Uredbom. To posebno znači da činjenica da je određena treća zemlja navedena na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla nije apsolutno jamstvo sigurnosti za državljane te zemlje te se time ne ukida potreba da se zahtjevi za međunarodnu zaštitu pojedinačno razmotre. Osim toga, potrebno je napomenuti da se određivanje određene države sigurnom ne može primjenjivati na podnositelja zahtjeva koji dokaže da postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se određena država ne može smatrati sigurnom u njegovu posebnom slučaju.

(6)Komisija bi trebala redovito nadzirati situaciju u trećim zemljama koje se nalaze na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla. U slučaju naglog pogoršanja situacije u trećoj zemlji koja se nalazi na zajedničkom popisu EU-a Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu isključenja te treće zemlje iz zajedničkog popisa EU-a na godinu dana ako na temelju potkrijepljene ocjene Komisija smatra da uvjeti iz Direktive 2013/32/EU na temelju kojih se određenu zemlju smatra sigurnom zemljom porijekla više nisu ispunjeni. Za potrebe potkrijepljene ocjene Komisija bi trebala uzeti u obzir različite dostupne vrste izvora informacija, posebice uključujući godišnja izvješća o napretku trećih zemalja koje je Europsko vijeće proglasilo zemljama kandidatkinjama, redovita izvješća Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i informacije država članica, Europskog potpornog ureda za azil (EASO), visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), Vijeća Europe te drugih mjerodavnih međunarodnih organizacija. Komisija bi trebala moći produljiti isključenje treće zemlje iz zajedničkog popisa EU-a na najviše godinu dana ako je predložila izmjenu ove Uredbe radi uklanjanja te treće zemlje sa zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(7)Nakon zaključaka Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove o sigurnim zemljama porijekla od 20. srpnja 2015. u kojima su se države članice usuglasile da bi trebalo dati prednost ocjeni sigurnosti zapadnog Balkana koju bi provele sve države članice, EASO je 2. rujna 2015. organizirao sastanak stručnjaka s državama članicama na kojem je postignut širok konsenzus da bi Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo* 9 , bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju trebalo smatrati sigurnim zemljama porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

(8)U skladu s Direktivom 2013/32/EU zemlja se smatra sigurnom zemljom porijekla ako se, na temelju pravnog položaja, primjenom prava u okviru demokratskog sustava i općih političkih okolnosti može zaključiti da općenito i trajno nema progona kako je definiran u članku 9. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća 10 , nema mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i da nema prijetnje zbog općeg nasilja u razmjerima međunarodnog ili unutarnjeg oružanog napada.

(9)Na temelju različitih izvora informacija, posebice uključujući izvješća ESVD-a i informacije država članica, EASO-a, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih mjerodavnih međunarodnih organizacija, niz trećih zemalja mogu se smatrati sigurnim zemljama porijekla.

(10)U pogledu Albanije, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u četiri od 150 zahtjeva. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 7,8 % (1040) zahtjeva za azil državljana Albanije osnovano. Najmanje osam država članica odredilo je Albaniju kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Albaniju zemljom kandidatkinjom. Tada je ocijenjeno da Albanija ispunjava kriterije koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. u pogledu stabilnosti institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina te će Albanija morati nastaviti ispunjavati te kriterije da bi postala članica u skladu s preporukama iz godišnjeg izvješća o napretku.

(11)U pogledu Bosne i Hercegovine, njezinim se Ustavom osigurava osnova za podjelu ovlasti među konstitutivnim narodima zemlje. Pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u pet od 1196 zahtjeva. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 4,6 % (330) zahtjeva za azil državljana Bosne i Hercegovine osnovano. Najmanje devet država članica odredilo je Bosnu i Hercegovinu kao sigurnu zemlju porijekla.

(12)U pogledu bivše jugoslavenske republike Makedonije, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u šest od 502 zahtjeva. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 0,9 % (70) zahtjeva za azil državljana bivše jugoslavenske republike Makedonije osnovano. Najmanje sedam država članica odredilo je bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju zemljom kandidatkinjom. Tada je ocijenjeno da bivša jugoslavenska republika Makedonija ispunjava kriterije koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. u pogledu stabilnosti institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina te će bivša jugoslavenska republika Makedonija morati nastaviti ispunjavati te kriterije da bi postala članica u skladu s preporukama iz godišnjeg izvješća o napretku.

(13)U pogledu Kosova*, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije. Nepristupanje Kosova* odgovarajućim međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima, kao što je Povelja Europske unije o ljudskim pravima, posljedica je nepostojanja međunarodnog konsenzusa o njegovu statusu suverene države. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 6,3 % (830) zahtjeva za azil državljana Kosova* osnovano. Najmanje šest država članica odredilo je Kosovo* kao sigurnu zemlju porijekla.

(14)U pogledu Crne Gore, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u jednom od ukupno 447 zahtjeva. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 3,0 % (40) zahtjeva za azil državljana Crne Gore osnovano. Najmanje devet država članica odredilo je Crnu Goru kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Crnu Goru zemljom kandidatkinjom i pregovori su otvoreni. Tada je ocijenjeno da Crna Gora ispunjava kriterije koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. u pogledu stabilnosti institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina te će Crna Gora morati nastaviti ispunjavati te kriterije da bi postala članica u skladu s preporukama iz godišnjeg izvješća o napretku.

(15)U pogledu Srbije, Ustavom se osigurava osnova za samoupravu manjinskih skupina u području obrazovanja, upotrebe jezika, informacija i kulture. Pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u 16 od ukupno 11 490 zahtjeva. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 1,8 % (400) zahtjeva za azil državljana Srbije osnovano. Najmanje devet država članica odredilo je Srbiju kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Srbiju zemljom kandidatkinjom i pregovori su otvoreni. Tada je ocijenjeno da Srbija ispunjava kriterije koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. u pogledu stabilnosti institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina te će Srbija morati nastaviti ispunjavati te kriterije da bi postala članica u skladu s preporukama iz godišnjeg izvješća o napretku.

(16)U pogledu Turske, pravna osnova za zaštitu od progona i zlostavljanja primjereno je osigurana materijalnim i postupovnim zakonodavstvom o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, među ostalim i pristupanjem svim glavnim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava 2014. utvrdio je povrede u 94 od ukupno 2899 zahtjeva. Nije bilo slučajeva prisilnog vraćanja vlastitih građana. Države članice smatrale su 2014. da je 23,1 % (310) zahtjeva za azil državljana Turske osnovano. Jedna država članica odredila je Tursku kao sigurnu zemlju porijekla. Europsko vijeće proglasilo je Tursku zemljom kandidatkinjom i pregovori su otvoreni. Tada je ocijenjeno da Turska ispunjava kriterije koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. u pogledu stabilnosti institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina te će Turska morati nastaviti ispunjavati te kriterije da bi postala članica u skladu s preporukama iz godišnjeg izvješća o napretku.

(17)S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(18)Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji.

(19)[U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te države članice priopćile su svoju želju da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe.]

ILI

[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.]

ILI

[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Irska je priopćila („dopisom od ...”) svoju želju da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Uredbe.]

ILI

[U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Ujedinjena Kraljevina priopćila je („dopisom od ...”) svoju želju da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Uredbe.

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.]

(20)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuje zajednički popis EU-a trećih zemalja koje se smatraju sigurnim zemljama porijekla u smislu Direktive 2013/32/EU.

Članak 2.

Zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla

1. Treće zemlje navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi sigurne su zemlje porijekla.

2. Komisija redovito nadzire situaciju u trećim zemljama navedenima na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla na temelju različitih izvora informacija, posebice uključujući redovita izvješća ESVD-a i informacije država članica, EASO-a, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih mjerodavnih međunarodnih organizacija.

3. Svaka izmjena zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla donosi se u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

4. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 3. kako bi isključila određenu treću zemlju iz zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla.

Članak 3.

Uklanjanje treće zemlje sa zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla u slučaju iznenadne promjene situacije

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima iz ovog članka.

2. U slučaju iznenadne promjene situacije u trećoj zemlji navedenoj na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla, Komisija provodi potkrijepljenu ocjenu ispunjava li ta zemlja uvjete iz Priloga I. Direktivi 2013/32/EU i, ako ti uvjeti više nisu ispunjeni, donosi u skladu s člankom 290. UFEU-a odluku o isključenju te treće zemlje iz zajedničkog popisa EU-a na godinu dana.

3. Ako je predložila izmjenu ove Uredbe kako bi se sa zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla uklonila određena treća zemlja, Komisija može na temelju potkrijepljene ocjene iz stavka 2. produljiti valjanost delegirane odluke donesene u skladu sa stavkom 2. na najviše godinu dana.

4. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata iz ovog članka na razdoblje od pet godina od [dana stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje na razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

5. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz ovog članka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Ona počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

6. Čim donese delegirani akt u skladu s ovim člankom, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

7. Delegirani akt donesen na temelju ovog članka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od mjesec dana od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor.

Članak 4.

Izmjene Direktive 2013/32/EU

Direktiva 2013/32/EU mijenja se kako slijedi:

1. U članku 36. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Treća zemlja koja je u skladu s ovom Direktivom označena kao sigurna treća zemlja na temelju nacionalnog prava ili navedena na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla utvrđenom Uredbom (EU) br. XXXX/2015 Europskog parlamenta i Vijeća* [ova Uredba], nakon razmatranja zahtjeva može se smatrati sigurnom zemljom porijekla za određenog podnositelja zahtjeva ako:

(a) ima državljanstvo te zemlje; ili
(b)	je bez državljanstva i prethodno je imao uobičajeno boravište u toj zemlji

te nije podnio nijedan ozbiljan razlog zbog kojeg bi se moglo smatrati da ta zemlja s obzirom na njegove posebne okolnosti i za potrebe njegova ispunjavanja uvjeta kao ovlaštenika na međunarodnu zaštitu u skladu s Direktivom 2011/95/EU nije sigurna zemlja porijekla.”

2. U članku 37. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice mogu zadržati ili donijeti zakonodavstvo kojim se omogućuje, u skladu s Prilogom I., nacionalno označavanje sigurnih zemalja porijekla osim onih navedenih na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja porijekla utvrđenom Uredbom (EU) br. XXXX/2015 Europskog parlamenta i Vijeća* [ova Uredba] u svrhe razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.”

3. U Prilogu I. naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Označavanje sigurnih zemalja porijekla za potrebe članka 36. i članka 37. stavka 1.”

____________

* Uredba (EU) br. XXXX/2015 Europskog parlamenta i Vijeća od [datum] o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU i o izmjeni Direktive 2013/32/EU

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.