OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Uredbom (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana utvrđuje se opća zabrana stavljanja tih proizvoda na tržište Unije („Osnovna uredba”). Osnovna Uredba sadržava izuzeće od opće zabrane za proizvode od tuljana koji su rezultat lova koji tradicionalno obavljaju inuitske i druge autohtone zajednice i koji pridonose njihovoj egzistenciji (iznimka za autohtone zajednice – „iznimka AZ”). Sadržava i iznimke za uvoz proizvoda od tuljana ulovljenih isključivo u svrhu održivog upravljanja pomorskim resursima na neprofitnoj osnovi, a ne u komercijalne svrhe (iznimka za upravljanje pomorskim resursima – „iznimka UPR”) kao i za uvoz privremene naravi koji obuhvaća isključivo robu za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji. U Provedbenoj uredbi, Uredbi Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010., utvrđuju se detaljna pravila za provedbu Osnovne uredbe („Provedbena uredba”).

Kanada i Norveška osporavale su oba akta („režim EU-a o tuljanima”) pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) u sporu EZ – Mjere kojima se zabranjuje uvoz i stavljanje na tržište proizvoda od tuljana (DS400 i DS401).  Dana 18. lipnja 2014. Tijelo za rješavanje sporova WTO-a donijelo je izvješća Panela i Žalbenog tijela. Dok je u izvješćima WTO-a zaključeno da se zabrana proizvoda od tuljana može, u načelu, opravdati moralnom zabrinutošću za dobrobit tuljana, problematične su bile dvije iznimke, iznimka AZ i iznimka UPR. Utvrđeno je da iznimka UPR nije opravdana jer moguća razlika u komercijalnoj dimenziji komercijalnog lova i lova u smislu iznimke UPR (malih razmjera, neprofitan) nije dovoljna da bi se opravdala razlika. U pogledu iznimke AZ, premda je u načelu riječ o legitimnoj razlici, Žalbeno je tijelo presudilo da neki elementi ideje i primjene te iznimke predstavljaju „proizvoljnu i neopravdanu diskriminaciju”.

Europska unija obavijestila je 10. srpnja 2014. Tijelo za rješavanje sporova WTO-a da namjerava provesti njegove preporuke i odluke u tom sporu na način da ispoštuje svoje obveze prema WTO-u.

Dana 5. rujna 2014. Europska unija, Kanada i Norveška složile su se da bi razuman rok za provedbu preporuka i odluka Tijela za rješavanje sporova WTO-a bio 16 mjeseci. U skladu s tim, razumni rok istječe 18. listopada 2015.

Svrha ovog zakonodavnog prijedloga je provedba preporuka i odluka Tijela za rješavanje sporova WTO-a u odnosu na Osnovnu uredbu. Njime se uspostavlja i pravna osnova za usklađivanje Uredbe (EU) br. 737/2010 s navedenim odlukama. Zabrinutost u pogledu iznimke UPR otklonjena je uklanjanjem iznimke UPR iz Osnovne uredbe. Zabrinutost zbog strukture i primjene iznimke AZ otklonjena je izmjenom iznimke, osobito povezivanjem njezine uporabe s dobrobiti životinja i određivanjem ograničenja za stavljanje na tržište proizvoda od tuljana ako su opseg lova ili druge okolnosti takvi da upućuju na to da se lov odvija prvenstveno u komercijalne svrhe. Osim toga, stručnjaci Komisije surađuju sa stručnjacima iz Kanade na uspostavi potrebnog sustava za izdavanje potvrda kojim bi se kanadskim Inuitima omogućila primjena iznimke u okviru režima EU-a za tuljane.

Nadalje, inicijativa je potrebna i za usklađivanje upućivanja na regulatorni postupak s kontrolom iz Uredbe (EZ) br. 1007/2009 s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). S obzirom na kratak rok za usklađivanje s odlukama WTO-a te kako bi se zakonodavcu omogućilo brzo donošenje prijedloga, Komisija je iznimno u ovom prijedlogu uzela u obzir izmjenu koju je Parlament predložio u kontekstu prijedloga COM (2013)451 (tim je prijedlogom obuhvaćeno i usklađivanje Uredbe 1007/2009) u odnosu na trajanje delegiranja.

2.           REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENE UTJECAJA

Nije provedena procjena utjecaja jer navedena mjera ne predstavlja novu političku inicijativu, nego je potrebna kako bi se postojeće zakonodavstvo EU-a uskladilo s odlukom WTO-a, čime se osigurava ispunjavanje međunarodnih obveza Unije.  Ograničene izmjene uvedene ovim prijedlogom nisu iziskivale novu procjenu utjecaja u odnosu na procjenu utjecaja provedenu prije donošenja Osnovne uredbe u 2009.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

· Pravna osnova

Pravna je osnova prijedloga članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji je bio pravna osnova za Osnovnu uredbu koja se izmjenjuje ovim prijedlogom. U skladu s člankom 114. UFEU-a Europski parlament i Vijeće, postupajući u skladu redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, donose mjere za usklađivanje odredaba utvrđenih zakonima, uredbama ili administrativnim mjerama u državama članicama čiji je cilj uspostavljanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Osnovna Uredba donesena je u cilju uklanjanja prepreka za funkcioniranje unutarnjeg tržišta zbog razlika u nacionalnim mjerama kojima se uređuje trgovina proizvodima od tuljana.

· Načela supsidijarnosti i proporcionalnosti

Usklađivanje Osnovne uredbe s preporukama i odlukama koje je donijelo Tijelo za rješavanje sporova WTO-a može se postići samo izmjenom Osnovne uredbe s obzirom na sporna pitanja. Prijedlog je ograničen na ono što je nužno kako bi se osporavana mjera uskladila s WTO-om.

· Izbor instrumenata

Predloženi instrument: uredba Europskog parlamenta i Vijeća

Druga sredstva ne bi bila primjerena jer se uredba može izmijeniti samo istim instrumentom, tj. uredbom.

4.           UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog nema utjecaj na proračun Europske unije.

5.           NEOBVEZNI ELEMENTI

Nije primjenjivo.

2015/0028 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1007/2009 o trgovini proizvodima od tuljana

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[1],

postupajući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)       Uredba (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća[2] donesena je s ciljem uklanjanja prepreka za funkcioniranje unutarnjeg tržišta zbog razlika u nacionalnim mjerama kojima se uređuje trgovina proizvodima od tuljana. Te su mjere donesene kao odgovor na moralnu zabrinutost javnosti zbog ubijanja tuljana potaknutu brigom za dobrobit životinja i na moguću prisutnost na tržištu proizvoda dobivenih od životinja koje su ubijene na način koji uzrokuje pretjeranu bol, stres, strah i druge oblike patnje. Takva je zabrinutost potkrijepljena znanstvenim dokazima iz kojih je vidljivo da se istinski humana metoda ubijanja ne može dosljedno i učinkovito primjenjivati i provoditi u posebnim uvjetima u kojima se odvija lov na tuljane. U svrhu postizanja tog cilja Uredbom (EZ) br. 1007/2009 uvedena je, kao opće pravilo, zabrana stavljanja proizvoda od tuljana na tržište. 

(2)       Istovremeno, lov na tuljane sastavni je dio kulture i identiteta inuitske i drugih autohtonih zajednica te uvelike pridonosi njihovoj egzistenciji. Zbog navedenih razloga, lov na tuljane koji tradicionalno obavljaju inuitske i druge autohtone zajednice ne pobuđuje istu moralnu zabrinutost javnosti kao lov koji se provodi prvenstveno u komercijalne svrhe. Nadalje, opće je priznato da temeljni i socijalni interesi inuitske i drugih autohtonih zajednica ne bi smjeli biti ugroženi, u skladu s Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda i drugim relevantnim međunarodnim instrumentima. Zbog tih se razloga Uredbom (EZ) br. 1007/2009 iznimno omogućuje stavljanje na tržište proizvoda od tuljana koji su rezultat lova koji tradicionalno obavljaju inuitske i druge autohtone zajednice i koji pridonose njihovoj egzistenciji.

(3)       Istinski humana metoda ubijanja ne može se učinkovito i dosljedno primijeniti u lovu koji obavljaju inuitske i druge autohtone zajednice, kao ni u drugim oblicima lova na tuljane. Ipak, s obzirom na cilj Uredbe (EZ) br. 1007/2009, primjereno je da je uvjet za stavljanje na tržište Unije proizvoda koji su rezultat lova inuitskih i drugih autohtonih zajednica da se takav lov provodi na način kojim se umanjuju bol, stres, strah ili drugi oblici patnje ulovljenih životinja u mjeri u kojoj je to moguće, istodobno uzimajući u obzir tradicionalni način života i životne potrebe inuitske i drugih autohtonih zajednica. Izuzeće odobreno za proizvode od tuljana koji su rezultat lova koji obavljaju inuitske i druge autohtone zajednice trebalo bi ograničiti na lov kojim se pridonosi životnim potrebama tih zajednica te se dakle ne provodi prvenstveno u komercijalne svrhe. Komisija bi stoga trebala po potrebi ograničiti količinu proizvoda od tuljana koji se stavljaju na tržište u okviru te iznimke kako bi se spriječila primjena te iznimke na proizvode koji su rezultat lova koji se provodi prvenstveno u komercijalne svrhe.

(4)       Uredbom (EZ) br. 1007/2009 iznimno se omogućuje i stavljanje na tržište proizvoda od tuljana ako se lov provodi isključivo u svrhu održivog upravljanja pomorskim resursima. Iako se prepoznaje važnost lova u svrhu održivog upravljanja pomorskim resursima, u praksi takav lov može biti teško razlikovati od lova velikih razmjera koji se provodi prvenstveno u komercijalne svrhe. Time može doći do neopravdane diskriminacije dotičnih proizvoda od tuljana. Stoga tu iznimku više ne treba predviđati. Time se ne dovodi u pitanje pravo država članica da nastave regulirati lov koji se provodi u svrhu upravljanja pomorskim resursima.

(5)       Kako bi se predvidjela detaljna pravila za stavljanje na tržište proizvoda od tuljana, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona sa stručnjacima. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(6)       Uredbu (EZ) br. 1007/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1007/2009 mijenja se kako slijedi:

(1) Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Uvjeti za stavljanje na tržište

1.         Stavljanje na tržište proizvoda od tuljana dopušteno je samo ako su proizvodi od tuljana rezultat lova koji tradicionalno obavljaju inuitske i druge autohtone zajednice, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) zajednica tradicionalno obavlja lov;

(b) lovom se pridonosi egzistenciji zajednice te se on ne provodi prvenstveno u komercijalne svrhe;

(c) lov se provodi na način kojim se umanjuju bol, stres, strah ili drugi oblici patnje ulovljenih životinja u mjeri u kojoj je to moguće, uzimajući u obzir tradicionalni način života i životne potrebe zajednice.

Za proizvode koji se uvoze prethodno navedeni uvjeti primjenjuju se u trenutku ili na mjestu uvoza.

2.       Uvoz proizvoda od tuljana dopušta se i ako je privremene naravi i obuhvaća isključivo robu za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji. Narav i količina takve robe ne smiju biti takvi da upućuju na to da se ona uvozi u komercijalne svrhe.

3.       Primjenom stavaka 1. i 2. ne narušava se ostvarivanje cilja ove Uredbe.

4.       Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 4.a kako bi se utvrdila detaljna pravila za stavljanje na tržište proizvoda od tuljana u skladu sa stavcima 1. i 2.

5.       Ako su broj ulovljenih tuljana, količina proizvoda od tuljana koji se stavljaju na tržište u skladu sa stavkom 1. ili druge okolnosti takvi da upućuju na to da se lov provodi prvenstveno u komercijalne svrhe, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 4. kako bi ograničila količinu proizvoda koji su rezultat tog lova, a koji se mogu staviti na tržište.

6.       Komisija izdaje tehničke smjernice u kojima navodi indikativan popis oznaka kombinirane nomenklature koji može obuhvaćati proizvode od tuljana podložne ovom članku.”

(2) Umeće se sljedeći članak 4.a:

„Članak 4.a

Postupak delegiranja

1.           Ovlast donošenja delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.           Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. Komisiji se dodjeljuje na razdoblje od pet godina od ... [umetnuti datum – datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.           Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je naveden u spomenutoj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.           Čim donese delegirani akt, Komisija istodobno o njemu obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5.           Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok produljuje za dva mjeseca.”

(3) Članak 5. briše se.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament                                  Za Vijeće

Predsjednik                                                    Predsjednik

[1]               SL C […], […], str. […].

[2]               Uredba (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana (SL L 286, 31.10.2009., str. 36.).