EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.11.2015.

COM(2015) 574 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Ocjena napretka država članica u postizanju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti za 2020. i u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU kako se zahtijeva člankom 24. stavkom 3. Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012727/EU

{SWD(2015) 245 final}

Sadržaj

1.    Uvod    

2.    Napredak prema cilju EU-a za povećanje energetske učinkovitosti do 2020.    

3.    Nacionalni ciljevi    

4.    Trendovi potrošnje energije i ocjena nacionalnih mjera prema sektorima    

4.1.    Industrija    

4.2.    Domaćinstva    

4.3.    Sektor usluga    

4.4.    Javni sektor    

4.5.    Sektor prometa    

4.6.    Sektor proizvodnje energije    

4.7.    Prenošenje EED-a    

4.8.    Financiranje    

4.9.    Uštede konačne energije 2016. zahtijevane Direktivom o energetskim uslugama 2006/32/EZ    

5.    ZAKLJUČAK    

Prilog I.    

Prilog II.    8

1.Uvod

Strategijom energetske unije 1 pozvalo se na temeljito promišljanje o energetskoj učinkovitosti i predložilo da je se počne smatrati samostalnim izvorom energije koji predstavlja vrijednost ušteđene energije. Usredotočivanjem na energetsku učinkovitost kao način smanjivanja potražnje za energijom ostvaruju se ciljevi sigurnosti opskrbe, konkurentnosti i održivosti te se dovodi do smanjenja troškova za potrošače i industriju.

U Strategiji energetske unije potvrđuje se cilj povećanja energetske učinkovitost za 20 % do 2020., što znači manje od 1086 Mtoe konače potrošnje energije (FEC) ili manje od 1483 Mtoe potrošnje primarne energije (PEC). To su osnove za napredovanje prema smanjenju za najmanje 27 % do 2030., koje će se preispitati 2020. uzimajući u obzir cilj smanjenja za 30 %.

Komisija je 2014. u svojoj Komunikaciji o energetskoj učinkovitosti (COM(2014) 520 završna verzija) zaključila kako će EU 2020. postići uštede energije od približno 18 – 19 %. Otada su države članice povećale svoje napore za provedbu zakonodavstva EU-a o energetskoj učinkovitosti i postavile ambicioznije ciljeve povećanja energetske učinkovitosti (kojima će se ušteda primarne energije za 2020. sada povećati na 17,6 %, dok je prošlogodišnjim ciljevima ostvareno samo 16,4 %). Na temelju toga Komisija ostaje optimistična u procjeni da će se cilj od 20 % ostvariti pod uvjetom da se postojeće zakonodavstvo EU-a u potpunosti provede, da države članice povećaju svoje ambicije i da se uvjeti za ulaganja u energetsku učinkovitost nastave poboljšavati u čitavoj Europi.

U izvješću se daje ocjena napretka prema tom cilju te napretka u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU. U njemu se nalaze i neke preporuke državama članicama 2 , a temelji se na godišnjim izvješćima država članica i nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost. Izvješće je popraćeno radnim dokumentom službi Komisije 3 u kojemu se nalaze detaljni opisi primijenjenih pokazatelja rezultata.

2.Napredak prema cilju EU-a za povećanje energetske učinkovitosti do 2020.

Na razini EU-a postignut je znatan napredak u smanjenju potrošnje energije. U razdoblju od 2005. do 2013. konačna potrošnja energije ukupno se smanjila za 7 %. Potrošnja primarne energije smanjila se u istom razdoblju za 8 %, a prema preliminarnim procjenama taj se trend smanjenja na 1516 Mtoe nastavlja 2014. 4

Konačna potrošnja energije 5 u 28 država članica EU-a smanjila se s 1186 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 1102 Mtoe 2012., ali se 2013. povećala na 1105 Mtoe. To povećanje 2013. uglavnom je bilo zbog povećanja u Belgiji, Češkoj, Njemačkoj, Irskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Austriji, Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini 6 .

Potrošnja energije u industriji smanjila se u apsolutnim vrijednostima s 327 Mtoe 2005. na 275 Mtoe 2012. (16 %). Tom su trendu smanjivanja znatno doprinijeli gospodarska kriza, učinci restrukturiranja europskih gospodarstava i mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. Međutim, potrošnja energije u industriji povećala se na 277 Mtoe 2013. Do toga je došlo zbog povećanja u više industrijskih podsektora od čega je najveće bilo povećanje za 6 % u sektoru rudarstva i kamenoloma.

U domaćinstvima se konačna potrošnja energije 2013. smanjila za 3 % u usporedbi s razinom iz 2005.

U sektoru usluga konačna potrošnja povećala se za 6 % od 2005. do 2013., ali se dodana vrijednost ostvarena u tome sektoru u istom razdoblju povećala za 11 %, čime se ostvario poboljšani energetski intenzitet.

Konačna potrošnja energije u prometu smanjila se u tom razdoblju za 6 %. Na promet je 2013. otpadao najveći udio konačne potrošnje energije (32 %). Slijedila su ga domaćinstva s 27 %, industrija s 25 % i sektor usluga s 14%. Na ostale sektore otpadalo je preostalih 2 %.

Potrošnja primarne energije 7 u 28 država članica EU-a smanjila se s 1709 Mtoe 2005. na 1567 Mtoe 2013. Preliminarne procjene pokazuju kako potrošnja primarne energije 2014. nastavlja padati na 1516 Mtoe 8 . Međutim, u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Estoniji, Francuskoj, Poljskoj, Portugalu i Slovačkoj 2013. je u usporedbi s 2012. došlo do povećanja u potrošnji primarne energije.

Sveukupno gledajući, do tog je smanjivanja potrošnje primarne energije u 28 država članica EU-a od 2005. do 2013. došlo prvenstveno zbog pada konačne potrošnje energije, a na njega je utjecala i strukturna promjena sektora proizvodnje energije u smjeru električne energije iz obnovljivih izvora. Potrošnja energije u energetskom sektoru smanjila se za 13 %, a gubici u distribuciji smanjili su se u tom razdoblju za 8 %.

Količina toplinske energije proizvedene kogeneracijskim postrojenjima u 28 država članica EU-a smanjila se za 9 %, s 46 Mtoe 2005. na 42 Mtoe 2013.

3.Nacionalni ciljevi

Države članice utvrdile su 2013. nacionalne indikativne ciljeve povećanja energetske učinkovitosti 9 . Otada su Austrija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Mađarska, Italija, Slovačka i Španjolska u svojim nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost iz 2014. postavile ambicioznije ciljeve za konačnu potrošnju energije usmjeravajući se na znatnija smanjenja potražnje u domaćinstvima te industrijskom sektoru i sektorima usluga i prometa. Samo su Malta i Poljska Komisiji dostavile manje ambiciozne ciljeve konačne potrošnje energije. Cilj je energetske učinkovitosti potrošnju energije odvojiti, zahvaljujući povećanju učinkovitosti, od gospodarskog rasta. U tom kontekstu indikativni ciljevi koje su postavile Hrvatska, Cipar, Finska, Grčka, Italija, Portugal i Rumunjska nisu dovoljno ambiciozni jer je predviđena konačna potrošnja energije viša od prognoziranog rasta BDP-a od 2014. do 2020. 10

S obzirom na potrošnju primarne energije, Cipar, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, Malta, Španjolska i Švedska postavile su u svojim nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost iz 2014. indikativne ciljeve koji su ambiciozniji u usporedbi s njihovim početnim ciljevima. Posebno su ambiciozne ciljeve, s obzirom na očekivani rast BDP-a u razdoblju 2014. – 2020., postavile Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Malta, Nizozemska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Bugarska, Hrvatska i Slovačka svoje su ambicije smanjile. U Hrvatskoj, Finskoj, Grčkoj i Rumunjskoj indikativnim će se ciljevima za potrošnju primarne energije za 2020. omogućiti povećanje potrošnje primarne energije stopom koja je viša od očekivanog prosječnog rasta njihovog BDP-a u razdoblju 2014. – 2020. 11 .

Nijedna država članica nije postavila dovoljno ambiciozne nacionale ciljeve povećanja energetske učinkovitost da bi se omogućilo postizanje cilja od 20 % na razini EU-a. U usporedbi s prognozama za 2020., zbroj tih nacionalnih indikativnih ciljeva odgovara uštedama primarne energije od 17,6 %. Iako to predstavlja dobrodošlo poboljšanje u usporedbi s prvim prijavljenim ciljevima, u usporedbi s prognozama za 2020. to je i dalje nedovoljno da bi se postigao cilj uštede 20 % primarne energije u EU-u. Međutim, podaci o nedavnom napretku govore u prilog tome da se može izvesti optimističniji zaključak.

4.Trendovi potrošnje energije i ocjena nacionalnih mjera prema sektorima

Kako bi ocijenila napredak država članica prema njihovim indikativnim ciljevima povećanja energetske učinkovitosti, Komisija je analizirala njihove nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost (NAPEU-i), godišnja izvješća i niz pokazatelja detaljnije opisanih u popratnom radnom dokumentu službi Komisije 12 . Tom se analizom pokazalo da je većina država od 2005. do 2013. članica smanjila svoju potrošnju primarne energije i konačnu potrošnju energije stopom koja je bila viša od stope smanjenja koja im je potrebna u razdoblju od 2005. do 2020. da bi do 2020. ostvarile svoje ciljeve potrošnje primarne i konačne energije. Iznimke su: Belgija, Estonija, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Poljska i Švedska (za potrošnju primarne energije) te Austrija, Belgija, Estonija, Francuska, Njemačka, Litva, Malta i Slovačka (za konačnu potrošnju energije) 13 .

Intenzitet primarne energije 14 od 2005. do 2013. u prosjeku se smanjio za cjelokupno gospodarstvo u svim državama članicama, osim u Estoniji.

4.1.Industrija

Konačna potrošnja energije u industriji smanjila se u apsolutnim vrijednostima s 327 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 277 Mtoe 2013. (– 15 %). Smanjivanje između 2008. i 2012. može se objasniti smanjivanjem industrijske djelatnosti te promjenama strukture industrije. Međutim, tom je pozitivnom trendu najviše pridonijelo povećanje energetske učinkovitosti, i to gotovo triput većim utjecajem 15 .

Budući da se u većini država članica u sljedećim godinama očekuje gospodarski rast, bit će potrebni dodatni napori kako bi se osiguralo odvajanje potrošnje energije od gospodarskog rasta. Osim toga, nižim cijenama nafte i plina mogli bi se umanjiti motivi za ulaganja u energetsku učinkovitost u tom sektoru jer se time rok njihove otplate produžuje.

Znatna je razlika između energetskog intenziteta industrije različitih država članica: energetski najintenzivnija država članica, Bugarska, troši sedam puta više energije od najmanje intenzivnih, Danske i Irske. Većina je država članica, uz iznimku Grčke, Mađarske, Irske i Latvije, od 2005. do 2013. smanjila energetski intenzitet u industrijskom i građevinskom sektoru.

Europski sustav trgovanja emisijama bio je važan pokretač ulaganja u energetsku učinkovitost u energetski intenzivnim industrijskim sektorima. Nadalje, u većini država članica financijskim se poticajima i fiskalnim mjerama podupire energetska učinkovitost industrije. Dobrovoljni sporazumi još su jedan instrument zajedničke politike za industrijski sektor. Takve sporazume s industrijskim subjektima sklopilo je devet država članica: Belgija, Danska, Finska, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Uštede energije u industrijskom sektoru ostvarene su i uz pomoć tržišno utemeljenih instrumenata, npr. u Italiji sustavom bijelih potvrda, a u Danskoj sustavom obveza uštede energije.

Provedbom članka 8. stavka 4. Direktive o energetskoj učinkovitosti (EED), kojom se od velikih poduzeća zahtijeva da od 2015. nadalje provode energetske preglede, može se industrijskom sektoru pomoći u utvrđivanju isplativih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti. Međutim, približno polovina država članica još nije obavijestila Komisiju o nacionalnom zakonodavstvu kojim se prenosi taj zahtjev EED-a. Komisija je stoga protiv tih zemalja pokrenula postupak zbog povrede.

Države članice ujedno moraju svoje politike usmjeriti na mala i srednja poduzeća kako bi im se uklonile tržišne prepreke i omogućilo iskorištavanje sveg preostalog potencijala za energetsku učinkovitost.

4.2.Domaćinstva

Konačna potrošnja energije u domaćinstvima smanjila se u apsolutnim iznosima s 306 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 296 Mtoe 2013. (– 3 %), no nakon toga se malo povećala od 2012. do 2013. Do sveukupnog smanjenja uglavnom je došlo zahvaljujući mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, posebno s obzirom na potrošnju energije za grijanje prostorija 16 .

Potrošnja energije po kvadratnom metru smanjila se u svim državama članicama od 2005. do 2013., osim u Italiji, gdje se povećala za 10 % ,i u Estoniji, gdje se nije promijenila 17 . Ta niža potrošnja energije po kvadratnom metru može se objasniti strožim zahtjevima za energetsku učinkovitost zgrada, uređaja i tehnologija grijanja, djelomice zbog sve bolje provedbe Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada.

Države članice nedavno su sastavile prvu dugoročnu strategiju obnove za čitav svoj fond nekretnina, kako je propisano člankom 4. EED-a 18 . Iako u nekim strategijama nedostaju određene informacije, na primjer one o nestambenim zgradama, troškovima ulaganja i izvorima sredstava, očekuje se da će se kvaliteta tih dugoročnih strategija obnove poboljšati u njihovom sljedećem ažuriranju, koje je predviđeno za 2017.

Kako bi se poboljšala kvaliteta obnove, instalateri i majstori moraju se osposobiti i moraju im se poboljšati vještine i iskustva koja se odnose na nove i učinkovitije tehnologije koje bi mogle zamijeniti postojeću opremu i postupke u gradnji i obnovi. Provedba nacionalnih planova kvalifikacije i osposobljavanja koji su sastavljeni u okviru projekta EU-a „BUILD UP Skills” već je 2013. i 2014. započela u 21 državi članici 19 . Osim toga, u NAPEU-ima su opisane i druge nacionalne mjere osposobljavanja, ali su u tom području potrebni dodatni, ciljani napori.

Energetskoj učinkovitosti u domaćinstvima pogoduje širok raspon političkih mjera, kao što su regulatorne i financijske/fiskalne mjere te mjere informiranja i podizanja osviještenosti, dobrovoljni sporazumi, infrastrukturna ulaganja (uvođenje pametnih brojila), tržišno utemeljeni instrumenti i druge. Regulatorne mjere uglavnom se odnose na provedbu Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada, uključujući minimalne zahtjeve energetskih svojstava i certifikate za nove i postojeće zgrade i preglede kotlova za zagrijavanje vode i klimatizacijskih sustava, te Direktive o ekološkom dizajnu, uključujući norme za energetsku učinkovitost uređaja i opreme.

Financijske i fiskalne mjere kojima se podupiru povećanja energetske učinkovitosti uključuju bespovratna sredstva i subvencije. U nekoliko država članica (Francuska, Njemačka, Grčka, Nizozemska i Portugal) nude se i kreditni programi. Porezne olakšice za poboljšanja energetske učinkovitosti domaćinstava prijavljene su za Dansku, Finsku, Francusku, Njemačku, Grčku, Italiju, Nizozemsku i Portugal. Šest država članica (Austrija, Danska, Estonija, Njemačka, Nizozemska i Švedska) uvele su energetske poreze, čiji je cilj promjena ponašanja i ulaganja u energetsku učinkovitost. U domaćinstva u Austriji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Latviji, Ujedinjenoj Kraljevini te na Malti i Cipru uvode se pametna brojila.

Kako bi se postigla godišnja ušteda od 1,5 % u potrošnji konačne energije, što se zahtijeva člankom 7. EED-a, sustavi obveza energetske učinkovitosti uglavnom su usredotočeni na domaćinstva. Ukupno je 16 zemalja donijelo ili planira donijeti sustave obveza energetske učinkovitosti. Većina je država članica odlučila primijeniti dopuštena izuzeća za postizanje najvećeg dozvoljenog sniženja od 25 % (osim Danske, Portugala i Švedske) 20 . Time se smanjuje iznos uštede energije koji će se ostvariti do 2020. Komisija ujedno uočava slabu provedbu tog članka u nekim zemljama jer se mnoge države članice oslanjaju na stare mjere, te je odgođena provedba prijavljenih mjera, očekivane su uštede precijenjene ili se nisu pravilno uzeli u obzir preklapajući učinci različitih politika. Stoga će Komisija pomno pratiti daljnju provedbu tog članka.

Države članice moraju bolje informirati potrošače o mogućnostima energetske učinkovitosti i dodatno poboljšati uvjete za ulaganja privatnih potrošača kako bi se ubrzala trenutačno vrlo spora obnova postojećeg fonda nekretnina u Europi. U tom su sektoru potrebne ciljane mjere jer domaćinstva slabije reagiraju na povećanje cijena energije nego, primjerice, energetski intenzivna industrija. Osim toga, potrebne su usmjerenije mjere za osjetljive potrošače kako bi se učinkovito riješilo energetsko siromaštvo i povisio životni standard. Na primjer, korisne bi bile mjere poput beskamatnih kredita i rješavanja pitanja između najmoprimaca i iznajmljivača.

4.3.Sektor usluga

Konačna potrošnja energije u sektoru usluga povećala se u apsolutnim iznosima s 144 Mtoe, koliko je iznosila 2005. na 153 Mtoe 2013. (6 %). Međutim, potrošnja energije rasla je sporije od dodane vrijednosti u istome razdoblju (11 %). Sveukupno gledajući, energetski intenzitet sektora usluga EU-a (normaliziran pomoću stupanj-dana grijanja) smanjio se za 4 % od 2005. do 2013., uglavnom u Austriji (20 %), Mađarskoj (26 %), Irskoj (37 %) i Portugalu (21 %), što je vrlo pozitivan trend. Međutim, Bugarska, Hrvatska, Finska, Grčka, Italija, Luksemburg i Španjolska svoj su energetski intenzitet 2013. povećali u usporedbi s 2005.

Većina regulatornih mjera primijenjenih na domaćinstva odnose se i na sektor usluga.

Budući da se očekuje kako će sektor usluga rasti, države članice morat će se dodatno angažirati u rješavanju vlastitih izazova da bi se taj pozitivan trend smanjenja energetskog intenziteta u čitavom EU-u nastavio.

4.4.Javni sektor

Člankom 5. stavkom 1. EED-a od država članica zahtijeva se da obnove 3 % ukupne površine poda grijanih i hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti, ili da ostvare ekvivalentne godišnje uštede. Osamnaest država članica provest će zahtjeve iz članka 5. primjenom alternativnih mjera (kao što su mjere kojima se stanare potiče da promijene svoje ponašanje): Ostale su se države odlučile za zadani pristup obnove 3 % ukupne površine poda. Države članice obvezne su u svojim godišnjim izvješćima izvijestiti o ukupnim površinama poda zgrada za koje nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 5. stavka 1. EED-a i o obnovljenim površinama poda ili iznosima ušteda energije ostvarenima u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 6. EED-a u prethodnoj godini. Većina država članica dostavila je neke informacije u svojim godišnjim izvješćima za 2015: Grčka, Francuska, Mađarska, Nizozemska i Slovenija nisu dostavile nikakve informacije o tome 21 . Podaci o ukupnoj površini poda zgrada za koje se nisu ispunili zahtjevi energetskih svojstava u skladu s člankom 5. u većini su slučajeva navedeni, ali podaci o uštedama putem obnova (ili alternativnih mjera) zgrada u vlasništvu središnje vlasti, koji su obvezni od 1. siječnja 2014., u većini su godišnjih izvješća nedostajali ili nisu bili jasni. Stoga još nije moguće ocijeniti jesu li države članice 2014. ispunile svoje obveze u skladu s člankom 5. EED-a, no Komisija će pomno pratiti njegovu pravilnu provedbu.

U skladu s člankom 6. EED-a, države članice moraju osigurati da središnja vlast kupuje samo visoko energetski učinkovite proizvode, usluge i zgrade. Sve su države članice predstavile mjere potrebne da se to ostvari, no u NAPEU-ima Belgije, Italije i Španjolske nedostajale su mjere kojima bi se na isto potaknula druga javna tijela. Komisija je pokrenula jednu studiju radi ocjenjivanja učinkovitosti te odredbe. Privremeni rezultati pokazuju da nisu svi zastupnici za javnu nabavu u potpunosti shvatili zahtjeve za energetsku učinkovitost u javnoj nabavi te da u nekim zemljama još nije dovršeno prenošenje zahtjeva iz članka 6. EED-a. Prema državama članicama, ostale prepreke uključuju: nedostatak vještina i praktičnog znanja o energetskoj učinkovitosti u javnoj nabavi u nadležnim tijelima, nedostatak jasnih smjernica i praktičnih alata te nejasne kriterije za ocjenjivanje u javnoj nabavi. Stoga će Komisija potražiti načine za bolju pomoć državama članicama u provedbi te odredbe.

4.5.Sektor prometa

Konačna potrošnja energije u prometu 22 u 28 država članica EU-a smanjila se s 370 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 349 Mtoe 2013. (– 6 %). Time se odražava povećanje od 4 % tijekom razdoblja 2005. – 2007., ali i brzo smanjenje nakon toga (– 9 % za razdoblje 2007. – 2013.).

Procjenjuje se da je do približno 40 % smanjenja iz razdoblja 2007. – 2013. došlo zbog gospodarske krize, uz stabilizaciju putničkog prometa i pad teretnog prometa. Preostalih 60 % uglavnom je rezultat povećanja energetske učinkovitosti osobnih automobila, potaknutog strožim standardima u pogledu CO2 i ciljanim politikama prijevoza u državama članicama (koje su isto tako u nekim slučajevima prijavljene kao mjere u prometu u skladu s člankom 7. EED-a radi smanjivanja konačne potrošnje energije). 23 .

Najveća smanjenja konačne potrošnje energije u sektoru prometa u razdoblju 2005. – 2013. zabilježena su u Grčkoj, Irskoj i Španjolskoj. Potrošnja se malo povećala u Hrvatskoj, Finskoj i Njemačkoj, a znatno je povećanje zabilježeno u Litvi, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji 24 .

Udio javnog putničkog prometa povećao se 2013. u polovini država članica: Austriji, Belgiji, Hrvatskoj, Češkoj, Finskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Portugalu, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. U ostalim se državama članicama povećao udio osobnih automobila. 25 Udio teretnog prometa željeznicom te unutarnjim vodenim putovima povećao se 2013. u Austriji, Belgiji, Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini u usporedbi s razinama iz 2005.

Države članice podupiru učinkovitost u privatnom i javnom prijevozu poboljšavanjem učinkovitosti vozila i usklađenošću emisija CO2 sa standardima EU-a u pogledu CO2, prijelazom na ekološki prihvatljivija prometna sredstva (npr. željeznicu i druga sredstva javnog prijevoza) te obavješćivanjem i ponašanjem potrošača.

U pogledu javnog prijevoza, Bugarska, Češka, Danska, Francuska, Italija, Latvija, Portugal, Švedska i Ujedinjena Kraljevina prijavili su u svojim NAPEU-ima mjere kojima se cilja na željeznički prijevoz. U Danskoj su utvrđeni zahtjevi za energetsku učinkovitost taksija. Produžavanje linija podzemne željeznice prijavile su Bugarska, Češka, Danska, Grčka i Italija. Poticanje promjene načina prometa i upotrebe javnog prijevoza ili vožnje biciklom i hodanja spominju Belgija, Irska i Portugal. Mjerama za privatni promet uključuju se povećanja učinkovitosti voznog parka, mjere kojima se podupire upotreba električnih automobila, automobila na vodik i onih koji su učinkovitiji u pogledu potrošnje goriva, razvoj biciklističkih staza i slično. Financijski poticaji za kupovinu energetski učinkovitih vozila osigurani su u Hrvatskoj, Luksemburgu i Španjolskoj (za električne automobile) te u Nizozemskoj, dok Danska nudi porezne olakšice vlasnicima električnih automobila i automobila na vodik te vlasnicima koji žele prijeći na vozilo s manjom potrošnjom goriva. Također se za Finsku, Nizozemsku (program osposobljavanja vozača) i Ujedinjenu Kraljevinu spominju mjere koje se odnose na ponašanje. U Francuskoj se planira i prijelaz na ekološki prihvatljivije oblike teretnog prometa, kao što su željeznički i pomorski promet te promet unutarnjim vodenim putovima.

4.6.Sektor proizvodnje energije

Do smanjivanja potrošnje primarne energije tijekom proteklih godina došlo je zbog smanjivanja konačne potrošnje energije, provedbe europskog sustava trgovanja emisijama i strukturnih promjena u sektoru proizvodnje energije. Posljednjih je godina posebno došlo do strukturnih promjena s proizvodnje energije u termoelektranama na obnovljivije izvore energije.

Učinkovitost sektora proizvodnje energije ključna je za ostvarivanje ciljeva povećanja energetske učinkovitosti za 2020. Energetska učinkovitost u sektoru proizvodnje energije snažno doprinosi sigurnosti opskrbe i dekarbonizaciji. Osim europskim sustavom trgovanja emisijama, usmjerenim politikama energetske učinkovitosti može se povećati energetska učinkovitost u tom sektoru npr. povećanjem udjela toplinske i električne energije proizvedene visokoučinkovitim kombiniranim postrojenjima za proizvodnju toplinske i električne energije (kogeneracija), centraliziranim grijanjem i hlađenjem te energijom iz obnovljivih izvora.

Države članice posljednjih su godina povećale svoje napore u pogledu energije iz obnovljivih izvora. Kombinirani udio energije iz obnovljivih izvora u EU-u dostigao je 2013. 15 %, a procjene za 2014. ukazuju na udio od 15,3 %, čime se pridonosi sniženju potrošnje primarne energije jer većina obnovljivih izvora energije imaju stopostotnu učinkovitost pretvorbe 26 .

Člankom 24. stavkom 6. EED-a zahtijeva se od država članica da dostave podatke o toplinskoj i električnoj energiji proizvedenoj u termoelektranama i, posebno, kogeneracijom. Količina toplinske energije proizvedene kogeneracijskim postrojenjima u 28 država članica EU-a smanjila s 46 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 42 Mtoe 2013., odnosno za 9 %. S obzirom na povećanje učinkovitosti i doprinos industrijskoj produktivnosti, posebno su potrebni dodatni napori država članica za povećanje udjela visokoučinkovitih kogeneracijskih postrojenja.

Člankom 14. EED-a utvrđuje se okvir za poticanje ulaganja u učinkovita centralizirana grijanja i hlađenja. Pozitivan trend vidljiv je u devet država članica, kod kojih se proizvodnja transformirane energije u postrojenjima za centralizirano grijanje u prosjeku povećala od 2005. do 2013. Međutim, kod preostalih 12 država članica s centraliziranim grijanjem vidljiv je trend smanjivanja. 27 Zato je, kako bi se u sektoru proizvodnje energije u potpunosti iskoristio potencijal energetske učinkovitosti, potrebno i od najveće važnosti do kraja 2015. potpuno provesti članak 14. i sveobuhvatne ocjene država članica (u kojima se analizira njihov potencijal za primjenu visokoučinkovite kogeneracije i učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja).

Okvir 1.: Dobri primjeri u državama članicama