EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 1.10.2015.
COM(2015) 480 final
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova
1.Uvod
Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani (NNN) ribolov osiromašuje riblje stokove, uništava morska staništa, ugrožava sigurnost hrane, narušava tržišno natjecanje, stavlja poštene ribare u nepravedno nepovoljan položaj te slabi obalne zajednice, osobito u zemljama u razvoju. Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov predstavlja ozbiljnu ekološku prijetnju ribljim stokovima i može dovesti do propasti ribarstva. Ukupna vrijednost ribolova NNN procjenjuje se na najmanje 10 milijardi EUR godišnje 1 . Nezakonito se godišnje ulovi između 11 i 26 milijuna tona ribe što je najmanje 15 % svjetskog ulova. Kao rezultat toga gube se znatni resursi, prihodi, hrana i sredstva za život. To predstavlja ozbiljne izazove za ljudska prava i sigurnost, pomorsku sigurnost, gospodarsku aktivnost i trgovinu na moru i na kopnu.
Neke države kao države zastave ne ispunjavaju svoje međunarodne obveze na temelju međunarodnog prava što je potaklo međunarodnu zajednicu da pronađe nove načine za rješavanje ribolova NNN. Kodeks ponašanja o odgovornom ribarstvu iz 1995. i Međunarodni akcijski plan za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (IPOA) iz 2001. koje je donijela Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) bili su polazna točka za novo doba međunarodnih obveza za održivost morskih resursa. Tim neobvezujućim tekstovima u kontekstu međunarodnog prava o ribarstvu, osobito Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982. (UNCLOS) i Sporazumom UN-a o ribljim stokovima iz 1995. (UNFSA), uspostavljeni su okvir i instrumenti za borbu protiv ribolova NNN. Na temelju tih odredbi sve su države dužne donijeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale održivo upravljanje morskim resursima i surađivati kako bi to postigle. Uz to, FAO je 2009. donio Sporazum o mjerama države luke za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (PSMA). Cilj je tog Sporazuma usklađenim mjerama osigurati jaču višestranu suradnju u borbi protiv ribolova NNN i spriječiti da proizvodi ribolova NNN dođu na tržišta. Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom (RFMO) isto su tako osmislile mjere za borbu protiv ribolova NNN kao što su postupci dokumentiranja ulova 2 , veće obveze države zastave i popisi plovila NNN 3 .
Ujedinjeni narodi također su prepoznali važnost borbe protiv ribolova NNN u svojim Ciljevima za održivi razvoj kao jednu od zadaća pod ciljem koji se odnosi na očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa za održivi razvoj 4 .
Europska unija (EU) ugovorna je stranka UNCLOS-a, sporazuma UNSFA i PSMA te je članica ili je kooperativna nečlanica šest RFMO-ova za tunu 5 i 11 drugih organizacija 6 .
S obzirom na razmjere i hitnost problema ribolova NNN, EU je odlučio ojačati svoje djelovanje i donijeti dodatne mjere izvedene iz postojećeg međunarodnog okvira. Vijeće je 2008. donijelo Uredbu (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (Uredba o ribolovu NNN) 7 koja je stupila na snagu 1. siječnja 2010. Komisija je 2009. donijela detaljna pravila za provedbu Uredbe o ribolovu NNN 8 .
Uredba o ribolovu NNN odražava odgovornost svake zemlje, bilo države članice ili treće zemlje, da ispunjava svoje međunarodne obveze kao država zastave, država luke, obalna država ili država trgovine. To je transparentan i nediskriminirajući instrument koji se primjenjuje na sva plovila koja sudjeluju u komercijalnom iskorištavanju ribolovnih resursa namijenjenih za tržište EU-a i na sve građane EU-a koji se bave ribolovnim aktivnostima pod bilo kojom zastavom. Uredbom o ribolovu NNN želi se spriječiti, suzbiti i zaustaviti trgovina proizvodima ribarstva dobivenima ribolovom NNN i njihov unos u EU.
Kako bi se postigli ti ciljevi, EU je uveo niz instrumenata za poboljšanje sljedivosti i za olakšavanje komunikacije i suradnje između EU-a, država članica i trećih zemalja te RFMO-ova. Tu se ubrajaju sustavi certifikata o ulovu EU-a, sustav uzajamne pomoći među državama članicama, postupak suradnje s trećim zemljama i izrada popisa plovila NNN.
Suzbijanjem ribolova NNN i unutar i izvan EU-a, EU štiti resurse potrebne ljudima za život, podržava razvoj zakonite ribarske industrije i stvara ravnopravnije uvjete tržišnog natjecanja. U tu svrhu EU radi na podizanju standarda za upravljanje ribarstvom u trećim zemljama i u državama članicama.
Osim svoje politike protiv ribolova NNN, EU je izradio i proveo niz politika koje se odnose na održivo upravljanje drugim prirodnim resursima kao što su drvo 9 te divlje biljne i životinjske vrste 10 .
Člankom 55. Uredbe o ribolovu NNN od država članica zahtijeva se da izvješćuju Komisiju o primjeni Uredbe. Na temelju tih izvješća i vlastitih zapažanja Komisija mora izvješćivati Vijeće i Europski parlament.
Pet godina nakon stupanja Uredbe o ribolovu NNN na snagu, može se vidjeti niz konkretnih rezultata. U ovoj komunikaciji ukratko su predstavljena ključna postignuća Uredbe o ribolovu NNN 11 . Detaljniji statistički podaci o provedbi Uredbe u državama članicama u pogledu pregleda i kontrola iskrcaja i prekrcaja; podaci o certifikatima o ulovu; o uvozu, izvozu i ponovnom izvozu te uporabi sustava informacijske tehnologije; primjeni sankcija; suradnji, osposobljavanju i jačanju svijesti mogu se naći u studiji o postojećem stanju u pogledu primjene i provedbe Uredbe o ribolovu NNN 12 .
2.Uredba o ribolovu NNN – glavna postignuća
Borba protiv ribolova NNN posljednjih je godina bila politički prioritet EU-a. Borba EU-a protiv ribolova NNN može se podijeliti u 4 isprepletena ključna područja djelovanja: suradnja s državama članicama, suradnja s trećim zemljama, istrage u pogledu sumnjivih plovila NNN te međunarodna suradnja i suradnja s dionicima. U svim tim područjima EU se usredotočio na stvaranje okruženja za pozitivne promjene putem strukturnih reformi te u krajnjem slučaju identifikacijom zemalja, poduzeća i pojedinaca.
2.1. SURADNJA S DRŽAVAMA ČLANICAMA
Države članice i njihova odgovornost kao države zastave
Još su dva važna zakonodavna akta EU-a stupila su na snagu u isto vrijeme kada i Uredba o ribolovu NNN: Uredba o kontroli 13 i Uredba o odobrenjima za ribolov 14 . Te su uredbe dovele do bitne reforme sustava kontrole EU-a čime se osigurava da nema diskriminacije između plovila EU-a koja obavljaju ribolov u vodama EU-a i onih koja obavljaju ribolov u vodama trećih zemalja. Komisija ulaže velike napore u provedbu svih triju uredaba kako bi se osiguralo da države članice ispunjavaju svoje dužnosti kao države zastave, kao što se to očekuje i od trećih zemalja.
Države članice i njihova odgovornost kao države luke
Uredbom o ribolovu NNN predviđen je čvrst okvir za države članice EU-a za provedbu mjera države luke kako bi se smanjila vjerojatnost da se proizvodi ribolova NNN iskrcavaju izravno u EU. Na temelju Uredbe o ribolovu NNN plovilima iz trećih zemalja dostupne su samo određene luke te postoje strogi uvjeti korištenja luka za ta plovila. Države članice EU-a pregledale su 2012. i 2013. gotovo 1 500 ribarskih plovila u svojim lukama. Tim pregledima utvrđen je niz prekršaja povezanih, primjerice, s pogreškama u iskrcajnim deklaracijama, prijavom pogrešnih podataka u očevidniku plovila i nepoštovanjem mjera države luke, uključujući neposlane prijave ulaska ili iskrcaj bez prisutnosti inspektora.
Strogi pregled iskrcaja ili prekrcaja plovila trećih zemalja u lukama EU-a doveo je do niza promjena. Najistaknutiji primjer je luka Las Palmas u kojoj španjolske vlasti provode stroge kontrole proizvoda ribarstva koji dolaze iz visokorizičnih ribarstva zapadne Afrike, što je dovelo do znatnog smanjenja iskrcaja proizvoda ribarstva koji potječu iz ribolova NNN.
Države članice i njihova odgovornost kao države trgovine
Uredbom o ribolovu NNN državama članicama pruženi su instrumenti za kontrolu uvoza u EU tako što im se omogućuje nadzor trgovinskog toka od ribolova izvan voda EU-a do EU-a. Uporabom i razmjenom informacija iz certifikata o ulovu te informacija o trgovini tijela država članica poboljšala su provjere uvoza. Te su informacije snažna osnova za učinkovitu analizu rizika koja tijelima omogućuje da procijene, primjerice, ima li određeni uzorak uvoza smisla sa stajališta ekonomije ribarstva. Učinkovita analiza rizika ključna je s obzirom na razmjere uvoza u ribarstvu: između 2010. i 2013. države članice primile su više od 810 000 certifikata o ulovu i 108 000 izjava o preradi te su poslale više od 6 400 zahtjeva za provjeru.
Odredbama Uredbe o ribolovu NNN dopušta se odbijanje uvoza ako je provjerama koje su provele države članice utvrđeno da pošiljka potječe iz ribolova NNN. Od 2010. države članice odbile su kod uvoza više od 200 pošiljaka. Razlozi odbijanja mogu biti sljedeći: lažni, nevaljani, pogrešni ili nepotpuni certifikati o ulovu, povreda mjera očuvanja ili upravljanja na nacionalnoj razini ili na razini RFMO-a, uključujući kvote, nezakoniti prekrcaj na moru, ulov ribarskog plovila koje nije na popisu plovila s odobrenjem za ribolov u relevantnom području RFMO-a ili nedostatak suradnje ili neprikladno djelovanje države zastave nadležne za certificiranje ulova.
Kako bi se osigurala učinkovita kontrola, poboljšana je suradnja u državama članicama među tijelima koja sudjeluju u graničnim kontrolama kao što su carina, sanitarne službe i službe za ribarstvo koje trebaju surađivati radi zaštite tržišta EU-a od proizvoda ribolova NNN.
Suradnja među državama članicama
Uredbom o ribolovu NNN olakšava se suradnja među državama članicama kako bi suzbile ribolov NNN. Sustav uzajamne pomoći državama članicama omogućuje da jedna drugu upozoravaju na sumnjive transakcije proizvoda ribolova NNN te služi Komisiji za slanje upozorenja i informacija svim državama članicama. Komisija je od 2010. poslala više od 160 poruka u okviru uzajamne pomoći tijelima država članica kako bi njihove kontrole i provjere usmjerila prema rizičnim situacijama i zatražila istrage o sumnjivim aktivnostima ribolova NNN. Države članice razmjenjuju informacije u slučaju odbijanja uvoza pošiljki i ciljanih kontrola ribarskih plovila, subjekata i uvoza. Na primjer, takve su poruke poslane državama članicama u pogledu prekršaja ribarskih plovila treće zemlje koja obavljaju ribolov u zapadnoj Africi. Nakon toga su razne obalne države propisale novčane kazne u iznosu od 4,2 milijuna EUR . U drugom konkretnom primjeru riječ je bila o krivotvorenim dozvolama izdanima u trećoj zemlji, nakon čega je od predmetne treće zemlje zatražen povrat pristojbi za dozvole u iznosu većem od 2 milijuna EUR.
2.2. SURADNJA S TREĆIM ZEMLJAMA
Međunarodnim pravnim okvirom utvrđeno je da su sve države dužne donijeti odgovarajuće mjere i surađivati kako bi osigurale održivo upravljanje morskim resursima. Koncept odgovornosti države zastave i obalne države u međunarodnom pravu o ribarstvu neprekidno je jačao te danas slovi kao obveza „dužne pažnje” što znači obvezu da se uloži najveći mogući napor i učini sve što se može kako bi se spriječio ribolov NNN, a to uključuje obvezu donošenja potrebnih administrativnih i provedbenih mjera kako bi se osiguralo da ribarska plovila koja plove pod njezinom zastavom, njezini državljani ili ribarska plovila koja obavljaju ribolov u njezinim vodama ne sudjeluju u aktivnostima kojima se krše važeće mjere očuvanja i upravljanja morskim biološkim resursima, te u slučaju prekršaja obvezu suradnje i savjetovanja s drugim državama kako bi se provela istraga i, ako je potrebno, nametnule sankcije dovoljne za suzbijanje prekršaja i za oduzimanje pogodnosti koje su prekršitelji ostvarili nezakonitim aktivnostima.
Uredbom o ribolovu NNN uvode se instrumenti i provodi metodologija kako bi se osiguralo da sve zemlje ispunjavaju te obveze u pogledu ribolova NNN i upravljanja ribarstvom. Zahvaljujući obavijestima države zastave, certifikatima o ulovu i postupku utvrđivanja nekooperativnih trećih zemalja, EU ima učinkovite instrumente za jačanje borbe protiv ribolova NNN u suradnji s trećim zemljama u cijelom svijetu.
EU se koristi mjerama za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje ribolova NNN kao instrumentom za pomoć trećim zemljama pri rješavanju problema u upravljanju ribarstvom. Cilj je pomoći trećim zemljama, uključujući zemlje u razvoju, da kroz dijalog, suradnju te tehničku i razvojnu pomoć učvrste svoje politike i instrumente, sankcioniraju one koji krše pravila tako da ih se odvraća od prekršaja, poboljšaju očuvanje i održivo upravljanje morskim resursima i ponude bolje prilike ribarskim zajednicama i poštenim subjektima. Tijekom zadnjih nekoliko godina Komisija je nekim trećih zemljama pomogla da provedu temeljite promjene u svojim ribarstvenim politikama, primjerice, izmjenama njihova zakonodavstva, jačanjem kapaciteta ili poboljšanim praćenjem, kontrolama i nadzorom. Te su zemlje provele reforme i prilagodile svoje upravljanje ribarstvom postojećim međunarodnopravnim standardima.
Poboljšanje sljedivosti uvoza proizvoda morskog ribarstva
Sustav certifikata o ulovu EU-a uveden je radi poboljšanja sljedivosti svih proizvoda morskog ribarstva kojima se trguje u EU-u u cijelom proizvodnom lancu, od ribarske mreže do tanjura. Sustav certificiranja čini temelj za suradnju s trećim zemljama. Do danas je 91 treća zemlja obavijestila svoja nadležna tijela u skladu s Uredbom o ribolovu NNN i primjenjuje sustav certificiranja ulova za izvoz u EU 15 .
U okviru postupka ocjenjivanja za treće zemlje Komisija zajedno s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva (EFCA) analizira uzorke certifikata o ulovu iz trećih zemalja kako bi utvrdila slabosti i nedostatke u njihovim sustavima ovjeravanja. Na zahtjev može tim trećim zemljama pružiti izobrazbu i jačanje kapaciteta kako bi se njihovi sustavi ovjeravanja certifikata o ulovu neprekidno poboljšavali 16 . Osim toga, nekoliko trećih zemalja uvelo je moderne informacijske sustave za unakrsnu provjeru podataka potrebnu za ovjeravanje certifikata o ulovu, a neke su uvele i mjere države trgovine (kao što su nacionalni sustavi certificiranja ulova) kako je preporučeno u akcijskom planu FAO-a.
Jačanje upravljanja ribarstvom putem dijaloga
Glavni cilj politike EU-a protiv ribolova NNN jest suradnja s trećim zemljama kako bi se potakle promjene u ponašanju i ojačalo upravljanje ribarstvom. Dijalozi mogu započeti nakon što se ocijeni koliko treća zemlja poštuje svoje obveze kao država zastave, obalna država, država luke ili trgovine i koliko se snažno bori protiv ribolova NNN, istodobno uzimajući u obzir cjelokupnu razinu razvoja zemlje.
Komisija je dosad pokrenula dijalog s gotovo 50 zemalja. Putem službenih putovanja i sastanaka postupak dijaloga doveo je do zakonodavnih i upravnih reformi u više od 15 zemalja. Konkretni rezultati ove suradnje s trećim zemljama uključuju poboljšano upravljanje, osobito sljedeće: revidirano zakonodavstvo, donošenje nacionalnih akcijskih planova (NPOA) u skladu s akcijskim planom FAO-a za sprečavanje ribolova NNN; strože sankcije; bolju suradnju, koordinaciju i uporabu različitih mjerodavnih tijela te političku volju za borbu protiv ribolova NNN na najvišoj razini. Postupkom dijaloga osiguran je okvir za zemlje kako bi ojačale praćenje, kontrolu i nadzor (MCS) putem poboljšanog praćenja ribolovnih aktivnosti, uključujući obvezni sustav praćenja plovila (VMS) za nacionalne flote i flote na otvorenom moru te jačanje pregleda i kontrola.
Prethodno utvrđivanje („žuti karton”)
U slučajevima u kojima se s trećom zemljom nisu mogli dijalogom riješiti utvrđeni nedostaci, Komisija je treću zemlju obavijestila o riziku da bude utvrđena kao nekooperativna zemlja u borbi protiv ribolova NNN (postupak prethodnog utvrđivanja, članak 32., tzv. „žuti karton”). Za svih 18 slučajeva prethodnog utvrđivanja dosad Komisija je zemlji predložila prilagođene mjere kako bi riješila utvrđene nedostatke do određenog roka. Tim se postupkom stvara okvir za suradnju kako bi se postiglo poboljšano upravljanje ribarstvom.
Rad Komisije na prethodnom utvrđivanju, utvrđivanju, ukidanju prethodnog utvrđivanja i brisanju s popisa uglavnom se zasniva na ispitivanju mjera koje su poduzele treće zemlje kao što je pojava aktivnosti NNN od strane plovila koja plove pod zastavom predmetne zemlje, pojava aktivnosti NNN u vodama predmetne zemlje, tržišne aktivnosti (prerada i izvoz), lučke aktivnosti, ocjenjivanje poštovanja međunarodnih sporazuma i neobvezujućih zakonskih instrumenata uključujući ocjenjivanje sukladnosti s mjerama RFMO-a, provedba instrumenata (uključujući ispitivanje postojećeg pravnog i administrativnog okvira) i konkretna reakcija na pojavu ribolova NNN (uključujući dovoljno odvraćanje) te status zemlje u razvoju.
Postupci prethodnog utvrđivanja pokrenuti su u studenom 2012. za Belize, Kambodžu, Fidži, Gvineju, Panamu, Šri Lanku, Togo i Vanuatu 17 ; u studenom 2013. za Curaçao, Ganu i Koreju 18 ; u lipnju 2014. za Filipine i Papua Novu Gvineju 19 ; u prosincu 2014. za Salomonove Otoke, Tuvalu, Sveti Kristofor i Nevis te Sveti Vincent i Grenadini 20 i u travnju 2015. za Tajland 21 .
Prethodno utvrđene zemlje koje su pokazale napredak u skladu s predloženim mjerama dobile su više vremena ako je bilo potrebno kako bi do kraja provele reforme. U srpnju 2013. Komisija je produljila status prethodnog utvrđivanja za Fidži, Panamu, Šri Lanku, Togo i Vanuatu na temelju napretka koji je do tada postignut kako bi im ostavila dovoljno vremena za donošenje revidiranih pravnih okvira i kontrole kapaciteta za njihova ribarstva u skladu s međunarodnim zahtjevima. Isto produljenje odobreno je za Curaçao, Ganu i Koreju u srpnju 2014., za Filipine i Papua Novu Gvineju u veljači 2015. te za Ganu i Curaçao u ožujku 2015.
Utvrđivanje („crveni karton”)
U slučajevima u kojima prethodno utvrđena zemlja nije riješila probleme ribolova NNN u skladu s međunarodnim obvezama, Komisija ju je utvrdila kao nekooperativnu zemlju u borbi protiv ribolova NNN (postupak utvrđivanja, članak 31., takozvani „crveni karton”) i predložila Vijeću da zemlju stavi na popis nekooperativnih trećih zemalja (postupak stavljanja na popis, članak 33.). Utvrđivanje i naknadno stavljanje na popis dovelo je do trgovinskih mjera, uključujući zabranu uvoza proizvoda ribarstva iz nekooperativnih zemalja u EU i zabranu obavljanja ribolova u vodama nekooperativnih zemalja za plovila EU-a.
Postupci utvrđivanja pokrenuti su u studenom 2013. za Belize, Kambodžu i Gvineju 22 i u listopadu 2014. za Šri Lanku 23 . Postupci stavljanja na popis koji su doveli do odluka Vijeća stavljanju na popis nekooperativnih zemalja, zaključeni su u ožujku 2014. za Belize, Kambodžu i Gvineju 24 te Šri Lanku u siječnju 2015. 25 .
Posljedica postupka utvrđivanja jest provedba odredbi članka 18. stavka 1. točke (g) tj. države članice odbijaju uvoz proizvoda morskog ribarstva iz utvrđene treće zemlje obuhvaćenih certifikatom o ulovu s ovjerom od datuma stupanja na snagu Provedbene odluke Komisije. Postupak stavljanja na popis za sobom povlači trgovinske mjere od datuma stupanja na snagu Provedbene odluke Komisije kako je utvrđeno člankom 38., kao što su zabrana uvoza, neprihvaćanje certifikata o ulovu, zabrana kupnje ribarskih plovila, zabrana plovidbe plovila EU-a pod zastavom zemlje; zabrana sporazuma o charter uslugama; zabrana izvoza ribarskih plovila EU-a; zabrana privatnih sporazuma o trgovini s državljanima EU-a; zabrana zajedničkih ribolovnih djelatnosti s EU-om; mogući prekid važećih dvostranih sporazuma o ribarstvu ili partnerstva i/ili zabrana daljnjih pregovora za sklapanje dvostranih sporazuma o ribarstvu ili partnerstva.
Ukidanje prethodnog utvrđivanja i brisanje s popisa („zeleni karton”)
Postupak dijaloga nastavlja se u svim fazama postupka. Ako su zemlje prethodno utvrđene, utvrđene ili stavljene na popis poduzele konkretne mjere za postizanje trajnih poboljšanja u borbi protiv ribolova NNN, Komisija je ukinula status prethodnog utvrđivanja ili je predložila Vijeću da zemlju izbriše s popisa, ovisno o fazi postupka (takozvani „zeleni karton”).
U listopadu 2014. Komisija je ukinula status prethodnog utvrđivanja za Fidži, Panamu, Togo i Vanuatu nakon strukturnih reformi u upravljanju ribarstvom i čvrstih jamstava za učinkovitu provedbu tih reformi 26 . U prosincu 2014. Vijeće je izbrisalo s popisa nekooperativnih zemalja Belize nakon revizije sustava upravljanja ribarstvom i uvođenja konkretnih mjera za borbu protiv ribolova NNN 27 . U travnju 2015. Komisija je ukinula status prethodnog utvrđivanja za Koreju i Filipine nakon temeljitih strukturnih reformi u upravljanju ribarstvom i čvrstih jamstava za učinkovitu provedbu tih reformi 28 .
Potpora trećim zemljama
Kako bi se postigle trajne promjene često su potrebni izobrazba i jačanje kapaciteta.
Postupak dijaloga o ribolovu NNN čini okvir za takvo jačanje kapaciteta i Komisija je odazivajući se na posebne zahtjeve, često zajedno s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva (EFCA), u određenim trećim zemljama održala prilagođene obuke za jačanje kapaciteta u području certificiranja ulova te instrumenata i politike praćenja, kontrole i nadzora. Posebnom obukom o ribolovu NNN dopunjuju se mjere jačanja kapaciteta koje provode Komisija i EFCA s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama za ribarstvo, uključujući RFMO-ove, pod okriljem zajedničke ribarstvene politike. One uključuju sektorsku potporu na temelju Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA) između EU- a i trećih zemalja, a cilj im je jačanje kapaciteta za praćenje, kontrolu i nadzor te bolje upravljanje ribarstvom partnerske zemlje u sporazumu 29 .
Pored brojnih slučajeva tehničke pomoći za financiranje određenih mjera trećih zemalja, više od 55 zemalja u razvoju primilo je tehničku pomoć od EU-a kroz dva programa: program ACP FISH II za skupinu afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) u iznosu od 30 milijuna EUR i program Okoliš i održivo upravljanje prirodnim resursima uključujući energiju (ENRTP) u iznosu od 2 milijuna EUR. Ciljevi tih programa uključuju održivo i pravedno upravljanje ribarstvom u određenim regijama. Borba protiv ribolova NNN sastavni je dio nekoliko novih prijedloga o financiranju koji su važni za programe sigurnosti hrane i pomorske sigurnosti. Cilj mjera EU-a jest cjelovit i međusektorski pristup rješavanju svih problema povezanih s pomorstvom kao što su ribolov NNN, sigurnost hrane, piratstvo i oružane pljačke na moru, transnacionalni organizirani kriminal i terorizam na moru, nezakonita trgovina, trgovanje ljudima, krijumčarenje migranata, trgovina oružjem i narkoticima, trgovina zaštićenim vrstama divlje flore i faune te druge nezakonite aktivnosti u pomorstvu.
2.3. ISTRAGE SUMNJIVIH aktivnosti PLOVILA NNN
Komisija je od 2010. istražila preko 200 slučajeva navodnog ribolova NNN počinjenog od strane plovila iz 27 zemalja. Te su se istrage temeljile na informacijama koje je Komisija prikupila ili primila od država članica, trećih zemalja i dionika. Izravna posljedica tih istraga jest da je osam država zastave (Belize, Brazil, Komori, Litva, Panama, Republika Gvineja, Republika Koreja i Španjolska) i četiri obalne države (Liberija, Republika Gvineja, Sijera Leone i Gvineja Bisau) nametnulo sankcije u iznosu većem od 8 milijuna EUR novčanih kazni i pristojbi za više od 50 plovila. Budući da su ti slučajevi doveli do sankcija koje je nametnula država zastave, obalna država ili oboje, dosad nije bilo potrebno uključivati plovila na popis EU-a u skladu s člankom 27. stavkom 1. Istovremeno Komisija je poticala predmetne države zastave da pokrenu upravne i zakonodavne reforme kako bi ojačale svoju kontrolu aktivnosti ribarskih flota.
Te su istrage u prvom redu provedene na područjima na kojima su ribolovne aktivnosti NNN najviše raširene i imaju najteže posljedice, ne samo za morske resurse, već i za život lokalnih zajednica. Naglasak je bio na slučajevima koji su jasno povezani s EU-om tj. plovilima povezanima s izvozom u EU i plovilima pod kontrolom subjekata EU-a ili pod zastavom država članica EU-a.
Osam RFMO-ova vodi ili razmjenjuje popise plovila za koje je utvrđeno da su obavljala ili podupirala ribolov NNN u područjima obuhvaćenim njihovim konvencijama. Ti su popisi važan instrument za kontrole države zastave i luke jer ih mogu upotrebljavati inspektori za analizu rizika povezanih s lučkim aktivnostima i certificiranjem ulova. Svake godine EU, na temelju Uredbe o ribolovu NNN, sve te popise spaja u jedan popis NNN plovila EU-a 30 u skladu s člankom 30.
Ribarskim plovilima s popisa NNN plovila EU-a nije dopušten ribolov u vodama država članica, dobivanje dozvola od država članica ili izvođenje charter usluga za njih, pristajanje u lukama EU-a, opskrbljivanje zalihama, gorivom ili mijenjanje posade, nije im dopušteno obavljanje bilo kakvih djelatnosti plovilima pod zastavom EU-a, zabranjen im je uvoz ribarskih proizvoda u EU, izdavanje certifikata o ulovu te izvoz ili ponovni izvoz ribarskih proizvoda iz EU-a.
3.Međunarodna suradnja te suradnja s dionicima
3.1. MEĐUNARODNA SURADNJA
EU se protiv ribolova NNN ne može boriti sam, ključna je međunarodna suradnja kako bi se ubrzale promjene u cijelom svijetu. EU je sa SAD-om u rujnu 2011. i s Japanom u srpnju 2012. potpisao zajedničke izjave o borbi protiv ribolova NNN. Po pitanju ribolova NNN EU želi surađivati sa svakom zemljom koja dijeli iste vrijednosti očuvanja i održivog korištenja ribolovnih resursa.
Komisija cijeni napredak FAO-a u pogledu razvoja globalnog registra ribarskih plovila, prijevoznih plovila hladnjača i opskrbnih plovila. Tom se inicijativom želi staviti na raspolaganje informacije o utvrđivanju plovila i drugi bitni podaci kako bi se podaci pouzdano i brzo mogli usporediti s drugim izvorima. Komisija pridonosi stručnom savjetovanju FAO-a o dokumentaciji o ulovu. Podupire uporabu brojeva IMO za plovila bruto tonaže 100 i više te pozdravlja činjenicu da je Odbor za ribarstvo FAO-a (COFI) nedavno odobrio dobrovoljne smjernice za učinkovitost države zastave.
Komisija usko surađuje s INTERPOL-om. Komisija je 2013. postala promatrač u radnoj skupini za kaznena djela u ribarstvu osnovanoj pod okriljem programa INTERPOL-a za kaznena djela u okolišu. Zajedno s državama članicama Komisija podupire INTERPOL-ov projekt SCALE koji je svjetska inicijativa za otkrivanje, suzbijanje i sprečavanje kaznenih djela u ribarstvu.
3.2. SURADNJA S DIONICIMA
Kao što je međunarodna suradnja ključna za borbu protiv ribolova NNN, isto tako je važno uključiti sve ostale relevantne dionike.
U borbi protiv ribolova NNN značajnu ulogu imaju NVO-i koji kroz svoj posao na terenu utvrđuju i evidentiraju nezakonite ribolovne aktivnosti, potiču donositelje odluka diljem svijeta da pitanje ribolova NNN uključe u političke programe te da s općom javnošću rade na jačanju svijesti o značaju problema ribolova NNN. Često su NVO-i pružali potkrijepljene dokaze o ribolovu NNN koje je Komisija mogla upotrebljavati u različitim istragama.
Suradnja s industrijom važna je s obzirom na to da se ona nalazi na prvoj liniji u pogledu provedbe Uredbe o ribolovu NNN. Industrija sada pridaje veću pozornost svim elementima opskrbnog lanca kako bi se osiguralo da u EU ulaze samo zakonito ulovljeni proizvodi ribarstva. Zakoniti dobavljači imaju korist od promjene politike, dok nezakoniti subjekti trpe gubitke. Na temelju informacija primljenih od industrije izravno ili putem nacionalnih tijela, Komisija je postala svjesna brojnih praktičnih pitanja koja se moraju riješiti kako bi se povećala učinkovitost Uredbe o ribolovu NNN.
4.Uredba o ribolovu NNN – daljnji koraci
Uredba o ribolovu NNN provodi se pet godina i jasno je utjecala na ribolovne aktivnosti u cijelom svijetu. Uspostavljen je trajni mehanizam za suradnju između EU-a i trećih zemalja. Povećala se spremnost država članica i trećih zemalja da bolje ispunjavaju svoje međunarodne obveze kao država zastave, obalna država, država luke ili država trgovine. Država članice i treće zemlje sada isto tako shvaćaju da borba protiv ribolova NNN donosi konkretne rezultate koji uključuju povećanje prihoda za lokalni ili državni proračun, a inače bi ti prihodi bili izgubljeni u korist subjekata koji se bave ribolovom NNN.
Interno će Komisija i dalje raditi na poboljšanju postojećih sustava te na pojednostavnjenju i modernizaciji provedbe Uredbe o ribolovu NNN. Utvrđen je niz tehničkih poboljšanja koja se mogu uvesti na temelju postojećeg pravnog teksta. Cilj je poboljšati troškovnu učinkovitost postojećeg sustava tako da ga se pojednostavni prelaskom s papirnatog sustava na elektronički. Time će se povećati sljedivost transakcija, a sustav zaštiti od prijevara s dokumentima. Komisija će osobito informacijskim sustavom modernizirati sustav certifikata o ulovu i stvoriti usklađeni sustav za razmjenu i unakrsnu provjeru informacija u suradnji s EFCA-om. Taj novi informacijski sustav omogućit će uklanjanje rupa pri kontrolama uvoza i bolje praćenje cjelokupne uporabe svakog pojedinog certifikata o ulovu koji obuhvaća nekoliko pošiljaka te time sprečavanje pranja proizvoda ribolova NNN. Usklađenom analizom rizika pristup kontroli certifikata o ulovu bit će troškovno učinkovitiji te će se smanjiti administrativno opterećenje carinskih tijela država članica. Ta će se poboljšanja provesti tijekom 2015. i 2016.
U vanjskim odnosima Komisija će i dalje raditi s trećim zemljama u okviru dvostrane suradnje, dijaloga i službenog postupka unutar postupaka prethodnog utvrđivanja, utvrđivanja i stavljanja na popis u cilju uklanjanja utvrđenih problema ribolova NNN.
Komisija će i dalje pružati tehničku i razvojnu pomoć trećim zemljama kako bi riješile svoje probleme s ribolovom NNN. To se može postići ciljanim mjerama jačanja kapaciteta upravnih tijela treće zemlje i programima razvojne pomoći EU-a tako da se utvrde potrebe trećih zemalja i odgovarajući mogući programi.
Komisija će isto tako razmotriti koje dodatne mjere bi trebalo poduzeti protiv ribolova NNN na međunarodnoj razini u kontekstu njezinih napora da se poboljša međunarodno upravljanje oceanima. 31
Naposljetku se napominje da je Komisija dala prijedlog o usklađivanju Uredbe o ribolovu NNN s novim pravilima Ugovora o funkcioniranju Europske unije 32 . Taj je postupak još u tijeku u Europskom parlamentu i Vijeću.
Agnew et al. (2009) PLoS ONE 4(2): e4570.
Za postupke dokumentiranja ulova RFMO-ova vidi Prilog V. Uredbi Komisije (EZ) br. 1010/2009, SL L 280, 27.10.2009., str. 1. o postupcima dokumentiranja ulova koje donose RFMO-ovi priznatima kao usklađenima sa zahtjevima Uredbe o ribolovu NNN.
Za popise NNN plovila RFMO-ova vidi dio B Priloga Uredbi Komisije (EU) br. 468/2010 kako je zadnje izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 1296/2015, SL L 199/29.7.2015., str. 12.
Vidi cilj 14.4. na https://sustainabledevelopment.un.org/sdgsproposal.html
Detaljan popis vidi na: http://ec.europa.eu/fisheries/cfp/international/rfmo/index_en.htm
Detaljan popis vidi na: http://ec.europa.eu/fisheries/cfp/international/rfmo/index_en.htm
SL L 286, 29.10.2008., str. 1.
Uredba Komisije (EZ) br. 1010/2009, SL L 280, 27.10.2009., str. 1.
Vidi Akcijski plan za provedbu zakona, upravljanje i trgovinu u području šumarstva (FLEGT) (dostupno na http://www.euflegt.efi.int/flegt-action-plan ).
Vidi mjere EU-a protiv nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama kako je opisano u Komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o pristupu EU-a u borbi protiv nezakonite trgovine divljim biljkama i životinjama (COM(2014)64 završna verzija 7.2.2014.) te u Radnom dokumentu Komisije o sažetku odgovora na savjetovanje dionika o pristupu EU-a borbi protiv nezakonite trgovine divljim biljkama i životinjama (SWD(2014) 347 završna verzija 26.11.2014.).
Detaljna pravila EU-a za borbu protiv ribolova NNN, uključujući pravne dokumente, objašnjenja i materijali za medije dostupni su na http://ec.europa.eu/fisheries/cfp/illegal_fishing/index_en.htm
http://ec.europa.eu/fisheries/documentation/studies/iuu-regulation-application/index_en.htm
SL L343, 22.12.2009., str. 1.
SL L286, 29.10.2008., str. 33.
Popis trećih zemalja koje su obavijestile svoja nadležna tijela u skladu s Uredbom o ribolovu NNN vidi na: http://ec.europa.eu/fisheries/cfp/illegal_fishing/info/flag_state_notifications_en.pdf
Takve mjere poduzete su u državama Filipini, Curaçao, Kabo Verde, Gana, Papua Nova Gvineja, Salomonovi Otoci i Koreja.
SL C 354, 17.11.2012., str. 1.
SL C 346, 27.11.2013., str. 26.
SL C 185, 17.6.2014., str. 2. i str. 17.
SL C 447, 13.12.2014., str. 6., 16. i 13., SL 453, 17.12.2014., str. 5.
SL C 142, 29.4.2015., str. 7.
SL C 346, 27.11.2013., str. 2.
SL L 297, 15.10.2014., str. 13.
SL L 91, 27.3.2014., str. 43.
SL L 33, 10.2.2015., str. 15.
SL C 364, 15.10.2014., str. 2.
SL L 360, 17.12.2014., str. 53.
SL C 142, 29.4.2015., str. 5., SL C 142, 29.4.2015., str. 6.
Za dvostrane sporazume sa zemljama izvan EU-a i iznose namijenjene razvoju politike ribarstva vidi:
http://ec.europa.eu/fisheries/cfp/international/agreements/index_en.htm
SL L 199, 29.7.2015., str. 12.–20.
Vidi javno savjetovanje Europske komisije o međunarodnom upravljanju oceanima:
http://ec.europa.eu/dgs/maritimeaffairs_fisheries/consultations/ocean-governance/index_en.htm
Vidi Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, COM/2012/0332 završna verzija – 2012/0162 (COD), dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1439200039646&uri=CELEX:52012PC0332