Sadržaj

1............ Sažetak. 3

2............ Pariški protokol 5

3............ Osiguravanje ambicioznih smanjenja emisija stakleničkih plinova. 6

3.1......... Cilj EU-a za 2030. i planirani nacionalno utvrđeni doprinos. 6

3.2......... Sudjelovanje u globalnom nastojanju. 7

4............ Osiguravanje dinamičnosti redovitim preispitivanjem ciljeva. 8

5............ Povećanje transparentnosti i odgovornosti 8

6............ Postizanje otpornosti na klimatske promjene prilagodbom.. 9

7............ Promicanje provedbe i suradnje. 9

7.1......... Pokretanje javnog i privatnog financiranja u području klime. 9

7.2......... Jačanje međunarodnog zajedničkog djelovanja. 10

7.3......... Potpora razvoju i primjeni tehnologija u području klime. 11

7.4......... Izgradnja kapaciteta. 11

8............ Uključivanje drugih politika EU-a. 12

9............ Sljedeći koraci 13

1.           Sažetak

U skladu s najnovijim zaključcima Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC), bez hitnog djelovanja klimatske promjene izazvat će ozbiljne, dalekosežne i nepovratne utjecaje na stanovništvo i ekosustave cijelog svijeta. Za ograničavanje rasta globalne prosječne temperature na manje od 2 °C u usporedbi s temperaturom u vremenu prije industrijalizacije (cilj „manje od 2 °C”) bit će potrebna znatna i trajna smanjenja emisija stakleničkih plinova u svim zemljama.

Globalni prijelaz na niske razine emisija može se ostvariti bez ugrožavanja gospodarskog rasta i radnih mjesta, te se njime mogu osigurati znatne mogućnosti za revitalizaciju gospodarstava u Europi i u svijetu. Mjere za rješavanje problema klimatskih promjena bit će vrlo korisne i za opću dobrobit. Međutim, odgađanje tog prijelaza rezultirat će povećanjem ukupnih troškova i smanjenjem broja mogućnosti za učinkovito smanjenje emisija i pripremu na posljedice klimatskih promjena.

Sve države trebaju djelovati hitno i zajednički. Od 1994. stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) usredotočene su na taj izazov, te se stoga više od 90 zemalja, razvijenih i onih u razvoju, obvezalo na smanjenje svojih emisija do 2020. Međutim, obećanja nisu dovoljna da bi se postigao cilj „manje od 2 °C”[1]. Stoga su stranke UNFCCC-a 2012. započele pregovore za novi pravno obvezujući sporazum, primjenjiv na sve stranke, kojim bi se svijet postavio na pravi put k postizanju cilja „manje od 2 °C”. Planira se da će sporazum iz 2015. biti dovršen u Parizu u prosincu 2015. i da će se provoditi od 2020.

Napretkom postignutim na nedavnoj konferenciji u Limi stvoreni su preduvjeti za ostvarenje čvrstog sporazuma u Parizu. Najvažnija je bila odluka kako bi države trebale odrediti svoje planirane ciljeve smanjenja emisija i izvijestiti o njima puno prije konferencije u Parizu. Izrađen je i prvi cjelovit nacrt teksta sporazuma iz 2015., u kojemu se odražavaju stajališta svih stranaka o elementima o kojima se pregovara.

Puno prije konferenciji u Limi, EU je pokazivao vodstvo i odlučnost u rješavanju problema klimatskih promjena na globalnoj razini. Na europskom sastanku na vrhu u listopadu 2014., europski čelnici složili su se da bi EU trebao pojačati svoja nastojanja i do 2030. smanjiti svoje emisije za barem 40 % u usporedbi s 1990. Uslijedile su izjave Kine i SAD-a. Države članice EU-a u Limi su se obvezale osigurati otprilike polovinu početnog kapitala od 10 milijardi USD za Zeleni fond za klimu (GCF) kako bi pomogle zemljama u razvoju. U EU-u je donesen novi plan ulaganja. Planom će se potaknuti javna i privatna ulaganja u realno gospodarstvo u iznosu od najmanje 315 milijardi EUR tijekom sljedeće tri godine (2015. – 2017.). Tim će se ulaganjima olakšati modernizacija i daljnja dekarbonizacija gospodarstva EU-a.

Ova je Komunikacija odgovor na odluke iz Lime i ključan element u ostvarivanju Komisijina prioriteta izgradnje čvrste energetske unije s politikom o klimatskim promjenama usmjerenom na budućnost i usklađenom s političkim smjernicama predsjednika Komisije. Komunikacijom se EU priprema na zadnji krug pregovora prije konferencije u Parizu u prosincu 2015.

Konkretno, o ovoj Komunikaciju treba istaknuti sljedeće:

odluke s europskog sastanka na vrhu u listopadu 2014. njome se prenose u predloženi cilj smanjenja emisija EU-a – njegov planirani nacionalno utvrđeni doprinos (INDC), koji bi EU trebao dostaviti do kraja prvog tromjesečja 2015., predlaže se da sve stranke UNFCCC-a predaju svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose puno prije konferencije u Parizu. Kina, SAD i druge zemlje skupine G20, kao i zemlje s visokim i srednjim prihodima, trebale bi moći dostaviti svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose do prvog tromjesečja 2015. Najmanje razvijenim zemljama trebalo bi omogućiti veću fleksibilnost, predstavlja se vizija transparentnog i pravno obvezujućeg sporazuma, koji bi uključivao pravedne i ambiciozne obveze svih stranaka na temelju globalnih ekonomskih i geopolitičkih prilika koje se mijenjaju. Zajedno bi tim obvezama, koje se temelje na znanstvenim dokazima, trebalo postaviti svijet na pravi put k smanjenju globalnih emisija za barem 60 % ispod razina iz 2010. do 2050. Ako se u Parizu utvrdi nedostatnost ambicije, to bi trebalo rješavati izradom programa rada s početkom u 2016. u bliskoj suradnji sa Zelenim fondom za klimu kako bi se utvrdile dodatne mjere za smanjenje emisija, predlaže se da sporazum iz 2015. bude u obliku protokola u okviru UNFCCC-a. Vodeća gospodarstva, osobito EU, Kina i SAD, trebala bi pokazati političko vodstvo tako da čim prije pristupe protokolu. Protokol bi trebao stupiti na snagu čim ga ratificiraju države koje su zajedno odgovorne za 80 % trenutačnih globalnih emisija. Na temelju novog protokola u financiranju, razvoju i prijenosu tehnologije te izgradnji kapaciteta u području klime trebalo bi poticati sudjelovanje svih te olakšati uspješnu i učinkovitu provedbu strategija za smanjenje emisija i prilagodbu štetnim posljedicama klimatskih promjena, naglašava se da bi Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO), Međunarodna pomorska organizacija (IMO) i Montrealski protokol trebali djelovati kako bi se učinkovito regulirale emisije iz međunarodnog zračnog i pomorskog prometa te proizvodnja i uporaba fluoriranih plinova prije kraja 2016., naglašava se da bi se drugim politikama EU-a, u područjima kao što su trgovina, znanstvena istraživanja, inovacije i tehnološka suradnja, gospodarska i razvojna suradnja, smanjenje rizika od katastrofa te okoliš, mogla ojačati provedba međunarodne klimatske politike EU-a i nadopunjuje ju akcijski plan za diplomaciju u području klime koji su zajedno izradile Europska služba za vanjsko djelovanje i Komisija. Akcijski plan usmjeren je na povećanje aktivnosti EU-a i ostvarivanja saveza s ambicioznim međunarodnim partnerima u vrijeme priprema za konferenciju u Parizu.

Neki aspekti ove Komunikacije podrobnije su prikazani u pratećem radnom dokumentu službi Komisije.

2.           Pariški protokol

Kako bi se njime promicalo zajedničko djelovanje u skladu s nalazima Međuvladinog tijela za klimatske promjene, Pariškim se protokolom mora postići sljedeće:

osigurati ambiciozno smanjenje emisija

o utvrđivanjem da bi dugoročni cilj trebao biti smanjenje globalnih emisija za barem 60 % ispod razina iz 2010. do 2050.[2] i

o u tom kontekstu utvrđivanjem jasnih, konkretnih, ambicioznih i pravednih obveza ublažavanja, koje bi bile pravno obvezujuće i kojima bi se svijet postavio na pravi put k postizanju cilja „manje od 2 °C”. Te obveze moraju biti u skladu s načelima UNFCCC-a koja se primjenjuju s obzirom na promjenjive odgovornosti, sposobnosti i različite nacionalne okolnosti,

osigurati dinamičnost predviđanjem globalnog preispitivanja koje će se provoditi svakih pet godina kako bi se ojačala ambicija tih obveza ublažavanja u skladu s najnovijim znanstvenim dostignućima, povećati transparentnost i odgovornost kako bi se moglo procijeniti jesu li ostvareni ciljevi smanjenja emisija i povezane obveze. Potrebno je uspostaviti zajednički skup pravila i postupaka za godišnje izvješćivanje i redovitu provjeru te međunarodne stručne preglede inventara emisija, poticati održiv razvoj otporan na klimatske promjene promicanjem međunarodne suradnje i politika potpore kojima se smanjuje ranjivost zemalja, a povećava njihov kapacitet za prilagodbu posljedicama klimatskih promjena i promicati uspješnu i učinkovitu provedbu i suradnju poticanjem politika kojima se pokreću znatna, transparentna i predvidiva ulaganja javnog i privatnog sektora u razvoj s niskim razinama emisija otporan na klimatske promjene.

Te bi ciljeve trebalo utvrditi u Protokolu. U tehničkom radnom programu, koji treba biti izrađen do 2017., trebalo bi navesti detaljna pravila, postupke i ustanove koji će biti potrebni kako bi se postigli ti ciljevi.

Da bi pristupila Protokolu, stranka mora preuzeti obvezu ublažavanja. Stranke će moći sudjelovati u odlučivanju u okviru Protokola i imat će pristup financijskim i drugim sredstvima za potporu provedbi Protokola. Obveze ublažavanja u okviru Protokola trebale bi biti jednako pravno obvezujuće za sve stranke.

Time će se najjasnije pokazati vladama, tržištima i javnosti da su stranke Protokola predane borbi protiv klimatskih promjena, jer te obveze predstavljaju:

najjači izraz političke volje stranke da ispuni svoje obveze, potrebnu predvidivost i sigurnost za sve javne i privatne sudionike i trajnost u kontekstu domaćih političkih promjena.

Stranke koje se zalažu za to da obveze ublažavanja ne budu međunarodno obvezujuće moraju pokazati kako se navedene prednosti mogu ostvariti drukčijim pristupom.

Očekuje se da sve države skupine G20, koje su zajedno odgovorne za oko 75 % globalnih emisija, te druge zemlje s visokim i srednjim prihodima pravodobno ratificiraju Protokol i provode ga od 2020. EU, Kina i SAD trebale bi primjerno pristupiti Protokolu što je prije moguće, čime bi pokazale posebno važan znak političkog vodstva. Protokol bi trebao stupiti na snagu čim zemlje koje su zajedno odgovorne za emitiranje više od 40 Gt ekvivalenta CO2 u 2015. polože svoje instrumente ratifikacije. To predstavlja oko 80 % trenutačnih globalnih emisija.

3.           Osiguravanje ambicioznih smanjenja emisija stakleničkih plinova

3.1.        Cilj EU-a za 2030. i planirani nacionalno utvrđeni doprinos

Nastojanjima EU-a u području klimatske i energetske politike ostvaruju se rezultati. Emisije EU-a smanjile su se za 19 % u razdoblju od 1990. do 2013., a njegov BDP istodobno je narastao za 45 %. Okvirom klimatske i energetske politike EU-a do 2030., koji su čelnici EU-a utvrdili u listopadu 2014., dodatno će se ojačati političko okruženje. U Okviru je utvrđen obvezujući cilj smanjenja emisija koji obuhvaća cijelo gospodarstvo, sve sektore i sve izvore emisija, uključujući poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe zemljišta, a odnosi se na smanjenje domaćih emisija za barem 40 % u usporedbi s 1990. do 2030. Taj je cilj ambiciozan, pravedan i u skladu s troškovno učinkovitim kretanjem prema cilju smanjenja domaćih emisija za barem 80 % do 2050.[3] EU je već poduzeo značajne korake kako bi postao najučinkovitije svjetsko gospodarstvo u pogledu emisija. Ciljem za 2030. intenzitet emisija gospodarstva EU-a smanjit će se za dodatnih 50 %. Nedavno odobrenim planom ulaganja EU-a potaknut će se znatno privatno financiranje za modernizaciju i daljnju dekarbonizaciju gospodarstva EU-a.

Trenutačno nema osnove za predlaganje višeg uvjetnog cilja. Ako se na temelju ishoda pregovora utvrdi ambiciozniji cilj, EU bi trebao razmotriti uporabu međunarodnih jedinica za nadopunu domaćih obveza, pod uvjetom da je potpuno osiguran okolišni integritet i da se izbjegava dvostruko računanje.

3.2.        Sudjelovanje u globalnom nastojanju

EU je odgovoran za 9 % globalnih emisija i taj se udio smanjuje. U studenome 2014. dvije zemlje koje su odgovorne za najviše emisija u svijetu, Kina (25 % globalnih emisija) i SAD (11 % globalnih emisija), slijedile su primjer EU-a objavivši svoje planirane ciljeve za razdoblje nakon 2020. Zajedno ti ciljevi obuhvaćaju gotovo polovicu globalnih emisija. Da bi Protokol bio učinkovit i da bi se njime osigurali jednaki uvjeti za sve na globalnoj razini, potrebno je sljedeće:

· širok geografski obuhvat. Kako bi se postigao potrebni obuhvat emisija, sve stranke osim najmanje razvijenih zemalja moraju dostaviti svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose što je moguće ranije tijekom 2015. Sve zemlje skupine G20, kao i zemlje s visokim i srednjim prihodima, trebale bi moći dostaviti svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose do kraja prvog tromjesečja 2015. O tim bi planiranim nacionalno utvrđenim doprinosima trebalo izvijestiti u skladu sa zahtjevima za informiranje utvrđenima u Limi. U tablici 1. cilj smanjenja domaćih emisija od najmanje 40 % koji su u listopadu 2014. odredili čelnici EU-a prikazan je u obliku planiranog nacionalno utvrđenog doprinosa u skladu sa zahtjevima za informiranje utvrđenima u Limi kako bi se osiguralo da su ciljevi transparentni, mjerljivi i usporedivi. U toj je tablici prikazan jedinstven obrazac koji bi mogao poslužiti kao model strankama koje još određuju svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose. Najmanje razvijene zemlje mogle bi na dobrovoljnoj osnovi dostaviti planirane nacionalno utvrđene doprinose u kojima su sažeto prikazane politike i mjere te procjena smanjenja emisija. Sve ostale stranke Protokola moraju stalno imati obvezu ublažavanja. Te bi obveze trebalo navesti prema abecednom redu stranaka u prilogu Protokolu,

· cjelovit obuhvat sektora i emisija. Obveze stranaka moraju djelovati kao snažni poticaji svim sudionicima za daljnje smanjivanje i ograničavanje globalnih emisija. U Protokolu bi trebalo zahtijevati smanjenje emisija u svim sektorima, uključujući poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe zemljišta, međunarodni zračni i pomorski promet te fluorirane plinove. Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo, Međunarodna pomorska organizacija i Montrealski protokol trebali bi djelovati kako bi se učinkovito regulirale emisije iz međunarodnog zračnog i pomorskog prometa te proizvodnja i uporaba fluoriranih plinova do kraja 2016.,

· najviša moguća razina ambicije. Puno prije konferencije u Parizu, svaka stranaka mora odabrati svoju vrstu obveze ublažavanja te odrediti svoju razinu ambicije i područje primjene obveze s obzirom na promjenjive odgovornosti, sposobnosti i različite nacionalne okolnosti. Zemlje s naviše odgovornosti i sposobnosti moraju imati najambicioznije obveze ublažavanja. Planirani nacionalno utvrđeni doprinos svake stranke trebao bi predstavljati znatno povećanje ambicije i područja primjene obveze ublažavanja u odnosu na trenutačnu obvezu. Njime bi trebalo pokazati konvergenciju u niskim razinama ukupnih emisija i emisija po stanovniku te smanjenje intenziteta emisija tijekom vremena,

· čvrste obveze ublažavanja. Apsolutni ciljevi za cijelo gospodarstvo zajedno s proračunima emisija predstavljaju najčvršću vrstu obveza. Oni nude niz prednosti, među ostalim sigurnost, transparentnost, fleksibilnost i, ako se široko primjenjuju, smanjenje rizika od istjecanja ugljika. U skladu s idejom napretka tijekom vremena, sve zemlje koje već imaju takve ciljeve trebale bi ih zadržati i povećati u odnosu na polaznu godinu ili referentno razdoblje iz prošlosti. Zemlje skupine G20 i druge zemlje s visokim prihodima koje nemaju apsolutne ciljeve u okviru Protokola za razdoblje nakon 2020. trebale bi se obvezati na takve ciljeve najkasnije do 2025. Druga gospodarstva u usponu i zemlje sa srednjim prihodima trebali bi to učiniti što prije i ne kasnije od 2030.

4.           Osiguravanje dinamičnosti redovitim preispitivanjem ciljeva

Protokolom bi trebalo utvrditi postupak redovitog preispitivanja i povećavanja obveza ublažavanja, primjenjiv na sve stranke, u skladu s dugoročnim ciljem Protokola. Ako se zajedničkim nastojanjima stranaka ne ostvare potrebni rezultati, tim bi postupkom trebalo potaknuti stranke da povećaju razinu ambicije postojećih obveza i odrede dovoljno ambiciozne obveze za naredna ciljna razdoblja.

Preispitivanje bi se trebalo provesti 2020. i zatim svakih pet godina, a njime bi trebalo povećati transparentnost, jasnoću i razumijevanje obveza ublažavanja s obzirom na njihov doprinos ostvarenju cilja „manje od 2 °C”. Preispitivanjem bi stranke trebalo potaknuti da obrazlože napredak u svojim obvezama ublažavanja te zašto smatraju da su njihova djelovanja bila pravedna i ambiciozna.

Postupak bi se trebao temeljiti na znanstvenim dostignućima i dokazima te bi ga trebalo provoditi uzimajući u obzir promjenjive odgovornosti, sposobnosti i različite nacionalne okolnosti. Trebao bi biti jednostavan i učinkovit te bi u okviru njega trebalo izbjegavati ponavljanje drugih postupaka. Uvjete provedbe ciklusa preispitivanja trebalo bi s vremenom poboljšavati kako bi se ostalo na pravom putu k ostvarenju cilja „manje od 2 °C”.

Protokolom i pratećim odlukama Konferencije stranaka potrebno je potaknuti dinamično pokretanje financiranja, prijenosa tehnologije i izgradnje kapaciteta u području klime za stranke koje imaju uvjete za to, posebno za one s najmanjim sposobnostima. To će uključivati postupke redovitog procjenjivanja i poboljšanja prikladnosti i učinkovitosti sredstava provedbe koja osiguravaju Zeleni fond za klimu, Globalni fond za okoliš (GEF) i druge nadležne ustanove. U Parizu će se morati osigurati i potpora strankama za redovito preispitivanje i postupno jačanje njihovih pristupa prilagodbi.

5.           Povećanje transparentnosti i odgovornosti

Protokolom se moraju utvrditi ključni elementi zajedničkog sustava transparentnosti i odgovornosti primjenjivog na sve stranke. Taj sustav mora uključivati jasna pravila za praćenje, izvješćivanje, provjeru i obračun te postupak odgovaranja svake stranke za ispunjenje njezinih obveza. Sustav će biti ključan za potvrdu da svaka stranka ispunjava svoje obveze i da je na pravom putu k ostvarenju svojeg cilja. Bit će vrlo važno i izgraditi povjerenje, poticati ambiciju te osigurati predvidivost i pravnu sigurnost. Stranke bi trebale najkasnije do trenutka ratificiranja dostaviti najnoviji skup godišnjih inventara emisija za razdoblje 2010. – 2015.

Taj bi sustav trebao biti prikladan za dulje razdoblje. Iako mora biti dovoljno fleksibilan kako bi obuhvatio niz različitih vrsta obveza, nacionalnih sposobnosti i prilika, njegova se fleksibilnost ne bi smjela primjenjivati nauštrb transparentnosti, odgovornosti i ambicije. Redovita preispitivanja trebali bi provoditi neovisni stručni revizorski timovi. Novim Protokolom trebalo bi priznati neto prijenose između zemalja koje su odlučile povezati svoja tržišta ugljika i to bi trebalo uzeti u obzir pri ocjenjivanju sukladnosti.

Konačno, Protokolom bi trebalo uspostaviti tijelo koje će olakšavati provedbu i rješavati pitanja sukladnosti povezana s provedbom obveza stranaka. To bi se tijelo trebalo usredotočiti na obveze povezane s ublažavanjem, uključujući praćenje, izvješćivanje, provjeru i obračun. Tijelo bi trebalo biti stručno, nepolitičko, a zadaće će mu biti detaljno navedene u Protokolu.

6.           Postizanje otpornosti na klimatske promjene prilagodbom

Ambiciozne su mjere ublažavanja nužne, no bit će jednako važno poticati pojedinačne i zajedničke aktivnosti za pripremu na štetne posljedice klimatskih promjena i prilagodbu njima. Pritom je ključna uloga sektora uporabe zemljišta u pogledu sigurnosti opskrbe hranom te drugih okolišnih, društvenih i gospodarskih koristi. Strategija EU-a za prilagodbu, kojom se dopunjuju strategije država članica, usmjerena je na razvoj Europe otpornije na klimatske promjene. Prilagodbom na temelju ekosustava mogu se smanjiti rizik od poplava i erozija tla te poboljšati kvaliteta vode i zraka.

U kontekstu ostvarenja održivog razvoja otpornog na klimatske promjene za sve stranke, Protokolom bi trebalo naglasiti da sve stranke trebaju i dalje utvrđivati, planirati i provoditi mjere za lakšu prilagodbu te izvještavati o njima u svojim nacionalnim komunikacijama. Protokolom bi se trebalo i dalje olakšavati pomaganje regijama i zemljama koje su posebno podložne štetnim posljedicama klimatskih promjena, među ostalim financijskom i tehničkom potporom te izgradnjom kapaciteta.

Tako će se Protokolom omogućiti bolja vidljivost mjera prilagodbe i potpore za prilagodbu te će se poduprijeti odredbe UNFCCC-a o praćenju i izvješćivanju. Omogućit će se i bolje razumijevanje učinkovitosti provedenih mjera za olakšavanje odgovarajuće prilagodbe, na osnovi nacionalnih izvješća i drugih bitnih informacija, radi osiguravanja boljeg temelja za daljnje mjere koje će poduzimati stranke.

Uz donošenje Protokola, daljnjim odlukama Konferencije stranaka trebala bi se ojačati provedba odredaba okvira za prilagodbu iz Cancuna i plana djelovanja iz Nairobija.

7.           Promicanje provedbe i suradnje

7.1.        Pokretanje javnog i privatnog financiranja u području klime

Prijelaz na gospodarstva s niskim razinama emisija otporna na klimatske promjene može se postići samo velikim promjenama u obrascima ulaganja. Protokolom bi trebalo promicati ulaganja u programe i politike za niske razine emisija i otpornost na klimatske promjene. Sve bi se zemlje trebale obvezati na poduzimanje koraka kako bi stvorile bolja poticajna okruženja za privlačenje ulaganja koja povoljno utječu na klimu. U skladu s Komunikacijom Komisije „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” trebalo bi se učinkovito koristiti svim resursima kako bi se postigli razni međunarodno utvrđeni ciljevi u području održivog razvoja i klime. Zemlje koje to mogu trebale bi mobilizirati financijsku potporu strankama Protokola koje ispunjavaju uvjete za nju. Osnovu financijske potpore potrebno je s vremenom proširivati u skladu s promjenama mogućnosti stranaka. Sve bi stranke trebale razjasniti i utjecaj klimatskih promjena na financijske tokove koji nisu obuhvaćeni financiranjem u području klime. Financiranje mjera u području klime trebalo bi i dalje odražavati obveze nacionalnih vlada, poticajna okruženja i strategije ulaganja za razdoblje nakon 2020. Iznos financiranja u području klime koji će se mobilizirati ovisit će i o ambiciji i kvaliteti predloženih planiranih nacionalno utvrđenih doprinosa, daljnjih planova ulaganja i nacionalnih procesa planiranja prilagodbe. Trenutačno, budući da nema potpunih podataka o nacionalnim procesima planiranja prilagodbe i planiranim nacionalno utvrđenim doprinosima, prerano je navoditi detalje o razini i vrsti potrebnog financiranja u području klime nakon 2020.

Financiranje u području klime sredstvima javnog sektora bit će važno u mobiliziranju sredstava i nakon 2020. U Protokolu bi trebalo naglasiti i važnost privatnog sektora kao ključnog izvora dodatnog financiranja u području klime. Trebalo bi razjasniti i ulogu Zelenog fonda za klimu i Globalnog fonda za okoliš u pružanju potpore za provedbu. Također bi trebalo zajamčiti najsiromašnijim zemljama i zemljama koje su najviše podložne klimatskim promjenama da će i dalje primati prioritetnu potporu. To se najbolje može postići ako je okvir za financiranje Protokola potpuno usklađen s procesom financiranja za razvoj i programom razvoja nakon 2015.

Protokolom bi trebalo poticati oblikovanje i uspostavu snažnih poticajnih okruženja za prijelaz na gospodarstva s niskim razinama emisija otporna na klimatske promjene, a ta okruženja uključuju:

ambiciozne nacionalne klimatske politike, učinkovito upravljanje, uključujući okvire za ulaganja, cjenovne poticaje i financijske instrumente sklonije ulaganjima povezanima s niskim razinama emisija i otpornošću na klimatske promjene i pružanje informacija o borbi protiv klimatskih promjena.

Određivanje cijena ugljika i politike ulaganja javnih razvojnih banaka imat će ključnu ulogu u tom procesu. Uključivanje pitanja klime u sve politike i razvojne strategije te sva ulaganja ključno je kako bi se iskoristile sinergije između financiranja razvoja, ublažavanja i prilagodbe.

7.2.        Jačanje međunarodnog zajedničkog djelovanja

Razmjenom informacija o iskustvima u oblikovanju politike i promicanjem dobre prakse uvelike će se ubrzati i proširiti djelovanje u području klime. Posljednjih godina EU je bio proaktivan u bilateralnim i multilateralnim inicijativama za takve razmjene, na primjer u okviru bilateralnih političkih dijaloga o trgovanju emisijama, pokretanjem održivih inicijativa u području energije kojima se pridonosi razvoju gospodarstava s niskim razinama ugljika te promicanjem razvoja i praktične primjene politika prilagodbe preko Globalnog saveza za borbu protiv klimatskih promjena, kojemu sad pripada 38 ranjivih zemalja u razvoju i osam regija u Africi i Aziji, na Karibima i Pacifiku.

Protokolom bi trebalo poticati sustavniju razmjenu iskustava unutar geografskih regija i među njima, okupljajući pritom tehničko stručno znanje, među ostalim iz specijaliziranih organizacija, privatnog sektora, akademske zajednice, regija i općina. Protokolom bi trebalo dati priznanje značajnim inicijativama kojima se primjenjuju i dopunjuju nacionalna nastojanja da se smanje emisije i osigura prilagodba štetnim posljedicama klimatskih promjena. Na konferenciji u Parizu trebalo bi odlučiti i o nastavku programa rada za utvrđivanje dodatnih mjera ublažavanja u 2016. u bliskoj suradnji sa Zelenim fondom za klimu i drugim financijskim ustanovama. To će biti posebno važno ako nastane jaz između ukupne razine ambicije obveza ublažavanja i smanjenja emisija potrebnih za ostvarenje cilja „manje od 2 °C”.

7.3.        Potpora razvoju i primjeni tehnologija u području klime

Razvoj i primjena tehnologija u području klime imaju ključnu ulogu u ostvarenju ciljeva povezanih s klimatskim promjenama, kao i u stvaranju radnih mjesta i održivom gospodarskom razvoju. Kombinacijom financiranja istraživanja, mjera za uvođenje na tržište, obrazovnih programa, financiranja i politika kojima se određuju cijene emisija nastaje poticajno okruženje za široku paletu tehnologija. To uključuje tehnologije za promicanje otpornosti na ekstremne vremenske uvjete, usluge u području klime i sustave gospodarenja vodom, kao i proizvodnju energije, industrijske procese, promet, poljoprivredu i smanjenje krčenja šuma.

Zemlje odabiru tehnološke opcije koje im najbolje odgovaraju, često na temelju procjena tehnoloških potreba i uz potporu Središta i mreže za klimatsku tehnologiju (CTCN). Inovacije, uključujući nužno povećanje prijenosa tehnologije, ovise o dobrovoljnoj suradnji sa sudionicima iz privatnog sektora na razvoju, financiranju i primjeni tehnologije. Nužno je zadržati postojeća pravila o intelektualnom vlasništvu.

Protokolom bi trebalo priznati ulogu Tehnološkog izvršnog odbora te Središta i mreže za klimatsku tehnologiju zajedno s reformiranim postupkom procjene tehnoloških potreba.

7.4.        Izgradnja kapaciteta

Izgradnja kapaciteta trebala bi biti sastavni dio potpore svim aktivnostima povezanima s Protokolom, uključujući planiranje prilagodbe, obveze izvješćivanja, inventare emisija, prijenos tehnologije i projekte ublažavanja. Nju bi stoga trebalo ostvariti preko ustanova odgovornih za aktivnosti potpore u tim područjima, u skladu s potrebama pojedinih zemalja.

Moglo bi se ojačati postojeće mehanizme u okviru Konvencije, iako će forum za izgradnju kapaciteta iz Durbana i dalje biti prikladno mjesto rasprave o toj temi. EU aktivno uključuje izgradnju kapaciteta u svoju potporu za mjere u području klime u zemljama u razvoju, uključujući mjere povezane s obvezama ublažavanja.

Na konferenciji u Parizu trebalo bi se dogovoriti o pomaganju zemljama kojima je potrebna pomoć u sastavljanju inventara emisija i uspostavljanju sustava za praćenje, izvještavanje i provjeru, te u izradi strategija razvoja otpornog na klimatske promjene, s niskim razinama emisija i odgovarajućim poticajnim strukturama.

8.           Uključivanje drugih politika EU-a

U sljedećim mjesecima EU će pojačati svoju diplomaciju u području klime u okviru priprema za konferenciju u Parizu. Vanjski ministri EU-a prihvatili su akcijski plan za diplomaciju u području klime koji su zajedno izradile Europska služba za vanjsko djelovanje i Komisija.

Plan uključuje sljedeće mjere:

postavljanje klimatskih promjena kao strateškog prioriteta u političkim dijalozima, uključujući sastanke skupina G7 i G20 te Opće skupštine UN-a, potporu razvoju s niskim razinama emisija otpornom na klimatske promjene u okviru razvojne suradnje EU-a i povezivanje klimatskih promjena s njihovim mogućim dugoročnim posljedicama, uključujući sigurnosne rizike.

Usto, drugim politikama EU-a mogu se aktivno podupirati ciljevi EU-a u međunarodnim pregovorima i provedbi Protokola u partnerskim zemljama. Tim se politikama partnerskim zemljama može pomoći u pripremnoj fazi Protokola i kasnije u njegovoj primjeni. One uključuju:

gospodarsku i razvojnu suradnju. EU i njegove države članice već su vodeći u pružanju službene pomoći za razvoj i financiranja u području klime zemljama u razvoju. EU je 2013. uložio više od 9,5 milijardi EUR u područje klime. EU bi trebao i dalje uključivati ciljeve u području klime u svoju gospodarsku i razvojnu suradnju. U tu je svrhu za razdoblje 2014. – 2020. već dogovoreno da će barem 20 % razvojne pomoći EU-a, što iznosi oko 14 milijardi EUR, morati biti povezano s klimom. Države članice također bi trebale postaviti jasne ciljeve uključivanja nastojanja u području klime. Nadalje, EU i njegove države članice trebali bi poboljšati koordinaciju globalnog financiranja u području klime kako bi povećali njegove učinke i uspješnost, znanstvena istraživanja, razvoj tehnologije i inovacijsku politiku. EU će bolje iskoristiti činjenicu da je njegov okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. potpuno otvoren trećim zemljama te se u okviru njega pruža financijska potpora manje razvijenim zemljama. EU će promicati svijest o svojem obvezivanju da u okviru tog programa uloži barem 28 milijardi EUR u mjere u području klime. Dijelom tog iznosa omogućit će se široka međunarodna suradnja za stavljanje tehnologija u području klime na tržište i obrazovanje znanstvenika i poduzetnika te će se pridonijeti ciljevima diplomacije u području klime, trgovinsku politiku.     U svojim bilateralnim trgovinskim sporazumima EU i njegovi partneri u slobodnoj trgovini obvezuju se na promicanje ciljeva u području klime i učinkovito provođenje UNFCCC-a, među ostalim i redovnim strukturiranim dijalozima i suradnjom u pitanjima klime i trgovine. U okviru sustava GSP+ (sustava općih carinskih povlastica) EU zemljama u razvoju koje su ratificirale i učinkovito provode međunarodne konvencije, uključujući one o klimatskim promjenama, nudi bolji pristup tržištu. U Svjetskoj trgovinskoj organizaciji EU surađuje sa svojim trgovinskim partnerima kako bi prije kraja 2015. sklopili važan međunarodni sporazum o liberalizaciji trgovine robom i uslugama u području okoliša, u cilju poboljšanja širenja i uvođenja ekološki prihvatljivih tehnologija, politiku zaštite okoliša. Provedba obveza EU-a u skladu s globalnim strateškim planom za biološku raznolikost prihvaćenim u okviru strategije EU-a za biološku raznolikost bit će ključna za rješavanje problema klimatskih promjena te će istodobno donijeti i dodatne društvene, gospodarske i kulturne koristi, smanjenje rizika od katastrofa. Suradnjom EU-a u području upravljanja rizicima od katastrofa[4], koja uključuje izradu nacionalnih procjena rizika povezanih i sa suočavanjem s posljedicama klimatskih promjena te poboljšanjem sposobnosti upravljanja rizicima, pridonosi se boljoj prilagodbi klimatskim promjenama.

9.           Sljedeći koraci

EU mora:

dostaviti svoj planirani nacionalno utvrđeni doprinos do kraja prvog tromjesečja 2015., poticati velika gospodarstva da budu primjer u pravodobnoj dostavi ambicioznih planiranih nacionalno utvrđenih doprinosa, posebno u okviru Foruma velikih gospodarstava te skupina G20 i G7, poticati i prema potrebi podupirati što je više moguće stranaka da izrade ambiciozne planirane nacionalno utvrđene doprinose, odrediti promicanje ambicioznih globalnih mjera u području klime kao središnji prioritet svojih diplomatskih odnosa i dijaloga s partnerskim zemljama, promicati, u okviru UNFCCC-a i drugih multilateralnih i bilateralnih rasprava, donošenje ambicioznog, transparentnog i dinamičnog Protokola kako je gore opisano, pokazati i osigurati stabilnost i predvidivost financijske potpore koju EU zajednički pruža svojim međunarodnim partnerima za ostvarenje razvoja s niskim razinama emisija, otpornog na klimatske promjene, inzistirati na brzoj liberalizaciji trgovine robom i uslugama u području okoliša prije kraja 2015., osigurati da mjere u području klime budu dosljedne s pregovorima UN-a o ciljevima održivog razvoja i financiranju održivog razvoja nakon 2015. te s okvirom za smanjenje rizika od katastrofa nakon 2015. i osigurati da prije kraja 2015. drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola ratificiraju EU i njegove države članice te koliko god je stranaka potrebno da bi se osiguralo njegovo stupanje na snagu.

Komisija će organizirati međunarodnu konferenciju kako bi se poboljšali međusobno razumijevanje raznih planiranih nacionalno utvrđenih doprinosa i prikladnost njihove zajedničke ambicije te kako bi se olakšala razmjena gledišta prije konferencije u Parizu. Na konferenciji, koja će se održati do studenoga 2015., nastojat će se okupiti partnerske zemlje, ključne stručnjake iz akademske zajednice, trustove mozgova i međunarodne organizacije.

Do sredine 2015. Komisija će započeti i s predstavljanjem zakonodavnih prijedloga Europskom parlamentu i Vijeću za provedbu Okvira klimatske i energetske politike do 2030.

Komisija će i dalje uključivati mjere u području klime u svoju gospodarsku i razvojnu suradnju, pokretati inicijative za blisku suradnju s državama članicama u financiranju za razvoj povezanom s klimom te se bolje koristiti otvorenošću svojih programa za znanstvena istraživanja i inovacije kako bi poduprla svoje međunarodne partnere, pomažući im u pripremama za ispunjavanje njihovih obveza u skladu s novim Protokolom.

Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da prihvate predloženi pristup što je prije moguće.

Tablica 1. Predloženi planirani nacionalno utvrđeni doprinos EU-a

Obveza

Vrsta || Apsolutno smanjenje u odnosu na emisije u polaznoj godini.

Obuhvat || Cijelo gospodarstvo.

Područje primjene || Svi staklenički plinovi koji nisu pod nadzorom na temelju Montrealskog protokola: ugljikov dioksid (CO2), · metan (CH4), · dušikov oksid (N2O), · fluorougljikovodici (HFC), · perfluorougljici (PFC), · sumporov heksafluorid (SF6), · dušikov trifluorid (NF3).

Polazna godina || 1990.

Razdoblje || Od 2021. do i uključujući 2030.

Razina smanjenja || Smanjenje domaćih emisija od barem 40 % do 2030.

Postotak obuhvaćenih emisija || 100 %

Uključuje poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe zemljišta || Da.

Neto doprinos međunarodnih mehanizama koji se temelje na tržištu || Nema doprinosa međunarodnih jedinica.

Planiranje || Europsko Vijeće 23. i 24. listopada 2014. odobrilo je Okvir klimatske i energetske politike do 2030. (EUCO 169/14). Europska komisija pripremit će zakonodavne prijedloge za provedbu Okvira klimatske i energetske politike do 2030. (program rada Komisije za 2015.), među ostalim i u sektoru uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva.

Pravednost i ambicija || Ova je obveza u skladu s politikama EU-a kojima se nastoji postići prijelaz na gospodarstvo s niskim razinama emisija, čime se povećava vjerojatnost ostvarenja cilja „manje od 2°C”. Njome se EU postavlja na troškovno učinkovit put k dugoročnom smanjenju domaćih emisija od 80 %, što je u skladu s procjenom Međuvladinog tijela za klimatske promjene o smanjenju emisija u razvijenim zemljama kao skupini potrebnom kako bi se do 2050. emisije smanjile za 80 – 95 % u usporedbi s razinama iz 1990. EU je već iskusio maksimalni rast razine emisija. Prema bazi podataka EDGAR, emisije iz 28 država članica EU-a dosegle su vrhunac od 6,4 Gt ekvivalenta CO2 u 1979.

Ključni preduvjeti

Primijenjeni parametar || Potencijal globalnog zatopljenja u razdoblju od 100 godina u skladu s 4. izvješćem o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene.

Metodologija za procjenu emisija || Smjernice Međuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2006.

Pristup obračunu za poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe zemljišta || Sveobuhvatni okvir za obračun, pristup na osnovi aktivnosti ili zemljišta, za emisije i uklanjanja iz uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, na temelju: i. pravila utvrđenih u Odluci 2/CMP.7, primjenjivim odlukama Konferencije stranaka i zakonodavstvu EU-a (Odluka 529/2013/EU) i ii. trenutne razine okolišnog integriteta.

Obuhvat

Sektori / kategorije izvora || · energija o izgaranje goriva § energetske industrije § proizvodne industrije i graditeljstvo § promet § drugi sektori § ostalo o fugitivne emisije iz goriva § iz krutih goriva § iz tekućeg goriva i prirodnog plina te druge emisije iz proizvodnje energije o prijevoz i skladištenje CO2 · industrijski procesi i uporaba proizvoda o industrija minerala o kemijska industrija o industrija metala o neenergetski proizvodi iz goriva i uporabe otapala o elektronička industrija o uporabe proizvoda kao zamjena za tvari koje oštećuju ozonski omotač o proizvodnja i uporaba drugih proizvoda o ostalo · poljoprivreda o crijevna fermentacija o gospodarenje stajskim gnojem o uzgoj riže o poljoprivredna tla o propisano spaljivanje savana o paljenje poljoprivrednih ostataka u poljima o primjena sredstava za kalcifikaciju o upotreba ureje o ostala gnojiva koja sadrže ugljik o ostalo · otpad o odlaganje krutog otpada o biološka obrada krupnog otpada o spaljivanje i gorenje otpada na otvorenom o obrada i ispuštanje otpadnih voda o ostalo · korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo kako je utvrđeno Odlukom 529/2013/EU o pošumljavanje, obnova šuma o krčenje šuma o gospodarenje šumama o gospodarenje poljoprivrednim zemljištem o gospodarenje pašnjacima o ili jednakovrijedan obračun na osnovi zemljišta, uz primjenu kategorija UNFCCC-a za izvješćivanje o ostale kategorije/aktivnosti koje su izabrali EU i njegove države članice kao stranke Kyotskog protokola i njegove Izmjene iz Dohe.

[1] Program Ujedinjenih naroda za okoliš – „Izvješće o odstupanju emisija za 2014. Sažeto izvješće UNEP-a”

[2] To odgovara dugoročnom cilju EU-a da se do 2050. globalne emisije smanje na polovinu u usporedbi s 1990., što je naglasilo i Vijeće za okoliš u svojim zaključcima 28. listopada 2014.

[3] COM(2011) 112 završna verzija: Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika 2050. godine.

[4] Članci 5. i 6. Odluke 1313/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

Prilog: Popratne informacije o EU-u i emisijskim profilima zemalja odgovornih za najviše emisija u svijetu

EU smanjuje emisije stakleničkih plinova i istodobno ostvaruje gospodarski rast

Izvor: Europska agencija za okoliš, GU ECFIN (baza podataka Ameco), Eurostat