KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Pariški protokol – plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020. /* COM/2015/081 final */
Sadržaj 1............ Sažetak. 3 2............ Pariški protokol 5 3............ Osiguravanje ambicioznih
smanjenja emisija stakleničkih plinova. 6 3.1......... Cilj EU-a za 2030. i
planirani nacionalno utvrđeni doprinos. 6 3.2......... Sudjelovanje u globalnom
nastojanju. 7 4............ Osiguravanje
dinamičnosti redovitim preispitivanjem ciljeva. 8 5............ Povećanje
transparentnosti i odgovornosti 8 6............ Postizanje otpornosti na
klimatske promjene prilagodbom.. 9 7............ Promicanje provedbe i
suradnje. 9 7.1......... Pokretanje javnog i
privatnog financiranja u području klime. 9 7.2......... Jačanje
međunarodnog zajedničkog djelovanja. 10 7.3......... Potpora razvoju i primjeni
tehnologija u području klime. 11 7.4......... Izgradnja kapaciteta. 11 8............ Uključivanje drugih
politika EU-a. 12 9............ Sljedeći koraci 13 1. Sažetak U skladu s najnovijim zaključcima
Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC), bez hitnog djelovanja
klimatske promjene izazvat će ozbiljne, dalekosežne i nepovratne utjecaje
na stanovništvo i ekosustave cijelog svijeta. Za ograničavanje rasta
globalne prosječne temperature na manje od 2 °C u usporedbi s
temperaturom u vremenu prije industrijalizacije (cilj „manje od 2 °C”) bit
će potrebna znatna i trajna smanjenja emisija stakleničkih plinova u
svim zemljama. Globalni prijelaz na niske razine emisija može
se ostvariti bez ugrožavanja gospodarskog rasta i radnih mjesta, te se njime
mogu osigurati znatne mogućnosti za revitalizaciju gospodarstava u Europi
i u svijetu. Mjere za rješavanje problema klimatskih promjena bit će vrlo
korisne i za opću dobrobit. Međutim, odgađanje tog prijelaza
rezultirat će povećanjem ukupnih troškova i smanjenjem broja mogućnosti
za učinkovito smanjenje emisija i pripremu na posljedice klimatskih
promjena. Sve države trebaju djelovati hitno i
zajednički. Od 1994. stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o
promjeni klime (UNFCCC) usredotočene su na taj izazov, te se stoga više od
90 zemalja, razvijenih i onih u razvoju, obvezalo na smanjenje svojih emisija
do 2020. Međutim, obećanja nisu dovoljna da bi se postigao cilj
„manje od 2 °C”[1].
Stoga su stranke UNFCCC-a 2012. započele pregovore za novi pravno
obvezujući sporazum, primjenjiv na sve stranke, kojim bi se svijet
postavio na pravi put k postizanju cilja „manje od 2 °C”. Planira se da
će sporazum iz 2015. biti dovršen u Parizu u prosincu 2015. i da će
se provoditi od 2020. Napretkom postignutim na nedavnoj konferenciji
u Limi stvoreni su preduvjeti za ostvarenje čvrstog sporazuma u Parizu.
Najvažnija je bila odluka kako bi države trebale odrediti svoje planirane
ciljeve smanjenja emisija i izvijestiti o njima puno prije konferencije u
Parizu. Izrađen je i prvi cjelovit nacrt teksta sporazuma iz 2015., u
kojemu se odražavaju stajališta svih stranaka o elementima o kojima se
pregovara. Puno prije konferenciji u Limi, EU je
pokazivao vodstvo i odlučnost u rješavanju problema klimatskih promjena na
globalnoj razini. Na europskom sastanku na vrhu u listopadu 2014., europski
čelnici složili su se da bi EU trebao pojačati svoja nastojanja i do
2030. smanjiti svoje emisije za barem 40 % u usporedbi s 1990. Uslijedile
su izjave Kine i SAD-a. Države članice EU-a u Limi su se obvezale
osigurati otprilike polovinu početnog kapitala od
10 milijardi USD za Zeleni fond za klimu (GCF) kako bi pomogle
zemljama u razvoju. U EU-u je donesen novi plan ulaganja. Planom će se potaknuti javna i privatna ulaganja u
realno gospodarstvo u iznosu od najmanje 315 milijardi EUR tijekom
sljedeće tri godine (2015. – 2017.). Tim će se ulaganjima
olakšati modernizacija i daljnja dekarbonizacija gospodarstva EU-a. Ova je Komunikacija odgovor na odluke iz Lime
i ključan element u ostvarivanju Komisijina prioriteta izgradnje
čvrste energetske unije s politikom o klimatskim promjenama usmjerenom na
budućnost i usklađenom s političkim smjernicama predsjednika
Komisije. Komunikacijom se EU priprema na zadnji krug pregovora prije
konferencije u Parizu u prosincu 2015. Konkretno, o ovoj Komunikaciju treba istaknuti
sljedeće:
odluke s europskog sastanka na vrhu u
listopadu 2014. njome se prenose u predloženi cilj smanjenja emisija EU-a
– njegov planirani nacionalno utvrđeni doprinos (INDC), koji bi EU
trebao dostaviti do kraja prvog tromjesečja 2015.,
predlaže se da sve stranke UNFCCC-a predaju
svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose puno prije konferencije
u Parizu. Kina, SAD i druge zemlje skupine G20, kao i zemlje s visokim i
srednjim prihodima, trebale bi moći dostaviti svoje planirane
nacionalno utvrđene doprinose do prvog tromjesečja 2015.
Najmanje razvijenim zemljama trebalo bi omogućiti veću
fleksibilnost,
predstavlja se vizija transparentnog i
pravno obvezujućeg sporazuma, koji bi uključivao pravedne i ambiciozne
obveze svih stranaka na temelju globalnih ekonomskih i geopolitičkih
prilika koje se mijenjaju. Zajedno bi tim obvezama, koje se temelje na
znanstvenim dokazima, trebalo postaviti svijet na pravi put k smanjenju
globalnih emisija za barem 60 % ispod razina iz 2010. do 2050. Ako se
u Parizu utvrdi nedostatnost ambicije, to bi trebalo rješavati izradom
programa rada s početkom u 2016. u bliskoj suradnji sa Zelenim fondom
za klimu kako bi se utvrdile dodatne mjere za smanjenje emisija,
predlaže se da sporazum iz 2015. bude u
obliku protokola u okviru UNFCCC-a. Vodeća gospodarstva, osobito EU,
Kina i SAD, trebala bi pokazati političko vodstvo tako da čim
prije pristupe protokolu. Protokol bi trebao stupiti na snagu čim ga
ratificiraju države koje su zajedno odgovorne za 80 %
trenutačnih globalnih emisija. Na temelju novog protokola u
financiranju, razvoju i prijenosu tehnologije te izgradnji kapaciteta u
području klime trebalo bi poticati sudjelovanje svih te olakšati
uspješnu i učinkovitu provedbu strategija za smanjenje emisija i
prilagodbu štetnim posljedicama klimatskih promjena,
naglašava se da bi Međunarodna
organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO), Međunarodna pomorska
organizacija (IMO) i Montrealski protokol trebali djelovati kako bi se
učinkovito regulirale emisije iz međunarodnog zračnog i
pomorskog prometa te proizvodnja i uporaba fluoriranih plinova prije kraja
2016.,
naglašava se da bi se drugim politikama
EU-a, u područjima kao što su trgovina, znanstvena istraživanja,
inovacije i tehnološka suradnja, gospodarska i razvojna suradnja,
smanjenje rizika od katastrofa te okoliš, mogla ojačati provedba
međunarodne klimatske politike EU-a i
nadopunjuje ju akcijski plan za diplomaciju
u području klime koji su zajedno izradile Europska služba za vanjsko
djelovanje i Komisija. Akcijski plan usmjeren je na povećanje
aktivnosti EU-a i ostvarivanja saveza s ambicioznim međunarodnim
partnerima u vrijeme priprema za konferenciju u Parizu.
Neki aspekti ove Komunikacije podrobnije su
prikazani u pratećem radnom dokumentu službi Komisije. 2. Pariški protokol Kako bi se njime promicalo zajedničko
djelovanje u skladu s nalazima Međuvladinog tijela za klimatske promjene,
Pariškim se protokolom mora postići sljedeće:
osigurati ambiciozno smanjenje emisija
o
utvrđivanjem da bi dugoročni cilj trebao
biti smanjenje globalnih emisija za barem 60 % ispod razina iz 2010. do
2050.[2]
i o
u tom kontekstu utvrđivanjem jasnih,
konkretnih, ambicioznih i pravednih obveza ublažavanja, koje bi bile pravno
obvezujuće i kojima bi se svijet postavio na pravi put k postizanju cilja
„manje od 2 °C”. Te obveze moraju biti u skladu s načelima UNFCCC-a
koja se primjenjuju s obzirom na promjenjive odgovornosti, sposobnosti i
različite nacionalne okolnosti,
osigurati dinamičnost predviđanjem
globalnog preispitivanja koje će se provoditi svakih pet godina kako
bi se ojačala ambicija tih obveza ublažavanja u skladu s najnovijim
znanstvenim dostignućima,
povećati transparentnost i odgovornost
kako bi se moglo procijeniti jesu li ostvareni ciljevi smanjenja emisija i
povezane obveze. Potrebno je uspostaviti zajednički skup pravila i
postupaka za godišnje izvješćivanje i redovitu provjeru te
međunarodne stručne preglede inventara emisija,
poticati održiv razvoj otporan na klimatske
promjene promicanjem međunarodne suradnje i politika potpore kojima
se smanjuje ranjivost zemalja, a povećava njihov kapacitet za
prilagodbu posljedicama klimatskih promjena i
promicati uspješnu i učinkovitu
provedbu i suradnju poticanjem politika kojima se pokreću znatna,
transparentna i predvidiva ulaganja javnog i privatnog sektora u razvoj s
niskim razinama emisija otporan na klimatske promjene.
Te bi ciljeve trebalo utvrditi u Protokolu. U
tehničkom radnom programu, koji treba biti izrađen do 2017., trebalo
bi navesti detaljna pravila, postupke i ustanove koji će biti potrebni
kako bi se postigli ti ciljevi. Da bi pristupila Protokolu, stranka mora
preuzeti obvezu ublažavanja. Stranke će moći sudjelovati u
odlučivanju u okviru Protokola i imat će pristup financijskim i
drugim sredstvima za potporu provedbi Protokola. Obveze ublažavanja u okviru
Protokola trebale bi biti jednako pravno obvezujuće za sve stranke. Time će se najjasnije pokazati vladama,
tržištima i javnosti da su stranke Protokola predane borbi protiv klimatskih
promjena, jer te obveze predstavljaju:
najjači izraz političke volje
stranke da ispuni svoje obveze,
potrebnu predvidivost i sigurnost za sve
javne i privatne sudionike i
trajnost u kontekstu domaćih
političkih promjena.
Stranke koje se zalažu za to da obveze
ublažavanja ne budu međunarodno obvezujuće moraju pokazati kako se
navedene prednosti mogu ostvariti drukčijim pristupom. Očekuje se da sve države skupine G20,
koje su zajedno odgovorne za oko 75 % globalnih emisija, te druge zemlje s
visokim i srednjim prihodima pravodobno ratificiraju Protokol i provode ga od
2020. EU, Kina i SAD trebale bi primjerno pristupiti Protokolu što je prije
moguće, čime bi pokazale posebno važan znak političkog vodstva.
Protokol bi trebao stupiti na snagu čim zemlje koje su zajedno odgovorne
za emitiranje više od 40 Gt ekvivalenta CO2 u 2015. polože
svoje instrumente ratifikacije. To predstavlja oko 80 % trenutačnih
globalnih emisija. 3. Osiguravanje
ambicioznih smanjenja emisija stakleničkih plinova 3.1. Cilj EU-a za 2030. i planirani
nacionalno utvrđeni doprinos Nastojanjima EU-a u području klimatske i
energetske politike ostvaruju se rezultati. Emisije EU-a smanjile su se za
19 % u razdoblju od 1990. do 2013., a njegov BDP istodobno je narastao za
45 %. Okvirom klimatske i energetske politike EU-a do 2030., koji su
čelnici EU-a utvrdili u listopadu 2014., dodatno će se ojačati
političko okruženje. U Okviru je utvrđen obvezujući cilj
smanjenja emisija koji obuhvaća cijelo gospodarstvo, sve sektore i sve
izvore emisija, uključujući poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe
zemljišta, a odnosi se na smanjenje domaćih emisija za barem 40 % u
usporedbi s 1990. do 2030. Taj je cilj ambiciozan, pravedan i u skladu s
troškovno učinkovitim kretanjem prema cilju smanjenja domaćih emisija
za barem 80 % do 2050.[3] EU je već poduzeo značajne korake kako bi postao
najučinkovitije svjetsko gospodarstvo u pogledu emisija. Ciljem za 2030.
intenzitet emisija gospodarstva EU-a smanjit će se za dodatnih 50 %.
Nedavno odobrenim planom ulaganja EU-a potaknut će se znatno privatno
financiranje za modernizaciju i daljnju dekarbonizaciju gospodarstva EU-a. Trenutačno nema osnove za predlaganje
višeg uvjetnog cilja. Ako se na temelju ishoda pregovora utvrdi ambiciozniji
cilj, EU bi trebao razmotriti uporabu međunarodnih jedinica za nadopunu
domaćih obveza, pod uvjetom da je potpuno osiguran okolišni integritet i
da se izbjegava dvostruko računanje. 3.2. Sudjelovanje u globalnom nastojanju EU je odgovoran za
9 % globalnih emisija i taj se udio smanjuje. U studenome 2014. dvije
zemlje koje su odgovorne za najviše emisija u svijetu, Kina (25 %
globalnih emisija) i SAD (11 % globalnih emisija), slijedile su primjer
EU-a objavivši svoje planirane ciljeve za razdoblje nakon 2020. Zajedno ti
ciljevi obuhvaćaju gotovo polovicu globalnih emisija. Da bi Protokol bio
učinkovit i da bi se njime osigurali jednaki uvjeti za sve na globalnoj
razini, potrebno je sljedeće: ·
širok geografski obuhvat. Kako bi se postigao
potrebni obuhvat emisija, sve stranke osim najmanje razvijenih zemalja moraju
dostaviti svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose što je moguće
ranije tijekom 2015. Sve zemlje skupine G20, kao i zemlje s visokim i srednjim
prihodima, trebale bi moći dostaviti svoje planirane nacionalno
utvrđene doprinose do kraja prvog tromjesečja 2015. O tim bi
planiranim nacionalno utvrđenim doprinosima trebalo izvijestiti u skladu
sa zahtjevima za informiranje utvrđenima u Limi. U tablici 1. cilj
smanjenja domaćih emisija od najmanje 40 % koji su u listopadu 2014.
odredili čelnici EU-a prikazan je u obliku planiranog nacionalno
utvrđenog doprinosa u skladu sa zahtjevima za informiranje utvrđenima
u Limi kako bi se osiguralo da su ciljevi transparentni, mjerljivi i
usporedivi. U toj je tablici prikazan jedinstven obrazac koji bi mogao
poslužiti kao model strankama koje još određuju svoje planirane nacionalno
utvrđene doprinose. Najmanje razvijene zemlje mogle bi na dobrovoljnoj
osnovi dostaviti planirane nacionalno utvrđene doprinose u kojima su
sažeto prikazane politike i mjere te procjena smanjenja emisija. Sve ostale
stranke Protokola moraju stalno imati obvezu ublažavanja. Te bi obveze trebalo
navesti prema abecednom redu stranaka u prilogu Protokolu, ·
cjelovit obuhvat sektora i emisija. Obveze stranaka
moraju djelovati kao snažni poticaji svim sudionicima za daljnje smanjivanje i
ograničavanje globalnih emisija. U Protokolu bi trebalo zahtijevati
smanjenje emisija u svim sektorima, uključujući poljoprivredu,
šumarstvo i ostale uporabe zemljišta, međunarodni zračni i pomorski
promet te fluorirane plinove. Međunarodna organizacija za civilno
zrakoplovstvo, Međunarodna pomorska organizacija i Montrealski protokol
trebali bi djelovati kako bi se učinkovito regulirale emisije iz
međunarodnog zračnog i pomorskog prometa te proizvodnja i uporaba
fluoriranih plinova do kraja 2016., ·
najviša moguća razina ambicije. Puno prije
konferencije u Parizu, svaka stranaka mora odabrati svoju vrstu obveze
ublažavanja te odrediti svoju razinu ambicije i područje primjene obveze s
obzirom na promjenjive odgovornosti, sposobnosti i različite nacionalne
okolnosti. Zemlje s naviše odgovornosti i sposobnosti moraju imati
najambicioznije obveze ublažavanja. Planirani nacionalno utvrđeni doprinos
svake stranke trebao bi predstavljati znatno povećanje ambicije i
područja primjene obveze ublažavanja u odnosu na trenutačnu obvezu.
Njime bi trebalo pokazati konvergenciju u niskim razinama ukupnih emisija i
emisija po stanovniku te smanjenje intenziteta emisija tijekom vremena, ·
čvrste obveze ublažavanja. Apsolutni ciljevi
za cijelo gospodarstvo zajedno s proračunima emisija predstavljaju
najčvršću vrstu obveza. Oni nude niz prednosti, među ostalim
sigurnost, transparentnost, fleksibilnost i, ako se široko primjenjuju, smanjenje
rizika od istjecanja ugljika. U skladu s idejom napretka tijekom vremena, sve
zemlje koje već imaju takve ciljeve trebale bi ih zadržati i povećati
u odnosu na polaznu godinu ili referentno razdoblje iz prošlosti. Zemlje
skupine G20 i druge zemlje s visokim prihodima koje nemaju apsolutne ciljeve u
okviru Protokola za razdoblje nakon 2020. trebale bi se obvezati na takve
ciljeve najkasnije do 2025. Druga gospodarstva u usponu i zemlje sa srednjim
prihodima trebali bi to učiniti što prije i ne kasnije od 2030. 4. Osiguravanje dinamičnosti redovitim preispitivanjem ciljeva Protokolom bi trebalo utvrditi postupak
redovitog preispitivanja i povećavanja obveza ublažavanja, primjenjiv na
sve stranke, u skladu s dugoročnim ciljem Protokola. Ako se
zajedničkim nastojanjima stranaka ne ostvare potrebni rezultati, tim bi
postupkom trebalo potaknuti stranke da povećaju razinu ambicije
postojećih obveza i odrede dovoljno ambiciozne obveze za naredna ciljna
razdoblja. Preispitivanje bi se trebalo provesti 2020. i
zatim svakih pet godina, a njime bi trebalo povećati transparentnost,
jasnoću i razumijevanje obveza ublažavanja s obzirom na njihov doprinos
ostvarenju cilja „manje od 2 °C”. Preispitivanjem bi stranke trebalo
potaknuti da obrazlože napredak u svojim obvezama ublažavanja te zašto smatraju
da su njihova djelovanja bila pravedna i ambiciozna. Postupak bi se trebao temeljiti na znanstvenim
dostignućima i dokazima te bi ga trebalo provoditi uzimajući u obzir
promjenjive odgovornosti, sposobnosti i različite nacionalne okolnosti.
Trebao bi biti jednostavan i učinkovit te bi u okviru njega trebalo
izbjegavati ponavljanje drugih postupaka. Uvjete provedbe ciklusa
preispitivanja trebalo bi s vremenom poboljšavati kako bi se ostalo na pravom
putu k ostvarenju cilja „manje od 2 °C”. Protokolom i pratećim odlukama
Konferencije stranaka potrebno je potaknuti dinamično pokretanje
financiranja, prijenosa tehnologije i izgradnje kapaciteta u području
klime za stranke koje imaju uvjete za to, posebno za one s najmanjim
sposobnostima. To će uključivati postupke redovitog procjenjivanja i
poboljšanja prikladnosti i učinkovitosti sredstava provedbe koja
osiguravaju Zeleni fond za klimu, Globalni fond za okoliš (GEF) i druge
nadležne ustanove. U Parizu će se morati osigurati i potpora strankama za
redovito preispitivanje i postupno jačanje njihovih pristupa prilagodbi. 5. Povećanje transparentnosti i odgovornosti Protokolom se moraju utvrditi ključni
elementi zajedničkog sustava transparentnosti i odgovornosti primjenjivog
na sve stranke. Taj sustav mora uključivati jasna pravila za
praćenje, izvješćivanje, provjeru i obračun te postupak
odgovaranja svake stranke za ispunjenje njezinih obveza. Sustav će biti
ključan za potvrdu da svaka stranka ispunjava svoje obveze i da je na
pravom putu k ostvarenju svojeg cilja. Bit će vrlo važno i izgraditi
povjerenje, poticati ambiciju te osigurati predvidivost i pravnu sigurnost.
Stranke bi trebale najkasnije do trenutka ratificiranja dostaviti najnoviji
skup godišnjih inventara emisija za razdoblje 2010. – 2015. Taj bi sustav trebao biti prikladan za dulje
razdoblje. Iako mora biti dovoljno fleksibilan kako bi obuhvatio niz
različitih vrsta obveza, nacionalnih sposobnosti i prilika, njegova se
fleksibilnost ne bi smjela primjenjivati nauštrb transparentnosti, odgovornosti
i ambicije. Redovita preispitivanja trebali bi provoditi neovisni stručni
revizorski timovi. Novim Protokolom trebalo bi priznati neto prijenose
između zemalja koje su odlučile povezati svoja tržišta ugljika i to
bi trebalo uzeti u obzir pri ocjenjivanju sukladnosti. Konačno, Protokolom bi trebalo
uspostaviti tijelo koje će olakšavati provedbu i rješavati pitanja
sukladnosti povezana s provedbom obveza stranaka. To bi se tijelo trebalo
usredotočiti na obveze povezane s ublažavanjem, uključujući
praćenje, izvješćivanje, provjeru i obračun. Tijelo bi trebalo
biti stručno, nepolitičko, a zadaće će mu biti detaljno
navedene u Protokolu. 6. Postizanje otpornosti na
klimatske promjene prilagodbom Ambiciozne su mjere ublažavanja nužne, no bit
će jednako važno poticati pojedinačne i zajedničke aktivnosti za
pripremu na štetne posljedice klimatskih promjena i prilagodbu njima. Pritom je
ključna uloga sektora uporabe zemljišta u pogledu sigurnosti opskrbe
hranom te drugih okolišnih, društvenih i gospodarskih koristi. Strategija EU-a
za prilagodbu, kojom se dopunjuju strategije država članica, usmjerena je
na razvoj Europe otpornije na klimatske promjene. Prilagodbom na temelju
ekosustava mogu se smanjiti rizik od poplava i erozija tla te poboljšati
kvaliteta vode i zraka. U kontekstu ostvarenja održivog razvoja
otpornog na klimatske promjene za sve stranke, Protokolom bi trebalo naglasiti
da sve stranke trebaju i dalje utvrđivati, planirati i provoditi mjere za
lakšu prilagodbu te izvještavati o njima u svojim nacionalnim komunikacijama.
Protokolom bi se trebalo i dalje olakšavati pomaganje regijama i zemljama koje
su posebno podložne štetnim posljedicama klimatskih promjena, među ostalim
financijskom i tehničkom potporom te izgradnjom kapaciteta. Tako će se Protokolom omogućiti
bolja vidljivost mjera prilagodbe i potpore za prilagodbu te će se
poduprijeti odredbe UNFCCC-a o praćenju i izvješćivanju.
Omogućit će se i bolje razumijevanje učinkovitosti provedenih
mjera za olakšavanje odgovarajuće prilagodbe, na osnovi nacionalnih
izvješća i drugih bitnih informacija, radi osiguravanja boljeg temelja za
daljnje mjere koje će poduzimati stranke. Uz donošenje Protokola, daljnjim odlukama
Konferencije stranaka trebala bi se ojačati provedba odredaba okvira za
prilagodbu iz Cancuna i plana djelovanja iz Nairobija. 7. Promicanje
provedbe i suradnje 7.1. Pokretanje javnog i privatnog financiranja u području
klime Prijelaz na gospodarstva s niskim razinama
emisija otporna na klimatske promjene može se postići samo velikim
promjenama u obrascima ulaganja. Protokolom bi trebalo promicati ulaganja u
programe i politike za niske razine emisija i otpornost na klimatske promjene.
Sve bi se zemlje trebale obvezati na poduzimanje koraka kako bi stvorile bolja
poticajna okruženja za privlačenje ulaganja koja povoljno utječu na
klimu. U skladu s Komunikacijom Komisije „Globalno partnerstvo za
iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” trebalo bi se učinkovito
koristiti svim resursima kako bi se postigli razni međunarodno
utvrđeni ciljevi u području održivog razvoja i klime. Zemlje koje to
mogu trebale bi mobilizirati financijsku potporu strankama Protokola koje
ispunjavaju uvjete za nju. Osnovu financijske potpore potrebno je s vremenom
proširivati u skladu s promjenama mogućnosti stranaka. Sve bi stranke
trebale razjasniti i utjecaj klimatskih promjena na financijske tokove koji
nisu obuhvaćeni financiranjem u području klime. Financiranje mjera u
području klime trebalo bi i dalje odražavati obveze nacionalnih vlada,
poticajna okruženja i strategije ulaganja za razdoblje nakon 2020. Iznos
financiranja u području klime koji će se mobilizirati ovisit će
i o ambiciji i kvaliteti predloženih planiranih nacionalno utvrđenih
doprinosa, daljnjih planova ulaganja i nacionalnih procesa planiranja
prilagodbe. Trenutačno, budući da nema potpunih podataka o
nacionalnim procesima planiranja prilagodbe i planiranim nacionalno
utvrđenim doprinosima, prerano je navoditi detalje o razini i vrsti
potrebnog financiranja u području klime nakon 2020. Financiranje u području klime sredstvima
javnog sektora bit će važno u mobiliziranju sredstava i nakon 2020. U
Protokolu bi trebalo naglasiti i važnost privatnog sektora kao ključnog
izvora dodatnog financiranja u području klime. Trebalo bi razjasniti i
ulogu Zelenog fonda za klimu i Globalnog fonda za okoliš u pružanju potpore za
provedbu. Također bi trebalo zajamčiti najsiromašnijim zemljama i
zemljama koje su najviše podložne klimatskim promjenama da će i dalje
primati prioritetnu potporu. To se najbolje može postići ako je okvir za
financiranje Protokola potpuno usklađen s procesom financiranja za razvoj
i programom razvoja nakon 2015. Protokolom bi trebalo poticati oblikovanje i
uspostavu snažnih poticajnih okruženja za prijelaz na gospodarstva s niskim
razinama emisija otporna na klimatske promjene, a ta okruženja uključuju:
ambiciozne nacionalne klimatske politike,
učinkovito upravljanje,
uključujući okvire za ulaganja, cjenovne poticaje i financijske
instrumente sklonije ulaganjima povezanima s niskim razinama emisija i
otpornošću na klimatske promjene i
pružanje informacija o borbi protiv
klimatskih promjena.
Određivanje cijena ugljika i politike
ulaganja javnih razvojnih banaka imat će ključnu ulogu u tom procesu.
Uključivanje pitanja klime u sve politike i razvojne strategije te sva
ulaganja ključno je kako bi se iskoristile sinergije između
financiranja razvoja, ublažavanja i prilagodbe. 7.2. Jačanje međunarodnog
zajedničkog djelovanja Razmjenom informacija o iskustvima u
oblikovanju politike i promicanjem dobre prakse uvelike će se ubrzati i
proširiti djelovanje u području klime. Posljednjih godina EU je bio
proaktivan u bilateralnim i multilateralnim inicijativama za takve razmjene, na
primjer u okviru bilateralnih političkih dijaloga o trgovanju emisijama,
pokretanjem održivih inicijativa u području energije kojima se pridonosi
razvoju gospodarstava s niskim razinama ugljika te promicanjem razvoja i
praktične primjene politika prilagodbe preko Globalnog saveza za borbu
protiv klimatskih promjena, kojemu sad pripada 38 ranjivih zemalja u razvoju i
osam regija u Africi i Aziji, na Karibima i Pacifiku. Protokolom bi trebalo poticati sustavniju
razmjenu iskustava unutar geografskih regija i među njima,
okupljajući pritom tehničko stručno znanje, među ostalim iz
specijaliziranih organizacija, privatnog sektora, akademske zajednice, regija i
općina. Protokolom bi trebalo dati priznanje značajnim inicijativama
kojima se primjenjuju i dopunjuju nacionalna nastojanja da se smanje emisije i
osigura prilagodba štetnim posljedicama klimatskih promjena. Na konferenciji u
Parizu trebalo bi odlučiti i o nastavku programa rada za utvrđivanje
dodatnih mjera ublažavanja u 2016. u bliskoj suradnji sa Zelenim fondom za
klimu i drugim financijskim ustanovama. To će biti posebno važno ako
nastane jaz između ukupne razine ambicije obveza ublažavanja i smanjenja
emisija potrebnih za ostvarenje cilja „manje od 2 °C”. 7.3. Potpora razvoju i primjeni tehnologija u području klime Razvoj i primjena tehnologija u području
klime imaju ključnu ulogu u ostvarenju ciljeva povezanih s klimatskim
promjenama, kao i u stvaranju radnih mjesta i održivom gospodarskom razvoju.
Kombinacijom financiranja istraživanja, mjera za uvođenje na tržište,
obrazovnih programa, financiranja i politika kojima se određuju cijene
emisija nastaje poticajno okruženje za široku paletu tehnologija. To
uključuje tehnologije za promicanje otpornosti na ekstremne vremenske
uvjete, usluge u području klime i sustave gospodarenja vodom, kao i
proizvodnju energije, industrijske procese, promet, poljoprivredu i smanjenje
krčenja šuma. Zemlje odabiru tehnološke opcije koje im
najbolje odgovaraju, često na temelju procjena tehnoloških potreba i uz
potporu Središta i mreže za klimatsku tehnologiju (CTCN). Inovacije,
uključujući nužno povećanje prijenosa tehnologije, ovise o
dobrovoljnoj suradnji sa sudionicima iz privatnog sektora na razvoju,
financiranju i primjeni tehnologije. Nužno je zadržati postojeća pravila o
intelektualnom vlasništvu. Protokolom bi trebalo priznati ulogu
Tehnološkog izvršnog odbora te Središta i mreže za klimatsku tehnologiju
zajedno s reformiranim postupkom procjene tehnoloških potreba. 7.4. Izgradnja
kapaciteta Izgradnja kapaciteta trebala bi biti sastavni
dio potpore svim aktivnostima povezanima s Protokolom, uključujući
planiranje prilagodbe, obveze izvješćivanja, inventare emisija, prijenos
tehnologije i projekte ublažavanja. Nju bi stoga trebalo ostvariti preko ustanova
odgovornih za aktivnosti potpore u tim područjima, u skladu s potrebama
pojedinih zemalja. Moglo bi se ojačati postojeće
mehanizme u okviru Konvencije, iako će forum za izgradnju kapaciteta iz
Durbana i dalje biti prikladno mjesto rasprave o toj temi. EU aktivno uključuje
izgradnju kapaciteta u svoju potporu za mjere u području klime u zemljama
u razvoju, uključujući mjere povezane s obvezama ublažavanja. Na konferenciji u Parizu trebalo bi se
dogovoriti o pomaganju zemljama kojima je potrebna pomoć u sastavljanju
inventara emisija i uspostavljanju sustava za praćenje, izvještavanje i
provjeru, te u izradi strategija razvoja otpornog na klimatske promjene, s
niskim razinama emisija i odgovarajućim poticajnim strukturama. 8. Uključivanje drugih
politika EU-a U sljedećim mjesecima EU će
pojačati svoju diplomaciju u području klime u okviru priprema za
konferenciju u Parizu. Vanjski ministri EU-a prihvatili su akcijski plan za
diplomaciju u području klime koji su zajedno izradile Europska služba za
vanjsko djelovanje i Komisija. Plan uključuje sljedeće mjere:
postavljanje klimatskih promjena kao
strateškog prioriteta u političkim dijalozima, uključujući
sastanke skupina G7 i G20 te Opće skupštine UN-a,
potporu razvoju s niskim razinama emisija
otpornom na klimatske promjene u okviru razvojne suradnje EU-a i
povezivanje klimatskih promjena s njihovim
mogućim dugoročnim posljedicama, uključujući
sigurnosne rizike.
Usto, drugim politikama EU-a mogu se aktivno
podupirati ciljevi EU-a u međunarodnim pregovorima i provedbi Protokola u
partnerskim zemljama. Tim se politikama partnerskim zemljama može pomoći u
pripremnoj fazi Protokola i kasnije u njegovoj primjeni. One uključuju:
gospodarsku i razvojnu suradnju. EU i
njegove države članice već su vodeći u pružanju službene
pomoći za razvoj i financiranja u području klime zemljama u
razvoju. EU je 2013. uložio više od 9,5 milijardi EUR u
područje klime. EU bi trebao i dalje uključivati ciljeve u
području klime u svoju gospodarsku i razvojnu suradnju. U tu je svrhu
za razdoblje 2014. – 2020. već dogovoreno da će barem
20 % razvojne pomoći EU-a, što iznosi oko
14 milijardi EUR, morati biti povezano s klimom. Države
članice također bi trebale postaviti jasne ciljeve
uključivanja nastojanja u području klime. Nadalje, EU i njegove
države članice trebali bi poboljšati koordinaciju globalnog
financiranja u području klime kako bi povećali njegove
učinke i uspješnost,
znanstvena istraživanja, razvoj tehnologije
i inovacijsku politiku. EU će bolje iskoristiti činjenicu da je
njegov okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020.
potpuno otvoren trećim zemljama te se u okviru njega pruža
financijska potpora manje razvijenim zemljama. EU će promicati
svijest o svojem obvezivanju da u okviru tog programa uloži barem
28 milijardi EUR u mjere u području klime. Dijelom tog
iznosa omogućit će se široka međunarodna suradnja za
stavljanje tehnologija u području klime na tržište i obrazovanje
znanstvenika i poduzetnika te će se pridonijeti ciljevima diplomacije
u području klime,
trgovinsku politiku. U svojim
bilateralnim trgovinskim sporazumima EU i njegovi partneri u slobodnoj
trgovini obvezuju se na promicanje ciljeva u području klime i
učinkovito provođenje UNFCCC-a, među ostalim i redovnim
strukturiranim dijalozima i suradnjom u pitanjima klime i trgovine. U
okviru sustava GSP+ (sustava općih carinskih povlastica) EU zemljama
u razvoju koje su ratificirale i učinkovito provode međunarodne
konvencije, uključujući one o klimatskim promjenama, nudi bolji
pristup tržištu. U Svjetskoj trgovinskoj organizaciji EU surađuje sa
svojim trgovinskim partnerima kako bi prije kraja 2015. sklopili važan
međunarodni sporazum o liberalizaciji trgovine robom i uslugama u
području okoliša, u cilju poboljšanja širenja i uvođenja
ekološki prihvatljivih tehnologija,
politiku zaštite okoliša. Provedba obveza
EU-a u skladu s globalnim strateškim planom za biološku raznolikost
prihvaćenim u okviru strategije EU-a za biološku raznolikost bit
će ključna za rješavanje problema klimatskih promjena te će
istodobno donijeti i dodatne društvene, gospodarske i kulturne koristi,
smanjenje rizika od katastrofa. Suradnjom
EU-a u području upravljanja rizicima od katastrofa[4], koja uključuje izradu nacionalnih procjena rizika povezanih
i sa suočavanjem s posljedicama klimatskih promjena te poboljšanjem
sposobnosti upravljanja rizicima, pridonosi se boljoj prilagodbi
klimatskim promjenama.
9. Sljedeći koraci EU mora:
dostaviti svoj planirani nacionalno
utvrđeni doprinos do kraja prvog tromjesečja 2015.,
poticati velika gospodarstva da budu primjer
u pravodobnoj dostavi ambicioznih planiranih nacionalno utvrđenih
doprinosa, posebno u okviru Foruma velikih gospodarstava te skupina G20 i
G7,
poticati i prema potrebi podupirati što je
više moguće stranaka da izrade ambiciozne planirane nacionalno
utvrđene doprinose,
odrediti promicanje ambicioznih globalnih
mjera u području klime kao središnji prioritet svojih diplomatskih
odnosa i dijaloga s partnerskim zemljama,
promicati, u okviru UNFCCC-a i drugih
multilateralnih i bilateralnih rasprava, donošenje ambicioznog,
transparentnog i dinamičnog Protokola kako je gore opisano,
pokazati i osigurati stabilnost i
predvidivost financijske potpore koju EU zajednički pruža svojim
međunarodnim partnerima za ostvarenje razvoja s niskim razinama
emisija, otpornog na klimatske promjene,
inzistirati na brzoj liberalizaciji trgovine
robom i uslugama u području okoliša prije kraja 2015.,
osigurati da mjere u području klime
budu dosljedne s pregovorima UN-a o ciljevima održivog razvoja i
financiranju održivog razvoja nakon 2015. te s okvirom za smanjenje rizika
od katastrofa nakon 2015. i
osigurati da prije kraja 2015. drugo
obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola ratificiraju EU i njegove
države članice te koliko god je stranaka potrebno da bi se osiguralo
njegovo stupanje na snagu.
Komisija će organizirati međunarodnu
konferenciju kako bi se poboljšali međusobno razumijevanje raznih
planiranih nacionalno utvrđenih doprinosa i prikladnost njihove
zajedničke ambicije te kako bi se olakšala razmjena gledišta prije konferencije
u Parizu. Na konferenciji, koja će se održati do studenoga 2015., nastojat
će se okupiti partnerske zemlje, ključne stručnjake iz akademske
zajednice, trustove mozgova i međunarodne organizacije. Do sredine 2015. Komisija će
započeti i s predstavljanjem zakonodavnih prijedloga Europskom parlamentu
i Vijeću za provedbu Okvira klimatske i energetske politike do 2030. Komisija će i dalje uključivati
mjere u području klime u svoju gospodarsku i razvojnu suradnju, pokretati
inicijative za blisku suradnju s državama članicama u financiranju za
razvoj povezanom s klimom te se bolje koristiti otvorenošću svojih
programa za znanstvena istraživanja i inovacije kako bi poduprla svoje
međunarodne partnere, pomažući im u pripremama za ispunjavanje
njihovih obveza u skladu s novim Protokolom. Komisija poziva Europski parlament i
Vijeće da prihvate predloženi pristup što je prije moguće. Tablica 1. Predloženi planirani nacionalno utvrđeni doprinos EU-a Obveza Vrsta || Apsolutno smanjenje u odnosu na emisije u polaznoj godini. Obuhvat || Cijelo gospodarstvo. Područje primjene || Svi staklenički plinovi koji nisu pod nadzorom na temelju Montrealskog protokola: ugljikov dioksid (CO2), · metan (CH4), · dušikov oksid (N2O), · fluorougljikovodici (HFC), · perfluorougljici (PFC), · sumporov heksafluorid (SF6), · dušikov trifluorid (NF3). Polazna godina || 1990. Razdoblje || Od 2021. do i uključujući 2030. Razina smanjenja || Smanjenje domaćih emisija od barem 40 % do 2030. Postotak obuhvaćenih emisija || 100 % Uključuje poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe zemljišta || Da. Neto doprinos međunarodnih mehanizama koji se temelje na tržištu || Nema doprinosa međunarodnih jedinica. Planiranje || Europsko Vijeće 23. i 24. listopada 2014. odobrilo je Okvir klimatske i energetske politike do 2030. (EUCO 169/14). Europska komisija pripremit će zakonodavne prijedloge za provedbu Okvira klimatske i energetske politike do 2030. (program rada Komisije za 2015.), među ostalim i u sektoru uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva. Pravednost i ambicija || Ova je obveza u skladu s politikama EU-a kojima se nastoji postići prijelaz na gospodarstvo s niskim razinama emisija, čime se povećava vjerojatnost ostvarenja cilja „manje od 2°C”. Njome se EU postavlja na troškovno učinkovit put k dugoročnom smanjenju domaćih emisija od 80 %, što je u skladu s procjenom Međuvladinog tijela za klimatske promjene o smanjenju emisija u razvijenim zemljama kao skupini potrebnom kako bi se do 2050. emisije smanjile za 80 – 95 % u usporedbi s razinama iz 1990. EU je već iskusio maksimalni rast razine emisija. Prema bazi podataka EDGAR, emisije iz 28 država članica EU-a dosegle su vrhunac od 6,4 Gt ekvivalenta CO2 u 1979. Ključni preduvjeti Primijenjeni parametar || Potencijal globalnog zatopljenja u razdoblju od 100 godina u skladu s 4. izvješćem o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene. Metodologija za procjenu emisija || Smjernice Međuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2006. Pristup obračunu za poljoprivredu, šumarstvo i ostale uporabe zemljišta || Sveobuhvatni okvir za obračun, pristup na osnovi aktivnosti ili zemljišta, za emisije i uklanjanja iz uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, na temelju: i. pravila utvrđenih u Odluci 2/CMP.7, primjenjivim odlukama Konferencije stranaka i zakonodavstvu EU-a (Odluka 529/2013/EU) i ii. trenutne razine okolišnog integriteta. Obuhvat Sektori / kategorije izvora || · energija o izgaranje goriva § energetske industrije § proizvodne industrije i graditeljstvo § promet § drugi sektori § ostalo o fugitivne emisije iz goriva § iz krutih goriva § iz tekućeg goriva i prirodnog plina te druge emisije iz proizvodnje energije o prijevoz i skladištenje CO2 · industrijski procesi i uporaba proizvoda o industrija minerala o kemijska industrija o industrija metala o neenergetski proizvodi iz goriva i uporabe otapala o elektronička industrija o uporabe proizvoda kao zamjena za tvari koje oštećuju ozonski omotač o proizvodnja i uporaba drugih proizvoda o ostalo · poljoprivreda o crijevna fermentacija o gospodarenje stajskim gnojem o uzgoj riže o poljoprivredna tla o propisano spaljivanje savana o paljenje poljoprivrednih ostataka u poljima o primjena sredstava za kalcifikaciju o upotreba ureje o ostala gnojiva koja sadrže ugljik o ostalo · otpad o odlaganje krutog otpada o biološka obrada krupnog otpada o spaljivanje i gorenje otpada na otvorenom o obrada i ispuštanje otpadnih voda o ostalo · korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo kako je utvrđeno Odlukom 529/2013/EU o pošumljavanje, obnova šuma o krčenje šuma o gospodarenje šumama o gospodarenje poljoprivrednim zemljištem o gospodarenje pašnjacima o ili jednakovrijedan obračun na osnovi zemljišta, uz primjenu kategorija UNFCCC-a za izvješćivanje o ostale kategorije/aktivnosti koje su izabrali EU i njegove države članice kao stranke Kyotskog protokola i njegove Izmjene iz Dohe. [1] Program Ujedinjenih naroda za
okoliš – „Izvješće o odstupanju emisija za 2014. Sažeto izvješće
UNEP-a” [2] To odgovara dugoročnom cilju EU-a da se do 2050. globalne emisije
smanje na polovinu u usporedbi s 1990., što je naglasilo i Vijeće za
okoliš u svojim zaključcima 28. listopada 2014. [3] COM(2011) 112 završna verzija: Plan za prijelaz na konkurentno
gospodarstvo s niskom razinom ugljika 2050. godine. [4] Članci 5. i 6. Odluke 1313/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu Prilog: Popratne informacije o EU-u i
emisijskim profilima zemalja odgovornih za najviše emisija u svijetu EU smanjuje emisije
stakleničkih plinova i istodobno ostvaruje gospodarski rast Izvor: Europska agencija za
okoliš, GU ECFIN (baza podataka Ameco), Eurostat