14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 183/26

—

članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

—

zaključke Europskog vijeća koje se 15. i 16. ožujka 2002. sastalo u Barceloni, a koje je pozvalo na „poboljšanje ovladavanja temeljnim vještinama, osobito poučavanjem najmanje dvaju stranih jezika od vrlo rane dobi”, kao i na utvrđivanje pokazatelja jezičnih kompetencija (1);

—

zaključke Vijeća od 19. svibnja 2006. kojima su definirana načela europskog pokazatelja jezičnih kompetencija (2);

—

zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (ET 2020), koji ističu važnost jačanja jezične kompetencije (3);

—

zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o ulozi jezičnih kompetencija u poboljšanju mobilnosti koji su istaknuli važnost dobrog poznavanja stranih jezika kao ključne kompetencije nužne za napredovanje u suvremenom svijetu i na tržištu rada (4);

—

Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+ koja, između ostaloga, za cilj ima poboljšanje poučavanja i učenja jezika (5).

—

zaključke Vijeća od 22. svibnja 2008. o višejezičnosti, koji države članice pozivaju na suradnju s ciljem poboljšanja europske suradnje u području višejezičnosti te na poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi poboljšale učinkovito poučavanje jezika (6);

—

Rezoluciju Vijeća od 21. studenoga 2008. o europskoj strategiji za višejezičnost koja poziva države članice na promicanje višejezičnosti kao potpore konkurentnosti, mobilnosti i zapošljivosti te kao sredstva jačanja međukulturnog dijaloga (7).

1.

Jezična raznolikost temeljna je sastavnica europske kulture i međukulturnog dijaloga, a sposobnost komuniciranja na jeziku koji nije materinski priznata je kao jedna od ključnih kompetencija čijem bi stjecanju građani trebali težiti (8).

2.

Jezični krajolik EU-a složen je i raznovrstan, s nacionalnim čimbenicima koji utječu na učenje i poučavanje jezika te sa znatnim razlikama u zakonodavstvu i praksi koje se odnose na učenje i poučavanje jezika.

3.

Jezične kompetencije doprinose mobilnosti, zapošljivosti i osobnom razvoju europskih građana, osobito mladih, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. za rast i radna mjesta.

4.

Razina jezičnih vještina mnogih mladih ljudi u Europi mogla bi se poboljšati te, unatoč određenom napretku postignutom posljednjih desetljeća, još postoje znatne razlike među zemljama u pogledu dostupnosti učenja jezika.

5.

Učenje klasičnih jezika kao što su starogrčki i latinski može olakšati učenje jezika, kao i doprinijeti održivosti našeg zajedničkog nasljeđa budući da su starogrčki i latinski izvor mnogih suvremenih jezika.

1.

EU i države članice trebaju ocijeniti napredak postignut u razvoju jezičnih kompetencija, pri čemu svaka zemlja tom napretku doprinosi u skladu s nacionalnim kontekstom i okolnostima.

2.

Procjena jezičnih kompetencija može pomoći u promicanju višejezičnosti i učinkovitom poučavanju i učenju jezika u školi.

3.

Takva bi se procjena mogla provoditi na temelju smjernica naznačenih u Prilogu ovom dokumentu te bi trebalo obuhvaćati sve četiri jezične vještine: čitanje, pisanje, slušanje i govorenje.

4.

Procjena bi mogla:

1.

Donesu i poboljšaju mjere usmjerene na promicanje višejezičnosti i povećanje kvalitete i učinkovitosti poučavanja i učenja jezika, između ostaloga poučavanjem, od rane dobi, najmanje dvaju jezika uz glavni jezik / glavne jezike nastave te istraživanjem potencijala inovativnih pristupa razvoju jezičnih kompetencija.

2.

Nastoje razviti odgovarajuće metode za procjenu poznavanja jezika u skladu s Prilogom ovom dokumentu.

3.

Razviju mjere za potporu djeci i odraslima pripadnicima migrantskih zajednica za učenje jezika/jezikâ zemlje domaćina.

4.

Iskoriste mogućnosti programa Erasmus+ i europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi ostvarile te ciljeve.

5.

U većoj mjeri iskoriste europske alate za transparentnost i inicijative osmišljene za podupiranje i promicanje učenja jezikâ, poput Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike, Europassa, Europske jezične mape i Europske jezične oznake.

1.

Razmijene iskustva i najbolje prakse pomoću otvorene metode koordinacije kako bi poboljšale učinkovitost i kvalitetu učenja i poučavanja jezika.

2.

Priznaju ulogu koju u učenju jezika mogu imati neformalno i informalno učenje tako što će istražiti načine priznavanja i vrednovanja jezičnih kompetencija stečenih na taj način, u skladu s Preporukama Vijeća iz 2012. godine o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (10).

3.

Istraže načine kojima se može povećati privlačnost učenja jezika, kao i osigurati veća predanost učenju jezika, među ostalim koristeći IKT i otvorene obrazovne resurse, s ciljem smanjenja broja učenika koji odustaju od učenja jezika prije stjecanja odgovarajuće razine poznavanja jezika.

1.

Istraži izvedivost procjene jezičnih kompetencija u državama članicama, među ostalim koristeći se nacionalnim podacima ako su dostupni, uz potporu skupine sastavljene od stručnjaka iz država članica i u suradnji sa Stalnom skupinom za pokazatelje i referentne vrijednosti.

2.

S državama članicama i Eurostatom istraži, u skladu s okvirom europskog statističkog sustava i s ciljem poboljšanja usporedivosti, načine upotpunjavanja postojećih podataka EU-a o broju učenika u srednjem obrazovanju koji uče treći jezik (11) u skladu s ciljem iz Barcelone i okvirom ET 2020.

3.

Nastavi i poboljša suradnju s drugim organizacijama koje se bave ovim područjem, kao što je Vijeće Europe i njegov Europski centar za suvremene jezike.