OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

1.1.        Područje primjene prijedloga

Cilj je ovog prijedloga Uredbe unaprijediti pristup radnika službama za potporu mobilnosti radnika u EU-u, čime se potiče pravična mobilnost i povećava pristup prilikama za zapošljavanje u Uniji.

Njime se zamjenjuju odredbe o razmjeni informacija o slobodnim radnim mjestima, molbama za posao i životopisima u državama članicama („popunjavanje slobodnih radnih mjesta“) koje se trenutačno mogu naći u Poglavlju II. i članku 38. Uredbe 492/2011[1] i temelji se na članku 46. Uredbe o funkcioniranju Unije („Ugovor“). Njime se isto tako (ponovno) uspostavlja Europska mreža službi za zapošljavanje, pod nazivom EURES, radi pružanja pomoći u potrazi za poslom i zapošljavanjem u državama članicama. Slična je mreža aktivna danas na temelju Odluke Komisije donesene u 2012.[2]. Prema tome, nakon donošenja Uredbe, Komisija će staviti izvan snage navedenu Odluku o funkcioniranju postojeće mreže EURES.

Člankom 45. Ugovora osigurava se sloboda kretanja radnika u Uniji, dok su u članku 46. propisane mjere za ostvarenje te slobode, posebno osiguravanjem bliske suradnje između javnih službi za zapošljavanje. Komisija je na temelju članka 149. Ugovora nedavno dala prijedlog za uspostavu mreže javnih službi za zapošljavanje[3] radi produbljivanja suradnje i uzajamnog učenja. Ta će mreža obuhvaćati niz ciljeva i inicijativa u obliku poticaja i dopunjuje ovaj prijedlog.

1.2.        Osnova prijedloga

Sloboda kretanja jedna je od četiri temeljne slobode Europske unije i glavni sastavni dio građanstva EU-a. U članku 45. UFEU-a utjelovljeno je pravo slobodnog kretanja građana EU-a u drugu državu članicu radi posla.

Mobilnost donosi društvene i ekonomske koristi. Sve veća mobilnost radne snage unutar EU-a pridonijet će povećanju mogućnosti zapošljavanja za radnike, a poslodavcima će omogućiti lakše i brže popunjavanje radnih mjesta. Time se pridonosi razvoju europskog tržišta rada s visokom stopom zaposlenosti (članak 9. UFEU-a).

Mobilnost unutar tržišta rada EU-a relativno je niska u usporedbi s veličinom tržišta rada i aktivnim stanovništvom EU-a. Godišnja mobilnost u bivšem EU27 iznosila je 0,29 %, što je ispod stope u Australiji (1,5 % između 8 država) i Sjedinjenim Američkim Državama (2,4 % između 50 država)[4]. Samo oko 7,5 milijuna pripadnika Europske radne snage od oko 241 milijun (tj. 3,1 %) radno su aktivni u drugoj državi članici[5].  Trenutačno neke države članice imaju visoke stope nezaposlenosti dok druge istovremeno imaju puno slobodnih radnih mjesta.

Znatno se povećao broj radnika koji su izrazili „čvrstu namjeru“ (tj. udio onih koji planiraju migrirati u sljedećih 12 mjeseci) preseliti se u inozemstvo radi posla[6].  Broj prijava na EURES-u pokazuje da sve veći broj ljudi traži posao preko nacionalnih granica. Broj tražitelja zaposlenja koji su se registrirali na portalu EURES-a povećao se s 175 000 na 1 200 000 između 2007. i prosinca 2013., ali nije došlo do odgovarajućeg povećanja mobilnosti radne snage.

Danas se samo oko 700 000 osoba u prosjeku godišnje seli u drugu državu članicu radi posla[7], dok projekcije na temelju anketa pokazuju da bi se oko 2,9 milijuna građana EU-a željelo preseliti u sljedećih 12 mjeseci[8]. To predstavlja veliki potencijal za mobilnost i izazov za mrežu EURES.

Postoje mnogi razlozi zašto je potencijal za mobilnost radne snage unutar EU-a još uvijek neiskorišten i zašto građani ne ostvaruju svoju namjeru da postanu mobilni radnici. Istraživanja[9] pokazuju da su najčešće poteškoće koje radnici očekuju ili s kojima se suočavaju nedovoljno znanje jezika i poteškoće s pronalaskom posla. EU može doprinijeti rješavanju problema s pronalaženjem posla podizanjem svijesti o mogućnostima zapošljavanja u Uniji i razvojem odgovarajućih službi za podršku čiji je cilj poticanje zapošljavanja unutar EU-a. To će biti zadatak mreže EURES.

Dok je funkcioniranje mreže EURES djelomično promijenjeno na inicijativu Komisije na temelju njezine odluke iz 2012., Poglavlje II. Uredbe 492/2011 koja predstavlja europski regulatorni okvir za popunjavanje radnih mjesta i razmjenu informacija između država članica o mobilnosti radne snage unutar EU-a nije izmijenjeno od 1992.

Potrebno je provesti opsežnu reviziju kako bi se uzeli u obzir novi uzorci mobilnosti, sve veći zahtjevi za pravičnom mobilnosti, promjene u tehnologiji razmjene podataka o slobodnim radnim mjestima, korištenje raznih kanala za zapošljavanje od strane tražitelja zaposlenja i poslodavaca te sve veća uloga drugih posrednika na tržištu rada, uz javne službe za zapošljavanje u pružanju usluga zapošljavanja. Pravična mobilnost je dobrovoljna mobilnost u skladu s propisima o radu i radnim normama te pravima radnika u Uniji.

U zaključcima Europskog vijeća od 28. i 29. lipnja 2012. o Paktu za rast i zapošljavanje prepoznata je politička važnost jačanja mobilnosti radne snage unutar EU-a u vrijeme visokih stopa nezaposlenosti: „portal EURES trebao bi se razbiti u pravi europski alat za popunjavanje slobodnih radnih mjesta i zapošljavanje (...)“ U zaključcima Europskog vijeća od 13. i 14. prosinca 2012. o Godišnjem pregledu rasta i zaposlenosti mladih za 2013.  Komisija je pozvana da predloži novu uredbu o EURES-u.

U Izvješću o građanstvu EU-a za 2013.[10] Komisija se obvezala u 2013. predložiti inicijativu  za modernizaciju EURES-a u cilju jačanja uloge i učinka službi za zapošljavanje na nacionalnoj razini i poboljšati koordinaciju mobilnosti radne snage u EU-u (2. djelovanje). Modernizacija EURES-a dio je i Komunikacije Komisije „Slobodno kretanje građana EU-a i njihovih obitelji: pet djelovanja kojima se može nešto postići“[11] od 25. studenoga 2013.  kao dio djelovanja radi pomaganja lokalnim vlastima za primjenu pravila slobode kretanja EU-a na terenu (5. djelovanje).

U skladu sa zahtjevom u gore navedenim zaključcima s Europskog vijeća održanog  28. i 29. lipnja 2012., mreža EURES postupno će se proširivati kako bi obuhvatila pripravnički staž i naukovanje.

Pomoć u zapošljavanju mladih unutar EU-a pruža „Tvoj prvi posao preko EURES-a”. U ovoj shemi kombinira se prilagođena pomoć u traženju posla s financijskom potporom za troškove putovanja na razgovore za posao, prilagodbu na radnom mjestu itd. Komisija planira nastaviti podržavati takve programe. Prijedlogom Uredbe trebala bi se također jačati sposobnost službi za zapošljavanje da razvijaju partnerstva koja će donijeti lakše zapošljavanje unutar EU-a za mlade ljude. Kako bi se osigurala usklađenost s postojećim inicijativama na razini EU-a, poput Velike koalicije za digitalne poslove i Europskog saveza za pripravništvo, mreža EURES također će aktivno poticati razvoj tih inicijativa.

1.3.        Nedostaci mreže EURES

U skladu s paketom za zapošljavanje[12] Komisija je u 2012. donijela Odluku o modernizaciji i jačanju EURES mreže[13].Ta Odluka zamjenjuje Odluku Komisije iz 2003. [14] i cilj joj je stvoriti poticaje za jačanje aktivnosti posredovanja, popunjavanja radnih mjesta i zapošljavanja u postojećoj mreži EURES, među ostalim, otvaranjem prema privatnim službama za zapošljavanje („PSZ“), ako je to moguće, bez izmjena pravne osnove (Uredba 492/2011). Provedbena odluka Komisije 2012/733/EU stupila je na snagu 1. siječnja 2014.

Dokazi pokazuju da je mreža EURES, s oko 900 savjetnika i zajedničkom platformom za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Europi, portalom EURES, pomogla mnogim tražiteljima zaposlenja i poslodavcima da ostvare mogućnosti koje im nudi mobilnost. Oni koji posegnu za tim instrumentom i iskoriste usluge koje on nudi, uglavnom to cijene.

Međutim, očito je da instrument ovakav kakav je danas nije dovoljno opremljen za poticanje uzoraka pravične mobilnosti kao dio rješenja za neravnotežu na europskom tržištu rada, posebno s obzirom na veličinu radne snage EU-a i prirodu izazova u trenutačnoj gospodarskoj situaciji. Utvrđeni su sljedeći nedostaci u funkcioniranju mreže EURES:

– nepotpuna baza slobodnih radnih mjesta i životopisa dostupnih na razini EU-a za sve države članice (transparentnost tržišta rada);

– ograničena sposobnost posredovanja portala EURES-a, koji povezuje slobodna radna mjesta i životopise na razini EU-a, zbog ograničenog stupnja semantičke interoperabilnosti podataka koji dolaze iz nacionalnih sustava slobodnih radnih mjesta (mogućnost automatskog posredovanja);

– neujednačen pristup uslugama EURES-a u cijelom EU-u jer tražitelji posla i poslodavci ne primaju sustavno sve potrebne informacije mreže EURES niti primaju ponudu za daljnju pomoć u prvoj fazi zapošljavanja (uključivanje);

– ograničena dostupnost pomoći u posredovanju, zapošljavanju i popunjavanju radnih mjesta za one tražitelje posla i poslodavce koji su iskazali interes za mobilnost radne snage unutar EU-a, uključujući za dobivanje pristupa aktivnim mjerama za tržište rada te informiranju i savjetovanju o socijalnoj sigurnosti (usluge podrške); 

– neučinkovita razmjena informacija o tržištu rada između država članica o nedostacima i viškovima radne snage, što otežava bolje ciljanu praktičnu suradnju u mreži EURES (razmjena informacija i suradnja).

1.4.        Ciljevi prijedloga

Opći je cilj učiniti mrežu EURES učinkovitim instrumentom za tražitelja zaposlenja ili poslodavca zainteresiranog za mobilnost unutar EU-a. Posebni ciljevi prijedloga u vezi s navedenim nedostacima su sljedeći:

– ostvariti gotovo potpunu ponudu slobodnih radnih mjesta na portalu EURES-a tako da tražitelji zaposlenja iz cijele Europe imaju pristup istim radnim mjestima, u kombinaciji s opsežnom bazom dostupnih životopisa na temelju kojih registrirani poslodavci mogu tražiti nove zaposlenike;

– omogućiti portalu EURES-a uspješno automatsko povezivanje slobodnih radnih mjesta i životopisa iz svih država članica, uz prijevod na sve jezike EU-a te razumijevanje vještina, sposobnosti, kvalifikacija i zanimanja stečenih na nacionalnoj i sektorskoj razini;;

– učiniti dostupnim osnovne informacije o mreži EURES diljem Unije svakom tražitelju zaposlenja ili poslodavcu koji traže usluge zapošljavanja i stalno omogućavati svim zainteresiranim osobama pristup mreži EURES; 

– pomoći takvoj zainteresiranoj sobi u spajanju, traženju zaposlenja i zapošljavanju putem mreže EURES;

– podržati rad mreže EURES putem razmjene informacija o nedostacima i viškovima radne snage na nacionalnoj razini i koordinirati djelovanja u svim državama članicama;

2.            REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENE UČINKA

2.1.        Savjetovanja s državama članicama

Polazna točka za Odluku iz 2012. bilo je ocjenjivanje mreže EURES iz 2010[15]. U okviru priprema za Odluku iz 2012. održana su savjetovanja s državama članicama o postojećim nedostacima i mogućem budućem usmjerenju mreže EURES. Službeno savjetovanje o nacrtu Odluke sa Savjetodavnim odborom za „Slobodu kretanja radnika“ održano je u jesen 2012. Pozdravljen je glavni cilj odluke, odnosno, preusmjeravanje usluga koje pruža EURES s usluga pružanja općih informacija i smjernica prema posredovanju, popunjavanju radnih mjesta i zapošljavanju. Sve su države članice podržale ideju o programskom ciklusu i zajedničkim pokazateljima o aktivnostima EURES-a u cilju povećanja transparentnosti o radu, jačanja razvoja informacija i unaprjeđenja koordinacije djelovanja.

Od tada su pojedine države članice na stručnim sastancima podrobnije objasnile svoja stajališta o opsegu budućih provedbenih mjera u svjetlu nacionalne prakse i ograničenja. Kao rezultat tih sastanaka, dogovorena je prilagodba pristupa prema otvaranju mreže pružateljima usluga, koji nisu javne službe za zapošljavanje, kako bi se državama članicama dalo više vremena da razmotre načine razvoja partnerstava na nacionalnoj razini.

2.2.        Savjetovanja s praktičarima

Nastavljajući se na navedena savjetovanja o mreži EURES općenito, u 2013. poslani su upitnici kako bi se dobio pregled praksi u vezi s pristupom slobodnim radnim mjestima na nacionalnoj razini, pristupom mreži EURES za tražitelje zaposlenja i poslodavce te organizacijom aktivnosti posredovanja, popunjavanja radnih mjesta i zapošljavanja diljem mreže EURES. Odgovori na upitnike potvrđuju nedostatke koje je utvrdila Komisija jer pokazuju da u državama članicama postoje velike razlike o tome (a) na koja se radna mjesta primjenjuje popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Europi (transparentnost tržišta rada); (b) koja je početna točka za omogućavanje automatskog posredovanja, (c) kako dobiti pristup mreži EURES u praksi (uključivanje) i (d) stvarno pružanje usluga podrške.

2.3.      Procjena učinka

U skladu sa svojom politikom o boljem uređenju, Komisija je provela procjenu učinka alternativnih politika za uklanjanje utvrđenih nedostataka.

Različite alternativne politike uključivale su (1) održavanje statusa quo, (2) izmjenu Uredbe 492/2011 u području ovlasti Komisije za provedbu odredbi, (3) uvođenje nove Uredbe s potpuno novim odredbama i (4) uvođenje nove Uredbe s posebnom zadaćom Komisije koja uključuje povećanje suradnje između javnih i privatnih službi za zapošljavanje. Sve su mogućnosti analizirane u odnosu na opći cilj razvoja mreže EURES u učinkovit instrument za tražitelja zaposlenja ili poslodavca zainteresiranog za mobilnost unutar EU-a.

Procjena učinka pokazala je da bi prva mogućnost uzrokovala kašnjenja s reformom koja je pokrenuta odlukom iz 2012. Drugom mogućnosti omogućilo bi se Komisiji da uvede odgovarajuće mjere i da nastavi s postupkom prema učinkovitijem instrumentu, ali, u svjetlu ograničenja nekih država članica, nije bilo očekivano da će se osigurati željeni ishod Odluke bez promjena u samoj Uredbi 492/2011. Drugom mogućnosti isto se ne bi postupno uklonili nedostaci u automatskom posredovanju, uvođenju, uslugama potpore i razmjene informacija i suradnje. Preferirana mogućnost je stoga zamjena Uredbe 492/2011 i Odluke iz 2012. s neovisnim instrumentom u koji su uključene odredbe dvaju instrumenata i koji će se baviti svim nedostacima. U okviru te mogućnosti odbačen je niz specifičnih alternativa jer nisu bila razmjerne posebnim ciljevima. Za četvrtu mogućnost, koja bi u 3. mogućnost uključila mandat za Komisiju za neovisno uspostavljanje partnerstva s novim službama za zapošljavanje u interesu mreže EURES u cjelini, smatralo se da ide dalje od onoga to je u ovoj fazi nužno.

Odbor za procjenu učinka dao je mišljenje o nacrtu procjene učinka 5. prosinca 2013. Mišljenje Odbora za procjenu učinka te konačni tekst procjene učinka i njezin sažetak objavljeni su zajedno s ovim prijedlogom.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

3.1.        Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 46. UFEU-a, što je ista pravna osnova kao za Uredbu (EU) br. 492/2011, kojom se dopušta donošenje Uredbi ili Direktiva na temelju redovnog zakonodavnog postupka.

3.2.        Načela supsidijarnosti i proporcionalnosti

Namjere predložene Uredbe usko su povezane s ciljevima iz članka 3. stavka 3. UEU-a u skladu s kojima je Europska unija osnovana kao unutarnje tržište utemeljeno na visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu čiji je cilj potpuna zaposlenost i društveni napredak, članka 9. UFEU-a, promicanje visoke stope zaposlenosti, jamstvo odgovarajuće društvene zaštite i članka 45. UFEU-a („pravo prihvaćanja stvarno učinjenih ponuda za zaposlenje; (...) unutar državnog područja država članica u tu svrhu “).

Pojedine posebne mjere u ovom prijedlogu usko su međusobno povezane. One se uzajamno podržavaju i trebale bi zajedno učiniti od mreže EURES preferirani instrument za tražitelja zaposlenja ili poslodavca zainteresiranog za mobilnost unutar EU-a. Budući da te mjere podrazumijevaju širenje postojećih obveza transparentnosti, omogućavanja automatskog posredovanja, osiguranje jednakog pristupa mreži EURES u cijeloj Uniji, definiranje praktičnih službi za potporu i širenje postojećih rješenja za razmjenu informacija, smatra se da one predstavljaju sveobuhvatan, ali uravnotežen odgovor na različite nedostatke u postojećem okviru za suradnju. Te su mjere prikladne i u svjetlu položaja nezaposlenih osoba na tržištu rada, potreba tražitelja zaposlenja („čvrste namjere“) i (tehnološkog) razvoja na tržištima slobodnih radnih mjesta i zapošljavanja.

Svaka je pojedina mjera sama po sebi opravdana kao mjera koja doprinosi slobodi kretanja radnika iz članka 46. Ugovora. Cilj je svake od mjera unaprjeđenje „bliske suradnje između nacionalnih službi za zapošljavanje“ (članak 46. točka (a) UFEU-a) i/ili prilagodba „odgovarajućih alata“ povezivanju slobodnih radnih mjesta s molbama za posao (članak 46. točka (d) UFEU-a).

Budući da popunjavanje slobodnih radnih mjesta te prosljeđivanje molbi za posao i životopisa preko granica te posljedično zapošljavanje radnika podrazumijevaju zajednički okvir za suradnju između organizacija u različitim državama članicama, države članice ne mogu dovoljno ostvariti ciljeve prijedloga same i stoga je potrebno djelovanje na razini EU-a.

U skladu s načelom proporcionalnosti, ovom Uredbom ne prelazi se ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva. Iz razloga transparentnosti, države članice učinit će dostupnim na portalu EURES-a samo ona slobodna radna mjesta i životopise koji su već dostupni na nacionalnoj razini. Automatsko povezivanje postiže se jednostavnim alatima interoperabilnosti, a ne nametanjem zajedničkog klasifikacijskog sustava za uporabu na nacionalnoj razini. Uključivanje tj. uvođenje usluga EURES-a u rad na recepcijama službi za zapošljavanje, može se ostvariti uobičajenim sredstvima informiranja (na internetu i/ili na papiru) i koristi se samo u onim situacijama u kojima postoje izravni kontakt na izričit zahtjev pojedinaca u ciljnim skupinama (tj. u slučaju zahtjeva za rad s klijentom u službama za zapošljavanje). Usluge potpore mogu se pružati na nacionalnoj razini putem niza mogućnosti i kanala i njihova jačina i intenzitet te opseg mogu se određivati na temelju pojedinačne situacije tražitelja zaposlenja i poslodavaca. Države članice sustavnije će razmjenjivati informacije o nedostatku ili višku radne snage i povezanim politikama, ail odluka o tim politikama izvan je područja primjene ove Uredbe.

4.           UTJECAJ NA PRORAČUN

Ovaj prijedlog neće imati poseban utjecaj na proračun EU-a. Na sve aktivnosti koje će Europska komisija provoditi za mrežu EURES i koje će dovesti do potrebe za ljudskim i/ili financijskim resursima primjenjuje se Uredba kojom se uspostavlja Program za zapošljavanje i socijalne inovacije(„EaSI”) (2014. – 2020.)[16] i one će biti pokrivene godišnji dodijeljenim proračunskim sredstvima za taj program.

Za razdoblje 2014. – 2020. ovaj će program EU-a financirati horizontalne mjere kao što su portal EURES-a, zajednički program osposobljavanja, ciljani programi mobilnosti kao što su „Tvoj prvi posao preko EURES-a” i razvoj europske klasifikacije vještina/stručnosti, kvalifikacija i zanimanja (ESCO). Za isto su razbolje aktivnosti u državama članicama u području mobilnosti unutar EU-a prihvatljive za financiranje iz Europskog socijalnog fonda.

5.           PODROBNI PREGLED PRIJEDLOGA

5.1.        Poglavlje I. – Opće odredbe

U ovom su poglavlju definirani predmet prijedloga (članak 1.) i njegovi ključni pojmovi (članak 2.).

Prijedlogom se u jedinstven okvir ugrađuju odredbe poglavlja II. i članka 38. Uredbe 492/2011 i Odluke Komisije 733/2012/EU o mreži EURES.

U cijelom se prijedlogu radnici i poslodavci nazivaju ciljnim skupinama. Radnici su definirani u odnosu na prava dodijeljena građanima u skladu s člankom 45. UFEU-a. Za potrebe odredbi, oni su građani koji traže posao i imaju se pravo baviti određenom aktivnošću kao zaposlene osobe i na državnom području druge države članice. Međutim, oni mogu biti i državljani trećih zemalja koji imaju zakonito boravište u državi članici i radnu dozvolu, pod uvjetom da se mogu preseliti u drugu državu članicu. Prijedlog se odnosi i na one kategorije građana koji traže praksu ili mogućnosti pripravničkog staža koje bi mogle dovesti do stalnog zaposlenja.

Na temelju zahtjeva Europskog vijeća od 28. – 29. lipnja 2012., neki članovi mreže EURES istražuju na neformalnoj osnovi mogućnosti proširenja opsega na pripravnički staž i naukovanja. Provedba pilot projekta počet će tijekom 2014. i omogućiti državama članicama da dobrovoljno dijele ponude za zaposlenje i molbe za posao.

Cilj bi trebao biti postupno razvijanje razmjene informacija, ponuda za zaposlenje i molbi za posao u tom području izvan situacija obuhvaćenih ugovorom o radu.

5.2.        Poglavlje II. – Uspostavljanje mreže EURES

Ovim se Poglavljem ponovno uspostavlja mreža EURES (članak 3.) U njemu je propisan sastav (članak 4. stavak 1.) i uloge i odgovornosti a) Komisije (Europski koordinacijski ured, članak 6.), b) tijela koja su odredile države članice za primjenu ove Uredbe (nacionalni koordinacijski uredi, članak 7.) i c) organizacije koje sudjeluju u mreži EURES kao pružatelji usluga (Partneri EURES-a, članak 9.) Budući da se radi o mreži uzajamne pomoći, sve te organizacije dijele zajedničke odgovornosti (članak 4. stavak 2.).

Mreža EURES pridonosi širokim ciljevima politike (članak 5.). Kao instrument koji olakšava mobilnost unutar EU-a, on čini jedno od mnogih rješenja i politika kojima se potiče visok stupanj zaposlenja.

U članku 8. utvrđuje se okvir na temelju kojeg će pojedine države članice odobravati pridruživanje organizacija mreži EURES kao partnera EURES-a, uz primjenu minimalnih zajedničkih kriterija iz Priloga (članak 8. stavak 4.). Ova je odredba glavna osnova za širenje članstva u mreži EURES u okviru ovog prijedloga. Cilj je uspostaviti fleksibilni mehanizam kojim se državama članicama omogućuje da (postupno) uključe u mrežu EURES onoliko organizacija koliko smatraju da će biti korisno za daljnje ostvarivanje ciljeva EURES mreže.

– Prvo, nije navedena definicija organizacije koja predaje zahtjev tako da se pristup može odobriti nizu organizacija, uključujući privatne službe za zapošljavanje ili službe za zapošljavanje trećeg sektora, organizacije poslodavaca, sindikate, trgovačke komore i nevladine organizacije koje pružaju potporu radnicima migrantima. Sve bi te organizacije mogle na neki način dati smisleni doprinos poticanju mobilnosti radne snage unutar EU-a.

– Drugo, budući da se na neke od tih organizacija mogu primjenjivati posebna ograničenja u vezi s njihovim mandatom, pravnim položajem ili administrativnom sposobnošću, one mogu sudjelovati samo u određenim dijelovima aktivnosti mreže EURES (članak 9. stavak 1.).

– Treće, ove organizacije mogu postati partnerice EURES-a u suradnji s drugim organizacijama (članak 8. stavak 6.). Okvir stoga ostavlja prostora za veliku fleksibilnost u izgradnji partnerstava na nacionalnoj razini i s time zemljopisni i tematski utjecaj i pružanje usluga na nacionalnoj razini u skladu s uzorcima i potrebama mobilnosti.

Člankom 8. stavkom 3. uvodi se pravo na prijavu službi za zapošljavanje. To se pravo može ostvarivati samo u zemlji u kojoj predmetne službe za zapošljavanje zakonito djeluju (načelo teritorijalnosti). Dok će javne službe za zapošljavanja i dalje igrati važnu ulogu u mreži EURES (članak 10.), pojedine države članice odlučivat će o zahtjevima drugih vrsta službi za zapošljavanje. Država članica može uvesti dodatne kriterije uz one navedene u Prilogu, ako to smatra nužnim (članak 8. stavak 5.).

Člankom 11. uvodi se jedinstveno tijelo za upravljanje za olakšavanje praktične suradnje između Komisije i država članica za potrebe ove Uredbe.

5.3.        Poglavlje III. – Transparentnost

Ovim se poglavljem uvode posebne mjere u vezi s transparentnošću i automatskim povezivanjem:

– ostvariti gotovo potpunu ponudu slobodnih radnih mjesta na portalu EURES-a tako da tražitelji zaposlenja iz cijele Europe imaju pristup istim radnim mjestima, u kombinaciji s opsežnom bazom dostupnih životopisa na temelju kojih registrirani poslodavci mogu tražiti nove zaposlenike (članci 14., 15. i 17.);

– omogućiti portalu EURES-a uspješno automatsko povezivanje slobodnih radnih mjesta i životopisa iz svih država članica, s prijevodom na sve jezike EU-a i razumijevanjem vještina, sposobnosti, kvalifikacija i zanimanja stečenih na nacionalnoj razini (članak 16.).

Odredbama iz ovog poglavlja izričito se pruža potpora širenju primjene načela transparentnosti na organizacije koje nisu javne službe za zapošljavanje, u načelu dobrovoljnim sudjelovanjem partnera EURES-a u mreži EURES. Osim toga, potiče se javne službe za zapošljavanje da razvijaju partnerstva sa svim drugim mjerodavnim organizacijama na načelu jednostavnog pristupa portalu EURES-a (članak 15. stavak 2.) i da olakšavaju prijenos informacija na nacionalnoj razini stvaranjem nacionalnog centra (članak 15. stavak 5.).

Gotovo potpuno popunjavanje slobodnih radnih mjesta

Sve države članice trenutačno ne objavljuju na portalu EURES-a sva slobodna radna mjesta objavljena i dostupna na nacionalnoj razini. U članku 14. stavku (1) točki (a) traži se od država članica da daju na raspolaganje portalu EURES-a sva slobodna radna mjesta koja svake godine objavljuju i time proširuje područje primjene članka 13. Uredbe 492/2011.

Prvo, to znači uklanjanje svih općih administrativnih prepreka u prijenosu slobodnih radnih mjesta na portal EURES-a, kao što su ona u vezi s prirodom i trajanjem ugovora ili planovima poslodavaca za zapošljavanje (članak 14. stavak 2.).

Drugo, uključuje dodavanje postojećih slobodnih radnih mjesta radnim mjestima (a) dostupnima u javnim službama za zapošljavanje na lokalnoj ili regionalnoj razini, ali koja se ne dijele na središnjoj razini niti su dostupna portalu EURES-a; (b) od trećih stranaka, kao što su privatne usluge zapošljavanja, kada su dostupna javnim službama za zapošljavanje na temelju postojećih nacionalnih sporazuma i (c) od EURESS partnerstva.

Uzimajući u obzir relativno novije tehnološke promjene u vezi s preuzimanjem podataka s interneta, ograničen broj država članica koje koriste takve alate i moguće probleme sa zaštitom podataka, u ovoj se fazi ne predlaže zahtijevanje od država članica da na portalu EURES-a objave sve podatke prikupljene alatima za prikupljanje podataka na internetu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Široka baza molbi za posao i životopisa

Trenutačno na europskoj razini nema automatske elektroničke razmjene životopisa ili drugih informacija iz profila tražitelja podataka, unatoč frazi iz članka 13. Uredbe 492/2011. U članku 14. stavku 1. točki (b) traži se od država članica da ubuduće objave na portalu EURES-a svoje molbe za posao i životopise koji su dostupni na nacionalnoj razini, pod uvjetom da je osoba pristala na njihov prijenos na portal EURES-a.

To se odnosi na prijenos portalu EURES-a podataka koje tražitelji zaposlenja daju na raspolaganje a) izravno javnim službama za zapošljavanje i (b) javnim službama za zapošljavanje kao rezultat sporazuma ili dogovora o razmjeni podataka između javnih službi za zapošljavanje i drugih službi za zapošljavanje i (c) partnerima EURES-a To bi poslodavcima registriranim na portalu EURES-a omogućilo izravan pristup većoj bazi životopisa.

Mehanizmi potpore za pristup tražitelja zaposlenja i poslodavaca putem interneta

Kako bi se tražiteljima zaposlenja i poslodavcima olakšala razmjena molbi za posao, životopisa i slobodnih raznih mjesta preko granica, uvode se dvije obveze: (a) u članku 15. zahtijeva se od javnih službi za zapošljavanje i drugih partnera EURES-a da olakšaju pristup portalu EURES-a na portalima za traženje posla kojima upravljaju i (b) člankom 17. predviđa se da javne službe za zapošljavanje i partneri EURES-a koji unose svoje podatke, moraju ponuditi tražiteljima zaposlenja i poslodavcima odgovarajuću pomoć kada se žele registrirati na portal EURES-a.

Automatsko povezivanje

Europska komisija razvija Europsku klasifikaciju o vještinama, sposobnostima, kvalifikacijama i zanimanjima. Dok je njezina najvažnija funkcija služiti kao automatizirani alat za povezivanje vještina za portal EURES-a, ona će omogućiti potpunu interoperabilnost podataka između nacionalnih portala za traženje posla diljem Europe.

S tehničkog stajališta, za ostvarivanje interoperabilnosti za potrebe automatskog povezivanja nije potrebno usklađivanje klasifikacijskih sustava. Radi uvođenja prikladnog mehanizma u zakonodavstvu Unije koji će omogućiti svim državama članicama razvoj automatskog povezivanja preko granica na nacionalnim portalima za traženje posla, u članku 16. predviđeno je da će države članice izraditi početni inventar kako bi označile sve klasifikacije prema toj europskoj klasifikaciji i iz nje. U članku 16. stavku 3. određen je datum dostave za sve države članice, a nakon tog datuma svi će razmijenjeni podaci biti interoperabilni, pod uvjetom da se koriste tehničke norme i predlošci (članak 16. stavak 5.).

Odgovornost za kvalitetu podataka

Odgovornost za kvalitetu slobodnih radnih mjesta, točnost podataka koje pruža i njihovu usklađenost s nacionalnim zakonodavstvom i nacionalnim normama snosi organizacija koja je podatke učinila dostupnima na portalu EURES. Kako bi se korisnike obavijestilo o toj odgovornosti, na portalu se nalazi izjava Komisije o ograničenju odgovornosti. U članku 14. stavku 4. upućuje se na potrebu za takvim nacionalnim zakonodavstvom i normama, dok se u stavku 5. utvrđuju načela o suradnji i razmjeni podataka u tom području te se stavkom 6. predviđa da izvor podataka o slobodnim radnim mjestima mora biti sljediv (do organizacije koja ih čini dostupnima).

5.4.        Poglavlje IV. – Usluge podrške

Ovim se poglavljem uvode posebne mjere u vezi s uključivanjem i uslugama podrške:

– učiniti dostupnima osnovne informacije o mreži EURES diljem Unije svakom tražitelju zaposlenja ili poslodavcu koji traži usluge zapošljavanja i stalno omogućavati svim zainteresiranim osobama pristup mreži EURES (članak 19. i članak 20. stavak 1.);

– pomoći svakoj takvoj zainteresiranoj osobi s povezivanjem, popunjavanjem radnih mjesta i zapošljavanjem putem mreže EURES (članci 20. stavci 2. – 4. , članci 21. do 23.).

Odredbama iz ovog poglavlja izričito se pruža potpora pružanju usluga podrške organizacija koje nisu javne službe za zapošljavanje, u načelu putem dobrovoljnog sudjelovanja partnera EURES-a u mreži EURES. Osim toga, potiče se javne službe za zapošljavanje da razvijaju partnerstva kako bi poslodavcima pružile dosljedan paket usluga u području mobilnosti radne snage unutar EU-a (članak 21. stavak 4.).

Načela

U članku 18. stavcima 1. i 2. sadržano je načelo da države članice moraju osigurati učinkovit pristup mreži EURES na svom državnom području te da one razvijaju koordinirani pristup uslugama podrške, uzimajući u obzir svoju odgovornost za sustav odobravanja za partnere EURES-a, nesmetano funkcioniranje nacionalnog koordinacijskog ureda i ulogu javnih službi za zapošljavanje u zaštiti javnog interesa u tome području. U članku 18. stavku 3. navedene su mogućnosti izbornika za pružanje usluge na državnom području svake države članice.

U članku 18. stavku 5. sadržano je načelo da usluge podrške radnicima moraju biti besplatne, a za većinu usluga potpore poslodavcima naknade se mogu naplaćivati u skladu s nacionalnom praksom (članak 18. stavak 6.).

Uključivanje

U članku 19. i članku 20. stavku 1. predviđeno je da (a) svaki radnik i poslodavac koji je zatražio usluge službe za zapošljavanje u EU-u mora dobiti nužne osnovne informacije o tome što EURES može za njih učiniti i (b) da svaki zainteresirani radnik mora biti proaktivno upoznat s „ponudom EURES-a“ za dodatnom pomoći.

Usluge podrške

Trenutačno organizacije u mreži EURES pružaju usluge informiranja, usmjeravanja i savjetovanja tražiteljima zaposlenja i poslodavcima, na sljedeće načine:

– (...)  pomažu i savjetuju tražitelje zaposlenja koji su zainteresirani za rad u inozemstvu o prikladnim slobodnim radnim mjestima i pružaju im pomoć i potporu u izradi molbi za posao i životopisa, u skladu s preporučenim modelom europskog životopisa. Tražitelji zaposlenja imat će priliku unijeti svoje životopise u bazu podatka EURES-a.; 

– (…) pružaju informacije i usluge posredovanja pri zapošljavanju poslodavcima koji žele zapošljavati radnike iz drugih zemalja, uključujući savjete i pomoć pri specificiranju profila mogućih kandidata. Oni će promicati bazu podataka životopisa EURES-a kao alata kojim će poslodavci dobiti pristup osobama zainteresiranima za rad u inozemstvu.

Odlukom iz 2012. države članice pozvane su više se usredotočiti na povezivanje, popunjavanje radnih mjesta i zapošljavanje.

Radi pružanja potpore dosljednijoj provedbi u okviru mreže EURES, u zakonodavstvu EU-a trebale bi biti navedene usluge potpore koje će se pružati tražiteljima zaposlenja i poslodavcima koji su zainteresirani za pomoć u vezi s mobilnosti radnika unutar EU-a. Člancima 20. – 23. obuhvaćen je cijeli niz usluga, od osnovnih informacija i smjernica, do prilagođene pomoći, uključujući u području socijalnog osiguranja i podrške nakon zapošljavanja.

Posebne usluge podrške

Pogranični radnici suočeni su s posebnim problemima u vezi sa socijalnim osiguranjem, oporezivanjem i osiguranjem i stoga im je potrebna posebna pomoć.

Predmetne države članice mogu odlučiti uspostaviti strukture za suradnju i pružanje podrške u pograničnim regijama i tako gdje to učine, usluge podrške pograničnim radnicima moraju uključivati a) rješenja uspostave jedinstvenog mjesta za obavijesti o slobodnim radnim mjestima, molbama za posao i životopisima (članak 15. stavak 6.); b) ciljane osnovne informacije (članak 19. stavak 2.) te c) u vezi sa socijalnim osiguranjem, integrirani mrežni pristup (članak 23. stavak 2.) te pomoć i upućivanje nadležnim tijelima za socijalno osiguranje (članak 23. stavak 3.).

Jedan poseban oblik tih struktura za potporu su prekogranična partnerstva. Na temelju smjernica javnih službi za zapošljavanje u državama članicama, one mogu spojiti, u različita partnerstva, ovisno o regionalnim prekograničnim potrebama tržišta rada, javne službe za zapošljavanje, poslodavce i organizacije sindikata, lokalne vlasti i druge institucije koje se bave s problemima zapošljavanja i strukovnog obrazovanja u pograničnim regijama. Prekogranične regije koje zadovoljavaju uvjete za posebne strukture podrške su područja koja služe kao izvori radne snage u kojima postoji značajan stupanj prekograničnog putovanja na posao ili jasan potencijal za prekogranična putovanja na posao.

Nediskriminacijski pristup aktivnim politikama tržišta rada

U članku 24. propisano je načelo da ne smije biti diskriminacije u pristupu aktivnim politikama tržišta rada među državljanima koji se kreću na teritoriju vlastite zemlje i državljanima koji se sele u druge države članice (jednako postupanje u slučaju mobilnosti prema van). To slijedi iz članka 5. Uredbe 492/2011 u kojem je predviđeno da radnici koji traže zaposlenje u državi članici primaju pomoć jednaku onoj koja je dostupna državljanima te države članice (jednako postupanje u slučaju mobilnosti prema unutra).

5.5.        Poglavlje V. – Odnos s politikama mobilnosti

U ovom se poglavlju uvode posebne mjere:

– podržati rad mreže EURES putem razmjene informacija o nedostacima i viškovima radne snage na nacionalnoj razini i koordinirati djelovanja u svim državama članicama (članci 25. do 30.).

Odredbama iz ovog poglavlja izričito se pruža potpora proširenju prikupljanja i preispitivanja informacija, podataka i pokazatelja organizacija koje nisu javne službe za zapošljavanje, sudjelovanjem partnera EURES-a u mreži EURES.

Opća svrha razmjene informacija i izvješćivanja

Opća je svrha ovog poglavlja učvrstiti postojeća rješenja za razmjenu informacija u mreži EURES radi postizanja kvalitete konkretnih kolektivnih rezultata ili koordinacije politika država članica.

Aktivnosti u vezi s razmjenom informacija

Člankom 25. preuzima se obveza dogovorena u okviru pregovora o Programu EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI). Time bi se trebala olakšati integracija rezultata analitičkih aktivnosti mreže EURES o tokovima mobilnosti radne snage i uzorcima. Budući da je bolje uključiti tu odredbu u Uredbu o EURES-u, predlaže se ukidanje tog članka u Programu EaSI (vidi članak 35.).

Člankom 26. uvodi se obveza država članica da dijele informacije o tržištu rada važne za mobilnost radne snage unutar EU-a. Time će se državama članicama pomoći da povežu mjere u okviru mreže EURES sa širom slikom politika za mobilnost.

Člankom 27. nastoji se poticati sve organizacije unutar mreže EURES, odnosno, koordinacijske urede, javne službe za zapošljavanje i druge partnere EURES-a, da otvoreno i proaktivno dijele dostupne informacije o situaciji u pojedinim državama članicama koje bi mogle biti korisne radnicima zainteresiranim na mobilnost unutar EU-a. Do danas su te informacije prikupljali samo koordinacijski uredi koji su ih zatim stavljali na portal EURES-a. Radnicima će koristiti uključiviji pristup odozdo prema gore za prikupljanje takve vrste informacija. Taj se rezultat može konsolidirati u obliku dogovorenih predložaka (članak 27. stavak 3.).

Člankom 28. preuzima se pristup o programiranju iz Odluke iz 2012. Razmjenom informacija o planiranim aktivnostima, resursima i praćenju između nacionalnih koordinacijskih ureda povećala bi se učinkovitost cijele mreže EURES. Na taj se način mogu povećati sinergije i razvoj specifičnih zajedničkih projekata zapošljavanja.

Aktivnosti u vezi s izvješćivanjem

U članku 29. utvrđeni su načini mjerenja rezultata mreže EURES.

Člankom 30. želi se nastaviti s pristupom iz članka 17. Uredbe 492/2011 prema kojem se izvješćuje o provedbi Poglavlja II. Uredbe svake dvije godine.

5.6.        Poglavlje VI. – Završne odredbe

U članku 31. pojašnjava se da se sve mjere predviđene u ovoj Uredbi moraju provoditi u skladu sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti osobnih podataka i nacionalnim provedbenim mjerama. Budući da je Komisija u svojoj ulozi Europskog koordinacijskog ureda jedan od dionika, potrebno je uzeti u obzir i Uredbu 45/2001.

Člankom 32. predviđa se ex post evaluacija provedbe ove Uredbe.

Članci 33. i 34. sadržavaju uobičajene odredbe u sekundarnom zakonodavstvu EU-a o primjeni članaka 290. i 291. UFEU-a.

U članku 35. navedene su odredbe koje treba staviti izvan snage.

U članku 36. naglašava se postojanje prijelaznih sporazuma u skladu s ugovorima o pristupanju. Ova se odredba primjenjuje na Hrvatsku.

2014/0002 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o Europskoj mreži službi za zapošljavanje, pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 46.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[17],

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[18],

nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)       Slobodno kretanje radnika temeljna je sloboda građana Unije i jedan od stupova unutarnjeg tržišta u Uniji utjelovljen u članku 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor“). Njegova se provedba dalje razvija u zakonodavstvu Unije čiji je cilj jamčiti potpuno ostvarivanje prava građana Unije i članova njihovih obitelji.

(2)       Slobodno kretanje radnika ključni je element za razvoj integriranog tržišta rada u Uniji koji omogućuje mobilnost radnika iz područja s visokom stopom nezaposlenosti u područja koja obilježava nedostatak radne snage. Time se omogućuje pronalaženje odgovarajućih vještina za ispražnjena radna mjesta i svladavanje uskih grla na tržištu rada.

(3)       Odredbama Uredbe 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (kodifikacija)[19] uspostavljeni su mehanizmi za popunjavanje slobodnih radnih mjesta i razmjenu informacija dok su u Provedbenoj odluci od 26. studenoga 2012. sadržane odredbe o funkcioniranju mreže pod nazivom EURES (Europska služba za zapošljavanje) u skladu s tom uredbom. Potrebno je revidirati taj regulatorni okvir kako bi se uzeli u obzir novi uzorci mobilnosti, veći zahtjevi za pravičnom mobilnosti, promjene u tehnologiji za razmjenu podataka o slobodnim radnim mjestima, korištenje različitih kanala za zapošljavanje za tražitelje zaposlenja i poslodavce te sve veća uloga posrednika na drugim tržištima rada u pružanju usluga zapošljavanja, uz javne službe za zapošljavanje.

(4)       Kako bi se radnicima pomoglo da učinkovito ostvaruju pravo na slobodu kretanja, pomoć u skladu s ovom Uredbom dostupna je svakom državljaninu države članice Unije koji ima pravo baviti se djelatnošću kao zaposlena osoba, kao i njegovim članovima obitelji, u skladu s člankom 45. Ugovora. Države članice daju jednak pristup državljaninu treće zemlje koji, na temelju zakonodavstva Unije ili nacionalnog zakonodavstva, ima pravo na jednako postupanje u tom području kao i njihovi državljani.

(5)       Sve veća međuovisnost između tržišta rada zahtjeva bolju suradnju između službi za zapošljavanje u cilju omogućivanja slobode kretanja za sve radnike na temelju dobrovoljne i pravične mobilnosti unutar Unije u skladu s člankom 46. točkom (a) Ugovora i zato je potrebno uspostaviti zajednički okvir za suradnju između država članica i Komisije u području mobilnosti radne snage u Uniji. Ovim bi se okvirom trebala ujediniti na jednom mjestu sva slobodna radna mjesta u Uniji te mogućnost prijave na ta radna mjesta („popunjavanje slobodnih radnih mjesta“), utvrditi pružanje povezanih usluga podrške radnicima i poslodavcima i osigurati zajednički pristup razmjeni informacija koje su potrebne za olakšavanje navedene suradnje.

(6)       U „Programu za rast i radna mjesta“ Europsko vijeće zatražilo je istraživanje mogućnosti širenja mreže EURES na pripravnički staž i naukovanje, s tim da pripravnički staž i naukovanje mogu biti obuhvaćeni postojećom Uredbom, pod uvjetom da se predmetne osobe smatraju radnicima uz upućivanje na prava dana građanima sukladno članku 45. Ugovora. Potrebno je uvesti odgovarajuću razmjenu informacija o mobilnosti za pripravnike i naučnike u Uniji te razviti odgovarajuće usluge podrške za kandidate za ta radna mjesta, na temelju mehanizma za popunjavanje ponuđenih radnih mjesta kada se to smatra izvedivim u skladu s odgovarajućim normama i vodeći računa o nadležnostima država članica.

(7)       U cijeloj je Uniji potrebna dosljednija primjena usluga popunjavanja slobodnih radnih mjesta, podrške i razmjene informacija o mobilnosti radnika u Uniji. Mreža EURES stoga mora biti uspostavljena kao sastavni dio zajedničkog okvira za suradnju između država članica i Komisije. Potrebno je utvrditi uloge i odgovornosti različitih organizacija koje sudjeluju u mreži, kao što je Europska komisija („Europski koordinacijski ured“), tijela koja su države članice odredile za poduzimanje radnji na nacionalnoj razini („nacionalni koordinacijski uredi“) i organizacije koje pomažu tražiteljima zaposlenja i poslodavcima („partneri EURES-a“).

(8)       Transnacionalna i prekogranična suradnja i potpora svim organizacijama koje rade za EURES u državama članicama bila bi olakšana strukturom na razini Unije („Europski koordinacijski ured“) koja bi trebala pružati zajedničke informacije, aktivnosti osposobljavanja, alate i smjernice. Ta bi struktura trebala isto tako biti odgovorna za razvoj Europskog portala za radnu mobilnost (portal EURES), zajedničke IT platforme. Za usmjeravanje rada potrebno je pripremiti višegodišnje programe rada u dogovoru s državama članicama.

(9)       Države članice trebale bi uspostaviti koordinacijske urede na nacionalnoj razini radi pružanja opće potpore i pomoći svim organizacijama na njihovom teritoriju koje rade za EURES i podržati suradnju s istovjetnim organizacijama u drugim državama članicama i s Europskom koordinacijskom uredu. Ti koordinacijski uredi trebali bi u prvom redu imali zadaću rješavati prigovore i probleme u vezi sa slobodnim radnim mjestima te provjeravati pitanja usklađenosti u vezi s dobrovoljnom i pravičnom mobilnosti radnika u Uniji.

(10)     Suradnja socijalnih partnera u mreži EURES posebno pridonosi analizi prepreka mobilnosti te promicanju pravične i dobrovoljne mobilnosti radnika u Uniji, uključujući u pograničnim regijama. Predstavnici socijalnih partnera na razini Unije stoga bi trebali biti uključeni u opću strukturu upravljanja mreže EURES, dok nacionalne organizacije poslodavaca i sindikati mogu zatražiti partnerstvo s EURES-om.

(11)     Sastav mreže EURES trebao bi biti prilagodljiv kako bi se omogućilo sudjelovanje drugih organizacija koje nisu prethodno navedene u cilju prilagodbe promjenama na tržištu u odnosu na službe zapošljavanja. Pojava raznih službi za zapošljavanje u kombinaciji s promijenjenom ulogom javnih službi za zapošljavanje u vezi s nacionalnim uslugama zapošljavanja ukazuje da države članice i Europska komisija moraju uložiti zajedničke napore u otvaranje mreže EURES, kao glavnog alata Unije za pružanje usluga zapošljavanja unutar Unije.

(12)     Brojnije članstvo u mreži EURES donosi društvene, ekonomske i financijske koristi. Na taj se način povećava učinkovitost u pružanju usluga jer se olakšavaju partnerstva, povećava nadopunjavanje i poboljšava kvaliteta. Njime se povećava tržišni udio mreže EURES jer novi članovi u okviru mehanizama za popunjavanje slobodnih radnih mjesta stavljaju na raspolaganje slobodna radna mjesta, molbe za posao i životopise. Transnacionalna i prekogranična suradnja, koja je ključno obilježje rada EURES mreže, mogla bi pridonijeti stvaranju inovativnih oblika učenja i suradnje između službi za zapošljavanje, uključujući u području standarda kvalitete za slobodna radna mjesta i usluge podrške. Time bi se povećala važnost mreže EURES kao jednog od glavnih alata dostupnih državama članicama i Europskoj komisiji za pružanje potpore konkretnim mjerama za ostvarivanje visoke stope zaposlenosti u Uniji.

(13)     U skladu s njihovim nadležnostima u vezi s organizacijom tržišta rada, same države članice trebale bi biti, svaka na svom državnom području, nadležne za odobravanje sudjelovanja organizacija kao partnera EURES-a u mreži EURES. Na odobrenja bi se trebali primjenjivati minimalni zajednički kriteriji i ograničen niz osnovnih pravila o postupku odobravanja kako bi se osigurala transparentnost i jednake mogućnosti prilikom ulaska u EURES mrežu, ne dovodeći u pitanje nužnu prilagodljivost u odnosu na različite nacionalne modele i oblike suradnje između javnih službi za zapošljavanje i drugih dionika na tržištu rada u državama članicama.

(14)     Jedan od ciljeva mreže EURES je podržati mobilnost radne snage unutar Unije i stoga bi minimalni zajednički kriteriji za pridruživanje organizacija za odobravanje trebali uključivati zahtjev da se te organizacije moraju obvezati da će potpuno poštovati primjenjive norme na tržištu rada i pravne zahtjeve.

(15)     Kako bi se osigurala odgovarajuća ravnoteža između trenutnog funkcioniranja mreže EURES, koje se temelji na dugotrajnoj suradnji između javnih službi za zapošljavanje i cilj otvaranja mreže EURES prema novim organizacijama, potrebno je predvidjeti priznavanje posebnog položaja javnih službi za zapošljavanje u mreži EURES. Potrebno je uvesti prijelazno razdoblje nakon kojeg sudjelovanje javnih službi za zapošljavanje isto postaje podložno potpunoj primjeni minimalnih zajedničkih kriterija. Države članice bi trebale osigurati da javne službe za zapošljavanje zadovoljavaju minimalne zajedničke kriterije i obveze u skladu s Uredbom.

(16)     Kako bi radnicima i poslodavcima mogla davati pouzdane i ažurne informacije o različitim vidovima mobilnosti radne snage u Uniji, mreža EURES bi trebala surađivati s drugim tijelima, službama i mrežama Unije koje olakšavaju mobilnost i informiraju građane o njihovim pravima u skladu sa zakonodavstvom Unije, kao što su portal Vaša Europa, Europski portal za mlade i SOLVIT, organizacije odgovorne za priznavanje stručnih kvalifikacija i tijela za promicanje, analizu, praćenje i potporu jednakom postupanju s radnicima, imenovane u skladu s Direktivom ..2013 (EU)  [Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za lakše ostvarivanje prava radnika u kontekstu slobode kretanja radnika].

(17)     Pravo na slobodu kretanja podrazumijeva nužno uspostavljanje načina pružanja potpore popunjavanju radnih mjesta, odnosno, razmjeni informacija o slobodnim radnim mjestima, molbi za posao i životopisa kako bi tržište rada postalo potpuno pristupačno radnicima i poslodavcima u skladu s člankom 46. točkom (d) Ugovora, zbog čega na razini Unije treba uspostaviti zajedničku IT platformu kojom će upravljati Komisija. Osiguravanje tog prava znači da će radnici moći stvarno imati pristup svim prilikama za zapošljavanje u cijeloj Uniji.

(18)     Zajednička IT platforma na kojoj se nalaze slobodna radna mjesta i mogućnost prijave na ta radna mjesta, a na kojoj tražitelji zaposlenja i poslodavci mogu automatski povezati podatke na temelju različitih kriterija i razina, trebala bi olakšati ostvarivanje ravnoteže na tržištima rada u Uniji, čime bi se postigla visoka stopa zaposlenosti i izbjegli rizici za standard života i stope zaposlenosti u raznim regijama i industrijama.

(19)     Pravnu odgovornost za osiguravanje unutarnje i tehničke kvalitete podataka koji su dostupni zajedničkoj IT platformi, posebno u pogledu podataka o slobodnim radnim mjestima, snose organizacije koje čine dostupnima podatke u skladu sa zakonodavstvom i/ili normama koje određuju države članice. Komisija bi trebala olakšati suradnju kako bi se omogućilo rano otkrivanje svih prijevara ili zlouporabe u vezi s razmjenom podataka na razini Europske unije.

(20)     Zajednički sustav klasifikacije vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja jedan je od najvažnijih alata kojim će se u Uniji omogućiti prijavljivanje na posao putem interneta te je stoga nužno razviti suradnju između država članica i Europske komisije radi postizanja interoperabilnosti i smislenog automatskog povezivanja preko granica, uključujući prenošenje iz zajedničkog u nacionalne klasifikacijske sustave i obrnuto. Kada budu uspostavljeni drugi sustavi i alati za usporedivost i transparentnost vještina i kvalifikacija, kao što je Europski kvalifikacijski okvir i jedinstveni okvir za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass), i oni bi se trebali koristiti u tom kontekstu.

(21)     Potrebno je uspostaviti zajednički pristup uslugama koje pružaju organizacije („usluge podrške“) koje sudjeluju u mreži EURES te u što većoj mjeri osigurati načelo jednakog postupanja prema radnicima i poslodavcima koji traže pomoć u području mobilnosti radne snage u Uniji, bez obzira na to gdje se oni nalaze u Uniji te je stoga potrebno uspostaviti načela i pravila o dostupnosti usluga podrške na državnom području pojedinih država članica. Taj zajednički pristup obuhvaća i pripravništva i naukovanja koja se smatraju zaposlenjem.

(22)     Veći i opsežniji izbor usluga podrške u području mobilnosti radnika unutar Unije koristi radnicima i potreban je za povećanje sposobnosti mreže EURES da pruža potporu radnicima za vrijeme cijelog životnog radnog vijeka, osiguravajući njihove prelaske i karijere.

(23)     Usluga podrške pomoći će smanjiti prepreke s kojima se suočavaju tražitelji zaposlenja prilikom ostvarivanja svojih radničkih prava skladu sa zakonodavstvom Unije te će pridonijeti boljem iskorištavanju svih mogućnosti zapošljavanja i time osigurati bolje izglede za zapošljavanje svakog pojedinca.

(24)     Duboko razumijevanje potražnje na tržištu rada u odnosu na zanimanja, sektore i potrebe poslodavaca pridonijelo bi pravu na slobodno kretanje radnika u Uniji i stoga bi usluge podrške trebale uključivati kvalitetnu pomoć poslodavcima, posebno malim i srednjim poduzećima. Bliskom suradnjom između službi za zapošljavanje i poslodavaca povećat će se unos slobodnih radnih mjesta i povezivanje prikladnih kandidata s tim radnim mjestima, osigurat će se putovi za tražitelje zaposlenja, posebno one u ranjivim skupinama i poboljšati podaci o tržištu rada.

(25)     Usluge podrške koje su zajedničke svim državama članicama trebale bi biti definirane na temelju dogovora o uspješnoj praksi država članica u području informiranja, usmjeravanja i savjetovanja tražitelja zaposlenja i poslodavaca.

(26)     Usluge podrške radnicima povezane su s ostvarivanjem njihova temeljnog prava na kretanje koje imaju kao radnici u skladu sa zakonodavstvom Unije i stoga bi trebale biti besplatne. Međutim, na usluge podrške poslodavcima može se naplaćivati naknada, u skladu s nacionalnom praksom.

(27)     Posebnu pozornost treba posvetiti pružanju podrške mobilnosti u prekograničnim regijama i pružanju usluga pograničnim radnicima koji žive u jednoj državi članici, a rade u drugoj i suočavaju se s različitim nacionalnim praksama i pravnim sustavima te nailaze na posebne administrativne, pravne ili porezne prepreke mobilnosti. Države članice mogu odlučiti uspostaviti posebne strukture podrške za olakšavanje takve vrste mobilnosti, takve bi strukture trebale, u okviru mreže EURES, uzimati u obzir posebne potrebe za informacijama, smjernicama, prekograničnom povezivanju potražnje i ponude na tržištu rada te posljedičnom popunjavanju radnih mjesta.

(28)     Transparentnost tržišta rada i odgovarajuće sposobnosti povezivanja preduvjeti su za mobilnost radne snage u Uniji. Bolja ravnoteža između ponude i potražnje na tržištu rada može se ostvariti putem učinkovitog sustava na razini Unije za razmjenu informacija o viškovima i manjkovima radne snage na nacionalnoj i sektorskoj razini koji bi se trebali uspostaviti između država članica i Europske komisije i koristiti kao osnova za države članice da razviju svoje politike mobilnosti i pomognu praktičnu suradnju u okviru mreže EURES

(29)     Sloboda kretanja radnika i visok stupanj zaposlenosti usko su povezani i stoga je nužno da države članice razviju politike mobilnosti koje će pridonijeti boljem funkcioniranju tržišta rada u Uniji. Politike mobilnosti u državama članicama trebaju se smatrati sastavnim dijelom njihovih socijalnih politika i politika zapošljavanja.

(30)     Potrebno je uspostaviti ciklus programiranja radi podržavanja koordinacije djelovanja o mobilnosti unutar Unije. Kako bi programi djelovanja bili učinkoviti, države članice prilikom njihove pripreme moraju uzeti u obzir podatke o tokovima i uzorcima mobilnosti, analizu podataka o postojećim i budućim nedostacima i viškovima radne snage i iskustva te praksu zapošljavanja u okviru mreže EURES te uključivati pregled postojećih resursa i alata koji su na raspolaganju organizacijama u državama članicama za olakšanje mobilnosti radnika unutar EU-a.

(31)     Razmjenom nacrta planova djelovanja među državama članicama u okviru ciklusa njihove izrade trebalo bi se omogućiti nacionalnim koordinacijskim uredima, koji djeluju u ime država članica, zajedno s Europskim koordinacijskim uredom, da usmjeravaju resurse mreže EURES prema odgovarajućim djelovanjima i projektima te tako pridonose razvoju mreže EURES kao alata usmjerenog prema rezultatima koji je osjetljiv na potrebe radnika u skladu s dinamikom na tržištu rada.

(32)     U cilju stjecanja prikladnih informacija za mjerenje rezultata mreže EURES, potrebno je uspostaviti zajedničke pokazatelje. Ti bi pokazatelji trebali pomoći organizacijama koje sudjeluju u mreži EURES da prepoznaju svoje rezultate i ocijene napredak ostvaren u odnosu na ciljeve mreže EURES u cjelini, uključujući njezin doprinos provedbi koordinirane strategije zapošljavanja u skladu s člankom 145. Ugovora.

(33)     Kad god mjere predviđene u ovoj Uredbi podrazumijevaju obradu osobnih podataka, potrebno ih je provoditi u skladu sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti osobnih podataka[20] i povezanim nacionalnim provedbenim mjerama.

(34)     Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno Poveljom temeljnih prava Europske unije, kako je navedeno u članku 6. Europske konvencije o ljudskim pravima.

(35)     Budući da države članice ne mogu u potpunosti ostvariti cilj ove Uredbe, odnosno uspostavu zajedničkog okvira za suradnju između država članica radi spajanja slobodnih radnih mjesta i mogućnosti prijave na ta slobodna radna mjesta i lakšeg ostvarivanja ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada, on se stoga, zbog opsega i učinka djelovanja, lakše može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je predviđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u navedenom članku 5., ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tog cilja.

(36)     Ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije potrebno je prenijeti na Komisiju kako bi se osigurala mogućnost izmjene obveza koje su državama članicama određene u vezi s odobravanjem organizacija da postanu članicama mreže EURES kao partneri EURES-a te dostavljanjem zajedničkih pokazatelja za te organizacije u svjetlu iskustava stečenih njihovom primjenom ili uzimanje u obzir promjena na tržištu rada. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnih aktivnosti provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Prilikom izrade i sastavljanja delegiranih akata Komisija treba osigurati istovremenu, pravodobnu i odgovarajuću dostavu mjerodavnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(37)     Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu tehničkih normi i načina za popunjavanje slobodnih radnih mjesta i automatsko povezivanje te na modele i postupke za razmjenu informacija između država članica, provedbene ovlasti potrebno je prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Članak 1. Predmet

1.           Cilj je ove Uredbe olakšati ostvarivanje slobode kretanja radnika u Uniji u skladu s člankom 45. UFEU-a uspostavljanjem zajedničkog okvira za suradnju između država članica i Komisije.

2.           Za potrebe prvog stavka, ovom se Uredbom propisuju ciljevi, načela i pravila o:

(a) suradnji između država članica i Komisije u području razmjene informacija o slobodnim radnim mjestima, molbama za posao i životopisima te o posljedičnom popunjavanju radnih mjesta;

(b) djelovanjima država članica radi lakšeg ostvarivanja ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada u Uniji, u cilju promicanja visokog stupnja zaposlenosti;

(c) funkcioniranju Europske mreže službi za zapošljavanje između država članica i Komisije;

(d) povezanim uslugama podrške koje će se pružati radnicima i poslodavcima.

Članak 2. Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) „javne službe za zapošljavanje“ su organizacije država članica, kao dio mjerodavnih ministarstava, javnih tijela ili korporacija na koje se primjenjuje javno pravo, odgovorne za provedbu aktivnih politika tržišta rada i pružanje usluga zapošljavanja u javnom interesu;

(b) „službe za zapošljavanje“ znači pravna ili fizička osoba koja zakonito posluje u državi članici i pruža usluge pronalaženja slobodnih radnih mjesta tražiteljima zaposlenja i poslodavcima usluge zapošljavanja radnika;

(c) „slobodno radno mjesto” znači svaka ponuda zaposlenja, uključujući pripravništva i naukovanja koja se smatraju zaposlenjem;

(d) „popunjavanje slobodnih radnih mjesta“ znači razmjena informacija i obrada slobodnih radnih mjesta, molbi za posao i životopisa;

(e) „zajednička IT platforma“ znači IT infrastruktura i povezane platforme uspostavljene na europskoj razini u svrhu popunjavanja praznih radnih mjesta;

(f) „popunjavanje radnog mjesta“ kod poslodavca s radnikom putem službe za zapošljavanje ili „zapošljavanje“ radnika kod poslodavca znači pružanje usluga posredovanja između ponude i potražnje u cilju popunjavanja slobodnog radnog mjesta;

(g) „pogranični radnik” znači bilo koja osoba koja obavlja djelatnost kao zaposlena osoba u državi članici i koja boravi u drugoj državi članici u koju se u pravilu vraća dnevno ili najmanje jednom tjedno.

POGLAVLJE II. USPOSTAVLJANJE MREŽE EURES

Članak 3. Uspostavljanje

Ovom se Uredbom uspostavlja Europska mreža službi za zapošljavanje („mreža EURES“).

Članak 4. Sastav, uloge i zajedničke odgovornosti 

1.           Mreža EURES obuhvaća sljedeće kategorije organizacija:

(a) Europsku komisiju koja je odgovorna za pružanje pomoći mreži EURES u provedbi njezinih aktivnosti putem Europskog koordinacijskog ureda;

(b) članove EURES-a kao tijela koja su imenovale države članice odgovorne za primjenu ove Uredbe u predmetnoj državi članici tj. nacionalni koordinacijski uredi;

(c) partnere EURES-a koje čine organizacije koje su države članice odobrile za pružanje pomoći u popunjavanju slobodnih radnih mjesta i/ili usluga podrške radnicima i poslodavcima na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini.

2.           U skladu s njihovim ulogama i odgovornostima, sve organizacije koje sudjeluju u mreži EURES aktivno promiču, blisko surađujući, mogućnosti koje nudi mobilnost radnika unutar Unije i traže načine i sredstva za radnike i poslodavce da iskoriste te mogućnosti na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

Članak 5. Ciljevi

Mreža EURES pridonosi sljedećim ciljevima:

(a) olakšavanje ostvarivanja prava propisanih u članku 45. UFEU-a i u odredbama Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji[21];

(b) provedba koordinirane strategije zapošljavanja u skladu s člankom 145. UFEU-a; 

(c) bolje funkcioniranje i integracija tržišta rada u Uniji;

(d) veća dobrovoljna zemljopisna i radna mobilnost u Uniji na pravičnoj osnovi;

(e) društvena uključenost i integracija osoba isključenih iz tržišta rada.

Članak 6. Odgovornosti Europskog koordinacijskog ureda

(1)          Europski koordinacijski ured posebno ima sljedeće zadaće:

(a) oblikovanje dosljednog okvira i pružanja horizontalne potpore u korist mreže EURES, uključujući

(i) funkcioniranje i razvoj Europskog portala za radnu mobilnost, portala EURES i povezanih usluga informacijske tehnologije, uključujući sustave i postupke za razmjenu slobodnih radnih mjesta, molbi za posao, životopisa i popratne dokumentacije, kao što su putovnice vještina i slično te druge informacije, u suradnji s drugim mjerodavnim informativnim, savjetodavnim službama ili mrežama te inicijativama u Uniji;

(ii) informacijske i komunikacijske aktivnosti;

(iii) zajednički program osposobljavanja za osoblje EURES-a;

(iv) olakšavanje umrežavanja, razmjene najbolje prakse i uzajamnog učenja s mrežom EURE;

(b) analiza zemljopisne i radne mobilnosti;

(c) razvoj odgovarajućeg okvira za suradnju i popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Uniji u području pripravničkog staža i naukovanja, u skladu s ovom Uredbom;

(d) praćenje i evaluacija aktivnosti EURES-a i njezinih rezultata u području zapošljavanja, u suradnji s članovima EURES-a.

(2)          Višegodišnji programi rada izrađuju se u dogovoru s Koordinacijskom skupinom EURES-a iz članka 11.

Članak 7. Odgovornosti nacionalnih koordinacijskih ureda

1.           Svaki nacionalni koordinacijski ured odgovoran je za

(a) suradnju s Komisijom i drugim državama članicama na području popunjavanja slobodnih radnih mjesta u okviru određenom u Poglavlju III.;

(b) organizaciju rada s EURES-om u državama članicama, uključujući pružanje usluga podrške u skladu s Poglavljem IV.;

(c) koordinaciju djelovanja predmetnih država članica i s drugim državama članicama u skladu s Poglavljem V.

2.           Nacionalni koordinacijski ured organizira na nacionalnoj razini provedbu aktivnosti horizontalne potpore koju pruža Europski koordinacijski ured u skladu s člankom 6., ako je potrebno u bliskoj suradnji s Europskim koordinacijskim uredom i drugim Nacionalnim koordinacijskim uredima. Posebno, te aktivnosti horizontalne potpore su:

(a) za potrebe objave, uključujući na portalu EURES, prikupljanje i provjeru informacija o partnerima EURES-a koji djeluju s njihovih državnih područja, o njihovim aktivnostima i opsegu usluga podrške koje pružaju radnicima i poslodavcima;

(b) pružanje usluga prethodnog osposobljavanja u vezi s radom EURES-a, odabir osoblja za sudjelovanje u zajedničkom programu osposobljavanja i u uzajamnim aktivnostima učenja;

(c) prikupljanje i analizu podataka iz članaka 28. i 29.

3.           Za potrebe objave, uključujući na portalu EURES, u interesu radnika i poslodavaca, nacionalni koordinacijski ured provjerava, redovno ažurira i pravovremeno širi informacije i smjernice dostupne na nacionalnoj razini o:

(a) životnim i radnim uvjetima;

(b) administrativnim postupcima u vezi sa zapošljavanjem;

(c) pravilima koja se primjenjuju na radnike;

(d) naukovanju i pripravničkom stažu;

(e) ako je primjenjivo, o situaciji pograničnih radnika, posebno u pograničnim regijama.

Ako je potrebno, nacionalni koordinacijski ured može provjeriti i širiti informacije u suradnji s drugim informativnim i savjetodavnim službama i mrežama i odgovarajućim tijelima na nacionalnoj razini, uključujući one iz članka 5. Direktive 2013/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za lakše ostvarivanje prava koja su dodijeljena radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika[22] .

4.           Nacionalni koordinacijski ured pruža opću potporu organizacijama koje sudjeluju na mreži EURES na njegovu teritoriju u području suradnje s njihovim partnerima EURES-a u drugim državama članicama. To uključuje potporu u slučaju pritužbi u vezi sa zapošljavanjem preko EURES-a i slobodnim radnim mjestima iz mreže EURES te suradnju s javnim tijelima kao što su inspektorati rada.

5.           Nacionalni koordinacijski ured promiče suradnju s dionicima, kao što su službe za profesionalno savjetovanje, sveučilišta, trgovačke komore i organizacije uključene u programe naukovanja i pripravničkog staža.

6.           Svaka država članica osigurava da njezin nacionalni koordinacijski ured dobije osoblje i druge resurse koji su nužni za izvršavanje njegovih zadaća iz ove Uredbe.

7.           Na čelu Nacionalnog koordinacijskog ureda nalazi se nacionalni koordinator koji je član Koordinacijske skupine iz članka 11.

Članak 8. Odobravanje partnera EURES-a

1.           Svaka država članica uspostavlja sustav za odobravanje partnera EURES-a koji mogu sudjelovati u mreži EURES, nadzirati njihove aktivnosti i usklađenosti s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije prilikom primjene ove Uredbe. Taj sustav mora biti transparentan, razmjeran i usklađen s načelima jednakog postupanja prema organizacijama koje podnose prijave i sa zakonom.

2.           Države članice obavješćuju Europski koordinacijski ured o svojim nacionalnim sustavima i partnerima EURES-a kojima su odobrili sudjelovanje u mreži EURES.

3.           Sve službe za zapošljavanje koje zakonito djeluju u državi članici mogu zatražiti da u toj državi članici sudjeluju u mreži EURES kao partneri EURES-a, u skladu s uvjetima iz ove Uredbe i sustavom uspostavljenim u toj državi članici.

4.           Partneri EURES-a ovlašteni su sudjelovati u mreži EURES u skladu s minimalnim zajedničkim kriterijima iz Priloga.

5.           Minimalni zajednički kriteriji ne dovode u pitanje primjenu dodatnih kriterija ili zahtjeva u državi članici koje država članica smatra nužnima za potrebe ispravne primjene pravila koja se primjenjuju na rad službi za zapošljavanje i na učinkovito upravljanje politikama tržišta rada na njihovom državnom području. Kako bi se osigurala transparentnost, takvi kriteriji i zahtjevi čine sastavni dio sustava iz stavka 1.

6.           Partneri EURES-a mogu uključiti druge partnere EURES-a ili druge organizacije kako bi zajednički zadovoljili kriterije iz Priloga. U takvim slučajevima, neprekinuto postojanje prikladnog partnerstva dodatni je uvjet za sudjelovanje u mreži EURES

7.           Kako bi izmijenila Prilog, Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s postupkom iz članka 33.

8.           Komisija može, putem provedbenih akata, usvojiti predložak za opis nacionalnog sustava i postupaka za razmjenu informacija o nacionalnim sustavima između država članica. Komisija donosi te provedbene akte u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 34. stavka 2.

Članak 9. Odgovornosti partnera EURES-a

1.           Organizacije podnositeljice zahtjeva mogu izabrati sljedeće načine sudjelovanja u mreži EURES na sljedeće načine:

(a) pridonijeti bazi slobodnih radnih mjesta u skladu s člankom 14. stavkom (1), točkom (a);

(b) pridonijeti bazi molbi za posao i životopisa u skladu s člankom 14. stavkom (1), točkom (b);

(c) pružiti usluge podrške radnicima i poslodavcima u skladu s Poglavljem IV. ili

(d) kombinacijom točaka (a) do (c).

2.           Partneri EURES-a određuju jednu ili više kontaktnih točaka, kao što su uredi za zapošljavanje i popunjavanje radnih mjesta, pozivni centri, samoposlužni alati i slično, gdje radnici i poslodavci mogu dobiti pomoć u vezi s popunjavanjem slobodnih radnih mjesta i/ili pristupom uslugama podrške u skladu s ovom Uredbom. Kontaktne točke mogu se temeljiti na programima razmjene osoblja, upućivanju časnika za vezu ili uključivati zajedničke agencije za popunjavanje radnih mjesta.

3.           U kontaktnim točkama mora biti jasno naveden opseg usluga podrške koje pružaju radnicima i poslodavcima.

4.           Države članice mogu tražiti od partnera EURES-a da daju svoj doprinos

(a) funkcioniranju nacionalnih središnjica iz članka 15. stavka 5. na temelju naknada ili u nekom drugom obliku;

(b) razmjeni informacija iz članaka 26. i 27.;

(c) ciklusu pripreme programa iz članka 28.;

(d) prikupljanju podataka u skladu s člankom 29.

Države članice odlučuju o načinima za davanje tih doprinosa u njihovim nacionalnim sustavima na temelju načela proporcionalnosti, uzimajući u obzir čimbenike kao što su administrativna sposobnost partnera EURES-a i njihova sposobnost suradnje u mreži EURES kako je navedeno u stavku 1.

Članak 10. Uloga javnih službi za zapošljavanje

1.           Države članice mogu prenijeti na svoje javne službe za zapošljavanje opće zadaće ili aktivnosti u vezi s organizacijom rada u skladu s ovom Uredbom, kao što je razvoj i upravljanje nacionalnim sustavima za odobravanje partnera EURES-a ili priprema i distribucija temeljnih informacija iz članka 20.

2.           Države članice mogu povjeriti pružanje usluga podrške iz članaka 21. do 23. svojim javnim službama za zapošljavanje, pod uvjetom da one sudjeluju u mreži EURES, ili kao partneri EURES-a odobreni u skladu s člankom 8. i Prilogom ovoj Uredbi ili kao partneri EURES-a na temelju izuzeća iz stavka 3.

3.           Države članice mogu, najduže na pet godina od datuma primjene ove Uredbe, izuzeti od revizije primjene članka 8. i priloga ovoj Uredbi one javne službe za zapošljavanje koje su u trenutku stupanja ove Uredbe na snagu bile dio mreže EURES u skladu s Provedbenom odlukom Komisije 2012/733/EU i/ili, ako je prikladno, Odlukom Komisije 2003/8/EC. Države članice obavješćuju Komisiju o odobrenim izuzećima.

Članak 11. Koordinacijska skupina

1.           Koordinacijska skupina sastoji se od predstavnika Europskog koordinacijskog ureda i Nacionalnih koordinacijskih ureda.

2.           Koordinacijska skupina podržava provedbu ove Uredbe razmjenom informacija i razvojem smjernica. Ona posebno pomaže u pripremi nacrta tehničkih normi i formate iz članka 14. stavka 8. i članka 16. stavka 5.

3.           Europski koordinacijski ured organizira rad Koordinacijske skupine i predsjeda sastancima.

Ona poziva predstavnike socijalnih partnera na razini Unije da sudjeluju u sastancima.

Članak 12. Zajednički identitet i žig

1.           Ime EURES koristi se isključivo za aktivnosti u okviru mreže EURES u skladu s ovom Uredbom. Prikazan je standardnim logotipom i definiran grafičkim prikazom koji je odobrio Europski koordinacijski ured.

2.           Žig službe EURES i njezin karakteristični logo registrirani su kao žig Zajednice pri Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu i koriste ih sve organizacije koje sudjeluju u mreži EURES iz članka 3. u svim njihovim aktivnostima u vezi s mrežom EURES i Uredbom za osiguranje zajedničkog vizualnog identiteta.

3.           Organizacije koje sudjeluju u mreži EURES osiguravaju da su informacije i promotivni materijali koje objavljuju u skladu s općim komunikacijskim aktivnostima mreže EURES i s informacijama iz Europskog koordinacijskog ureda.

4.           Samo Europski koordinacijski ured ima ovlasti dati odobrenje trećim strankama da koriste logo EURES-a i on o tome obavješćuje uključene organizacije.

5.           Organizacije koje sudjeluju u mreže EURES bez odlaganja obavješćuju Europski koordinacijski ured u slučaju da treće stranke ili treće zemlje zlouporabe logotip.

Članak 13. Suradnja

1.           Europski koordinacijski ured olakšava suradnju mreže EURES s drugim informativnim i savjetodavnim službama i mrežama Unije.

2.           Nacionalni koordinacijski uredi surađuju sa službama i mrežama iz stavka 1. na razini Unije, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u cilju ostvarenja sinergija i izbjegavanja preklapanja te, ako je prikladno, uključuju partnere EURES-a.

3.           Države članice nastoje razviti jedinstvena mjesta za komunikaciju s radnicima i poslodavcima o zajedničkim aktivnostima EURES mreže i tih službi i mreža.

POGLAVLJE III. ZAJEDNIČKA INFORMATIČKA PLATFORMA 

Članak 14. Organizacija zajedničke IT platforme

1.           U cilju spajanja oglasa za radna mjesta s molbama za posao, svaka država članica mora učiniti dostupnima na portalu EURES-a:

(a) sva dostupna slobodna radna mjesta kod njezinih javnih službi za zapošljavanje te onih koje pružaju partneri EURES-a;

(b) sve molbe za posao i životopise dostupne kod njezinih javnih službi za zapošljavanje te one koje pružaju partneri EURES-a, pod uvjetom da su predmetni radnici pristali da informacije budu dostupne portalu EURES pod uvjetima iz stavka 3.;

2.           Kada podatke o slobodnim radnim mjestima dostavljaju na portal EURES-a, države članice

(a) ne rade nikakve razlike na temelju prirode i trajanja ugovora niti planova poslodavaca za zapošljavanje;

(b) mogu isključiti slobodna radna mjesta koja su, zbog njihove prirode ili nacionalnih pravila, otvorena samo za građane određene zemlje.

3.           Pristanak radnika iz stavka 1. točke (b) mora biti izričit, dvosmislen, slobodno dan, specifičan i informiran. Radnici moraju moći u bilo kojem trenutku povući svoj pristanak i zatražiti brisanje ili izmjenu nekih ili svih podataka koje su učinili dostupnim. Radnici moraju moći izabrati između niza mogućnosti za ograničavanje pristupa njihovim podacima ili određenim dodacima.

4.           Države članice uspostavljaju mehanizme i norme potrebne za osiguranje svojstvene i tehničke kvalitete slobodnog radnog mjesta i podataka iz životopisa.

5.           One razmjenjuju informacije o mehanizmima i normama iz stavka 4. te o normama o sigurnosti i zaštiti podataka. One surađuju međusobno i s Europskim koordinacijskim uredbom, posebno u slučaju pritužbi i slobodnih radnih mjesta za koje se smatra da nisu u skladu s normama primjenjivim u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

6.           Oni osiguravaju mogućnost praćenja izvora podataka u svrhu nadzora kvalitete podataka.

7.           Kako bi se omogućilo povezivanje oglasa za slobodna radna mjesta s molbama za posao, svaka država članica pruža informacije iz stavka 1. u skladu s ujednačenim sustavom.

8.           Komisija donosi, putem provedbenih akata, nužne tehničke norme i formate, čiji je cilj ostvariti ujednačen sustav iz stavka 7. Komisija donosi te provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 34. stavka 3.

Članak 15. Pristup zajedničkoj IT platformi na nacionalnoj razini

1.           Javne službe za zapošljavanje osiguravaju da je portal EURES povezan s svim portalima za traženje posla te da je jasno vidljiv i da se logično može pretraživati putem svih portala za traženje posla kojima upravljaju, bez obzira jesu li na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

2.           Javne službe za zapošljavanje nastoje sklopiti sporazume s drugim službama za zapošljavanje na državnom teritoriju te države članice kako bi osigurale primjenjivost načela iz stavka 1. na alate za pretraživanje slobodnih radnih mjesta na internetu kojima oni upravljaju.

3.           Države članice osiguravaju da su u internim alatima za službenike kojima upravljaju javne službe za zapošljavanje sva slobodna radna mjesta, sve molbe za posao i životopisi objavljeni na portalu EURES dostupni pod istim uvjetima kao i svi nacionalni podaci u tim alatima. 

4.           Partneri EURES-a mogu primjenjivati načela iz stavaka 1. i 3. u skladu s izborom koji su te organizacije izvršile u skladu s člankom 9. stavkom 1.

5.           Države članice uspostavljaju nacionalne središnjice kako bi omogućile prenošenje na portal EURES informacija o slobodnim radnim mjestima, molbama za posao i životopisima koje je dala na raspolaganje svaka organizacija koja je voljna podijeliti te podatke i na portalu EURES.

6.           Države članice nastoje razviti rješenja jedinstvenih mjesta za komunikaciju prema pograničnim radnicima i poslodavcima u pograničnim regijama gdje sve predmetne države članice smatraju da je nužno uspostaviti posebne strukture za suradnju i pružanje usluga.

Članak 16. Automatizirano povezivanje putem zajedničke IT platforme

1.           Komisija razvija Europsku klasifikaciju o vještinama, kompetencijama, kvalifikacijama i zanimanjima. Klasifikacija je alat koji olakšava prijave za posao putem interneta preko granica Europske unije pomoću pronalaženja poslova u skladu s kvalifikacijama, utvrđivanjem nedostataka vještina, prepoznavanjem kvalifikacija i pružanjem usluga profesionalne orijentacije na portalu EURES.

2.           Države članice surađuju međusobno i s Europskom komisijom u cilju uspostave interoperabilnosti između nacionalnih sustava i klasifikacije i stavka 1.

3.           U tu svrhu, sve države članice moraju do 1.1.2017. uspostaviti početni inventar kako bi označile odnos svih nacionalnih, regionalnih i sektorskih klasifikacija s klasifikacijom iz stavka 1. te nakon početka korištenja inventara na temelju zahtjeva dostavljenog Europskom koordinacijskom uredu, redovno ažurirati inventar kako bi bilo u skladu s razvojem usluga zapošljavanja.

4.           Komisija pruža tehničku potporu državama članicama koje odluče zamijeniti nacionalne klasifikacije s klasifikacijom iz stavka 1.

5.           Komisija donosi, putem provedbenih akata, tehničke norme i formate nužne za funkcioniranje klasifikacije iz stavka 1. Komisija donosi te provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 34. stavka 3.

Članak 17. Mehanizmi za olakšavanje pristupa za radnike i poslodavce

1.           Javne službe za zapošljavanje osiguravaju da radnici koji koriste njihove usluge mogu birati žele li da im te službe za zapošljavanje pomognu pri registraciji na portalu EURES tako da mu dostave njihove molbe za posao i/ili životopise, putem nacionalne središnjice iz članka 15. stavka 5.

2.           Javne službe za zapošljavanje uspostavljaju sličan mehanizam za olakšavanje registracije poslodavca na portalu EURES za one poslodavce koji koriste njihove usluge za objavu slobodnih radnih mjesta na nacionalnoj razini izravno putem njihovih portala ili putem drugih platformi koje podržavaju države članice.

3.           Partneri EURES-a mogu primjenjivati načela iz stavaka 1. i 2. u skladu s izborom koji su te organizacije izvršile u skladu s člankom 9. stavkom 1.

4.           Radnici i poslodavci imat će pristup općim informacijama o tome kako, kada i gdje mogu ažurirati, revidirati i povući predmetne podatke.

POGLAVLJE IV. USLUGE PODRŠKE

Članak 18. Načela

1.           Države članice osiguravaju da radnici i poslodavci dobiju pristup uslugama podrške na nacionalnoj razini.

2.           Države članice podržavaju razvoj koordiniranog pristupa takvim uslugama na nacionalnoj razini.

3.           Države članice osiguravaju pružanje usluga podrške iz članaka 20. do 23. putem partnera EURES-a kako slijedi:

(a) putem samih javnih službi za zapošljavanje predmetne države članice, u skladu s člankom 10.;

(b) putem organizacija koje djeluju u nadležnosti javnih službi za zapošljavanje predmetne države članice, na temelju prenošenja, korištenja vanjskih suradnika ili posebnih sporazuma potpisanih s tim javnim službama za zapošljavanje ili drugim tijelima o uslugama koje pružaju te organizacije;

(c) putem jednog ili više partnera EURES-a ili

(d) kombinacijom točaka (a) do (c).

4.           Usluge podrške iz članaka 20. do 23. pružaju u svakoj državi članici barem organizacije iz stavka 3.(a) ili stavka 3.(b).  

5.           Usluge podrške za radnike predviđene u člancima 20., 22., i 23. i pomoć s registracijom na portal EURES iz članka 17. stavka 1. pružaju se besplatno.

6.           Na usluge podrške poslodavcima iz članaka 21. i 22. i pomoć s registracijom na portal EURES iz članka 1. stavka 2. može se primjenjivati naknada. Ne smije se razlikovati naknada koja se naplaćuje za usluge EURES-a i one primjenjive na druge usporedive usluge koje pruža predmetna organizacija.

7.           Predmetni partneri EURES-a, putem kanala za informiranje, jasno navode radnicima i poslodavcima opseg usluga podrške koje pružaju, gdje i kako mogu pristupiti tim uslugama i uvjete pod kojima se pruža pristup. Te se informacije objavljuju na portalu EURES-a.

Članak 19. Pristup osnovnim informacijama

1.           Države članice osiguravaju da svi radnici i poslodavci, koji kao klijenti traže usluge od službi za zapošljavanje, dobiju informacije ili budu obaviješteni o podrški mobilnosti koja je dostupna na nacionalnoj razini i koja

(a) daje informacije barem o postojanju portala EURES i mreže EURES, kontaktnim podacima o mjerodavnim partnerima EURES-a na nacionalnoj razini, informacijama o kanalima za zapošljavanje koje koriste (e-službe, prilagođene usluge, lokacija kontaktnih točaka) i mjerodavnim internetskim poveznicama;

(b) je jednostavno dostupna i prikazana na način jednostavan za korištenje.

2.           Države članice nastoje razviti posebne informacije za pogranične radnike i poslodavce u pograničnim regijama gdje sve predmetne države članice smatraju da je nužno uspostaviti posebne strukture za suradnju i pružanje usluga.

3.           Europski koordinacijski ured podržava razvoj osnovnih informacija u skladu s ovim člankom i pomaže državama članicama da osiguraju odgovarajuću jezičnu pokrivenost.

Članak 20. Usluge podrške za radnike

1.           Predmetni partneri EURES-a proaktivno svim radnicima koji traže posao nude mogućnost da pristupe uslugama iz ovog članka. Ako je prikladno, ova se ponuda ponavlja za vrijeme postupka traženja zaposlenja.

2.           Ako su radnici zainteresirani za daljnju pomoć, predmetni partneri EURES-a pružaju informacije i smjernice o pojedinim mogućnostima zapošljavanja i posebno im nude sljedeće usluge:

(a) davanje informacija o uvjetima života i rada ili upućuju na takve informacije;

(b) davanje informacija o aktivnim mjerama za tržište rada i pristupu takvim mjerama;

(c) ako se to od njih traži, pomoć s izradom molbi za posao i životopisa u cilju osiguranja sukladnosti s europskim tehničkim normama i formatima iz članka 14. stavka 8. i članka 16. stavka 5.;

(d) ako je nužno, pomoć s učitavanjem molbi za posao na mjerodavne nacionalne portale za traženje posla i na portal EURES-a;

(e) ako je prikladno, uključivanje praćenja mogućeg zapošljavanja unutar EU-a kao dio pojedinačnog akcijskog plana;

(f) ako je potrebno, upućivanje na drugog partnera EURES-a.

3.           Ako su radnici zainteresirani za daljnju pomoć i postoji razumna vjerojatnost za zaposlenje unutar EU-a, predmetni partneri EURES-a pružaju dodatnu pomoć u potrazi za poslom, koja se sastoji od usluga kao što su odabir odgovarajućih slobodnih raznih mjesta, pomoć s pripremom molbi za posao i životopisa i prijevod i/ili pojašnjenje određenih slobodnih radnih mjesta u drugim državama članicama.

4.           Nakon zapošljavanja radnika u drugoj državi članici kao rezultat usluga pruženih u skladu s ovim člankom, predmetni partneri EURES-a predmetnoj osobi dostavljaju kontaktne podatke organizacija u odredišnoj državi članici koje mogu pružiti podršku nakon zaposlenja.

Članak 21. Usluge podrške za poslodavce

1.           Predmetni partneri EURES-a pružaju informacije i smjernice poslodavcima zainteresiranima za zapošljavanje radnika iz drugih država članica te im posebno nude sljedeće usluge:

(a) davanje informacija o posebnim pravilima koja se primjenjuju na zapošljavanje tih radnika;

(b) promicanje uporabe mreže EURES i baze podataka životopisa na portalu EURES kao alat za pomoć u popunjavanju slobodnih radnih mjesta;

(c) davanje informacija i smjernica o čimbenicima koji mogu olakšati zapošljavanje radnika te o tome kako podržati njihovu integraciju;

(d) na zahtjev, dostavljanje informacija i smjernica o oblikovanju pojedinačnih zahtjeva u oglasima za radna mjesta koji su razumljivi europskoj publici;

(e) ako se to od njih traži, pružanje pomoći s izradom molbi za posao i životopisa u cilju osiguranja sukladnosti s europskim tehničkim normama i formatima iz članka 14. stavka 8. i članka 16. stavka 5.;

(f) ako je potrebno, pružanje pomoći prilikom registracije na portalu EURES;

(g) ako je potrebno, upućivanje na drugog partnera EURES-a.

2.           Ako su poslodavci zainteresirani za daljnju pomoć i postoji razumna vjerojatnost za popunjavanje radnih mjesta unutar EU-a, predmetni partneri EURES-a pružaju dodatnu pomoć u potrazi za poslom, koja se sastoji od usluga kao što su predodabir odgovarajućih kandidata i pomoć u obliku prijevoda i/ili pojašnjenja određenih slobodnih radnih mjesta u drugim državama članicama.

3.           Nakon zapošljavanja radnika iz druge države članice kao rezultat usluga pruženih u skladu s ovim člankom, predmetni partneri EURES-a predmetnom poslodavcu dostavljaju kontaktne podatke organizacija koje mogu pružiti pomoć s integracijom novih zaposlenika iz drugih država članica.

4.           Javne službe za zapošljavanje nastoje sklopiti sporazume s drugim službama za zapošljavanje koje djeluju na državnom području te države članice

(a) radi zajedničkog promicanja na državnom području države članice registraciju poslodavaca u mrežu EURES i korištenje zajedničke platforme za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Europi i

(b) razmjene informacija i najbolje prakse o uslugama podrške za poslodavce koji su zainteresirani za zapošljavanje radnika iz drugih država članica.

Članak 22. Pomoć poslije zapošljavanja

1.           Predmetni partneri EURES-a pružaju, na zahtjev radnika i poslodavaca, opće informacije o pomoći nakon zapošljavanja i o tome gdje se može dobiti pomoć nakon zapošljavanja kao što je obrazovanje o komunikaciji s drugim kulturama, tečajevi jezika i pomoć s integracijom.

2.           Odstupajući od članka 18. stavka 5., partneri EURES-a mogu radnicima ponuditi pomoć iz stavka 1. uz naknadu.

Članak 23. Jednostavniji pristup informacijama o socijalnom osiguranju i uslugama socijalnog osiguranja

1.           Države članice osiguravaju koordinaciju između službi podrške u skladu s ovom uredbom i usluga socijalnog osiguranja koje pružaju države članice.

2.           Za potrebe stavka 1., države članice podržavaju razvoj integriranog pristupa putem interneta kao prvi izvor informacija za radnike, pogranične radnike i poslodavce.

3.           Na zahtjev radnika, pograničnih radnika i poslodavaca, predmetni partneri EURES-a pružaju im opće informacije o pravima u vezi sa socijalnom sigurnosti i prosljeđuju njihove zahtjeve za posebnim informacijama nadležnim tijelima i, ako je primjenjivo, drugim tijelima koja pružaju potporu radnicima u ostvarivanju njihovih prava u okviru slobode kretanja.

Članak 24. Pristup nacionalnim mjerama za tržište rada

Država članica ne ograničava pristup nacionalnim mjerama za tržište rada samo zato što radnik traži pomoć za pronalaženje posla na državnom području druge države članice.

POGLAVLJE V. ODNOS S POLITIKAMA MOBILNOSTI

Članak 25. Razmjena informacija o tokovima i uzorcima

Komisija i države članice prate tokove i uzorke mobilnosti radne snage u Uniji na temelju statističkih podataka Eurostata i dostupnih nacionalnih podataka.

Članak 26. Razmjena informacija između država članica

1.           Svaka država članica, prikuplja i analizira informacije, posebno o:

(a) nedostacima i viškovima radne snage na nacionalnim i sektorskim tržištima rada i o mjeri u kojoj se oni mogu riješiti putem mobilnosti radne snage;

(b) aktivnostima EURES-a na nacionalnoj razini;

(c) položaju mreže EURES na tržištu usluga zapošljavanja na nacionalnoj razini u cjelini.

2.           Nacionalni koordinacijski uredi odgovorni su za razmjenu informacija u okviru mreže EURES i za davanje doprinosa zajedničkoj analizi.

3.           Uzimajući u obzir razmjenu informacija i zajedničku analizu, države članice razvijaju politike mobilnosti kao sastavni dio njihovih politika zapošljavanja. Tim se politikama mobilnosti osigurava okvir na temelju kojeg države članice provode izradu programa iz članka 28.

4.           Europski koordinacijski ured uspostavlja postupke i praktična rješenja kojima se olakšava razmjena informacija između Nacionalnih koordinacijskih ureda i razvoj zajedničke analize.

Članak 27. Razmjena informacija uz prateće usluge podrške

1.           Sve organizacije koje sudjeluju u mreži EURES iz članka 4. dijele i razmjenjuju informacije o situaciji u državama članicama na području životnih i radnih uvjeta, administrativnih postupaka i pravila koja se primjenjuju na radnike iz drugih država članica, čime se daju smjernice radnicima i poslodavcima.

2.           One isto tako dijele i razmjenjuju informacije o situaciji u državama članicama koje se odnose na pogranične radnike.

3.           Komisija donosi, putem provedbenih akata, modele i postupke za razmjenu tih informacija. Komisija donosi te provedbene akte u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 34. stavka 2.

Članak 28. Izrada programa

1.           Svaki nacionalni koordinacijski ured svake godine izrađuje program rada za organizacije koje sudjeluju u mreži EURES na državnom području te države članice.

2.           U radni programima navode se:

(a) glavne aktivnosti koje će se provoditi u skladu s ovom Uredbom;

(b) ukupni ljudski potencijali i financijska sredstva dodijeljena za njihovu provedbu;

(c) rješenja za praćenje i ocjenjivanje planiranih aktivnosti.

3.           Nacionalni koordinacijski ured i Europski koordinacijski ured zajedno pregledavaju nacrte programa rada prije donošenja konačnih verzija.

4.           Pri izradi nacrta programa rada savjetuju se predstavnici socijalnih partnera na razini Unije koji sudjeluju u Koordinacijskoj skupini EURES-a.

5.           Komisija uspostavlja, putem provedbenih akata, nužne predloške i postupke za izradu programa. Komisija donosi te provedbene akte u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 34. stavka 2.

Članak 29. Prikupljanje podataka i pokazatelji

1.           Države članice osiguravaju da su uspostavljeni postupci za dostavljanje i prikupljanje podataka o aktivnostima koje se provode na nacionalnoj razini u skladu sa sljedećim kategorijama zajedničkih pokazatelja:

(a) informacijama i smjernicama o mreži EURES, na temelju broja kontakata osoblja EURES-a s radnicima i poslodavcima;

(b) popunjavanjem radnih mjesta i zapošljavanja uslijed aktivnosti EURES-a, na temelju broja slobodnih radnih mjesta, molbi za posao, životopisa koje obrađuje osoblje EURES-a i broja radnika koji su u skladu s tim zaposleni u drugoj državi članici;

(c) rezultati o zadovoljstvu korisnika s EURES mrežom, koji su dobiveni i putem anketa.

2.           Europski koordinacijski ured nadležan je za prikupljanje podataka o portalu EURES i za razvoj suradnje na popunjavanju slobodnih radnih mjesta u skladu s ovom Uredbom.

3.           Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s postupkom iz članka 33. za daljnji razvoj zajedničkih pokazatelja.

Članak 30. Izvješća o provedbi

Uzimajući u obzir informacije prikupljene na način iz ovog Poglavlja, Europska komisija svake dvije godine dostavlja izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Odboru regija i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o mobilnosti radne snage u Uniji i uslugama koje se pružaju radnicima radi lakšeg ostvarivanja slobode kretanja u skladu s člankom 46. UFEU-a.

POGLAVLJE VI. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31. Zaštita osobnih podataka

Mjere predviđene u ovoj Uredbi moraju se provoditi u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti osobnih podataka posebno Direktivom 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka[23] i nacionalnim provedbenim mjerama, i Uredbom (EZ) br. 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka[24].

Članak 32. Ex post evaluacija

Europska komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Odboru regija i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru ex post evaluaciju provedbe i učinaka ove Uredbe pet godina nakon njezinog stupanja na snagu.

Izvješće može biti popraćeno zakonodavnim prijedlozima kojima se izmjenjuje ova Uredba.

Članak 33. Prenošenje ovlasti

1.           Ovlasti za donošenje delegiranih akata prenose se na Komisiju u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.           Delegacija ovlasti iz članaka 8. i 29. prenosi se na Komisiju na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Uredbe ili od bilo kojeg drugog datuma kojeg odredi zakonodavac.

3.           Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegirane ovlasti iz članaka 8. i 29. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka proizvodi učinke dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.           Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.           Delegirani akt donesen u skladu s člancima 8 i 29. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne izraze nikakve primjedbe u roku od 2 mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka navedenog roka Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da nemaju primjedaba. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 34. Postupak odbora

1.           Komisiji pomaže Odbor za „EURES“ uspostavljen ovom Uredbom. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.           Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.           Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 35. Stavljanja izvan snage

1.           Ovime se stavljaju izvan snage odredbe navedene u aktima u nastavku:

(a) Poglavlje II. i članak 38. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji;

(b) Članak 23. Uredbe (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11.prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i o izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog makrofinancijskog instrumenta za financiranje i socijalnu uključenost.

2.           Upućivanja na akte stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 36. Primjena

Uredba se primjenjuje na države članice i njihove državljane, ne dovodeći u pitanje članke 2. i 3. Uredbe (EU) br. 492/2011.

Članak 37. Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament                                  Za Vijeće

Predsjednik                                                    Predsjednik

[1]               SLEU, 27.5.2011, L141, str. 1

[2]               Odluka Komisije 2003/8/EZ od 23. prosinca 2002. o provedbi Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 u odnosu na popunjavanje radnih mjesta i molbe za zapošljavanje (SL L 5, 10.1.2003., str. 16) stavljena je izvan snage Provedbenom odlukom Komisije 2012/733/EU od 26. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 492/2011 (SLEU, 28.11.2012., str. 21). Ova će Odluka stupiti na snagu 1.1.2014.

[3]               COM (2013) 430

[4]               Ekonomska istraživanja OECD-a – Europska Unija, ožujak 2012. ili http://www.oecd-ilibrary.org/economics/oecd-economic-surveys-european-union-2012_eco_surveys-eur-2012-en

[5]               Ovaj podatak ne uključuje radnike koji imaju prebivalište u jednoj državi članici, a rade u drugoj državi članici (pogranični radnici).

[6]               Tromjesečni pregled zapošljavanja i društvene situacije u EU-u, lipanj 2013., na temelju podataka iz ankete Gallup Worlda.

[7]               Primjena godišnje stope od 0,29 % na ukupnu radnu snagu (241 milijuna).

[8]               Primjena podataka Gallup Worlda na udio osoba koje se planiraju preseliti u sljedećih 12 mjeseci, 1,2 % u 2011. i 2012. na ukupnu radnu snagu (241 milijuna).

[9]               Poseban Eurobarometar 337: Zemljopisna mobilnost i mobilnost na tržištu rada (2009.)

[10]             COM(2013) 269 završna verzija

[11]             COM(2013) 837 završna verzija

[12]             COM(2012) 173 završna verzija

[13]             SL L 328, 28.11.2012., str. 21

[14]             SL L 5, 10.1.2003., str.16

[15]             COM(2010) 731 završna verzija

[16]             Uredba (EZ) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013.  o Programu Europske unije za zapošljavanje o socijalne inovacije („EaSI“) i o izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress za zapošljavanje i socijalnu uključenost, SL L 347,20.12.2013., str.238.

[17]             SL C , , str...

[18]             SL C , , str...

[19]             SLEU, 27.5.2011., L141, str. 1

[20]             Posebno, Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka primjenjuju se u kontekstu ove Uredbe (SL L 8, 12.01.2001., str. 1).

[21]             SLEU, 27.5.2011., L141, str. 1.

[22]             COM(2013) 236 završna verzija

[23]             SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

[24]             SL L 8, 12.01..2001., str. 1.

PRILOG

1. Pružanje usluge

1. Postojanje odgovarajućih mehanizama i postupaka za provjeru i osiguranje poštovanja primjenjivih standarda rada i pravnih zahtjeva, uključujući primjenjivo zakonodavstvo o zaštiti podataka te zahtjeve i standarde o kvaliteti podataka o slobodnim radnim mjestima.

2. Dokazana sposobnost ponude usluga popunjavanja slobodnih radnih mjesta i/ili usluga podrške iz ove Uredbe, ako je potrebno u skladu s izborom organizacije.

3. Sposobnost pružanja usluga putem više različitih kanala, s tim da mora biti dostupno barem web-mjesto organizacije.

4. Sposobnost upućivanja radnika i poslodavaca na druge partnere EURES-a i/ili stručna tijela za slobodno kretanje radnika.

5. Potvrda da će poštovati načelo besplatne usluge EURES-a za radnike.

2. Sudjelovanje u mreži EURES

1. Sposobnost osigurati pravovremeno i pouzdano pružanje podataka.

2. Obveza poštovati tehničke norme i načine za popunjavanje slobodnih radnih mjesta i razmjenu informacija u skladu s ovom Uredbom.

3. Sposobnost i opredijeljenost za pružanje informacija Nacionalnom koordinacijskom uredu o pružanju usluge i rezultatima rada u skladu s ovom Uredbom.

4. Postojanje opredijeljenosti za osiguranje odgovarajućih ljudskih potencijala s obzirom na zemljopisno područje koje pokriva i institucionalne zadaće organizacije kao partnera EURES-a.

5. Opredijeljenost osigurati standarde kvalitete zaposlenika i prijaviti zaposlenike za zajednički program osposobljavanja.