7.8.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 260/6


Mišljenje Europskog odbora regija – Bolja zaštita morskog okoliša

(2015/C 260/02)

Izvjestitelj

Hermann KUHN (DE/PES), zastupnik u parlamentu Grada Bremena

Referentni dokument

Samoinicijativno mišljenje

I.   PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

podsjeća na ključnu ulogu integrirane pomorske politike za Europsku uniju. Obalna i morska područja Europe od iznimne su važnosti za dobrobit i blagostanje stanovništva jer predstavljaju europske trgovačke rute, regulatore klime, izvor hrane, energije i sirovina kao i omiljena mjesta za stanovanje i rekreaciju. Dobro stanje morskog okoliša ključna je sastavnica održivosti života i izvan tog područja (1);

2.

izrazito je zabrinut zbog toga što europska mora trenutačno nisu u dobrom stanju; posebice zbog toga što su mnogi riblji stokovi još uvijek izloženi izlovu iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos, zbog toga što su unos i koncentracija štetnih i hranjivih tvari te otpada odnosno brojnost neautohtonih vrsta i intenzitet nematerijalnih faktora (buke, svjetla i topline) prečesto iznad ekološki prihvatljivih vrijednosti te zbog toga što klimatske promjene opterećuju obalne i morske ekosustave;

3.

svjestan je toga da velik broj gospodarskih aktivnosti trenutačno još i povećava pritisak na mora te da će njihovi temelji s vremenom biti ugroženi ako se ne bude odlučno radilo na postizanju „dobrog stanja okoliša”. Nedostatna zaštita mora bila bi u svakom pogledu preskupa za europska društva (2);

4.

naglašava da i buduće generacije imaju pravo na biološki raznolik i dinamičan morski okoliš koji će biti siguran, čist, zdrav i produktivan;

5.

stoga ponavlja svoju pozitivnu ocjenu Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (ODPS, 2008.) kao ekološkog temelja integrirane pomorske politike EU-a, čiji je obvezujući cilj postizanje „dobrog stanja okoliša” do 2020. godine (3);

Stanje provedbe Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (ODPS)

6.

prepoznaje znatne napore koje su u kratkom vremenskom roku poduzele države članice radi postizanja dobrog stanja okoliša, posebice kad je riječ o početnoj procjeni, opisivanju dobrog stanja okoliša, postavljanju ciljeva zaštite okoliša te osmišljavanju i provedbi programa praćenja;

7.

međutim, izražava zabrinutost zbog toga što ciljevi država članica, prema nalazima Komisije, općenito uzevši nisu dovoljno ambiciozni, neprecizni su i nedosljedni te se stoga teško može odgovoriti na pitanje kada će se postići (4);

8.

pozdravlja inicijativu za zajedničku provedbenu strategiju koju su u okviru Skupine za koordinaciju pomorske strategije pokrenuli Komisija i države članice te očekuje da rad Skupine doprinese boljem zajedničkom razumijevanju provedbe ODPS-a; traži od Komisije da uskoro predstavi revidirane kriterije i metodološke norme za dobro stanje okoliša (2010/477/EU);

9.

ističe da države članice, u skladu s važećim odredbama ODPS-a, do kraja 2015. trebaju izraditi programe mjera koje se moraju početi provoditi od 2016. godine; snažno podržava Komisijin zahtjev za promjenu političkog pristupa u području zaštite mora i uvjeren je da u tu svrhu treba koristiti savjetovanja prilikom izrade programa mjera (5);

10.

poziva države članice da klauzule o izuzećima iz ODPS-a tumače na restriktivan način kako se ne bi ugrozilo postizanje dobrog stanja okoliša;

11.

naglašava da će uspjeh u postizanju dobrog stanja morskog okoliša do 2020. godine donijeti znatne koristi za gospodarstvo i uvjete života u obalnim, ali i u kontinentalnim regijama, a da bi neuspjeh mogao imati izrazito negativne gospodarske posljedice. I iz tog je razloga potrebno da sve lokalne i regionalne vlasti budu uključene u izradu programa mjera i da mu daju svoj doprinos;

Znanje

12.

primjećuje da su države članice već uložile veliki trud u pregled, analiziranje i ocjenjivanje podataka o morima; međutim, skreće pozornost na to da su znanstvena saznanja u vezi sa stanjem mora i raznim načinima na koje antropogeno opterećenje utječe na okoliš još uvijek nezadovoljavajuća (6);

13.

upozorava da rupe u znanju ne smiju predstavljati prepreku za razvoj konkretnih i ambicioznih programa mjera;

14.

snažno podržava prijedlog Komisije da se i na razini Unije i na regionalnoj razini nastavi razvijati koordinacija država članica za potrebe prikupljanja, analiziranja i ocjenjivanja znanstvenih podataka o morskom okolišu, a osobito potiče razmjenu informacija između Europske agencije za okoliš, regionalnih konvencija o okolišu i država članica, kao i bolje povezivanje s postupcima ocjenjivanja koji se provode na temelju drugih pravnih propisa EU-a;

15.

poziva sve uključene strane da za projekte istraživanja morskog okoliša bolje iskorištavaju postojeća sredstva iz europskih programa za programsko razdoblje 2014.–2020. (posebno EFPR-a, programa Obzor 2020. i programa Interreg);

16.

smatra da bi se ubuduće i od privatnih dionika, primjerice prilikom izdavanja odobrenja za operacije na otvorenom moru, trebalo češće zahtijevati da prikupljaju podatke o stanju mora te ih dostavljaju za potrebe objedinjavanja s drugim bazama podataka i analize u svrhu zaštite mora;

Upravljanje

17.

svjestan je da je razvoj programa mjera iz ODPS-a u nadležnosti i odgovornosti država članica; međutim, smatra da je djelotvorna zaštita mora moguća isključivo uz zajedničke napore svih razina vlasti, gospodarstva i civilnog društva te stoga svoje zahtjeve i očekivanja upućuje svim dionicima;

18.

pozdravlja to što Komisija i dalje želi imati aktivnu ulogu u analizi i ocjenjivanju stanja provedbe u državama članicama; poziva je da preuzme zadaću pružanja potpore, usklađivanja i poticanja u cilju objedinjavanja i poštovanja svih propisa EU-a relevantnih za zaštitu mora, uključujući i programe potpora;

19.

nada se da će Komisija redovito podnositi izvješća o ocjeni stanja provedbe ODPS-a u kojima će osobito isticati najbolje prakse; za potrebe razmjene lokalnih rješenja nudi i korištenje postojeće zajedničke Tehničke platforme za suradnju Europskog odbora regija i Europske komisije u području okoliša;

20.

ukazuje na to da lokalne i regionalne vlasti posjeduju ogromno iskustvo i znanje jer su suočene s posljedicama stanja mora; stoga zahtijeva da na odgovarajući način budu intenzivno uključene u izradu nacionalnih programa mjera;

21.

u duhu „pravila dobrog upravljanja” podržava da se prilikom razvoja programa mjera poštuju načela sudjelovanja, suradnje, transparentnosti, uključenosti i usklađenosti politika;

22.

očekuje da će se države članice obraćati Uniji ako je rješenje nekog problema u nadležnosti Unije te da će Unija poduzimati inicijative za njegovo rješavanje;

23.

sa zabrinutošću prima na znanje zaključke Komisije da je regionalna suradnja u području morskih bazena nezadovoljavajuća; snažno vjeruje da je zajedničko regionalno planiranje mjera za morske bazene odlučujuće za uspjeh. Na moru nema granica (7);

24.

izražava priznanje velikom doprinosu koji regionalni sporazumi o moru imaju za zaštitu mora; smatra da i ti sporazumi mogu državama članicama poslužiti kao odgovarajuće platforme za izradu mjera prilagođenih regionalnim okolnostima te traži uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u taj rad. I Europska grupacija za teritorijalnu suradnju može pridonijeti regionalnoj suradnji;

25.

poziva da se u tu svrhu koriste i novi postupci prekograničnog pomorskog prostornog planiranja, između ostalog i radi usklađivanja povećanog pritiska u pogledu eksploatacije s ciljevima zaštite mora; pritom bi se trebala razmotriti i mogućnost uvođenja postupka za obvezne kompenzacijske mjere na moru (8);

26.

primjećuje da će provedba Okvirne direktive o pomorskoj strategiji omogućiti EU-u i državama članicama da uspješnije ispunjavaju svoje obveze iz međunarodnih sporazuma;

27.

predlaže da Komisija izradi prijedloge o tome kako unaprijediti ciljeve Okvirne direktive o pomorskoj strategiji u vodama prekomorskih teritorija država članica te na području Mediterana i Crnog mora na koje se Direktiva neposredno ne odnosi;

28.

smatra da EU-ove makroregionalne strategije i strategije za morske bazene predstavljaju dobar okvir za uvrštavanje zaštite mora u sveobuhvatniju regionalnu suradnju (9);

Opći zahtjevi u pogledu programa mjera

29.

poziva države članice da pri izradi i provedbi programa mjera poštuju načelo pristupa zasnovanog na ekosustavu, načelo predostrožnosti i načelo „onečišćivač plaća”;

30.

ističe da široki raspon pravila i politika EU-a izravno ili neizravno ima za cilj zaštitu morskog okoliša. Odredbe zajedničke poljoprivredne politike, zajedničke ribarstvene politike, Okvirne direktive o vodama, Direktive o staništima i zaštiti ptica (Natura 2000.) te strategija za biološku raznolikost i klimatska politika moraju posebice biti u skladu s programima mjera država članica;

31.

predlaže da se strogo provode sljedeće mjere, pri čemu je bitno uzeti u obzir različite polazne situacije i specifičnosti raznih pomorskih regija te poštovati proporcionalnost, isplativost i izvodivost;

Mjere za zaštitu biološke raznolikosti, hranidbenih mreža i morskog dna (redoslijed u skladu s deskriptorima (D) iz ODPS-a; ovdje: D1, D4, D6)

32.

naglašava važnost koju morska područja zaštićena međunarodnim, europskim i nacionalnim sporazumima imaju za zaštitu i očuvanje morske biološke raznolikosti;

33.

uvjeren je da nakon definiranja zaštićenih morskih područja treba izraditi jasne strategije za zaštitu i gospodarenje koje će jamčiti zaštitu i očuvanje te ekološku korist zaštićenog područja; smatra da je nužno ograničiti ribolov i morsko rudarstvo u zaštićenim morskim područjima (pored ostalog uvođenjem zona potpune zabrane) kako razina zaštite morskih područja ne bi bila ugrožena već povećana; preporučuje da se sva takva ograničenja uvedu nakon dijaloga sa zainteresiranim sektorima;

34.

podsjeća da je nužno preispitati sačinjavaju li postojeća zaštićena morska područja dosljednu i reprezentativnu mrežu koja na primjereni način obuhvaća raznolikost morskih ekosustava; uvjeren je da su uspostava takvih područja i gospodarenje tim područjima na prekograničnoj regionalnoj razini isplativiji i ekološki unosniji u usporedbi s unilateralnim nacionalnim mjerama;

35.

poziva na definiranje novih zaštićenih morskih područja, tamo gdje je to potrebno za postizanje dobrog stanja okoliša (10);

36.

također smatra da je potrebno intenzivirati istraživanja o mogućem utjecaju pomorskih djelatnosti na morsko dno (ribarstva, ali i izgradnje cjevovoda, kabela itd.), što bi poslužilo za razvijanje normi i pravila;

Mjere za zaštitu od neautohtonih vrsta (D2)

37.

upozorava na ekološke i ekonomske opasnosti širenja neautohtonih vrsta u europskim morima; stoga načelno pozdravlja Uredbu o invazivnim neautohtonim vrstama i očekuje da će osobito praćenje i presijecanje eventualnih antropogenih migracijskih kanala pridonijeti postizanju dobrog stanja okoliša;

38.

poziva države članice da sastave nacionalne popise neautohtonih i invazivnih vrsta i da ih usklade na regionalnoj razini te da na temelju njih razvijaju prekograničnu suradnju u suzbijanju tih vrsta;

39.

podržava ratifikaciju i provedbu Konvencije o balastnim vodama IMO-a od strane Europske unije;

40.

traži da se u otvorenim akvakulturnim sustavima uzgajaju samo domaće vrste;

Mjere za zaštitu vrsta koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe (D3)

41.

napominje da za mnoga priobalna područja u Uniji ribarstvo i dalje ima veliku gospodarsku i kulturnu važnost; svjestan je raznolikosti ribarstva u Uniji i naglašava da zajednička ribarstvena politika mora uskladiti razne ekonomske potrebe s ekološkim zahtjevima morskog okoliša;

42.

stoga je izrazio potporu reformi zajedničke ribarstvene politike te sada očekuje da novi ciljevi utvrđeni u njoj, osobito ograničenja eksploatacije, budu definirani na takav način da se populacije vrsta za izlov održavaju ili obnavljaju iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos, kao i da se provodi i učinkovito nadzire obveza iskrcavanja ulova (11);

43.

traži da se poticajna sredstva iz EFPR-a primjenjuju tako da ne budu u suprotnosti s ciljevima ODPS-a; također se zalaže za poticanje primjene novih selektivnih tehnologija izlova radi smanjenja usmrćivanja usputnog ulova (uključujući usmrćivanje usputno ulovljenih ptica) te radi zaštite staništa na morskom dnu;

Mjere protiv eutrofikacije (D5)

44.

podsjeća da prezasićenje hranjivim tvarima u raznim područjima europskih mora predstavlja ozbiljan ekološki problem;

45.

smatra nužnim iskoristiti skoru reviziju i provedbu direktive o nitratima za znatno smanjenje upotrebe gnojiva; u okviru zajedničke poljoprivredne politike treba poticati primjenu alternativnih, manje štetnih metoda gnojenja;

46.

zalaže se za znatno povećanje poticajnih sredstava za ekološku poljoprivredu, kako bi njezin udio u poljoprivrednoj proizvodnji do 2020. godine iznosio više od 10 %;

47.

traži obvezno nametanje zabrane ratarstva i gnojenja u blizini voda kako bi se unos hranjivih tvari u vodu, a u konačnici i u morski okoliš, znatno smanjio;

48.

traži da odobravanje otvorenih akvakulturnih sustava u europskim morima podliježe uvjetu da unos hranjivih tvari koji ti sustavi uzrokuju ne ugrožava cilj dobrog stanja okoliša (12);

49.

smatra da je potrebno hitno proširenje odredbi o područjima kontrole emisija sumpora (SECA) na sve pomorske regije u EU-u; očekuje da Komisija i države članice i dalje intenzivno rade na uvođenju područja kontrole emisija dušikovih oksida (NECA);

Mjere za smanjenje onečišćujućih tvari (D8, D9)

50.

podsjeća na to da se unos svih vrsta opasnih tvari, pojedinačno i kumulativno, negativno odražava na život u moru i ugrožava ga, kao i da te tvari hranidbenim lancem stižu i do ljudi; stoga smatra da je ključno zacrtati cilj potpunog eliminiranja unosa opasnih tvari do 2020. godine te provesti ono što je već dogovoreno;

51.

ističe da sve veće onečišćenje obala parafinskim voskom uslijed ispiranja tankova na moru iziskuje hitnu zabranu te vrste ispuštanja u more;

52.

zalaže se za reviziju graničnih vrijednosti kod otpadnih voda s udjelom nafte (koje nastaju u pomorskom prometu, eksploataciji nafte, industriji);

53.

ponavlja svoj poziv za europski akcijski plan za zbrinjavanje (ponajprije za uklanjanje i uništavanje) streljiva s morskog dna koje predstavlja sve veću opasnost za plovidbu, odobalne djelatnosti i turizam;

54.

ponovno ističe svoje stajalište da onečišćenje mora treba smanjiti na samom izvoru (proizvodnja i potrošnja); međutim, također smatra da treba poticati mjere poput „četvrtog stupnja pročišćavanja” u pročistačima, čime se mogu smanjiti mikro-onečišćenja otpadnih voda. Istodobno se mora prekinuti s praksom odlaganja kanalizacijskog mulja na poljoprivrednom zemljištu;

55.

skreće pozornost na to da tankeri s jednostrukom oplatom i dalje ugrožavaju europske vode te poziva na uvođenje strogog nadzora i još strožih propisa radi uklanjanja tih rizika;

56.

uvjeren je da treba osmisliti koncept luka za brodove s opasnim teretom koji pretrpe brodolom te imati na raspolaganju dostatne kapacitete za sprečavanje nesreća u slučaju brodoloma, pored ostalog i u blizini vjetroparkova na otvorenom moru. Pritom je ključna koordinacija na regionalnoj i prekograničnoj razini;

Mjere za smanjenje otpada u morima (D10)

57.

zalaže se za potpunu zabranu odlaganja otpada na moru, uključujući načelno i spaljivanje jer se ono ne može kontrolirati. Troškovi zbrinjavanja na kopnu trebali bi biti uključeni u lučke pristojbe, i to po mogućnosti paušalno;

58.

zalaže se za pružanje podrške naporima ribara koji skupljaju morski otpad, osobito besplatnim zbrinjavanjem otpada u lukama i diferenciranim lučkim pristojbama;

59.

s obzirom na dramatično onečišćenje mora plastikom, zahtijeva jačanje napora za sprečavanje odlaganja i za recikliranje plastike; od država članica prije svega očekuje energičnu primjenu novih propisa o ograničavanju ili čak zabrani plastičnih vrećica (13);

60.

podupire aktivnosti na obalama i plažama Europe poput „dana čišćenja obala”, koje osim izravne koristi koju donose mogu doprinijeti i podizanju svijesti i edukaciji o okolišu;

61.

svjestan je ozbiljnih posljedica mikroplastike po morske organizme; stoga zahtijeva da EU kao prvi korak uvede zabranu korištenja mikroplastike u kozmetičkim i higijenskim proizvodima;

Mjere za smanjenje unosa energije u mora (D11)

62.

napominje da unos energije u mora (buke, svjetlosti, topline, radijacije) ima očiti utjecaj na morski okoliš te da što hitnije treba bolje istražiti njegove posljedice;

63.

smatra da bi, u skladu s međunarodnim kriterijima i standardima kartiranja buke, trebalo izraditi katastar buke za mora u Europskoj uniji. Cilj treba biti uvođenje pravnih normi i graničnih vrijednosti za smanjenje buke u morskom okolišu;

64.

traži da se već sada zabrane izrazito bučne metode eksploatacije u zaštićenim područjima (uključujući zaštitne zone), za koje je dokazano da se negativno odražavaju na pojedine vrste;

65.

podržava promicanje alternativnih metoda za potrebe seizmičkih istraživanja i izgradnje vjetroelektrana na otvorenom moru;

Završne napomene

66.

ističe da su informiranje javnosti i dijalog s građanima ključni za uspjeh zaštite mora; stoga od država članica traži da u okviru izrade programa mjera izdvoje dovoljno sredstava i vremena za javnu raspravu te u tu svrhu nudi suradnju lokalnih i regionalnih vlasti;

67.

i dalje podupire organiziranje „Europskog dana pomorstva” (EMD) te očekuje da će EMD, kao forum za znanstvenu i političku razmjenu s lokalnim i regionalnim vlastima, u idućim godinama promicati uspješnu provedbu ODPS-a.

Bruxelles, 3. lipnja 2015.

Predsjednik Europskog odbora regija

Markku MARKKULA


(1)  COM(2007) 575 završna verzija.

(2)  SL C 206, 29.8.2006., str. 5.

(3)  SL C 206, 29.8.2006., str. 5.; SL C 172, 5.7.2008., str. 34.

(4)  COM(2014) 97 završna verzija.

(5)  Vidjeti bilješku 4.

(6)  SL C 62, 2.3.2013., str. 44.

(7)  SL C 104, 2.4.2011., str. 47.

(8)  SL C 415, 20.11.2014., str. 9.

(9)  SL C 391, 18.12.2012., str. 1.

(10)  SL C 172, 5.7.2008., str. 34.

(11)  SL C 225, 27.7.2012., str. 20.

(12)  SL C 391, 18.12.2012., str. 84.

(13)  SL C 356, 5.12.2013., str. 30.; SL C 280, 27.9.2013., str. 44.