8.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 332/28


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o industrijskoj politici EU-a za sektor hrane i pića

(2015/C 332/04)

Izvjestitelj:

Ludvík JÍROVEC

Suizvjestitelj:

Edwin CALLEJA

Dana 10. srpnja 2014., sukladno pravilu 29. članku 2. svojeg Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je donijeti samoinicijativno mišljenje o temi

Sektor hrane i pića

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene, zaduženo za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojilo dana 4. svibnja 2015.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svojem 508. plenarnom zasjedanju održanom 27. i 28. svibnja 2015. (sjednica od 27. svibnja), sa 151 glasom za, 1 protiv i 5 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1.   Zaključci

1.1.1.   Kretanja

Ključna demografska kretanja od danas pa do 2050. godine uključivat će povećanje i starenje stanovništva, urbanizaciju i porast nejednakosti. „Svjetsko će stanovništvo do 2050. godine narasti na 9,1 milijardu stanovnika, što je porast od 34 % u odnosu na trenutno stanje. Gotovo cjelokupno povećanje stanovništva odnosi se na zemlje u razvoju. I dalje će se odvijati ubrzana urbanizacija, a oko 70 % svjetskog stanovništva živjet će u urbanim područjima (u usporedbi s današnjih 49 %). Kako bismo se mogli nositi s posljedičnim povećanjem potražnje, proizvodnja hrane (neto količina hrane koja se koristi za dobivanje biogoriva) mora se povećati za 70 % (1).

1.1.2.   Uloga europske industrije hrane i pića

Europska industrija hrane i pića morat će razviti strategiju za razvoj u uvjetima skromnog gospodarskog rasta, manjka prirodnih resursa, strukturno visokih cijena robe i energije i teškog pristupa kapitalu. U središtu njezine konkurentnosti bit će inovacije.

Taj sektor u ovom kontekstu mora raspolagati instrumentima za suočavanje s izazovima pred kojima se nalazi. EGSO-ovo mišljenje bavi se ključnim političkim područjima kojima se treba pozabaviti kako bi se stvorilo ozračje koje pogoduje poslovanju. Ona bi industriji hrane i pića trebala pomoći da postigne održivi rast i inovacije te da stvara radna mjesta istodobno opskrbljujući potrošače sigurnim, hranjivim i pristupačnim namirnicama visoke kvalitete.

1.1.3.   Poziv na stvaranje sektorske industrijske politike za europsku industriju hrane i pića

EGSO se snažno zalaže za sektorsku industrijsku politiku europske industrije hrane i pića koja bi bila prilagođena njegovim potrebama. Smatra da se to može postići tako da se mandat Foruma na visokoj razini za bolje funkcioniranje lanca opskrbe, čiji je mandat istekao 31. prosinca 2014., obnovi za razdoblje 2015.–2019.

1.2.   Preporuke

Europski gospodarski i socijalni odbor ukazuje Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Europskom vijeću i vladama država članica na niže navedena prioritetna područja za daljnji napredak europske industrije hrane i pića. Također tvrtkama koje posluju u tom sektoru ukazuje na inicijative i mjere koje bi trebale poduzeti.

1.2.1.   Napredak u dovršetku unutarnjeg tržišta

Komisija i države članice trebaju raditi na dovršetku jedinstvenog tržišta koje će omogućiti slobodno kretanje prehrambenih proizvoda i pića. To je preduvjet za poboljšanje konkurentnosti poduzeća koja proizvode hranu i piće u EU-u, što nužno ne znači i usvajanje dodatnih propisa, već poduzimanje mjera za bolju provedbu postojećih pravila.

Komisija treba planirati i pratiti napredak u pogledu:

tekuće provedbe programa REFIT koju vodi Komisija. To bi trebalo doprinijeti dovršetku jedinstvenog tržišta hrane, no ne bi se smjelo iz vida izgubiti postojeće standarde u pogledu uvjeta zapošljavanja radnika,

nedavne reforme ZPP-a koju treba provesti bez narušavanja tržišnog natjecanja među državama članicama i na način koji će potaknuti održivu proizvodnju,

jamstva EU-a za naukovanje. Za njegovu provedbu potrebna je potpuna potpora država članica.

1.2.2.   Lakše trgovanje hranom i pićem na međunarodnoj razini

U skladu sa svojim mišljenjem od 4. siječnja 2010. pod naslovom „Trgovina i sigurnost hrane” (2), EGSO podsjeća da sigurnost hrane mora ostati ključni cilj u svim sadašnjim globalnim trgovinskim pregovorima.

Strategijama pregovaranja EU-a na međunarodnoj razini trebalo bi ukloniti carine za izvoz EU-a i olakšati trgovinu uvođenjem međunarodno priznatih normi u zemljama s najvećim potencijalom trgovinskog rasta. Komisija bi trebala:

težiti ka povoljnom zaključivanju važnih trgovinskih pregovora EU-a koji su još na čekanju (točnije, sa SAD-om, Japanom i partnerima iz Južne Azije) jer oni mogu donijeti važne prednosti za proizvođače hrane i pića u EU-u,

nadzirati provedbu trgovinskih sporazuma koji su na snazi,

zalagati se za bolju koordinaciju između bilateralnih i plurilateralnih sporazuma;

osigurati uzajamnost postupanja kako pri smanjenju carinskih prepreka, tako i pri uklanjanju necarinskih prepreka i osigurati očuvanje postojećih standarda EU-a za zaštitu potrošača, okoliša i zdravlja.

Europska komisija treba povećati potporu malim i srednjim poduzećima kako bi se više internacionalizirala. Javna podrška ostaje ključna za:

stvaranje povoljnih uvjeta za izvoz uklanjanjem trgovinskih barijera,

olakšavanje pristupa financiranju trgovine (izvozni krediti i jamstva),

podržavanje poticanja izvoza na temelju suradnje javnog i privatnog sektora,

prikupljanje informacija o uvjetima uvoza u treće zemlje i njihovo dostavljanje relevantnoj udruzi malih i srednjih poduzeća.

1.2.3.   Inicijative sektora hrane i pića za jačanje ljudskih resursa i konsolidiranje zapošljavanja

Od ključne je važnosti da industrija hrane i pića popravi dojam koji ostavlja, osobito kod mladih. Potrebu zapošljavanja kvalitetnijih ljudskih resursa potrebno je poduprijeti:

kvalitetnijim sektorskim informacijama o tržištu rada dostupnim diljem država članica kako bi se lakše riješio problem asimetričnih informacija između poslodavaca i potencijalnih zaposlenika te prepoznale i ispravile neusklađenosti u vještinama,

redovnom provjerom kolegija u visokoškolskim ustanovama uz uključivanje predstavnika industrije hrane i pića kako bi se održala relevantnost sektora strukovnog obrazovanja,

pokretanjem programa naukovanja za sve nove zaposlenike sektora hrane i pića, a ne samo za mlade ljude. To je osobito važno za oslobađanje potencijala žena povratnica i starijih radnika koji žele promijeniti karijeru,

načinima i sredstvima za osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi se stvorila kvalificirana radna snaga. Pritom je socijalni dijalog ključan čimbenik.

EGSO potiče osnivanje zajednice znanja i inovacija (ZZI) za hranu u sektoru hrane i pića jer ona ne samo predstavlja nužnu predanost povećanju ulaganja u istraživanje i razvoj do 2020., već i zato što značajno doprinosi povećanju broja radnih mjesta i rastu.

Naposljetku, EGSO ističe važnost:

zaštite prava europskih radnika i potrošača,

potpune i učinkovite ratifikacije, provedbe i primjene temeljnih standarda ILO-a,

europskih standarda kvalitete u sektoru hrane i pića.

1.2.4.   Osiguravanje održivog lanca opskrbe hranom

EGSO želi ponovno naglasiti da je korisno poticati održivu potrošnju i proizvodnju zajedno s provedbom Plana za resursno učinkovitu Europu (3) te potiče države članice da te politike provode putem Plana i europskog semestra (4). EGSO zato preporučuje izradu sveobuhvatnog plana za ostvarenje održivosti prehrambenog lanca i poziva Komisiju da usvoji komunikaciju o održivosti sustava prehrane.

EGSO bi na izložbi Expo Milano trebao osigurati potpunu promidžbu preporuka iz ovog i drugih mišljenja o hrani usvojenih posljednjih mjeseci.

1.2.5.   Rasipanje hrane

EGSO ponovno ukazuje na svoje mišljenje (5) kojim se potvrđuje potreba određivanja zajedničke, globalno usklađene metodologije EU-a za kvantificiranje gubitka i rasipanja hrane, uključujući recikliranje i ponovno korištenje neprodane hrane. Međutim, smatra da odmah treba poduzeti korake bez čekanja rezultata EU-ovih i svjetskih istraživačkih projekata koji su u tijeku. Takvi koraci uključuju podizanje svijesti o rasipanju hrane duž hranidbenog lanca i doprinos razvoju i širenju najboljih praksi.

Sve buduće industrijske politike za sektor hrane i pića trebale bi odražavati uravnotežen pristup i pozabaviti se pitanjem sprečavanja rasipanja hrane: politike sprečavanja rasipanja hrane trebale bi zauzeti pristup koji prehrambeni lanac prati u cijelosti, od faze koja prethodi žetvi do potrošača

Također je potrebno dobro promotriti poreznu politiku (PDV) i koordinirati mjere u državama članicama kako bi se olakšale donacije bankama hrane kao jednom od alata za smanjenje bacanja hrane.

1.2.6.   Poštena praksa lanca opskrbe

Kao što je naveo u svojem mišljenju od 9. svibnja 2013. (6), EGSO i dalje promiče promjenu kulture poslovnih odnosa kako bi se uspostavile poštene trgovinske prakse u lancu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i zato pozdravlja napore koje su poduzeli distributeri i proizvođači hrane i pića za razvoj dobrovoljne inicijative za promicanje poštenih poslovnih odnosa u cijelom lancu opskrbe hranom (SCI – Inicijativa za lanac opskrbe) (7).

1.2.7.   Istraživanje, razvoj i inovacije

Prehrambeni sektor s ključnim se izazovima suočava uz ograničena sredstva za istraživanje i razvoj. EGSO vjeruje da istraživanje i razvoj trebaju biti jasno određeni kao cilj, a da industrija treba biti ključan partner u određivanju načina na koji će se to postići. Nadalje, da bi bile uspješne i prihvaćene, EGSO vjeruje da se inovacije trebaju temeljiti osobito na očekivanjima potrošača.

1.2.8.   Mala i srednja poduzeća u sektoru hrane i pića

Posebno opterećenje za mala i srednja poduzeća predstavljaju troškovi usklađivanja s propisima EU-a. Česte promjene i nedostatak usklađenosti, primjerice u vezi sa zahtjevima za označivanje, predstavljaju opterećenje i prepreke rastu. EGSO smatra da je potrebno posebnu pozornost usmjeriti na specifične potrebe malih i srednjih poduzeća, osobito kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, ali upozorava na iznimke, osobito za mala i srednja poduzeća, koje se odnose na sigurnost hrane i koje bi mogle imati negativne posljedice te doprinijeti njihovom izbacivanju s tržišta.

1.2.9.

EGSO potiče Komisiju da izradi izvješće o tomu treba li navoditi podatke o sastojcima i nutritivnoj vrijednosti alkoholnih pića.

2.   Trenutno stanje europske industrije hrane i pića

2.1.

Europska industrija hrane i pića najveći je proizvođački sektor u gospodarstvu EU-a koji generira godišnji promet od preko 1 bilijun EUR i izravno zapošljava 4,25 milijuna radnika u EU-u. Također je dio lanca vrijednosti koji zapošljava ukupno 32 milijuna ljudi i generira 7 % BDP-a Europske unije. Mala i srednja poduzeća čine 99,1 % poduzeća u industriji hrane i pića (8).

2.2.

Udjel privatnog ulaganja u istraživanje i razvoj iznosi 0,27 % od prometa industrije. Tablica postignuća Zajedničkoga istraživačkog centra (JRC) iz 2012. potvrđuje kretanja koja su primijećena u prethodnim godinama, prije svega da EU ima održivu razinu privatnog istraživanja i razvoja, ali i dalje zaostaje za drugim zemljama (9).

2.3.

Industrija hane i pića prerađuje 70 % poljoprivrednih proizvoda EU-a i europskim potrošačima osigurava sigurnu, kvalitetnu i hranjivu hranu.

2.4.

U 2012. godini izvoz prerađenih prehrambenih proizvoda i pića iz Europe na svjetskoj je razini iznosio 86,2 milijarde EUR (10), što znači da je EU bio najveći globalni izvoznik tog sektora. Nadalje, trgovinska bilanca EU-a registrirala je rekordni višak od 23 milijardi EUR 2012. godine. U posljednjih je 20 godina trgovina hranom i pićima između država članica trostruko porasla na približno 450 milijardi EUR (11).

2.5.

Taj je sektor neciklički i otporan stup gospodarstva sa snažnom prisutnošću u svim državama članicama i nedvojbeno daje važan doprinos naporima europske proizvođačke industrije da proširi svoj udio u BDP-u na 20 %, kako je odredila Europska komisija u kontekstu strategije EU 2020 (12). EGSO potvrđuje svoju podršku i ponavlja svoju preporuku da se taj cilj treba nadopuniti naglašavanjem aspekta kvalitete (13).

2.6.

Međutim, ključni pokazatelji konkurentnosti pokazuju da ovaj sektor gubi svoju konkurentsku prednost. U kontekstu povećane globalne potražnje, udio izvoznog tržišta smanjuje se iz godine u godinu (vrijednost izvoza u 2012. bila je 16,1 %, u usporedbi s 20,5 % u 2002 (14).

2.7.

Ovim samoinicijativnim mišljenjem EGSO želi staviti poseban naglasak na sektor hrane i pića navodeći mjere koje su potrebne za promjenu ovog negativnog kretanja i za povećanje konkurentnosti sektora na unutarnjem tržištu, ali i u svijetu.

2.8.

Potrošači imaju pravo dobiti istinite i uravnotežene informacije o alkoholnim pićima kako bi na temelju informacija mogli donijeti odluke o konzumiranju. Sva bi alkoholna pića, bez obzira na udio alkohola u njima, trebala biti obuhvaćena istim pravilima. EGSO potiče Komisiju da bez odlaganja izradi izvješće koje zahtijeva Uredba (EU) br. 1169/2011 do prosinca 2014., u kojem će se procijeniti trebaju li alkoholna pića u budućnosti biti obuhvaćena obvezom pružanja informacija o sastavu i hranjivom sadržaju.

3.   Napori za povećanje industrijske aktivnosti u europi

3.1.   Inicijative europskih institucija

Vijeće za konkurentnost uvidjelo je koliko svi industrijski sektori mogu doprinijeti europskom gospodarstvu i potaknulo sektorske inicijative Komisije (15).

Ubrzo zatim uslijedila je komunikacija Europske komisije „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014) 14)  (16). Dva mjeseca poslije, u ožujku 2014. na samitu europskih šefova država i vlada također je istaknuto da Europa treba razviti svoju industrijsku bazu, naglašena je važnost stabilnog, jednostavnog i predvidivog regulatornog okruženja te je zaključeno da je pitanje industrijske konkurentnosti potrebno uvesti u sva područja politike (17).

U međuvremenu je Forum na visokoj razini (HLF) (18) za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom, koji je 2009. godine osnovao povjerenik EU-a za industriju i poduzetništvo, objavio svoje završno izvješće. Njegove preporuke za razvoj industrijske politike u poljoprivredno-prehrambenom sektoru usvojene su jednoglasno (19) na njegovom posljednjem sastanku 15. listopada 2014. One su uzete u obzir u ovom mišljenju EGSO-a.

EGSO se raduje što će moći dati svoj doprinos dodatnim inicijativama koje poduzima Europska komisija, uključujući sudjelovanje ovogodišnjoj Svjetskoj izložbi (Expo) u Milanu sa sigurnošću hrane kao središnjom temom njezinog paviljona. Također postoji studija koja bi trebala biti objavljena do listopada 2015. o konkurentnom položaju EU-ove industrije hrane i pića.

EGSO također napominje da je tema EXPO-a u Milanu, koji je upravo otvorio svoja vrata, „Hranjenje planeta – energija za život”. Europska komisija potiče raspravu o tome kako znanost i inovacije mogu doprinijeti globalnoj sigurnosti i održivosti hrane. To predstavlja veliku priliku za EGSO da za raspravu javnosti iznese svoja stajališta sadržana u ovom i drugim mišljenjima o hrani usvojenima posljednjih mjeseci. Štand Komisije EU-a na EXPO-u predstavlja idealno mjesto na kojem se ta rasprava može održati u okviru jednog ili više informativnih seminara organiziranih u tu svrhu.

3.2.   Proizvođači hrane donose zajedničke odluke sa sindikatima

U ožujku 2014. organizacija FoodDrinkEurope i EFFAT (Europska federacija sindikata prehrambene industrije, poljoprivrede i turizma) potpisali su zajedničku izjavu o potrebi sektorskog djelovanja na europskoj razini u vezi sa sektorom hrane i pića.

4.   Ključni stupovi za djelovanje: oblikovanje industrijske politike za europski sektor hrane i pića

4.1.   Rad usmjeren na bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom na jedinstvenom tržištu za hranu i piće

4.1.1.

EU-ovi propisi za hranu na visokoj su razini usklađenosti i sektor ima značajne koristi od prilika koje nudi unutarnje tržište. Trgovina među državama članicama znatno je porasla u zadnjem desetljeću i trenutno čini približno 20 % proizvodnje hrane i pića u EU-u. Međutim, poduzeća i dalje izvješćuju o različitim tumačenjima i načinima provedbe zakonodavstva EU-a o standardima hrane. Daljnja integracija otvorila bi nove mogućnosti za rast (20).

Poboljšanje odnosa u lancu opskrbe hranom također je ključno za osiguranje konkurentnog sektora hrane i pića (21).

4.1.2.

Od najveće je važnosti rad Europske komisije koja provodi nadzor nad učinkovitiosti Inicijative europskog lanca opskrbe (22) i nad provođenjem pravila na nacionalnim razinama (23). Inicijativa europskog lanca opskrbe važna je zajednička dobrovoljna inicijativa koju su uspostavile organizacije dionika kroz cijeli lanac opskrbe hranom. Njome je predviđen sustav za poboljšanje njihovih međusobnih poslovnih odnosa i pronalaženje rješenja za sve nesuglasice koji nastaju u njihovim poslovnim odnosima.

4.2.   Promicanje održivog zapošljavanja i produktivnosti radne snage

4.2.1.

Kako bi poboljšali vještine radne snage u tom sektoru, 2013. godine EFFAT i FoodDrinkEurope usvojili su zajedničko izvješće u kojem se navode politike obuke i vještina koje su potrebne kako bi se nosilo s izazovima tržišta rada (24).

4.2.2.

Također su pokrenuli „Jamstvo za naukovanje mladih u industriji hrane i pića” (25) kojim žele olakšati iskorištavanje mogućnosti visokokvalitetnoga naukovanja u poduzećima koja se bave hranom i pićem u cijeloj Europskoj uniji, posebno malim i srednjim poduzećima.

4.3.   Jačanje međunarodne trgovine

4.3.1.

S pozitivnom trgovinskom bilancom od 23 milijarde eura u 2012. godini, EU je i dalje vodeći izvoznik prehrambenih proizvoda i pića unatoč smanjenju tržišnog udjela u globalnoj trgovini hranom i pićem. S druge strane, države poput Kine i Brazila imaju sve veći udio izvoznog tržišta u posljednjih nekoliko godina (26).

4.3.2.

Bez obzira na opću svijest da je sigurnost hrane na prvome mjestu (27), povećanje izvoza jedan je od ključnih izvora rasta bilo koje industrije. S obzirom na porast udjela bogatijih stanovnika u zemljama u usponu, industrija hrane trebala bi moći odgovoriti na povećanje svjetske potražnje.

4.3.3.

Konstruktivan multilateralni sporazum u WTO-u predstavljao bi najučinkovitije rješenje za otvaranje tržišta, no usprkos brojnim krugovima pregovora nije se uspio postići sveobuhvatan sporazum.

4.3.4.

Bilateralni trgovinski dogovori stoga su uvelike dobili na važnosti i omogućili postizanje rezultata za europsku industriju općenito, a posebice za sektor hrane i pića. U tekućim pregovorima o TTIP-u treba se pozabaviti pitanjem kako carinskih, tako i necarinskih prepreka, s naglaskom na uzajamnost postupanja kad se radi o prehrambenim proizvodima i pićima iz EU-a, no ni u kojem slučaju se ne smiju ugroziti interesi europskih potrošača. Rezultat pregovora trebao bi donijeti znatnu korist za europski poljoprivredno-prehrambeni sektor (28).

4.3.5.

Politika promicanja EU-a dobar je instrument koji olakšava iskorištavanje pozitivne slike europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u svijetu i prenošenje informacija o ključnim karakteristikama europskih prehrambenih proizvoda.

4.4.   Doprinos održivoj proizvodnji i potrošnji

4.4.1.

Kao što je navedeno u njegovom mišljenju iz 2012 (29). „Održiva potrošnja i proizvodnja, ponuda proizvoda i usluga bolje vrijednosti i uporaba manje količine prirodnih resursa nalaze se u središtu strategija za povećanje učinkovitosti korištenja resursa i promoviranje zelenog gospodarstva.”

4.4.2.

Europske industrije hrane i pića ovise o pristupu odgovarajućim količinama poljoprivrednih sirovina koje zadovoljavaju specifične kriterije kvalitete i koje imaju konkurentnu cijenu.

4.4.3.

Jedan od glavnih izazova je rasipanje hrane: otprilike 90 milijuna tona hrane u europskom prehrambenom lancu rasipa se svake godine. Kad se rasipa hrana, rasipaju se i resursi korišteni za proizvodnju hrane, kao što su sirovine, voda, gnojivo i gorivo. Neke ključne inicijative dovele su do niza partnerstava s relevantnim dionicima, kao što su kampanja „Every Crumb Counts” (Svaka je mrvica važna) i objava kompleta instrumenata za industriju. U mišljenju EGSO-a usvojenom 2013. godine o sprečavanju i smanjenju rasipanja hrane pružen je uvid u probleme i moguća rješenja u tom pogledu (NAT/570).

4.4.4.

Europska komisija preporučila je da se prehrambeni sektor smatra prioritetom pri povećanju učinkovitosti korištenja resursa i provela detaljnu raspravu o održivosti europskog prehrambenog sustava (30).

4.4.5.

Održivost treba razmatrati sa šireg stajališta, ne gledajući samo ekološku održivost, ali i uključujući socijalni i gospodarski stup održivosti. To je bio slučaj u zajedničkoj deklaraciji koju je usvojilo 11 organizacija koje predstavljaju prehrambeni lanac u kontekstu Foruma na visokoj razini (31).

4.5.   Izgradnja inovativne unije

4.5.1.

Razine ulaganja u istraživanje i razvoj u sektoru hrane i pića u EU-u niske su u usporedbi s drugim proizvođačkim podsektorima i drugim industrijama hrane i pića u svijetu (32).

4.5.2.

Zajednice znanja i inovacija u sektoru hrane i pića potrebno je poticati i podržavati. One se bave dugoročnim ciljem od 7 do 15 godina, ali i ispunjavaju neke kratkoročne i srednjoročne ciljeve kao što je suštinski važna predanost povećanju ulaganja u istraživanje i razvoj do 2020. i doprinos povećanju broja radnih mjesta i rasta.

Poduzeća koja trguju hranom i pićem suočavaju se s bezbroj problema pri uvođenju inovativnih proizvoda i postupaka. Mala i srednja poduzeća najviše trpe zbog ograničenih organizacijskih kapaciteta i resursa te zbog nedostatka potrebnih menadžerskih sposobnosti, iskustva i strateške vizije. Postupci odobravanja za stavljanje novih proizvoda na tržište moraju se ubrzati, poštujući pritom načelo predostrožnosti stavljanja na tržište uvijek samo onih proizvoda koji su sigurni za zdravlje potrošača.

4.6.   Smanjenje administrativnog opterećenja, osobito za mala i srednja poduzeća

4.6.1.

Mala i srednja poduzeća posebno trpe zbog širenja struktura, što dovodi do nepotrebnog administrativnog opterećenja. Ona igraju ključnu ulogu u konkurentnosti sektora i stoga im treba obratiti posebnu pozornost, ne dovodeći u pitanje sigurnost hrane ili prava radnika i potrošača.

4.6.2.

U kontekstu programa REFIT Komisija je napravila važan korak u osiguravanju da propisi EU-a budu pogodni za poduzeća i da potiču konkurentnost (33).

Bruxelles, 27. svibnja 2015.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  http://www.fao.org/fileadmin/templates/wsfs/docs/expert_paper/How_to_Feed_the_World_in_2050.pdf

(2)  SL C 255, 22.9.2010., str. 1.

(3)  COM(2011) 571 završna verzija.

(4)  SL C 191, 29.6.2012., str. 6.

(5)  SL C 161, 6.6.2013., str. 46.

(6)  EGSO-ovo mišljenje o trenutnom stanju trgovinskih odnosa između dobavljača hrane i velikog maloprodajnog sektora objavljeno u SL C 133, 9.5.2013., str. 16.

(7)  http://www.supplychaininitiative.eu/

(8)  Izvor: Podaci i kretanja u vezi s europskom industrijom hrane i pića 2013. – 2014. (Data and Trends of the European Food and Drink Industry 2013-2014)

http://www.fooddrinkeurope.eu/uploads/publications_documents/Data__Trends_of_the_European_Food_and_Drink_Industry_2013-20141.pdf

(9)  Izvor: Tablica postignuća ulaganja u industrijska istraživanja i razvoj EU-a iz 2012., Zajednički istraživački centar i GU za istraživanje i inovacije.

(10)  http://www.fooddrinkeurope.eu/uploads/publications_documents/Data__Trends_of_the_European_Food_and_Drink_Industry_2013-20141.pdf

(11)  http://ec.europa.eu/internal_market/publications/docs/20years/achievements-web_en.pdf

(12)  http://ec.europa.eu/priorities/docs/pg_hr.pdf

(13)  Mišljenje EGSO-a, SL C 311, 12.9.2014., str. 47. oIndustrijskoj renesansi.

(14)  Izvor: UN-ova baza podataka Comtrade, 2012.

(15)  http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2017202%202013%20INIT

(16)  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52014DC0014&from=EN

(17)  http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-7-2014-REV-1/hr/pdf

(18)  http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:210:0004:0005:EN:PDF

(19)  http://europa.eu/rapid/press-release_IP-14-1139_en.htm

(20)  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52014SC0014&from=EN

(21)  Mišljenje EGSO-a objavljeno u SL C 133, 9.5.2013., str. 16.

(22)  http://www.supplychaininitiative.eu/

(23)  COM(2014) 472.

(24)  http://www.effat.org/en/node/10599

(25)  http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1149&langId=hr&idPledge=53

(26)  http://www.fooddrinkeurope.eu/uploads/publications_documents/Data__Trends_of_the_European_Food_and_Drink_Industry_2013-20141.pdf

(27)  SL C 255, 22.9.2010., str. 1.

(28)  Vidjeti zajednički stav organizacija Copa-Cogeca i FoodDrinkEurope http://www.fooddrinkeurope.eu/news/statement/agri-food-chain-reps-call-on-negotiators-to-resolve-non-tariff-measures-in/

(29)  SL C 191, 29.6.2012., str. 6.

(30)  http://ec.europa.eu/environment/eussd/food.htm

(31)  Zajednička deklaracija od 7. ožujka 2014.„Djelovanje prema održivijem europskom prehrambenom lancu” http://www.fooddrinkeurope.eu/news/press-release/europes-food-chain-partners-working-towards-more-sustainable-food-systems/

(32)  Vidjeti bilješku 15.

(33)  http://europa.eu/rapid/press-release_IP-14-682_en.htm