Popis kratica

3K || Koordinacija, komplementarnost i koherentnost

AGIR || Globalni savez za inicijativu za jačanje otpornosti (Alliance Globale pour l’Initiative Résilience)

AR4D || Istraživanja u području poljoprivrede za razvoj (Agriculture Research for Development)

CAADP || Sveobuhvatni program za razvoj afričke poljoprivrede (Comprehensive Africa Agriculture Development Programme)

CFS || Odbor za svjetsku sigurnost opskrbe hranom (Committee on World Food Security)

CGIAR || prijašnja Savjetodavna grupa za međunarodna istraživanja u području poljoprivrede (Consultative Group on International Agricultural Research)

CORAF/WECARD || Zapadnoafričko i srednjoafričko vijeće za istraživanja i razvoj u području poljoprivrede (West and Central African Council for Agricultural Research and Development)

EK || Europska komisija

ECOWAP || Poljoprivredna politika gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (Agricultural Policy of the Economic Community of West African States)

ECOWAS || Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (Economic Community of West African States)

EIARD || Europska inicijativa za istraživanja u području poljoprivrede za razvoj (European Initiative for Agricultural Research for Development)

EU || Europska unija

FAO || Organizacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organisation)

ICN2 || Druga međunarodna konferencija o ishrani (Second International Conference on Nutrition)

IFAD || Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede (International Fund for Agricultural Development)

INGO || Međunarodna nevladina organizacija (International Non-Governmental Organisation)

MS || Države članice

NEPAD || Novo partnerstvo za razvoj Afrike (New Partnership for Africa’s Development)

NVO || Nevladina organizacija

OECD/DAC || Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj / Odbor za razvojnu pomoć (Organisation for Economic Cooperation and Development / Development Assistance Committee)

PCD || Koherentnost politika za razvoj (Policy Coherence for Development)

SHARE || Potpora jačanju otpornosti na rogu Afrike (Supporting the Horn of Africa’s Resilience)

SUN || Pokret za poboljšanje ishrane (Scaling Up Nutrition)

UN-SCN || Stalni odbor Ujedinjenih naroda za ishranu (United Nations Standing Committee on Nutrition)

USAID || Američka agencija za međunarodni razvoj (United States Agency for International Development)

VGGT || Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju držanjem zemlje, ribarstvom i šumarstvom (Voluntary Guidelines on the Responsible Governance of Tenure of Land, Fisheries and Forests)

WFP || Svjetski program za hranu (World Food Programme)

WHA || Svjetska zdravstvena skupština (World Health Assembly)

1. Uvod

Europska unija (EU) i njezine države članice zajedno sa svim partnerima pristupile su pitanju sigurnosti opskrbe hranom i ishrane donošenjem političkog okvira za sigurnost opskrbe hranom na razini EU-a[1] 2010. godine. Od tada su u okviru razvojne politike EU-a preuzete daljnje obveze u cilju jačanja prioriteta utvrđenih 2010. Izrađen je provedbeni plan za sigurnost opskrbe hranom i ishrane[2] koji je podijeljen na šest prioriteta politike te popraćen kriterijima uspješnosti i indikativnim područjima za djelovanje[3]. Nakon odobravanja provedbenog plana u travnju 2013. Vijeće je zatražilo od Europske komisije da počne izrađivati, zajedno s državama članicama, konsolidirana dvogodišnja izvješća o napretku na razini EU-a od 2014. nadalje. Ovaj dokument predstavlja prvo od tih izvješća. U njemu se proučava izvedba EU-a i država članica u izvršavanju provedbenog plana kako bi se o tome izvijestili Europski parlament, Vijeće i šira javnost.

Cilj je ovog izvješća odgovoriti na dva osnovna pitanja o izvedbi: 1. kako su isplate i posebna djelovanja iz 2012. usklađeni sa šest prioriteta politike i 2) kako su se EU i države članice pridržavale koherentnosti, komplementarnosti i koordinacije (3K) pri rješavanju pitanja u okviru tih prioriteta. 

Ovo je izvješće alat za određivanje odgovornosti usmjereno prema gornjim razinama. Njime se utvrđuje mjerilo ili polazište s kojim će se u naknadnim izvješćima uspoređivati izvedba donatora iz EU-a u suradnji na postizanju dogovorenih prioriteta politike EU-a u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. Ono se temelji na konsolidiranim kvantitativnim dokazima (podacima o isplatama na temelju izvješća Odbora za razvojnu pomoć OECD-a iz 2012.) i kvalitativnim podacima o usklađenosti, komplementarnosti i koordinaciji koje su dostavili Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i EU u svojim pojedinačnim izvješćima. Metodologija je opisana u poglavlju 4. povezanog radnog dokumenta službi (SWD-a). Donatori iz EU-a koji su pridonijeli ovom izvješću zajedno predstavljaju gotovo 90 % ukupne (uključujući sve sektore) službene razvojne pomoći EU-a koju su pružili EU i sve države članice.

Izvješće sadržava pregled izvedbe EU-a i njegovih država članica koji je izrađen upotrebom postojećih podataka iz procjene izvedbe. Upravo se zbog toga izvješćem ispituje i mogu li se postojećim sustavima za procjenu izvedbe osigurati valjani i pouzdani podaci o radu EU-a u okviru šest prioritetnih područja politike.

Ovo je izvješće popraćeno radnim dokumentom službi (SWD-om) koji sadržava dodatne informacije i studije slučaja.

2. Koliko smo dobro ispunili svoje obveze preuzete u okviru politike? 2.1. Sveukupna analiza naših isplata

Donatori iz EU-a uložili su gotovo 3,4 milijarde EUR u sigurnost opskrbe hranom i ishrane u 2012., što odgovara otprilike 8 % njihove ukupne službene razvojne pomoći (ODA). Djelovanja su podijeljena na 2 500 programa i više od 115 zemalja. Države članice EU-a pridonijele su svojim pojedinačnim programima. Osim toga, donatori iz EU-a[4] osigurali su približno 1,1 milijardu EUR za hitnu i humanitarnu pomoć povezanu sa sigurnošću opskrbe hranom i ishrane u više od 80 zemalja. Humanitarni programi predstavljali su u prosjeku 25 % ukupnih programa povezanih sa sigurnošću opskrbe hranom i ishrane (humanitarni i razvojni) uz određene razlike među državama članicama (vidjeti grafikon 1.). Razvojna i humanitarna pomoć zajedno su činile više od 10 % službene razvojne pomoći.

Grafikon 1. Udio razvojne i humanitarne pomoći za sigurnost opskrbe hranom i ishrane po donatoru

Tablica 1.: Geografska raspodjela isplata pomoći u 2012.

Kontinent || EUR || Postotak (%)

Supsaharska Afrika || 1 439 111 341 || 43 %

Ukupno[5] || 958 251 930 || 28 %

Azija || 593 399 623 || 18 %

Latinska Amerika i Karibi || 231 378 699 || 7 %

Susjedstvo || 87 841 667 || 2 %

Ostalo || 55 802 800 || 2 %

Ukupno || 3 365 786 060 || 100 %

Većina djelovanja (otprilike 65 %) koja se vode na nacionalnoj razini s više od 115 partnerskih zemalja, uključujući nestabilne države[6], prima potporu. Geografski gledajući, Afrika je primila najviše sredstava u 2012. s 43 % ukupnih doprinosa (vidjeti tablicu 1.). U Africi su države članice usmjerile svoju potporu na pojedine države, dok se EU usredotočio na šire geografsko područje. Gotovo 30 % djelovanja bilo je globalno, što ukazuje na važnost globalne dimenzije javnih dobara u odnosu na sigurnost opskrbe hranom i ishrane.

Grafikon 2. Potpora koju primaju partnerske zemlje (u milijunima EUR)

Na grafikonu 2. prikazano je 20 partnerskih zemalja koje su primile su najveću potporu. Tablica u poglavlju 1. radnog dokumenta službi sadržava više informacija kojima se dokazuje da je 68 partnerskih zemalja u prosjeku primilo manje od 3 milijuna EUR po donatoru.

2.2. Djelovanja u okviru šest prioriteta politike

Ovaj odjeljak sadržava pregled djelovanja donatora iz EU-a u okviru šest prioriteta politike.

Tablica 2. Raspodjela isplata prema prioritetu politike

Prioritet || Iznos u milijunima EUR || Postotak

Prvi prioritet: Poboljšati otpornost malih zemljoposjednika i izvore zarade u seoskim sredinama || 2 022 || 60 %

Drugi prioritet: Poduprijeti učinkovito upravljanje || 395 || 12 %

Treći prioritet: Poduprijeti regionalnu poljoprivredu i politike sigurnosti opskrbe hranom i ishrane || 151 || 4 %

Četvrti prioritet: Ojačati mehanizme socijalne zaštite za sigurnost opskrbe hranom i ishrane || 209 || 6 %

Peti prioritet: Poboljšati ishranu || 467 || 14 %

Šesti prioritet: Poboljšati koordinaciju humanitarnih i razvojnih subjekata radi povećanja otpornosti || 122 || 4 %

Ukupno || 3 366 || 100 %

Većina je djelovanja (otprilike 60 %) u okviru prvog prioriteta (poboljšati otpornost malih zemljoposjednika i izvore zarade u seoskim sredinama), nakon čega slijede peti (poboljšati ishranu) i drugi prioritet (poduprijeti učinkovito upravljanje).

Za svaki prioritet analizirana je raspodjela sredstava. Mnogim djelovanjima pridonijelo se u više od jednog prioritetnog područja. Budući da se programe zbog metodologije ne može svrstati pod više različitih prioriteta, podaci se ne mogu tumačiti u apsolutnom smislu. Kriterij uspješnosti „broj i vrijednost zajedničkih programa Europske unije i njezinih država članica koji primaju potporu na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini” bilo je teško procijeniti te on stoga nije uključen u izvješćivanje o kriterijima uspješnosti. Važno je napomenuti da EU i njegove države članice ulažu u politički angažman u različitim područjima politika pa stoga podaci o izdacima ne daju nužno cjelovit uvid u važnost sigurnosti opskrbe hranom i ishrane.

2.2.1. Prvi prioritet politike: poboljšati otpornost malih zemljoposjednika i izvore zarade u seoskim sredinama

Procjena kriterija uspješnosti · 1 560 programa primilo je 2,02 milijardi EUR u 108 zemalja ili na međunarodnoj razini. · 149 nacionalnih i međunarodnih istraživačkih programa u vrijednosti od 379 milijuna EUR primilo je potporu.

Više od polovine svih sredstava isplaćenih u 2012. (2 milijarde EUR, što je približno 60 % ukupnog iznosa) dodijeljeno je u okviru prvog prioriteta, čime je dokazano da je poboljšanje otpornosti malih zemljoposjednika i izvora zarade u seoskim sredinama bio važan cilj kombinirane pomoći EU-a. Otprilike 1 560 programa u više od 100 zemalja primilo je sredstva.

Djelovanjima je obuhvaćena potpora održivoj intenzifikaciji poljoprivrede i diversifikaciji malih poljoprivrednika, osobito žena, poboljšanje pristupa malih poljoprivrednika zemlji i vodi, sredstvima potrebnima za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te kreditnim i savjetodavnim uslugama, pomoć partnerskim zemljama u suzbijanju negativnih učinaka klimatskih promjena na sigurnost opskrbe hranom i ishrane, podupiranje poljoprivrednih i drugih istraživanja usmjerenih na siromašne za razvoj i prijenos tehnologije, proširenje i inovacije i poboljšavanje izvora zarade u seoskim sredinama stvaranjem prihoda, zapošljavanjem u nepoljoprivrednim djelatnostima te djelovanjima u području vrijednosnog lanca i poljoprivrednih poduzeća.

Otprilike 62 % sredstava isplaćenih u okviru prvog prioriteta pripalo je aktivnostima na nacionalnoj razini, 33 % na globalnoj i 5 % na regionalnoj razini. Većina sredstava (37 %) isplaćena je u Africi, 34 % diljem svijeta i 18 % u Aziji. Među deset zemalja koje su primile najviše sredstava u okviru ovog prioriteta bilo je nekoliko nestabilnih zemalja te zemalja koje ne uživaju sigurnost opskrbe hranom, poput Etiopije, Afganistana i Demokratske Republike Konga (vidjeti grafikon 1. u poglavlju 3. SWD-a).

Održivo upravljanje zemljom ključni je element poboljšanja izvora zarade malih zemljoposjednika. U Etiopiji, gdje je velik udio seoskog stanovništva izložen fizičkim i gospodarskim opterećenjima, EU i nekoliko država članica podupiru razne inicijative. Na primjer, etiopijsko-njemačkim programom za održivo upravljanje zemljom čija su ciljna područja Amhara, Oromija i Tigraj uvode se tehnologije i mjere za zaštitu od erozije i promiče se organiziranje korisnika u skupine radi poticanja održivog upravljanja slivnim područjima.

Istraživanje i inovacije povezani s održivom poljoprivredom te sigurnošću opskrbe hranom i ishrane (AR4D) predstavljali su još jedno važno područje potpore u okviru prvog prioriteta. Donatori iz EU-a znatno su pridonijeli istraživanjima u području poljoprivrede za razvoj s procijenjenim doprinosom u iznosu od 380 milijuna EUR u 2012. Time je obuhvaćena i potpora pružena globalnim inicijativama poput CGIAR-a (prijašnja Savjetodavna grupa za međunarodna poljoprivredna istraživanja), regionalnim organizacijama, osobito u Africi, kao i nacionalnim institutima za istraživanje u području poljoprivrede. Europski su donatori članovi Europske inicijative za istraživanja u području poljoprivrede za razvoj (EIARD) (vidjeti okvir 1.).

Tekstni okvir 1.: EIARD EIARD je trajna, neformalna platforma za koordinaciju politika za EU i njegove države članice, uključujući Švicarsku i Norvešku. Vijeće i Europski parlament priznali su je 1997. u cilju olakšavanja koordinacije europske politike i ulaganja u istraživanje u području poljoprivrede za razvoj (ARD). 2012. godine članovi EIARD-a (uključujući EU) osigurali su 231 milijuna USD za fond CGIAR-a (45 % od ukupnog iznosa). Koordinacija europske potpore CGIAR-u na vrhu je programa EIARD-a. EIARD je i aktivan član Europskog foruma za istraživanja u području poljoprivrede za razvoj (EFARD) koji okuplja brojne dionike.

U sažecima politike i dokumentima o stajalištu koje je naručio EIARD naglašena je važnost primjene rezultata istraživanja u mjerama za postizanje boljih učinaka, uključujući među najsiromašnijim skupinama poljoprivrednika. Zahvaljujući EIARD-u, Europa predstavlja jedan od najvažnijih glasova u Vijeću CGIAR-a (vidjeti i studiju slučaja u poglavlju 2.1. SWD-a).

2.2.2. Drugi prioritet politike: poduprijeti učinkovito upravljanje

Procjena kriterija uspješnosti · 410 programa u 87 zemalja primilo je 395 milijuna EUR. · Na temelju zajedničkih stajališta EU-a i država članica donesene su dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju držanjem zemlje, ribarstvom i šumarstvom u Odboru za svjetsku sigurnost opskrbe hranom 2012. · Prema stručnoj procjeni iz 2012. Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj / Odbora za razvojnu pomoć (OECD/DAC) i Izvješću o koherentnosti politika za razvoj EU-a (PCD) koherentnost politika za razvoj se poboljšava.

Otprilike 12 % ulaganja EU-a i njegovih država članica iz 2012., u iznosu od 395 milijuna EUR, usmjereno je na podupiranje učinkovitog upravljanja. Tim je djelovanjima obuhvaćeno sljedeće: potpora inicijativama o kojima se raspravljalo u CFS-u, jačanje organizacija civilnog društva i organizacija poljoprivrednika u partnerskim zemljama i poticanje njihova osnaživanja te sudjelovanja u postupku donošenja odluka, osnaživanje žena i jačanje njihove uloge u odlučivanju u pogledu proizvodnje hrane, potrošnje hrane i sredstava u kućanstvu, podupiranje decentralizacije i lokalnog upravljanja u cilju poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom, podupiranje Sveobuhvatnog programa za razvoj afričke poljoprivrede (CAADP), jačanje globalnog upravljanja u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane, uključujući potporu Pokretu za poboljšanje ishrane (Scaling Up Nutrition, SUN), povećano zagovaranje kako bi se osiguralo da sigurnost opskrbe hranom i ishrane postane prioritetom u međunarodnim i regionalnim forumima, kao i na razini nacionalnih vlada u partnerskim državama.

Otprilike 63 % sredstava isplaćenih u okviru drugog prioriteta namijenjeno je djelovanjima na nacionalnoj razini, 13 % na regionalnoj i 24 % na globalnoj razini. Što se tiče geografske raspodjele, 41 % sredstava dodijeljeno je Africi, 15 % Aziji i 8 % Latinskoj Americi i Karibima. Na globalnoj su razini time obuhvaćena nenamjenska osnovna sredstva dodijeljena agencijama koje se bave opskrbom hranom sa sjedištem u Rimu — Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO), Međunarodnom fondu za razvoj poljoprivrede (IFAD) i Svjetskom programu za hranu (WFP) — radi podupiranja regionalne i globalne sigurnosti opskrbe hranom i ishrane.

EU i njegove države članice sudjeluju u međunarodnim raspravama i okruglim stolovima pripremom zajedničkih stajališta EU-a tijekom pregovora o rezolucijama Opće skupštine UN-a o razvoju poljoprivrede, sigurnosti opskrbe hranom i ishrane, ženskom stanovništvu u seoskim sredinama i pravu na hranu, što uključuje i godišnja zasjedanja Vijeća za ljudska prava, te pripremom zajedničkih stajališta za iznošenje na godišnjim zasjedanjima CFS-a.

Primjer zajedničkog rada jest kombinirana potpora donatora iz EU-a dobrovoljnim smjernicama o odgovornom upravljanju držanjem zemlje, ribarstvom i šumarstvom (VGGT). Donatori iz EU-a sad su aktivni u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim inicijativama za provedbu VGGT-a, pri čemu podupiru upravljanje zemljom i sigurnost držanja zemlje. Drugi je primjer rad donatora iz EU-a u cilju podupiranja postupka izrade dobrovoljnih načela za odgovorno poljoprivredno ulaganje (RAI) koji je trenutačno u tijeku u CFS-u.

U Africi donatori iz EU-a blisko surađuju na potpori CAADP-u na kontinentalnim, regionalnim i nacionalnim razinama u kontekstu radne skupine partnera za razvoj CAADP-a, a ta se potpora ostvaruje u obliku doprinosa uzajamnom fondu s više donatora i mnogim drugim inicijativama na nacionalnoj razini. U kontekstu Afričke godine poljoprivrede povodom koje je 2014. organiziran sastanak na vrhu čelnika država u Malabu, partneri za razvoj koje je predvodio EU politički su poduprli Afričku uniju i Agenciju za planiranje i koordinaciju NEPAD (NPCA).

Što se tiče kriterija uspješnosti za poboljšanje koherentnosti politika za razvoj (PCD), dobar je napredak ostvaren na razini EU-a i država članica, kao što je utvrđeno u stručnoj procjeni Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj / Odbora za razvojnu pomoć (OECD/DAC) iz 2012. i Izvješću o koherentnosti politika za razvoj EU-a iz 2013. Finska je testirala alat OECD-a za koherentnost politika za razvoj analizirajući nacionalne politike i politike EU-a koje su utjecale na sigurnost opskrbe hranom i ishrane u zemljama u razvoju.  

2.2.3. Treći prioritet politike: poduprijeti regionalnu poljoprivredu i politike sigurnosti opskrbe hranom i ishrane

Procjena kriterija uspješnosti · 98 regionalnih programa primilo je 151 milijun EUR.

Trećem prioritetu politike isplaćeno je 4 % ukupnih isplaćenih sredstava. Donatori iz EU-a dali su otprilike 151 milijun EUR za ukupno 98 programa.

Ovim prioritetom obuhvaćeni su potpora za razvoj i provedbu regionalnih poljoprivrednih politika, strategije za jačanje integracije regionalnih tržišta hrane, na primjer sektora ribarstva, programi kontrole bolesti životinja, i inicijative usmjerene na sanitarne i fitosanitarne norme i sigurnost opskrbe hranom za suzbijanje bolesti koje se prenose hranom. Ostale inicijative kojima je pružena potpora 2012. odnosile su se na informacijske sustave za poljoprivredu i sigurnost opskrbe hranom i ishrane, poput sustava ranog upozorenja i transparentnosti tržišta.

Što se tiče geografske raspodjele ulaganja, otprilike 35 % sredstava dodijeljeno je Africi, 42 % djelovanjima na globalnoj razini, 12 % Aziji i 7 % Latinskoj Americi i Karibima.

Europska unija, Francuska, Španjolska, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i Njemačka pružaju pomoć povezanu sa sigurnošću opskrbe hranom i ishrane na regionalnoj razini u Zapadnoj Africi u okviru poljoprivredne politike ECOWAS-a koja je poznata kao ECOWAP (vidjeti okvir 2.). Studija slučaja u kojoj je predstavljena europska potpora ECOWAP-u, uključujući napore za promicanje koherentnosti, komplementarnosti i koordinacije, prikazana je u poglavlju 2.2. SWD-a.

Tekstni okvir 2.: ECOWAP

Zajednički napori EU-a i nekih njegovih država članica za podupiranje ECOWAP-a primjer su koordinacije i komplementarnosti donatora iz EU-a kad je riječ o inicijativama za sigurnost opskrbe hranom i ishrane. Donatori iz EU-a koordiniraju svoj rad s grupom ECOWAP i sudjeluju u zajedničkim djelovanjima pod pokroviteljstvom ECOWAP-a. Na primjer, EU, Francuska i Španjolska podupiru regionalni sustav prehrambenih zaliha, EU i Francuska podupiru ECOWAS u borbi protiv voćnih muha, a Francuska, Španjolska i SAD podupiru Regionalnu agenciju za poljoprivredu i hranu (RAAF).

ECOWAP je općenito priznat kao prva politika te vrste na afričkom kontinentu kojom se ostvaruje regionalna dimenzija CAADP-a. Čini se i da među nacionalnim dionicima postoji opća suglasnost o važnosti ECOWAP-a u ulozi okvira za usmjeravanje strateških regionalnih ulaganja kojima se rješavaju prekogranična pitanja.

2.2.4. Četvrti prioritet politike: ojačati mehanizme socijalne zaštite za sigurnost opskrbe hranom i ishrane, osobito za ranjive skupine stanovništva

Procjena kriterija uspješnosti · 94 programa u 40 zemalja primilo je 209 milijuna EUR.

Četvrtom prioritetu politike isplaćeno je 6 % ukupnih isplaćenih sredstava 2012. Donatori iz EU-a dali su otprilike 209 milijuna EUR za ukupno 94 programa u 40 zemalja. 

Nedavna nestašica hrane skrenula je pozornost na važnost socijalnih transfera u osiguravanju sigurnosti opskrbe hranom u kućanstvima, poboljšanju ishrane, smanjenju siromaštva i ranjivosti te podupiranju razvoja poljoprivrede. Različite vrste socijalnih transfera, kao što su sezonski gotovinski transferi, hrana u zamjenu za radnu snagu (food-for-work) ili vaučeri, upotrebljavane su u nekoliko zemalja radi olakšavanja pristupa hrani u kratkoročnom razdoblju. 96 % programa u okviru četvrtog prioriteta provedeno je na nacionalnoj, a 4 % na globalnoj razini. 10 zemalja koje su primile najveću potporu 2012. su Etiopija, Bangladeš, Kenija i Somalija (vidi grafikon 4. u poglavlju 3. SWD-a).

Vlada Etiopije proglasila je program Produktivne zaštitne mreže (Productive Safety Nets) iz Etiopije odličnim. Program je usmjeren na rješavanje kroničnog pitanja prehrambene sigurnosti u zemlji, a financira ga konzorcij iz EU-a (uključujući Dansku, Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku, Švedsku, Nizozemsku, EU) te donatori izvan EU-a.

2.2.5. Peti prioritet politike: poboljšati ishranu, osobito za majke, novorođenčad i djecu

Procjena kriterija uspješnosti · U 63 je zemlje 278 programa povezanih s ishranom primilo 467 milijuna EUR. · EU i države članice pojačavaju zagovaranje bolje ishrane, što je vidljivo iz njihova aktivnog sudjelovanja u međunarodnim procesima (npr. G8/20, SUN i Svjetska zdravstvena organizacija (WHA)), kao i iz potpore osigurane za uključivanje ishrane u planove za ulaganje CAADP-a te iz činjenice da se već 45 zemalja u razvoju pridružilo pokretu SUN.

Peti prioritet politike područje je u kojem se zajedničkim radom donatora iz EU-a došlo do postignuća. Tom je prioritetu dodijeljeno 14 % ukupnih financijskih sredstava 2012. godine, približno 467 milijuna EUR, za ukupno 278 programa u 63 zemlje. U 2012. je godini donatorima iz EU-a ovaj prioritet politike bio drugi najvažniji, nakon prvog prioriteta politike (poboljšati otpornost malih zemljoposjednika i izvore zarade u seoskim sredinama).

Ovim prioritetom obuhvaćena su djelovanja usmjerena na rješavanje pothranjenosti osiguravanjem sredstava za djelovanja usmjerena na ishranu i općenito povezana s ishranom te proširivanjem takvih djelovanja, a čije su ciljne skupine majke i djeca, te proširenje tih programa s posebnih naglaskom na prvih 1 000 dana života.

Djelovanjima se i osigurava potpora kontinentalnim, regionalnim i nacionalnim istraživačkim programima i planovima u području ishrane. Partnerske se zemlje poticalo da poboljšaju nacionalno upravljanje ishranom kako bi im se pomoglo da ishranu integriraju u nacionalne politike kao što su poljoprivreda i zdravstvo te kako bi im se pomoglo u podizanju javne svijest i promicanju promjena u ponašanju.

Otprilike 80 % programa kojima je osigurana potpora u okviru petog prioriteta u 2012. ostvareno je na nacionalnoj razini, 17 % na globalnoj i 3 % na regionalnoj razini. Što se tiče geografske raspodjele tih ulaganja, 46 % sredstava dodijeljeno je Africi, 17 % djelovanjima na globalnoj razini, 26 % Aziji i 8 % Latinskoj Americi i Karibima. Zemlje koje su primile najveće iznose u 2012. su Bangladeš, Demokratska Republika Kongo, Etiopija, Nigerija i Mjanmar (vidjeti grafikon 5. u poglavlju 3. SWD-a).

Sudjelovanjem u međunarodnim naporima i uključivanjem u odgovarajuće postupke kao što su G8/G20, WHA, CFS, pokret SUN i Stalni odbor Ujedinjenih naroda za ishranu, donatori iz EU-a poboljšali su koordinaciju, povećali učinkovitost i osigurali veću mobilizaciju za kvalitetniju ishranu. Dobri primjeri zajedničkog rada na globalnoj razini u području ishrane uključuju potporu koju su EU, Francuska, Njemačka, Irska, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina pružili Tajništvu pokreta SUN (vidjeti okvir 3.). To je jedan od primjera potencijala koherentnosti, koordinacije i suradnje EU-a na globalnoj razini i u globalnom upravljanju. (Za više informacija pogledati studiju slučaja u poglavlju 2.3. SWD-a).

Tekstni okvir 3.: Pokret SUN Zajednički napori niza država članica EU-a i Europske komisije u pružanju potpore Tajništvu pokreta SUN primjer su koordinacije i komplementarnosti na razini EU-a i na globalnoj razini. Pokret za poboljšanje ishrane (Scaling Up Nutrition) globalni je pokret u kojem se okupljaju svi dionici radi rješavanja pothranjenosti, s posebnim naglaskom na povećanje političke volje i ulaganja za rješavanje problema pothranjenosti majki, novorođenčadi i djece. Francuska, Njemačka, Irska, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i Europska komisija surađuju u mreži donatora SUN-a radi pružanja potpore pokretu SUN te zajedno financiraju, uz druge, plan rada Tajništva tog pokreta. Tom zajedničkom suradnjom donatora, uz koordinirane napore zagovaranja, omogućava se konsolidirano strateško planiranje, izrada proračuna i izvješćivanje s predvidljivim višegodišnjim financiranjem.

Na događanju pod nazivom „Ishrana za rast” (Nutrition for Growth) koje se održalo 2013. u Londonu, donatori iz EU-a odredili su svoje političke i financijske obveze povezane sa suzbijanjem zaostajanja u rastu, obvezujući se na potporu od 7,9 milijardi EUR (1,7 milijardi EUR za djelovanja posebno usmjerena na ishranu i 6,1 milijardu EUR za djelovanja općenito povezana s ishranom)[7]. Konkretno, svojim preuzimanjem posebne obveze da se do 2025. smanji zaostajanje u rastu za 7 milijuna djece u dobi manjoj od 5 godina, Europska komisija postavila je primjer drugima te je zauzela važno mjesto u političkoj areni.

Donatori iz EU-a sudjeluju u nizu zajedničkih aktivnosti, kao što je razvoj metodologije za procjenu trošenja na djelovanja općenito povezana s ishranom i okvira odgovornosti za praćenje učinka djelovanja u području ishrane i praćenje ulaganja u to područje. Na nacionalnoj je razini izviješteno o zajedničkim aktivnostima u Tadžikistanu, Jemenu, Etiopiji, Sahelu, Zambiji, Bangladešu i Mozambiku.

2.2.6. Šesti prioritet politike: poboljšati koordinaciju među razvojnim i humanitarnim subjektima radi povećanja otpornosti i promicanja održive sigurnosti opskrbe hranom i ishrane

Procjena kriterija uspješnosti · U 2012. 63 programa usmjerena na otpornost u 18 zemalja primilo je 122 milijuna EUR. · EU i njegove države članice priznali su važnost izgradnje otpornosti u 23 zemlje 2012. te su proveli 8 zajedničkih analiza i planiranja.

Šestom prioritetu politike dodijeljeno je 4 % ukupnih sredstava 2012. Donatori iz EU-a dali su otprilike 122 milijuna EUR za ukupno 63 programa u 18 zemalja. Neka djelovanja prijavljena u okviru ostalih prioriteta (kao što su prvi prioritet: poboljšati otpornost malih zemljoposjednika i izvore zarade u seoskim sredinama, četvrti: ojačati mehanizme socijalne zaštite za sigurnost opskrbe hranom i ishrane, osobito za ranjive skupine stanovništva i peti: poboljšati ishranu, posebno za majke, novorođenčad i djecu) bila su usmjerena i na rješavanje pitanja iz ovog prioritetnog područja.

Tim prioritetnim područjem obuhvaćena su djelovanja za povećanje otpornosti posebno ugroženih skupina kako bi izdržale učinke i posljedice kriza. U ovom slučaju naglasak je bio na sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. Većinom aktivnosti kućanstvima i zajednicama osiguravaju se izravne potpore za poboljšanje pristupa dostatnoj i odgovarajućoj hrani pomoću privremenih socijalnih transfera, mjere povezane s ishranom usmjerene na žene i djecu i djelovanja za pokretanje ili revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje i za poboljšanje dostupnosti hrane te održavanje prirodnih izvora proizvodnje.

U okviru šestog prioriteta potpora je pružena uvođenju izgradnje otpornosti u politike i planiranje partnerskih zemalja. Njime je i pružena potpora sposobnosti partnerskih zemalja i lokalnih zajednica da predvide, spriječe i pripreme se za nestašice hrane i poboljšaju odgovor na krizne situacije, uzimajući u obzir različite učinke i sposobnosti žena, muškaraca i ranjivih skupina te uključujući poboljšano praćenje rizika.

Što se tiče geografske raspodjele ulaganja, otprilike 75 % sredstava dodijeljeno je Africi, 23 % na globalnoj razini, a 2 % Aziji. Stoga ne iznenađuje da je najveći udio potpore primilo devet afričkih zemalja, među kojima su Niger, Mali, Mauritanija, Somalija, Etiopija i Sudan (grafikon 6. u poglavlju 3. SWD-a).

Nedavno su donatori iz EU-a pojačali svoje napore za izgradnju otpornosti osjetljivih zajednica boljim usmjeravanjem na temeljne uzroke nesigurnosti u opskrbi hranom radi ublažavanja učinaka nestašice hrane. EU je u svibnju 2013. donio novi okvir politike za rješavanje izazova otpornosti. Na regionalnoj razini, Globalni savez za inicijativu za jačanje otpornosti u zapadnoj Africi i Sahelu (Global Alliance for Resilience Initiative in West Africa and Sahel, AGIR) osnovan je u prosincu 2012., a EU je bio jedan od osnivača. Daljnja potpora osigurana je i za inicijativu s više donatora za oporavak od suše pod nazivom Potpora jačanju otpornosti na rogu Afrike (Supporting the Horn of Africa’s Resilience, SHARE).

Na regionalnoj razini, u zapadnoj Africi je u okviru AGIR-a, pomoću sredstava EU-a, Francuske i Španjolske, pružena pomoć u uspostavljanju zaliha hrane za regionalne krizne situacije. Donatori iz EU-a napravili su neke zajedničke analize i planiranja u cilju poboljšanja izgradnje otpornosti. Primjerice: planovi kako poboljšati otpornost pojedine zemlje u Nigeru, Republici Côte d’Ivoire, Burkini Faso, Maliju, Čadu i Senegalu, nacionalni programski dokumenti u Etiopiji, Somaliji, Keniji, Ugandi, zajedničke analize i planiranja u Haitiju.

2.3. Koordinacija, komplementarnost i koherentnost (3K)

S obzirom na to da 44 zemlje istovremeno primaju potporu od po preko pet donatora iz EU-a, koordinacija igra važnu ulogu u osiguravanju djelotvornosti potpore EU-a na nacionalnoj razini, pri čemu se EU istovremeno bavi i usklađuje sa sigurnosnim strategijama i planovima za ulaganja u poljoprivredu partnerskih zemalja. Postojeće strukture, poput sektorskih radnih skupina (koje često nisu ograničene samo na donatore iz EU-a), smatraju se ključnim mehanizmima kojima donatori iz EU-a koordiniraju svoj rad, sudjeluju u političkim dijalozima te redovito razmjenjuju informacije.

Uz koordinaciju među donatorima i partnerskim zemljama, u okviru procesa izgradnje sposobnosti poboljšava se koordinacija između svih lokalnih i nelokalnih dionika poput nevladinih organizacija (NVO-a), međunarodnih NVO-a, privatnog sektora i istraživačkih organizacija koje se bave sigurnošću opskrbe hranom i ishrane.

EU-ovim zajedničkim programiranjem znatno se doprinosi komplementarnosti i sinergijama EU-a i njegovih država članica. Od 2011. procesi zajedničkog programiranja započeti su u otprilike 20 partnerskih zemalja, međutim proces je u svakoj zemlji u drugoj fazi[8]. Primjer zajedničkog programiranja EU-a i njegovih država članica jest izrada plana EU+ za ishranu u Etiopiji koji predstavlja praktičan primjer zajedničke analize i planiranja, određivanja prioriteta, podjele odgovornosti i koordinacije za djelovanja povezana s ishranom.

Pristupi zajedničke provedbe uključuju podjelu rada na temelju analiza sektora, zajedničku analizu, procjenu i odgovor sektora, oblike pomoći (proračunsku potporu, objedinjeno financiranje, delegiranu suradnju, i uzajamne fondove) i sustave za zajedničko praćenje, ocjenjivanje i izvješćivanje. Zajedničkim strateškim pristupima globalnim inicijativama, poput pokretanja AGIR-a i SUN-a u Čadu, također se poboljšala komplementarnost.

Aktivnosti obuhvaćene u okviru šest prioriteta u skladu su sa strategijama partnerskih zemalja. U Keniji su se prioriteti politike provedbenog plana odrazili u podjeli rada donatora iz EU-a. Studijom slučaja o Etiopiji iz poglavlja 2.4. SWD-a analiziraju se europski napori za poboljšanje koordinacije, komplementarnosti i usklađenosti unutar programa i među programima vanjske pomoći donatora iz EU-a (vidjeti okvir 4.).

Tekstni okvir 4.: Koordinacija, komplementarnost i usklađenost u Etiopiji Participativnom studijom slučaja o koordinaciji, komplementarnosti i usklađenosti u Etiopiji dokazano je da su, uz jasnu viziju i uz preuzetu odgovornost i vodstvo od strane etiopskih tijela, donatori iz EU-a ključni partneri u rješavanju najozbiljnijih pitanja sigurnosti opskrbe hranom i ishrane zemlje. Veliki i vodeći nacionalni programi – kojima se vidljivo upravlja na nacionalnoj razini – sastavljeni su i provedeni uz pomoć međunarodne zajednice te osiguravaju kanale za strukturirani dijalog i financijske doprinose.  Zajedničkim programiranjem otvara se jedinstvena prilika za poboljšanje koordinacije i za zajedničku analizu i planiranje, određivanje prioriteta i podjelu odgovornosti za povećanje učinkovitosti naših napora. U procesu bi nadalje trebali sudjelovati različiti etiopski partneri, uključujući civilno društvo, i drugi važni donatori.

Na razini EU-a službeni dogovori o koordinaciji odvijaju se u okviru radnih skupina Europskog vijeća, a neslužbene se razmjene odvijaju među čelnicima skupine za poljoprivredu i ruralni razvoj (HARDs), uključujući i njezine podskupine za zemljišna pitanja i razvoj privatnog sektora u poljoprivredi te EIARD, koje se spominju kao važni mehanizmi za razvoj politike i razmjenu. Koordinacijom u okviru platforme EIARD potiču se zajedničke politike i strategije u Europi te se njome olakšava izgradnja koherentnosti, koordinacije i komplementarnosti. Ti formalni i neformalni dogovori poslužili su i za koordinaciju sudjelovanja donatora iz EU-a u međunarodnim forumima i inicijativama. Među njima su Opća skupština UN-a, Vijeće za ljudska prava, CFS, pokret SUN, Druga međunarodna konferencija o ishrani (ICN2), G8 i G20.

3. Rezultati i preporuke

1. Sigurnost opskrbe hranom i ishrane značajna je sastavnica razvojne suradnje EU-a: uz gotovo 3,4 milijarde EUR koje su donatori iz EU-a potrošili u više od 115 zemalja samo 2012. godine sigurnost opskrbe hranom i ishrane važna je i u pogledu udjela ukupne razvojne pomoći (otprilike 8 % njihove ukupne službene razvojne pomoći isplaćene 2012.) i u pogledu geografske pokrivenosti. Konkretno, države koje ne uživaju sigurnost opskrbe hranom u supsaharskoj Africi primaju znatnu potporu što je u skladu s politikom koju su EU i države članice odlučile provesti 2010.

2. Većina djelovanja iz 2012. bila je usmjerena na tri prioriteta.: prvom prioritetu (Poboljšati otpornost malih zemljoposjednika i izvore zarade u seoskim sredinama) dodijeljena je najveća potpora (otprilike 60 %), nakon njega dolaze peti prioritet (Poboljšati ishranu), kojem je dodijeljeno 14 %, te drugi prioritet (Poduprijeti učinkovito upravljanje) sa svojih 12 %.

3. No, donatori iz EU-a mogli bi djelovati učinkovitije: u prosjeku je 68 partnerskih zemalja primilo manje od 3 milijuna EUR po donatoru. Prosječni uplaćeni iznos je 1,34 milijuna EUR. To je najočitije u Srednjoj Americi gdje četiri zemalja prima potporu četiriju ili više donatora pri čemu je prosječan iznos po donatoru manji od 2,2 milijuna EUR. Donatori iz EU-a trebaju i dalje unaprjeđivati svoju podjelu rada, naravno, pod vodstvom partnerskih zemalja.

4. Istraživanja, proširenja i inovacije na temelju potražnje zahtijevaju veću pozornost u smislu većeg ulaganja u skladu s obvezama preuzetima 2010., a posebno kako bi se osiguralo da se njihovi rezultati primjene u terenskim aktivnostima kako bi se maksimalno povećao učinak.

5. Donatori iz EU-a sve više preuzimaju vodstvo u pogledu ključnih tema koje je utvrdila međunarodna zajednica. Od 2010. zajednički odgovaraju na krize i potrebe povezane sa sigurnošću opskrbe hranom te se usredotočuju na pitanja kao što su ishrana, otpornost i pristup zemlji. Donatori iz EU-a okupljaju se u inicijativama na globalnoj razini i razini EU-a poput SUN-a, SHARE-a i AGIR-a, a sudjelovali su i u CFS-u pri razvoju VGGT-a. Na tim uspjesima mogu se temeljiti inicijative koje se odnose na zajedničke prioritete donatora iz EU-a.

6. Suradnja sa svim dionicima u okviru nacionalnih sustava jasna je prednost. Studijom slučaja provedenom u Etiopiji dokazano je da je zajednički europski doprinos rješavanju pitanja sigurnosti opskrbe hranom i ishrane vrlo važan u smislu razvoja politike i ulaganja. Donatori iz EU-a zajedno provode inovativne pristupe koji su integrirani u postojeće nacionalne sustave. Stečeno je vrijedno iskustvo kojim se pokazalo da postoji potencijal za češći dijalog s organizacijama poljoprivrednika, lokalnim i međunarodnim nevladinim organizacijama i privatnim sektorom, osobito u pogledu oblikovanja i provedbe nacionalnog programa. Takav pristup trebalo bi se slijediti u svim našim partnerskim zemljama.

7. Koordinacija donatora iz EU-a na nacionalnoj razini trebala bi prelaziti okvire razmjene informacija. Mehanizmi za koordinaciju osobito su uspješni na globalnoj, kontinentalnoj i regionalnoj razini, kao što je dokazano iskustvom EIARD-a te, u zapadnoj Africi, mehanizmom za koordinaciju za partnere za razvoj ECOWAP-a. Međutim, na nacionalnoj razini ima prostora za poboljšanje time što bi se koordinacija proširila izvan okvira razmjene informacija kako bi se postigla veća koherentnost, komplementarnost i razmjena stečenih iskustava.

8. Zajedničko programiranje EU-a koje je trenutačno u tijeku dobra je prilika za poboljšanje učinkovitosti: njime se pridonosi boljoj koordinaciji, komplementarnosti i podjeli rada. To može dovesti do više zajedničkih okvira koji se temelje na rezultatima, praćenja i evaluacija, uključujući na razini zajednice. Zajedničko programiranje u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom i ishrane treba se ojačati.

9. Našu metodologiju za zajedničko izvješćivanje EU-a o sigurnosti opskrbe hranom i ishrane treba razraditi te se usredotočiti na posebne teme kako bi se veći naglasak stavio na procjenu rezultata/učinaka, primjerice studijama slučaja koje se provode prije svega s našim partnerima te u cilju osiguravanja više kvalitativnih podataka.

4. Zaključci i budući razvoj

Ovo je prvo izvješće u kojem se donatori iz EU-a zajedno izjašnjavaju o važnoj temi. Ono predstavlja alat za određivanje odgovornosti usmjereno prema gornjim razinama. Uz gotovo 3,4 milijarde EUR koje su donatori iz EU-a uložili u više od 115 zemalja 2012., EU i njegove države članice ostvarili su značajne rezultate u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane.

Od 2010. donatori iz EU-a sve više preuzimaju vodstvo na globalnoj razini u područjima kao što su ishrana, otpornost i upravljanje zemljom. Oni će nastaviti svoj rad na temelju tih uspjeha pri rješavanju novih izazova mehanizmima poput poljoprivrede kojom se ne utječe negativno na klimatske promjene, transformacije seoskih sredina i prehrambenih sustava. U Africi postoje nove prilike za politički dijalog, kao i potpora na nacionalnoj razini u okviru procesa CAADP-a. Izjava u Malabu iz 2014. služi kao dokaz obnovljene predanosti afričkih zemalja u poljoprivredi i sigurnosti opskrbe hranom te su utvrđena kontinentalna očekivanja kojima bi se mogla poboljšati usklađenost i potpora donatora iz EU-a u skladu s obvezama preuzetima u okviru politike o CAADP-u. U partnerskim zemljama postoji potencijal za češći dijalog s organizacijama poljoprivrednika, lokalnim i međunarodnim nevladinim organizacijama i privatnim sektorom. Na globalnoj razini može se dodatno ojačati zajedničko programiranje u okviru sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. Suradnjom se EU-u i državama članicama omogućava  da razvojna pomoć bude veća i postigne veću pokrivenost. Tim će se pristupom poboljšati naša vidljivost i ostvariti veća učinkovitost razvojne pomoći, bolji rezultati i veći učinak.

Ovo izvješće predstavlja polazište za naknadna izvješća.  U sljedećem izvješću usporedit ćemo svoju izvedbu sa situacijom iz 2012. U međuvremenu, metodologija koja se upotrebljava za izradu ovog izvješća će se poboljšati i obuhvatiti odabrane teme i prioritete politike te dodati naglasak na rezultate/učinke. Sljedeće izvješće dodatno će se pojasniti studijama slučaja koje se provode s partnerima i s državama članicama.

[1]               COM(2010) 127, Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom i Zaključci Vijeća o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom od 10. svibnja 2010.

[2]               Izraz „sigurnost opskrbe hranom” zamijenjen je izrazom „opskrbe hranom i ishrane”.

[3]               SWD (2013) 104 završna verzija Povećanje sigurnosti opskrbe hranom i ishrane djelovanjem EU-a: provedba naših obveza (Boosting food and nutrition security through EU action: implementing our commitments).

[4]               Hitna i humanitarna pomoć povezane sa sigurnošću u opskrbi hranom nisu obuhvaćene dugoročnom obvezom EU-a za sigurnost opskrbe hranom i ishrane te one stoga nisu uključene u ovo izvješće.

[5]               Ovime su obuhvaćeni programi i projekti koji su navedeni u odgovarajućim bazama podataka kao „svjetski” ili za koje geografska lokacija „nije navedena ”.

[6]               http://siteresources.worldbank.org/EXTLICUS/Resources/511777-1269623894864/FY10toFY13Harmonized_list_Fragile_Situations.pdf Usklađeni popis nestabilnih situacija, financijska godina 2012.

[7]               Devizni tečaj 1,29 USD/EUR.

[8]               Zajedničke analize provedene su u Boliviji, Republici Côte d’Ivoire i Etiopiji, a zajednički programski dokumenti sastavljeni su za Južni Sudan, Burundi, Kambodžu, Čad, Komore, Ganu, Gvatemalu, Keniju, Laos, Mjanmar, Namibiju, Paragvaj, Ruandu, Senegal i Togo.