IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

GODIŠNJE IZVJEŠĆE ZA 2013. O PROVEDBI UREDBE (EZ) BR. 300/2008 O ZAJEDNIČKIM PRAVILIMA U PODRUČJU ZAŠTITE CIVILNOG ZRAČNOG PROMETA

Ovo izvješće obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013.

UVOD

Godina 2013. najbolje se može opisati kao godina konsolidacije odredbi za zaštitu zračnog prometa i povećanih napora na provedbi budućih novih pravila za zračni teret i prijevoz tekućina u ručnoj prtljazi. U travnju je isteklo jedino preostalo prijelazno razdoblje za mjere zaštite zračnog prometa koje su uvedene Uredbom (EZ) br. 300/2008. Ono se odnosilo na zahtjev da poznate pošiljatelje zračnog tereta ili pošte odobre odgovarajuća nadležna tijela umjesto da ih jednostavno odredi povezani regulirani agent. Stoga inspekcijski nadzori Komisije najviše truda ulažu u provjeravanje usklađenosti s tim novim zahtjevima.

Ove godine, ako se zanemare sigurnosne uzbune koje su podignule Sjedinjene Američke Države, nije bilo potrebe ni za kakvim kratkoročnim poboljšavanjem kontrola za zaštitu zračnog prometa u Europi. Te su uzbune ujedno potvrdile potrebu za poboljšavanjem suradnje među državama članicama EU-a te između SAD-a i Institucija. To se već utvrdilo u Izvješću visoke razine o pojačavanju zaštite zračnog tereta iz 2010., ali neophodan je dodatan rad u tom području.

Ključni je projekt EU-a za zaštitu zračnog prometa uvođenje provjera tekućina, koje putnici nose u ručnoj prtljazi, koje će se temeljiti na tehnologiji. Operateri zračnih luka i proizvođači sigurnosne opreme poboljšali su suradnju tijekom 2013. kako bi se što bolje pripremili za djelomično uklanjanje ograničenja na tekućine od 31. siječnja 2014. Komisija podržava to nastojanje, kao i ostale projekte kojima se povećava učinkovitost detekcije opreme u zračnim lukama i sigurnosnih mjera planom tehnologije koji je dionicima prvi put predstavljen 2013. i otada neprestano ažuriran.

U pogledu tereta i pošte koji dolaze u EU, približava se 1. srpnja 2014. što je rok za provedbu još jednog važnog projekta EU-a za zaštitu zračnog prometa. Tijekom druge polovice 2013. Komisija je poboljšala suradnju s državama članicama i industrijom kako bi osigurala da provedba prođe bez problema. U tijeku je više aktivnosti kako bi se poboljšani sustav EU-a objasnio trećim državama i međunarodnim organizacijama (Europska konferencija civilnog zrakoplovstva (ECAC), Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO)).

Tijekom cijele 2013. Komisija je, zajedno s državama članicama, nastavila rad na procjeni rizika u EU-u u različitim područjima širenjem i prilagođavanjem metodologije koja se koristi za zračni teret na ostala sigurnosna područja pri čemu će se prva primjena te metodologije fokusirati na rizike povezane s putnicima.

Na međunarodnoj sceni Komisija je djelotvorno sudjelovala u svim relevantnim događajima koje je organizirao ICAO te je na njima povećala vidljivost i utjecaj EU-a u pogledu politike za zaštitu zračnog prometa na međunarodnoj razini. Komisija također u potpunosti surađuje s ključnim partnerima iz trećih zemalja pa je tijekom 2013. organizirala i sudjelovala na nekoliko bilateralnih i multilateralnih sastanaka.

Još jedno područje u kojem su tijekom cijele godine države članice i Komisija blisko surađivale je inspekcijski nadzor EU-a kojim se prati način na koji države članice i relevantni operateri provode mjere zaštite zračnog prometa. U 2013. razina usklađenosti bila je stabilna i nije zahtijevala nikakvo obustavljanje sustava EU-a „sva sigurnost na jednom mjestu”.

Prvi dio

Inspekcijski nadzori       

1.           Općenito

Komisija je, prema uvjetima Uredbe (EZ) 300/2008, obvezna obavljati inspekcijske nadzore uprava za zaštitu zračnog prometa država članica („nadležna tijela“) te zračnih luka EU-a. Švicarska je također obuhvaćena programom Unije, dok se nadzor u Norveškoj i na Islandu provodi na temelju paralelnih odredbi nadzornog tijela EFTA-e (EFTA Surveillance Authority - ESA). Za obavljanje inspekcijskog nadzora Komisija raspolaže timom od 10 inspektora za zaštitu zračnog prometa zaposlenih na puno radno vrijeme i na pola radnog vremena. Podršku navedenom poslu pružaju nacionalni revizori koje su imenovale države članice, Island, Norveška i Švicarska i koji se za sudjelovanje u inspekcijskim nadzorima Komisije kvalificiraju osposobljavanjem koje im pruža Komisija. U inspekcijskim nadzorima u 2013. sudjelovala su 72 takva nacionalna revizora. U Prilogu 1. priložena je tablica s pregledom svih aktivnosti praćenja usklađenosti koje su do danas provele Komisija i ESA.

2.           Inspekcijski nadzori nacionalnih nadležnih tijela

Tijekom 2013. Komisija je dovršila treći ciklus inspekcijskih nadzora odgovarajućih nadležnih tijela i započela četvrti ciklus. Tijekom 2013. obavljeno je ukupno sedam inspekcijskih nadzora, od kojih je četiri obavljeno u okviru novog ciklusa. U nekoliko su država članica ti inspekcijski nadzori pokazali znatna poboljšanja u odnosu na prethodno stanje. Najčešći nedostaci utvrđeni 2013. bili su slični nedostacima koji su utvrđeni prilikom inspekcijskih nadzora 2012. te su se pretežno odnosili na manja neslaganja nacionalnih programa zaštite zračnog prometa i nacionalnih programa kontrole kvalitete s potpunom usklađenosti s pravnim okvirom Uredbe (EZ) 300/2008.

Kad je riječ o uvođenju mjera zaštite zračnog prometa, većina država članica u kojima je obavljen inspekcijski nadzor posjedovala je sposobnost za brzo otkrivanje i ispravljanje pogrešaka u ključnim sigurnosnim područjima. Međutim, neke države članice nisu dostatno nadzirale poznate dobavljače zaliha za opskrbu zračne luke i za opskrbu tijekom leta zbog nedostataka sredstava uslijed pritisaka na javne proračune i velik broj uključenih tijela. U nekim od država članica u kojima je obavljen nadzor bilo je potrebno poboljšati redovni nadzor stranih zračnih prijevoznika. Postupak ispravljanja u slučaju utvrđenih nedostataka uglavnom je bio adekvatan te su svim državama članicama stavljene na raspolaganje sankcije.

3.           Početni inspekcijski nadzori zračnih luka

Početnih dvadeset i šest inspekcijskih nadzora zračnih luka obavljeno je tijekom 2013., što je tri nadzora više u odnosu na 2012., a glavni uzrok tog povećanja je taj što je obavljeno više inspekcijskih nadzora tereta i što je obuhvaćeno nekoliko manjih zračnih luka, a te obje vrste nadzora zahtijevaju manji broj inspektora. Obuhvaćena su sva poglavlja (iako ne tijekom svakog inspekcijskog nadzora). Ukupni postotak temeljnih mjera za koje je u 2013. utvrđeno da su usklađene je 80 %, a to je ugrubo isti postotak kao i u prethodnim godinama.

Nedostatke utvrđene u području tradicionalnih mjera[1] uglavnom je, kao i ranije, uzrokovao ljudski faktor. Ti su nedostaci uglavnom povezani s kvalitetom zaštitnog pregleda osoblja te s određenim zahtjevima iz područja zaštite tereta. Konkretnije, i dalje je problem kako održati visoku razinu kvalitete ručnih pregleda prilikom zaštitnog pregledavanja osoblja. U području tereta većina se problema s neusklađenosti odnosila na zahtjeve da se uvijek primijeni najprikladnija metoda pregleda ovisno o vrsti pošiljke. Navedeni problemi uzrokovani ljudskim faktorom trebao bi se riješiti pojačanim osposobljavanjem i nadzorom.

Nadalje, određene dodatne mjere uvedene na temelju regulatornog okvira Uredbe (EZ) br. 300/2008 još nisu na zadovoljavajući način provedene u zračnim lukama u kojima je 2013. obavljen inspekcijski nadzor. Neusklađenosti su nastale u vezi s metodama i standardima zaštitnih provjera visokorizičnih tereta i pošte, kao i zaliha za opskrbu tijekom leta i zaliha za opskrbu zračne luke te osposobljavanja. Postoje određeni zahtjevi u području zaštite zrakoplova koji ujedno zahtijevaju da se na njih usredotoči nacionalna kontrola kvalitete. Nadležna tijela država članica trebala bi aktivno nastaviti provedbu navedenih novijih odredbi. Osim toga, tijekom 2013. pripremljene su revizije zakonodavstva radi poboljšavanja jasnoće i dosljednosti u nekim od tih područja te se donošenje tih izmjena očekuje tijekom 2014. godine. Time bi se znatno poboljšale razine usklađenosti.

4.           Naknadni inspekcijski nadzori

U skladu s člankom 13. Uredbe Komisije (EU) br. 72/2010[2], Komisija rutinski obavlja ograničeni broj naknadnih inspekcijskih nadzora. Ponovni se posjet zakazuje kad je tijekom početnog inspekcijskog nadzora utvrđeno nekoliko ozbiljnih nedostataka, ali i na temelju slučajnog uzorka kako bi se provjerila točnost nacionalnih aktivnosti praćenja sukladnosti i izvješćivanja. Pet takvih aktivnosti obavljeno je tijekom 2013. i one su većinom potvrdile prikladno ispravljanje utvrđenih nedostataka.

5.           Procjene

Tijekom godine, prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, obavljena je procjena jedne hrvatske zračne luke. Nadalje, procjena jedne zračne luke SAD-a obavljena je u okviru radnih dogovora sa SAD-om.

Potom su obavljene procjene jedne kanadske zračne luke i odabranih zračnih luka na Grenlandu, Farskim otocima, Guernseyju, Jerseyju i Otoku Manu u kontekstu planiranog uključivanja određenih zračnih luka koje se nalaze u tim zemljama[3] u sustav EU-a „sva sigurnost na jednom mjestu”.   

6.           Otvoreni predmeti, predmeti iz članka 15. i pravni postupak

Predmeti inspekcijskog nadzora ostaju otvoreni sve dok Komisija ne bude zadovoljna provedbom odgovarajuće popravne mjere. Tijekom 2013. zatvoreno je 45 predmeta (32 predmeta zračnih luka i 13 nadležnih tijela). Ukupno je na kraju godine ostalo otvoreno 9 predmeta inspekcijskog nadzora odgovarajućih nadležnih tijela i 20 predmeta inspekcijskog nadzora zračnih luka.

Ako se nedostaci utvrđeni u zračnoj luci budu smatrali toliko ozbiljnima da predstavljaju znatnu prijetnju ukupnoj razini zaštite civilnog zračnog prometa u Uniji, Komisija će aktivirati članak 15. Uredbe Komisije (EU) br. 72/2010. To znači da se sva ostala nadležna tijela upozoravaju na situaciju te da je potrebno razmotriti dodatne mjere u pogledu letova iz predmetne zračne luke. Tijekom 2013. nije bilo nužno otvoriti nijedan predmet na temelju članka 15.

Druga je moguća prisilna mjera, posebno u najozbiljnijim slučajevima ili u slučajevima kada se nedostaci dugo ne uklanjaju ili se ponavljaju, pokretanje postupka za povredu. Godine 2013. pokrenut je jedan postupak za povredu nakon inspekcijskog nadzora državne uprave. Predmetna država članica nije osigurala dostupnost dovoljnog broja revizora za obavljanje redovnih aktivnosti nadzora te nije obavijestila Komisiju o alternativnim sigurnosnim mjerama primijenjenima u malim zračnim lukama koje odstupaju od uobičajenih temeljnih standarda. Na kraju 2013. predmet je još bio u tijeku.

7.           Vlastite procjene država članica

Točkom 18.1. Priloga II. Uredbi br. 300/2008, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 18/2010[4], obvezuje se države članice da svake godine do kraja ožujka Komisiji podnesu godišnje izvješće koje obuhvaća rezultate njihova nadzora sukladnosti za razdoblje od siječnja do prosinca prethodne godine. Doprinosi država članica za razdoblje izvješćivanja od siječnja do prosinca 2012. dostavljeni su na vrijeme i u skladu s predloškom Komisije. Glavni utvrđeni nedostaci odnosili su se na činjenicu da neke države članice i dalje nisu uspjele obuhvatiti sve sigurnosne mjere, nisu provodile dovoljno prikrivenih testiranja te da su mogle dodatno pooštriti naknadne aktivnosti i režim izvršenja.  Nadalje, utvrđena je nedostatnost nacionalnih kontrola kvalitete poznatih dobavljača. 

DRUGI DIO

Zakonodavstvo i dopunski alati

1.           Zakonodavstvo

Nedavni incidenti[5] i stalne procjene rizika potvrđuju da je civilno zrakoplovstvo i dalje meta koju se napada novim i inventivnim načinima, a to se treba rješavati mjerama koje su prikladne i utemeljene na riziku. Komisija i države članice stoga moraju neprestano prilagođavati mjere smanjivanja rizika kako bi ostvarile najvišu razinu sigurnosti i istovremeno do kraja umanjile negativne operativne efekte.

Novim zakonodavnim aktima koji su doneseni 2013. prvenstveno se ciljalo na dopunjavanje i dodatno usavršavanje pravnog okvira prema Uredbi (EZ) br. 300/2008 i potom na definiranje novih zajedničkih temeljnih standarda u pogledu zaštitnog pregleda putnika, postupnog ukidanja ograničenja na tekućine u ručnoj prtljazi, sigurnosti zračnog tereta i Unijina potvrđivanja zaštite zračnog prometa u trećim zemljama.

U pogledu zaštitnog pregleda putnika, novim pravilima prihvaćenima početkom 2013. omogućuje se korištenje nove, inovativne metode pregleda korištenjem opreme za otkrivanje tragova eksploziva u kombinaciji s ručnom opremom za otkrivanje metala za pregledavanje dijelova tijela putnika u slučajevima kad se ručna pretraga može smatrati neučinkovitom i/ili nepoželjnom, poput pregleda nekih pokrivala za glavu, gipsa ili proteza.

U pogledu ograničenja na nošenje tekućina, raspršivača i gelova (LAG-ovi) u ručnoj prtljazi u zrakoplovu, tijekom 2012. postalo je jasno da zamjena ograničenja zaštitnim pregledom neće biti ostvariva u roku, tj. do 29. travnja 2013. Razlog za to su prije svega operativne poteškoće s opremom za zaštitni pregled koje bi dovele do velike opasnosti od stvaranja dodatnih neugodnosti putnicima u zračnom prometu. Stoga su u prvom tromjesečju 2013. donesene zakonodavne mjere namijenjene revidiranju pristupa kojim će se postepeno uvoditi zaštitni pregled, počevši s LAG-ovima kupljenim u bescarinskim prodavaonicama (duty-free) i dijetnim proizvodima od 31. siječnja 2014.

U srpnju 2013. Komisija je usvojila dodatna pravila za potvrđivanje sukladnosti sigurnih lanaca opskrbe za zračni teret koji dolazi izvan EU-a. Ta su dodatna pravila bila dio nastojanja Komisije da pomogne državama članicama i operaterima da zadovolje rok koji je određen za srpanj 2014. Dotad se zračni prijevoznici koji žele prevoziti teret iz strane zračne luke u EU moraju podvrgnuti potvrđivanju svoje aktivnosti u području sigurnosti zračnog tereta i pošte kako bi dobili ili zadržali oznaku ACC3 (zračni prijevoznik tereta ili pošte koji obavlja prijevoz iz zračne luke treće zemlje u Uniju). Tijekom 2013. države su članice uspostavile mrežu odobrenih vrednovatelja za zaštitu zračnog prometa EU-a koji posjeduju neophodne vještine i iskustvo za provođenje vrednovanja.

Popis svih donesenih zakona naveden je u Prilogu 2. Navedeni su akti dovršeni tijekom 5 redovnih sjednica Regulatornog odbora za zaštitu civilnog zračnog prometa, 5 sastanaka Dioničke savjetodavne skupine za zaštitu zračnog prometa i brojnih sjednica specijaliziranih radnih skupina na kojima su sudjelovale države članice i industrija.

2.           Baza podataka Unije o sigurnosti lanca opskrbe (UDSCS)

„Baza podataka EZ-a reguliranih agenata i poznatih pošiljatelja”[6] bila je jedini primarni zakonski alat koji su regulirani agenti trebali upotrebljavati za provjeru prilikom prihvaćanja pošiljki od drugog reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja nakon 1. lipnja 2010. Od 1. veljače 2012. baza je dodatno proširena da uključi popis zračnih prijevoznika ovlaštenih za prijevoz tereta i pošte iz zračnih luka trećih zemalja u EU. U 2013. je ta baza pravno proširena da sadrži i podatke o subjektima u sigurnom lancu opskrbe u područjima pored tereta i pošte, kao i popis vrednovatelja za zaštitu zračnog prometa EU-a koji su odobrile države članice. Iz tih je razloga preimenovana u „Bazu podataka Unije o sigurnosti lanca opskrbe”[7]. Baza podataka vodi se na temelju okvirnog ugovora Komisije. Krajem 2013. baza podataka UDSCS sadržavala je približno 16 500 zapisa o reguliranim agentima, poznatim pošiljateljima (koji su potvrđeni za zaštitu zračnog prometa EU-a) i ACC3 subjektima. Tijekom 2013. ugovorena dostupnost baze od 99,5 % bila je ispunjena.

3.           Inspekcijski nadzor zračnih luka EU-a – priručnici

Uredbom (EZ) br. 300/2008 i Uredbom Komisije (EU) br. 72/2010 propisuje se da službe Komisije nadziru sukladnost zahtjeva za zaštitu civilnog zračnog prometa objektivno i korištenjem standardne metodologije.

Da bi pridonijela navedenom cilju, Komisija je sastavila i održava dva sveobuhvatna priručnika u kojima se nalaze detaljne upute i smjernice za inspektore EU-a na terenu. Jedan priručnik obuhvaća inspekcijski nadzor u području sigurnosti zračnog tereta, a drugi se bavi inspekcijskim nadzorom zračnih luka. U ožujku 2013. oba su priručnika revidirana kako bi se uzele u obzir najnovije promjene u provedbenim pravilima te kako bi se dodali najnoviji podsjetnici i smjernice za inspektore. Ti su priručnici također dostupni nacionalnim revizorima kako bi se državama članicama pomoglo u uvođenju zajedničkih temeljnih standarda.

TREĆI DIO

Ispitivanja, studije i nove inicijative

1.           Ispitivanja

„Ispitivanje“ u smislu zakonodavstva za zaštitu zračnog prometa EU-a provodi se kad se država članica dogovori s Komisijom da će na ograničeno vremensko razdoblje koristiti određena sredstva ili metode koje nisu predviđene zakonodavstvom umjesto jedne od predviđenih zaštitnih kontrola, pod uvjetom da navedeno ispitivanje ne utječe negativno na ukupnu razinu zaštite. Ovaj se izraz, u pravnom smislu, ne primjenjuje kad država članica ili subjekt provodi ocjenu nove zaštitne kontrole koja se primjenjuje uz jednu ili više kontrola koje su već obuhvaćene zakonodavstvom.

Ispitivanja su i procjenjivanja tijekom 2013. provedena u Luksemburgu, Francuskoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Ispitivanja su obuhvaćala korištenje simulatorskih komora za otkrivanje tragova (u teretu i pošti), detektora metala za pregled cipela, korištenje nove generacije opreme za pregled ručne prtljage koja ne zahtijeva vađenje prijenosnih računala, teške električne opreme i tekućina, kao i kombinirano korištenje ručne opreme za otkrivanje metala i otkrivanje tragova eksploziva za zaštitni pregled putnika u posebnim slučajevima.

2.           Studije i izvješća

Krajem studenoga 2013., Komisija je primila završno izvješće o studiji o razvrstavanju putnika pod nazivom „Plan za budućnost – zaštitni pregled putnika i ručne prtljage”. Ovu je studiju izradio konzultant Leigh Fisher kojeg je angažirala Komisija. U njoj se prvenstveno stavilo naglasak na različite aspekte razvrstavanja putnika poput koncepta poznatih putnika, popisa praćenja i profila rizika te procjene zračne luke u stvarnom vremenom.  Ti su se koncepti u studiji analizirali prema operativnoj praktičnosti, mehanizmima razmjene podataka, pravnim izazovima, zaštiti podataka i privatnosti, kao i prema odnosu koristi i troška. Iako u studiji nisu dani prijedlozi u kojem smjeru treba krenuti dalje, u njoj su istaknute brojne poteškoće u uvođenju bilo kakvog koncepta razvrstavanja putnika na temelju identiteta u Europi.

3.           Nove inicijative

Jedan od glavnih trajnih dokumenata prema kojem se stvaraju propisi u području zaštite zračnog prometa jest izmjena zakonodavstva EU-a o ograničenju nošenja tekućina, gelova i raspršivača (LAG-ova). Ukidanje navedenih ograničenja dugogodišnji je cilj koji je bio predmetom prethodnih izmjena zakonodavstva. Na temelju detaljne studije iz 2012. zaključeno je da rok za početak potpunog zaštitnog pregleda tekućina, travanj 2013., nije ostvariv jer neophodna oprema nije razmještena u zračnim lukama EU-a. U srpnju 2012. Komisija je Vijeću i Europskom parlamentu proslijedila izvješće o navedenim zaključcima i svoje prijedloge za buduće djelovanje.

Regulatorni odbor za zaštitu civilnog zračnog prometa odgovorio je krajem 2012. i dao pozitivno mišljenje o prijedlozima Komisije za provedbu prve faze zaštitnog pregleda LAG-ova najkasnije do 31. siječnja 2014. U njoj se trebaju zaštitno pregledavati LAG-ovi kupljeni u bescarinskim prodavaonicama i spremljeni u STEB-ove (sigurnosne vrećice na kojima su mogu vidjeti pokušaji manipulacije (Security Tamper Evident Bags)) kao i lijekovi i dječja hrana za korištenje tijekom putovanja. Odgovarajuće zakonske mjere donesene su u ožujku 2013.

Početkom 2013. Komisija je državama članicama dostavila predloške kojima im je omogućila izvješćivanje o stanju provedbe zakonskih mjera o tekućinama. Iz ove je aktivnosti vidljivo da je novi rok 31. siječnja 2014. i dalje ostvariv, iako su neke države članice prijavile da kasne s naručivanjem neophodne opreme. Kako bi olakšala informiranje putnika, Komisija je sastavila obavijest o uvođenju novih pravila. Potom se 2014. u skladu s planom započelo sa zaštitnim pregledima LAG-ova, a na točkama za zaštitni pregled putnika nisu prijavljeni nikakvi poremećaji.

Tijekom druge polovice 2013. pripremljene su dodatne izmjene provedbenih akata koji se temelje na Uredbi (EZ) br. 300/2008 kako bi se poboljšala zaštita od prijetnji koju predstavljaju eksplozivi koje prenose osobe. Ti su prijedlozi poslužili za jačanje specijaliziranih sredstava ili metoda za detekciju eksploziva, poput korištenja detekcije tragova eksploziva u zaštitnom pregledu putnika. Pojačana su pravila donesena početkom 2014. te moraju stupiti na snagu najkasnije 1. rujna 2015.           

Kako nalaže plan djelovanja EU-a u području zaštite zračnog tereta[8], Komisija je svoje djelovanje u tom području proširila uspostavom regulatornog okvira za teret i poštu koji se unose na područje Europske unije iz trećih zemalja te uspostavom sustava potvrđivanja zaštite zračnog prometa EU-a koji je primjenjiv i u polaznim zračnim lukama izvan Europske unije. Prva je faza stupila na snagu 1. veljače 2012.

Počevši s tim datumom zračni prijevoznici koji žele prevoziti teret i poštu na područje Unije iz zračnih luka trećih zemalja moraju steći oznaku „ACC3“[9] od odgovarajućeg nadležnog tijela jedne od država članica EU-a. Kako bi se uskladio i olakšao odgovarajući mehanizam za registraciju i savjetovanje u državama članicama, kao i za Komisiju, nove funkcionalnosti za ACC3 primijenjene su u (preimenovanoj) „Bazi podataka Unije o sigurnosti lanca opskrbe“ u posljednjem tromjesečju 2012.

Zračne prijevoznike koji žele prevoziti teret i poštu u Uniju nakon 1. srpnja 2014. mora potvrditi vrednovatelj zaštite zračnog prometa EU-a prije toga datuma radi ponovnog stjecanja oznake ACC3. I ostali će subjekti morati proći kroz postupak potvrđivanja za zaštitu zračnog prometa EU-a ako žele sudjelovati u sigurnom lancu opskrbe u trećim zemljama.

U tu su svrhu, kao posljednji korak pripreme na zakonodavnoj strani, sredinom 2013. doneseni kontrolni popisi za potvrđivanje sigurnih lanaca opskrbe u trećim zemljama.

Kako bi podržala snažan i usklađen početak povezanih aktivnosti potvrđivanja, u drugoj polovici 2013. Komisija je organizirala nekoliko radnih sastanaka s državama članicama, dioničarima i vrednovateljima za zaštitu zračnog prometa EU-a.

Radi se na daljnjoj bliskoj suradnji s nadležnim carinskim tijelima u pogledu usklađivanja plana AEO (ovlašteni gospodarski subjekt (Authorised Economic Operator)) s režimom potvrđivanja zaštite zračnog prometa za regulirane agente i poznate pošiljatelje tereta i pošte. Svrha je navedene aktivnosti izbjegavanje dvostrukog potvrđivanja za gospodarske subjekte u slučaju kad se njihovo temeljno područje poslovanja u velikoj mjeri preklapa unutar navedena dva regulatorna okvira te da se u isto vrijeme identificiraju svi mogući nedostaci koji mogu oslabiti zaštitu zračnog tereta i da se predlože odgovarajuće mjere za njihovo uklanjanje. Povezane izmjene u pravnim aktima EU-a u područjima carine i zaštite zračnog prometa planiraju se donijeti početkom 2014.

Nadalje, dogovorena je suradnja s carinskim tijelima na studiji o takozvanim „ranim informacijama o teretu (PRECISE)” koje obuhvaćaju otpremnike i tradicionalne zračne prijevoznike koji prevoze teret, na temelju modela razvijenog s industrijom za ekspresnu dostavu. 

ČETVRTI DIO

Dijalog s međunarodnim tijelima i trećim zemljama

1.           Općenito

Komisija intenzivno surađuje s međunarodnim tijelima i ključnim partnerima iz trećih zemalja i njezini predstavnici redovno sudjeluju na međunarodnim sastancima, koordinirajući u pravilu stajalište EU-a i često dajući prezentacije ili podnoseći radove. Također se, kad je to potrebno, vode rasprave s pojedinačnim trećim zemljama o lokalnim problemima ili o zajedničkom interesu. Takvi kontakti omogućuju EU-u da bude ukorak s dobrim praktičnim rješenjima, da ih širi i utječe na donošenje odluka na globalnoj razini.

2.           Međunarodna tijela

Komisija sudjeluje na godišnjem sastanku Odbora za zaštitu zračnog prometa ICAO-a. Tijekom sastanka Odbora 2013. (od 8. do 12. travnja 2013.) prezentirana su četiri rada kojima se daje sažetak stajališta EU-a (u dva se rada daju informacije o reviziji pravila EU-a, u prvom o tekućinama, u drugom o teretu, potom jedan rad prikazuje moguća međunarodna pravila za zaštitu zračnog tereta te se u posljednjem radu govori o mjerenju učinkovitosti povećanja kapaciteta). Navedeni su radovi dobro primljeni.

EU i ICAO sklopili su Memorandum o suradnji (MOS) kojim se definira poboljšan okvir za suradnju[10]. U Memorandumu se sigurnost definira kao jedno od područja u kojem će se uspostaviti suradnja između strana i koje će biti razrađeno u posebnom prilogu MOS-u o zaštiti zračnog prometa. U ožujku 2013. Zajednički odbor EU-a i ICAO-a donio je na temelju Memoranduma odluku[11] o prihvaćanju takvog priloga koji je sada sastavni dio Memoranduma pa time pridonosi poboljšavanju sigurnosti u međunarodnom zračnom prometu i suradnji koja će se, između ostalog, pokazati u obliku razmjene relevantnih sigurnosnih informacija, imenovanja stručnjaka i financiranja konkretnih sigurnosnih mjera.

Komisija je uložila trud u informiranje o potvrđivanju za zaštitu zračnog prometa EU-a u području tereta i pošte koji se prevoze u Uniju. To je ostvareno sudjelovanjem i preuzimanjem aktivne uloge u više međunarodnih foruma, između ostalog pod okriljem ICAO-a i drugih međunarodnih i regionalnih organizacija.

Komisija također redovito sudjeluje na sastancima sigurnosnog foruma ECAC-a (Europska konferencija civilnog zrakoplovstva (European Civil Aviation Conference)) i povezanih radnih skupina. Zaključci obje skupine bili su temelj za rasprave na sastancima Regulatornog odbora za zaštitu civilnog zračnog prometa i povezanih radnih skupina. U okviru sporazuma o suradnji sklopljenog krajem 2012. ECAC i Komisija razmijenili su povjerljive informacije o zaštiti zračnog prometa.

Još jedan Memorandum o razumijevanju potpisale su krajem 2013. Komisija i ESA (Nadzorno tijelo EFTA-e (EFTA Surveillance Authority)), a njime se provodi praćenje usklađenosti sa zaštitom zračnog prometa u Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj. U tom su okviru ESA i Komisija počele razmjenjivati svoja izvješća o dovršenim inspekcijskim nadzorima.

Konačno, uspostavljeno je sučelje između informatičke platforme Eurocontrola i prethodno spomenute „Baze podataka Unije o sigurnosti lanca opskrbe”. Tim se sučeljem stvara sustav za upozoravanje kojim će se države članice pravovremeno obavještavati o zrakoplovima koji dolaze iz zračnih luka u trećim zemljama u kojima zračni prijevoznik nije stekao oznaku ACC3.  

3.           Treće zemlje

Komisija aktivno nastavlja dijalog sa SAD-om o pitanjima za zaštitu zračnog prometa u više foruma, posebno u TSCG-u (Skupina za suradnju u području zaštite prijevoza EU-a i SAD-a (EU-US Transportation Security Cooperation Group)). TSCG pokušava potaknuti suradnju u više područja od zajedničkog interesa i osigurati stalno funkcioniranje sporazuma za „svu sigurnost na jednom mjestu”[12] i o međusobnom priznavanju režima za zračni teret i poštu EU-a i SAD-a.

Komisija je nadalje intervenirala u više prilika kad su države članice iskazale specifične razloge za zabrinutost u vezi sa zahtjevima upućenima zračnim prijevoznicima da primijene dodatne sigurnosne mjere za letove u određene treće zemlje. Komisija i države članice surađivale su kako bi osigurale da se u provedbi tih mjera uzmu u obzir postojeće mjere za zaštitu zračnog prometa EU-a radi smanjivanja operativnog utjecaja te provedbe. Primjer toga je sustav za hitne izmjene koji SAD koristi i kojim se u 2013. od zračnih prijevoznika tražilo da u kratkom roku i bez prethodnog savjetovanja uvedu dodatne mjere, čime su često izazivane znatne operativne poteškoće.

Komisija je također blisko surađivala s Kanadom na sklapanju sporazuma za „svu sigurnost na jednom mjestu” za letove između EU-a i Kanade. Radi toga su razmijenjene informacije o zahtjevima za zaštitu civilnog zračnog prometa te je Komisija obavila procjenu jedne kanadske zračne luke.    

ZAKLJUČAK

EU nastavlja pružati visoku razinu zaštite. Inspekcijskim se nadzorima utvrdila stabilna razina usklađenosti s temeljnim zakonskim odredbama. U pogledu temeljnih mjera, utvrđeni nedostaci u području uvjeta zaštitnog pregleda osoblja i tereta uglavnom su bili vezani za ljudski faktor. Daljnje neusklađenosti ustanovljene u nedavno donesenim mjerama koje se trebaju provesti u pravnom okviru Uredbe (EZ) br. 300/2008 odnosile su se na sigurnosne kontrole tereta i pošte visokog rizika, kao i zaliha za opskrbu zračnih luka i onih za opskrbu tijekom leta i osposobljavanja. Preporuke Komisije za korektivno djelovanje općenito su ispunjene na zadovoljavajući način, ali zaključci inspektora potvrđuju važnost snažnog inspekcijskog režima EU-a i odgovarajućeg osiguranja kvalitete na razini država članica. Komisija će nastaviti sa svojim nastojanjima da osigura ispravnu i potpunu provedbu svih pravnih zahtjeva te će prema potrebi pokretati službene postupke za povredu.

U području zakonodavstva, detaljnija provedbena pravila donesena su 2013. kako bi se osiguralo da se okvir uspostavljen Uredbom (EZ) br. 300/2008 primjenjuje usklađeno te da se njime ublažuju posljedice postojećih i novih prijetnji.

[1]               Mjere se definiraju kao „tradicionalne“ ako se već primjenjuju na temelju pravnog okvira Uredbe (EZ) br. 2320/2002 stavljene izvan snage.

[2]               Uredba Komisije (EU) br. 72/2010 od 26. siječnja 2010. o utvrđivanju postupaka za provođenje inspekcija Komisije u području zaštite civilnog zračnog prometa, SL L 23, 27.1.2010., str. 1.

[3]               Obavljeno u drugom semestru 2013. u slučajevima Grenlanda i Farskih otoka.

[4]               Uredba Komisije (EU) br. 18/2010 od 8. siječnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 300/2008, SL L 7, 12.1.2010., str. 3.

[5]               „Underwear-bomber” za Božić 2009., jemenske teretne bombe krajem 2010., drugi „underwear-bomber” plan u 2012.

[6]               Komisija je uspostavila navedenu bazu podataka, čija je upotreba obvezna za sudionike u lancu opskrbe na temelju Uredbe (EU) br. 185/2010 i Odluke C(2010) 774.

[7]               Uredba Komisije (EU) br. 1116/2013 od 6. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 299, 9.11.2012., str. 1.

[8]               Dokument br. 16271/1/10 rev. 1, ograničen pristup (limité), Vijeće Europske unije,

[9]               Uredba Komisije (EU) br. 859/2011 od 25. kolovoza 2011. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 220 od 26.8.2011., str. 9.

[10]             SL L 232, 9.9.2011., str. 2. i SL L 121, 8.5.2012., str. 16.

[11]             SL L 172, 25.6.2013., str. 49.

[12]             Primjenjuje se od 1. 4. 2011. za zrakoplove, putnike i njihovu ručnu prtljagu i predanu prtljagu koja dolazi iz SAD-a – Uredba Komisije (EU) br. 983/2010 od 3. studenoga 2010. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 286, 4.11.2010., str. 1.

Prilog 1.

Inspekcijski nadzori Komisije do 31. 12. 2013.

Država || Broj inspekcijskih nadzora u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2013. (uključujući naknadne) || Ukupni broj inspekcijskih nadzora od 2004. do 2013. (uključujući naknadne)

Austrija || 2 || 11

Belgija || 2 || 13

Bugarska || 2 || 9

Hrvatska || 1 || 1

Cipar || 0 || 7

Češka || 1 || 9

Danska || 2 || 12

Estonija || 1 || 7

Finska || 0 || 10

Francuska || 3 || 20

Njemačka || 2 || 21

Grčka || 2 || 16

Mađarska || 1 || 9

Irska || 3 || 12

Italija || 0 || 17

Latvija || 0 || 7

Litva || 1 || 6

Luksemburg || 1 || 8

Malta || 1 || 4

Nizozemska || 0 || 10

Poljska || 2 || 12

Portugal || 2 || 12

Rumunjska || 0 || 6

Slovačka || 2 || 7

Slovenija || 0 || 5

Španjolska || 2 || 17

Švedska || 2 || 14

Ujedinjena Kraljevina || 2 || 22

Države koje nisu članice EU-a || ||

Švicarska || 1 || 6

UKUPNO || 38 || 310

Inspekcijski nadzori Nadzornog tijela EFTA-e do 31. 12. 2013.

Država || Broj inspekcijskih nadzora u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2013. (uključujući naknadne) || Ukupni broj inspekcijskih nadzora od 2004. do 2013. (uključujući naknadne)

Island || 1 || 10

Norveška || 2 || 42

UKUPNO || 3 || 52

Prilog 2.

Dopunsko zakonodavstvo doneseno tijekom 2013.:

· Uredba (EU) br. 104/2013[1] u pogledu zaštitnog pregleda putnika i osoba koje nisu putnici opremom za otkrivanje tragova eksploziva (ETD) u kombinaciji s ručnom opremom za otkrivanje metala (HHMD);

· Uredba (EU) br. 189/2013[2] u pogledu režima poznatog pošiljatelja;

· Uredba (EU) br. 245/2013[3] u pogledu zaštitnog pregleda tekućina, raspršivača i gelova u zračnim lukama EU-a;

· Uredba (EU) br. 246/2013[4] u pogledu zaštitnog pregleda tekućina, raspršivača i gelova u zračnim lukama EU-a;

· Uredba (EU) br. 654/2013[5] u pogledu kontrolnih lista za vrednovanje subjekata iz trećih zemalja za zaštitu zračnog prometa EU-a;

· Uredba (EU) br. 1103/2013[6] u pogledu priznavanja istovrijednosti standarda zaštite trećih zemalja;

· Uredba (EU) br. 1116/2013[7] u pogledu pojašnjenja, usklađivanja i pojednostavljenja određenih posebnih mjera zaštite zračnog prometa;

· Odluka C(2013) 511[8] u pogledu zaštitnog pregleda putnika i osoba koje nisu putnici opremom za otkrivanje tragova eksploziva (ETD) u kombinaciji s ručnom opremom za otkrivanje metala (HHMD);

· Odluka C(2013) 1587[9] u pogledu zaštitnog pregleda tekućina, raspršivača i gelova u zračnim lukama EU-a;

· Odluka C(2013) 2045[10] u pogledu zaštitnog pregleda tekućina, raspršivača i gelova u zračnim lukama EU-a;

· Odluka C(2013) 4180[11] u pogledu zračnog tereta i pošte;

· Odluka C(2013) 7275[12] u pogledu pojašnjenja, usklađivanja i pojednostavljenja određenih posebnih mjera zaštite zračnog prometa;

[1]               Uredba Komisije (EU) br. 104/2013 od 4. veljače 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 34, 5.2.2013., str. 13.

[2]               Uredba Komisije (EU) br. 189/2013 od 5. ožujka 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 62, 5.3.2013., str. 17.

[3]               Uredba Komisije (EU) br. 245/2013 od 19. ožujka 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 272/2009, SL L 77, 20.3.2013., str. 5.

[4]               Uredba Komisije (EU) br. 246/2013 od 19. ožujka 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 77, 20.3.2013., str. 8.

[5]               Uredba Komisije (EU) br. 654/2013 od 10. srpnja 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 190, 11.7.2013., str. 1.

[6]               Uredba Komisije (EU) br. 1103/2013 od 6. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 296, 7.11.2013., str. 6.

[7]               Uredba Komisije (EU) br. 1116/2013 od 6. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 185/2010, SL L 299, 9.11.2013., str. 1.

[8]               Odluka C(2013)511 završna verzija, donesena 4.2.2013. i nakon toga dostavljena svim državama članicama; (nije objavljeno u SL-u)

[9]               Odluka C(2013)1587 završna verzija, donesena 19.3.2013. i nakon toga dostavljena svim državama članicama; (nije objavljeno u SL-u)

[10]             Odluka C(2013)2045 završna verzija, donesena 17.4.2013. i nakon toga dostavljena svim državama članicama; (nije objavljeno u SL-u)

[11]             Odluka C(2013)4180 završna verzija, donesena 9.7.2013. i nakon toga dostavljena svim državama članicama; (nije objavljeno u SL-u)

[12]             Odluka C(2013)7275 završna verzija, donesena 6.11.2013. i nakon toga dostavljena svim državama članicama; (nije objavljeno u SL-u)