1.           Uvod

Europsko je vijeće na sastanku u ožujka 2014. ponovno potvrdilo važnost intelektualnog vlasništva kao ključnog pokretača rasta i inovacija te je naglasilo potrebu borbe protiv krivotvorenja u cilju jačanja industrijske konkurentnosti EU-a na svjetskoj razini. Prava intelektualnog vlasništva jedno su od glavnih sredstava kojima poduzeća, stvaratelji i izumitelji ostvaruju dobit od ulaganja u znanje, inovacije i kreativnost.

Nedavnom je studijom procijenjeno da sektori u kojima se intenzivno koristi pravima intelektualnog vlasništva čine oko 39 % BDP-a EU-a (u vrijednosti od oko 4,7 bilijuna EUR godišnje) te do 35 % svih radnih mjesta, ako se uzmu u obzir neizravna radna mjesta[1]. U praksi je dodjelom privremenih isključivih prava intelektualno vlasništvo izravno povezano s proizvodnjom i distribucijom novih i izvornih proizvoda i usluga od kojih svi građani imaju koristi. Optimalna i ekonomski učinkovita „infrastruktura” intelektualnog vlasništva, koja obuhvaća pravno priznavanje, registraciju, upotrebu i uravnoteženu provedbu svih oblika prava intelektualnog vlasništva, ključna je za postizanje tih ciljeva.

EU-u su potrebne inovacije kako bi se zadržala konkurentnost u odnosu na države s jeftinijom radnom snagom, energijom i sirovinom te mora stvoriti uvjete za poticanje inovacija kako bi nam europska poduzeća mogla pomoći da prevladamo krizu. Iz tog razloga industrije temeljene na znanju imaju ključnu ulogu u strategijama „Globalna Europa”[2] i „Europa 2020.”[3].

Za procvat kreativnosti i inovacija potrebna je zaštita intelektualnih tvorevina, a to je uloga prava intelektualnog vlasništva koja imaju važnu funkciju i u promicanju razvoja[4] te u rješavanju dijela postojećih globalnih problema. Zemljama u razvoju omogućit će se, pragmatičnim i fleksibilnim pristupom, da potencijal vlastitog intelektualnog vlasništva iskoriste u najvećoj mogućoj mjeri te da se bolje integriraju u međunarodnu trgovinu te istovremeno ostvare veću dobrobit za društvo.

Neki procjenjuju da zbog krivotvorenja i piratstva[5] EU gubi oko 8 milijardi EUR svojeg BDP-a godišnje te da bi globalni troškovi mogli doseći 1,7 bilijuna USD do 2015.[6] EU je tijekom godina razvio suvremen i integriran režim prava intelektualnog vlasništva kojim se znatno pridonosi rastu i otvaranju novih radnih mjesta te istovremeno osigurava odgovarajuća ravnoteža između interesa nositelja prava i korisnika.

EU je, uključujući Europsku komisiju, zajedno s vodećim svjetskim organizacijama (WIPO, WHO, WTO, WCO, OECD, G20[7]) pozvao na poduzimanje mjera za borbu protiv povrede prava intelektualnog vlasništva[8],[9],[10].

Komisija je 2004. u Komunikaciji „Strategija za provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama”[11] definirala osnovni okvir za borbu protiv povreda prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama, kao i specifične mjere djelovanja koje su otada provedene.

No, kako je navedeno u priloženom Radnom dokumentu službi Komisije (SEC(2013)30), u posljednjih je deset godina došlo ne samo do znatnih tehnoloških promjena, nego i do velikih promjena u prirodi i opsegu izazova i rizika za intelektualno vlasništvo europskih poduzeća te društvenih promjena povezanih s pravima intelektualnog vlasništva.

U ovoj se Komunikaciji preispituje pristup koji je Komisija donijela 2004. te utvrđuje revidirana strategija promicanja prava intelektualnog vlasništva i borbe protiv povrede prava intelektualnog vlasništva u inozemstvu. Istaknut će se načini na koje se postojeći politički pristupi mogu poboljšati da bi bili ukorak s vremenom te predložiti alati i ideje za suočavanje s novim okolnostima. Kombinirajući kontinuitet i promjene moći ćemo održati i potaknuti inovacije i kreativnost te postići ravnotežu među interesima svih dionika.

Komunikacija je dopunjena akcijskim planom EU-a usmjerenim na provedbu prava intelektualnog vlasništva na jedinstvenom tržištu te razvoj uže suradnje između carinskih tijela EU-a i trećih zemalja u vezi s trgovinom proizvodima kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva, kako je predviđeno u carinskom akcijskom planu EU-a.

2.           Promjene u vanjskom kontekstu od 2004.

2.1.        Strategija iz 2004.

Ocjenom[12] Strategije iz 2004., koja je provedena 2010., potvrđena je njezina važnost.  Izneseno je nekoliko preporuka radi njezina poboljšanja i usavršavanja, poput jačanja suradnje sa svim dionicima, provođenja programa razvoja te daljnjeg razvoja programa tehničke suradnje. Glavni zaključci te procjene i mnoge dodatne informacije mogu se pronaći u priloženom Radnom dokumentu službi Komisije (SEC(2013)30).

2.2.        Promjene i izazovi

Rast i zapošljavanje i dalje su ključni u današnjem izazovnom gospodarskom okruženju. Globalizacija i tehnološki razvoj ne predstavljaju samo velike trgovinske mogućnosti već i važne izazove. Udio država BRIC-a[13] u svjetskoj trgovini porastao je s 8 % 2000. na 18,2 % 2010.[14], a procjenjuje se da će do 2030. zemlje u razvoju činiti gotovo 60 % svjetskog BDP-a[15]. Dok se njihov odnos prema intelektualnom vlasništvu mijenja tako da se s imitacije prelazi na stvaranje, krivotvorenje, piratstvo, krađa intelektualnog vlasništva i drugi oblici zlouporabe intelektualnog vlasništva još su uvijek rašireni. Postoji velika motiviranost među zemljama u razvoju da nastave sa svojim dojmljivim gospodarskim rastom te da se popnu u vrijednosnom lancu svladavanjem stranih tehnologija ili stjecanjem pristupa stranim tehnologijama putem zakonitog tržišnog natjecanja ili u nekim slučajevima na nezakonit način. Stoga nije dovoljno da samo EU uspostavi dobru politiku prava intelektualnog vlasništva – moramo nastojati pojačati zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva i u inozemstvu, posebice među svojim glavnim trgovinskim partnerima.

Unatoč napretku u pogledu zakonodavstva na svjetskoj razini, povreda prava intelektualnog vlasništva doista je dosegla rekordne razine, što je posebice olakšano digitalnom tehnologijom kojom se omogućuje jeftino i visokokvalitetno masovno reproduciranje. Međunarodna trgovina krivotvorenim i piratskim proizvodima u 2008. procijenjena je približno na 250 milijardi USD (tj. 2 % svjetske trgovine)[16].

Uspjehom interneta olakšava se ne samo zakonitim poduzećima, već i onima koji vrše povredu prava intelektualnog vlasništva i koji postaju organiziraniji i svoje poslovne modele brzo prilagođavaju kako bi iskoristili manjkavosti u zaštiti intelektualnog vlasništva, da trguju na lokalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima po relativno niskim cijenama.

Potreban je politički odgovor, ne samo radi osiguravanja učinkovite zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva na međunarodnoj razini, već i radi podizanja svijesti javnosti o gospodarskim i ostalim učincima proizvoda kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva te o njihovim negativnim posljedicama na inovacije, kao i na zdravlje i sigurnost. U globaliziranom gospodarstvu međunarodnih opskrbnih lanaca, nepostojanje pravilne zaštite intelektualnog vlasništva u nekim zakonodavstvima može znatno utjecati na poslovanje pa stoga i na stvaranje održivih radnih mjesta te na potrošače praktički bilo gdje u svijetu. Izrada proizvoda i pružanje usluga kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva vrše se bez velikog pridržavanja radnih i ekoloških standarda[17]. Sve veća uključenost organiziranog kriminala također posebno zabrinjava vlade[18].

S obzirom na opseg promjena u području intelektualnog vlasništva, iznimno je važno da se postojećom strategijom reagira na današnje izazove. Ovom se Komunikacijom preispituju i ažuriraju politički pristupi EU-a te uvode novi alati i ideje. Njome se ne nastoji omogućiti EU-u da postigne samo rast, već i šire društvene ciljeve, uključujući u odnosu na zemlje u razvoju.

2.2.1.     Provedba

Pristup učinkovitim pravnim sredstvima na međunarodnoj razini važan je kako bi nositelji prava mogli zaštiti svoja prava – poticaji za ulaganje smanjeni su u zakonodavstvima u kojima su ta prava nesigurna. Stoga su potrebni čvrsti i predvidivi okviri u području prava intelektualnog vlasništva kako bi se stvorile okolnosti povoljne za inovacije i održivi razvoj i omogućila učinkovita provedba. U mnogim su trećim zemljama provedene znatne regulatorne reforme u području intelektualnog vlasništva kao rezultat Sporazuma WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), no njihovi provedbeni napori nisu uvijek bili na odgovarajućoj razini. Mogućnosti za učinkovitu provedbu prava intelektualnog vlasništva često su ograničene zbog ozbiljnih nedostataka u okviru prava intelektualnog vlasništva, npr. carinska tijela nemaju ovlasti po službenoj dužnosti, sudovi izdaju nedovoljno odvraćajuće sankcije, dužnosnici nemaju dostatno znanje i izobrazbu o pravima intelektualnog vlasništva. Naporima u provedbi prava može biti prepreka i nedostatak političke volje.

Broj proizvoda kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva i koji su zadržani na graničnim prijelazima EU-a utrostručio se između 2005. i 2012. godine. E-trgovina dovela je do povećane trgovinske razmjene malih pošiljaka, čime se otežava otkrivanje povreda prava intelektualnog vlasništva. Zbog tog su se novog trenda carinski slučajevi koji uključuju povrede prava intelektualnog vlasništva u EU-u više nego udvostručili od 2009. do 2012. godine. Carinska su tijela 2012. zabilježila gotovo 90 000 zadržavanja, koja su uključivala gotovo 40 milijuna predmeta (vrijednost istovjetnih izvornih proizvoda procjenjuje se na gotovo 1 milijardu EUR[19]).

Učinkovita provedba prava intelektualnog vlasništva ograničena je ako ne postoje jasna i odgovarajuća pravila i postupci zaštite prava intelektualnog vlasništva. Materijalna pravila (npr. kriteriji patentibilnosti), uključujući odgovarajuće iznimke, te postupci zaštite intelektualnog vlasništva trebali bi biti jasni i razmjerni. Istovremeno, pravila trebaju biti dovoljno stroga kako bi se izbjeglo da se prava intelektualnog vlasništva zlorabe te da postanu sama sebi svrhom, te kako bi se osiguralo da su prava odgovarajuće „kvalitete” za sprečavanje širenja nezakonitih prava (npr. registracije u zloj vjeri). Zbog neprovedenih pretraživanja i prava loše kvalitete stvara se pravna nesigurnost koja je štetna za podnositelje prijave i treće osobe.

2.2.2.     Javna rasprava

Podrška sustavima prava intelektualnog vlasništva u određenim je područjima javnog mnijenja oslabila tijekom posljednjih godina. Zbog sve većeg zanemarivanja prava intelektualnog vlasništva predviđene bi se koristi mogle smanjiti. Moguće je da se povećanom dostupnosti (i manjim troškovima) krivotvorenih proizvoda utjecalo na povjerenje potrošača na način da su ih u većoj mjeri voljni kupiti. Na neke je novije inicijative utjecala zabrinutost javnosti. Tu zabrinutost navodno potiče kombinacija čimbenika. Prvo, dojam neumjerenosti nositelja prava, zbog čega određeni proizvodi ili usluge postaju financijski nepristupačni i/ili teško dostupni. Drugo, predodžba da su krivotvorenje i piratstvo prekršaji bez žrtava. Treće, u nekim područjima, nedostatak svijesti o razlozima za i učincima prava intelektualnog vlasništva te gospodarske i šire posljedice njihove povrede na gospodarstvo.

Dok kreatori politika moraju neprestano preispitivati jesu li postojeća pravila prikladna za današnje izazove, mora se održati razumna ravnoteža između (1) potrebe za poboljšanjem pristupa proizvodima i uslugama zaštićenima pravima intelektualnog vlasništva, (2) potrebe za poticanjem nositelja prava da i dalje ulažu u inovacije i (3) potrebe za ujednačavanjem različitih temeljnih prava. Jača provedba neće sama po sebi biti dovoljna da se riješi taj problem, koji se mora riješiti raspravom i podizanjem svijesti te ciljajući na potrošače i proizvođače. Potrošače bi se trebalo bolje upoznati sa širim posljedicama povrede prava intelektualnog vlasništva. One se odnose na poticaje za stvaranje, ali i na učinak na vrstu i broj dostupnih djela, gubitak radnih mjesta u EU-u, ako su prava oslabljena ili je njihova provedba otežana. To se primjenjuje i u određenim zemljama u razvoju, gdje je izrada proizvoda kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva često olakšana slabim okvirima prava intelektualnog vlasništva.

2.2.3.     Internet i prava intelektualnog vlasništva

Internet je postao ključan za mnoge sektore, a posebno za kulturne i kreativne. On čini oko 3,4 % BDP-a u 13 država ispitanih u novijoj studiji[20], a čak 6 % u Ujedinjenoj Kraljevini i Švedskoj. U zemljama skupine G8, Južnoj Koreji i Švedskoj, od 2006. do 2011. internetsko je gospodarstvo dovelo do 21 % rasta BDP-a. Dok je taj rast izvor velikih mogućnosti, povrede prava intelektualnog vlasništva na internetu ubrzano rastu (navodno, gotovo četvrtinom globalnog internetskog prometa uzrokuje se povreda autorskih prava[21]). To uključuje ne samo digitalna djela poput glazbe, audio-vizualnog sadržaja i računalnih programa, već i fizičke proizvode kojima se sve više trguje na platformama za e-trgovinu.

Zbog tog okruženja koje se brzo mijenja te činjenice da internet, za razliku od zakona o intelektualnom vlasništvu, nema granica, otežan je razvoj pravovremenih i uravnoteženih politika. „Internetski ugovori“ WIPO-a – Ugovor o autorskom pravu WIPO-a (WCT) i Ugovor o izvedbama i fonogramima WIPO-a (WPPT), doneseni 1996. – predstavljali su napredak u rješavanje tih pitanja, no mnogi izazovi ostaju neriješeni.

Jedan takav regulatorni izazov odnosi se na odgovornost posrednika poput pružatelja internetskih usluga. S obzirom na njihovu ulogu u zakonitim aktivnostima i onima kojima se vrši povreda, o njihovim obvezama nastavlja se raspravljati. Pružatelji usluga koji poslužuju internetske stranice kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva posebno su problematični kada se nalaze u trećim zemljama bez odgovarajućeg zakonodavstva i/ili spremnosti na djelovanje.

Pravnim okvirom mora se uspostaviti pravilna ravnoteža između prava fizičkih osoba, s jedne strane – uključujući temeljna prava poput slobode izražavanja, zaštite osobnih podataka, postupovnih prava – i poštovanja prava intelektualnog vlasništva – koje također predstavlja temeljno pravo, s druge strane[22].

Osim javnog poretka, stvaratelji i posrednici trebaju surađivati u donošenju operativnih inicijativa unutar zakona u okviru borbe protiv povreda prava intelektualnog vlasništva. To se može postići mekim zakonskim mjerama kojima se dopunjuju pravni okviri, primjerice inicijativama, na dobrovoljnoj osnovi, o uspostavljanju kodeksa postupanja u borbi protiv takve prodaje, te pojačanom suradnjom[23]. 

2.2.4.     Potencijalni doprinos prava intelektualnog vlasništva razvoju

Za razvijene zemlje, kao i za zemlje s brzim rastom gospodarstva te zemlje u razvoju sa srednje visokim prihodima, iskustvo i dokazi ukazuju na to da učinkovita prava intelektualnog vlasništva imaju nekoliko prednosti, posebice kada su nadopunjena poboljšanjima u drugim aspektima ulaganja i poslovne klime[24].

Te prednosti uključuju:

– povećanje trgovinskog potencijala[25] intelektualnog vlasništva, primjerice poljoprivrednih proizvoda (uključujući oznake zemljopisnog podrijetla i biljne sorte)

– zaštitu poreznih prihoda i radnih mjesta učinkovitijom borbom protiv povrede prava intelektualnog vlasništva

– poboljšanje pravne sigurnosti te promicanje inovacija, čineći ih povoljnijima za strana ulaganja i prijenos tehnologije[26]

– neizravne koristi koje uklanjanje proizvoda kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva može imati za zdravlje i sigurnost, koje ne bi trebalo podcjenjivati[27].

Kao što je već navedeno, gospodarstva u usponu sve su veći izvoznici proizvoda koji se u velikoj mjeri temelje na intelektualnom vlasništvu pa se koriste jačim režimima prava intelektualnog vlasništva, premda još uvijek nisu dosegli standarde EU-a. Zbog nejednakih uvjeta između EU-a i zemalja s brzim rastom gospodarstva narušava se rast i razvoj EU-a i trećih zemalja, a počinitelji povrede prava intelektualnog vlasništva nastoje iskoristiti takve razlike.

Učinkovitim režimima prava intelektualnog vlasništva uz pogodno okruženje i dovoljne kapacitete za integriranje tehnologije može se pomoći zemljama u razvoju da uspostave pouzdan i održiv tehnološki temelj na lokalnoj razini. Mogu se unaprijediti kapaciteti u području istraživanja i razvoja, potaknuti najuspješnija domaća poduzeća da prošire svoje istraživačke i razvojne aktivnosti te pružiti poticaji multinacionalnim poduzećima da se na tim tržištima uvedu inovacije. Takvi režimi mogu posebice imati pozitivnu ulogu u poticanju prijenosa tehnologije i stranih izravnih ulaganja – čime se mogu osigurati prilike nositeljima prava i korisnicima – uključujući tehnologije kojima bi se moglo pomoći u rješavanju globalnih problema poput klimatskih promjena.

Postoji nekoliko vrsta tehnologija kao i nekoliko kanala prijenosa, a prijenos tehnologije često je dio složenijeg projekta, a ne samostalna aktivnost. Uvođenje pouzdanog i održivog tehnološkog temelja u najmanje razvijenim zemljama ne ovisi isključivo o pružanju materijalnih predmeta ili opreme, nego i o stjecanju znanja, o upravljačkim i proizvodnim vještinama, boljem pristupu izvorima znanja te prilagodbi lokalnim gospodarskim, socijalnim i kulturnim uvjetima.

EU svoju politiku prilagođava stupnju razvijenosti[28] i institucijskom kapacitetu zemalja u razvoju (kao što je potvrđeno u novijoj Komunikaciji Komisije o „trgovini, rastu i razvoju”[29]). Ovisno o dotičnoj zemlji, naša strategija može stoga biti usmjerena više na tehničku pomoć u izgradnji kapaciteta nego na pregovore radi poboljšanja režima prava intelektualnog vlasništva. EU će posebice u potpunosti poštovati zahtjev Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva prema kojem razvijene zemlje trebaju svojim poduzećima pružiti poticaje za prijenos tehnologije najmanje razvijenim zemljama[30], u skladu s pristupom iz 2003.[31], te poticati najmanje razvijene zemlje u stvaranju okruženja pogodnih za prijenos tehnologije.

2.2.5.     Gospodarstva u usponu

Stopa rasta zemalja sa srednje visokim prihodima – i sve veća uloga koju imaju u svjetskom gospodarstvu – predstavljaju velike prilike za EU i međunarodnu trgovinu, ali i veći rizik za poduzeća koja su nositelji prava intelektualnog vlasništva, koja su sada izloženija rizicima u pogledu prava intelektualnog vlasništva u inozemstvu.

Neka gospodarstva u usponu uključila su se u agresivne politike kojima se nastoji prisvojiti strana tehnologija te ojačati nacionalne predvodnike posebice u sektorima koji se smatraju strateškima, primjerice putem „prisilnog prijenosa tehnologije”, zahtjeva o lokalnom sadržaju i domaćih inovacijskih politika usmjerenih na „preskakanje etapa”[32]. Zbog takvih politika, u kombinaciji s brzorastućim kapacitetima poduzeća i nedostatkom učinkovitog okvira prava intelektualnog vlasništva, određena poduzeća prisvajaju strano intelektualno vlasništvo na bilo koji način, ponekad i ilegalnim putem, uz nezabilježene posljedice za industriju u industrijaliziranim zemljama. Sve se češće prijavljuje da neke od tih aktivnosti mogu biti državno sponzorirane[33].

S druge strane, promjene nastaju jer su mnogi sve više svjesni prednosti prava intelektualnog vlasništva za jačanje svoje konkurentnosti dok se nastoje popeti u vrijednosnom lancu. Poduzeća u tim zemljama stoga sve više proizvode i štite svoje intelektualno vlasništvo. Primjerice u Kini je broj prijava patenta porastao u prosjeku za 34 % godišnje od 2003. do 2007., a broj europskih prijava patenta koje su podnijeli kineski subjekti deseterostruko se povećao između 2001. i 2010.

Ipak, potrebno je na učinkovit način pristupiti rizicima povezanima sa zlouporabnim radnjama kojima je cilj pristup tehnologiji EU-a. Te se radnje mogu dogoditi u područjima poput:

– javne nabave –  mnoga europska poduzeća izložena su problemima povezanima s pravima intelektualnog vlasništva, poput povrede obveze čuvanja povjerljivosti, protekcionističkih mjera koje uključuju prisilni prijenos tehnologije[34], ili jednostavnog nuđenja (koje vrše ponuditelji iz trećih zemalja) tehnologija koje nisu zakonito stečene

– ulaganja i postupaka ocjenjivanja sukladnosti u kojima nastaju slični problemi (npr. prijenos tehnologije kao uvjet pristupa tržištima izvan EU-a ili obveza otkrivanja osjetljivih informacija bez odgovarajućih jamstava zaštite intelektualnog vlasništva u okviru ocjenjivanja sukladnosti) te drugih mjera ograničavanja trgovine[35].

Situacije u kojima su treće zemlje provele ili predlažu mjere kojima se europskim poduzećima osnovanima u tim zemljama nameće prijenos tehnologije treba pomno pratiti te poduzeti mjere ako je to potrebno.

2.2.6.     Istraživanje, inovacije te informacijske i komunikacijske tehnologije

Globalno se okruženje istraživanja i inovacija drastično promijenilo tijekom posljednjeg desetljeća. Gospodarstva u usponu mnogo su uložila u jačanje svojih istraživačkih i inovacijskih sustava te, kao posljedica toga, razvija se višepolarni sustav u kojem zemlje poput BRIC-a vrše sve jači utjecaj.

Istraživanje i inovacije u sve su većoj mjeri međunarodni napor. U porastu su zajedničke publikacije autora iz različitih zemalja, istraživačke organizacije osnivaju urede u inozemstvu, a ulaganja multinacionalnih poduzeća u istraživanje i inovacije često su usmjerena na gospodarstva u usponu.

Društveni izazovi kao što su klimatske promjene i održivi razvoj globalne su naravi. Njima se zahtjeva da EU uspostavi suradnju sa svojim međunarodnim partnerima u području istraživanja i inovacija te istovremeno strateški postavi odgovarajuće okvirne uvjete za suradnju. U tom smislu Komisija je 2012. donijela novu strategiju za međunarodnu suradnju u području istraživanja i inovacija[36]. Dok je cilj strategije povećanje aktivnosti suradnje, ne gubi se iz vida i da to sa sobom donosi i nove rizike te potrebu da se zaštite gospodarski interesi Unije. U tom kontekstu potrebno se dodatno potruditi da se osigura pošteno i pravedno postupanje s pravima intelektualnog vlasništva u partnerskim zemljama kako bi se spriječio nekontrolirani gubitak znanja Unije.

U kontekstu sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija u okviru kojeg su potrebne interoperabilne mreže i uređaji na globalnoj razini, važna je i međunarodna zaštita prava intelektualnog vlasništva koja je sastavni dio norma. Ključno je da se međunarodnim sustavom normiranja prepozna ne samo potreba za osiguravanjem pristupa tehnologijama obuhvaćenima međunarodnim normama, već i da se na učinkovit način osigura da se ulaganja u razvoj tih tehnologija pravedno i pravovremeno nagrade.

2.2.7.     Izazovi u pogledu pristupa lijekovima

Dostupnost cjenovno pristupačnih, sigurnih i djelotvornih lijekova ključna je za sve zemlje, a posebno velik izazov predstavlja za najmanje razvijene zemlje i zemlje u razvoju. U tom smislu EU uvelike pridonosi pomoći u području zdravstva – npr. Globalnom fondu za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije i drugim ključnim organizacijama[37]. Potaknuo je i Partnerstvo europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih ispitivanja (EDCTP) kako bi se ubrzala klinička istraživanja za razvoj lijekova protiv zanemarenih bolesti povezanih sa siromaštvom. 

O ulozi intelektualnog vlasništva u pristupu lijekovima mnogo se raspravljalo. U nedavnoj studiji WHO-a, WTO-a i WIPO-a navedeno je da je „nedostupnost medicinskih tehnologija rijetko uzrokovana samo jednim faktorom”[38]. Mnogi faktori utječu na dostupnost (detaljnije objašnjeni u priloženom Radnom dokumentu službi Komisije (SEC(2013)30)), a najčešće nisu povezani s pravima intelektualnog vlasništva, poput nedostupnosti kvalitetne zdravstvene skrbi, loših infrastruktura, nepostojanja sustava distribucije i opskrbe te nepostojanja kontrole kvalitete. Ipak, prava intelektualnog vlasništva mogu imati utjecaj na cijene lijekova. Izazov je pronaći sveobuhvatno rješenje tog složenog i višestrukog problema te osigurati cjenovno pristupačnu dostupnost lijekova, a da se ne dovedu u pitanje poticaji potrebni za nastavak farmaceutskih istraživanja. Treba napomenuti da generički lijekovi imaju važnu ulogu i ne bi ih trebalo izjednačiti s krivotvorenim[39] lijekovima.

EU se bavi tim pitanjima prava intelektualnog vlasništva, u skladu s rezolucijom Europskog parlamenta[40], pomoću politika namijenjenih smanjenju prepreka trgovini inovativnim i generičkim lijekovima, dok istovremeno promiče inovacije i suzbija trgovinu krivotvorenim i lažnim lijekovima koji mogu biti opasni za pacijente[41].

Posebice, EU:

– osigurava da se u svim multilateralnim i bilateralnim sporazumima odraze ti ciljevi,

– podržava Deklaraciju iz Dohe o Sporazumu o TRIPS-u i javnom zdravstvu (provedenu Uredbom 816/2006),

– je donio pravila o „diferenciranom određivanju cijena”[42],[43],[44] i usklađenim iznimkama u vezi s kliničkim ispitivanjima[45].

Komisija razmatra i načine poboljšanja potpore zemljama u razvoju u provedbi Sporazuma o TRIPS-u — uključujući fleksibilnosti u odgovarajućim slučajevima, poput zdravstvenih kriza.

2.2.8.     Ekološki izazovi

Intelektualnim vlasništvom može se znatno pridonijeti rješavanju globalnih ekoloških izazova. Unatoč nastojanjima da se oslabi zaštita prava intelektualnog vlasništva (npr. sustavnim obveznim licenciranjem ili izuzećima patentibilnosti), poticaji u području prava intelektualnog vlasništva od presudne su važnosti za promicanje ulaganja[46] u zelene tehnologije. U pogledu klimatskih promjena, odgovarajući režimi prava intelektualnog vlasništva mogu imati pozitivnu ulogu u poticanju prijenosa i širenja inovativnih zelenih tehnologija, čime se mogu osigurati prilike nositeljima prava i korisnicima.

EU ima vodeću ulogu u raspravama o klimatskim promjenama za promicanje i osiguravanje financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena, što uključuje potporu za zelene tehnologije. EU je aktivno pridonio i uspješnom zatvaranju pregovora o Protokolu iz Nagoye uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja. EU je u travnju 2014. proveo i ratificirao Protokol iz Nagoye te će nastaviti aktivno sudjelovati u globalnoj raspravi o ekološkim pitanjima povezanima s pravima intelektualnog vlasništva.

3.           Revidirana strategija u pogledu prava intelektualnog vlasništva prema trećim zemljama

Potrebno je ažurirati strategiju iz 2004. kako bi se uzeli u obzir rezultati ocjene iz 2010. te općenito usredotočilo na prethodno opisane izazove.

Iako su nositelji prava odgovorni za poduzimanje odgovarajućih mjera za zaštitu i provedbu svojih prava intelektualnog vlasništva u EU-u i trećim zemljama te za donošenje operativnih mjera (npr. mjera tehnološke zaštite digitalnih autorskih djela), i javna tijela imaju svoju ulogu, posebno u uspostavi okvira za potporu inovacijama i kreativnosti te zaštitu prava intelektualnog vlasništva. EU ima na raspolaganju niz „alata”, kao što su djelovanje putem međunarodnih organizacija ili bilateralnih sporazuma, praćenje i izvješćivanje o primjerenosti zaštite prava intelektualnog vlasništva i o njihovu provođenju u trećim zemljama, te suradnja s trećim zemljama radi rješavanja posebnih problema u pogledu prava intelektualnog vlasništva.

Ti se alati uvelike razlikuju po učinkovitosti. U nekim slučajevima EU ima zakonska prava koja se u konačnici mogu provesti, primjerice pomoću postupaka rješavanja sporova. U drugim slučajevima EU-ova sposobnost postizanja rezultata ovisi o spremnosti trećih zemalja na rješavanje problema.

U EU-u naglasak se stavlja na gospodarski potencijal intelektualnog vlasništva i njegovu ulogu pokretača inovacija, rasta i zapošljavanja. Prava intelektualnog vlasništva doista su presudna za izumitelja/stvaratelja jer se njima osigurava sigurno okruženje u kojem se ideje mogu prvo razviti, a zatim staviti na tržište, te nagraditi ulaganja. Prava intelektualnog vlasništva sredstva su i za inovativna poduzeća jer se njima olakšava privlačenje financijskih sredstava te tako omogućuje uspjeh, zapošljavanje, ponuda novih proizvoda i usluga korisnicima te konačno izvoz tih proizvoda i usluga u treće zemlje. Taj pozitivni ciklus koji pokreće izumitelj/stvaratelj može imati sličan pozitivan učinak na rast i zapošljavanje u trećim zemljama.

3.1.        Jačanje sudjelovanja dionika

3.1.1.     Sadašnje stanje

Zbog sve opipljivijeg utjecaja politike prava intelektualnog vlasništva na naš svakodnevni život ta su prava više nego ikada u središtu pozornosti javnosti te se o njima naravno sve više raspravlja u širim krugovima.  Određene inicijative politike u području intelektualnog vlasništva uzrokovale su negativne reakcije što je dovelo do njihova odbijanja bilo u Europi (vidjeti predloženi Trgovinski sporazum o borbi protiv krivotvorenja) bilo drugdje (vidjeti zakonodavne prijedloge SOPA-e i PIPA-e u SAD-u). Različiti su razlozi neuspjeha tih inicijativa, no opći je stav da javni interesi nisu uzeti u obzir u dostatnoj mjeri, npr. jesu li ta pravila prikladna za digitalno gospodarstvo ili kakav bi utjecaj te mjere mogle imati na temeljna prava te na prava koja nazivamo „slobode interneta”.

3.1.2.     Sljedeći koraci

Nedavnom raspravom pokazala se potreba za širim dijalogom s dionicima o ulozi i važnosti intelektualnog vlasništva i o utjecaju povreda prava intelektualnog vlasništva. Važno je osigurati i da okvir intelektualnog vlasništva zadrži dovoljnu fleksibilnost kako bi se olakšalo da se digitalnom tehnologijom ostvari rast te istodobno potaknu inovacije, a ne da se one spriječe.

Treba stoga poboljšati suradnju ne samo s nositeljima prava, već i s tijelima javne vlasti, civilnim društvom (po mogućnosti uz upotrebu postojećih mehanizama poput Komisijinih alata u okviru dijaloga s civilnim društvom i strategije za pristup tržištu)[47] te Europskim parlamentom kako bi se raspravilo o ciljevima EU-a i o posljedicama povreda prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama, te pojasniti napore EU-a u jačanju provedbe prava intelektualnog vlasništva u tim zemljama i uspostaviti pogodno okruženje za izumitelje.

3.2.        Pružanje boljih podataka

3.2.1.     Sadašnje stanje

U posljednjih 15 godina istraživanja o ekonomskim aspektima intelektualnog vlasništva znatno su se povećala (nedavna studija o doprinosu intelektualnog vlasništva ekonomskoj uspješnosti i zapošljavanju u Europi posebno je važna)[48]. Određene podatke, poput onih o opsegu i učinku povreda prava intelektualnog vlasništva, vrlo je teško dobiti jer se odnose na ilegalni fenomen te stoga što nositelji prava često nevoljko otkrivaju pojedinosti[49]. Još uvijek postoje područja u kojima su potrebne daljnje studije kako bi se podržalo donošenje politika temeljeno na dokazima i preciznije odredila uloga intelektualnog vlasništva i učinak povreda prava intelektualnog vlasništva.

Razna industrijska udruženja (npr. BSA, IIPA) i odvjetnička društva[50] objavljuju izvješća o specifičnim sektorima, a sličnim aktivnostima se bave i ključne međunarodne organizacije poput OECD-a i WIPO-a.

3.2.2.     Sljedeći koraci

Boljim će se podacima kreatorima politika omogućiti informirana politička rasprava i podizanje svijesti. Nekoliko je inicijativa već u tijeku. Svake godine Komisija prikuplja podatke o robi zadržanoj na graničnim prijelazima EU-a[51], za koju postoji sumnja da povređuje prava intelektualnog vlasništva, te je uspostavila Europski opservatorij za povrede prava intelektualnog vlasništva[52]. Među ostalim, Opservatorij bi trebao osigurati dostupnost sveobuhvatnih i pouzdanih podataka u pogledu povreda prava intelektualnog vlasništva u EU-u. Godine 2013. proveo je gore navedenu studiju o vrijednosti intelektualnog vlasništva u EU-u te je objavio i studiju o percepciji prava intelektualnog vlasništva u javnosti. Objavit će i „vodiče” za nekoliko ključnih zemalja. Komisija redovito provodi istraživanja o stanju u pogledu prava intelektualnog vlasništva u zemljama izvan EU-a[53] (tehnički kontekst sada pruža Opservatorij) kojima se pomaže odrediti prioritete i informirati dionike.

3.3.        Nadograđivanje zakonodavstva EU-a

3.3.1.     Sadašnje stanje

Usklađivanjem se pridonosi stvaranju jednostavnijeg i predvidljivijeg okvira za potrošače i industriju, čime se potiče rast i zapošljavanje. Osim toga, usklađenim zakonodavstvom EU-a o pravima intelektualnog vlasništva (npr. Carinska uredba[54] ili Direktiva o provedbi[55]) olakšavaju se pregovori s trećim zemljama jer se osigurava jasan temelj za utvrđivanje pregovaračkog stajališta EU-a.

Na nedavnim pregovorima o Sporazumu o slobodnoj trgovini često su upućeni zahtjevi primjerice da se zaštite poslovne tajne, ali i određeni neprehrambeni proizvodi kao oznake zemljopisnog podrijetla, za koje trenutačno ne postoji pravna stečevina EU-a. Zbog neusklađenosti na razini EU-a u određenim područjima prava intelektualnog vlasništva EU-ova mogućnost rješavanja određenih pitanja intelektualnog vlasništva pregovorima sa zemljama izvan EU-a može biti otežana ili barem ograničena.

3.3.2.     Sljedeći koraci

Komisija priprema novu komunikaciju o akcijskom planu za rješavanje povreda prava intelektualnog vlasništva u EU-u. Nezakonodavne mjere predviđene su za promicanje razmjernih i pravičnih mjera provedbe prava intelektualnog vlasništva te davanje prednosti političkim djelovanjima kojima se osigurava veća usredotočenost, bolja koordinacija i pojednostavljivanje postojećih politika zaštite prava intelektualnog vlasništva.

Komisija je nedavno donijela i zakonodavni prijedlog (direktivu) o poslovnim tajnama (kao dio program rada Komisije za 2013.) radi poboljšanja uvjeta u EU-u za inovativne poslovne djelatnosti. S obzirom na važnost poslovne tajne, to može potaknuti druge da učine isto u pružanju takve zaštite.

Budući da se usklađivanje može promicati ne samo na razini EU-a nego i u okviru međunarodnih ugovora, uloga EU-a poboljšala bi se kada bi sve države članice ratificirale odgovarajuće međunarodne ugovore. Primjerice, neke ugovore kao što su Ugovor o pravu žiga i Ženevski akt Haškog sporazuma (o industrijskom dizajnu) potpisao je EU, ali ne i sve njegove države članice.

3.4.        Jačanje suradnje unutar EU-a

3.4.1.     Sadašnje stanje

Suradnja između Komisije i država članica u zemljama izvan EU-a često je dobra. Važno je da su diplomatska predstavništva država članica i delegacije EU-a međusobno bolje upoznate s aktivnostima koje provode u trećim zemljama. Time se osigurava strateški i dosljedan pristup te jača sposobnost EU-a da uspješno rješava pitanja intelektualnog vlasništva u dotičnim zemljama.

3.4.2.     Sljedeći koraci

Trebalo bi razmotriti mogućnosti daljnjeg poboljšanja suradnje između Komisije i država članica (primjerice u razmjeni informacija), koju treba graditi na partnerstvu uspostavljenom primjerice između Komisije, država članica i poduzeća u cilju provedbe strategije pristupa tržištu i učinkovitijeg korištenja resursima.

3.5.        Poboljšanje zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama

3.5.1.     Multilateralna i plurilateralna razina

3.5.1.1.  Sadašnje stanje

Međunarodnim usklađivanjem omogućuje se opće usklađivanje pravila pa time i predvidljivije okruženje u području prava intelektualnog vlasništva. To uključuje i pregovore o novim multilateralnim ugovorima, njihovu ratifikaciju i provedbu, te proširenje članstva na druge zemlje izvan EU-a (npr. UPOV za zaštitu biljnih sorti). U razdoblju nakon TRIPS-a sklopljeno je, međutim, samo nekoliko važnih multilateralnih sporazuma o pravima intelektualnog vlasništva (npr. internetski ugovori WIPO-a[56], Ugovor iz Marakeša[57] i Pekinški ugovor[58]).

Kao što je navedeno u evaluacijskoj studiji iz 2010. „Komisija je aktivno pridonosila provedbi prava intelektualnog vlasništva na multilateralnoj razini, posebno na zasjedanju Vijeća WTO-a za TRIPS, ali je postigla ograničene rezultate uglavnom zbog protivljenja trećih zemalja.” U pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla[59], već se dugo vode pregovori u okviru WTO-a, a s njima će nastaviti i EU.

Plurilateralni pristup može biti učinkovit samo za manje skupine zemalja koje dijele slične političke ciljeve.

3.5.1.2.  Sljedeći koraci

Te bi mogućnosti trebalo iskoristiti kadgod su dostupne, no s obzirom na to da prilike nisu česte, potrebno se usredotočiti na druge pristupe. To ne znači da treba obustaviti napore u području multilateralne suradnje – na primjer, nastavit ćemo promicati bolju zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla u okviru WTO-a te dobru zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla na internetu. Istovremeno može biti primjereno razmotriti novu strategiju za WIPO kako bi ta organizacija mogla bolje ostvariti svoju misiju.

3.5.2.     Bilateralna razina

Postoji potreba za usmjeravanjem napora i sredstava na najvažnije zemlje. Bilateralnim odnosima – kojih postoji nekoliko niže navedenih kategorija – omogućuje se prilika da se na prilagođen način riješe specifična pitanja i zadovolje potrebe pojedinih partnera (posebno u pogledu naših „prioritetnih zemalja”). Bilateralna suradnja može se nastaviti i s odgovarajućim regionalnim organizacijama za intelektualno vlasništvo (npr. OAPI, ARIPO[60]).

3.5.2.1.  Sadašnje stanje 

– Bilateralni sporazumi o trgovini

Takvim se sporazumima mogu riješiti problemi prava intelektualnog vlasništva specifični za pojedinu državu te se njima „omogućio veći napredak u provedbi prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama”, kao što je navedeno u evaluacijskoj studiji iz 2010. Pri tome upućujemo na postojeće zakonodavstvo EU-a te razinu ambicije prilagođavamo razini razvijenosti partnerske zemlje. Za najmanje razvijene zemlje i siromašnije zemlje u razvoju može se uzeti u obzir uža skupina propisa o pravima intelektualnog vlasništva.

Nedavnim pregovorima o trgovinskim sporazumima koje je Europska unija zaključila uspješno su integrirana poglavlja o zaštiti i provedbi prava intelektualnog vlasništva. U najnovijim sporazumima, onima sa zemljama Istočnog partnerstva (npr. Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom), uspostavile su se važne regulatorne norme u skladu s pravnom stečevinom EU-a. Neki obuhvaćaju važna poboljšanja TRIPS-a (npr. s Kanadom Republikom Korejom i Singapurom), a drugima su ostvarena poboljšanja iznad minimalnih međunarodnih standarda (npr. sa Srednjom Amerikom, Kolumbijom i Peruom).

U tijeku su pregovori o trgovinskim sporazumima s Mercosurom, Marokom, Japanom, Tajlandom, SAD-om i Vijetnamom. S Kinom se pregovara o bilateralnom sporazumu koji se konkretno tiče zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla.

– Dijalozi o intelektualnom vlasništvu

U pogledu zemalja s kojima EU ne vodi pregovore, praktičan način za rješavanje pitanja prava intelektualnog vlasništva uspostavljanje je „dijaloga o intelektualnom vlasništvu” ili „radnih skupina o intelektualnom vlasništvu” u okviru kojih EU redovito surađuje s mjerodavnim tijelima u zemljama izvan EU-a. U evaluacijskoj studiji iz 2010. istaknut je pozitivan doprinos dijaloga o intelektualnom vlasništvu u „podizanju razine osviještenosti nacionalnih tijela o tim pitanjima i uzajamnom pojašnjavanju tumačenja i stajališta.”

Trenutačno je u tijeku nekoliko dijaloga o intelektualnom vlasništvu. Njima se Komisiji omogućuje rješavanje sustavnih problema u području intelektualnog vlasništva, razmjena najbolje prakse te, prema potrebi, pružanje pomoći zemljama u razvoju, npr. pri razvoju nacionalnog zakonodavstva i prakse za njegovu provedbu. Primjerice, u okviru dijaloga o intelektualnom vlasništvu i radne skupine o intelektualnom vlasništvu s Kinom, EU-u su pružena jamstva za pojačane provedbene mjere, kao što je takozvana „posebna kampanja”, te se pridonijelo reviziji kineskog prava intelektualnog vlasništva. Postoje i dijalozi s partnerima koji primjenjuju slične režime prava intelektualnog vlasništva, primjerice SAD-om i Japanom, kako bi se razmijenile informacije i mišljenja o problemima i najboljoj praksi.

Provedba prava intelektualnog vlasništva prioritet je i u okviru bilateralnih sporazuma o carinskoj suradnji EU-a. U tom je kontekstu nedavno potpisan novi carinski akcijski plan između EU-a i Kine o provedbi prava intelektualnog vlasništva za razdoblje 2014. – 2017.

– Tehnička pomoć

Zemlje u razvoju koje žele poboljšati svoj sustav prava intelektualnog vlasništva često nemaju vještine i/ili sredstva za tu svrhu. Tehničkom pomoći u pogledu prava intelektualnog vlasništva nastoji se riješiti to pitanje[61], pomoću aktivnosti kao što su osposobljavanje dužnosnika, podizanje svijesti i zakonodavna pomoć (npr. radi ispunjavanja međunarodnih obveza te iskorištavanja dostupnih mogućnosti prilagodbe).

Iako je učinak mjera tehničke pomoći rijetko vidljiv kratkoročno, u evaluacijskoj je studiji iz 2010. navedeno da „projektima i tehničkoj pomoći koje financira EU povećan je tehnički kapacitet nacionalnih institucija i tijela za provedbu zakona u postupanju s predmetima u području prava intelektualnog vlasništva.”

Na primjer, uspješni „Projekt EU-a i Kine o zaštiti prava intelektualnog vlasništva” (IPR2, 2007. – 2011.), sa 16 milijuna EUR zajedničkih financijskih sredstava, odražava zajedničku predanost učinkovitoj provedbi prava intelektualnog vlasništva u Kini. Uključivanjem organizacija poput Europskog patentnog ureda, Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (uključujući moguća upućivanja u delegacije EU-a) i Ureda Zajednice za biljne sorte pojačat ćemo kapacitet oblikovanja i provedbe učinkovite pomoći.

– Rješavanje sporova i druga pravna sredstva

EU nastavlja pratiti stanje u pogledu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama te zahtijevati postupanje u skladu s međunarodnim sporazumima, posebno pomoću dijaloga i pregovaranja. WTO-ovi postupci rješavanja sporova mogu se pokrenuti i u slučajevima povrede Sporazuma o TRIPS-u. Samo postojanje tih postupaka može imati odvraćajući učinak na moguće povrede. Slični postupci predviđeni su i većinom naših bilateralnih trgovinskih sporazuma.

Uredba o trgovinskim preprekama[62] — kojom se europskim poduzećima omogućuje podnošenje prigovora na moguće povrede međunarodnih trgovinskih pravila — već je korištena za rješavanje povreda pravila o intelektualnom vlasništvu te se i dalje može koristiti u odgovarajućim slučajevima.

3.5.2.2.  Sljedeći koraci         

Iako zahtijevaju više sredstava od multilateralnih ili plurilateralnih rješenja, takvim se bilateralnim načinima djelovanja intenzivno i uspješno koristilo u prošlosti, a trebalo bi ih nastaviti primjenjivati u okviru revidirane strategije. Važno se usmjeriti na bolju usklađenost između politike prava intelektualnog vlasništva i drugih politika.

Jedan se primjer odnosi na strategiju Unije za uključivanje u međunarodnu suradnju u području istraživanja i inovacija, gdje je osiguravanje poštenog i pravednog postupanja s pravima intelektualnog vlasništva u partnerskim zemljama Unije od iznimne važnosti. Programi financiranja istraživanja i inovacija koje Unija provodi, trenutačno u okviru Obzora 2020., potpuno su otvoreni za međunarodne partnerske zemlje, a omogućuju pristup europskom unutarnjem tržištu uz predvidiva i poštena pravila o zaštiti intelektualnog vlasništva. Dugoročni bi cilj trebao biti da se takva otvorenost postigne sa svim partnerskim zemljama Unije, uključujući osiguravanjem jednake zaštite prava intelektualnog vlasništva. 

U kontekstu instrumenata trgovinske zaštite, dodjela statusa tržišnog gospodarstva ovisi, među ostalim kriterijima, o zaštiti intelektualnog vlasništva u dotičnoj zemlji.

U odnosu na zemlje koje sustavno povređuju međunarodne obveze koje proizlaze iz pravila o zaštiti intelektualnog vlasništva zbog kojih EU trpi velike posljedice, a nadležna tijela nisu voljna surađivati ili suradnja ima ograničene rezultate, Komisija može uzeti u obzir mogućnost ograničavanja njihova sudjelovanja ili financiranja u okviru specifičnih programa koje financira EU ako je riječ o dovoljno ozbiljnim i jasno utvrđenim slučajevima. To neće utjecati na programe financirane iz Europskog razvojnog fonda ili Instrumenta za razvojnu suradnju. Za ozbiljna pitanja povrede prava intelektualnog vlasništva mogu se iskoristiti i politički dijalozi Komisije i partnerskih zemalja. Kako bi se osigurala dosljednost, potrebno se potruditi da se potaknu države članice na zajedničku primjenu takvih ili drugih pristupa.

Što se tiče sporazuma o slobodnoj trgovini, mora se priznati da će pregovori o poglavljima o pravima intelektualnog vlasništva i dalje predstavljati izazov.  Mnoge zemlje s kojima EU vodi pregovore (ili će započeti pregovore) imaju dojam da neće imati velike koristi od strogog režima prava intelektualnog vlasništva. Radi postizanja konkretnih rezultata, EU će stoga zahtijevati kontinuirano podizanje svijesti i uspostaviti suradnju sa svim dionicima na tehničkoj, a ponekad i političkoj razini.

3.6.        Pružanje pomoći nositeljima prava iz EU-a u trećim zemljama

3.6.1.     Sadašnje stanje

Raspoloživost stručnog znanja na području dotične države od velike je koristi za pružanje pomoći nositeljima prava iz EU-a[63] te za olakšavanje suradnje EU-a s lokalnim nadležnim tijelima. Zbog toga nekoliko država članica ima „atašee za intelektualno vlasništvo” u svojim delegacijama u ključnim zemljama. Komisija je i iz tog razloga uspostavila tri službe za pomoć u području prava intelektualnog vlasništva kako bi pružila pomoć europskim poduzećima, posebice malim i srednjim poduzećima. Te službe obuhvaćaju šire područje Kine, jugoistočnu Aziju i Južnu Ameriku. Cilj im je omogućiti europskim malim i srednjim poduzećima donošenje najboljih mogućih odluka u pogledu prava intelektualnog vlasništva za svoje poslovanje te osigurati da su upoznati na koji način učinkovito zaštiti svoju nematerijalnu imovinu[64].

3.6.2.     Sljedeći koraci

EU će istražiti mogućnost povećanja dostupnosti stručnog znanja u području intelektualnog vlasništva u delegacijama EU-a u ključnim regijama, bilo pomoću dodatnog osoblja ili službi za pomoć u području prava intelektualnog vlasništva. U kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za 2014. – 2020.[65], Komisija razmatra mogućnost proširenja usluga službe za pomoć malim i srednjima poduzećima te njihovu prilagodbu novim potrebama. Povećanjem stručnog znanja o intelektualnom vlasništvu u delegacijama EU-a nadogradili bi se i bolje povezali postojeći resursi (znanje o intelektualnom vlasništvu atašea u delegacijama EU-a i veleposlanstvima država članica te službe za pomoć u području prava intelektualnog vlasništva). Komisija i države članice osigurale bi i širenje znanja o intelektualnom vlasništvu inicijativama EU-a kojima se podržava međunarodno širenje malog i srednjeg poduzetništva[66]. Time bi se omogućilo širenje prednosti umrežavanja, osiguralo prikupljanje boljih informacija o stanju u području prava intelektualnog vlasništva u ključnim regijama te poduzećima omogućila bolja informiranost o postupcima u području intelektualnog vlasništva koje trebaju uzeti u obzir prilikom internacionalizacije.

3.7.        Ključna zemljopisna područja

3.7.1.     Sadašnje stanje

Svake dvije godine, na temelju širokog istraživanja među europskim i međunarodnim dionicima, EU ažurira popis prioritetnih zemalja u kojima europski nositelji prava nemaju odgovarajuću zaštitu prava intelektualnog vlasništva i/ili se ona pravilno ne provode[67].

3.7.2.     Sljedeći koraci

Takvo je određivanje prioriteta bilo uspješno te će se nastaviti jer omogućuje usredotočen pristup i učinkovito korištenje resursima.

3.8.        Mjere djelovanja

Ovom se Strategijom nastoji osigurati kontinuitet politike koju Europska unija provodi od 2004., na temelju mjera koje su se pokazale učinkovitima i njihovog jačanja u svjetlu velikih tehnoloških promjena, novih izazova povezanih s pravima intelektualnog vlasništva i društvenih promjena u posljednjih 10 godina. Kako bi riješila gore navedena pitanja, Komisija će provesti sljedeće mjere:

· osigurati redovitu suradnju sa svim dionicima radi podizanja svijesti i davanja političkih smjernica

· poboljšati prikupljanje podataka i izvješćivanje, kako bi se bolje razumjela uloga prava intelektualnog vlasništva i učinak povrede, provoditi redovita istraživanja kako bi se vodio popis „prioritetnih zemalja” na koje se EU treba usredotočiti

· osigurati jaku i usklađenu ulogu EU-a u međunarodnim forumima o pravima intelektualnog vlasništva u skladu s Ugovorom iz Lisabona

· nastaviti multilateralnu suradnju kako bi se poboljšao međunarodni okvir prava intelektualnog vlasništva, uključujući poticanjem daljnje ratifikacije postojećih sporazuma, promicati ratifikaciju odgovarajućih ugovora o pravima intelektualnog vlasništva u svim državama članicama EU-a

· osigurati da se u poglavljima o pravima intelektualnog vlasništva u bilateralnim trgovinskim sporazumima omogući primjerena i učinkovita zaštita nositelja prava i uklone ključne slabosti sustava prava intelektualnog vlasništva u partnerskim zemljama prilagođavajući pritom obveze stupnju razvijenosti trećih zemalja

· osigurati da se Komisija može koristiti mehanizmima rješavanja sporova ili drugim pravnim sredstvima u slučaju povrede prava EU-a na temelju međunarodnih sporazuma

· nastaviti i ako je moguće poboljšati „dijaloge o intelektualnom vlasništvu” s ključnim trećim zemljama,  poticati trgovinske i političke dijaloge na visokoj razini kako bi se osigurao napredak u utvrđenim pitanjima prava intelektualnog vlasništva

· osigurati i promicati informiranost o odgovarajućim programima tehničke pomoći u području intelektualnog vlasništva u trećim zemljama, uključujući moguće uvođenje prilagodbi intelektualnog vlasništva, iskoristiti stručno znanje odgovarajućih međunarodnih organizacija u provedbi programa tehničke pomoći

· uspostaviti jaču suradnju između Komisije, država članica i europskih poduzeća kako bi se pružila izravna potpora gospodarskim subjektima u prevladavanju konkretnih poteškoća povezanih s intelektualnim vlasništvom, poboljšati umrežavanje i koordinaciju djelovanja između EU-a i predstavništava država članica u trećim zemljama

· težiti boljoj usklađenosti između politike prava intelektualnog vlasništva i drugih politika, npr. uzeti u obzir mogućnost ograničavanja sudjelovanja ili financiranja u okviru specifičnih programa koje financira EU u dovoljno ozbiljnim i jasno utvrđenim slučajevima te poboljšati usklađenost Komisije i država članica u trećim zemljama u tom cilju

· nastaviti pružati pomoć nositeljima prava (putem projekata kao što su službe za pomoć u području prava intelektualnog vlasništva) i razmotriti mogućnost njihova širenja, razmotriti daljnje upućivanje stručnjaka u području prava intelektualnog vlasništva u ključne delegacije EU-a.

[1]               Intellectual property rights intensive industries: contribution to economic performance and employment in the European Union (Sektori u kojima se intenzivno koristi pravima intelektualnog vlasništva: doprinos gospodarskim rezultatima i zapošljavanju u Europskoj uniji), Izvješće o analizi sektora, Zajednički projekt Europskog patentnog ureda i Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu, München i Alicante, 2013.

[2]               Vidjeti Komunikaciju Globalna Europa: natjecanje u svijetu. Doprinos strategiji EU-a za rast i radna mjesta, od 4. listopada 2006., COM(2006) 567 završna verzija.

[3]               http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm

[4]               Intellectual property and development. Lessons from recent economic research, Eds. C. Fink, K.E. Maskus, zajednička publikacija Svjetske banke i nakladnika Oxford University Press, Washington DC, 2005.

[5]               CEBR, The impact of counterfeiting on four main sectors in the European Union (Utjecaj krivotvorenja na četiri glavna sektora u Europskoj uniji), Centar za gospodarsko i poslovno istraživanje, London, 2000.

[6]               Global impacts study (Studija o globalnom utjecaju) Nova studija, koju je proveo Frontier Economics o globalnim gospodarskim i socijalnim utjecajima krivotvorenja i piratstva, ICC, veljača 2011. dostupna na http://www.iccwbo.org/Advocacy-Codes-and-Rules/BASCAP/BASCAP-Research/Economic-impact/Global-Impacts-Study/

[7]               WIPO (Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo), WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), WTO (Svjetska trgovinska organizacija), WCO (Svjetska carinska organizacija), OECD (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj), G20 (skupina G20).

[8]               Rezolucija Vijeća 2008/C253/01 od 25. rujna 2008. o sveobuhvatnom europskom planu borbe protiv krivotvorenja i piratstva, SL C253, 4.10.2008.

[9]               Rezolucija Vijeća 2009/C71/01 od 16. ožujka 2009. o carinskom akcijskom planu EU-a za borbu protiv povrede prava intelektualnog vlasništva za razdoblje od 2009. do 2012., SL C71, 25.3.2009.

[10]             Rezolucija Europskog parlamenta od 22. rujna 2010., 2009/2178(INI).

[11]             Strategija za provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama, 2005/C29/03, SL C129, 26.5.2005.

[12]             Glavna uprava za trgovinu — Ugovor br. SI2.545084. Evaluation of the Intellectual Property Rights enforcement strategy in third countries (Ocjena strategije za provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama). Završno izvješće, svezak I. – glavno izvješće, savjetodavno poduzeće Analysis for Economic Decisions (ADE) i Europska komisija, Louvain-la-Neuve, 2010.

[13]             Brazil, Rusija, Indija i Kina.

[14]             WTO, Eurostat, MMF.

[15]             OECD, Economy: Developing countries set to account for nearly 60% of world GDP by 2030, according to new estimates (Gospodarstvo: prema novim procjenama zemlje u razvoju predstavljat će gotovo 60 % svjetskog BDP-a do 2030.), lipanj 2010.

[16]             OECD, Magnitude of counterfeiting and piracy of tangible products: an update (Razmjer krivotvorenja i piratstva materijalnih proizvoda: ažurirani podaci), studeni 2009., http://www.oecd.org/dataoecd/57/27/44088872.pdf

[17]             http://www.unep.org/roap/Portals/96/Trade%20in%20Intellectual%20Property-21Nov2013.pdf

[18]             Vidjeti primjerice IP crime: the new face of organised crime – from IP theft to IP crime, B. Godart, Journal of Intellectual Property Law and Practice, 2010., svezak 5., br. 5, http://jiplp.oxfordjournals.org/cgi/reprint/5/5/378?etoc

[19]             Izvješće o EU-ovoj carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva: rezultati na granicama EU-a iz 2012.: Europska komisija (2013.).

[20]             Internet matters: The Net’s sweeping impact on growth, jobs, and prosperity, M. Pélissié du Rausas i dr., Izvješće McKinsey Global Institutea, svibanj 2011.

[21]             Technical report: An estimate of infringing use of the internet-Summary, Envisional, siječanj 2011., http://www.mpaa.org/Resources/8aaaecf5-961e-4eda-8c21-9f4f53e08f19.pdf

[22]             Report of the Special Rapporteur on the promotion and protection of the right to freedom of opinion and expression (Izvješće posebnog izvjestitelja o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja), Frank la Rue, Opća skupština Ujedinjenih naroda – Vijeće za ljudska prava. 17. sjednica, točka 3. dnevnog reda, A/HRC/17/27, svibanj 2011.

[23]             Kao što je razvidno iz dokumenta Memorandum of Understanding on the Sale of Counterfeit Goods over the Internet (Memorandum o razumijevanju o prodaji krivotvorenih proizvoda putem interneta), http://ec.europa.eu/internal_market/iprenforcement/docs/memorandum_04052011_en.pdf

[24]             Intellectual Property Rights: Economic principles and trade rules, C. Fink, svibanj 2007. – revidirana verzija. U objavi: Handbook of Trade Policy for Development, A. Lukauskas i dr., Oxford Scholarship Online, 2014.

[25]             Creative economy report 2010: A feasible development option, partnerstvo između UNCTAD-a i posebne jedinice UNDP-a za suradnju jug-jug, 2010., http://unctad.org/en/Docs/ditctab20103_en.pdf

[26]             Intellectual Property Rights, imitation, and foreign direct investment: theory and evidence, L. Branstetter i dr., radni dokument 13033, National Bureau of Economic Research (Nacionalni ured za ekonomska istraživanja), Cambridge, 2007.

[27]             Rekordna zapljena nezakonitih lijekova u Africi. Svjetska carinska organizacija (WCO) i Institut za istraživanje protiv krivotvorenih lijekova (IRACM) izdaju novo upozorenje o zdravlju i sigurnosti afričkog stanovništva, Pariz, 2013., http://www.wcoomd.org/en/media/newsroom/2013/june/wco-and-iracm.aspx

[28]             http://content.undp.org/go/cms-service/stream/asset/?asset_id=1948200 — vidjeti Poglavlje 11.

[29]             COM(2012)22 – Trgovina, rast i razvoj. Prilagođavanje trgovinske i ulagačke politike državama koje najviše trebaju pomoć, Europska komisija, Belgija, 2012., http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2012/january/tradoc_148992.EN.pdf

[30]             Climate change and technology transfer. Can Intellectual Property Rights work for the poor?, K. Kretzschmar, organizacija Global Policy Institute Glopolis, Prag, 2012.

[31]             Komunikacija Europskih zajednica i njihovih država članica Vijeću za TRIPS od 13. veljače 2003., br. 032/03, – završna verzija.

[32]             Tj. ubrzani gospodarski razvoj.

[33]             Političke preporuke za borbu protiv državno sponzorirane krađe intelektualnog vlasništva (SSIPT), Trans Atlantic Business Dialogue (Transatlantski ekonomski dijalog), http://transatlanticbusiness.org/s/TABD-Trade-Secrets-Policy-Recommendations-December-2012.pdf

[34]             Technology transfer to China: Guidance for businesses, Služba za pomoć malim i srednjim poduzećima u području prava intelektualnog vlasništva u Kini, 2008., http://www.china-iprhelpdesk.eu/docs/publications/Tech_transfer_English.pdf

[35]             Glavna uprava za trgovinu, Deveto izvješće o mjerama koje bi mogle biti ograničavajuće za trgovinu, rujan 2011. – svibanj 2012., Izvješće o trgovinskim mjerama skupine G-20, WTO,

http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2012/june/tradoc_149526.pdf

[36]             COM(2012) 497.

[37]             Uključujući GAVI, WHO, UNICEF.

[38]             Promoting Access to Medical Technologies and Innovation. Intersections between public health, intellectual property and trade, trilateralna studija WHO-a, WIPO -a i WTO-a, Ženeva, 2012.

[39]             Valja napomenuti da određeni koncepti poput nekvalitetnih, lažnih ili krivotvorenih lijekova ne uključuju nikakve aspekte prava intelektualnog vlasništva – vidjeti povezanu raspravu WHO-a na http://apps.who.int/gb/ssffc/pdf_files/A64_16-en.pdf

[40]             Rezolucija Europskog parlamenta od 12. srpnja 2007., B6-0288/2007.

[41]             Counterfeit drugs kill!, završna verzija brošure WHO-a i IMPACT-a, ažurirana u svibnju 2008., http://www.who.int/impact/FinalBrochureWHA2008a.pdf

[42]             Uredba Vijeća (EZ) br. 953/2003 od 26. svibnja 2003. o izbjegavanju skretanja trgovine određenim ključnim lijekovima u Europsku uniju, SL L135/5, 3.6.2003.

[43]             Tj. cijene kojima se izvoznicima omogućuje isporuka osnovnih lijekova u siromašne zemlje po cijenama neznatno višima od njihovih troškova proizvodnje.

[44]             EU će 2014. pokrenuti postupak ocjenjivanja Uredbe 953/2003.

[45]             EU je uveo „izuzeće Bolar” u Direktivi 2004/27/EZ.

[46]             Predstavljaju li prava intelektualnog vlasništva prepreku prijenosu tehnologija za borbu protiv klimatskih promjena?, Izvješće koje je naručila Europska komisija (Glavna uprava za trgovinu), Copenhagen Economics A/S i The IPR Company ApS, 2009., http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2009/february/tradoc_142371.pdf

[47]             http://ec.europa.eu/trade/creating-opportunities/trade-topics/market-access/

[48]             http://ec.europa.eu/internal_market/intellectual-property/docs/joint-report-epo-ohim-final-version_en.pdf

[49]          Stoga, iako je u evaluacijskoj studiji iz 2010. s pravom navedeno da „premda postoje brojni pokazatelji da je obujam povreda prava intelektualnog vlasništva u porastu, ukupni opseg krivotvorenja i piratstva proizvoda nije poznat te još uvijek ne postoje metodologije koje bi se mogle iskoristiti za točnu ukupnu procjenu”, postoje ograničenja o tome što se može učiniti s obzirom na okolnosti.

[50]             http://www.taylorwessing.com/ipindex

[51]             http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/customs_controls/counterfeit_piracy/statistics

[52]             http://ec.europa.eu/internal_market/iprenforcement/observatory/index_en.htm

[53]             http://ec.europa.eu/trade/creating-opportunities/trade-topics/intellectual-property/enforcement/

[54]             Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003, SL L181/15, 29.6.2013.

[55]             Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva, SL L157/45, 30.4.2004.

[56]             Ugovor o autorskom pravu WIPO-a, Ugovor o izvedbama i fonogramima WIPO-a.

[57]             Ugovor iz Marakeša za olakšanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim osobama te osobama koje se iz nekog drugog razloga ne mogu služiti standardnim tiskom.

[58]             Pekinški ugovor o audiovizualnim izvedbama.

[59]          Tj. pregovori o uspostavi multilateralnog sustava priopćavanja i registracije oznaka zemljopisnog podrijetla za vina i žestoka pića te pitanja povezana s proširenjem zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla u skladu s člankom 23. TRIPS-a na ostale proizvode osim vina i žestokih pića.

[60]             Afrička organizacija za intelektualno vlasništvo (OAPI), Afrička regionalna organizacija za industrijsko vlasništvo (ARIPO).

[61]             http://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=328

[62]             http://ec.europa.eu/trade/tackling-unfair-trade/trade-barriers

[63]             Npr. Služba za pomoć malim i srednjim poduzećima u području prava intelektualnog vlasništva u Kini — http://www.china-iprhelpdesk.eu

[64]          Služba za pomoć surađuje s lokalnim organizacijama te pruža sljedeće usluge: osnovne stručne personalizirane savjete, opće i prilagođene materijale za osposobljavanje, specijalizirane radionice za osposobljavanje, povezivanje s vanjskim stručnjacima i državnim upravnim tijelima ciljnih regija, poslovno umrežavanje i događanja za podizanje svijesti.

[65]             Vidjeti COSME (Program EU-a za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća ), http://ec.europa.eu/enterprise/initiatives/cosme/index_en.htm

[66]          http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/documents/internationalisation/

[67]             Vidjeti Radni dokument službi Komisije SWD(2013)30, http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2013/march/tradoc_150789.pdf