KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Nova era za zrakoplovstvo Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava /* COM/2014/0207 final */
Civilno
zrakoplovstvo pridonosi integriranom logističkom prijevoznom lancu,
čija je namjena što bolje služiti građanima i društvu. Ono pridonosi
dodanoj vrijednosti ponudom brzih, pouzdanih i sigurnih veza u globalnoj mreži.
Do 2050. očekuje se da će biti u uporabi niz različitih
kategorija zrakoplova različitih veličina, performansa i tipova, od
kojih će neki još uvijek imati pilota u kabini, no mnogi drugi bit će
daljinski upravljani ili u potpunosti automatizirani.[1]
Otvaranje europskog tržišta za daljinski upravljane zrakoplovne sustave (RPAS)
– ili civilnu uporabu bespilotnih letjelica – stoga je bitan korak prema
zrakoplovnom tržištu budućnosti. Na
europskom samitu od 19. prosinca 2013. pozvalo se na djelovanje kako
bi se omogućila postupna integracija RPAS-ova u civilni zračni
prostor od 2016. nadalje. Ovom se Komunikacijom usredotočuje na RPAS-ove
za civilnu uporabu i odgovara na poziv europske industrije robâ i uslugâ za
uklanjanje prepreka uvođenju RPAS-ova na europsko jedinstveno tržište. RPAS-ovi
su dio šire kategorije bespilotnih letjelica (UAS), koje također
uključuje zrakoplove koji se mogu programirati da lete autonomno bez
potrebe za sudjelovanjem pilota. RPAS-ovima, kao što to i ime govori, daljinski
upravljaju piloti. Tehnologija
RPAS brzo je sazrela tijekom proteklih godina i, kao što je to slučaj kod
mnogih drugih zrakoplovnih tehnologija prije nje, sve je pouzdanija i sazrela
je za pomak u području uporabe, od čisto vojnog prema civilnom. Kako
bi se iskoristio njihov puni potencijal, RPAS-ovi bi trebali biti u
mogućnosti letjeti kao „obični” zrakoplovi, i biti integrirani
među „konvencionalno upravljane” zrakoplove u zračnom prostoru koji
nije odvojen, dakle prostoru koji je otvoren za sav civilni zračni promet.[2]
Odgovarajući
na potražnju na tržištu, države članice počinju odobravati operacije
RPAS-ova u zračnom prostoru koji nije odvojen. Kratkoročno, tržišta
koja najviše obećavaju leže u područjima kao što je nadzor
infrastrukture i snimanje;[3]
u daljoj budućnosti, to može biti i prijevoz robe i, konačno, osoba. Ovom se
Komunikacijom utvrđuju stajališta Komisije kako regulirati operacije
RPAS-ova na europskom nivou, što će omogućiti daljnji razvoj
komercijalnog tržišta za RPAS-ove, uz istovremeno čuvanje javnog interesa.
Poznavanje smjera u kojem će se kretati buduća regulativa važno je za
europsku industriju kad je riječ o donošenju odluka o daljnjim ulaganjima. Regulatorne
mjere i predmetna istraživanja i razvoj nastavit će se na postojeće
inicijative koje uključuju više subjekata: Europsku agenciju za sigurnost
zračnog prometa (EASA), nacionalna tijela za civilno zrakoplovstvo,
Europsku organizaciju za opremu za civilno zrakoplovstvo EUROCAE, Eurocontrol,
Zajedničku direkciju za donošenje pravila o bespilotnim sustavima JARUS, [4]
Zajedničko poduzeće SESAR (SJU), Europsku obrambenu agenciju,
Europsku svemirsku agenciju, industriju i korisnike RPAS-ova. 1.
RPAS-ovi mogu ponuditi mnoštvo novih usluga RPAS-ovi
se već koriste za civilne svrhe i očekuje se da će sve više
utjecati na naš svakodnevni život. Baš kao što je i tehnologija interneta u
ranim devedesetima dovela do niza različitih primjena, tehnologije
RPAS-ova trebale bi u godinama koje dolaze dovesti do razvoja širokog spektra
usluga, posebno ako se kombiniraju s drugim tehnologijama, kao što je precizno
pozicioniranje pomoću sustava Galileo, ili biti oslonac drugim
tehnologijama, npr. telekomunikacijama u operacijama pomoći u izvanrednim
situacijama, ili dinamičkom povećavanju mrežnih kapaciteta. Dok je
točnu prirodu i opseg mogućih operacija RPAS-ova danas teško
predvidjeti, očekuje se da će se uslugama stvarati dovoljno prihoda
kojima bi se podupiralo razvoj same proizvodne industrije. [5] Na drugim kontinentima, operateri RPAS-ova koriste
ih za potporu preciznoj poljoprivredi jer pridonose učinkovitijoj i
pravovremenoj uporabi gnojiva i pesticida. U Europi, RPAS-ovi se koriste za
preglede sigurnosti infrastrukture, primjerice željezničkih pruga, brana,
nasipa ili elektroenergetskih mreža. Nacionalne vlasti koriste ih u operacijama
pomoći u izvanrednim situacijama, npr. za prelet poplavljenih
područja ili za potporu gašenju požara. U budućnosti, RPAS-ovi bi mogli biti
upotrijebljeni za podizanje u zrak divovskih vjetroturbina za proizvodnju
„zelene” električne energije. Na drugom kraju ljestvice, u tijeku je
razvoj mikro-RPAS-ova koji bi mogli biti od pomoći u slučajevima
curenja plina ili kemikalija, ili bi pak mogli biti programirani da poput
pčela oprašuju biljke. Pod
terminom RPAS podrazumijeva se velik broj različitih tipova zrakoplova za
pružanje tih usluga, koji se međusobno znatno razlikuju u smislu
maksimalne uzletne težine – od nekoliko grama do preko deset tona, maksimalne
brzine – od lebdenja do preko 1 000 km/h), trajanju leta – od nekoliko
minuta do mjeseci), i principa letenja – s rotirajućim krilima, fiksnim
krilima i lakši od zraka. Osim proizvođača i integratorâ sustava,
industrija RPAS-ova uključuje i širok lanac opskrbe pomoćnim
tehnologijama (kontrola leta, komunikacije, pogon, energija, senzori,
telemetrija itd.), planera korisnog tereta i operatera. 2.
RPAS-ovi predstavljaju novo tržište kojim bi se
generirao rast i radna mjesta Usavršavanje
tehnologije RPAS bit će ključ buduće konkurentnosti europske
aeronautičke industrije. Trenutačno, SAD i Izrael imaju globalnu
dominaciju u sektoru proizvodnje RPAS-ova, jer svoja iskustva temelje na
području velikih vojnih RPAS-ova. Ostale zemlje izvan EU-a, poput Brazila,
Kine, Indije i Rusije, također imaju potencijala da postanu jaka
konkurencija. Snažno zajedničko tržište EU trebalo bi biti solidna osnova
za konkuriranje na globalnoj razini. Pogodnim pravnim okvirom ne samo što bi se
osigurala pravila po kojima bi se letjelice proizvodile, nego bi se, još
važnije, postupno omogućila operativna uporaba, počevši od jednostavne
uporabe prema kompleksnijim zadacima. Ovo bi omogućilo korisnicima da
steknu vrijedno praktično iskustvo i postupno razviju svoju djelatnost. Točan
opseg potencijalnog tržišta za RPAS-ove teško je predvidjeti. Prema
određenom izvoru iz područja branše, predviđa se da će
proračuni za istraživanje, razvoj i nabavu, uključujući i vojne
i vladine sektore, na globalnoj razini rasti sa sadašnjih 5,2 milijarde
USD, na oko 11,6 milijardi USD godišnje u 2023. [6]
Trenutačno u svijetu postoji 1 708 tipova RPAS-ova, od kojih je 566 u
Europi; širom svijeta, RPAS-ove razvija ili proizvodi 471 proizvođač,
od kojih je 176 u Europi.[7] Iskustvo
pokazuje da se tržišta mogu razvijati brzo nakon što se uspostavi povoljan
politički okvir. Broj japanskih korisnika RPAS-ova povećao se od 1993.
do 2005. godine s 18 na 14 000, a izvanredan rast zabilježen je nakon što
je na snagu stupila regulativa o njihovoj uporabi u poljoprivredi. U
Francuskoj, početna regulativa [8] dovela je do
povećanja broja ovlaštenih korisnika s 86 u prosincu 2012. do preko 400 u
veljači 2014. Sličan rast tržišta i s njim povezano stvaranje radnih
mjesta zabilježeni su u Švedskoj i u Ujedinjenoj Kraljevini. Rastuća uporaba RPAS-ova rezultirat će
znatnim brojem novih radnih mjesta. Američka industrijska studija
predviđa da će u prve tri godine integracije RPAS-ova u nacionalni
zračni prostor, biti stvoreno preko 70 000 radnih mjesta, s ekonomskim
učinkom od preko 13,6 milijardi USD. Broj radnih mjesta koja će biti
stvorena novom uporabom RPAS-ova u SAD-u procjenjuje se na preko 100 000 do
2025. godine. [9]
U Europi, predviđa se 150 000 radnih mjesta do 2050. godine, [10]
te dodatna radna mjesta koja će se stvarati uslugama operatera. Potencijal
za rast može biti iskorišten samo ako se uspostavi poticajni pravni okvir na
europskoj razini. Europska industrija [11] neprestano
poziva na stvaranje takvih pravila, kojima bi se dopustila uporaba RPAS-ova u
civilne svrhe, uz istovremeno osiguravanje potrebne visoke razine sigurnosti i
privatnosti, što su preduvjeti da javnost prihvati RPAS-ove. 3.
Razvijanje potencijala RPAS-ova RPAS-ovi
su u formalnom smislu zrakoplovi i moraju udovoljavati pravilima za sigurnost
zračnog prometa. Standardima ICAO-a zabranjuje se letenje bespilotnih
letjelica, osim ako nadležna nacionalna tijela ne izdaju posebnu dozvolu za
svaki pojedini slučaj.[12]
Trenutačno je širenje tržišta RPAS-ovima onemogućeno zbog
nepostojanja odgovarajućeg regulatornog okvira u većini država
članica, te potrebom ishođenja pojedinačnih dozvola od svake
države članice gdje bi ih proizvođači htjeli prodavati, ili
davatelji usluga upotrebljavati. Određeni broj država članica
započeo je, na nacionalnoj razini, razvijati pravila kojima bi se olakšalo
ovaj proces ishođenja dozvola,[13]
ali u odsutnosti europskih normi, koje treba osmisliti EASA, neće biti
stvoreno istinsko europsko tržište, što drastično otežava razvoj ovog
sektora. Neke pomoćne tehnologije još nisu dostupne za određene
kategorije operacija RPAS-ovima. Naposljetku, razvoj civilne primjene RPAS-ova
također zahtijeva osiguravanje da nijedan od njih ne predstavlja prijetnju
privatnosti ili fizičkom integritetu građana. Industrija odgađa
investicije dok se ne ponudi dovoljna razina zakonske sigurnosti u pogledu
zakonskih okvira. [14] Temelj europske
strategije RPAS Europskom strategijom teži se osnivanju jedinstvenog
tržišta RPAS-ovima kako bi društvo imalo koristi od ove nove tehnologije, te
biti na raspolaganju građanima putem javne rasprave i zaštitnih mjera gdje
god je to potrebno. Njome bi se također trebalo urediti pogodno okružje za
stvaranje snažne i konkurentne proizvodne i uslužne industrije koja može
konkurirati na globalnom tržištu. Primjena RPAS-ova može se razvijati samo ako
zrakoplovi budu mogli letjeti u zračnom prostoru koji nije odvojen, a da
pri tome ne utječu na sigurnost i rad šireg sustava civilnog zrakoplovstva.
U tu svrhu EU mora uspostaviti pogodan regulatorni okvir kojem mogu pridonijeti
glavni čimbenici na europskoj i nacionalnim razinama. Potrebno je
također povećati i učinkovito koordinirati napore u istraživanju
i razvoju usmjerene na integraciju u civilni zračni prostor, kako bi se
što više smanjilo vrijeme uvođenja obećavajućih tehnologija. Postupna integracija RPAS-ova u
zračni prostor od 2016. nadalje mora biti popraćena
odgovarajućom javnom raspravom o razvoju mjera za rješavanje problema na
koje se ukazuje u društvu, uključujući sigurnost, privatnost i
zaštitu podataka, odgovornost prema trećim osobama i osiguranje ili
jamstvo. Konačno, postojećim
programima treba se podupirati konkurentnost europske industrije RPAS-ova. Tom bi se
strategijom trebalo osigurati odgovarajuću pravnu sigurnost i ponuditi
pouzdane vremenske okvire, kako bi industrija mogla donijeti odluke o
ulaganjima i stvarati nova radna mjesta. Budući da je tržište RPAS-ovima
samo po sebi globalno, EU će se također usklađivati s međunarodnim
partnerima. 3.1.
Sigurno
korištenje u prostoru koji nije odvojen: regulatorni okvir Sigurnost
je od ključne važnosti za zrakoplovnu politiku EU-a. Sadašnji regulatorni
sustav za RPAS-ove, koji se temelji na rascjepkanim pravilima za ad hoc
operativna odobrenja, predstavlja administrativno usko grlo i otežava razvoj
europskog tržišta RPAS-ovima. Nacionalna odobrenja ne ostvaruju pogodnosti od
međusobnog priznavanja, i ne dopuštaju aktivnosti širom Europe, bilo da se
radi o proizvodnji ili o uporabi RPAS-ova. Integracija
RPAS-ova u europski zrakoplovni sustav treba biti temeljena na načelu da
sigurnost neće biti ugrožena: Upotreba RPAS-ova treba nuditi jednaku
razinu sigurnosti kao i upotreba zrakoplova s posadom. Regulatornim
okvirom trebalo bi se odražavati širok raspon zrakoplova i operacija, održavati
pravila razmjernima mogućim rizicima, i držati u razumnim okvirima
administrativni teret za industriju i nadzorna tijela. Regulatorni okvir bi se
najprije usmjerio na područja gdje su tehnologije zrele i gdje postoji
dovoljno povjerenje. Regulatorne mjere uvest će se korak po korak, a
korištenje RPAS-ova za složenije zadaće bit će dopušteno postupno. U
slučajevima kada je potrebno izdati ateste ili dozvole, europskim će
se pravilima osigurati sustav međusobnog priznavanja unutar jedinstvenog
tržišta za proizvođače RPAS-ova, te za korisnike i druge
organizacije. Europska
agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA) najprimjerenija je za razvoj
zajedničkih pravila, uz korištenje provjerenog postupka savjetovanja
EASA-e. Sadašnja podjela tržišta RPAS-ova na vrlo lake i teške
zrakoplove, upitna je u kontekstu jedinstvene sigurnosne politike koja se
tiče RPAS-ova. U tom pogledu, ograničeni opseg nadležnosti EASA-e za
zrakoplove od preko 150 kg na osnovi tradicionalnih poimanja
plovidbenosti, proizvoljan je i treba ga se ponovno razmotriti. [15]
Takva pravila
moraju biti u skladu sa standardima ICAO-a i trebala bi se temeljiti na
međunarodnom konsenzusu. JARUS je sakupio iskustva država članica i
međunarodnih organizacija kako bi postigao takav konsenzus. EASA treba
imati vodeću ulogu u procesu JARUS i na temelju njegovih rezultata
nastaviti raditi kako bi se stvorile smjernice ili pravila za primjenu.[16]
EASA će također surađivati s EUROCAE, Europskom organizacijom za
civilno zrakoplovstvo koja razvija standarde. Neće
biti jednostavno održavati pravila razmjernima riziku, uzimajući u obzir
težinu, brzinu, složenost, kategoriju zračnog prostora i područje ili
specifičnost operacija itd. Tradicionalni pristup izdavanju potvrde o
plovidbenosti, licenciranju pilota i operatera, treba biti zaokružen
jednostavnom regulativom. U nekim slučajevima, sama identifikacija
operatera RPAS-a mogla bi biti dostatna, ili bi bilo dovoljno certificirati,
umjesto cijele letjelice, samo određene podsustave RPAS-a, kao što su
sustavi za otkrivanje i izbjegavanje, ili sustavi za prijenos podataka. Mali
korisnici RPAS-ova pozivaju na usklađivanje operativnih pravila kako bi se
olakšalo širenje komercijalne primjene. Kao prvi korak, obavijest o nacrtu
tehničkih propisa koje donose nacionalne vlasti, u skladu s
Direktivom 98/34/EZ, može doprinijeti izbjegavanju različitih
pristupa između država članica. Može se osmisliti informacijski alat
koji bi malim i srednjim poduzećima pružio jednostavan uvid u
postojeće nacionalne propise. U kasnijoj fazi, mogu se proslijediti
usklađena pravila kako bi se razjasnilo koja se nacionalna pravila
zamjenjuju zajedničkim europskim propisima. Akcija 1. Komisija
će razmotriti regulatorne preduvjete za integraciju RPAS-ova u europski
zračni prostor od 2016. nadalje, uključujući potrebna
regulatorna pitanja kako bi se osigurala skladna i učinkovita politika,
uključujući i odgovarajuće područje primjene nadležnosti
EASA-e. Svakom planiranom zakonodavnom djelovanju prethodit će procjena
utjecaja. Komisija
će zatražiti od EASA-e da razvije potrebne ekspertize koje bi dalje vodile
prema donošenju provedbenih pravila, koja bi, gdje god je to moguće, bila
zasnovana na međunarodnim procesima, razmjerna rizicima i podložna
djelotvornim savjetovanjima. Komisija
će osigurati da potencijalni proizvođači, korisnici i druge
organizacije kojih se to tiče, dobiju jednostavan pristup aktualnoj
predmetnoj regulativi, uključujući i putem sustava za
obavješćivanje iz Direktive 1998/34/EZ. 3.2.
Sigurno
korištenje u prostoru koji nije odvojen: pomoćne tehnologije Neke od
ključnih tehnologija potrebnih za sigurnu integraciju RPAS-ova još nisu
dostupne. Napori na istraživanju i razvoju usredotočit će se na provjeravanje
tih tehnologija. Istraživanja i razvoj provode se u okviru niza
istraživačkih programa, kojima upravljaju različite organizacije,
uključujući Europsku komisiju, Eurocontrol, Europsku obrambenu
agenciju i Europsku svemirsku agenciju. [17] SJU je istraživačka
i razvojna platforma u okviru koje se razvija budući sustav upravljanja
zračnim prometom jedinstvenog europskog neba. SJU je sastavni dio okvira
politike Unije, i koristi se operativnim i tehničkim iskustvima
Eurocontrola [18] i
njegovih članova. Dakle, on je u najboljem položaju da koordinira ovaj
razvoj i istraživanje, i utire put postupnoj i skladnoj integraciji RPAS-ova. Tehnologije
koje još treba razvijati i provjeravati su: [19] – zapovijedanje
i nadzor, uključujući dodjelu spektra i upravljanje; – tehnologije
za otkrivanje i izbjegavanje – sigurnosna
zaštita od fizičkih, elektroničkih i kibernetičkih napada; – jasne
i usklađene procedure za izvanredne situacije; – sposobnost
donošenja odluka kako bi se osiguralo standardizirano i predvidivo ponašanje u
svim fazama leta; i – pitanja
koja uključuju ljudski faktor, kao što je pilotiranje. SJU-om
će se utvrditi koje će se mjere koje se tiču RPAS-ova
uključiti u plan istraživanja i razvoja, i osigurat će se njegovo
uvrštavanje u sljedeći revidirani Glavni europski plan za upravljanje
zračnim prometom. Upravljačke strukture SJU-a otvorene su, i može ih
se mijenjati kako bi se prilagodile industriji RPAS-ova u nastajanju. Akcija 2. Komisija će osigurati, u granicama raspoloživih
sredstava, da navedene potrebe za istraživanje i razvoj u cilju integracije
RPAS-ova u glavni ATM plan, budu uzete u obzir u programu SESAR2020., ako to
bude potrebno. [20] 3.3.
Jamčenje
sigurnosti
pri uporabi RPAS-ova RPAS-ovi
nisu imuni na potencijalne nezakonite aktivnosti. Potencijalno, RPAS-ovi se
mogu upotrijebiti kao oružje, navigacijski ili komunikacijski signali drugih
RPAS-ova mogu se ometati, a zemaljski kontrolni centri mogu biti zauzeti. Informacije
potrebne za upravljanje 4D putanjama u budućem sustavu upravljanja
zračnim prometom i za daljinsko upravljanje zrakoplovima treba prenositi u
realnom vremenu i dijeliti među različitim sudionicima u zračnom
prostoru kako bi se osigurala optimalna učinkovitost sustava. Rješavanje
sigurnosnih slabih točaka u sferi informacija i komunikacije stoga su
vitalni elementi glavnog ATM plana, a RPAS-ovi će biti njegov sastavni
dio. Uočene sigurnosne zahtjeve nadalje će trebati pretvoriti u
pravne obveze za sve relevantne sudionike, poput pružatelja usluga u
zračnoj plovidbi, korisnika RPAS-a ili pružatelja telekomunikacijskih
usluga, pod nadzorom nadležnih tijela. Akcija 3. Komisija će osigurati da budu riješena pitanja
u području sigurnosti pri upotrebi RPAS-ova kako bi se izbjeglo nezakonito
ometanje, a proizvođači i korisnici mogli poduzeti odgovarajuće
sigurnosne mjere za smanjivanje rizika. 3.4.
Zaštita
temeljnih prava građana Upotreba
RPAS-ova ne smije dovesti do kršenja temeljnih prava, uključujući
poštovanje prava na privatni i obiteljski život, te zaštitu osobnih podataka. U
širokom rasponu mogućih primjena civilnih RPAS-ova, određeni broj
može uključivati prikupljanje osobnih podataka te pokrenuti etička
pitanja, pitanja privatnosti ili zaštite podataka, posebice u području
nadzora, praćenja, kartiranja ili snimanja. Korisnici
RPAS-ova morat će se držati važećih propisa o zaštiti podataka, a
posebno onih koji su utvrđeni u nacionalnim mjerama koje su utvrđene
u skladu s Direktivom o zaštiti podataka 95/46/EC [21] i
Okvirnom odlukom 2008/977. [22] Rizici koje se
najčešće spominje odnose se na uporabu opreme za nadzor ugrađene
na RPAS-ove. Bilo kakva obrada osobnih podataka mora se temeljiti na legitimnoj
osnovi. Slijedom toga, otvaranje zrakoplovnog tržišta RPAS-ovima trebat će
uključivati procjenu mjera koje su neophodne kako bi se osiguralo poštivanje
temeljnih prava i zaštita podataka, te zahtjevi za privatnost. Stanje u pogledu
zaštite privatnosti morat će biti pod stalnim nadzorom nadležnih tijela, uključujući
i državna tijela za zaštitu podataka. Akcija 4: Komisija će ocijeniti kako primjenu RPAS-ova
uskladiti s propisima o zaštiti podataka. Namjerava se savjetovati sa
stručnjacima i relevantnim dionicima; poduzeti mjere u svojoj nadležnosti,
moguće uključujući akcije javnog informiranja, kako bi se
zaštitilo temeljna prava; i promicati mjere koje su pod nacionalnom
nadležnošću. 3.5.
Jamstva
za štetu nanesenu trećim osobama Čak
i s najvišim sigurnosnim standardima, nesreće se mogu dogoditi, i žrtvama
treba osigurati naknadu za ozljede ili štete. To
podrazumijeva da oni koji su odgovorni budu lako identificirani, i da su u
mogućnosti podmiriti svoje financijske obveze. Sadašnji režim osiguranja
odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama [23]
uspostavljen je imajući u vidu zrakoplove s posadom, i masa (od 500 kg
naviše) diktira minimalni iznos osiguranja. Komisija će ocijeniti potrebe
za izmjenom postojećih pravila radi posebnosti RPAS-ova – od kojih su
mnogi znatno lakši od sadašnjeg limita od 500 kg — i način promicanja
razvoja učinkovitog tržišta osiguranja u kojem bi premije bile razmjerne
stvarnom financijskom riziku koji je procijenjen na osnovi dosadašnjih
nesreća i prijavljenih šteta. Akcija 5: Komisija će ocijeniti postojeći sustav
odgovornosti i osiguranja odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama.
Ona će, podložno procjeni utjecaja, poduzeti odgovarajuće inicijative
kako bi osigurala da odgovarajuće regulatorne odredbe budu na snazi. 3.6.
Potpora
razvoju tržišta i europske industrije Komisija će
podržati stvaranje tržišta RPAS-ova i konkurentnost s njim povezanih
industrijskih sektora, što uključuje velik broj srednjih i malih
poduzeća i mladih poduzeća. Korištenje
instrumenata EU-a, primjerice Obzor 2020. i programa COSME, promicat će
razvoj primjene RPAS-ova u nizu sektora, poticati inovacije koje traže
korisnici, i podržavati stvaranje međusektorskih industrijskih lanaca
dobara, odgovarajuće pomoćne infrastrukture i klastera. Također
će u svojim programima i politikama utvrditi mogućnosti promicanja
uporabe ove inovativne tehnologije. Na primjer, RPAS-ovi mogu imati ulogu u
Europskom programu promatranja Zemlje Kopernik, jer bi mogli učinkovito
nadopunjavati senzore u svemiru i in-situ za određene usluge praćenja
i nadzora. Akcija
6: Komisija
će definirati posebne mjere u okviru Obzora 2020 i programa COSME u
cilju razvoja tržišta RPAS-ovima, i osigurat će da uključeni
subjekti, a posebno srednja i mala poduzeća, imaju sveobuhvatan uvid u te
alate.
Donijet će potrebne mehanizme suradnje s naporima koji se poduzimaju u
okviru Zajedničkog poduzeća SESAR kako bi se izbjeglo preklapanje i
dodatni troškovi. 4.
Zaključci RPAS-ovi
postaju stvarnost i uskoro će biti komercijalno dostupni na europskoj
razini. Tržište RPAS-ovima predstavlja realnu priliku za stvaranje radnih
mjesta, te da bude izvor inovacija i pokretač ekonomskog rasta još niz
godina. Ono također donosi nove izazove koji se odnose na sigurnost,
zaštitu i poštovanje prava građana koji se moraju rješavati prije nego što
se RPAS-ovi počnu upotrebljavati u znatnijoj mjeri u civilnom okruženju.
Nedostatak usklađenih propisa širom Europe, te nedostatak provjerenih
tehnologija glavna je prepreka otvaranju tržišta RPAS-a i njihovoj integraciji
u europski nerazdvojeni zračni prostor. Industrija poziva na što brže
uspostavljanje poticajnog regulatornog okvira za RPAS-ove. Sada je
pravo vrijeme za otvaranje tržišta RPAS-ovima na prostoru EU-a, kombinacijom
novih i postojećih regulatornih mjera za rješavanje svih bitnih pitanja,
uključujući sigurnost, privatnost i zaštitu podataka unutar
postojećih propisa EU-a u ovim područjima. Također, napori u
istraživanju i razvoju neophodni su kako bi se osigurala postupna integracija
RPAS-ova u zrakoplovni sustav od 2016. godine. Europska
komisija koristit će program Obzor 2020. za potporne aktivnosti u
istraživanju i razvoju. Osim toga, izazov je kako mudro iskoristiti
postojeće industrijske programe u svrhu jačanja konkurentnosti
industrije i korisnika RPAS-ova. Europska Komisija također namjerava
iznijeti, prema potrebi, zakonodavne prijedloge za uklanjanje pravnih
nesigurnosti koje ometaju razvoj europskog tržišta, te kako bi se europskim
građanima pružila visoka razina povjerenja u to da će biti
zajamčena visoka razina sigurnosti, zaštite i privatnosti. [1] Europska komisija, (2011.), „Zračni put 2050”,
Bruxelles, str. 28. [2] Letenje u prostoru koji nije odvojen zahtijeva da je
zrakoplov u stanju vidjeti odnosno na drugi način detektirati ostali
zračni promet, i da može poduzeti radnje za izbjegavanje. Ako takva
detekcija nije moguća, operacije se moraju ograničiti na odvojeni
zračni prostor. [3] Radni dokument službi Komisije (SWD (2012)259). [4] JARUS je međunarodna skupina zrakoplovnih tijela,
usporediva s bivšim Zajedničkim zrakoplovnim vlastima. Članovi su:
Austrija, Australija, Belgija, Brazil, Danska, Kanada, Švicarska, češka
Republika, Njemačka, Španjolska, Finska, Francuska, Grčka, Izrael,
Italija, Malta, Nizozemska, Norveška, Ruska Federacija, Južna Afrika,
Ujedinjena kraljevina i SAD, zajedno s Eurocontrol-om i EASA-om. [5] Za više pojedinosti, vidjeti radni dokument službi
Komisije (SWD (2012)259). [6] Teal Group Unmanned Aerial Vehicle Systems - Market
Profile and Forecast, izdanje iz 2013. [7] UVS International Association (2013.), “RPAS: Global
perspective” [8] Stupilo na snagu u travnju 2012., i odnosi se na
RPAS-ove manje od 25 kg. [9] AUVSI, (2013), „The Economic Impact of Unmanned
Aircraft Systems Integration in the US”, 574 str. [10] Procjena ASD-a (AeroSpace and
Defence Industries Association of Europe). [11] Industrija je bila uključena u „Plan za integraciju
daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava u europski sustav civilnog
zrakoplovstva” Europske grupe za kontrolu RPAS-ova, čime je uspostavljena
strategija za RPAS-ove koja uključuje sklop regulatornih inicijativa,
razvojno-istraživačke napore i koordinaciju. Osim toga, osnivaju se udruge
u sektoru RPAS kako bi se iskazalo specifične interese, te lobiralo za
djelovanje na nacionalnoj i europskoj razini. [12] Članak 8. Čikaške konvencije o
međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. [13] Uključujući AT, BE, CZ, DK, FR, DE, IT, NL, NO,
ES, UK. [14] Detaljnije objašnjenje problema u Radnom dokumentu službi
Komisije (SWD (2012) 259). [15] Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i
Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u
području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost
zračnog prometa. [16] Sve dok se područje primjene pravila EASA-e formalno
ne proširi izvan limita od 150 kg, EASA može prihvatiti ove rezultate kao
„smjernice” za lakše sustave. Ako se područje nadležnosti EASA-e proširi,
ove bi smjernice tada postale europska pravila. [17] Europska obrambena agencija koordinira projekt MIDCAS –
sustav izbjegavanja sudara u zraku; ESA DeSIRE, Demonstracija
satelita koji omogućavaju uvođenje RPAS-ova u Europi. [18] Eurocontrol je imenovani Upravljač europskom mrežom,
i zadatak mu je nadgledati utjecaj integracije RPAS-ova na funkcioniranje
zrakoplovne mreže. [19] Vidjeti ERSG plan, Prilog 2.: Strateški plan istraživanja
i razvoja. [20] Ovo bi uključivalo i procjenu potreba frekvencija,
kako bi se ista mogla iznijeti na sljedećoj svjetskoj radiokomunikacijskoj
konferenciji. [21] Direktiva 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom
osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, SL L 281,
23.11.1995., str. 31.–50. [22] Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od
27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u
okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, [23] Uredba (EZ) br. 785/2004. o zahtjevima za zračne
prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem.