KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Plan djelovanja za budućnost ekološke proizvodnje u Europskoj uniji

1.           Uvod

Ekološka je proizvodnja sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane kojim je ujedinjena najbolja praksa zaštite okoliša, visoka razina biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjena visokih standarda zaštite dobrobiti životinja i proizvodne metode koje su u skladu sa sklonošću određenih potrošača prema proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa.

Tržište ekoloških proizvoda u EU-u posljednjih se godina, kao rezultat stalnog rasta potražnje, znatno razvilo (19,7 milijardi EUR uz stopu rasta od 9 % u 2011.[1]). Usporedno s tim, u posljednjih deset godina, broj ekoloških proizvođača te površina pokrivenih ekološkom proizvodnjom povećali su se velikom brzinom. Svake se godine u Uniji 500 000 hektara poljoprivrednog zemljišta prenamjeni u zemljište za ekološki uzgoj. U razdoblju od 2000. do 2012., ukupna površina zemljišta koja se koristi za ekološki uzgoj[2] povećavala se u prosjeku za 6,7 % godišnje i dosegla  je procijenjenih 9,6 milijuna hektara, što čini 5.4 % ukupne korištene poljoprivredne površine u EU-u. Ekološka proizvodnja u akvakulturi također brzo raste nakon što su u 2009. uvedena pravila EU-a.

Sektor obuhvaća proizvođače u sektorima poljoprivrede i akvakulture te njihove dobavljače, proizvođače hrane i distributere koji svi zadovoljavaju stroga pravila.

Glavni izazov pred kojim se nalazi sektor ekološke proizvodnje jest osigurati stabilan rast ponude i potražnje i pritom zadržati povjerenje potrošača Od ključne je važnosti dugoročno osigurati vjerodostojnost programa i dodanu vrijednost.

Planom djelovanja želi se podržati rast sektora, zajedno s predstojećim programima u zakonodavnom okviru, posebno istraživanjem novih srednjoročnih i dugoročnih rješenja za izazove ponude i potražnje.

Ovim se Akcijskim planom također pridonosi ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.[3] i revidirane Zajedničke poljoprivredne politike. Uzimajući u obzir činjenicu da je zaštita okoliša ukupni cilj ekološke proizvodnje, Planom djelovanja doprinosi se i ciljevima Sedmog programa djelovanja za okoliš do 2020.[4].

Planom djelovanja stvarat će se nova partnerstva i pokrenuti dionici uključeni u njegovu provedbu, posebno države članice i dionici.

2.           Pozadina

Komisija je u 2004. donijela svoj prvi Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane [5] u cilju promicanja i jačanja sektora ekološke proizvodnje. Većina od 21 djelovanja iz Plana za 2004. ostvareno je, posebno stvaranje novog znaka Europske unije za ekološku proizvodnju (dalje u tekstu: znak EU-a za ekološki uzgoj). 

Nakon 2004. . Vijeće je u 2007. preispitalo zakonodavstvo o ekološkoj poljoprivredi  i sada je Komisija donijela prijedlog nove Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda kojom se  stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 834/2007[6].

Novi Plan djelovanja za budućnost ekološke proizvodnje u Europskoj uniji bavi se nekim od problema utvrđenih za vrijeme analize procjene učinka koja je izvršena za preispitivanje politike EU-a za ekološku proizvodnju.[7] Analiza se temeljila je opsežnim savjetovanjima s nizom različitih dionika. Europski građani pokazali su velik interes za to sudjelujući u internetskom savjetovanju (između siječnja i travnja 2013.) na koje je pristiglo gotovo 45 000 odgovora.

Tijekom savjetovanja, dionici su Komisiji predložili donošenje novog Plana djelovanja Od 2004. godine 15 je država članica (DČ) uspostavilo planove djelovanja za razvoj ekološke poljoprivrede na nacionalnoj ili regionalnoj razini[8]. 

3.           Izazovi politike: program djelovanja u posebnim prioritetnim područjima

Ovim se Planom djelovanja predstavlja strategija Europske komisije za ekološku proizvodnju, kontrole i trgovinu u sljedećem desetljeću. Planom djelovanja također se nastoji pridonijeti nesmetanom prelasku na novi pravni okvir koji će se provesti do kraja desetljeća. 

Europski sustav ekološke proizvodnje i kontrola osnovan je 1991. godine za dio tržišta obilježen ograničenim brojem potrošača i proizvođača Nedavne promjene u ponudi i potražnji ukazuju na to da je vrijeme za prilagodbu i poboljšanje sustava Unije za ekološku hranu i ekološku poljoprivredu. Javnim se savjetovanjem pokazalo da europski potrošači očekuju visoke standarde za ekološku proizvodnju i pravila kontrole. 

Glavni je izazov proširiti potražnju i odgovoriti na potražnju bez ugrožavanja povjerenja potrošača u načela ekološke poljoprivrede i u kvalitetu ekoloških proizvoda. U tom smislu, prevelikim brojem iznimaka od pravila, od kojih su neka postala zastarjela u kontekstu promijenjenih uvjeta na tržištu, riskira se ugrožavanje integriteta ekološke poljoprivrede. Ekološkom hranom i ekološkom poljoprivredom odgovara se na društvene zahtjeve u području zaštite okoliša, kvalitete hrane, posebno u vezi s nekorištenjem sintetičkih kemijskih tvari i GMO-a u proizvodnom lancu [9]. Prilikom traženja odgovora za povećanje potražnje posebnu pozornost potrebno je posvetiti složenim pravilima zbog kojih je malim subjektima teško ući u sustav ekološke proizvodnje. Nadalje, usklađivanjem ekoloških pravila treba se nastojati uspostaviti ambiciozna i stroga pravila uzimajući u obzir stvarnost sektora proizvodnje.

Još jedan element koji treba uzeti u obzir jest pritisak potražnje kojim se povećava rizik od prijevarnog postupanja ili drugih namjernih povreda. Time se ne samo šteti interesu  potrošača i uzrokuje gospodarska šteta narušavanjem tržišnog natjecanja već se i negativno utječe na ugled ekoloških proizvođača koji poštuju pravila.

Važnu ulogu u ponudi ekoloških proizvoda igraju uvezeni proizvodi. U tom smislu povezanim se pravilima mora zajamčiti razvoj trgovine ekološkim proizvodima i pritom spriječiti razvodnjavanje ekoloških načela ili slabljenje sustava kontrole.

Potrebno je očuvati inovativnu ulogu ekološke proizvodnje koja svojim primijenjenim pravilima i tehnikama utječe na neekološku proizvodnju.

Kao odgovor na gore navedene izazove, Komisija je posebnu pozornost posvetila mogućim sinergijama između politika i instrumenata EU-a, inovativnim idejama koje su proizašle iz konzultacija, vezama s istraživačkim inicijativama, potrebi za povećanjem povjerenja i svijesti potrošača i trgovini s trećim zemljama.

Prema tome, Plan djelovanja za razdoblje do 2020. bit će usmjeren na tri prioritetna područja. Prvo je područje povećanje konkurentnosti ekoloških proizvođača u Europskoj uniji:

– jačanjem svijesti i sinergija s instrumentima EU-a usmjerenim na ekološku proizvodnju,

– uklanjanjem tehničkih praznina u ekološkoj proizvodnji, putem istraživanja, inovacija i njihovog širenja,

– povećanjem količine informacija o sektoru ekološke proizvodnje te o tržištu i trgovini.

Drugo je prioritetno područje učvršćivanje i povećanje povjerenja potrošača u europski sustav ekološke hrane i poljoprivrede te povjerenja u uvezene ekološke proizvode, posebno s obzirom na mjere kontrole.

Treće prioritetno područje odnosi se na jačanje vanjske dimenzije programa ekološke proizvodnje EU-a.

4.           Razvoj europskog sektora ekološke proizvodnje

4.1.        Jačanje svijesti i sinergija instrumenata EU-a

Reformirani ZPP koji se primjenjuje od 2014. nadalje uključuje nove ili revidirane mjere potpore koje se mogu primjenjivati na ekološke proizvođače.

Prvo, u ZPP-u su ekološki proizvođači priznati kao „zeleni po definiciji“ u smislu programa izravnih plaćanja jer faktično imaju pravo na zelena plaćanja.

Osim toga, novim je okvirom za ruralni razvoj[10] predložena nova posebna mjera kojom se pruža potpora ekološkoj poljoprivredi za prelazak na ekološki uzgoj i za održavanje ekološkoj uzgoja. Države članice mogu u svojim Programima ruralnog razvoja razmotriti provedbu i prikladnu uporabu niza mjera koje su relevantne za ekološke poljoprivrednike ili subjekte. Te mjere uključuju suradnju između različitih dionika u prehrambenom lancu, između ostalog, u razvoju inovativnih proizvoda, postupaka, prakse i tehnologija; potpore ulaganjima u fizičku imovinu, uključujući neproduktivna ulaganja u čisto ekološke svrhe, potporu programima kvalitete za poljoprivredne proizvode ili agrookolišne klimatske mjere usmjerene na ekološka poljoprivredna gospodarstva koji se ne preklapaju sa zahtjevima ekološke poljoprivrede.

Povećana se učinkovitost u uporabi dostupnih mjera potpore u okviru programa ruralnog razvoja može postići na temelju analize postojeće situacije u sektoru ekološke poljoprivrede i potencijala na tržištu u predmetnoj državi članici ili regiji[11]. Takva bi analiza trebala činiti osnovu za odabir odgovarajućih mjera ruralnog razvoja koji je popraćen odgovarajućom dodjelom sredstava.

Ekološka se proizvodnja može promicati i putem tematskih potprograma za ruralni razvoj. Najvažniji tematski potprogram, u smislu sadržaja i financiranja, bio bi potprogram program o ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi klimatskim promjenama i o bioraznolikosti. Međutim, i drugi tematski potprogrami kao što su oni za mala poljoprivredna gospodarstva ili kratke dobavljačke lance, također mogu u određenoj mjeri biti važni za ekološku poljoprivredu.

Nadalje, obveza države članice da predvidi minimalnu potrošnju od 30 % ukupnog doprinosa iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj svakom programu ruralnog razvoja za mjere koje obuhvaćaju klimatska ili okolišna pitanja, uključujući mjere ekološke poljoprivrede, može igrati vrlo pozitivnu ulogu u poticanju financijske potpore i, uslijed toga, na razvoj ekološke poljoprivrede i pružanje financijske potpore takvoj poljoprivredi.

U okviru ponovnog naglaska na promicanje akvakulture u okviru Zajedničke ribarstvene politike (ZRP), potpora za ekološku praksu u akvakulturi pružat će se iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) .

Komisija preporučuje državama članicama da iskoriste prilike i alate za potporu ekološkoj poljoprivredi koji su dostupni u novom zakonodavnom okviru za ruralni razvoj, plavi rast i u Zajedničkoj ribarstvenoj politici.

Uzimajući u obzir važne nedavne promjene u ZPP-u, poželjno je brzo povećati svijest među poljoprivrednicima i ruralnim dionicima o dostupnim mjerama potpore za ekološku poljoprivredu u mjerodavnim instrumentima predloženim u okviru novog ZPP-a i ZRP-a (Djelovanje 1. i 2.).

Pozitivnim učincima ekološke poljoprivrede na okoliš pridonosi se ostvarenju ciljeva Strategije za bioraznolikost do 2020.[12], Komunikacije o zelenoj infrastrukturi[13], Tematske strategije o zaštiti tla[14] i okolišnog zakonodavstva kao što su direktive o pticama[15] i staništima[16], Direktiva o nitratima[17], Okvirna direktiva o vodama[18], Direktiva o nacionalnim gornjim granicama emisije[19]).

Djelovanje 1.: Komisija će u 2014. objaviti informativni dokument upućen uzgajivačima, prerađivačima i prodavačima ekoloških proizvoda u kojem će biti predstavljena pravila primjenjiva na ekološku proizvodnju, preradu i trgovinu, uključujući pravila koja se primjenjuju na prenamjenu i na mjere potpore u ZPP-u. Djelovanje 2.: Komisija će uključiti ekološku poljoprivredu kao posebnu temu u budući poziv na podnošenje ponuda za potporu informativnim mjerama namijenjenim za poljoprivrednike i proizvođače u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP). Kao dio smjernica o financiranju iz EFPR-a, istaknute će biti i prilike za ekološku akvakulturu.

4.2.        Jačanje svijesti o sustavu EU-a za ekološku proizvodnju te o znaku EU-a za ekološki uzgoj

Djelovanja u području informiranja i promidžbe ekoloških proizvoda mogu imati važnu ulogu u proširivanju mogućnosti na tržištu za ekološke proizvođače. U tom smislu europska politika o aktivnostima informiranja i promicanja poljoprivredne proizvodnje na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama nudi mogućnosti financiranja subjektima za kampanje čiji je cilj jačanje svijesti potrošača o glavnim značajkama programa ekološke proizvodnje, o posebnim proizvodima proizvedenim u skladu s pravilima EU-a o ekološkoj proizvodnji, sustavu kontrola EU-a i o znaku EU-a za ekološki uzgoj (Djelovanje 3.).

Prisutnost znaka za ekološki uzgoj na deklaracijama na hrani glavno je sredstvo pomoću kojeg potrošači mogu prepoznati proizvode iz ekološkog uzgoja. Znak EU-a izrađen je 2010., a od 2012. obavezan je na svim pakiranjima ekološke hrane proizvedene u EU-u U studenome 2013., u prosjeku je 25 % ispitanika u 28 država članica izjavilo da su upoznati sa znakom EU-a za ekološki uzgoj[20] Uz znak EU-a, čini se da se i informacije o ekološkoj proizvodnji općenito dobro priopćavanju potrošačima – 69 % potrošača EU-a izjavilo je da su vidjeli znak ili izjavu kojima se označuje prehrambeni proizvod iz ekološkog uzgoja[21]. Praćenjem znanja potrošača o znaku EU-a za ekološki uzgoj i povjerenja u ekološke proizvode mogu se dobiti pouzdane informacije s pomoću kojih se bolje mogu odrediti područja u kojima bi se moglo poboljšati informiranje i promidžba na tržištima EU-a i trećih zemalja (Djelovanje 4.).

Ako se razina svijesti potrošača o znaku EU-a za ekološki uzgoj srednjoročno ili dugoročno u EU-u ili državi članici ne poveća ili u slučajevima kada se može smatrati da je ugroženo povjerenje potrošača u sustav ekološkog uzgoja, Komisija bi, u kontekstu nove politike informiranja i promidžbe europskih poljoprivrednih proizvoda[22], mogla razmotriti poboljšanje informiranja o sustavu ekološkog uzgoja EU-a i znaku EU-a za ekološki uzgoj u okviru kampanje financirane od strane EU-a.  Mogle bi se razmotriti i informativne ili promidžbene kampanje čiji je cilj povećati svijest i znanje o znaku EU-a za ekološku proizvodnju i/ili o glavnim značajkama sustava ekološkog uzgoja u jednoj ili više država nečlanica EU-a. Te bi se kampanje mogle temeljiti na uzajamnim aranžmanima ili sporazumima koje je potpisao EU (npr. sa SAD-om, Švicarskom) ili na inicijativama za zaštitu znaka EU-a za ekološki uzgoj u nekim trećim zemljama.

Informacije usmjerene na mlade potrošače i djecu isto tako mogu biti važan alat za jačanje svijesti i povjerenja u sustav ekološke proizvodnje. U tom smislu je u nacionalnim inicijativama u okviru programa voća i povrća i mlijeka u školama dopušteno podržati informativne aktivnosti u školama o značajkama metoda ekološke proizvodnje u okviru obrazovnog aspekta programa. Preispitivanje programa ZPP-a za škole[23] pruža priliku za jačanje veze s ekološkom proizvodnjom poticanjem korištenja proizvoda iz ekološkog uzgoja i integracije tema ekološke proizvodnje u podupiruće obrazovne mjere.

Ekološka proizvodnja ima važno mjesto među kriterijima zelene javne nabave (ZJN) EU-a za hranu i ugostiteljske usluge dostupnima od 2008. (najmanji postotak hrane koji mora biti iz ekološkog uzgoja), a riječ je o preporukama koje javna tijela diljem Europe mogu primjenjivati dobrovoljno. Države članice i javni naručitelji mogli bi povećati uporabu zahtjeva ekološkog uzgoja u javnoj nabavi u vezi s hranom i ugostiteljskim uslugama. Komisija će razviti posebne informativne materijale za jačanje svijesti među javnim tijelima o mogućnosti uključivanje više aspekata održivosti u njihove ugovore za hranu i ugostiteljske usluge, uključujući kriterije ekološke proizvodnje (Djelovanje 5.).

Djelovanje 3.: Komisija će nastaviti jačati svijest o mogućnostima koje nudi uredba o informativnim i promidžbenim aktivnostima u korist poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama, posebno o ciljevima promidžbene politike i pravilima i postupcima koji se primjenjuju predstavljanjem instrumenta javnosti u ekološkom sektoru, državama članicama (Stalni odbor za ekološku poljoprivredu), dionicima (Savjetodavna skupina za ekološku poljoprivredu) ili na posebnim događanjima u vezi s ekološkom poljoprivredom, kao što je BioFrach. Djelovanje 4.: Komisija provodi: – povremene ankete o svijesti potrošača o znaku EU-a za ekološki uzgoj, – posebne ankete o svijesti potrošača, povjerenju i razumijevanju programa ekološke poljoprivrede EU-a. Djelovanje 5.: Komisija će do kraja 2015. preispitati svoje kriterije Zelene javne nabave za hranu i ugostiteljstvo i razviti poseban informativni materijal kojim će se davati primjeri za primjenu zahtjeva ekološke poljoprivrede u javnoj nabavi.

4.3.        Istraživanje i inovacije za prevladavanje izazova u ekološkim pravilima

4.3.1.     Područje primjene

Ekološka proizvodnja postala je vrlo specijalizirani poljoprivredni sustav u kojem je potrebno posebno stručno obrazovanje, znanje i tehnologije. U proizvodnji biljnih i životinjskih proizvoda u okviru ekološki upravljanih sustava javljaju se brojni izazovi, između ostalog zbog ograničene dostupnosti nekih ulaznih sirovina u ekološkom obliku. Glavna ograničenja uključuju prehranu životinja, posebno unos bjelančevina i mikronutrijenata, i dostupnost ekološkog sjemena. Te bi prepreke trebalo riješiti i prevladati posebno s obzirom na moguće ukidanje određenih postojećih iznimaka i izuzeća od pravila.

Uz te izazove, Komisija predlaže da se pozornost posveti konkretnim problemima u razvoju sektora kao što su: a) inovativne metode za upravljanje štetočinama, bolestima i korovom; b) alternative proizvodima od bakra za ekološku zaštitu biljaka; c) smanjenje potrošnje energije u staklenicima;  d) poboljšanje plodnosti tla; e) poboljšana uporaba energije; f) koegzistencija ekološke poljoprivrede i neekološke poljoprivrede; g) sastojci i tehnike koji su u skladu s preradom ekološke hrane. U trećem izvješću o predviđanjima[24] Stalnog odbora za istraživanja u poljoprivredi (SCAR) utvrđena su važna područja istraživanja.

U okviru nekoliko istraživačkih projekata o ekološkoj poljoprivredi i poljoprivredi niskih ulaganja koje je financirala EU analizirana je dostupnost ekološke proteinske hrane za životinje[25]. Međutim, istraživanja u proteinske usjeve bila su ograničena u usporedbi s drugim sektorima proizvodnje što je prouzročilo zaostajanje u prinosima proteinskih usjeva u posljednjim desetljećima. Novim ulaganjima u istraživanja proizvodnje proteinskih usjeva mogao bi se ponovo smanjiti jaz i ostvariti veća stabilnost prinosa i kvalitete proizvoda (sadržaj proteina, probavljivost itd.) kako bi proteinski usjevi bili profitabilniji za poljoprivrednike i cijeli dobavljački lanac.

Istraživanjem bi se moglo pridonijeti poboljšanju prehrane životinja, učinkovitosti životinjske hrane, uzgoju stoke u ekološkoj proizvodnji ako se naglasak stavi na povećanu održivost, učinkovito korištenje resursa, uključujući zaštitu vode i tla, bioraznolikost i prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje klimatskih promjena.

Dostupnost ekološkog sjemena, stočnog materijala i riblje mlađi te sjemena školjkaša predstavljaju gospodarski i tehnički izazov za ekološke proizvođače. Iako se čini da se situacija nešto popravila u odnosu na ekološko sjeme, postoje važne iznimke kojima se omogućuje uporaba konvencionalno netretiranog sjemena. Važno je poboljšati informiranje proizvođača o dostupnosti ekološkog sjemena diljem EU-a putem baze podataka o sjemenu na europskoj razini.

Komisija preporučuje uključenim dionicima uspostavljanje baze podataka na europskoj razini o dostupnosti ekološkog sjemena. Komisija potiče dionike – posebno u okviru Savjetodavnog vijeća za poljoprivredu – da razmotre slične inicijative u području dostupnosti ekološke riblje mlađi i ekološkog sjemena školjkaša.

Kako bi se upotpunio taj pristup nužno je strogo ograničiti primjenu izuzeća od načela obvezne uporabe ekološkog sjemena. Također je nužno pojačati istraživanja o tehnikama uzgoja te razmotriti uporabu lokalnih populacija i poluudomaćenih vrsta za proizvodnju ekološkog sjemena i pritom osigurati njihovu sukladnost s načelima i ciljevima ekološke poljoprivrede. Proizvođači ekološke akvakulture ističu da dostupnost ekološke riblje mlađi i ekološkog sjemena školjki i dalje predstavlja čimbenik kojim se ograničava rast sektora.

4.3.2.     Alati

Obzor 2020. – Okvirni program EU-a za istraživanje i inovacije može donijeti rješenja i alate za daljnje poboljšanje rezultata i primjenu rezultata istraživanja. Obzor 2020. uključuje različite mehanizme za promicanje istraživanja i inovacija, predstavljanje, koordinaciju, umrežavanje i osposobljavanje te pomoćne infrastrukture i inovacije, npr. u MSP-ovima.

Sudjelovanje sektora ekološke poljoprivrede u Europskom partnerstvu za inovacije (EIP) za produktivnost i održivost u poljoprivredi bit će od ključne važnosti za poticanje inovacija i poboljšanje suradnje između svijeta znanosti, poljoprivrednih gospodarstava, savjetovanja u poljoprivredi i gospodarstva na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

Kako bi se moglo odgovoriti na daljnje izazove, potrebna je veća uključenost poljoprivrednika u cilju lakšeg utvrđivanja potreba za istraživanje i inovacije Nekoliko se vrsta mjera u okviru EIP-a može koristiti za istraživanje određenih pitanja koja su od važnosti za ekološku poljoprivredu te kojima bi se poljoprivrednike potaklo na aktivno sudjelovanje poljoprivrednika. Države članice trebale bi, između ostalog, razmotriti ukidanje izuzeća prilikom utvrđivanja prioriteta za inovacije u kontekstu programa ruralnog razvoja. Prilikom određivanja tih prioriteta, države članice mogu jačati svijest među poljoprivrednicima i istraživačima i olakšati osnivanje operativnih skupina na te teme. Između 2000. i 2012., putem 49 istraživačkih programa koje je financirao EU u području ekološke poljoprivrede i poljoprivrede niskih ulaganja povećala se sposobnost za istraživanje i inovacije u sektoru ekološke poljoprivrede.[26] Većom primjenom znanja stečenog istraživanjem u praksi, posebno u vezi s metodama proizvodnje, može se povećati učinkovitost rezultata istraživanja i poboljšati uspješnost sektora. Posebno je potrebno poticati mjere iskorištavanja postojećeg znanja stečenog istraživanjem i praksom u cilju ispitivanja mogućih rješenja i njihove primjene u praksi.

Tehnološka platforma za istraživanje u području ekološke hrane i poljoprivrede (TP Organics) imala bi ulogu pružanjem doprinosa za program strateškog istraživanja i inovacija.

Koordinaciju aktivnosti financiranja istraživanja za sektor ekološke poljoprivrede diljem Europske unije moguće je dodatno unaprijediti.  Obzorom 2020. pruža se potpora mrežama nacionalnih tijela za financiranje u pokretanju zajedničkih poziva. Aktivno će se promicati mogućnost daljnjeg korištenja ERA-Net-a i/ili instrumenata zajedničkog programiranja i time njegovati već postojeće suradnje, npr. ERA-Net - CORE-Organic Plus.

U kontekstu Obzora 2020., u programima rada morat će se voditi računa o tim izazovima i naučenim poukama u vezi s utvrđivanjem potreba za istraživanje koje donose poljoprivrednici, razmjenom rezultata istraživanja, uključujući iz drugih sektora proizvodnje i daljnjom koordinacijom europskih istraživačkih aktivnosti (Djelovanje 7.).

Djelovanje 6.: Komisija će 2015. organizirati konferenciju u cilju utvrđivanja prioriteta za istraživanje i razvoj za proizvođače u odnosu na izazove koji bi se mogli pojaviti uslijed primjene budućih pravila o ekološkoj proizvodnji. Djelovanje 7.: Komisija će u relevantnim mjerama Obzora 2020. uzeti u obzir: – potrebu za jačanjem istraživanja, razmjene i korištenja rezultata istraživanja putem posebnih mjera kao što su aktivnosti u području istraživanja i razvoja, tematske mreže i druge vrste „Aktivnosti suradnje i potpore“ koje se bave sinergijama, s jedne strane, između rezultata istraživanja drugih proizvodnih sektora te, s druge strane, istraživanja u konvencionalnom i ekološkom području, – pružanje potpore ERA-Net-u ili drugim vrstama instrumenata radi bolje koordinacije istraživanja među tijelima za financiranje istraživanja u EU-u u cilju predstavljanja zajedničkih poziva za istraživanja.

4.4.        Praćenje i ocjenjivanje

Dostupnost statističkih podataka od ključne je važnosti za oblikovanje, praćenje i ocjenjivanje provedbe politike Unije za ekološku proizvodnju, posebno u vezi sa znanjem o sektoru proizvodnje, cijenama duž dobavljačkog lanca ekološke hrane, o trgovini, o željama potrošača i o posebnim kanalima za marketing. Europska komisija financira istraživački projekt „Mreža podataka za bolju informiranost na europskom ekološkom tržištu - Mreža ekoloških podataka“ čiji je cilj povećati transparentnost europskog tržišta ekološke hrane putem bolje dostupnosti podataka na tržištu o tome sektoru[27] Daljnjim naporima usmjerenim na prikupljanje, analizu i širenje postojećih podataka povećat će se transparentnost i povjerenje u sektoru ekološke proizvodnje.

U cilju boljeg ocjenjivanja učinkovitosti i djelotvornosti provedbe zakonodavstva EU-a potrebno je poboljšati znanje o raspodjeli dodane vrijednosti duž lanca te o tome u kojoj mjeri ona koristi poljoprivrednim proizvođačima (Djelovanje 9.) Privlačnost sektora ekološke proizvodnje malim gospodarstvima i mikro poduzećima, posebno s obzirom na prepreke i privlačnost ulaska u sustav ekološke proizvodnje, važan je element u vezi s provedbom novog ZPP-a.

U 2020. provest će se preispitivanje napretka u provedbi Akcijskog plana.

Djelovanje 8.: Komisija će objavljivati redovita izvješća o ekološkoj proizvodnji u EU-u koja će posebno sadržavati podatke o površinama, poljoprivrednim gospodarstvima uključenim u ekološku proizvodnju te o glavnim sektorima proizvodnje.  Djelovanje 9.: Komisija će: – analizirati raspodjelu dodane vrijednosti duž prehrambenog lanca. – analizirati prepreke ulasku u sektor ekološke proizvodnje putem ankete o privlačnosti sustava ekološke proizvodnje, posebno za mala poljoprivredna gospodarstva i mala i srednja poduzeća u sektoru proizvodnje hrane.

5.           Osiguravanje povjerenja potrošača u sustav ekološke proizvodnje EU-a

Opasnost od gubitka povjerenja potrošača jedan je od glavnih izazova u sektoru ekološke proizvodnje.

Na temelju novog okvira o akreditaciji i nadzoru tržišta u Europskoj uniji [28], akreditacija je postala ključni instrument za dokazivanje tehničke sposobnosti tijela za ocjenu sukladnosti, kao što su kontrolna tijela u sektoru ekološke proizvodnje. Akreditaciju u EU-u sada obavlja jedno nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje na temelju javne ovlasti.

U okviru Europske organizacije za akreditaciju osnovana je radna skupina koja se bavi posebno pitanjima akreditacije kontrolnih tijela u sektoru ekološke proizvodnje. Rezultat rada te skupine, u uskoj suradnji s Komisijom, bilo je donošenje obveznog dokumenta za nacionalna akreditacijska tijela u tom području koji s primjenjuje od siječnja 2014.[29].

Usporedno s tim, Komisija je putem Ureda za hranu veterinarstvo (FVO) provela 10 revizija kontrolnog sustava ekološke proizvodnje u državama članicama u 2012. i 2013. i 4 revizije u trećim zemljama. U svjetlu nalaza opisanih u izvješću FVO-a, čini se da je nužna daljnja koordinacija i suradnja između nadležnih tijela i nacionalnih akreditacijskih tijela (Djelovanje 10.) radi učinkovitijeg i djelotvornijeg nadzora kontrolnih tijela u EU-u.

U vezi s uvozom čini se da je nužno olakšati prijenos potvrda o ekološkom uvozu te subjekte i carinska tijela država članica informirati o njezinoj uporabi, posebno putem TARIC-a[30], integrirane tarife zajednice na internetu (Djelovanje 11.)

Također je nužno smanjiti i pojednostaviti administrativno opterećenje i poboljšati sljedivost ekoloških proizvoda uporabom elektroničkog sustava certificiranja (Djelovanje 12.).

Prijevarno ponašanje i namjerne povrede glavni su čimbenici koji mogu utjecati na povjerenje potrošača. EU će podržati države članice i druge dionike u prehrambenom lancu da utvrde djelovanja za sprječavanje i suzbijanje tih povreda (Djelovanje 13.). 

Djelovanje 10.:           Komisija će poticati države članice da istraže sinergije i pojednostavljenja između aktivnosti akreditacijskih tijela i nadležnih tijela. Komisija će 2016. utvrditi daljnje smjernice. Komisija će se, prema potrebi, povezati s akreditacijskim tijelima nadležnim za nadzor kontrolnih tijela u trećim zemljama. Djelovanje 11.:           Komisija će predložiti Odboru za TARIC da uključi zahtjeve zakonodavstva o ekološkoj proizvodnji u bazu podataka TARIC-a. Djelovanje 12.:           Komisija će razviti: – sustav elektroničkog certificiranja za uvoz, kao modul ugrađen u sustav TRACES (budući sustav upravljanja informacijama za službeni nadzor – IMSOC) do 2015., – pristup elektroničkom certificiranju za unutarnje tržište koji će biti ugrađen u budući sustav upravljanja informacijama za službeni nadzor (IMOSC). Djelovanje 13.:           Komisija će pomoći državama članicama u razvoju i provedbi politike sprječavanja prijevara u ekološkoj proizvodnji, putem: – ciljanih radionica za razmjenu naučenih pouka i dobre prakse, i – razvoja zbirke/spisa predmeta.

6.           Jačanje vanjske dimenzije ekološke proizvodnje EU-a

EU ima važnu ulogu u trgovini hranom, posebno za visokokvalitetne proizvode. S kombiniranim godišnjim uvozom i izvozom od 196 milijardi EUR godišnje (prosjek za 2010. – 2012.), EU je najveći svjetski trgovac poljoprivrednim proizvodima. Izvozna snaga EU-a proizlazi iz gotovih proizvoda koji su spremni za potrošače, prerađenih i neprerađenih, i u tom području neto trgovinska bilanca EU-a iznosi  6,7 milijuna EUR (prosjek za 2010. – 2012.). Ti proizvodi uključuju vina, alkoholna pića, sireve i prerađene mesne proizvode koji donose znatnu dodanu vrijednost u lancu.

Osiguravanjem da ekološki proizvođači u EU-u slijede trend europske prehrambene industrije potpuno razvijajući svoju snagu, koristit će proizvođačima u EU-u.

Uz povećanje trgovine, u okviru režima ekološke proizvodnje EU-a potrebno je osigurati da su uvezeni proizvodi u skladu sa strogom definicijom EU-a za ekološku hranu i poljoprivredu. Nadalje, sve je više potrošačima potrebno zajamčiti integritet sustava kontrole u trećim zemljama u vezi s uporabom oznaka za ekološke proizvode i znaka.

Zemlje u razvoju važno su mjesto podrijetla uvoza ekoloških proizvoda u EU. Posebnu pozornost treba posvetiti učinku provedbe novih pravila kontrole i proizvodnje kako bi se osigurao nesmetan nastavak trgovine iz država u razvoju (Djelovanje 14.).

U nekima od sporazuma o istovjetnosti koje je EU sklopio s drugim vodećim tržištima ekoloških proizvoda u svijetu predviđeni su uzajamni uvjeti za proizvođače u EU-u, iako se njihov opseg nešto razlikuje. Jedino je sporazumom između EU-a i Sjedinjenih Država predviđena regulatorna suradnja i suradnja u području normi u vezi s ekološkom proizvodnjom. Nastojeći proširiti sporazume s drugim vodećim tržištima ekoloških proizvoda radi uključivanja takve regulatorne suradnje i suradnje u području normi, Komisija će nastojati ostvariti bolju usklađenost između ekoloških normi tih tržišta. U skladu s tim, Komisija će istražiti mogućnost višestranog sporazuma između vodećih ekoloških tržišta (Djelovanje 15.). Takvim bi se višestranim sporazumom podržanim regulatornom suradnjom mogle stvoriti sinergije u sustavima nadzora i kontrole i time znatno olakšati ekološka proizvodnja usmjerena na izvoz u države koje su veliki proizvođači ekoloških proizvoda i na zemlje u razvoju.

Iako nisu dostupne detaljne informacije o količinama i vrijednostima trgovinskih tokova ekološkim proizvodima, važno je poboljšati znanje o trgovini, utvrditi, primjerice, postojeća i moguća tržišta za proizvode EU-a, i usmjeriti vanjsko djelovanje na vodeće trgovinske partnere EU-a (Djelovanje 16.).

Codex Alimentarius (koji su utvrdili FAO i WHO, 185 država članica i 1 organizacija članica (EU) utvrđuje norme koje se koriste kao mjerilo u međunarodnoj trgovini, uključujući trgovinu ekološkim proizvodima. Zbog razvoja svjetske trgovine, i zbog rizika od različitih nacionalnih normi, posebno u sektorima u nastanku, čini se nužnim nastaviti s radom na ažuriranju i dopunjavanju postojeće norme Codex (Djelovanje 17.). 

Zaštita novog znaka EU-a za ekološki uzgoj postiže se registracijom tog znaka kao zajedničkog žiga u Europskom uredu za harmonizaciju na unutarnjem tržištu i u ograničenom broju susjednih zemalja, kao što su Švicarska i Norveška. Kako bi se izbjegla zlouporaba znaka EU-a za ekološki uzgoj u trećim zemljama, potrebno je tražiti registraciju žiga, uzimajući u obzir potencijal tržišta i rizik od zlouporabe znaka EU-a za ekološki uzgoj.

Djelovanje 14.: Komisija će nastaviti pružati potporu i surađivati s trgovinskim partnerima u zemljama u razvoju u okviru razvojne politike EU-a. Razmotriti savjetovanja s dionicima i predstavnicima zemalja u razvoju koji uvoze u EU kako bi se osigurala trgovina u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Djelovanje 15.: Komisija će razmotriti povećanu usklađenost normi između vodećih ekoloških partnera i istražiti mogućnost višestranog sporazuma. Djelovanje 16.: Komisija će istražiti različite mogućnosti prikupljanja i analize statističkih podataka o količini i vrijednosti trgovine s trećim zemljama, u cilju unaprjeđenja znanja o potencijalnim tržištima za sektor ekološke proizvodnje EU-a. Posebnu pozornost treba posvetiti zemljama u razvoju kao trenutnim i potencijalno rastućim dobavljačima na tržištima EU-a. Djelovanje 17.: U odnosu na Codex Alimentarius, Komisija podržava razvoj pravila o akvakulturi i istražit će izvedivost početka rada na pravilima o ekološkim vinima. Djelovanje 18.: Komisija će povećati zaštitu znaka EU-a za ekološki uzgoj u trećim zemljama registracijom zajedničkog žiga i/ili putem bilateralnih sporazuma.

[1]               Procjena FiBL-a.

[2]               Ukupna površina zemljišta (ha) iskorištena za ekološku proizvodnju (potvrđeno i u postupku prenamjene) - ukupna površina, uključujući obradive usjeve, trajne travne površine (pašnjake i livade), trajne usjeve, napušteno zemljište kao dio rotacije usjeva

[3]               Com(2010)2020: Europa 2020: strategija za pametan održiv i uključiv rast”.

[4]               Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 2013. o Općem programu djelovanja za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta“

[5]               COM(2004)415 završna verzija

[6]               Upućivanje na prijedlog.

[7]               Izvješće o procjeni učinka dostupno je na: http://ec.europa.eu/governance/impact/ia_carried_out/cia_2013_en.htm

[8]           Vidi istraživački projekt koji je financirao EU: ORGAP, dostupno na:

http://www.orgap.org/

[9]               Vidi izvješće o rezultatima javnog savjetovanja o preispitivanju politike EU-a o ekološkoj poljoprivredi (15. siječnja – 10. travnja 2013.), dostupno na:

                http://ec.europa.eu/agriculture/organic/files/eu-policy/of_public_consultation_final_report_en.pdf

[10]             Uredba (EU) br. 1305/2013

[11]             Vidi studiju „Uporaba i učinkovitost mjera javne potpore usmjerenih na ekološku poljoprivredu“, studeni 2011., dostupno na:

http://ec.europa.eu/agriculture/external-studies/organic-farming-support_en.htm

[12]             COM(2011) 244 završna verzija „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a za bioraznolikost do 2020.“

[13]             SWD(2013) 155 završna verzija „Zelena infrastruktura (ZI) — Jačanje prirodnog kapitala Europe”

[14]             COM(2006)231 završna verzija „Tematska strategija za zaštitu tla“

[15]             Direktiva 2009/147/EZ

[16]             Direktiva 43/92/EZ

[17]             Direktiva 91/676/EZ

[18]             Direktiva 2000/60/EZ

[19]             Direktiva 2001/81/EZ

[20]             Posebni Eurobarometar 410 – Wave EB80.2 - TNS Opinion & Social, istraživanje iz studenoga 2013.

[21]             Studija potrošačkog tržišta o funkcioniranju dobrovoljnih sustava za označivanje hrane za potrošače u Europskoj uniji (siječanj 2014.), dostupno na:

                [Link to be provided]

[22]             Nakon prijedloga Komisije COM(2013)812 završna verzija, dostupno na:

                http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2013:0812:FIN:EN:PDF

[23]             Prijedlog Komisije COM(2014) 32 završna verzija, 30.1.2014., 2014/0014 (COD).

[24]             http://ec.europa.eu/research/agriculture/scar/pdf/scar_feg3_final_report_01_02_2011.pdf

[25]             Posebno LEGUME-FUTURES,  MicroFIX, i INTERCROP.

[26]             http://ec.europa.eu/research/bioeconomy/agriculture/news-events/news/20120903_en.htm

[27]             Početni rezultati pokazali su da postoji potreba za daljnjim usklađivanjem metodologije prikupljanja podataka.

[28]             Uredba (EZ) br. 765/2008;

[29]             Smjernice za primjenu EN 45011 i ISO/EC 17021 za potvrđivanje na EN ISO 3834 (objavljene 3. srpnja 2013.): http://www.european-accreditation.org/publication/ea-6-02-m.

[30]             http://ec.europa.eu/taxation_customs/dds2/taric/taric_consultation.jsp?Lang=en