KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Za europsku industrijsku renesansu

1. UVOD

Europska unija izlazi iz najduže recesije u svojoj povijesti. U trećem tromjesečju 2013. BDP u području EU28 porastao je za 0,2 %. Iz naglog porasta indeksa klime i povjerenja u poslovnom sektoru može se iščitati da se zahvaljujući strukturalnim reformama, boljem makroekonomskom upravljanju i mjerama u financijskom sektoru europsko gospodarstvo uspjelo stabilizirati. EU je na pravom putu, ali napredak je i dalje skroman, pa tako Komisija predviđa rast BDP-a u području EU28 od 1,4 % u 2014. i razinu nezaposlenosti oko 11 % u sljedeće dvije godine. Zbog toga su poticanje rasta i konkurentnosti radi održanja i jačanja oporavka i postizanja ciljeva plana Europa 2020. postali najvažniji prioriteti Komisije i država članica EU-a.

Kriza je istaknula važnost realnoga gospodarstva i jake industrije. Interakcija industrije s ostatkom gospodarske strukture Europe znatno nadilazi proizvodnju te obuhvaća dostavu sirovina i energije poslovnim uslugama (npr. logistika), potrošačke usluge (npr. postprodajne usluge za trajna dobra) i turizam. Industrijske aktivnosti integrirane su u opsežne lance vrijednosti, povezujući vodeće korporacije s malim i srednjim poduzećima (MSP) u različitim sektorima i zemljama.

Gospodarska važnost tih aktivnosti mnogo je veća nego što to pokazuje udio proizvodnje u BDP-u. Industrija je zaslužna za preko 80 % europskog izvoza i 80 % privatnih istraživanja i inovacija. Gotovo jedan od četiri posla u privatnom sektoru odnosi se na industriju, i to su često poslovi koji zahtijevaju visoku stručnu spremu, dok svako dodatno radno mjesto u proizvodnji stvara 0,5 – 2 radna mjesta u drugim sektorima.[1] Komisija smatra da će jaki industrijski temelji biti ključni za gospodarski oporavak i konkurentnost Europe.

Općenito, industrija EU-a pokazala se otpornom u suočavanju s ekonomskom krizom. Ona je svjetski predvodnik u održivosti, a u trgovini proizvedenim dobrima ima suficit od 365 milijardi EUR (1 milijarda EUR po danu)[2], većinu kojeg proizvodi nekoliko sektora visoke i srednje tehnologije. Oni obuhvaćaju sektore automobilske industrije, industrije mašinerije i opreme, farmaceutske, kemijske, aeronautičke i svemirske industrije i kreativnih industrija te visokokvalitetna dobra u brojnim drugim sektorima, uključujući prehrambeni sektor.

Ipak, nasljeđe je krize teško: od 2008. izgubljeno je 3,5 milijuna radnih mjesta u proizvodnji, udio proizvodnje u BDP-u pao je s 15,4 % na 15,1 % prošle godine[3], a produktivnost EU-a i dalje se pogoršava u usporedbi s konkurentima.

U dvama nedavnim izvješćima Komisije[4] utvrđen je niz slabosti koje sprečavaju rast. Unutarnja potražnja i dalje je niska pa oslabljuje domaće temelje europskih poduzeća, a trgovina unutar EU-a i nakon krize ostaje potisnuta. Poslovno se okruženje u EU-u općenito govoreći poboljšalo, ali napredak je i dalje nejednak. Nefleksibilna administrativna i regulatorna okruženja, krutost nekih tržišta radne snage i slaba integracija na unutarnjem tržištu i dalje koče potencijale za rast poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća. Razine ulaganja u inovacije i investicije i dalje su niske te koče modernizaciju temelja naše industrije i oslabljuju buduću konkurentnost EU-a. Europska poduzeća suočavaju se s višim cijenama energije nego naši vodeći konkurenti[5] i imaju poteškoće u pristupu osnovnim inputima, kao što su sirovine, kvalificirana radna snaga i kapital pod povoljnim uvjetima.

Komisija je u tom okruženju slijedila pristup integrirane industrijske politike koji je opisan u Komunikacijama o industrijskoj politici iz 2010. i 2012.[6], a državama članicama izdala je preporuke za poticanje rasta u kontekstu Europskog semestra. Potpuna i učinkovita provedba tog pristupa politici na europskoj razini i na nacionalnim razinama ključna je za osiguranje buduće konkurentnosti i povećanje potencijala za rast. Kako bi bile učinkovite, mjere politike moraju biti dobro usklađene i dosljedne od regionalne do europske razine.

Kao doprinos raspravi Europskog vijeća o industrijskoj politici, u ovoj Komunikaciji utvrđuju se ključni prioriteti Komisije za industrijsku politiku. U komunikaciji se oslanja na godišnju anketu o rastu, daje se pregled već poduzetih mjera te se predlažu odabrane nove mjere kojima će se ubrzati ostvarenje tih prioriteta. Komunikacijom se pokazuje da industrijska politika i ostale politike EU-a postupno postaju sve više  integrirane, kao što je u 2010. pokazala vodeća komunikacija o industrijskoj politici te zašto se taj proces uključivanja mora nastaviti. Što je najvažnije, ovom se komunikacijom naglašava važnost potpune i učinkovite provedbe industrijske politike u EU-u te ju se želi olakšati.

Države članice imat će važnu ulogu u procesu primjene reformi kako bi se poboljšala konkurentnost. Razvoj novih instrumenata, kao što je „Partnerstvo za rast, radna mjesta i konkurentnost”, mogu biti vrlo korisni za poboljšanje učinkovitosti u primjeni tih reformi.[7]

2. INTEGRIRANO I JEDINSTVENO EUROPSKO TRŽIŠTE STVARANJE PRIVLAČNOG MJESTA ZA PODUZEĆA I PROIZVODNJU

Unutarnje tržište i dalje predstavlja središnju značajku gospodarskog uspjeha EU-a. Sredinom 1980-ih unutarnjim je tržištem izmijenjen izgled za europsku ekonomiju i nakon krize domaće tržište može još jednom revitalizirati ekonomiju EU-a čineći ga atraktivnijom lokacijom za proizvodnju dobara i usluga.

Ono europskih poduzećima osigurava veliko domaće tržište, omogućava povećanje produktivnosti smanjenjem ulaznih troškova, potiče uvođenje učinkovitijih poslovnih procesa i povećava povrat od inovacija. Ali domaće tržište još uvijek ima značajnog potencijala za rast i daljnjim pojednostavljivanjem pravila za domaće tržište može se dodatno poboljšati ekonomska učinkovitost. Produbljivanje jedinstvenog tržišta može dovesti do brže tehnološke promjene. Integriranjem poduzeća EU-a u čvršće regionalne i globalne lance vrijednosti dalje će se poboljšati produktivnost. Dobro oblikovanim, pravovremenim europskim standardima ubrzat će se širenje inovacija, a reformama EU-a u području prava intelektualnog vlasništva isto će se tako poticati kreativnost i inovacije. No za ostvarenje punog potencijala unutarnjeg tržišta potrebni su bolja integracija infrastrukturnih mreža, bolja provedba i pojednostavljenje pravila za dobra i usluge te predvidljiv i stabilan regulatorni okvir u sprezi s modernom i učinkovitom javnom upravom.

2.1. Dovršenje integracije mreža: informacijskih mreža, energetike i prometa

Unutarnje tržište ne može besprijekorno funkcionirati bez integrirane infrastrukture. U Aktu o jedinstvenom tržištu II. predložene su četiri mjere za poticanje razvoja morskog, zračnog i željezničkog prometa, kao i inicijativa za jačanje implementacije i provođenja Trećeg energetskog paketa kako bi se liberalizirala i integrirala europska tržišta energije. Početkom 2013. Komisija je predložila Četvrti željeznički paket, kojim se željezničkim operaterima olakšava ulazak na tržište EU-a i poslovanje na njemu.[8] U pomorskom sektoru Komisija je u srpnju 2013. utvrdila planove za pojednostavljenje carinskih postupaka za brodove, kojima se smanjuje birokracija i čekanje u lukama te povećava konkurentnost tog sektora. Komisija poduzima i korake radi provođenja obveza država članica u pogledu Jedinstvenog europskog neba.[9] Usvajanje, puna implementacija i/ili provođenje tih inicijativa trenutačno su u zaostatku.

Za razvoj unutarnjeg tržišta energetike potrebno je da države članice implementiraju zakonodavni okvir, kao i integrirane energetske mreže, kojima bi se trebalo poticati natjecanje na unutarnjem tržištu i smanjiti troškove energije europskih poduzeća. Potrebna su značajna ulaganja za modernizaciju europske energetske infrastrukture kako bi se povezali energetski „otoci”, čime bi se omogućio protok energije na unutarnjem tržištu, a industriji EU-a omogućila veća sigurnost opskrbe i niže cijene.[10]

Infrastruktura EU-a mora odgovarati na socijalne zahtjeve i pratiti tehnološke promjene. Rastuća prisutnost čistih vozila i plovila ključan je izazov za industriju EU-a sa stajališta održanja konkurentske prednosti. Takav razvoj ovisi i o opskrbi novom tehnologijom i o uvođenju potrebne infrastrukture za korisnike. Usvajanjem predložene direktive[11] o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva potaknut će se gospodarski razvoj Europe obvezivanjem država članica na minimalnu zastupljenost infrastrukture za alternativna goriva, uključujući stanice za punjenje električnom energijom sa zajedničkim normama za sučelja.

Komisija poziva Vijeće i Europski parlament da usvoje taj prijedlog početkom 2014.

Kako je navedeno u zaključcima Europskog vijeća iz listopada 2013., digitalni proizvodi i usluge vrlo su važni za poboljšanje europske industrije. Radi potpore razvoju potrebnih komunikacijskih usluga Komisija je u rujnu 2013. predložila ambiciozan program za uspostavu jedinstvenog tržišta telekomunikacija čiji je cilj promicanje ulaganja i poduzimanje koraka za daljnje smanjenje fragmentacije zakonodavstva u EU-u te poticanje natjecanja u pružanju širokopojasnih usluga.

Povrh razvoja infrastrukture, konvergencija informacijskih i komunikacijskih tehnologija s energetskim i logističkim mrežama stvara nove mogućnosti i izazove za industriju i povezane usluge. Uvođenje digitalnih mreža s razinama sigurnosti i otpornosti potrebnim za potporu poslovanja poduzeća predstavlja izazov. Utjecaj tih promjena postaje vidljiv i njime će se otvoriti mogućnosti tržišta, posebice za razvojno ključne tehnologije. Za oblikovanje inteligentnih mreža bit će potreban i namjenski regulatorni okvir, kao i razvoj primjerenih normi interoperabilnosti. Države članice, regije i industrija EU-a imaju ulogu u podupiranju digitalizacije poslovnih procesa i razvoju industrijske dimenzije plana za digitalne usluge.

Svemirske infrastrukture i industrijske i uslužne aplikacije koje se na njima temelje nude potencijal za povećanje konkurentnosti industrije, poticanja razvoja i stvaranja radnih mjesta. EU na tom području mora odigrati značajnu ulogu jer je zbog visokih troškova svemirskih projekata isplativije da države članice zajednički ulažu i zajednički imaju koristi od prilika povezanih s tim projektima. U suradnji s državama članicama i zaduženim organizacijama i agencijama, kao što su Europska svemirska agencija i Europska agencija za globalni navigacijski satelitski sustav (GSA), Komisija će tijekom sljedećega višegodišnjeg financijskog okvira dovršavati svemirske infrastrukture za svoje vodeće projekte, Galileo i Copernicus. Predložit će pravila za stvaranje tehnoloških i zakonodavnih uvjeta za njihovu komercijalnu eksploataciju.

Kao prioritet, Komisija poziva Vijeće i Parlament da usvoje i implementiraju navedene mjere i zakonodavstvo o informacijskim, energetskim, prometnim, svemirskim i komunikacijskim mrežama u EU-u, na temelju prijedloga Komisije.

Odgađanje uvođenja tih infrastruktura naškodit će budućoj konkurentnosti. S obzirom na to da trenutačno ekonomsko okruženje nije povoljno za dugoročne investicije, Komisija će ponovno iskoristiti projektne obveznice kako bi omogućila financiranje tih infrastrukturnih projekata.

2.2.        Otvoreno i integrirano unutarnje tržište proizvoda i usluga

Komisija je kroz Akte o jedinstvenom tržištu I. i II. dala novi poticaj integraciji tržišta širom EU-a te poziva suzakonodavce da usvoje prijedloge iz tih akata, osobito o inicijativama kao što je paket mjera za tržišni nadzor i sigurnost proizvoda.

Komisija nastavlja aktivno promicati jedinstveno tržište dobara. Pregledom unutarnjeg tržišta industrijskih proizvoda utvrđeno je da unutarnje tržište industrijskih proizvoda ispunjava svoju namjenu[12]. Industrija ima koristi od njegova razvoja i trgovina proizvedenim dobrima unutar EU-a porasla je s godinama.

Inicijativa za jedinstveno tržište zelenih proizvoda predlaže paket mjera kojima bi se prevladali problemi u slobodnom optjecaju tih proizvoda.[13] Međutim, ako države članice ne poduzmu daljnje korake u primjeni trenutačnog okvira, u poslovanju će i dalje biti prisutni nepotrebno visoki troškovi i razlike u troškovima. Komisija će osigurati provođenje usklađivanja te će se ponajprije usredotočiti na implementaciju i provođenje postojećega zakonodavnog okvira i olakšavati sudjelovanje malih i srednjih poduzeća na jedinstvenom tržištu.

Komunikacija „Vizija unutarnjeg tržišta industrijskih proizvoda” predstavlja postupke za postizanje bolje integriranoga unutarnjeg tržišta koja se temelji na racionalizaciji postojećega zakonodavnog okvira. Komisija će razmotriti razradu zakonodavnog prijedloga o tome kako pojednostaviti i uskladiti gospodarske sankcije administrativne ili civilne prirode za neusklađenost sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju radi osiguranja jednakog postupanja svih poduzeća na čitavom unutarnjem tržištu za industrijske proizvode. Europska poduzetnička mreža osnažit će se radi bolje potpore malim i srednjim poduzećima na unutarnjem tržištu i daljnjeg razvoja potpore za pristup financiranju, poboljšanja njihove energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja resursa te povećanja sposobnosti za upravljanjem inovacijama u malim i srednjim poduzećima.

Industrija trguje i dobrima i uslugama. Puna provedba Direktive o uslugama i dalje je važna za industrijsku konkurentnost Europe. Postoji jasna neravnoteža između razine integracije na tržištima dobara i usluga, a kako bi se industrija mogla učinkovito osuvremeniti, funkcioniranje unutarnjeg tržišta usluga mora se dalje poboljšati.[14]

Mnogo je toga postignuto, ali države članice još moraju provesti reforme i poboljšati implementaciju pravila unutarnjeg tržišta u nekim područjima. Europska komisija već je u svojoj Komunikaciji iz 2012.[15] pozvala države članice da poduzmu dodatne napore kako bi se osigurala primjena Direktive o uslugama. Potpuna primjena Direktive o uslugama značajno bi poboljšala neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, osobito za male i srednje velike države i za potrošače. Povećanje konkurentnost moglo bi rezultirati ukupnim gospodarskim rastom BDP-a EU-a od otprilike 2,6 %. Prati se napredak u Europskom semestru, a Komisija je uspostavila dijalog s državama članicama o postizanju politički dogovorenih ciljeva.

Bolje integrirano unutarnje tržište usluga, osobito poslovnih usluga koje predstavljaju oko 12 % dodane vrijednosti EU-a, poboljšalo bi konkurentnost industrije. Ovo je dobar primjer područja u kojem uključivanje industrijske konkurentnosti može doprinijeti povećanju ukupne konkurentnosti gospodarstva EU-a. Poslovne usluge treba na primjeren način uzeti u obzir kod oblikovanja i implementacije strategija industrijske politike. Slijedom Komunikacije o industrijskoj politici iz 2012., Komisija je početkom 2013. uspostavila skupinu na visokoj razini za poslovne usluge. Komisija će razmotriti potrebu za daljnjim mjerama nakon što skupina na visokoj razini za poslovne usluge u ožujku 2014. izda svoje preporuke.

Nedavno ažurirani Europski normizacijski sustav pomno se pregledava kako bi se procijenilo može li se prilagoditi brzo mijenjajućem okruženju kako bi doprinijelo europskim strateškim unutarnjim i vanjskim ciljevima, osobito u području industrijske politike, usluga, inovacija i tehnološkog razvoja.

Osim toga, utvrđivanje učinkovitih normi i zaštita intelektualnog vlasništva (koje predstavlja 50 % ukupne nematerijalne imovine EU-a) ključni su za promicanje inovacija i razvoja novih područja tehnologije. Komisija će pomno pratiti tekuću raspravu o upotrebi i ulozi prava intelektualnog vlasništva u normama i procijeniti treba li to pitanje riješiti posebnom inicijativom.

2.3. Poslovno okruženje, zakonodavni okvir i javna uprava u EU-u

Konkurentska prednost EU-a oduvijek se temelji na čvrstom i predvidljivom institucionalnom okruženju, kvalitetnoj infrastrukturi, jakoj bazi tehnološkog znanja i zdravoj i obrazovanoj radnoj snazi. Europa tradicionalno zauzima dobru poziciju kao mjesto poslovanja i industrijske proizvodnje, ali konkurentnost joj je trenutačno u padu u usporedbi s drugim regijama svijeta.[16]

Činjenica da unutarnje tržište (osobito usluga) nije potpuno integrirano bitan je čimbenik koji koči porast produktivnosti. Kao cjelina, Europa se nije u dovoljnoj mjeri mogla prilagoditi promjeni okolnosti. Administrativna opterećenja i složenost zakonodavstva rješavaju se presporo i neujednačeno, a neka tržišta rada nisu dovoljno fleksibilna. Nakon financijske krize nasljeđe razduživanja koči daljnje investicije i novo kreditiranje poslovanja te posljedično i modernizaciju industrije u EU-u.

Komisija redovito prati konkurentnost i poslovno okruženje EU-a, i to osobito kroz postupak Europskog semestra i Izvješće o konkurentnosti država članica u skladu s člankom 173. Ugovora. Iz nedavnih izvješća vidljivi su znakovi poboljšanja jer se pokazuje učinak strukturnih reformi, ali napredak država članica i dalje je neujednačen.

Od 2014. Izvješće o konkurentnosti i politikama država članica na temelju članka 173. Ugovora o funkcioniraju EU-a pojačat će se kako bi se ocijenio i jasno povezao učinak poboljšanja u poslovnom okruženju na poboljšanje stvarne konkurentnosti država članica, a opseg godišnjih izvješća proširit će se kako bi se pratila nastojanja na nacionalnoj razini radi usmjeravanja aspekata konkurentnosti u druga područja politike.[17]

Na razini EU-a Komisija nastavlja poboljšavati kvalitetu zakonodavstva i regulatornog okruženja kako bi ono postalo stabilnije i predvidljivije. Implementacijom Programa prikladnosti i uspješnosti propisa (REFIT) i daljnjim praćenjem 10 najvećih regulatornih opterećenja pojednostavit će se zakonodavstvo EU-a i smanjiti regulatorna opterećenja za poduzeća. Testiranje konkurentnosti potpuno je integrirano u procjene učinka Komisije za sve veće prijedloge sa značajnim učinkom na konkurentnost. Kumulativne procjene troškova provedene su u nizu sektora (čelik, aluminij), a provest će se i u drugima (npr. kemikalije i šumska industrija) kako bi se ex-post procijenili zajednički troškovi različitih vrsta nacionalnih propisa i propisa EU-a za industrijske sektore. Provjera prikladnosti zakonodavstva u sektoru prerade nafte dovršit će se u 2014. Komisija će u budućnosti postupno izvršiti sveobuhvatne preglede konkurentnosti i regulatornih okvira za sve glavne industrijske lance vrijednosti kroz provjere prikladnosti i kumulativne procjene troškova.[18]

Komisija poziva države članice da poduzmu slične mjere na nacionalnoj razini kako bi pomogle osigurati da se mjerama politike poveća konkurentnost širom EU-a. Komisija će pratiti napredak u ovom području.

Značajne su razlike u pristupu javnih uprava privatnom sektoru. Kako bi se svim državama članicama omogućilo da iskoriste iskustva drugih i osigurala praktična podrška o mogućnostima implementacije po volji, Komisija će predstaviti inicijativu o javnoj upravi koja potiče rast, u kojoj će dati sveobuhvatan pregled najboljih praksi u javnoj upravi dostupnih širom EU-a, osobito u pogledu alata e-uprave i javne nabave.

3. MODERNIZACIJA INDUSTRIJE: ULAGANJA U INOVACIJE, NOVE TEHNOLOGIJE, PROIZVODNE INPUTE I VJEŠTINE

Uz oskudne prirodne i energetske resurse i ambiciozne socijalne i ekološke ciljeve, poduzeća EU-a ne mogu se natjecati s proizvodima niske cijene i niske kvalitete. Moraju se okrenuti inovaciji, produktivnosti, učinkovitoj upotrebi resursa i visokoj dodanoj vrijednosti kako bi se natjecale na globalnom tržištu. Komparativna prednost Europe u svjetskoj ekonomiji i dalje će se nalaziti u visokoj dodanoj vrijednosti dobara i usluga, učinkovitom upravljanju lancima vrijednosti i pristupu tržištima diljem svijeta. Inovacije i tehnološki napredak tako ostaju glavni izvor konkurentnosti industrije EU-a. Zbog toga je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se ostvario cilj plana Europa 2020. da se na istraživanje i razvoj potroši 3 % BDP-a.

Digitalne tehnologije osobito su u središtu porasta produktivnosti europske industrije. Njihova moć transformacije i rastući utjecaj u svim sektorima redefinirat će pojam tradicionalnog poduzeća i proizvodnih modela i donijet će cijeli niz potencijalnih novih inovacija proizvoda, a osobito usluga u industriji. („integracija usluga u industriji”).  Širom globalne ekonomije u tijeku je digitalna tranzicija, pa industrijska politika mora obuhvatiti nove tehnološke mogućnosti kao što su računalstvo u oblaku, razvoj velikih količina podataka i lanca vrijednosti podataka, nove industrijske primjene interneta, pametne tvornice, robotika, 3D tisak i oblikovanje.

3.1. Poticanje ulaganja u inovacije i nove tehnologije

Od početka gospodarske krize drastično smanjene razine ulaganja u inovacije predstavljaju velik problem za budućnost europske industrije.

Komisija stavlja sve veći dio svojih političkih, regulatornih i financijskih poluga na raspolaganje državama članicama, regijama i industriji kako bi potaknula ulaganja u inovacije. Programom Obzor 2020. omogućit će se pristup 80 milijardi EUR za istraživanja i inovacije, osobito kroz programski temelj za vodstvo u industriji. To obuhvaća podršku za razvojno ključne tehnologije kojima će se redefinirati globalni lanci vrijednosti, poboljšati učinkovitost resursa i preoblikovati međunarodna podjela rada. Kako bi se olakšala komercijalizacija rezultata istraživanja, iz programa Obzor 2020. financirat će se prototipa bližih tržištu i demonstracijskih projekata nego što je to do sad bio slučaj. Ključni je element novog Okvirnog programa udruživanje snaga s privatnim sektorom kroz javno-privatna partnerstva u ključnim industrijskim domenama kako bi se potaknula daljnja privatna ulaganja.

Povrh toga, donošenjem novog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. državama je članicama za financiranje ulaganja u inovacije dostupno do 100 milijardi EUR iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) u skladu s prioritetima industrijske politike. U razdoblju 2014. – 2020. u ulaganjima Europskih strukturnih i investicijskih fondova u inovacije slijedit će se koncept „pametne specijalizacije” kako bi se državama članicama i regijama omogućilo koncentriranje ulaganja u svoje komparativne prednosti i potaknulo stvaranje transeuropskih lanaca vrijednosti. Brojne teme koje su u okviru strategija pametne specijalizacije predložile države članice i regije povezane su sa šest strateških područja u okviru industrijske politike, pa je na raspolaganje regija stavljen sveobuhvatni paket financiranja.

S obzirom na to da države članice sve više žele poticati ulaganja u strateška područja industrije, Komisija modernizira okvir za državne potpore istraživanju, razvoju i inovacijama i provodi reformu pravila o javnoj nabavi kako bi se na strani potražnje stvorila kritična masa i poboljšala učinkovitost raspodjele resursa vodeći u punoj mjeri računa o pravilima tržišnog natjecanja i unutarnjeg tržišta.

Potreba da se ubrzaju ulaganja u prijelomne tehnologije u brzorastućim područjima bila je glavni razlog za odluku Komisije da se u Komunikaciji o industrijskoj politici iz 2012. utvrdi šest područja u kojima se potiču ulaganja.

Ta strateška i horizontalna područja su: napredna proizvodnja, razvojno ključne tehnologije, čista vozila i promet, proizvodi na biološkoj osnovi, gradnja i sirovine te pametne mreže. Zahvaljujući radu šest radnih skupina koje su uspostavljene prije godinu dana Komisija je mogla utvrditi mogućnosti kao i prepreke inovacijama koje zahtijevaju daljnje mjere politike. Na temelju tog rada Komisija će se usredotočiti na sljedeće prioritete:

· napredna proizvodnja: primjena zajednice znanja i inovacije na dodanu vrijednost proizvodnje i osnivanje javno-privatnog partnerstva u industriji održivih procesa kroz učinkovitost resursa i energije, tvornice budućnosti, fotonike i robotike, poboljšanje kapaciteta inovacija i konkurentnosti europskoga proizvodnog sektora. Integracija digitalnih tehnologija u postupak proizvodnje predstavljat će prioritet u budućem radu u svjetlu rastuće važnosti industrijskog interneta. Korištenje velikih količina podataka („big data”) sve će se više integrirati u postupak proizvodnje.[19]

· razvojno ključne tehnologije (KET): ova radna skupina radi na identifikaciji mogućih projekata od europskog interesa u brojim područjima KET-a, npr. baterije, inteligentni materijali, proizvodnja visokih performansi i industrijski bioprocesi, čime će se olakšati sveeuropski pristup malih i srednjih poduzeća tehnološkoj infrastrukturi i dalje iskorištavati mogućnosti memoranduma o razumijevanju potpisanog sa Svjetskom bankom.

· proizvodi na biološkoj osnovi: osiguranje pristupa održivim sirovinama po cijenama svjetskog tržišta za proizvodnju proizvoda na biološkoj osnovi. Za to će biti potrebna primjena kaskadnog načela u korištenju biomase i uklanjanja svih mogućih nepravilnosti u raspodjeli biomase za alternativne upotrebe koje bi mogle proizići iz potpora ili drugih mehanizama koji potiču korištenje biomase za druge namjene (npr. energiju).[20]

· čista vozila i plovila: usvajanje i puna implementacija prijedloga Komisije o infrastrukturi za alternativna goriva, implementacija inicijative za zelena vozila i drugih inicijativa u okviru programa Obzor 2020. kojima se promiče čist i energetski učinkovit promet, rad na globalnim normama za električne automobile i implementacija prioriteta utvrđenih u okviru CARS 2020.

· održiva gradnja i sirovine: uspostavljanje kreditnog kapaciteta Europske investicijske banke od 25 milijardi EUR za energetsku učinkovitost stambenih zgrada i poboljšanje recikliranja i upravljanja održivim otpadom u gradnji.

· pametne mreže i digitalne infrastrukture: utvrđivanje daljnjih ciljeva za razvoj sastavnih dijelova pametnih mreža, revizija i proširivanje standardizacijskih mandata te razvoj i smjernice za indikatore uspješnosti.[21] Infrastruktura i programska podrška za povezivost za industrijski internet prioritetno je područje s obzirom na njegovu rastuću važnost i trebalo bi pomoći u integraciji procesa visokih performansi, uključujući računalstvo u oblaku.

Oslanjajući se na rad radnih skupina Komisija predlaže državama članicama da ujedine alate regionalne i industrijske politike u stvaranju platformi pametne specijalizacije kako bi pomogle regijama da razviju programe pametne specijalizacije olakšavajući kontakte između poduzeća i klastera, čime će se osigurati pristup inovativnim tehnologijama i mogućnostima tržišta.

Konačno, na temelju analize snaga i glavnih sredstava europske industrije, Komisija će istražiti područja industrijske aktivnosti u kojima će Europa u budućnosti vjerojatno imati komparativnu prednost.  Osim toga, praćenje trendova ulaganja imat će rastuću ulogu u procjeni koja se provodi u okviru Europskog semestra.

3.2. Povećavanje proizvodne učinkovitosti i učinkovitosti resursa i olakšavanje pristupa dostupnim proizvodnim inputima

Tvrtke u EU-u moraju imati pristup osnovnim inputima na održiv način i pod najboljim mogućim uvjetima, ali još uvijek postoje značajni problemi u pogledu tržišta kapitala, energije i sirovina.

a) Pristup financiranju

Regulatorne reforme financijskih tržišta, razborita monetarna politika i nova nadzorna struktura koje je osigurala Bankarska unija uspjele su obnoviti financijsku stabilnost. No razduživanje banaka otežava tvrtkama pristup bankovnim kreditima, naročito za MSP-ove u državama članicama gdje je kriza imala posebno snažan učinak.

Političke aktivnosti doprinose ublažavanju potreba za kapitalom za posebne namjene. U razdoblju 2014. – 2020. kohezijska će politika poduzećima i dalje omogućavati pristup financiranju financijskim instrumentima. Uz tradicionalne financijske instrumente uspostavljene na nacionalnoj/regionalnoj ili transnacionalnoj ili prekograničnoj razini, novo programsko razdoblje predviđa mogućnost usmjeravanja sredstava financijskim instrumentima uspostavljenima na razini Unije. To uključuje inicijativu MSP-a, koja je instrument podjele rizika uz jamstva EU-a prema zahtjevu Europskog vijeća iz listopada 2013. Ona je rezultat inicijative koju su predložili Komisija i EIB, a koja državama članicama omogućava da se dobrovoljno služe Europskim strukturnim i investicijskim fondovima u svrhu potpore financijskim instrumentima koji MSP-ovima daju zajmove. Države članice pozivaju se da doprinesu Europskim strukturnim i investicijskim fondovima iz svojih nacionalnih planova za ovu inicijativu tako da ovaj instrument može postići kritičnu masu i postići značajan učinak na povećanje zajmova MSP-ovima.

Donošenje programa COSME i Obzor 2020. isto će tako uvećati kapacitet financiranja iz fondova javnog sektora s plasmanom vlastitog kapitala preko financijskih posrednika, kao što su fondovi poduzetničkog kapitala i razvijeno sveeuropsko tržište poduzetničkog kapitala. Potpuna provedba Direktive o kašnjenju u plaćanju [22] isto će tako poboljšati financiranje za tvrtke. Nedavne promjene zakonodavstva olakšat će MSP-ovima pristup financiranju. Na primjer, Uredba o kapitalnim zahtjevima uključuje korektivni faktor koji smanjuje kapitalne zahtjeve koji se odnose na kreditni rizik izloženosti prema malim i srednjim poduzećima; izmijenjenom Direktivom o tržištima financijskih instrumenata (MiFID) stvorit će se namjenske trgovinske platforme nazvane „tržišta rasta MSP-ova”; izmijenjenom Direktivom o transparentnosti ukida se zahtjev za izdavanjem kvartalnih financijskih informacija, a novim pravilima o Europskim fondovima poduzetničkog kapitala i Europskim fondovima društvenog poduzetništva stvara se posebna putovnica EU-a za upravitelje fondova koju ulažu u novopokrenute MSP-ove i društvene djelatnosti.

Unatoč tim mjerama, očekuje se da će pristup financiranju i dalje biti problematičan. Iako velike korporacije sve više traže financiranje na tržištima obveznica, europski MSP-ovi još su uvijek jako ovisni o bankama kao glavnom izvoru financiranja, mnogo više nego u ostalim dijelovima svijeta. Kriza je rascjepkala unutarnje tržište bankovnih kredita u EU-u i stope zaduživanja neproporcionalno su porasle u nekim zemljama. Unutarnje tržište kapitala na kojem MSP-ovi imaju pristup prekograničnom financiranju i dalje ostaje cilj koji treba postići.

U takvim se okolnostima nastoji nadalje poboljšavati kanale prijenosa kredita i proširiti korporativne izvore financiranja. U nekoliko je inicijativa obuhvaćenih ažuriranom industrijskom politikom iz 2012. došlo do napretka. Analiza odgovora na Zelenu knjigu o dugoročnom financiranju dovest će do prijedloga mjera za proširivanje izvora financiranja za MSP-ove i olakšati dugoročna ulaganja.

Potrebne su i dodatne mjere za ublažavanje djelovanja nedostatnog financiranja s kojima su suočene neke tvrtke i Komisija će nastaviti raditi s Grupom EIB-a te podržati bilateralne inicijative između država članica koje rješavaju te nedostatke.

b) Energija:

Unatoč poboljšanjima učinkovitosti i postupnim otvaranjem tržišta energije prema konkurenciji koji su doveli do smanjenja cijena električne energije i plina u trgovini na veliko, maloprodajne su cijene ovih važnih energetskih inputa porasle. Maloprodajne cijene električne energije u EU-u za industriju narasle su prosječno za 3,5 % godišnje, a cijene plina za 1 % između 2008. i 2012. Kao rezultat, procijenjeno je da su industrijske cijene električne energije u EU-u dvaput više nego u SAD-u i Rusiji te 20 % više nego u Kini., sudeći prema podacima Međunarodne agencije za energiju.[23] Razlika u cijenama plina još je veća: plin u EU-u tri je do četiri puta skuplji za industriju EU-a nego za konkurente u SAD-u, Rusiji i Indiji, 12 % je skuplji nego u Kini, ali je jeftiniji nego u Japanu. Unatoč tome, cijene koje su industrijski korisnici stvarno platili mogu varirati od jedne države članice do druge.

U Komunikaciji o cijeni energije i pratećem Radnom dokumentu osoblja predstavljeni su pomno zabilježen razvoj cijena energije i njihove tri glavne komponente, tj. energija, troškovi mreže i porezi te pristojbe, uključujući podršku za Standard obnovljive električne energije (RES). Trošak energije ostaje najveća komponenta, iako se njegov udio smanjuje, i u državama članicama postoje velike razlike. Troškovi mreže i porezi te pristojbe najveći su uzrok povećanja cijene energije i imaju najveći udio u konačnoj maloprodajnoj cijeni. [24]

Razvoj troškova energije pitanje je brige za konkurentnost energetski intenzivnih industrija. Troškovi energije obuhvaćaju znatan udio u ukupnom trošku papirnatih i tiskanih proizvoda, kemijskih dobara, stakla i keramike, željeza i čelika i metala koji ne sadržavaju željezo, iako ima odstupanja ovisno o tvornicama, tehnologijama i zemljama.

Industrijska konkurentnost i energetska učinkovitost ostaju glavni ciljevi Unije, kao što je i navedeno u strategiji Europa 2020. Različite politike EU-a nastoje ostvariti naše ciljeve što je učinkovitije moguće.

- Što se tiče opskrbe, Komisija je izravno stavila na raspolaganje više od 2 020 milijardi EUR sredstava iz programa Obzor 2020. za istraživanje i inovacije povezane s energijom i klimom, najvećim dijelom kroz društveni izazov „Sigurna, čista i učinkovita energija” i inicijative industrijskog vodstva, kao što su SPIRE (Industrije održivih procesa kroz učinkovitost resursa i energije), SET plan (Strateški plan za energetske tehnologije) i SILC II (Održiva industrija za niske emisije ugljika), u cilju razvijanja i promicanja prihvaćanja suvremenih tehnologija koje su potrebne za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva.

- Stvaranjem potpuno integriranog unutarnjeg tržišta za energiju i povećanjem konkurencije u tržištima energije omogućit će se korisnicima u industriji i građanstvu da imaju koristi od nižih veleprodajnih cijena energije.

- Daljnjim razvojem učinkovite sveeuropske infrastrukture za plin i električnu energiju kao i za prijevoz gradbenih blokova s važnim sirovinama kao što su etilen i propilen pomoglo bi se u smanjivanju troškova prijevoza i rizika za energetski intenzivne sektore. Treba povezati postojeće cjevovode te izgraditi spojeve osobito s južnom i istočnom Europom kako bi se unaprijedile sinergije između industrija različitih država članica i postigla veća energetska učinkovitost diljem Europe.

- Važno je izbjeći neproporcionalna povećanja troškova energije uzrokovana porezima, pristojbama ili drugim instrumentima koje uvode države članice kako bi se primijenile različite politike. To je od ključne važnosti kako bi se osigurala troškovna učinkovitost i doprinijelo konkurentnosti EU-a.

Zajedno s ovom komunikacijom, Komisija je usvojila paket o definiranju položaja klime i energije do 2030.[25]. Osim u jednom slučaju, riječ je o nezakonodavnom paketu kojim će se omogućiti rasprave u Europskom vijeću i Europskom parlamentu da bi se doprinijelo finaliziranju položaja Europske Unije u s obzirom na borbu protiv klimatskih promjena i na to u kakvom je to odnosu s energetskom politikom i konkurentnosti ekonomije EU-a. 

c) Učinkovitost sirovina i resursa

Industrija EU-a ovisi o opskrbi sirovinama s međunarodnih tržišta,[26] posebno neobrađenih minerala i metala. Ona se suočava s izazovima u pogledu pristupa primarnim i sekundarnim sirovinama čitavom dužinom lanca vrijednosti (istraživanje, vađenje, obrada/rafiniranje, recikliranje i zamjena). Komisija je uključena u strategiju o sirovinama („Inicijativa o sirovinama”) od 2008. Komisija isto tako podupire učinkovito korištenje sirovina i razvoj modela cirkularnog poslovanja i proizvodnje.

Inicijativa Komisije o sirovinama ima snažnu vanjsku dimenziju koja osigurava pravedan i pouzdan pristup sirovinama širom svijeta osiguravanjem jednakih uvjeta za sve sudionike trgovine sirovinama. EU je pokazao uspješnost u pregovaranju oko pravila izvoza sirovina u bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima i u nadgledanju i provođenju pravila o trgovinskim preprekama koje se primjenjuju na sirovine. .

Komisija će nastaviti koristiti sve instrumente koji su joj na raspolaganju, uključujući vježbe mapiranja diplomacije za sirovine koja je u tijeku, kako bi očuvala pristup sirovinama na održiv način. Ovom će se poglavlju posvetiti posebna pažnja u tekućim i budućim trgovinskim pregovorima.

Komisija se razmotriti razradu Komunikacije o Europskom inovacijskom partnerstvu (EIP) o sirovinama kako bi objasnila način na koji Europska komisija, države članice, industrija i akademska zajednica namjeravaju surađivati na unapređivanju Strateškoga provedbenog plana partnerstva za 2013. u svrhu poboljšanja istraživanja i inovacija, zakonodavnog okruženja ili standardizacije.

Konkretni ciljevi uključivat će pokretanje do 10 pokusnih projekata za promociju tehnologija za proizvodnju primarnih i sekundarnih sirovina kako bi se pronašle zamjene za barem tri primjene kritičnih i rijetkih sirovina i stvorili bolji okvirni uvjeti za sirovine u Europi[27].

Da bi industriji olakšala taj prijelaz, Komisija će predstaviti u 2014. zakonodavnu inicijativu o učinkovitosti resursa i otpadu. Inicijativom će se raditi na napretku u primjeni putokaza do energetski učinkovite Europe i postaviti ključni temelji potrebni da bi ekonomski potencijal EU-a bio produktivniji istovremeno koristeći manje resursa i napredujući prema cirkularnoj ekonomiji. Sadržavat će zaključke donesene na temelju razvoja prikladnih pokazatelja i ciljeva te pregled ključnih ciljeva u zakonodavstvu o otpadu EU-a (u skladu s klauzulama o preispitivanju u Okvirnoj direktivi o otpadu, Direktivi o odlagalištima i Direktivi o ambalaži) i provesti ex-post evaluaciju direktiva o otpadu, uključujući ocjenu opcija radi poboljšanja njihove međusobne usklađenosti.

Povrh toga i na temelju prethodnih procjena, Komisija će, gdje god je to potrebno, predložiti mjere za uklanjanje distorzija cijena koje tvrtkama iz EU-a onemogućavaju pristup ključnim inputima za industriju po međunarodnima tržišnim cijenama. Komisija će osigurati neutralnost politike u pristupu biomasi za različite svrhe kako bi omogućila učinkovitu primjernu kaskadnog načela u upotrebi biomase da osigura učinkovitu i održivu upotrebu prirodnih resursa. Prema potrebi, razmatrat će se i mjere koje će industriji omogućiti pristup ključnim inputima kao što su bioetanol ili škrob za industrijske aktivnosti na biološkoj osnovi koje izviru iz tradicionalnih sektora kao što su kemikalije, papir i druge industrije temeljene na šumama po cijenama na globalnom tržištu.[28]

3.3. Unapređivanje vještina i olakšavanje industrijskih promjena

Vještine predstavljaju važan element politike u programu Europa 2020. Komisija je uvela sveobuhvatnu strategiju poboljšanja sustava obrazovanja i osposobljavanja pripremom i ulaganjem u ljudski kapital koje podupiru financijski instrumenti EU-a, alate za praćenje potreba i trendova vještina i osposobljavanja te posebne inicijative za okupljanje relevantnih sudionika koji se bave naukovanjem, posebno onih koji imaju ključne informacije i vještine komunikacijskih tehnologija, uključujući socijalne partnere.

Neprilagođene vještine i pitanja osposobljavanja vjerojatno će ostati ključni izazov za industriju EU-a u nadolazećim godinama, posebice zato što će napredak proizvodnih tehnologija povećati potražnju za posebnim vrstama vještina. U državama članicama postoje značajne razlike u pogledu postignuća vještina i učinkovitosti sustava strukovnog osposobljavanja. One, kao i visoke stope nezaposlenosti u državama članicama pogođenima krizom, zahtijevaju hitno djelovanje u svrhu većeg ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje. Potrebno je poboljšati i prekograničnu mobilnost. U tu je svrhu Komisija donijela sveobuhvatnu reformu EURES-a, koja će dovesti do čvršće suradnje među europskim javnim službama za zapošljavanje EU-a i EEA-a u cilju olakšavanja mobilnosti i sparivanja na temelju vještina, kroz čitav niz novih usluga i proizvoda.

Doprinos koji naukovanja imaju u potpori industrijske konkurentnosti široko je priznato. Velike razlike u postizanju vještina i učinkovitosti sustava strukovnog osposobljavanja diljem država članica u korelaciji su s akutnom krizom nezaposlenosti u državama članicama pogođenima krizom. Inicijativa kao što je Europski savez za naukovanje nastavit će podržavati razvoj kvalitetnog i učinkovitog naukovanja koje proizlazi iz snažnog partnerstva između poslodavaca i obrazovanja širom EU-a.

Osim toga, Komisija razvija novu generaciju programa Erasmus za mlade poduzetnike, kao i druge instrumente koji će omogućiti dostupnost pripravništva u tvrtkama na prekograničnoj osnovi[29] kroz aktivnu uključenost industrije i MSP-ova. Komunikacija o promišljanju obrazovnih aktivnosti[30] poziva da se usredotoči na usklađivanje ponude vještina s potrebama tržišta rada širom Europe, a sada je pojačava i podržava novi program financiranja Erasmus+.  Komisija poziva države članice da podrže ove napore.

Trenutačno se samo 0,3 % populacije EU-a godišnje seli u drugu državu članicu zbog profesionalnih razloga, u usporedbi s 2,4 % u SAD-u. EU ima jedinstvenu ulogu, a to je olakšavanje obrazovne mobilnosti između ustanova za obrazovanje i pripravništvo preko programa Erasmus+ na svim razinama: razmjene povezane s naukovanjem, pripravništvom i visokoškolskim obrazovanjem. I dalje će se poticati sudjelovanje industrije i MSP-ova u takvim inicijativama. U sektorima i područjima ekonomske aktivnosti koji su u nastajanju, Zajednice znanja i inovacija pomoći će pri omogućavanju dostupnosti vještina koje su potrebne na tim novim tržištima.

Dionici na svim razinama trebali bi težiti pripremanju i provedbi potreba za vještine i osposobljavanje. Industrijska politika isto tako mora olakšati industrijske promjene i pomoći u moderniziranju industrijskih struktura kako bi se izbjegla drastična, rasipna restrukturiranja.  .

Kako se posljedice restrukturiranja najizravnije osjete na regionalnoj razini, provedba i priprema promjena zahtijeva aktivno sudjelovanje regija. U skladu s uspješnim strategijama „pametnog usavršavanja”, inicijative politike na toj razini (o infrastrukturi, osposobljavanju, istraživanju i inovacijama) treba uzeti u obzir posljedice predstojećeg restrukturiranja.

Kako bi pomogla regijama da moderniziraju industrijsku bazu usmjeravanjem resursa na produktivnije sektore i podržala napore koji svode moguće društvene učinke na najmanju moguću mjeru, Komisija će predložiti sveobuhvatan pristup pripremi i olakšavanju industrijskih promjena na regionalnoj razini.

Konačno, Komisija će početkom 2014. predstaviti Komunikaciju o stvaranju radnih mjesta u zelenom gospodarstvu kako bi usmjerila napore na ključne ekonomske sektore koji imaju potencijal stvaranja radnih mjesta i na razvoj s time povezanih novih vještina. [31]

4. MALA I SREDNJA PODUZEĆA I PODUZETNIŠTVO

Industrijska politika EU-a tradicionalno je poklanjala veliku pažnju MSP-ovima, koji su i uključeni u naš pristup politici. Do kraja 2013. Program za konkurentnost i inovacije (CIP) pomogao je financijskim institucijama da osiguraju oko 30 milijardi EUR novih sredstava za više od 315 000 MSP-ova i tako izravno stvorio ili zadržao oko 380 000 radnih mjesta. Povrh toga, u istom su razdoblju strukturni fondovi osigurali oko 70 milijardi EUR kao potporu poduzećima, uglavnom MSP-ovima. Financirano je skoro 200 000 projekata od kojih je svaki podupirao nekoliko MSP-ova, uključujući 78 000 novoosnovanih poduzeća i stvaranje najmanje 268 000 stalnih radnih mjesta (i očuvanjem još većeg broja njih).

Regulatorni i administrativni troškovi mogu utjecati na MSP-ove i do deset puta više nego na velike tvrtke. Komisija je sustavno promicala pojednostavljivanje za MSP-ove kroz oslobađanja za mikro poduzeća i primjenu načela Prvo misliti na malo. Okvirni uvjeti za MSP-ove značajno su unaprijeđeni otkad je prije pet godina donesen Zakon o malim poduzećima (SBA). Smanjeno je prosječno trajanje i troškovi pokretanja poduzeća (s devet na pet dana i sa 463 EUR na 372 EUR). Međutim, u nekim su državama članicama trajanje i troškovi dobivanja svih potrebnih dozvola za pokretanje poslovanja i dalje veoma visoki.

Nove financijske perspektive za razdoblje od 2014. – 2020. omogućavaju dostupnost novih, snažnijih instrumenata za podršku poduzetništvu i MSP-ovima. Oni po prvi put uključuju program, COSME, koji je posebno namijenjen MSP-ovima. On ima proračun od 2,3 milijarde EUR koji se pridodaju doprinosima iz drugih politika EU-a. Nova kohezijska politika pridaje posebnu pažnju konkurentnosti MSP-ova. Namjenski instrument u programu Obzor 2020. osigurava sredstva za rana, visoko rizična istraživanja i inovacije koje provode MSP-ovi. Nova politika ruralnog razvoja dodatno potiče osnivanje novih poduzeća i konkurentnost MSP-ova u ruralnim područjima.[32]

Uz ovu financijsku potporu, Smjernice za državne potpore za promicanje ulaganja rizičnog financiranja osobito su osjetljive na probleme s kojima se MSP-ovi suočavaju pri financiranju svojih aktivnosti.

Ipak, kako bi u potpunosti ostvarila svoje mogućnosti, MSP-ovi moraju savladati prepreke koje ograničavaju njihov rast. Prosječan MSP u Europi manji je od onoga u SAD-u. I unutar EU-a postoje razlike u veličini MSP-ova: Prosječan MSP u Njemačkoj ima 7,6 radnika, u usporedbi s 3,6 radnika u Španjolskoj i 3,2 u Italiji. Ovo ima značajne posljedice: što je tvrtka manja, teže joj je ulagati u inovacije, izvoz i integraciju u globalni lanac vrijednosti, što ugrožava njihovu konkurentnost.

Potrebno je bolje istražiti mogućnosti klastera za stvaranje povoljnih ekosustava za inovacije skupina MSP-ova koji se međusobno podupiru kao sredstvo promicanja rasta. Komisija će olakšati povezivanje MSP-ova koji se žele integrirati u vrhunske klastere koji teže izvrsnosti i u međueuropske lance vrijednosti. Žarište neće biti ograničeno na industrijske sektore, već na olakšavanje međusektorske i prekogranične suradnje i inovacija.

Lanci dodanih vrijednosti, od nabave sirovina do poslovnih usluga i distribucije, kao i veze s centrima za istraživanje, osposobljavanje i obrazovanje moraju biti bolje integrirani. Pokazni projekti za inovaciju lanca vrijednosti koje je olakšalo spajanje u klastere isto će se tako financirati kroz program Obzor 2020. kao potporu provedbi strategija pametnog usavršavanja. Osim toga, Komisija će pojačati Akcijski plan poduzetništva kako bi razvila poduzetničke vještine i stavove i kako bi pojedincima olakšala komercijalan razvoj novih ideja.

Ažurirani Zakon o malim poduzećima (SBA) mogao bi stvoriti više sinergija s postupcima reforme u okviru Europskog semestra, pomažući MSP-ovima da rastu i stvaraju radna mjesta. Komisija će razmotriti aktivnosti i, ako je potrebno, predložiti nove zakonodavne mjere kako bi osigurala mogućnost pokretanja poduzeća u bilo kojoj državi članici uz maksimalne troškove od 100 EUR i u roku od tri dana. Razmatrat će se i cilj dobivanja potrebnih dozvola u roku od mjesec dana. Konačno, Komisija proučava mjere za smanjivanje trajanja sudskih parnica za povrat kredita za poduzeća kako bi se oporavila od financijskih teškoća i izbjegla insolventnost pristupom postupcima jeftinog restrukturiranja duga, za davanje druge prilike poštenim poduzetnicima i za olakšavanje prijenosa poduzeća. Komisija strogo zahtijeva da države članica uvedu test za MSP-ove ili neki sličan sustav u njihovu procesu odlučivanja i da smanje administrativno opterećenje.[33]

Konačno, Komisija istražuje daljnje mogućnosti pomoći MSP-ovima da razviju prekogranične sinergije uz zadržavanje fleksibilnog i blagog regulatornog okvira za MSP-ove. Poslovne mreže predstavljaju zanimljive poslovne prilike osobito kako bi ojačale prekograničnu suradnju. Kroz unaprijeđeno usavršavanje unutar zajednice, poslovne mreže mogu biti važan čimbenik doprinosa inovacijama. Komisija će istražiti kojem se opsegu, npr. praktičnim smjernicama, mogu predložiti neke ciljane mjere, (npr. pitanja standarda, terminologije ili označavanje) koje mogu potaknuti razvoj poslovnih mreža.

5.            INTERNACIONALIZACIJA TVRTKI EU-a

Izvoz i trgovinski višak EU-a odigrali su značajnu ulogu u ublažavanju učinaka krize. Procjenjuje se da će do 2015. godine 90 % globalnog rasta dolaziti izvan Europe, a pristup tržištima trećih zemalja ostat će ključna značajka europske konkurentnosti. Industrija EU-a u najvećoj je mjeri ostala konkurentna na međunarodnim tržištima, no snažan dugotrajan izvoz ne smije se uzeti zdravo za gotovo. Europske tvrtke moraju ostati inovativne i integrirati se u rastuću mrežu lanaca vrijednosti koje se prostiru širom svijeta. Integracija u globalnu ekonomiju mora ići ruku pod ruku s promicanjem otvorenih, pravednih tržišta širom svijeta.

Trgovinska politika nalazi se u središtu međunarodnog programa EU-a, ne samo da bi otvorila tržišta, već i da bi obranila interese EU-a i aktivno promicala jednake uvjete na trećim tržištima. EU se obvezuje da i dalje promiče slobodnu trgovinu preko WTO-a, kako je prikazano u nedavno donesenom ugovoru o olakšavanju trgovine. Paralelno s time, EU provodi bilateralnu trgovinu i plan investicija bez presedana kroz Akte o slobodnoj trgovini (FTA) koji su trenutačno najvažnija sredstva poboljšanja pristupa tržištu. Završetak FTA pregovora koji su u tijeku mogao bi podići BDP EU-a za 2 % (250 milijardi EUR). Komisija je isto tako predložila izmjenu Instrumenata za zaštitu trgovine (TDI) i poziva Vijeće i Parlament da donesu brze odluke o podršci sustavu TDI-ja i smanjivanju pratećih troškova kako bi učinkovitije potaknuli pravedno tržišno nadmetanje.

5.1. Pristup tržištu

Slijedeći napredak u zajedničkoj vanjskoj politici, početak Misije za rast i razvoj Strategije pristupa tržištu EU-a treba povećati napore za uključivanje u ekonomsku diplomaciju, na temelju solidarnosti između država članica i uz snažniji istup prema ekonomskim partnerima braniti europske investicije i interese u inozemstvu. Uvjeti tržišnog natjecanja nisu jednaki na globalnim tržištima i europskim kompanijama koje djeluju na ključnim novim tržištima nameću se nepravedni uvjeti.

Sektor europske javne nabave najotvoreniji je na svijetu, no europske tvrtke nailaze na teškoće prilikom prijavljivanja na tržišta javne nabave izvan Europe. U novijim Aktima o slobodnoj trgovini EU je postigao napredak u pristupu tržištima nabave. Na primjer, bilateralni pregovori s Kanadom urodili su značajnim napretkom u otvaranju tržišta nabave na pod-federalnoj razini. I u drugim bilateralnim pregovorima težit će se sličnom napretku, posebice sa Sjedinjenim Državama i Japan.

Povrh toga, Komisija je predložila novi instrument koji će, ako ga odobre države članice i Europski Parlament, omogućiti EU-u da se pozabavi neravnotežom na međunarodnim tržištima javne nabave.[34] Ovim bi postupkom državna tijela država članica koja sklapaju ugovore mogla isključiti ponuditelje velikih ugovora koji koriste proizvode i usluge koje potiču izvan EU-a gdje su tržišta nabave dobro zaštićena. Ovo je dobar primjer kako reciprocitet može dati pozitivne rezultate za EU u međunarodnom kontekstu.

Usluge predstavljaju oko 40 % dodane vrijednosti u izvozu europskih proizvođača. Oko trećine radnih mjesta koja ovaj izvoz stvara zapravo se nalaze u tvrtkama koje opskrbljuju izvoznike proizvoda pomoćnim uslugama. Stoga su bolje i jeftinije usluge ključna varijabla u jednadžbi industrijske konkurentnosti. Bolje uključivanje tvrtki iz EU-a u globalne lance vrijednosti olakšat će pristup visokokvalitetnim uslugama i poboljšati konkurentnost izvoza proizvoda i usluga iz EU-a.

Napori za povećanje internacionalizacije MSP-ova ističu se kao poseban prioritet. U EU-u 10 % najboljih izvoznih tvrtki u pravilu postiže 70 – 80 % izvoza i Komisija će nastojati povećati ne samo količinu izvoza, već i broj izvozničkih tvrtki kako bi se olakšala integracija tvrtki iz EU-a u globalne lance vrijednosti.

Unapređenje pristupa tržištima zahtijeva korištenje kombinacije instrumenata trgovinskih politika koji se odnose na konkretne probleme s kojima se kompanije suočavaju prilikom izvoza ili ulaganja u treće zemlje. Strategija pristupa tržištu ima ključnu ulogu u rješavanju tih izazova kroz zajedničke napore Komisije, država članica i poduzeća. Jačanjem suradnje među različitim dionicima povećat će se učinkovitost i uspješnost u nadilaženju tih prepreka.

U svrhu promicanja pristupa tržištima širom svijeta, Komisija će:

• u okviru naših cjelokupnih pregovaračkih strategija u vezi s FTA-om s ključnim bilateralnim trgovinskim partnerima, među ostalim sa SAD-om, Kanadom, Japanom i Indijom, nastaviti provoditi poboljšani pristup tržištu za europsku industriju i poduzeti daljnje mjere u vezi s postojećim FTA-om kroz redovito praćenje, procjenu i provedbu.

• nastaviti voditi pregovore na temelju Dubokog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini te provoditi sporazume o potvrđivanju i prihvaćanju industrijskih proizvoda između EU-a i zemalja južnog Mediterana i zemalja Istočnog partnerstva.

• nastaviti raditi unutar tijela WTO-a kako bi spriječila i suprotstavila se trećim zemljama koje stvaraju tehničke prepreke trgovini, čak i rješavanjem sporova kad je potrebno.

• osnažiti Misije za rast i iskoristiti usluge mreže Enterprise Europe radi promicanja internacionalizacije MSP-ova i podržavanja organizacije i pratećih mjera Misija za rast.

• provesti dijaloge među MSP-ovima i promicati suradnju s našim međunarodnim partnerima – bilateralno sa SAD-om, Kinom, Rusijom i Brazilom te multilateralno u istočnom partnerstvu, industrijskoj suradnji EU-MED , povećanju i državama AKP-a.

• nastaviti provođenje Strategije pristupa tržištu kao instrumenta kojim će se riješiti konkretni problemi s kojima se suočavaju europske kompanije, s posebnim fokusom na MSP-ove, koji se često suočavaju s najvećim izazovima u rješavanju trgovinskih prepreka u trećim zemljama.

5.2. Standardizacija, regulatorna suradnja i  prava intelektualnog vlasništva

Komisija će nastaviti promicati međunarodne standarde i regulatornu suradnju, gradeći ulogu EU-a kao de facto utemeljitelja standarda i voditi glavnu riječ u učvršćivanju međunarodnog sustava standardizacije. Regulatorna suradnja s drugim zemljama i nadalje će biti prioritet, posebice u tekućim bilateralnim pregovorima sa Sjedinjenim Državama i Japanom gdje će glavni naglasak biti na „iza graničnim” preprekama trgovini i investicijama. Podizanje razine transparentnosti regulatorne konvergencije značajno će unaprijediti prilike za tvrtke iz EU-a u prekomorskim zemljama i pomoći u smanjivanju troškova pristupa tržištima.

U svijetu u kojem konkurentnost često proizlazi iz prednosti prvog prisutnog na tržištu i brendiranja, za kompanije iz EU-a sve je važnije da podrži svoja prava industrijskog vlasništva na svim relevantnim tržištima, posebice u kreativnim industrijama gdje krivotvorenje predstavlja ozbiljan problem. Kako bi proširila podršku koju pruža poduzećima, Komisija je već proširila mrežu podrške korisnicima u pogledu prava industrijskog vlasništva na ASEAN i MERCOSUR kako bi ponudila usluge na širem geografskom području i razmotrit će daljnje geografsko širenje takvih usluga podrške.

6. Zaključak

Europa hitno treba ojačati osnovu za održivi razvoj i modernizaciju nakon krize. Zbog toga mora poslati jasne signale svoje predanosti reindustrijalizaciji, modernizaciji europske industrijske osnove i promicanju okvira tržišnog natjecanja za industriju EU-a.

Važnost izazova koji se nalaze pred europskom budućnošću zahtijevaju pažnju i vođenje politike na najvišoj političkoj razini, razini Europskog vijeća. Ovo je od vitalne važnosti za osiguravanje usklađenosti i prioritizacije svih instrumenta koje EU ima na raspolaganju. Industrijska strategija ne može se provesti u praksi kao izolirana politika jer djeluje na brojna druga područja politike s kojima se preklapaju njezini učinci.

Stoga Komisija poziva države članice da prepoznaju središnju važnost industrije za poticanje konkurentnosti i održivog rasta u Europi i za sustavno razmatranje konkurentnosti u svim područjima politike.

Zbog toga Komisija smatra da je potrebno težiti sljedećim prioritetima u svrhu podrške konkurentnosti europske industrije:

· Nastavljanje s produbljivanjem usmjeravanja industrijske konkurentnosti u ostala područja politike kako bi se održala konkurentnost ekonomije EU-a, uzevši u obzir važnost doprinosa industrijske konkurentnosti učinkovitosti cjelokupne konkurentnosti EU-a. Na primjer, posebnu pažnju treba posvetiti porastu produktivnosti poslovnih usluga kako bi porasla industrijska konkurentnost i konkurentnost ekonomije EU-a općenito.

· Maksimiziranje mogućnosti unutarnjeg tržišta razvojem potrebne infrastrukture, ponudom stabilnog, pojednostavljenog i predvidivog regulatornog okvira povoljnog za poduzetništvo i inovacije, integriranje tržišta kapitala, poboljšavanje mogućnosti za osposobljavanje i mobilnost građana i upotpunjavanje unutarnjeg tržišta za usluge kao glavnog čimbenika koji doprinosi industrijskoj konkurentnosti.

· Odlučno provođenje instrumenata regionalnog razvoja nacionalnim i europskim instrumentima kao podrška inovacijama, vještinama i poduzetništvu kako bi došlo do promjene u industriji i podizanja konkurentnosti ekonomije EU-a.

· Kako bi se ohrabrilo investiranje, poduzeća trebaju pristup ključnim inputima, a posebno energiji i sirovinama po pristupačnim cijenama koje odražavaju međunarodne uvjete cijene. Nacrt i provedba instrumenata politike za različite ciljeve i na razini EU-a i na nacionalnoj razini ne smije rezultirati iskrivljenjem cijene koje podrazumijeva neproporcionalno više relativne cijene za te inpute. Treba poduzeti i aktivnosti na unutarnjem tržištu te na međunarodnoj razini kako bi se osigurala adekvatna opskrba ovim inputima, kao i povećala učinkovitost resursa i energije te smanjio otpad..

· Učiniti sve kako bi se olakšala integracija tvrtki iz EU-a u globalne lance vrijednosti da se poveća njihova konkurentnost i osigura pristup globalnim tržištima pod povoljnijim uvjetima tržišnog natjecanja.

Konačno, cilj revitalizacije gospodarstva EU-a zahtijeva prihvaćanje napora reindustrijalizacije u skladu s težnjama Komisije za podizanjem doprinosa industrije BDP-u na 20 % do 2020.

[1] Rueda-Cantuche, José M.a, Sousa, Nb, Andreoni, Va. i Arto, I. „Jedinstveno tržište kao pokretač rasta zaposlenosti kroz vanjsku trgovinu”, Zajednički istraživački centar, Sevilla, 2012. U ovoj komunikaciji proizvodnja se odnosi na odjeljak C i pododjeljke 10. do 33. klasifikacije NACE revizija 2. Industrija se odnosi na širi skup aktivnosti, uključujući rudarstvo i vađenje kamena te energetske aktivnosti.

[2] Procjena na temelju trgovinskih statistika Eurostata. Ova se brojka odnosi samo na proizvedena dobra pa stoga ne uključuje trgovinske tokove energije i sirovina, u čemu EU ima trgovinski deficit.

[3] Treba napomenuti da, iako je od 2007. udio proizvodnje u BDP-u porastao u nekim zemljama (Slovačka, Litva, Austrija, Njemačka i Nizozemska), u ostalima se smanjio.

[4] Europsko izvješće o konkurentnosti 2013. „Na putu prema reindustrijalizaciji vođenoj znanjem” na http://ec.europa.eu/enterprise/policies/industrial-competitiveness/competitiveness-analysis/european-competitiveness-report/files/eu-2013-eur-comp-rep_en.pdf i „Konkurentnost država članica i primjena industrijske politike EU-a” na http://ec.europa.eu/enterprise/policies/industrial-competitiveness/monitoring-member-states/files/scoreboard-2013_en.pdf.

[5] I za električnu energiju i plin razlika cijena u odnosu na vanjske konkurente (uz glavnu iznimku Japana) je u porastu.

[6] COM(2012) 582 završna verzija „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” od 10.10.2012 i COM(2010) 614 završna verzija „Integrirana industrijska politika za eru globalizacije koja u središnji plan stavlja konkurentnost i održivost” od 28.10.2010. Više država članica, uključujući Francusku, Španjolsku, Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu, isto je tako u nedavnim godinama utvrdilo industrijske politike ili strategije na nacionalnim i regionalnim razinama.

[7] Ti bi zajednički dogovoreni ugovorni odnosi među državama članicama mogli podržati provedbu odgovarajućih aspekata industrijske politike koja odražava prioritete gospodarske politike prepoznate u zajedničkoj analizi Europskog vijeća o gospodarskom stanju u državama članicama i europodručju kao takvom na temelju preporuka specifičnih za pojedine države.

[8] Paket predstavlja velik korak naprijed u stvaranju funkcionalnoga jedinstvenog europskog željezničkog područja, u kojem standardizirani vlakovi i željezničke komponente postupno zamjenjuju širok raspon posebno prilagođenih željezničkih vozila, a postupci odobrenja željezničkih vozila su pojednostavljeni. Zajedničko poduzeće Shift2Rail podržat će taj postupak objedinjavanjem javnih i privatnih sredstava kako bi se ubrzao razvoj i uvođenje novih tehnologija i rješenja.

[9] U sektoru cestovnog prijevoza tereta za daljnje otvaranje tržišta potrebno je bolje provođenje odredaba o pristupu tržištu. Usklađivanje sigurnosnih i tehničkih propisa o cestovnom prijevozu tereta već je obavljeno, čime je pripremljen teren za moguću liberalizaciju tog sektora na razini EU-a.

[10] 14. listopada 2013. Komisija je usvojila popis 248 ključnih projekata energetske infrastrukture, koji će na temelju novih smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu (TEN-E) imati koristi od bržeg i učinkovitijeg postupka izdavanja dozvola i poboljšanoga regulatornog tretmana. Osim toga, Vijeće i Europski parlament u prosincu 2013. složili su se o stvaranju Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), fonda od 33,2 milijarde EUR za financiranje i privlačenje ulaganja kako bi se poboljšale europske prometne, energetske i digitalne mreže. CEF-om će se podržati stvaranje ekološki održivih međusobno povezanih mreža visokih performansi širom Europe. U okviru CEF-a, 5,85 milijardi EUR dodijeljeno je transeuropskoj energetskoj infrastrukturi za razdoblje 2014. – 2020., što će doprinijeti integraciji tržišta i sigurnosti opskrbe energetskog sustava EU-a.

[11] COM(2013) 18 završna verzija od 24.1.2014. – „Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva.”

[12] Komunikacija Komisije COM(2014)25 završna verzija od 22.1.2014. „Vizija unutarnjeg tržišta proizvoda” od 22.1.2014.

[13] Tom se inicijativom predlažu zajedničke metode za mjerenje ekološke uspješnosti proizvoda i organizacija. Pružanjem usporedivih i pouzdanih ekoloških informacija o proizvodima olakšat će se integracija tržišta tih dobara širom EU-a.

[14] Izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta na http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2013:0785:FIN:EN:PDF

[15] Komunikacija od 8. lipnja 2012. (COM (2012)261 završna verzija „Partnerstvo za novi rast u uslugama 2012. – 2015.)”

[16] U izvješću Svjetske banke „Doing business” iz 2008. osam država članica nalazi se među najboljih 20, a tri od njih među najboljih 10. 2013. samo je šest država članica bilo među najboljih 20, a dvije među najboljih 10.

[17] Vidi Zaključke vijeća za konkurentnost od 2. – 3. prosinca 2013.

[18] Osim toga, poduzimaju se druge inicijative za lakšu implementaciju propisa u pojedinim područjima. Na primjer, zakonodavstvo EU-a o otpadu pregledava se kako bi se učinilo jasnijim i lakše provedivim te kako bi se olakšalo recikliranje sekundarnih sirovina.

[19] Vidi predstojeći Radni dokument osoblja „Napredak proizvodnje – napredak Europe”

[20] Za opis i tumačenje kaskadnog načela vidi

http://ec.europa.eu/research/bioeconomy/pdf/201202_commision_staff_working.pdf – Radni dokument osoblja Komisije koji je prateći dokument Komunikacije Komisije o strategiji bioekonomije – vidi str. 25 – 26, odlomak 2. odjeljak 1.3.3.1. i                http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+REPORT+A7-2013-0201+0+DOC+PDF+V0//EN – Mišljenje Europe o Komunikaciji Komisije o strategiji bioekonomije – vidi članak 28 na str. 6. i 7.

[21] Komisija je nedavno odabrala dva projekta pametnih mreža kao projekte od zajedničkog interesa za transeuropsku energetsku infrastrukturu.

[22] Europska Direktiva 2011/7/EU o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama od 16. veljače 2011. na http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2011:048:0001:0010:en:PDF

[23] Ove cijene nisu korigirane prema razlikama u kvaliteti, s obzirom na to da je opskrba električnom energijom u EU-u pouzdanija i dolazi do manjeg broja prekida opskrbom nego u navedenim zemljama.

[24] COM (2014) 21 završna verzija od 22. siječnja 2014. „Cijene i troškovi energije u Europi”. Vidi tu Komunikaciju za detaljan prikaz razvoja troškova i cijena energije.

[25] COM(2014) 15 završna verzija „Okvira politike za klimu i energiju u razdoblju 2020. – 2030.”, COM(2014) 20 završna verzija „Prijedloga Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi i djelovanju rezervi za tržišnu stabilnost za Unijin sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova o izmjeni Direktive 2003/87/EZ”, COM(2014) 23 završna verzija, „O istraživanju i proizvodnji ugljikovodika (kao što je plin iz škriljevca) uz uporabu hidrauličkog frakturiranja visokog volumena u EU-u” i C(2014) 267 završna verzija „Preporuke Komisije o minimalnim načelima za istraživanje i proizvodnju ugljikovodika (kao što je plin iz škriljevca) uz uporabu hidrauličkog frakturiranja visokog volumena u EU-u”, svi od 22. 1. 2014.

[26] Materijalni troškovi predstavljaju prosječno više od 40 % troškova proizvodnje prema VDI-jevoj (Udruženje njemačkih inženjera) „Strukturi troškova proizvodnog sektora”. Procjenjuje se da poboljšanje učinkovitosti resursa može smanjiti potrebe za materijalnim faktorima za 17 do 24 % do XX datumXXXX. Vidi „Makroekonomsko modeliranje održivog razvoja i poveznice između ekonomije i okoliša” (2011), GWS et al za Komisiju na   http://ec.europa.eu/environment/enveco/studies_modelling/pdf/report_macroeconomic.pdf

[27] U kontekstu drugog stupa Inicijative o sirovinama Komisija će 2014. objaviti Izvješće o indikatorima nacionalne politike o mineralima o djelovanju država članica na području izdavanja dozvola i planiranja korištenja zemljišta kao i pokretanja javne rasprave kako bi sve zainteresirane strane preispitale političke opcije u cilju mogućeg usklađivanja nekih aspekata postupaka izdavanja dozvola i planiranja korištenja zemljišta.

[28] Vidi odjeljke o kemikalijama i industrijama temeljenima na šumama u popratnom Radnom dokumentu osoblja.

[29] Vidi Prijedlog za Preporuku Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo, od 4. prosinca 2013., COM(2013) 857 završna verzija

[30] COM(2012) 669 završna verzija, „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: Ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” od 20. studenoga 2012.

[31] Zapošljavanje i društveni aspekti iščekivanja promjene i restrukturiranja obrađeni su u Komunikaciji Komisije od 13. prosinca 2013. (COM/2013) 882 završna verzija).

[32] Za poseban potencijal „zelenog rasta” vidi COM(2012) 494 završna verzija „Plavi rast – mogućnosti za morski i pomorski održivi rast” od 13.9.2012.

[33] Ovi će prijedlozi biti usklađeni i upotpunit će druge aktivnosti u pripremi u području pravosuđa kako bi se olakšale prekogranični oporavci od dugovanja. U tom području i kao nastavak Komunikacije o „Novom pristupu poslovnom neuspjehu i insolventnosti” iz 2012., minimalni standardi dopustit će tvrtkama s financijskim teškoćama da učinkovito restrukturiraju svoje dugove i izbjegnu insolventnost.

[34] COM(2012) 124 završna verzija od 21.3.2012., Prijedlog Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o pristupu proizvoda i usluga iz trećih zemalja na unutarnje tržište Unije u javnoj nabavi i postupci koji podržavaju pregovore o pristupu proizvoda i usluga Unije na tržište javne nabave trećih zemalja.