OBRAZLOŽENJE

1. Kontekst prijedloga

Razlozi i ciljevi prijedloga

Uredbom (EU) br. 260/2012 utvrđuju se tehnički i poslovni zahtjevi za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima te je ona važna sastavnica uspostave jedinstvenog područja platnog prometa u eurima (SEPA). Tom se Uredbom 1. veljače 2014. utvrđuje kao krajnji rok u europodručju za prijelaz nacionalnih i unutareuropskih kreditnih transfera i izravnih terećenja u eurima na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e.  

Prema najnovijim statističkim podacima Europske središnje banke (ESB), ukupna stopa prijelaza u europodručju za kreditne transfere unutar SEPA-e povećala se s 59,87 % u listopadu 2013. na 64,1 % u studenome, dok se ukupna stopa prijelaza za izravna terećenja unutar SEPA-e povećala s 11,52 % u listopadu na 26 % u studenome. Unatoč višestrukim naporima Komisije usmjerenima jačanju svijesti među nadležnim tijelima država članica i snažnim kampanjama u pogledu prijelaza na SEPA-u koje su provodile Europska središnja banka i mnoge države članice, mala i srednja poduzeća, manje javne uprave i tijela lokalne vlasti i dalje su najmanje spremni za stvarni prijelaz. Čini se da se komunikacijskim naporima bankovnog sektora usmjerenima prema malim i srednjim poduzećima te nacionalnim informativnim kampanjama nisu ostvarili očekivani rezultati ili barem ne u očekivanoj mjeri.  

Uzimajući u obzir sporost prijelaza za kreditne transfere unutar SEPA-e u nekim državama članicama te za izravna terećenja unutar SEPA-e u većini država članica, mala je vjerojatnost da će se prijelaz na SEPA-u završiti u potpunosti 1. veljače 2014. Međutim, zbog pravno utvrđenog krajnjeg roka banke i ostali pružatelji platnih usluga vjerojatno će nakon tog datuma odbijati obradu naslijeđenih plaćanja koja nisu usklađena sa SEPA-om. Zbog izostanka potpunog prijelaza na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e ne mogu se isključiti problemi s plaćanjima koji mogu uzrokovati kašnjenja u plaćanjima ili poremećaje na tržištu. Ti bi problemi mogli utjecati na sve korisnike platnih usluga, a posebice na mala i srednja poduzeća i potrošače. 

Zbog tog važnog pravnog problema i potencijalno teških posljedica za građane i poduzeća Komisija predlaže izmjenu Uredbe (EU) br. 260/2012 uvođenjem klauzule o stečenim pravima kojom se bankama i ostalim pružateljima platnih usluga omogućuje i da nakon 1. veljače 2014. nastave, u razdoblju od šest mjeseci, obrađivati neusklađena plaćanja na temelju naslijeđenih platnih shema zajedno s kreditnim transferima unutar SEPA-e i izravnim terećenjima unutar SEPA-e. Jasnim izvještavanjem o tim izmjenama korisnicima platnih usluga jamči se da će se njihova plaćanja obrađivati i nakon 1. veljače 2014. te se onima koji još nisu migrirali na SEPA-u omogućuje da to učine čim prije.  Krajnji rok nije izmijenjen, a klauzula o stečenim pravima iznimna je jednokratna mjera. Uzimajući u obzir sve okolnosti, trebaju se nastaviti postojeće informativne kampanje o prijelazu na SEPA-u. Nakon što se završi razdoblje važenja stečenih prava, Komisija će odlučno poduzeti potrebne korake kako bi osigurala da države članice cjelovito primjenjuju zakonodavstvo EU-a.

O toj je inicijativi 19. prosinca 2013. provedeno savjetovanje sa sudionicima sastanka na visokoj razini o SEPA-i na kojem su se okupili visoki dužnosnici Europske središnje banke i članovi odbora središnjih banaka Eurosustava. 

S obzirom na sve prethodno navedeno i uzimajući u obzir vrlo kratko razdoblje preostalo do 1. veljače 2014., Europski parlament i Vijeće trebali bi po hitnom postupku donijeti ovu Uredbu te bi ona trebala bez odgode stupiti na snagu. Uredba je potrebna kako bi se izbjegla pravna nesigurnost banaka i ostalih pružatelja platnih usluga te poduzetnika i potrošača jer bi na temelju Uredbe (EU) br. 260/2012 pružatelji platnih usluga morali nakon tog datuma odbiti obraditi plaćanja u eurima koja nisu u skladu sa zahtjevima za SEPA-u.  Bez hitnog donošenja predložene Uredbe mogući su ozbiljni pravni i tehnički rizici za platne transakcije počevši od 1. veljače 2014.   

Opći kontekst

Uredba (EU) br. 260/2012 stupila je na snagu 31. ožujka 2012., čime su sudionici na tržištu dobili dvije godine za prilagodbu svojih platnih postupaka zahtjevima za SEPA-u za kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e. Tijekom te dvije godine Komisija i Europska središnja banka, zajedno s nacionalnim javnim tijelima, pomno su pratile napredak prijelaza na SEPA-u. ESB je redovito objavljivao izvješća o napretku prijelaza na SEPA-u. Održano je nekoliko sastanaka odbora za SEPA-u na kojima je Komisija o postupku prijelaza raspravljala s predstavnicima tržišta plaćanja na strani ponude i potražnje, inzistirajući na potrebi da se poboljša komunikacija prema pružateljima platnih usluga kao i prema svim kategorijama korisnika platnih usluga (poduzeća uključujući mala i srednja poduzeća, javne uprave, potrošači itd.). Komisija je 30. ožujka 2012. organizirala posebnu radionicu o tumačenju Uredbe (EU) br. 260/2012 s tehničkim stručnjacima odbora za SEPA-u, a zatim i 12. srpnja 2013. s predstavnicima država članica. Komisija je 17. travnja 2013. uspostavila i skupinu tehničkih stručnjaka za SEPA-u.  Nadalje, Komisija je o napretku raspravljala u okviru Foruma EU-a o SEPA-i, koji se održava svake dvije godine, te s predstavnicima država članica u okviru odbora za plaćanja. Prijelaz na SEPA-u bio je redovito uvršten na dnevni red mnogih tehničkih sastanaka ESB-a s predstavnicima nacionalnih središnjih banaka, kao i nekih foruma s predstavnicima bankovnog sektora.

Zbog niskih stopa prijelaza koje je ESB objavio u izvješću o prijelazu na SEPA-u iz ožujka 2013., Vijeće ECOFIN-a održano 14. svibnja 2013. donijelo je sveobuhvatne zaključke Vijeća u kojima se naglašava važnost prijelaza na SEPA-u te kojima se države članice i sudionici na tržištu pozivaju da aktivno podupru i ubrzaju postupak prijelaza na SEPA-u poduzimanjem odgovarajućih mjera. Na temelju zaključaka Vijeća ECOFIN-a ministrima financija i guvernerima nacionalnih središnjih banaka poslano je 15. svibnja 2013. zajedničko pismo Komisije i ESB-a u kojem se isto naglašava važnost prijelaza na SEPA-u i hitna potreba za djelovanjem na nacionalnoj razini.

2. Rezultati savjetovanja sa zainteresiranim stranama i ocjene učinka 

2.1. Prosljeđivanje prijedloga nacionalnim parlamentima

Nacrti zakonodavnih akata, uključujući prijedloge Komisije, dostavljeni Europskom parlamentu i Vijeću moraju se proslijediti nacionalnim parlamentima u skladu s Protokolom (br. 1) o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženim Ugovorima.

Na temelju članka 4. Protokola, od trenutka kada nacrt zakonodavnog akta postane dostupan nacionalnim parlamentima do datuma kada se uvrštava na privremeni dnevni red Vijeća radi njegova donošenja ili donošenja stajališta u okviru zakonodavnog postupka mora proći osam tjedana.

No na temelju članka 4. u slučajevima hitnosti moguća su izuzeća za koja se razlozi moraju navesti u aktu ili stajalištu Vijeća. Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da iz prethodno objašnjenih razloga hitno uzmu u obzir navedeni prijedlog.

2.2. Savjetovanje sa zainteresiranim stranama i ocjena učinka

Uzimajući u obzir niske stope prijelaza koje je ESB objavio u prosincu 2013., Komisija i ESB analizirale su vjerojatnost potpunog završetka prijelaza na SEPA-u do 1. veljače 2014. Utvrđeno je da za to postoji mala vjerojatnost unatoč činjenici da je nekoliko velikih korisnika platnih usluga, kao što su komunalna poduzeća s većim plaćanjima, najavilo da će prijeći na SEPA-u neposredno prije krajnjeg roka.  

Iako je teško procijeniti broj sudionika na tržištu koji do pravno utvrđenog krajnjeg roka neće biti usklađeni sa SEPA-om, jasno je da se posebice u pogledu izravnih terećenja unutar SEPA-e stopa prijelaza nigdje neće približiti razini od 100 %. 

Banke i ostali pružatelji platnih usluga vjerojatno će od 1. veljače 2014. odbijati obradu plaćanja koja nisu usklađena sa SEPA-om. Najveći rizik u pogledu izostanka prijelaza odnosi se na mala i srednja poduzeća, od kojih mnoga još uvijek nisu migrirala.  Uzimajući u obzir taj rizik, ESB je analizirao moguće scenarije i njihove učinke iznoseći i moguća rješenja problema. S tehničke strane, pružatelji platnih usluga mogli bi i dalje na temelju naslijeđenih shema obrađivati neusklađena plaćanja. Nadalje, trebalo bi odrediti sudionike na tržištu koji još uvijek nisu usklađeni sa SEPA-om te ih na odgovarajući način izvijestiti o učinkovitom načinu prijelaza na SEPA-u.

Iako bi s tehničke strane sudionici na tržištu mogli uz pomoć nadzornih tijela provesti prijelazna rješenja mogućih problema s prijelazom nakon 1. veljače 2014., postoji stvarni rizik da bi ta nezadovoljavajuća situacija mogla zbunjivati potrošače i ostale korisnike platnih usluga te bi mogla uzrokovati pravnu nesigurnost za pružatelje platnih usluga koji posluju sa sudionicima na tržištu koji (još uvijek) nisu proveli ta prijelazna rješenja.    Među sudionike na tržištu koji nisu usklađeni sa SEPA-om ubrajaju se mnoga mala i srednja poduzeća. Činjenica da banke možda neće obrađivati njihova naslijeđena plaćanja nakon 1. veljače 2014. mogla bi naštetiti ugledu Eurosustava kao cjeline. Mala je vjerojatnost da će se prijelazna rješenja, čak i ako su tehnički izvediva, provesti navrijeme.

Kako bi se izbjegli nepotrebni poremećaji u plaćanjima uzrokovani neusklađenosti sa SEPA-om te kako bi se svim sudionicima na tržištu jamčila pravna sigurnost, Komisija smatra da je opravdan prijedlog da se i nakon 1. veljače 2014. u razdoblju od šest mjeseci dopusti istodobno postojanje nacionalnih naslijeđenih shema i sustava kreditnih transfera unutar SEPA-e i izravnih terećenja unutar SEPA-e. Trajanje tog prijelaznog razdoblja trebalo bi biti razmjerno. Cilj bi bio nastaviti poticati sudionike na tržištu da što prije migriraju uz istodobno jamčenje pravne sigurnosti i ograničavanje troškova istovremene primjene dvaju platnih sustava za pružatelje platnih usluga. Pružatelji platnih usluga koji su već prešli na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e mogu razmotriti pružanje usluga konverzije sudionicima na tržištu koji još uvijek nisu migrirali. Države članice trebale bi se tijekom prijelaznog razdoblja suzdržati od primjene sankcija na pružatelje platnih usluga koji obrađuju neusklađena plaćanja i na korisnike platnih usluga koji još uvijek nisu (potpuno) migrirali.

Uvođenjem iznimnog i jednokratnog dodatnog razdoblja u kojem će se dopustiti obrada naslijeđenih plaćanja omogućit će se i postupan prijelaz. S obzirom na to da se bliži rok, neki veći pružatelji komunalnih usluga najavili su da će migrirati neposredno prije postojećeg krajnjeg roka 1. veljače 2014. To bi moglo uzrokovati određene zastoje, posebice na razini pružatelja platnih usluga i prodavatelja softvera, koji se mogu suočiti s određenim ograničenjima u pogledu kapaciteta.

Uzimajući u obzir postojeće podatke o prijelazu i očekivanu brzinu prijelaza, šestomjesečno razdoblje važenja stečenih prava do 1. kolovoza 2014. smatra se primjerenim. U tom će razdoblju Komisija i ESB, zajedno s nacionalnim tijelima, i dalje pratiti postupak prijelaza te će po potrebi poduzimati dodatne mjere.

Uz ovaj prijedlog ne prilaže se posebna ocjena učinka zbog toga jer je ocjena učinka već provedena za Uredbu (EU) br. 260/2012. Ovim se prijedlogom ne mijenja sadržaj Uredbe te se poduzećima ne nameću nove obveze. Jedini mu je cilj uvođenje prijelaznog razdoblja nakon krajnjeg roka utvrđenog člankom 6. stavcima 1. i 2. Uredbe kako bi se izbjegla pravna nesigurnost za nadzorna tijela, pružatelje platnih usluga, poduzetnike i potrošače.

3. Pravni elementi prijedloga

Komisija predlaže izmjenu Uredbe (EU) br. 260/2012 uvođenjem klauzule o stečenim pravima kojom će se bankama i ostalim pružateljima platnih usluga omogućiti da do 1. kolovoza 2014. nastave obrađivati neusklađena plaćanja na temelju postojećih naslijeđenih platnih shema zajedno s kreditnim transferima unutar SEPA-e i izravnim terećenjima unutar SEPA-e. Tom se izmjenom osigurava da sudionici na tržištu koji nisu spremni za SEPA-u do 1. veljače 2014. mogu nastaviti izvršavati plaćanja te se izbjegavaju nepogodnosti za potrošače. 

Prijedlogom se predviđa primjena izmjene od 31. siječnja 2014. Tom se odredbom osigurava i retroaktivna primjena u slučaju da Europski parlament i Vijeće ne donesu prijedlog prije 1. veljače, već nakon tog datuma. Time će se izbjeći zakonodavna praznina s početkom od 1. veljače 2014. kojom bi se uzrokovala pravna nesigurnost. 

Uvođenje prijelaznog razdoblja za postupno ukidanje starih sustava smatra se iznimnom mjerom koja se neće dodatno produžiti. Ne dovodeći u pitanje različita izuzeća utvrđena člankom 16. Uredbe (EU) br. 260/2012, svi sudionici na tržištu moraju do 1. kolovoza 2014. biti usklađeni sa zahtjevima za SEPA-u.

4. Posljedice za proračun

Uredba nema proračunski učinak za Komisiju.

2013/0449 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 260/2012 o prijelazu na kreditne transfere i izravna terećenja na razini cijele Unije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. ,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora[1],

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke[2],

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom[3],

budući da:

(1)       Zajedno s Uredbom (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća[4] Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća[5] važna je sastavnica uspostave jedinstvenog područja platnog prometa u eurima (SEPA) u okviru kojeg se ne razlikuju prekogranična i nacionalna plaćanja u eurima. Glavni je cilj Uredbe (EU) br. 260/2012 prijelaz s nacionalnih shema za kreditne transfera i izravna terećenja na usklađene sheme za kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e, među ostalim osiguravajući građanima Unije jedinstveni međunarodni broj bankovnog računa (IBAN) koji se može koristiti za sve kreditne transfere i izravna terećenja u eurima unutar SEPA-e.

(2)       Uredbom (EU) br. 260/2012 predviđena je provedba prijelaza na SEPA-u do 1. veljače 2014. kako bi se pružateljima platnih usluga i korisnicima platnih usluga osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu njihovih postupaka tehničkim zahtjevima koje podrazumijeva prijelaz na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e. 

(3)       Nakon donošenja Uredbe (EU) br. 260/2012, Komisija i Europska središnja banka pomno prate napredak prijelaza na SEPA-u. Održano je nekoliko sastanaka s državama članicama, nacionalnim javnim tijelima i sudionicima na tržištu. Europska središnja banka redovito je objavljivala izvješća o napretku prijelaza na SEPA-u na temelju podataka o plaćanjima koje su prikupile nacionalne središnje banke. U tim se izvješćima navodi da u određenom broju država članica u europodručju stope prijelaza za kreditne transfere unutar SEPA-e trenutačno iznose gotovo 100 %. Velika većina pružatelja platnih usluga izvijestila je da su se već uskladili sa SEPA-om.  Međutim, u nekim drugim državama članicama stope prijelaza manje su od očekivanih. To se posebice odnosi na izravna terećenja unutar SEPA-e.

(4)       U svibnju 2013. Vijeće ECOFIN-a u svojim je zaključcima[6]  ponovno naglasilo važnost prijelaza na SEPA-u. Utvrđeno je da prijelaz na SEPA-u nije ni približno završen te da će svi sudionici na tržištu morati poduzeti neodgodive napore kako bi se navrijeme završio prijelaz na SEPA-u. Donesen je akcijski plan u kojem se trgovci, poduzeća, mala i srednja poduzeća i javne uprave pozivaju da bez odgode poduzmu potrebne konkretne interne mjere u cilju prilagodbe svojih postupaka te kako bi klijente obavijestili o njihovu IBAN-u. 

(5)       Unatoč značajnim naporima koje su posljednjih mjeseci poduzeli Europska središnja banka, države članice, njihova nacionalna javna tijela i razni sudionici na tržištu, najnoviji statistički podaci o prijelazu pokazuju da se u europodručju ukupna stopa prijelaza na kreditne transfere unutar SEPA-e povećala s 40 % u lipnju na oko 64 % u studenome, dok je ukupna stopa prijelaza na izravna terećenja unutar SEPA-e dosegla tek 26 %. Iako nacionalni podaci upućuju na značajan napredak ostvaren u nekoliko država članica, stope prijelaza u značajnom broju država članica još uvijek su znatno niže od očekivanih.  S obzirom na trenutačnu manju brzinu prijelaza u tim državama članicama, mala je vjerojatnost da će se svi sudionici na tržištu uskladiti sa SEPA-om do 1. veljače 2014. 

(6)       Od 1. veljače 2014. banke i ostali pružatelji platnih usluga morat će zbog pravnih obveza odbiti obradu kreditnih transfera ili izravnih terećenja koja nisu usklađena sa SEPA-om iako bi, kao što je trenutačno i slučaj, mogli tehnički nastaviti obradu tih plaćanja korištenjem postojećih naslijeđenih platnih shema zajedno s kreditnim transferima unutar SEPA-e i izravnim terećenjima unutar SEPA-e. Ako se ne ostvari potpuni prijelaz na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e, ne mogu se isključiti problemi s plaćanjima koji mogu uzrokovati kašnjenja s plaćanjima. To bi moglo imati utjecaj na sve korisnike platnih usluga, a posebno na mala i srednja poduzeća i potrošače.

(7)       Ključno je izbjeći nepotrebne poremećaje u plaćanjima uzrokovane činjenicom da se prijelaz na SEPA-u nije u potpunosti završio do 1. veljače 2014. Stoga bi se pružateljima platnih usluga trebalo u ograničenom razdoblju omogućiti da nastave obradu platnih transakcija korištenjem naslijeđenih shema zajedno sa shemama za kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e, kao što trenutačno i čine. Stoga se treba uvesti prijelazno razdoblje kojim se omogućuje nastavak istodobne obrade plaćanja u različitim oblicima. Uzimajući u obzir postojeće podatke o prijelazu i očekivanu brzinu prijelaza, primjereno je jednokratno dodatno šestomjesečno prijelazno razdoblje. Nastavak primjene naslijeđenih sustava koji nisu usklađeni sa SEPA-om smatra se iznimnom mjerom te bi stoga trebao trajati što kraće jer je potreban brz i sveobuhvatni prijelaz kako bi se iskoristile sve pogodnosti integriranog tržišta plaćanja. Važno je i vremenski ograničiti troškove istovremene primjene naslijeđenih platnih shema i sustava SEPA za pružatelje platnih usluga.  Pružatelji platnih usluga koji su već potpuno prešli na SEPA-u mogli bi u prijelaznom razdoblju razmotriti pružanje usluga konverzije korisnicima platnih usluga koji još nisu migrirali. Tijekom prijelaznog razdoblja države članice trebale bi se suzdržati od primjene sankcija na pružatelje platnih usluga koji obrađuju neusklađena plaćanja i na korisnike platnih usluga koji još nisu migrirali.

(8)       Nekoliko većih korisnika instrumenata izravnog terećenja već su najavili da će migrirati neposredno prije krajnjeg roka. Svaka odgoda projekata prijelaza mogla bi uzrokovati privremeno opterećenje u pogledu uplata i novčanih tokova te stoga i razina riznice dotičnog poduzeća. Odgoda prijelaza koja bi imala tako veliki obuhvat mogla bi uzrokovati i određene zastoje, posebice na razini banaka i prodavatelja softvera koji bi se mogli suočiti s određenim ograničenjima u pogledu kapaciteta. Dodatno razdoblje za postupno uvođenje novog sustava omogućilo bi primjenu postupnog pristupa.  Sudionici na tržištu koji još uvijek nisu počeli provoditi potrebne prilagodbe za usklađivanje sa SEPA-om pozivaju se da to učine čim prije. Sudionici na tržištu koji su već počeli prilagođavati svoje postupke plaćanja trebaju završiti prijelaz čim je prije moguće.

(9)       Uzimajući u obzir sveukupni cilj ostvarenja provedbe koordiniranog i integriranog prijelaza, primjereno je da se prijelazno razdoblje primjenjuje na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e. Različita prijelazna razdoblja za kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e zbunjivala bi potrošače, pružatelje platnih usluga, mala i srednja poduzeća te ostale korisnike platnih usluga.

(10)     Radi pravne sigurnosti i u cilju izbjegavanja prekida primjene Uredbe (EU) br. 260/2012, potrebno je da ova Uredba hitno stupi na snagu te da se počne primjenjivati od 31. siječnja 2014.

(11)     Uredbu (EU) br. 260/2012 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 16. Uredbe (EZ) br. 260/2012 stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Neovisno o članku 6. stavcima 1. i 2. pružatelji platnih usluga mogu do 1. kolovoza 2014. nastaviti obrađivati platne transakcije u eurima u oblicima koji se razlikuju od onih koji su potrebni za kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e.

Države članice tek od 2. kolovoza 2014. primjenjuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje članka 6. stavaka 1. i 2., utvrđenima u skladu s člankom 11.

Odstupajući od odredaba članka 6. stavaka 1. i 2., države članice mogu dopustiti pružateljima platnih usluga da do 1. veljače 2016. korisnicima platnih usluga pružaju usluge konverzije za nacionalne platne transakcije, omogućujući korisnicima platnih usluga koji su potrošači da nastave koristiti BBAN umjesto identifikacijske oznake računa za plaćanje, navedene u točki (1)(a) Priloga, pod uvjetom da je osigurana interoperabilnost tehničkim pretvaranjem na siguran način platiteljevog BBAN-a i BBAN-a primatelja plaćanja u odgovarajuću identifikacijsku oznaku računa za plaćanje navedenu u točki (1)(a) Priloga. Ta identifikacijska oznaka računa za plaćanje dostavlja se korisniku platnih usluga koji izdaje nalog, po potrebi, prije izvršenja plaćanja. U takvom slučaju pružatelji platnih usluga ne zaračunavaju korisniku platnih usluga nikakve troškove ili druge naknade koje su izravno ili neizravno povezane s tim uslugama konverzije.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 31. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament                                  Za Vijeće

Predsjednik                                                    Predsjednik

[1]               SL C, , str. .

[2]               SL C, , str. .

[3]              

[4]               Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001 (SL L 266, 9.10.2009., str. 11.).

[5]               Uredba (EZ) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009.(SL L 94, 30.3.2012., str. 22.)

[6]               http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ecofin/137122.pdf