Prijedlog UREDBE VIJEĆA o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja /* COM/2013/0534 final - 2013/0255 (APP) */
OBRAZLOŽENJE
1.
KONTEKST PRIJEDLOGA
Progon kaznenih djela protiv proračuna
EU-a sada je u isključvoj nadležnosti država članica i Unija u tome
području nema nikakvu nadležnost. Iako je njihova potencijalna šteta
velika, nadležna nacionalna tijela ne istražuju uvijek ta kaznena dijela i ne
progone njihove počinitelje zbog ograničenih sredstava. Zbog toga su
nacionalni pravosudni napori često fragmentirani u tome području i
nadležna tijela često zanemaruju prekograničnu dimenziju tih kaznenih
djela. Dok bi rješavanje prekograničnih
slučajeva prijevare zahtijevalo koordinirane i učinkovite istrage i
progon na europskoj razini, trenutačne razine razmjene informacija i
koordinacije nisu dovoljne da bi se to ostvarilo, unatoč intenziviranim
naporima tijjela Unije, kao što su Eurojust, Europol i Europski ured za borbu
protiv prijevara (OLAF). Koordinacija, suradnja i razmjena informacija nailaze
na brojne probleme i ograničenja zbog podjele odgovornosti između
tijela koja pripadaju različim teritorijalnim i funkcionalnim
nadležnostima. Svakodnevno se na različitim razinama i između
različitih tijela javljaju nedostaci u pravosudnim naporima za borbu
protiv prijevare i oni predstavljaju veliku prepreku učinkovitim istragama
i progonu kaznenih dijela koja utječu na financijske interese Unije. Opća zadaća Eurojusta i Europola
jest olakšati razmjenu informacija i koordinirati nacionalne kaznene istrage i
progone, ali oni nemaju ovlast sami provoditi istrage i progon. Europski ured
za borbu protiv prijevare (OLAF) ima zadaću istraživati prijevaru i
nezakonite aktivnosti koje utječu na EU, ali njegove su ovlasti
ograničene na upravne istrage. Nacionalna pravosudna tijela često
presporo djeluju, stope su kaznenog progona niske, a rezultati ostvareni u
različitim državama članicama diljem Unije su neujednačeni. S
obzirom na sve to, pravosudne aktivnosti koje poduzimaju države članice
protiv prijevare trenutno se ne mogu smatrati učinkovitima, istovjetnima i
odvraćajućima kako se to zahtijeva Ugovorom. Budući da tijela nadležna za kaznene
istrage i progon u državama članicama trenutačno ne mogu postići
jednaku razinu zaštite i provedbe, Unija ne samo da je nadležna već i ima
obavezu djelovati. Članak 325. Ugovora to zahtijeva iz pravne perspektive,
ali uzimajući u obzir posebna pravila Unije koja se primjenjuju na to
područje. Osim toga, Unija najbolje može zaštititi svoje financijske
interese, uključujući progonom kaznenih djela protiv tih interesa. Članak
86. Ugovora pruža nužnu pravu osnovu za takav sustav kaznenog progona na razini
Unije, čija je svrha ispraviti nedostatke postojećeg izvršnog režima
koji se temelji isključivo na nacionalnim naporima te dodati dosljednost i
koordinaciju tim naporima. Cilj je ovog prijedloga uspostaviti Ured
europskog javnog tužitelja te utvrditi njegovu nadležnost i postupke. Njime se
nadopunjuje prethodni zakonodavni prijedlog[1] u kojem se
definiraju kaznena djela i primjenjive sankcije. Ovaj prijedlog čini dio zakonodavnog
paketa i bit će popraćen prijedlogom o reformi Eurojusta.
2.
REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA
I PROCJENE UČINKA
Kako bi pripremila ovu Uredbu, Komisija se
nekoliko puta savjetovala sa zainteresiranim stranama nastavljajući se na
prethodne rasprave o Uredu europskog javnog tužitelja koje traju već više
od desetljeća.[2]
Pripremna savjetovanja u svjetlu ovog prijedloga obuhvatile su glavna pitanja
iz ove Uredbe, uključujući različite mogućnosti u odnosu na
institucionalno, pravno, organizacijsko i operativno ustrojstvo europskog
sustava za istragu i kazneni progon predmetnih kaznenih djela. Početkom 2012. godine objavljena su dva
upitnika i distribuirana putem interneta. Jedan je poslan pravosudnim
stručnjacima, a drugi široj javnosti. Općenito su odgovori na pitanja
o tome treba li poduzimati nove radnje za jačanje materijalnog i
postupovnog okvira za suzbijanje kaznenih djela koja utječu na financijske
interese EU-a bili pozitivni te je izražena potpora za ideju osnovanja Ureda
europskog javnog tužitelja. Utvrđenen je niz podrobnijih prijedloga,
problema i pitanja, posebno o odnosu između Ureda europskog javnog
tužitelja i nacionalnih pravosudnih tijela, o nadležnosti Ureda europskog
javnog tužitelja da usmjerava i koordinira aktivnosti na nacionalnoj razini ili
o mogućnim problemima s usklađenim europskim poslovnicima u
postupcima Ureda europskog javnog tužitelja. Usporedno s tim u nizu država
članica provodila su se istraživanja na terenu kao dio vanjske studije
koja će potrijepiti to izvješće. Osim toga, tijekom 2012. i na
početku 2013. na europskoj je razini održan niz rasprava ili sastanaka: ·
mreža javnih tužitelja ili istovjetnih institucija
na vrhovnim sudovima u državama članicama, Budimpešta, 25. – 26. svibnja 2012., ·
konferencija: Nacrt Ureda europskog javnog
tužitelja? Luksemburg, 13. – 15. lipnja 2012. Konferencija je okupila
stručnjake i predstavnike na visokoj razini iz akademske zajednice,
institucija EU-a i država članica, ·
konzultacijski sastanak potpredsjednice Reding s
državnim odvjetnicima i ravnateljima državnih odvjetništava iz država
članica, Bruxelles, 26. lipnja 2012. Sastanak je omogućio otvorenu
raspravu o posebnim pitanjima o zaštiti financijskih interesa Unije, ·
dana 18. listopada 2012. godine Komisija je
organizirala savjetovanje o pitanjima u vezi s mogućom reformom Eurojusta
na kojem se raspravljalo s predstavnicima država članica o pitanjima
povezanima s uspostavom Ureda europskog javnog tužitelja. Na sastanku je
općenito izražena podrška bliskoj povezanosti između Eurojusta i
Ureda europskog javnog tužitelja, ·
deseta OLAF-ova konferencija o tijelima nadležnima za
kazneni progon prijevare, Berlin, 8. – 9. studenog 2012. predstavljala je
priliku za istraživanje načina na koje nacionalni državni odvjetnici mogu
surađivati s Uredom europskog javnog tužitelja, ako on bude osnovan, ·
na neformalnim savjetovanjima koja su održana 26.
studenog 2012. godine s odvjetnicima obrane (CCBE i ECBA) govorilo se o
postupovnim zaštitnim mehanizmima za osumnjičenike i u tome su pogledu
donesene korisne preporuke, ·
seminar ERA-e „Prema Uredu europskog javnog tužitelja
(UEJT)“, 17. i 18. siječnja 2013., ·
sastanak stručne skupine Komisije o europskoj
kaznenoj politici, Bruxelles, 23.siječnja 2013., ·
daljnje savjetovanje s ECBA-om i CCBE-om, Bruxelles,
9.travnja 2013. Osim toga, tijekom druge polovice 2012. i
početkom 2013. održani su brojni bilateralni sastanci s vlastima država
članica. Komisija je obavila Procjenu učinka
alternativa politike uzimajući u obzir, između ostalog, vanjsku
studiju (Posebni ugovor br. JUST/2011/JPEN/FW/0030.A4) u kojoj su razmotrene
različite mogućnosti koje uključuju uspostavu Ureda europskog
javnog tužitelja. Prema analizi Procjene učinka, osnivanje Ureda europskog
javnog tužitelja kao decentraliziranog integriranog ureda Unije, koji se
oslanja na nacionalne pravosudne sustave, nudi najviše koristi i donosi
najmanje troškova.
3.
PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA
3.1.
Pravna osnova
Pravna osnova za prijedlog jest članak 86.
Ugovora. Prema prvom stavku te odredbe, „Radi suzbijanja kaznenih djela koja
utječu na financijske interese Unije, Vijeće uredbama donesenima u
skladu s posebnim zakonodavnim postupkom može od Eurojusta osnovati Ured
europskog javnog tužitelja. Vijeće odlučuje jednoglasno uz prethodnu
suglasnost Europskog parlamenta”. U drugom se stavku te odredbe definira nadležnost
Ureda europskog javnog tužitelja na sljedeći način: „Ured europskog
javnog tužitelja nadležan je za istragu, kazneni progon i podizanje optužnice,
po potrebi u suradnji s Europolom, protiv počinitelja i supočinitelja
kaznenih djela protiv financijskih interesa Unije, kako je to utvrđeno
uredbom predviđenom člankom 1. On svoju tužiteljsku funkciju u odnosu
na takva kaznena djela obnaša pred nadležnim sudovima država članica“. I
konačno, u trećem stavku članka 86. definira se materijalni
opseg uredbi koje će se donositi u skladu s njim: „Uredbama iz stavka 1.
utvrđuju se opća pravila koja se primjenjuju na Ured europskog javnog
tužitelja, uvjeti kojima se određuje obnašanje njegovih funkcija, poslovnik
koji se primjenjuje na njegove aktivnosti, kao i ona pravila kojima se
uređuje prihvaćanje dokaza te pravila koja se primjenjuju na sudsko preispitivanje
postupovnih mjera koju ono poduzima pri obnašanju svojih funkcija.“
3.2.
Supsidijarnost i proporcionalnost
Postoji potreba za djelovanjem Unije jer
predviđena mjera sadržava u sebi dimenziju Unije. Ona podrazumijeva
upravljanje i koordinaciju istraga i kaznenog progona na razini Unije onih
kaznenih djela koja utječu na njezine financijske interese čiju
zaštitu zahtijevaju Unija i države članice u članku 310. stavak 6. i
članku 325. UFEU-a. U skladu s načelom supsidijarnosti, ovaj se cilj
zbog svojeg opsega i učinaka može ostvariti samo na razini Unije. Kako je
gore navedeno, trenutna situacija u kojoj je kazneni progon kaznenih djela
protiv financijskih interesa Unije isključivo u rukama nadležnih tijela
država članica nije zadovoljavajuća i ne ostvaruje u dovoljnoj mjeri
cilj učinkovite borbe protiv kaznenih djela protiv proračuna Unije. U skladu s načelom proporcionalnosti, ova
Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja. Mogućnosti
odabrane u tekstu one su koje su najmanje intruzivne u odnosu na pravni sustav
i institucionalne strukture država članica. Ključne značajke
prijedloga, primjerice odabir prava koje se primjenjuje na istražne mjere, broj
delegiranih tužitelja, decentraliziranost Ureda europskog javnog tužitelja i
sustav sudskog preispitivanja, osmišljene su tako da ne prelaze ono što je
nužno za ostvarenje glavnih ciljeva prijedloga. Nadležnost Unije za suzbijanje prijevare i
drugih kaznenih djela koja utječu na njezine financijske interese jasno je
predviđena u člancima 86. i 325. Ugovora. Budući da ova
nadležnost Unije nije sporedna uz nadležnost država članica i da je njezino
ostvarivanje postalo nužno za učinkovitiju zaštitu financijskih interesa
Unije, predloženi paket sukladan je zahtjevu supsidijarnosti. .
3.3.
Obrazloženje prijedloga po poglavljima
Glavni su ciljevi prijedloga sljedeći: ·
pridonijeti jačanju zaštite financijskih
interesa Unije i daljnjem razvoju područja pravosuđa te povećati
povjerenje poduzeća i građana EU-a u institucije Unije, pritom
poštujući sva temeljna prava sadržana u Povelji o temeljim pravima
Europske unije, ·
uspostaviti dosljedan europski sustav za istrage i
kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, ·
osigurati djelotvornije i učinkovitije istrage
i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a, ·
povećati broj kaznenih
progona što će dovesti do više osuđujućih presuda i povrata
sredstava Unije stečenih prijevarom, ·
osigurati blisku suradnju i učinkovitu
razmjenu informacija između europskih i nacionalnih nadležnih tijela, ·
jačati odvraćanje od počinjenja
kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a.
3.3.1.
Poglavlje I.: Predmet i definicije
U tom se Poglavlju navodi predmet Uredbe,
odnosno, osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja. Nadalje, u njemu se
definira određeni broj pojmova koji se koriste u tekstu, kao što su
„financijski interesi Unije“.
3.3.2.
Poglavlje II.: Opća pravila
Tim se Poglavljem uređuju temeljne
značajke Ureda europskog javnog tužitelja, njegov položaj i struktura kao
novog ureda Unije s funkcijama istrage i kaznenog progona. Pritom se daju
specifična pravila o imenovanju i razrješenju Europskog javnog tužitelja,
njegovih zamjenika i delegiranih europskih tužitelja. Propisuju se i opća
načela o njegovu funkcioniranju. U odjeljku 1. (Položaj, ustrojstvo i struktura
Ureda europskog javnog tužitelja) pojašnjava se način ustrojstva Ureda
europskog javnog tužitelja te koje će mu funkcije biti povjerene. U tekstu
se predviđa osnivanje novog tijela Unije koje će imati pravnu
osobnost i utvrđuje se njegov odnos s Eurojustom. Među glavnim
značajkama Ureda europskog javnog tužitelja navode se neovisnost i
odgovornost, koje bi trebale jamčiti da on može izvršavati svoje funkcije
i ovlasti na način koji mu omogućuje da bude neovisan od
neprimjerenih utjecaja. U tekstu su opisana i glavna obilježja strukture Ureda
europskog javnog tužitelja. U odjeljku 2. (Imenovanje i razrješenje
članova Ureda europskog javnog tužitelja) propisuju se pravila koja se
primjenjuju na postupke imenovanja i razrješenja Europskog javnog tužitelja,
njegovih zamjenika i osoblja. Postupak imenovanja Europskog javnog tužitelja
osmišljen je tako da jamči njegovu neovisnost i odgovornost institucijama
Unije, dok je za njegovo razrješenje nadležan Sud Europske unije. U odnosu na delegirane
europske tužitelje, koje imenuje i razrješava Europski javni tužitelj, postupak
osigurava njihovu integraciju u nacionalne pravosudne sustave. U odjeljku 3. (Osnovna načela) opisuju se
glavna pravna načela na kojima će se temeljiti aktivnosti Ureda
europskog javnog tužitelja, uključujući sukladnost s Poveljom o
temeljnim pravima Europske unije, proporcionalnost, primjenjivost nacionalnog
prava na provedbu Uredbe, postupovnu neovisnost, zakonitost i brzinu istraga,
dužnost država članica da Uredu europskog javnog tužitelja pomognu pri
istragama i kaznenom progonu. U odjeljku 4. (Nadležnost Ureda europskog
javnog tužitelja) navode se kaznena djela koja su u materijalnoj nadležnosti
Ureda europskog javnog tužitelja. Ta će se kaznena djela definirati uputom
na nacionalno pravo kojim se provodi pravo Unije (Direktiva 2013/xx/EU). U
tekstu se razlikuje između dvije kategorije kaznenih djela: prva
automatski potpada pod nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja (članak
12.), a u drugoj (članak 13.) je potrebno uspostaviti njegovu nadležnost
kada postoje poveznice s kaznenim djelima prve kategorije. U odjeljku se
opisuje i kako će Ured europskog javnog tužitelja izvršavati svoju nadležnost
nad tim kaznenim djelima.
3.3.3.
Poglavlje III.: Poslovnik o istragama, kaznenom
progonu i sudskim postupcima
To poglavlje obuhvaća bitne značajke
istraga i kaznenih progona Ureda europskog javnog tužitelja,
uključujući odredbe o tome kako će ih preispitati nacionalni
sudovi, koje bi odluke Ured europskog javnog tužitelja trebao donijeti po
završetku istrage, kako će izvršavati svoje funkcije kaznenog progona i
kako će se prikupljeni dokazi koristiti na sudu. U odjeljku 1. (Provođenje istraga) propisuju
se opća pravila koja se primjenjuju na istrage Ureda europskog javnog
tužitelja, uključujući korištenje izvora informacija, način
pokretanja i provedbe istraga te način na koji Ured europskog javnog
tužitelja može dobiti daljnje informacije iz baza podataka ili podataka
prikupljenih na njegov zahtjev. U odjeljku 2. (Obrada informacija) objašnjava
se funkcioniranje Sustava vođenja predmeta. U odjeljku 3. (Istražne mjere) propisuju se
vrste i uvjeti pojedinačnih istražnih mjera koje će moći
primijeniti Ured europskog javnog tužitelja. U tekstu se ne uređuje
podrobno svaka od tih mjera već se zahtijeva primjena nacionalnog prava. U odjeljku 4. (Okončanje istraga i
ovlasti kaznenog progona) propisuju se različite vrste odluka koje može
donositi Ured europskog javnog tužitelja na kraju istrage,
uključujući podizanje optužnice i odbacivanje. Odjeljkom 5. (Prihvatljivost dokaza) uređuje
se prihvatljivost prikupljenih dokaza koje je prikupio i izvodio Ured europskog
javnog tužitelja na sudovima. U odjeljku 6. (Oduzimanje) uređuje se
način postupanja s imovinom koju su oduzeli nacionalni sudovi kao rezultat
kaznenog progona koji provodi Ured europskog javnog tužitelja.
3.3.4.
Poglavlje IV.: Postupovna jamstva
Pravila iz tog Poglavlja osiguravaju jamstva
za osumnjičenike i druge osobe uključene u postupke Ureda europskog
javnog tužitelja, koji će morati zadovoljavati mjerodavne standarde,
posebno Povelju o temeljnim pravima Europske unije. Pravila se odnose na
zakonodavstvo Unije (Direktive o raznim postupovnim pravima u kaznenom
postupku) u odnosu na određena prava, ali neovisno definiraju i druga
prava koja još nisu uređena u zakonodavstvu Unije. Kao takva, ta pravila
osiguravaju dodatnu razinu zaštite u usporedbi s nacionalnim pravom kako bi
osumnjičenici i druge osobe mogli imati izravne koristi od zaštite na
razini Unije.
3.3.5.
Poglavlje V.: Sudsko preispitivanje
Člankom 86. stavkom 3. Ugovora propisuje se
da zakonodavac Unije mora utvrditi pravila koja se primjenjuju na sudsko preispitivanje
postupovnih mjera koje poduzima Ured europskog javnog tužitelja u obnašanju
svojih funkcija. Ta mogućnost odražava posebnu prirodu Ureda europskog
javnog tužitelja, koja je drugačija od svih drugih tijela Unije i agencija
i zahtijeva posebna pravila o sudskom preispitivanju. U članku 86. stavku 2. Ugovora zahtijeva se
da Ured europskog javnog tužitelja obnaša svoju tužiteljsku funkciju pred
nadležnim sudovima država članica. Istrage Ureda europskog javnog
tužitelja usko su povezane s konačnim kaznenim progonom i uglavnom će
imati učinke u pravnim sustavima država članica. U većini
slučajeva provodit će ih i nacionalna pravosudna tijela
djelujući na temelju uputa Ureda europskog javnog tužitelja, a ponekad i na
temelju prethodnog odobrenja nacionalnog suda. Ured europskog javnog tužitelja
stoga je tijelo Unije čije će djelovanje uglavnom biti mjerodavno u
nacionalnim pravnim porecima. Stoga je prikladno Ured europskog javnog
tužitelja smatrati nacionalnim tijelom u svrhe sudskog preispitivanja njegovih
istraga i kaznenog progona. Kao rezultat toga nacionalnim sudovima neće
biti povjereno preispitivanje svih osporivih istraga i progona Ureda europskog
javnog tužitelja i sudovi Unije neće biti izravno nadležni u odnosu na te postupke
u skladu s člancima 263., 265. i 268. Ugovora jer se takvi postupci ne
smiju smatrati postupcima ureda Unije u svrhe sudskog preispitivanja. U skladu s člankom 267. Ugovora,
nacionalni sudovi mogu, ili su u određenim okolnostima obvezni, uputiti
Sudu Europske unije pitanja za odluke o prethodnom pitanju u vezi s tumačenjem
valjanosti odredbi prava Unije koje su mjerodavne za sudsko preispitivanje
postupaka istrage i kaznenog progona Europskog ureda javnog tužitelja. To može
uključivati pitanja o tumačenju ove Uredbe. Budući da će se
Ured europskog javnog tužitelja smatrati nacionalnim tijelom u svrhe sudskog preispitivanja,
nacionalni sudovi moći će Sudu Europske unije upućivati pitanja
o tumačenju vezano uz njegove akte. Postupak odlučivanja o prethodnom
pitanju stoga će osigurati da se ova Uredba ujednačeno primjenjuje u
cijeloj Uniji, dok se valjanost postupaka Ureda europskog javnog tužitelja može
osporavati pred nacionalnim sudovima u skladu s nacionalnim pravom.
3.3.6.
Poglavlje VI.: Zaštita podataka
U tom se poglavlju predviđaju pravila o
režimu zaštite podataka koja u posebnom kontekstu Ureda europskog javnog
tužitelja specificiraju i nadopunjuju zakonodavstvo Unije koje se primjenjuje
za obradu osobnih podataka od strane tijela EU-a (posebno Uredba (EZ) br. 45/2001
Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u
vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i
slobodnom kretanju takvih podataka). Nadzor obrade svih osobnih podataka u
kontekstu aktivnosti Ureda europskog javnog tužitelja povjeren je Europskom
nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS).
3.3.7.
Poglavlje VII.: Financijske odredbe i odredbe u
vezi sa zaposlenicima
Pravilima iz tog Poglavlja uređuje se
kako će Ured europskog javnog tužitelja postupati s proračunom i
zaposlenicima. Ona se temelje na primjenjivom zakonodavstvu unije, odnosno, za
pitanja proračuna na Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog
parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja
se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage
Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002, te za pitanja zaposlenika na
Uredbi 31 (EEZ), kako je izmijenjena.
3.3.8.
Poglavlje VIII.: Odredbe o odnosima Ureda europskog
javnog tužitelja
Tim se poglavljem uređuje odnos Ureda
europskog javnog tužitelja s institucijama Unije ili drugim tijelima te subjektima
izvan Unije. Posebna se pravila primjenjuju na odnos Ureda europskog javnog
tužitelja s Eurojustom s obzirom na njihovu posebnu povezanost u
područjima operativnih aktivnosti, administracije i upravljanja.
3.3.9.
Poglavlje IX.: Opće odredbe
Te se odredbe bave institucionalnim pitanjima
koja nastaju uslijed osnivanja bilo kakvog novog ureda ili agencije Unije. One
su uglavnom inspirirane „zajedničkim pristupom decentraliziranim
agencijama“, ali uzimaju u obzir posebnu (pravosudnu) prirodu Ureda europskog
javnog tužitelja. Odredbama se obuhvaćaju pitanja kao što su pravni
položaj i uvjeti rada, jezična rješenja, zahtjevi transparentnosti,
pravila o suzbijanju prijevare, rukovanje povjerljivim informacijama,
administrativna pitanja i pravila o odgovornosti.
3.3.10.
Poglavlje X.: Završne odredbe
Te se odredbe odnose na provedbu Uredbe i njima
se propisuje donošenje provedbenih odredbi, prijelaznih odredbi,
administrativnih pravila i stupanje na snagu.
4.
UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog nastoji biti troškovno
učinkovit za proračun EU-a: dio OLAF-ovih trenutnih sredstava
iskoristit će se za uspostavu sjedišta Ureda europskog javnog tužitelja,
koji će se oslanjati na administrativnu potporu Eurojusta. Nastat će ograničeni dodatni
troškovi vezano uz funkciju delegiranih europskih tužitelja, koji će se
nalaziti u državama članicama i bit će sastavni dio Ureda europskog
javnog tužitelja. S obzirom na njihov dvostruki položaj nacionalnih tužitelja i
tužitelja Unije, oni će primati naknadu iz proračuna EU-a i na njih
će se primjenjivati Pravilnik o osoblju. Budući da će faza osnivanja Ureda europskog
javnog tužitelja vjerojatno trajati nekoliko godina, zaposlenici će se
postupno prebacivati iz OLAF-a u Ured europskog javnog tužitelja.
Odgovarajući broj premještenih zaposlenika i odgovarajući bodovi za
financiranje tih zaposlenika oduzet će se u planu radnih mjesta i
proračunu OLAF-a. Ured europskog javnog tužitelja moći će optimalno
funkcionirati kada zaposli sve potrebno osoblje. Potpuna zaposlenost ostvarit
će se 2023. godine s 235 zaposlenika od kojih će 180 biti radna
mjesta predviđena planom radnih mjesta, a 55 vanjski suradnici.
Procijenjeni trošak za 2023. s tim brojem zaposlenika iznosi oko 35 milijuna
EUR. 2013/0255 (APP) Prijedlog UREDBE VIJEĆA o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja VIJEĆE EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 86., uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir suglasnost Europskog
parlamenta, nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu
podataka, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, budući da: (1)
Unija i države članice obvezne su štititi
financijske interese Unije protiv kaznenih djela koja uzrokuju znatnu
financijsku štetu svake godine. Ipak, nadležna nacionalna tijela ne istražuju
dovoljno ta kaznena djela i ne pokreću kazneni progon počinitelja. (2)
Osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja
predviđeno je Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u kontekstu
područja slobode, sigurnosti i pravde. (3)
U Ugovoru se izričito zahtijeva da Ured
europskog javnog tužitelja bude osnovan od Eurojusta, što znači da bi se
ovom Uredbom trebale uspostaviti veze između njih. (4)
Ugovorom je predviđeno da je zadaća Ureda
europskog javnog tužitelja suzbijati kaznena djela koja utječu na
financijske interese Unije. (5)
U skladu s načelom supsidijarnosti, borba
protiv kaznenih djela koja ujteču na financijske interese Unije može se,
zbog opsežnosti i učinaka, bolje ostvariti na razini Unije. U trenutnoj
situaciji u kojoj je kazneni progon kaznenih djela protiv financijskih interesa
Unije u isključivoj nadležnosti nadležnih tijela država članica ne
ostvaruje se taj cilj u dovoljnoj mjeri. Budući da ciljeve ove Uredbe, naime
osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja, države članice ne mogu
ostvariti zbog fragmentiranosti nacionalnih pravosudnih sustava u području
kaznenih djela koja su počinjena protiv financijskih interesa unije i
stoga se, zbog toga što će Ured europskog javnog
tužitelja imati isključivu nadležnost za kazneni progon takvih kaznenih
djela, može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u
skladu s načelom supsidijarnosti kako je predviđeno u članku 5.
Ugovora o europskoj uniji. (6)
U skladu s načelom proporcionalnosti, koje je
propisano u članku 5. Ugovora o europskoj uniji, ova Uredba ne prelazi ono
što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva i osigurava da je njezin
učinak na pravni poredak i institucionalne strukture u državama
članicama u najmanjoj mogućoj mjeri intruzivan. (7)
Zadaća Ureda europskog javnog tužitelja
trebala bi biti istraživati, kazneno progoniti i podizati optužnice protiv
počinitelja kaznenih djela koja imaju učinke na financijske interese
Unije. To zahtjeva neovisne ovlasti istrage i kaznenog progona,
uključujući sposobnost provedbe istraga u prekograničnim i
složenim predmetima. (8)
Ustrojstvena struktura Ureda europskog javnog
tužitelja trebala bi omogućavati brzo i učinkovito donošenje odluka u
provedbi kaznenih istraga i progona, bez obzira uključuju li one jednu ili
više država članica. (9)
U pravilu bi istrage Ureda europskog javnog
tužitelja trebali provoditi delegirani europski tužitelji u državama
članicama. U predmetima koji uključuju nekoliko država članica
ili su posebno složeni, zbog učinkovitosti istrage i progona možda će
biti nužno da i Europski javni tužitelj izvršava svoje ovlasti davanjem uputa
nacionalnim pravosudnim tijelima. (10)
Budući da će Ured europskog javnog
tužitelja imati ovlasti istrage i kaznenog progona, potrebno je utvrditi
institucionalne zaštitne mehanizme kako bi se osigurala njegova neovisnost i
odgovornost prema institucijama Unije. (11)
Stroga odgovornost nadopunjava neovisnost i ovlasti
koje su mu dodijeljene ovom Uredbom. Europski javni tužitelj odgovara za
izvršavanje svojih dužnosti načelnika Ureda europskog javnog tužitelja i
snosi opću institucionalnu odgovornost za svoje opće aktivnosti pred
institucijama Unije. Uslijed toga bilo koja od institucija Unije može zatražiti
od Suda Europske unije njegovo razrješenje u određenim okolnostima,
uključujući u slučajevima teških povreda službene dužnosti. Ta
bi se odgovornost trebala kombinirati sa strogim režimom sudskog nadzora prema
kojem Ured europskog javnog tužitelja može primjenjivati prisilne istražne
mjere samo uz prethodno sudsko odobrenje, a dokazi koji se izvode na
suđenju podliježu provjeri od strane tog suda u odnosu na usklađenost
s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. (12)
Kako bi se osigurala dosljednost njegova djelovanja
i jednaka zaštita financijskih interesa Unije, ustrojstvena struktura Ureda
europskog javnog tužitelja trebala bi omogućiti centralnu koordinaciju i
upravljanje svim istragama i kaznenim progonom u njegovoj nadležnosti. Ured
državnog javnog tužitelja stoga bi trebao imati centralnu strukturu u kojoj
odluke donosi Europski javni tužitelj. (13)
Kako bi se ostvarila maksimalna učinkovitost a
troškovi smanjili na najmanju moguću razinu, Ured europskog javnog
tužitelja trebao bi poštovati načelo decentralizacije u skladu s kojim bi
za provedbu istraga i kaznenog progona trebao koristiti delegirane europske
tužitelje. Ured europskog javnog tužitelja trebao bi se oslanjati na nacionalna
tijela, uključujući policiju, posebno za primjenu prisilnih mjera. U
skladu s načelom lojalne suradnje, sva nacionalna tijela i mjerodavna
tijela Unije, uključujući Europol, Eurojust i OLAF, moraju pružati
aktivnu potporu istragama i kaznenim progonima Ureda europskog javnog tužitelja
te s njim surađivati u najvećoj mogućoj mjeri. (14)
Operativne aktivnosti Ureda europskog javnog
tužitelja moraju provoditi delegirani europski tužitelji ili njihovo nacionalno
osoblje u državama članicama u skladu s uputama i u ime Ureda europskog
javnog tužitelja. Europski javni tužitelj i njegovi zamjenici trebali bi imati
nužno osoblje za izvršavanje zadaća u skladu s ovom Uredbom. Ured
europskog javnog tužitelja treba se smatrati nedjeljivim. (15)
Postupak imenovanja europskog javnog tužitelja mora
osigurati njegovu neovisnost i njegova legitimnost mora proizlaziti iz
institucija Unije. Na imenovanje zamjenika europskog javnog tužitelja mora se
primjenjivati isti postupak. (16)
Postupak imenovanja delegiranih europskihtužitelja
mora osigurati da oni čine sastavni dio Ureda europskog javnog tužitelja i
da su integrirani na operativnoj i funkcionalnoj razini u nacionalne pravne
sustave i pravosudne strukture. (17)
Povelja o temeljnim pravimaa Europske unije
čini zajedničku osnovu za zaštitu prava osumnjičenika u kaznenom
postupku u fazi prije suđenja i za vrijeme suđenja. Ured europskog
javnog tužitelja svoje bi aktivnosti u svim stupnjevima trebao izvršavati uz
potpuno poštovanje tih prava. (18)
Istrage i kazneni progon Ureda europskog javnog
tužitelja moraju se voditi načelima proporcionalnosti, nepristranosti i
pravednosti prema osumnjičeniku. To uključuje obvezu traženja svih
vrsta dokaza, optužujućih i oslobađajućih. (19)
Nužno je utvrditi poslovnik koji će se
primjenjivati na aktivnosti Ureda europskog javnog tužitelja. Budući da bi
bilo nesrazmjerno utvrditi iscrpne odredbe o provedbi istraga i kaznenog
progona, u ovoj bi se Uredbi trebale navoditi samo istražne mjere koje će
Ured europskog javnog tužitelja možda morati koristiti, a ostala pitanja,
posebno pravila vezana uz njihovo izvršavanje, trebala bi se ostaviti
nacionalnom pravu. (20)
Kako bi se osigurala pravna sigurnost i nulta
tolerancija prema kaznenim djelima koji utječu na financijske interese
Unije, istražne aktivnosti i aktivnosti kaznenog progona Ureda europskog javnog
tužitelja trebale bi se zasnivati na načelu obveznog kaznenog progona na temelju
kojeg bi on trebao pokretati istrage i, u skladu s drugim uvjetima, kazneno
progoniti svako kazneno djelo u svojoj nadležnosti. (21)
Opseg materijalne nadležnosti Ureda europskog
javnog tužitelja trebao bi biti ograničen na kaznena djela koja
utječu na financijske interese Unije. Svako proširenje te nadležnosti na
teška kaznena djela s prekograničnom dimenzijom zahtijevalo bi jednoglasnu
odluku Europskog vijeća. (22)
Kaznena djela protiv financijskih interesa Unije
često su usko povezana s drugim kaznenim djelima. U interesu postupovne
učinkovitosti i kako bi se izbjegla moguća povreda načela ne
bis in idem, u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti
i kaznena djela koja nisu definirana u nacionalnim pravu kao kaznena djela koja
utječu na financijske interese Unije ako su njihove sastavne
činjenice identične i neodvojivo povezane s činjenicama kaznenih
djela koja utječu na financijske interese Unije. U takvim miješanim
slučajevima, ako je kazneno dijelo koje utječe na financijske
interese unije prevladavajuće, Ured europskog javnog tužitelja svoju
nadležnost treba izvršavati nakon savjetovanja s nadležnim tijelima predmetne
države članice. Prevlast se mora utvrditi na temelju kriterija kao što su
financijski učinci kaznenog djela na Uniju, na nacionalne proračune,
na broj žrtava ili druge okolnosti vezane uz težinu kaznenog djela ili
primjenjivih sankcija. (23)
Nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja u
odnosu na kaznena djela protiv financijskih interesa Unije trebala bi imati
prioritet pred nadležnostima nacionalnih tijela kako bi on mogao osigurati
dosljednost i pomoći usmjeravati istrage i kazneni progon na razini Unije.
U odnosu na ta kaznena djela nadležna tijela država članica trebala bi
djelovati samo na zahtjev Ureda europskog javnog tužitelja, osim ako su
potrebne hitne mjere. (24)
Budući da bi Ured europskog javnog tužitelja
trebao pokretati kazneni progon pred nacionalnim sudovima, njegova bi se
nadležnost trebala osigurati uputom na kazneno pravo država članica, u
kojem se kriminalizira djela ili propuste koji utječu na financijske
interese Unije i određuju se primjenjive kazne provedbom mjerodavnog
zakonodavstva Unije, posebno [Direktiva 2013/xx/EU[3]], u naconalnim pravnim
sustavima. (25)
Ured europskog javnog tužitelja trebao bi
izvršavati svoju nadežnost što je šire moguće kako bi se istrage i kazneni
progon mogli proširiti na kaznena djela počinjena izvan teritorija država
članica. Izvršavanje njegove nadležnosti stoga bi trebalo biti u skladu s
pravilima iz [Direktive 2013/xx/EU]. (26)
Budući da Ured europskog javnog tužitelja ima
isključivu nadležnost za kaznena djela koja utječu na financijske
interese Unije, istrage koje provodi na teritoriju država članica trebale
bi podržavati nadležna nacionalna tijela i mjerodavna tijela Unije,
uključujući Eurojust, Europol i OLAF, od
trenutka kada je sumnja na kazneno djelo prijavljena Uredu europskog javnog tužitelja
do trenutka kada on odlučuje hoće li pokrenuti kazneni progon ili
predmet riješiti na drugačiji način. (27)
Kako bi u potpunosti ispunila svoju obvezu da
obavijesti Ured europskog javnog tužitelja u slučaju utvrđene sumnje
na kazneno djelo, nadležna tijela država članica te institucije, tijela,
uredi i agencije Unije moraju slijediti postojeći postupak
izvješćivanja i uspostaviti učinkovite mehanizme za prethodnu ocjenu navoda
koji su im prijavljeni. Institucije, tijela, ured i agencije Unije mogu u tu
svrhu iskoristiti OLAF. (28)
Nužno je da u svrhu učinkovitih istraga i
progona kaznenih djela koja utječu na financijske interese unije Ured
europskog javnog tužitelja može prikupljati dokaze diljem Unije koristeći
sveobuhvatni niz istražnih mjera, pritom imajući na umu načelo
proporcionalnosti i potrebu za sudskim odobrenjem za provedbu određenih
istražnih mjera. Te bi mjere trebale biti dostupne u odnosu na kaznena djela u
nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja u svrhu njegovih istraga i
progona. Kada to naloži Ured europskog javnog tužitelja ili nadležno pravosudno
tijelo na zahtjev Ureda, one se moraju izvršavati u skladu s nacionalnim
pravom. Osim toga, Ured europskog javnog tužitelja trebao bi imati pristup svim
odgovarajućim izvorima podataka, uključujući javne i privatne registre. (29)
Korištenje istražnih mjera koje su predviđene
ovom Uredbom mora biti u skladu s uvjetima navedenima u ovoj Uredbi, uključujući
potrebu za sudskim odobrenjem za izvršavanje određenih prisilnih istražnih
mjera. Druge istražne mjere mogu podlijegati sudskom odobrenju ako to zahtjeva
nacionalno pravo države članice u kojoj će se provoditi istražna
mjera. Opći zahtjevi proporcionalnosti i nužnosti trebali bi se
primjenjivati na nalaganje mjera od strane Ureda europskog javnog tužitelja i
na njihovo odobravanje od strane nadležnog pravosudnog tijela u skladu s ovom
Uredbom. (30)
Člankom 86. Ugovora zahtijeva se od Ureda
europskog javnog tužitelja da izvršava tužiteljske funkcije, što uključuje
donošenje odluka o podizanju optužnice protiv osumnjičenika i
utvrđivanje nadležnosti. Odluku o podizanju optužnice treba donositi Ured
europskog javnog tužitelja kako bi se osiguralo postojanje zajedničke
politike kaznenog progona. Nadležnost nad sudskim postupkom trebao bi utvrditi
Ured europskog javnog tužitelja na temelju niza transparentnih kriterija. (31)
Uzimajući u obzir načelo obveznog kaznenog
progona, istrage Ureda europskog javnog tužitelja trebale bi voditi do kaznenog
progona pred nadležnim nacionalnim sudovima kada postoje čvrsti dokazi i
ne postoji pravna osnova kojom se sprečava kazneni progon. Ako nema takvih
dokaza i ne postoji vjerojatnost da će se dokazi izvoditi na suđenju,
predmet se može odbaciti. Nadalje, Ured europskog javnog tužitelja trebao bi
imati mogućnost odbaciti predmet ako se radi o blažem kaznenom djelu. Kada
predmet nije odbačen na toj osnovi, ali nije opravdan ni kazneni progon,
Ured europskog javnog tužitelja trebao bi imati mogućnost
osumnjičeniku predložiti transakciju, ako je to u interesu pravde. Pravila
koja se primjenjuju na transakcije i na izračun kazni moraju biti
pojašnjena u upravnim pravilima Ureda europskog javnog tužitelja.
Zaključivanje predmeta putem transakcije u skladu s ovom Uredbom ne smije
utjecati na primjenu administrativnih mjera od stane nadležnih tijela ako se te
mjere ne odnose na kazne koje bi se mogle izjednačiti s kaznenim
sankcijama. (32)
Dokazi koje Ured europskog javnog tužitelja dostavi
sudu na kojem se vodi suđenje potrebno je prihvatiti kao prihvatljive
dokaze za koje se smatra da ispunjavaju sve odgovarajuće zahtjeve koji se
odnose na dokaze u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj se
nalazi sud pred kojim se vodi postupak pod uvjetom da sud smatra da su dokazi u
skladu s pravičnošću postupka i pravima osumnjičenika na obranu
u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Sud pred kojim se vodi
postupak ne može odbaciti dokaze koje je dostavio Ured europskog javnog tužitelja
kao neprihvatljive na osnovi toga da su uvjeti i pravila
za prikupljanje takve vrste dokaza drugačiji u nacionalnom pravu koje se
na njih primjenjuje. (33)
U ovoj Uredbi poštuju se temeljna prava i
načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Njome se
zahtjeva od Ureda europskog javnog tužitelja posebno da poštuje pravo na
pošteno suđenje, pravo na obranu i pretpostavku nevinosti koji su sadržani
u člancima 47. i 58. Povelje. Članak 50. Povelje prema kojem se nitko
ne smije ponovno sudski progoniti ili kažnjavati u kaznenom postupku za isto
kazneno djelo (ne bis in idem), osigurava da se nikome ne smije dva puta
suditi za isto kazneno djelo kao rezultat kaznenog progona pokrenutog od strane
Ureda europskog javnog tužitelja. Ured europskog javnog tužitelja stoga djeluje
u skladu s tim pravima i Uredba se primjenjuje i tumači sukladno tome. (34)
Člankom 82. stavkom 2. Ugovora dopušta se
Uniji da utvrdi minimalna pravila pojedinaca u kaznenom postupku kako bi se
osiguralo poštovanje prava na obranu i pošteno suđenje. Iako je Unija
već uspostavila značajnu pravnu stečevinu, neka od tih prava još
uvijek nisu usklađena na temelju prava Unije. U odnosu na ta prava, u ovoj
bi se Uredbi trebala utvrditi pravila koja bi se primjenjivala isključivo
u svrhe ove Uredbe. (35)
Prava na obranu koja su već propisana u
mjerodavnom zakonodavstvu Unije, kao što je Direktiva 2010/64/EU
Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na
tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima[4], Direktiva 2012/13/EU Europskog
parlamenta i vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u kaznenom
postupku[5]
i [Direktiva 2013/xx/EU Europskog parlamenta i Vijeća od xx xxxx 2013.
o pravu na odvjetnika u kaznenom postupku i pravu na komunikaciju nakon
uhićenja], kako su provedena nacionalnim pravom, trebala bi se
primjenjivati na aktivnosti Ureda europskog javnog tužitelja. Ona bi se trebala
primjenjivati na svakog osumnjičenika protiv kojeg Ured europskog javnog
tužitelja pokrene istragu. (36)
Člankom 86. stavkom 3. dopušta se zakonodavcu
Unije da utvrdi pravila koja se primjenjuju na sudsko preispitivanje
postupovnih mjera koje poduzima Ured europskog javnog tužitelja pri obnašanju
svojih funkcija. Ta nadležnost koja je dodijeljena zakonodavcu odražava posebnu
prirodu Ureda europskog javnog tužitelja, koja se razlikuje od uloge svih
drugih tijela i agencija Unije i zahtjeva posebna pravila o sudskom
preispitivanju. (37)
Člankom 86. stavkom 2. Ugovora zahtjeva se od
Ureda europskog javnog tužitelja da obnaša svoje tužiteljske funkcije na
nadležnim sudovima država članica. Radnje koje poduzima Ured europskog
javnog tužitelja tijekom svojih istraga usko su povezane s progonom koji iz
njih može proizaći i imaju učinak na pravni poredak država
članica. U većini slučajeva provodit će ih nacionalna
pravosudna tijela na temelju uputa Ureda europskog javnog tužitelja, ponekad
nakon prethodno pribavljenog odobrenja nacionalnog suda. Stoga je prikladno
smatrati Ured europskog javnog tužitelja nacionalnim nadležnim tijelom u svrhu
sudskog preispitivanja njegovih istražnih radnji i radnji kaznenog progona. Kao
rezultat toga, nacionalnim sudovima trebalo bi se povjeriti sudsko preispitivanje
svih istražnih radnji i radnji kaznenog progona Ureda europskog javnog
tužitelja koje bi se mogle osporiti, a Sud Europske unije ne bi smio biti
izravno nadležan u odnosu na te radnje u skladu s člancima 263., 265. i 268.
Ugovora jer se takve radnje ne bi smjele smatrati radnjama tijela Unije u svrhe
sudskog preispitivanja. (38)
U skladu s člankom 267. Ugovora, nacionalni
sudovi mogu ili su, u određenim okolnostima, obvezni uputiti Sudu Europske
unije pitanja u vezi s prethodnim odlukama o tumačenju ili valjanosti
odredbi prava Unije, uključujući ovu Uredbu, a koje su važne za sudsko
preispitivanje istražnih radnji i radnji kaznenog progona Ureda europskog
javnog tužitelja. Nacionalni sudovi ne bi trebali moći uputiti pitanja o
valjanosti radnji Ureda europskog javnog tužitelja Sudu Europske unije jer se
te radnje ne bi smjele smatrati radnjama tijela Unije u svrhe sudskog
preispitivanja. (39)
Potrebno je pojasniti da pitanja tumačenja
odredbi nacionalnog prava koje se moraju primjenjivati temeljem ove Uredbe
moraju rješavati samo nacionalni sudovi. Zbog toga ti sudovi ne mogu Sudu
Europske unije upućivati pitanja u vezi s tumačenjem nacionalnog
prava na koje se odnosi ova Uredba. (40)
Budući da je Ugovorom propisano da će se
Ured europskog javnog tužitelja osnovati od Eurojusta, oni bi trebali zajedno
postojati, surađivati i nadopunjavati se u ustrojstvenom, operativnom i upravnom
smislu. (41)
Ured europskog javnog tužitelja trebao bi blisko
surađivati s drugim institucijama Unije i agencijama kako bi se olakšalo
izvršavanje njegovih zadaća u skladu s ovom Uredbom i uspostaviti, ako je
potrebno, službena rješenja o iscrpnim pravilima za razmjenu informacija i
suradnju. Suradnja s Europolom i OLAF-om mora biti posebno važna kako bi se
izbjeglo udvostručavanje te kako bi Ured europskog javnog tužitelja mogao
dobiti odgovarajuće informacije koje oni imaju na raspolaganju te
iskoristiti njihove analize u okviru određenih istraga. (42)
Uredba (EZ) 45/2001 Europskog parlamenta i
Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih
podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih
podataka[6]
primjenjuje se na obradu osobnih podataka od strane Ureda europskog javnog
tužitelja. To se odnosi na obradu osobnih podataka u okviru ciljeva i
zadaća Ureda europskog javnog tužitelja, osobnih podataka koji se odnose
na zaposlenike i administrativnih osobnih podataka u posjedu Ureda. Europski
nadzornik za zaštitu podataka trebao bi nadzirati obradu osobnih podataka od
strane Ureda europskog javnog tužitelja. Načela iz Uredbe (EZ) br. 45/2001
potrebno je podrobno opisati i nadopuniti u vezi s obradom operativnih osobnih
podataka od strane Ureda europskog javnog tužitelja, kada je to nužno. Kada
Ured europskog javnog tužitelja prenosi operativne osobne podatke tijelu
treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ili Interpolu na temelju
međunarodnog sporazuma koji je sklopljen u skladu s člankom 218.
Ugovora, odgovarajućim jamstvima u odnosu na zaštitu privatnosti i
temeljnih prava i sloboda pojedinaca mora se osigurati poštovanje odredaba zaštite
podataka ove Uredbe. (43)
[Direktiva 2013/xx/EU o zaštiti pojedinaca u
vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka] primjenjuje se na obradu osobnih podataka od strane nadležnih tijela
država članica u svrhu zaštite, istrage, otkrivanja i progona kaznenih
dijela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija. (44)
Sustav za obradu podataka Ureda europskog javnog
tužitelja trebao bi se temeljiti na Sustavu vođenja predmeta Eurojusta,
ali njegove bi se privremeni radni dosjei trebali smatrati spisima predmeta od
trenutka početka istrage. (45)
Režim Ureda europskog javnog tužitelja koji se
odnosi na financije, proračun i zaposlenike mora biti u skladu sa
standardima Unije koji se primjenjuju na tijela iz članka 208. Uredbe (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća[7], ali vodeći računa o činjenici da Ured europskog javnog
tužitelja ima jedinstvenu nadležnost za provedbu istraga i kaznenog progona na
razini Unije. Ured Europskog javnog tužitelja treba imati obavezu pripreme
godišnjeg izvješća. (46)
Opća pravila o transparentnosti koja se
primjenjuju na agencije Unije trebala bi se primjenjivati na Ured europskog
javnog tužitelja, ali samo u odnosu na njegove upravne zadaće kako se ni na koji način ne bi ugrozilo zahtjev povjerljivosti u
njegovu operativnom radu. Isto tako, pri upravnim istragama koje obavlja
Europski ombudsman mora se poštovati zahtjev povjerljivosti Ureda europskog
javnog tužitelja. (47)
U skladu s člankom 3. Protokola (br. 21)
o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode,
sigurnosti i pravde u prilogu Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju
Europske unije, te su države članice prijavile da [ne] [žele sudjelovati]
u donošenju i primjeni ove Uredbe. (48)
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22)
o stajalištu Danske u prilogu Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o
funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i ona
nije obvezujuća za Dansku niti se na nju primjenjuje. (49)
Predstavnici država članica koji su se sastali
na razini čelnika država i vlada u Bruxellesu 13. prosinca 2013. godine
odredili su sjedište Ureda europskog javnog tužitelja, DONIJELO JE OVU UREDBU: POGLAVLJE I.
PREDMET I DEFINICIJE Članak 1.
Predmet Ovom se Uredbom osniva Ured
europskog javnog tužitelja i utvrđuju pravila o njegovu radu. Članak 2.
Definicije Za potrebe ove Uredbe
primjenjuju se sljedeće definicije: a) „osoba“ znači svaka fizička
ili pravna osoba; b) „kaznena djela koja utječu na
financijske interese Unije“ znači kaznena djela propisana Direktivom 2013/xx/EU,
kako je provedena u nacionalnom pravu; c) „financijski interesi Unije“
znači sav prihod, rashod i imovina koji su obuhvaćeni proračunom
Unije, ili proračunima institucija, tijela, ureda i agencija
uspostavljenih na temelju Ugovora i proračunima kojima oni upravljaju ili
ih nadziru odnosno sav prihod, rashod i imovina koji su stečeni kroz te
proračune ili se moraju uplatiti u njih; d) „administrativni osobni podaci“
znači svi osobni podaci koje obrađuje Ured europskog javnog tužitelja
osim operativnih osobnih podataka; e) „operativni osobni podaci“
znači svi osobni podaci koji se obrađuju u Uredu europskog javnog
tužitelja u svrhe utvrđene u članku 37. POGLAVLJE II.
OPĆA PRAVILA Odjeljak 1.
Položaj, ustrojstvo i struktura Ureda europskog javnog tužitelja Članak 3.
Osnivanje 1. Ured europskog javnog tužitelja
osniva se kao tijelo Unije s decentraliziranom strukturom. 2. Ured europskog javnog tužitelja ima
pravnu osobnost. 3. Ured europskog javnog tužitelja
surađuje s Eurojustom i oslanja se na njegovu administrativnu potporu u
skladu s člankom 57. Članak 4.
Zadaće 1. Zadaća Ureda europskog javnog
tužitelja jest suzbijati kaznena djela koja utječu na financijske interese
Unije. 2. Ured europskog javnog tužitelja
nadležan je za istragu, kazneni progon i podizanje optužnice protiv
počinitelja i supočinitelja kaznenih djela iz stavka 1. U tom smislu
Ured europskog javnog tužitelja usmjerava i nadzire istrge, provodi radnje
kaznenog progona, uključujući odbacivanje predmeta. 3. Ured europskog javnog tužitelja
obnaša funkcije tužitelja pred nadležnim sudovima država članica u odnosu
na kaznena djela iz stavka 1., uključujući podizanje optužnice i podnošenje
žalbi do konačnog zaključenja predmeta. Članak 5.
Neovisnost i odgovornost 1. Ured europskog javnog tužitelja
neovisan je. 2. Ured europskog javnog tužitelja,
uključujući europskog javnog tužitelja, njegove Zamjenike i
zaposlenike, delegirane europske tužitelje i nacionalno osoblje ne smiju,
prilikom izvršavanja svojih zadaća, tražiti ni prihvaćati upute bilo
koje osobe, države članice ili institucije, tijela, ureda ili agencije Unije.
Institucije, tijela, uredi ili agencije država članica poštuju neovisnost
Ureda europskog javnog tužitelja i ne nastoje na njega utjecati prilikom
obavljanja njegovih zadaća. 3. Europski javni tužitelj odgovara
Europskom parlamentu, Vijeću i Europskoj komisiji za opće aktivnosti
Ureda europskog javnog tužitelja, posebno podnošenjem godišnjeg izvješća u
skladu s člankom 70. Članak 6.
Struktura i ustrojstvo Ureda
europskog javnog tužitelja 1. Struktura Ureda europskog javnog
tužitelja obuhvaća europskog javnog tužitelja, njegove zamjenike, osoblje
koje mu pomaže u izvršavanju zadaća u skladu s ovom Uredbom te delegirane europske
tužitelje koji se nalaze u državama članicama. 2. Na čelu Ureda europskog javnog
tužitelja nalazi se europski javni tužitelj koji usmjerava sve aktivnosti ureda
i organizira njegov rad. Europskom javnom tužitelju pomažu četiri
zamjenika. 3. Zamjenici pomažu europskom javnom tužitelju
u izvršavanju njegovih dužnosti i zamjenjuju ga u skladu s pravilima donesenima
u skladu s člankom 72. točkom (d) u slučaju njegove odsutnosti
ili nemogućnosti izvršavanja zadaća. Jedan od zamjenika odgovoran je
za provedbu proračuna. 4. Istrage i kazneni progon Ureda
europskog javnog tužitelja obavljaju delegirani europski tužitelji uz upute i
nadzor europskog javnog tužitelja. Ako se to smatra nužnim u interesu istrage
ili kaznenog progona, europski javni tužitelj može svoje ovlasti izvršavati i u
skladu s člankom 18. stavkom 5. 5. U svakoj državi članici mora
biti barem jedan delegirani europski tužitelj koji čini sastavni dio Ureda
europskog javnog tužitelja. Delegirani europski tužitelji djeluju pod
isključivom nadležnošću europskog javnog tužitelja i, prilikom
provedbe istraga i kaznenog progona koji su im dodijeljeni, slijede samo
njegove upute, smjernice i odluke. Kada djeluju u okviru svog mandata iz ove
Uredbe, oni su potpuno neovisni od nacionalnih tijela nadležnih za kazneni
progon i nemaju prema njima nikakve obaveze. 6. Delegirani europski tužitelji mogu
obnašati i svoje funkcije kao nacionalni tužitelji. U slučaju sukoba
među zadacima, delegirani javni tužitelji obavješćuju europskog
javnog tužitelja o tome i on im, nakon savjetovanja s nadležnim nacionalnim
tužiteljskim tijelima, može dati upute u interesu istrage i kazenog progona Ureda
europskog javnog tužitelja da daju prednost svojim funkcijama koje proizlaze iz
ove Uredbe. U takvim slučajevima, europski javni tužitelj odmah o tome
obavješćuje nacionalna tijela nadležna za kazneni progon. 7. Radnje koje izvršavaju europski
javni tužitelj, delegirani europski tužitelji, osoblje Ureda europskog javnog
tužitelja ili bilo koja druga osoba koja djeluje u njegovo ime u izvršavanju
svojih zadaća pripisuju se Uredu europskog javnog tužitelja. Europski
javni tužitelj predstavlja Ured europskog javnog tužitelja prema institucijama
Unije, državama članicama i trećim stranama. 8. Ako je to potrebno u svrhu istrage
ili kaznenog progona, Europski javni tužitelj može privremeno dodijeliti
sredstava i osoblje delegiranim europskim tužiteljima. Članak 7.
Poslovnik Ureda europskog
javnog tužitelja 1. Poslovnik Ureda europskog javnog
tužitelja donosi se odlukom europkog javnog tužitelja, njegovih četiriju
zamjenika i šest delegiranih europskih tužitelja, koje europski javni tužitelj
bira na osnovi sustava jednake rotacije odražavajući demografski i
zemljopisni opseg svih država članica. Odluka se odnosi jednostavnom
većinom i svi članovi imaju jedan glas. Ako su glasovi jednako
podijeljeni, odlučujući je glas europskog javnog tužitelja. 2. Poslovnikom se uređuje
organizacija rada Ureda europskog javnog tužitelja i on sadržava opća
pravila o raspodjeli predmeta. Odjeljak 2.
Imenovanje i razrješenje zaposlenika Ureda europskog javnog tužitelja Članak 8.
Imenovanje i razrješenje europskog
javnog tužitelja 1. Europskog javnog tužitelja imenuje
Vijeće uz pristanak Europskog parlamenta na mandat od osam godina koji se
ne može obnoviti. Vijeće djeluje jednostavnom većinom. 2. Europski javni tužitelj bira se
između osoba čija je neovisnost izvan svake sumnje i koje su dovoljno
kvalificirane za imenovanje na visoki položaj u pravosuđu i imaju odgovarajuće
radno iskustvo kao tužitelji. 3. Odabir se temelji na javnom
natječaju i objavljuje se u Službenom listu Europske unije. Nakon toga
Komisija priprema i predaje Europskom parlamentu i Vijeću popis kandidata
koji su ušli u uži izbor. Prije predavanja popisa s užim izborom, Komisija
traži mišljenje odbora koji je osnovala i koji se sastoji od sedam osoba koje
su odabrane između bivših članova Suda Europske unije, članova
nacionalnih vrhovnih sudova, nacionalnih tužiteljstava i/ili pravnika priznate
stručnosti, od kojih jednog predlaže Europski parlament, i u kojem
sudjeluje predsjednik Eurojusta kao promatrač. 4. Ako europski javni tužitelj više ne
ispunjava uvjete za izvršavanje svojih dužnosti ili je proglašen krivim za
tešku povredu službene dužnosti, Sud Europske unije može ga razriješiti na
zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije. Članak 9.
Imenovanje i razrješenje
zamjenika europskog javnog tužitelja 1. Zamjenici europskog javnog tužitelja
imenuju se u skladu s pravilima iz članka 8. stavka 1. 2. Zamjenici europskog javnog tužitelja
biraju se između osoba čija je neovisnost izvan svake sumnje i koje
su dovoljno kvalificirane za imenovanje na visoki položaj u pravosuđu i
imaju odgovarajuće iskustvo u tužiteljstvu. 3. Odabir se temelji na javnom
natječaju i objavljuje se u Službenom listu Europske unije. Nakon toga
Komisija priprema i predaje, u dogovoru s europskim javnim tužiteljem,
Europskom parlamentu i Vijeću popis kandidata koji su ušli u uži izbor, a
koji odražava demografsku ravnotežu i zemljopisni opseg država članica. 4. Zamjenici se mogu razriješiti u
skladu s pravilima iz članka 8. stavka 4., na inicijativu europskog javnog
tužitelja. Članak 10.
Imenovanje i razrješenje delegiranih
europskih tužitelja 1. Delegirane europske tužitelje
imenuje europski javni tužitelj s popisa barem tri kandidata koji ispunjavaju
zahtjeve iz stavka 2., a koji su predale predmetne države članice. Oni se
imenuju na mandat od pet godina koji se može obnoviti. 2. Delegirani europski tužitelji moraju
imati potrebne kvalifikacije za imenovanje na visoki položaj u pravosuđu i
odgovarajuće radno iskustvo kao tužitelji. Njihova neovisnost mora biti neupitna.
Države članice imenuju delegiranog eurpskog tužitelja kao tužitelja u
skladu s nacionalnim pravom ako u trenutku imenovanja za delegiranog europskog
tužitelja već nije imao taj status. 3. Delegirane europske tužitelje može
razriješiti europski javni tužitelj ako više ne ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2.
ili kriterije koji se primjenjuju na izvršavanje njihovih zadaća ili su
proglašeni krivima za tešku povredu službene dužnosti. Delegirane europske
tužitelje nadležna nacionalna tijela ne smiju razriješiti dužnosti nacionalnih
tužitelja bez pristanka europskog javnog tužitelja sve dok obnašaju funkcije u
ime Ureda europskog javnog tužitelja. Odjeljak 3.
Osnovna načela Članak 11.
Onovna načela aktivnosti
Ureda europskog javnog tužitelja 1. Ured europskog javnog tužitelja
osigurava da se pri njegovim aktivnostima poštuju prava sadržana u Povelji o
temeljnim pravima Europske unije. 2. Djelovanje Ureda europskog javnog
tužitelja temelji se na načelu proporcionalnosti iz članka 26. stavka
3. 3. Istrage i kazneni progon koje
provodi Ured europskog javnog tužitelja uređeni su ovom Uredbom.
Nacionalno pravo primjenjuje se u mjeri u kojoj to pitanje nije uređeno
ovom Uredbom. Primjenjivo nacionalno pravo jest pravo države članice u
kojoj se provodi istraga ili kazneni progon. Ako je materija uređena
nacionalnim pravom ili ovom Uredbom, prevladava potonja. 4. Ured europskog javnog tužitelja ima
isključivu nadležnost za istrage i kazneni progon kaznenih djela protiv
financijskih interesa Unije. 5. Ured europskog javnog tužitelja
izvršava istrage na nepristran način i traži sve odgovarajuće dokaze,
bez obzira na to jesu li optužujući ili oslobađajući. 6. Ured europskog javnog tužitelja
pokreće istrage bez nepotrebnog odgađanja i osigurava brzu provedbu
istraga i kaznenog progona. 7. Nadležna tijela država članica
aktivno pomažu i podržavaju istrage i kazneni progon Ureda europskog javnog
tužitelja na njegov zahtjev i suzdržavaju se od djelovanja, politika ili
postupaka koji bi mogli usporiti ili spriječiti njihov napredak. Odjeljak 4.
Nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja Članak 12.
Kaznena djela u nadležnosti
Ureda europskog javnog tužitelja Ured europskog javnog tužitelja nadležan je za
kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije kako je propisano
Direktivom 2013/xx/EU i provedeno nacionalnim pravom. Članak 13.
Sporedna nadležnost 1. Ako su kaznena djela iz članka 12.
usko povezana s kaznenim djelima koja nisu ona iz članka 12. i njihova su zajednička
istraga i progon u interesu dobrog pravosuđa, Ured europskog javng
tužitelja nadležan je i za ta druga kaznena djela pod uvjetom da su kaznena
djela iz članka 12. nadređena i da se druga kaznena djela temelje na
istim činjenicama. Ako su zadovoljeni ti uvjeti,
država članica koja je nadležna za druga kaznena djela nadležna je i za
kaznena djela iz članka 12. 2. Ured europskog javnog tužitelja i
nacionalna tijela nadležna za kazneni progon uzajamno se savjetuju kako bi se
utvrdilo koje tijelo ima nadležnost u skladu s člankom 1. Ako je to potrebno
kako bi se pojednostavilo utvrđivanje te nadležnosti, može se pridružiti
Eurojust u skladu s člankom 57. 3. U slučaju neslaganja
između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za
kazneni progon oko nadležnosti u skladu s člankom 1., nacionalno pravosudno
tijelo nadležno za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u slučaju
kaznenog progona na nacionalnoj razini odlučuje o sporednoj nadležnosti. 4. Utvrđivanje nadležnosti u
skladu s ovim člankom nije podložno preispitivanju. Članak 14.
Izvršavanje nadležnosti Ureda
europskog javnog tužitelja Ured europskog javnog tužitelja izvršava svoju
isključivu nadležnost za istragu i kazneni progon bilo kojeg kaznenog
djela iz članaka 12. i 13. ako je to kazneno djelo u cijelosti ili
djelomično počinjeno a) na teritoriju jedne ili više država
članica, ili b) od strane jednog od njihovih
državljana, ili od strane zaposlenika Unije ili pripadnika Institucija. POGLAVLJE III.
POSLOVNIK O ISTRAGAMA, KAZNENOM PROGONU I SUDSKIM POSTUPCIMA Odjeljak 1.
Provođenje istraga Članak 15.
Izvori istraga 1. Sva nacionalna tijela država
članica i sve institucije, tijela, uredi i agencije Unije odmah
obavješćuju Ured europskog javnog tužitelja o postupanju koje bi moglo
predstavljati kazneno djelo iz njegove nadležnosti. 2. Ako delegirani europski tužitelji
postanu svjesni postupanja koje bi moglo predstavljati kazneno djelo iz
nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, oni o tome odmah obavješćuju
europskog javnog tužitelja. 3. Ured europskog javnog tužitelja može
prikupljati ili primati informacije od bilo koje osobe o postupanju koje bi
moglo predstavljati kazneno djelo iz njegove nadležnosti. 4. Sve informacije koje su prijavljene
Uredu europskog javnog tužitelja registriraju se i provjeravaju od strane europskog
javnog tužitelja ili delegiranih europskih tužitelja. Ako oni nakon provjere
odluče da neće pokrenuti istragu, oni će zatvoriti predmet i
razloge navesti u sustavu vođenja predmeta. O tome će obavijestiti
nacionalno nadležno tijelo i instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije koji
su dostavili informaciju te na njihov zahtjev, ako je potrebno, osobe koje su
njima dostavile tu informaciju. Članak 16.
Pokretanje istraga 1. Europski javni tužitelj ili, u
njegovo ime, delegirani europski tužitelji, mogu pokrenuti istrage pisanom
odlukom ako postoji razumna osnova vjerovati da je u tijeku ili je već
počinjeno kazneno djelo iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja. 2. Ako istragu pokreće europski
javni tužitelj, on predmet dodjeljuje delegiranom europskom tužitelju osim ako
želi istragu provoditi sam u skladu s kriterijima iz članka 18. stavka 5.
Ako istragu pokrene delegirani europski tužitelj, on odmah obavješćuje europskog
javnog tužitelja. Po primitku te obavijesti, europski javni tužitelj provjerava
je li istragu već pokrenuo on ili neki drugi delegirani europski tužitelj.
U interesu učinkovitosti istrage, europski javni tužitelj može predmet
dodijeliti drugom delegiranom europskom tužitelju ili odlučiti sam
preuzeti predmet u skladu s kriterijima iz članka 18. stavka 5. Članak 17.
Hitne mjere i upućivanja 1. Ako je potrebno hitno djelovanje u
odnosu na kazneno djelo u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja,
nacionalna nadležna tijela poduzimaju sve hitne mjere koje su nužne za
osiguranje učinkovite istrage i kaznenog progona. Nakon toga nadležna
nacionalna tijela bez odgađanja upućuju predmet Uredu europskog
javnog tužitelja. U tom slučaju, Ured europskog javnog tužitelja
potvrđuje, po mogućnosti u roku od 48 sati od početka istrage,
mjere koje su poduzela nacionalna nadležna tijela, čak i ako su te mjere
poduzete i izvršene u skladu s pravilima koja nisu navedena u ovoj Uredbi. 2. U bilo kojoj fazi istrage, ako
postoje sumnje u nadležnost u vezi s predmetom, Ured europskog javnog tužitelja
može se savjetovati s nacionalnim tijelima nadležnima za kazneni progon kako bi
utvrdio koje je tijelo nadležno. U iščekivanju odluke o nadležnosti Ured
europskog javnog tužitelja poduzima sve hitne mjere koje su nužne za
osiguravanje učikovite istrage i kaznenog progona predmeta. Ako se utvrdi
nadležnost nacionalnog tijela, nacionalno tijelo u roku od 48 sati od
početka istrage na nacionalnoj razini potvrđuje hitne mjere koje je
poduzeo Ured europskog javnog tužitelja. 3. Ako se u istrazi koju je pokrenuo
Ured europskog javnog tužitelja otkrije da postupanje koje je predmet istrage
predstavlja kazneno djelo koje nije u njegovoj nadležnosti, Ured europskog
javnog tužitelja odmah predmet upućuje nadležnim nacionalnim pravosudnim i
sudskim tijelima. 4. Ako se u istrazi koju je pokrenulo
nacionalno tijelo naknadno pokaže da postupanje predstavlja kazneno djelo u
nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, nacionalna tijela predmet bez
odlaganja upućuju Uredu europskog javnog tužitelja. U tom slučaju
Ured europskog javnog tužitelja, ako je moguće u roku od 48 sati od
pokretanja istrage, potvrđuje mjere koje su poduzela nacionalna tijela,
čak i ako su te mjere poduzete i izvršene u skladu s pravilima koja nisu
propisana ovom Uredbom. Članak 18.
Provođenje istrage 1. Delegirani europski tužitelj određen
za vođenje istrage vodi istragu u ime i u skladu s uputama europskog
javnog tužitelja. Određeni delegirani javni tužitelj može poduzeti
istražne mjere samostalno ili to naložiti nadležnim pravosudnim tijelima države
članice u kojoj se on nalazi. Ta su tijela dužna postupiti u skladu s
nalogom delegiranog europskog tužitelja i izvršiti istražne mjere koje su im
dodijeljene. 2. U prekograničnim predmetima,
ako se istražne mjere moraju provoditi u državi članici koja nije ona u
kojoj je pokrenuta istraga, delegirani europski tužitelj koji je pokrenuo
istragu ili kojem je predmet dodijelio europski javni tužitelj, djeluje u
dogovoru s delegiranim europskim tužiteljem u zemlji u kojoj se istražna mjera
mora provoditi. Taj delegirani europski tužitelj poduzima istražne mjere sam
ili nalaže nadležnim nacionalnim tijelima da poduzmu te mjere. 3. U prekograničnim predmetima europski
javni tužitelj može povezati nekoliko delegiranih europskih tužitelja s istragom
i uspostaviti zajedničke istražne timove. On može naložiti delegiranom
europskom tužitelju da prikupi odgovarajuće informacije ili poduzme
posebne istražne mjere u njegovo ime. 4. Europski javni tužitelj nadzire
istrage koje provode delegirani europski javni tužitelji i osigurava njihovu
koordinaciju. On im daje upute ako je potrebno. 5. Europski javni tužitelj može dodijeliti
predmet drugom delegiranom europskom tužitelju ili voditi istragu sam ako se to
čini potrebnim u interesu učinkovitosti istrage ili kaznenog progona
na osnovi jednog ili više sljedećih kriterija: a) težina kaznenog djela; b) posebne okolnosti vezane uz status
navodnog počinitelja; c) posebne okolnosti vezane uz
prekograničnu dimenziju istrage; d) nedostupnost nacionalnih istražnih
tijela; ili e) zahtjev nadležnih tijela dotične države
članice. 6. Ako istragu provodi izravno europski
javni tužitelj, on obavješćuje delegiranog europskog tužitelja u državi
članici u kojoj je potrebno provesti istražne mjere. Sve istražne mjere
koje provodi europski javni tužitelj izvršavaju se zajedno s nadležnim tijelima
države članice o čijem se teritoriju radi. Prisilne mjere provode
samo nadležna nacionalna tijela. 7. Istrage koje se provode u
nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja zaštićene su pravilima o
službenoj tajni u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije. Tijela koja
sudjeluju u istragama Ureda europskog javnog tužitelja obavezna su poštovati
poslovnu tajnu kako je propisano primjenjivim nacionalnim pravom. Članak 19.
Ukidanje povlastica ili
imuniteta 1. Ako istrage Ureda europskog javnog
tužitelja uključuju osobe koje su zaštićene povlasticama ili
imunitetom u skladu s nacionalnim pravom i takva povlastica ili imunitet
predstavljaju prepreku za posebnu istragu koja se provodi, Ured europskog
javnog tužitelja podnosi obrazložen pisani zahtjev za njihovo ukidanje u skladu
s postupcima predviđenima tim nacionalnim pravom. 2. Ako istrage Ureda europskog javnog
tužitelja uključuju osobe zaštićene povlasticama ili imunitetima u
skladu s pravom Unije, posebno Protokolom o povlasticama i imunitetima Europske
unije, i takva povlastica ili imunitet predstalvja prepreku za posebnu istragu
koja je u tijeku, Ured europskog javnog tužitelja podnosi obrazložen pisani
zahtjev za njihovo ukidanje u skladu s postupcima pedviđenima pravom
Unije. Odjeljak 2.
Obrada podataka Članak 20.
Pristup podacima od strane
Ureda europskog javnog tužitelja Od
trenutka kada registrira predmet, Ured europskog javnog tužitelja mora
moći dobiti sve odgovarajuće podatke pohranjene u nacionalnim istražnim
i pravosudnim bazama podataka, te u svim drugim odgovarajućim registrima
javnih tijela ili dobiti pristup takvim informacijama putem delegiranih
europskih tužitelja. Članak 21.
Prikupljanje informacija 1. Ako je to potrebno u svrhe istrage,
Ured europskog javnog tužitelja dobiva, na zahtjev, od Eurojusta i Europola sve
odgovarajuće informacije koje se odnose na kazneno djelo u njegovoj
nadležnosti te može tražiti od Europola da pruži analitičku potporu
posebnoj istrazi koju provodi Ured europskog javnog tužitelja. 2. Institucije, tijela, uredi i
agencije Unije i nadležna tijela država članica pružaju potrebnu pomoć
i podatke Uredu europskog javnog tužitelja na njegov zahtjev. Članak 22.
Sustav vođenja predmeta,
indeks i privremeni radni dosjei 1. Ured europskog javnog tužitelja
uspostavlja sustav vođenja predmeta, sastavljen od privremenih radnih dosjea
i indeksa, koji sadržava osobne podatke iz Priloga i podatke koji nisu osobne
prirode. 2. Sustav vođenja predmeta ima
svrhu: a) pružiti potporu istragama i kaznenom progonu
koje provodi Ured europskog javnog tužitelja, posebno unakrsnim upućivanjem
podataka; b) olakšati pristup podacima o istragama i
kaznenim progonima koji su u tijeku; c) olakšati nadzor zakonitosti i
usklađenosti s odredbama ove Uredbe u vezi s obradom osobnih podataka. 3. Sustav vođenja predmeta može se
povezati sa sigurnosnom telekomunikacijskom vezom iz članka 9. Odluke 2008/976/PUP[8]. 4. Indeks sadržava upućivanja na
privremene radne dosjee koji se obrađuju u okviru rada Ureda europskog
javnog tužitelja i ne smije sadržavati nikakve osobne podatke osim onih
navedenih u stavku 1. točkama (a) do (i), (k) i (m) i u stavku 2. Priloga. 5. U obavljanju svojih zadaća u
skladu s ovom Uredbom, Ured europskog javnog tužitelja može obrađivati
podatke o pojedinim predmetima na kojima radi u privremenom radnom dosjeu. Ured
europskog javnog tužitelja dopušta službeniku za zaštitu podataka koji je
predviđen u članku 41. pristup privremenom radnom dosjeu. Ured
europskog javnog tužitelja obavješćuje službenika za zaštitu podataka o
svakom novom privremenom radnom dosjeu koji sadržava osobne podatke. 6. U svrhu obrade osobnih podataka
vezanih uz predmet, Ured europskog javnog tužitelja ne smije uspostavljati
automatiziranu datoteku osim u sustavu vođenja predmema ili privremenom
radnom dosjeu. Članak 23.
Funkcioniranje privremenih
radnih dosjea i indeksa 1. Ured europskog javnog tužitelja
otvara privremeni radni dosje za svaki predmet u vezi kojeg zaprimi podatke ako
je taj prijenos u skladu s ovom Uredbom i drugim primjenjivim pravnim
instrumentima. Ured europskog javnog tužitelja odgovoran je za vođenje privremenih
radnih dosjea koje je otvorio. 2. Ured europskog javnog tužitelja
odlučuje, ovisno o pojedinim predmetima, hoće li zadržati
ograničen pristup privremenom radnom dosjeu ili će članovima
osoblja omogućiti pristup cijelom ili dijelovima tog dosjea kada je to potrebno
za izvršavanje njihovih zadaća. 3. Ured europskog javnog tužitelja
odlučuje o tome koji će se podaci vezani uz privremeni radni dosje unijeti
u indeks. Osim ako Europski javni tužitelj odluči drugačije, podaci
koji su registrirani i podliježu provjeri u skladu s člankom 15. stavkom 4.
ne unose se u indeks. Članak 24.
Pristup sustavu vođenja predmeta
Delegirani europski tužitelji i njihovo
osoblje, ako su povezani sa sustavom vođenja predmeta, imaju pristup samo:
a) indeksu, osim ako taj pristup nije
izričito zabranjen; b) privremenim radnim dosjeima koje je
otvorio Ured europskog javnog tužitelja vezano uz istrage ili kazneni progon
koji su u tijeku u njihovim državama članicama; c) privremenim radnim dosjeima koje je
otvorio Ured europskog javnog tužitelja vezano uz istrage ili kazneni progon
koji su u tijeku u drugoj državi članici ako su vezani uz istrage ili
kazneni progon koji su u tijeku u njihovoj državi članici. Odjeljak 3.
Istražne mjere Članak 25.
Ovlast Ureda europskog javnog
tužitelja da provodi istrage 1. U svrhe istraga i kaznenog progona
koji provodi Ured europskog javnog utžitelja, teritorij država članica
Unije smatra se jedinstvenim pravnim područjem u kojem Ured europskog
javnog tužitelja ima nadležnost. 2. Ako Ured europskog javnog tužitelja
odluči primijeniti nadležnost nad kaznenim djelom koje je djelomično
ili potpuno počinio izvan teritorija država članica jedan od njegovih
državljana, zaposlenika Unije ili članova osoblja institucija, on traži
pomoć kako bi ostvario suradnju s predmetnom trećom zemljom u skladu
s instrumentima i postupcima iz članka 59. Članak 26.
Istražne mjere 1. Ured europskog javnog tužitelja ima
ovlasti zatražiti ili naložiti sljedeće istražne mjere prilikom
ostvarivanja svoje nadležnosti: a) pretragu prostorija, zemljišta,
prijevoznih sredstava, privatnog stana i druge osobne imovine ili
računalnih sustava; b) dobivanje svih odgovarajućih predmeta
ili dokumenata ili pohranjenih računalnih podataka, uključujući
podatke o prometu i bankovnim računima, šifriranih ili dešifriranih, u
izvornom obliku ili u nekom drugom navedenom obliku; c) pečačenje prostorija i
prijevoznih sredstava i zamrzavanje podataka kako bi sačuvao njihov
integritet, izbjegao gubitak ili kontaminacija dokaza odnosno osigurao
mogućnost oduzimanja; d) zamrzavanje sredstava ili prihoda od
kaznenog djela, uključjući zamrzavanje imovine, ako se očekuje
da će ih sud oduzeti ili postoji razlog vjerovati da će vlasnik,
imatelj ili upravitelj pokušati onemogućiti presudu kojom se nalaže oduzimanje; e) presresti telekomunikacije,
uključujući poruke elektroničke pošte prema i od
osumnjičenika na bilo kojoj telekomunikacijskoj vezi koju koristi
osumnjičena osoba; f) nadzirati telekomunikacije u stvarnom
vremenu nalažući trenutni prijenos podataka telekomunikacijskog prometa za
lociranje osumnjičene osobe i za identifikaciju osoba koje su s njome bile
u kontaktu u određenom trenutku; g) nadzirati financijske transakcije
nalažući svim financijskim ili kreditnim ustanovama da obavijeste Ured
europskog javnog tužitelja u stvarnom vremenu o financijskoj transakciji koja
se izvršava kroz određeni račun koji posjeduje ili nadzire
osumnjičena osoba ili druge račune za koje se razumno vjeruje da se
koriste u vezi s kaznenim djelom; h) zamrznuti buduće financijske
transakcije nalažući svim financijskim ili kreditnim ustanovama da se
suzdrže od izvršavanja financijskih transakcija koje uključuju
određeni račun ili račune koje posjeduje ili nadzire
osumnjičena osoba; i) poduzeti mjere nadzora na mjestima koja
nisu javna nalažući prikriveni video i audio nadzor mjesta koja nisu
javna, osim video nadzora privatnih domova, i snimanje rezultata; j) poduzeti prikrivene istrage
nalažući službeniku da djeluje prikriveno ili pod lažnim identitetom; k) pozvati osumnjičenike i svjedoke ako
postoji razumna osnova vjerovati da bi mogli dati korisne podatke za istrage; l) poduzeti mjere identificiranja, nalažući
fotografiranje, vizualno snimanje osoba i snimanje biometrijskih obilježja
osoba; m) oduzeti predmete koji su potrebni kao
dokaz; n) ući u prostorije i uzimati uzorke
robe; o) pregledavati prijevozna sredstva ako
postoji razumna osnova za uvjerenje da se prevozi roba u vezi s istragom; p) poduzeti mjere za praćenje i nadzor
osoba kako bi se utvrdilo gdje se osoba nalazi; q) pratiti predmet tehničkim
sredstvima, uključujući kontroliranu isporuku robe i kontrolirane
financijske transakcije; r) poduzimati ciljani nadzor
osumnjičenih i trećih osoba na javnim mjestima; s) ostvariti pristup nacionalnim ili
europskim javnim registrima i registrima koje vode privatna tijela u javnom
interesu; t) ispitivati osumnjičene osobe i
svjedoke; u) imenovati stručnjake, po službenoj
dužnosti ili na zahtjev osumnjičenih osoba, gdje je potrebno
specijalizirano znanje. 2. Države članice osiguravaju da
se mjere iz stavka 1. mogu koristiti u istragama i kaznenom progonu koje
provodi Ured europskog javnog tužitelja. Takve mjere podložne su uvjetima
predviđenima u ovom članku i onima propisanima u nacionalnom pravu.
Istražne mjere, uz one iz stavka 1., može zatražiti ili naložiti samo Ured
europskog javnog tužitelja ako su dostupne u okviru prava države članice u
kojoj se provodi mjera. 3. Pojedinačne istražne mjere iz
stavka 1. ne smiju se naložiti bez razumne osnove i ako se manje intruzivnim
sredstvima može ostvariti isti cilj. 4. Države članice osiguravaju da
su istražne mjere iz stavka 1. točaka (a) - (j) podložne odobrenju nadležnog
pravosudnog tijela države članice u kojoj će se provoditi. 5. Istražne mjere iz stavka 1. točaka
(k) – (u) podliježu sudskom odobrenju ako to traži nacionalno pravo države
članice u kojoj će se provoditi istražna mjera. 6. Ako su ispunjeni uvjeti iz ovog
članka kao i oni koji se u skladu s nacionalnim pravom primjenjuju na
odobrenje mjere u skladu sa zahtjevom, odobrenje se daje u roku od 48 sati u
obliku pisane i obrazložene odluke nadležnog pravosudnog tijela. 7. Ured europskog javnog tužitelja može
zatražiti od nadležnog pravosudnog tijela da uhiti ili pritvori
osumnjičenika u skladu s nacionalnim pravom. Odjeljak 4.
Okončanje istrage i ovlasti kaznenog progona Članak 27.
Kazneni progon pred
nacionalnim sudovima 1. Europski javni tužitelj i delegirani
europski tužitelji imaju iste ovlasti kao nacionalni tužitelji s obzirom na
kazneni progon i podizanje optužnice, posebno ovlast izjašnjavanja o krivnji,
sudjelovanja u prikupljanju dokaza i izvršavanju dostupnih pravnih lijekova. 2. Ako nadležni delegirani europski
tužitelj smatra da je istraga završena, on predaje sažetak predmeta s nacrtom
optužnice i popisom dokaza europskom javnom tužitelju na preispitivanje. Ako on
ne naloži odbacivanje predmeta u skladu s člankom 28., europski javni
tužitelj nalaže delegiranom europskom tužitelju da pokrene postupak pred
nadležnim nacionalnim sudom podizanjem optužnice ili da ga vrati na daljnju
istragu. Ured europskog javnog tužitelja može i sam pokrenuti postupak pred
nadležnim nacionalnim sudom. 3. Optužnica predana nadležnom
nacionalnom sudu sadržava popis dokaza koji će se izvoditi na
suđenju. 4. Europski javni tužitelj bira,
savjetujući se s delegiranim europskim tužiteljem koji pokreće
postupak i imajući na umu primjereno izvršenje pravde, nadležnost za
suđenje i određuje nadležni nacionalni sud uzimajući u obzir
sljedeće kriterije: a) mjesto gdje je počinjeno kazneno
djelo ili, u slučaju više kaznenih djela, gdje je počinjena
većina kaznenih djela; b) mjesto gdje optuženik ima prebivalište; c) mjesto gdje se nalaze dokazi; d) mjesto gdje izravne žrtve imaju
prebivalište. 5. Ako je potrebno u svrhe povrata, administrativnog
postupanja ili nadzora, Europski javni tužitelj obavješćuje o optužnici
nadležna nacionalna tijela, zainteresirane osobe i mjerodavne institucije,
tijela i agencije Unije. Članak 28.
Odbacivanje predmeta 1. Europski javni tužitelj odbacuje
predmet ako je kazneni progon postao nemoguć iz jednog od sljedećih
razloga: a) smrt osumnjičenika; b) potupanje koje je predmet istrage ne
čini kazneno djelo; c) osumnjičenik je dobio oprost ili
imunitet; d) nastupila je zastara kaznenog progona; e) osumnjičena osoba već je
oslobođena ili osuđena zbog istih činjenica u Uniji ili je
predmet riješen u skladu s člankom 29. 2. Europski javni tužitelj može odbaciti
predmet na temelju bilo kojeg od sljedećih razloga: a) kazneno je djelo blaže kazneno djelo u
skladu s nacionalnim zakonom kojim se provodi Direktiva 2013/XX/EU o borbi
kaznenim pravom protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije; b) nedostatak odgovarajućih dokaza. 3. Ured europskog javnog tužitelja može
uputiti predmete koje je odbacio OLAF-u ili nadležnim nacionalnim upravnim ili
pravosudnim tijelima radi povrata, administrativnog postupanja ili nadzora. 4. Ako je istraga pokrenuta na temelju
informacija koje je dostavila oštećena stranka, Ured europskog javnog
tužitelja o tome obavješćuje tu stranku. Članak
29. Transakcija 1. Ako predmet nije odbačen i ako bi
to moglo biti u službi primjerenog izvršenja pravde, Ured europskog javnog
tužitelja može, nakon naknade štete, predložiti osumnjičeniku da plati
paušalnu kaznu koja, kada je plaćena, podrazumijeva konačno odbacivanje
predmeta (transkacija). Ako se osumnjičenih složi, on Uniji plaća
paušalni iznos. 2. Ured europskog javnog tužitelja
nadzire prikupljanje financijskih sredstava uključenih u transakciju. 3. Ako je osumnjičenik prihvatio i
uplatio transakciju, Ured europskog javnog tužitelja konačno odbacuje
predmet i službeno o tome obavješćuje nadležna nacionalna pravosudna i
sudbena tijela i nadležne institucije, tijela i agencije Unije. 4. Odbačaj iz stavka 3. ne
podliježe sudskom preispitivanju. Odjeljak 5.
PRIHVATLJIVOST DOKAZA Članak 30.
Prihvatljivost dokaza 1. Dokazi koje izvodi Ured europskog
javnog tužitelja sudu pred kojim se vodi postupak, ako sud smatra da
prihvaćanje tih dokaza ne bi imalo negativan utjecaj na pravičnost
postupka ili prava obrane sadržana u člancima 47. i 48. Povelje o
temeljnim pravima Europske unije, prihvaćaju se na suđenju bez potvrđivanja
ili sličnog pravnog postupka čak i ako su u nacionalnom pravu države
članice u kojoj se nalazi sud propisana drugačija pravila o
prikupljanju i izvođenju takvih dokaza. 2. Kada su dokazi prihvaćeni, to
ne utječe na nadležnost nacionalnih sudova da slobodno ocjenjuju dokaze koje
izvodi Ured europskog javnog tužitelja na suđenju. Odjeljak 6.
Oduzimanje Članak 31.
Postupanje s oduzetom
imovinom Ako je na zahtjev Ureda europskog javnog
tužitelja nadležni nacioalni sud odlučio konačnom presudom oduzeti
imovinu koja je povezana s kaznenim djelom ili je stečena kaznenim djelom
koje je u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, novčana protuvrijednost
takve imovine ili financijskih sredstava prenosi se u proračun Unije u
mjeri u kojoj je to potrebno za naknadu štete uzrokovane Uniji. POGLAVLJE IV.
POSTUPOVNI ZAŠTITNI MEHANIZMI Članak 32.
Opseg prava
osumnjičenika i optuženika te drugih uključenih osoba 1. Aktivnosti Ureda europskog javnog
tužitelja izvršavaju se uz potpuno poštovanje prava osumnjičenika koja su
sadržana u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, uključujući
pravo na pošteno suđenje i pravo na obranu. 2. Svaki osumnjičenik i optuženik
uključen u postupak Ureda europskog javnog tužitelja ima, najmanje,
sljedeća postupovna prava koja su propisana u zakonodavstvu Unije i
nacionalnom pravu države članice: (a)
pravo na tumačenje i prijevod kako je
propisano u Direktivi 2010/64/EU Europskog parlamenta i
Vijeća; (b)
pravo na informacije i pristup spisima predmeta,
kako je propisano u Direktivi 2012/13/EU Europskog
parlamenta i Vijeća; (c)
pravo na pristup odvjetniku i pravo komuniciranja s
trećim osobama i informiranja trećih osoba u slučaju pritvora,
kako je predviđeno u [Direktivi 2013/xx/EU Europskog parlamenta i
Vijeća od xx xxxx 2013. o pravu pristupa odvjetniku u kaznenim postupcima
i pravo na komuniciranje nakon uhićenja]; (d)
pravo na šutnju i pravo biti smatran nedužnim; (e)
pravo na pravnu pomoć; (f)
pravo izvoditi dokaze, imenovati stručnjake i
saslušati svjedoke. 3. Osumnjičenici i optuženici imaju
prava iz stavka 2. od trenutka kada su osumnjičeni da su počinili
kazneno djelo. Kada nadležni nacionalni sud prihvati optužnicu, postupovna
prava osumnjičenika i optuženika temelje se na nacionalnom režimu koji se
primjenjuje u predmetnom slučaju. 4. Prava iz stavka 2. primjenjuju se i
na druge osobe koje nisu osumnjičenici ili optuženici, a koje saslušava
Ured europskog javnog tužitelja ako, tijekom ispitivanja, svjedočenja ili
saslušanja, ona postane osumnjičena da je počinila kazneno djelo. 5. Ne dovodeći u pitanje prava
predviđena u ovom Poglavlju, osumnjičenici i optuženici, kao i druge
osobe uključene u postupke Ureda europskog javnog tužitelja, imaju sva
postupovna prava koja su im omogućena u skladu s primjenjivim nacionalnim
pravom. Članak 33.
Pravo na šutnju i pravo biti
smatran nedužnim 1. Osumnjičenik i optuženik
uključeni u postupke Ureda europskog javnog tužitelja imaju, u skladu s
nacionalnim pravom, pravo na šutnju prilikom ispitivanja u vezi s kaznenim
djelima za koje su osumnjičeni da su počinili, i moraju biti
obaviješteni da nemaju obvezu sami sebe teretiti. 2. Osumnjičenik i optuženik
smatraju se nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu s nacionalnim pravom. Članak 34.
Pravo na pravnu pomoć Svaka osoba koja je osumnjičena ili
optužena za kazneno djelo u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ima, u
skladu s nacionalnim pravom, pravo dobiti pravnu pomoć besplatno ili
djelomično besplatno od strane nacionalnih tijela ako nema dovoljno
sredstava sama to platiti. Članak 35.
Prava u vezi dokaza 1. Osumnjičenik i optuženik imaju, u skladu s nacionalnim pravom,
pravo dostaviti dokaze na razmatranje Uredu europskog javnog tužitelja. 2. Osumnjičenik i optuženik imaju, u skladu s nacionalnim pravom,
pravo zatražiti od Ureda europskog javnog tužitelja prikupljanje dokaza važnih
za istragu, uključujući imenovanje vještaka i saslušanje svjedoka. POGLAVLJE V.
SUDSKO PREISPITIVANJE Članak 36.
Sudsko preispitivanje 1. Kada donosi postupovne mjere u
obnašanju svojih funckija, Ured europskog javnog tužitelja smatra se
nacionalnim nadležnim tijelom u svrhu sudskog preispitivanja. 2. Ako odredbe nacionalnog prava
postanu primjenjive temeljem ove Uredbe, te se odredbe ne smatraju odredbama
prava Unije u svrhe članka 267. Ugovora. POGLAVLJE VI.
ZAŠTITA PODATAKA Članak 37.
Obrada osobnih podataka 1. Ured europskog javnog tužitelja može
obrađivati automatski ili u strukturiranim ručnim dosjeima u skladu s
ovom Uredbom samo osobne podatke iz točke 1. Priloga o osobama koje su,
prema nacionalnom zakonodavstvu predmetnih država članica,
osumnjičene da su počinile ili da su sudjelovale u počinjenju
kaznenog djela koje je u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ili koje
su osuđene za počinjenje takvog kaznenog djela, u sljedeće
svrhe: –
istraga i kazneni progon koji se pokreću u
skladu s ovom Uredbom; –
razmjena informacija s nadležnim tijelima država
članica i drugim tijelima Unije u skladu s ovom Uredbom; –
suradnja s trećim zemljama u skladu s ovom
Uredbom. 2. Ured europskog javnog tužitelja može
obrađivati samo osobne podatke iz točke 2. Priloga o osobama koje se,
prema nacionalnom zakonodavstvu predmetnih država članica, smatraju
svjedocima ili žrtvama u istrazi ili progonu u vezi s jednom ili više vrsta
kaznenih djela u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, ili osobama
mlađima od 18 godina. Takvi se osobni podaci mogu obrađivati samo ako
je to neophodno u svrhe iz stavka 1. 3. U iznimnim slučajevima, Ured
europskog javnog tužitelja može, na ograničeno vrijeme koje ne prelazi
vrijeme potrebno za zaključenje predmeta u vezi kojeg se obrađuju
podaci, obrađivati osobne podatke koji nisu oni iz stavaka 1. i 2., ali su
povezani s okolnostima kaznenog djela jer su neposredno važni za i
uključeni u istrage koje su u tijeku i koje provodi Ured europskog javnog
tužitelja te ako je njihova obrada neophodna u svrhe iz stavka 1., pod uvjetom
da se obrada takvih podataka odvija u skladu s ovom Uredbom. Službenik za zaštitu
podataka iz članka 41. odmah se obavješćuje o primjeni ovog stavka. 4. Ured europskog javnog tužitelja može
obrađivati osobne podatke koji se obrađuju automatski ili na druge
načine i koji otkrivaju podatke o rasnom ili etničkom podrijetlu,
političkim uvjerenjima, vjerskim ili filozofskim uvjerenjima,
članstvu u sindikatima i podatke o zdravlju ili seksualnom životu samo
kada su ti podaci neophodni za njegove istrage i ako nadopunjuju druge već
obrađene osobne podatke. Službenik za zaštitu podataka odmah se
obavješćuje o primjeni ovog stavka. Takvi se podaci ne mogu
obrađivati u Indeksu iz članka 22. stavka 4. Ako se takvi drugi
podaci odnose na svjedoke ili žrtve u smislu stavka 2., odluku o njihovoj
obradi donosi Europski javni tužitelj. 5. Uredba (EZ) br. 45/2001
primjenjuje se na obradu osobnih podataka od strane UEJT-a u kontekstu njegovih
aktivnosti. Ovom se Uredbom podrobno opisuje i nadopunjuje Uredba (EZ) br. 45/2001
u odnosu na operativne osobne podatke. Članak 38.
Rokovi za pohranu osobnih
podataka 1. Osobni podaci koje obrađuje
Ured europskog javnog tužitelja ne smiju se pohranjivati duže od prvog
primjenjivog datuma između sljedećih datuma: a) datuma kada je zabranjen progon zbog
zastare u svim državama članicama koje su uključene u istragu i
progon; b) datuma kada je osoba oslobođena i
kada je sudska odluka postala konačna; c) tri godine nakon datuma kada je postala
konačna sudska presuda u posljednjoj državi članici koja je
uključena u istragu ili kazneni progon; d) datuma kada je Ured europskog javnog
tužitelja utvrdio da više nije nužno da nastavi s istragom ili kaznenim progonom. 2. Poštovanje rokova za pohranu iz
stavka 1. stalno se provjerava prikladnom automatskom obradom. Ipak, svake se tri
godine od unosa podataka preispituje potreba za njihovom pohranom. Ako su
podaci o osobama iz Priloga pohranjeni duže od pet godina, o tome mora biti
obaviješten Europski nadzornik za zaštitu podataka. 3. Po isteku jednog od rokova za
pohranu iz stavka 1., Ured europskog javnog tužitelja preispituje potrebu za dužom
pohranom podataka radi izvršavanja zadaća i može, odstupajući od pravila,
odlučiti pohraniti podatke do sljedećeg preispitivanja. Razlozi za
dužu pohranu moraju biti opravdani i zabilježeni. Ako nije donesena odluka o
daljnjoj pohrani osobnih podataka, ti se podaci nakon tri godine automatski
brišu. 4. Ako su, u skladu sa stavkom 3.,
podaci pohranjeni nakon datuma iz stavka 1., Europski nadzornik za zaštitu
podataka svake tri godine preispituje potrebu za pohranom tih podataka. 5. Ako postoji dosje koji sadržava
neautomatizirane i nestrukturirane podatke, po isteku roka za pohranu
posljednje stavke automatiziranih podataka iz dosjea uništavaju se svi
dokumenti iz datoteke i svi primjerci. Članak 39.
Evidentiranje i dokumentacija
1. U svrhe provjere zakonitosti obrade
podataka, samopraćenja i osiguravanja odgovarajućeg integriteta i
sigurnosti podataka, Ured europskog javnog tužitelja vodi evidenciju o
prikupljanju, izmjeni, pristupu, otkrivanju, kombiniranju ili brisanju osobnih
podataka koji se koriste u operativne svrhe. Takva evidencijaili dokumentacija
briše se nakon 18 mjeseci, osim ako su podaci potrebni i dalje za kontrolu koja
je u tijeku. 2. Evidencija i dokumentacija
pripremljena u skladu sa stavkom 1. priopćuje se na zahtjev Europskom
nadzorniku za zaštitu podataka. Europski nadzornik za zaštitu podataka te informacije
koristi samo u svrhu nadzora zaštite podataka, osiguravanja odgovarajuće
obrade podataka te integriteta i sigurnosti podataka. Članak 40.
Ovlašteni pristup osobnim
podacima Samo europski javni
tužitelj, delegirani europski tužitelji i njihovo ovlašteno osoblje mogu, u
svrhe ispunjavanja svojih zadaća i u okvirima predviđenima ovom
Uredbom, imati pristup osobnim podacima koje Ured europskog javnog tužitelja
obrađuje u svrhu svojih operativnih zadaća. Članak 41.
Službenik za zaštitu podataka 1. Europski javni tužitelj imenjuje službenika
za zaštitu podataka u skladu s člankom 24. Uredbe (EZ) br. 45/2001. 2. Kako bi ispunio obveze iz
članka 24. Uredbe (EZ) br. 45/2001, službenik za zaštitu podataka
mora: a) osigurati čuvanje pisane evidencije
o prijenosu osobnih podataka; b) surađivati s osobljem Ureda
europskog javnog tužitelja koje je odgovorno za postupke, osposobljavanje i
savjete u vezi s obradom podataka; c) pripremiti godišnje izvješće i to
izvješće priopćiti europskom javnom tužitelju i Europskom nadzorniku za
zaštitu podataka. 3. Prilikom izvršavanja svojih
zadaća, službenik za zaštitu podataka ima pristup svim podacima koje
obrađuje Ured europskog javnog tužitelja i svim prostorijama Ureda. 4. Osoblje Ureda europskog javnog
tužitelja koje pomaže službeniku za zaštitu podataka u izvršavanju njegovih
dužnosti ima pristup osobnim podacima koje on obrađuje i njegovim prostorijama
u mjeri u kojoj je to nužno za izvršavanje njihovih zadaća. 5. Ako službenik za zaštitu podataka
smatra da se ne poštuju odredbe Uredbe (EZ) br. 45/2001
ili ove Uredbe u vezi s obradom osobnih podataka, on obavješćuje europskog
javnog tužitelja i traži od njega da riješi problem nepoštovanja u
određenom roku. Ako europski javni tužitelj ne riješi problem nepoštovanja
u određenom roku, službenik za zaštitu podataka problem prosljeđuje
Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. 6. Europski javni tužitelj donosi
provedbena pravila iz članka 24. stavka 8. Uredbe (EZ) br. 45/2001. Članak 42.
Načini ostvarivanja
prava pristupa 1. Svaki subjekt obrade podataka može
ostvarivati pravo pristupa osobnim podacima u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 a posebno njezinim
člankom 13. 2. Ako je pravo pristupa
ograničeno u skladu s člankom 20. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 45/2001,
Ured europskog javnog tužitelja pisanim putem obavješćuje subjekt obrade
podataka u skladu s člankom 20. stavkom 3. Informacije
o glavnim razlozima na kojima se temelji primjena ograničenja mogu se
ispustiti ako bi davanje takvih informacija ograničenje lišilo njegova
učinka. Subjekt obrade podataka mora biti obaviješten barem to tome da su
izvršene sve potrebne provjere od strane Europskog nadzornika za zaštitu
podataka. 3. Ured europskog javnog tužitelja
bilježi osnove za izostavljanje priopćavanja glavnih razloga na kojima se
temelji ograničenje iz stavka 2. 4. Ako prilikom primjene članaka 46.
i 47. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europski nadzornik za zaštitu podataka
provjerava zakonitost obrade koju izvršava Ured europskog javnog tužitelja, on
obavješćuje subjekt obrade podataka barem o tome da su izvršene sve potrebne
provjere od strane Europskog nadzornika za zaštitu podataka.. Članak 43.
Pravo na ispravljanje,
brisanje i ograničenja obrade 1. Ako je osobne podatke koje
obrađuje Ured europskog javnog tužitelja potrebno ispraviti, brisati ili
njihova obrada mora biti ograničena u skladu s člancima 14., 15. i 16.
Uredbe (EZ) br. 45/2001, Ured europskog javnog tužitelja ispravlja, briše
ili ograničava obradu takvih podataka. 2. U slučajevima iz članaka 14.,
15. ili 16. Uredbe (EZ) br. 45/2001, svi adresati takvih podataka
obavješćuju se o tome u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 45/2001.
U skladu s pravilima koja se na njih primjenjuju, adresati zatim ispravljaju,
brišu ili ograničavaju obradu tih podataka u njihovim sustavima. 3. Ured europskog javnog tužitelja
obavješćuje subjekt obrade podataka u pisanom obliku bez odlaganja i u
svakom slučaju u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva da su podaci
koji se odnose na njega ispravljeni, izbrisani ili je njihova obrada
ograničena. 4. Ured europskog javnog tužitelja obavješćuje
subjekt obrade podataka pismenim putem o odbijanju ispravka, brisanja ili
ograničenja obrade i o mogućnosti podnošenja žalbe Europskom
nadzorniku za zaštitu podataka te traženja pravnog lijeka. Članak 44.
Odgovornost u pitanjima
obrade podataka 1. Ured europskog javnog tužitelja
obrađuje osobne podatke na takav način da se može utvrditi koje je
tijelo dostavilo podatke ili odakle su dobiveni osobni podaci. 2. Europski javni tužitelj odgovoran je
za usklađenost s Uredbom (EZ) br. 45/2001 i sa ovom Uredbom.
Odgovornost za zakonitost prijenosa osobnih podataka dostavljenih Uredu
europskog javnog tužitelja snosi pružatelj osobnih podataka i Ured europskog
javnog tužtelja za osobne podatke koji su dostavljeni državama članicama,
tijelima Unije i trećim zemljama ili organizacijama. 3. U skladu s drugim odredbama ove
Uredbe, Ured europskog javnog tužitelja odgovoran je za sve podatke koje
obrađuje. Članak 45.
Suradnja između
Europskog nadzornika za zaštitu podataka i nacionalnih tijela za zaštitu
podataka 1. Europski nadzornik za zaštitu
podataka djeluje u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima koja su odgovorna za
nadzor zaštite podataka u pogledu posebnih pitanja koja zahtijevaju
uključenost nacionalnih tijela, posebno ako Europski nadzornik za zaštitu
podataka ili nacionalno tijelo odgovorno za nadzor podataka utvrde velike
razlike među praksama država članica ili potencijalne nezakonite
prijenose putem komunikacijskih kanala Ureda europskog javnog tužitelja ili u
kontekstu pitanja koja postavljaju jedno ili više nacionalnih nadzornih tijela
o provedbi i tumačenju ove Uredbe. 2. U slučajevima iz stavka 1.,
Europski nadzornik za zaštitu podataka i nacionalna tijela nadležna za nadzor
zaštite podataka, mogu, djelujući u okviru svojih nadležnosti,
razmjenjivati odgovarajuće podatke, međusobno si pomagati u
izvršavanju revizija i inspekcija, ispitivati probleme u tumačenju ili
primjeni ove Uredbe, proučavati probleme u vezi s izvršavanjem neovisnog
nadzora ili u vezi s izvšavanjem prava subjekata obrade podataka, pripremati
usklađene prijedloge za zajednička rješenja za sve probleme i
promicati svijest o zaštiti podataka, u skladu s potrebama. 3. Nacionalna nadzorna tijela i
Europski nadzornik za zaštitu podataka sastaju se u svrhe iz ovog članka,
prema potrebi. Troškovi i servisiranje tih sastanaka idu na račun
Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Poslovnik se donosi na prvom
sastanku. Daljnje metode rada razvijaju se zajednički prema potrebi. Članak 46.
Pravo podnošenja pritužbi Europskom
nadzorniku za zaštitu podataka 1. Ako subjekt obrade podataka uloži
pritužbu u skladu s člankom 32. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 koja se
odnosi na odluku iz članka 43., Europski nadzornik za zaštitu podataka
savjetuje se s nacionalnim nadzornim tijelima ili nadležnim pravosudnim tijelom
u državi članici koja je bila izvor podataka ili državnom članicom koja
je izravno uključena. Odluka Europskog nadzornika za zaštitu podataka,
koja može uključivati odbijanje pružanja informacija, donosi se u suradnji
s naconalnim nadzornim tijelom ili nadležnim pravosudnim tijelom. 2. Ako se pritužba odnosi na obradu
podataka dostavljenih Uredu europskog javnog tužitelja od strane tijela Unije,
trećih zemalja ili organizacija ili privatnih stranaka, Europski nadzornik
za zaštitu podataka osigurava da Ured europskog javnog tužitelja provede potrebne
provjere. Članak 47.
Odgovornost za neovlaštenu
ili neispravnu obradu podataka 1. Ured europskog javnog tužitelja
odgovara, u skladu s člankom 340. Ugovora, za bilo kakvu štetu uzrokovanu
pojedincu kao rezultat neovlaštene ili neispravne obrade podataka. 2. Prigovori protiv Ureda europskog
javnog tužitelja u odnosu na odgovornost iz stavka 1. podnose se Sudu EU-a u
skladu s člankom 268. Ugovora. POGLAVLJE VII.
FINANCIJSKE ODREDBE I ODREDBE VEZANE UZ OSOBLJE Odjeljak 1.
FINANCIJSKE ODREDBE Članak 48.
Financijski izvršitelji 1. Europski javni tužitelj odgovoran je
za donošenje odluka o financijskim i proračunskim pitanjima. 2. Zamjenik kojeg imenuje Ured
europskog javnog tužitelja u skladu s člankom 6. stavkom 3. odgovoran je
za provedbu proračuna Ureda europskog javnog tužitelja kao dužnosnik za ovjeravanje.
Članak 49.
Proračun 1. Procjene svih prihoda i rashoda
Ureda europskog javnog tužitelja pripremaju se za svaku financijsku godinu,
koja odgovara kalendarskoj godini, i prikazuju se u proračunu. 2. Proračun Ureda europskog javnog
tužitelja uravnotežen je u smislu prihoda i rashoda. 3. Ne dovodeći u pitanje druge
resurse, prihod Ureda europskog javnog tužitelja usključuje: a) doprinos Unije unesen u opći
proračun Unije; b) naknade za publikacije i usluge koje pruža
Ured europskog tužitelja. 4. Rashodi Ureda europskog javnog
tužitelja uključuju naknade osoblju, administrativne troškove i troškove
infrastrukture i operativne troškove. 5. Ako delegirani europski tužitelji
djeluju u okvirima zadaća Ureda europskog javnog tužitelja, odgovarajući
rashodi vezani uz te aktivnosti smatraju se operativnim rashodima.. Članak 50.
Donošenje proračuna 1. Svake godine zamjenik europskog javnog
tužitelja iz članka 48. priprema privremeni nacrt procjene prihoda i
rashoda Ureda europskog javnog tužitelja za sljedeću finacijsku godinu.
Europski javni tužitelj, na temlju tog nacrta, priprema privremeni nacrt procjene
prihoda i rashoda Ureda europskog javnog tužitelja za sljedeću financijsku
godinu. 2. Privremeni nacrt procjene prihoda i
rashoda Ureda europskog javnog tužitelja šalje se Komisiji najkasnije 31.
siječnja svake godine. Europski javni tužitelj Komisiji do 31. ožujka
šalje konačni nacrt procjene, koji uključuje nacrt plana radnih
mjesta. 3. Komisija šalje izvješće o
procjeni Europskom parlamentu i Vijeću (tijelu nadležnom na proračun)
zajedno s nacrtom općeg proračuna Unije. 4. Na temelju izvješća o procjeni,
Komisija unosi u nacrt općeg proračuna Unije procjene koje smatra potrebnima
za plan radnih mjesta i za iznos doprinosa koji će se naplatiti iz
općeg proračuna te ga dostavlja tijelu nadležnom za proračun u
skladu s člancima 313. i 314. Ugovora. 5. Tijelo nadležno za proračun
odobrava sredstva za doprinose Uredu europskog javnog tužitelja. 6. Tijelo nadležno za proračun
donosi plan radnih mjesta Ureda europskog javnog tužitelja. 7. Europski javni tužitelj donosi
proračun Ureda europskog javnog tužitelja. On postaje konačan nakon konačnog
donošenja općeg proračuna Unije. Proračun se prilagođava
prema potrebi. 8. O svakom građevinskom projektu
koji bi mogao imati znatan utjecaj na proračun, Ured europskog javnog
tužitelja obavješćuje Europski parlament i Vijeće što je prije
moguće u skladu s odredbama članka 203. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
9. Osim u slučajevima više sile iz
članka 203. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Europski parlament i
Vijeće odlučuju o građevinskom projektu u roku od četiri
tjedna od njegova primitka od strane obiju institucija. Građevinski
projekt smatra se odobrenim po isteku tog razdoblja od četiri tjedna, osim
ako Europski parlament i Vijeće u tome roku donesu odluku kojom odbijaju
prijedlog. Ako Europski parlament ili Vijeće izraze opravdanu zabrinutost
u roku od ta četiri tjedna, to se razdoblje produžava jednom za dva tjedna.
Ako Europski parlament i Vijeće donesu odluku protiv građevinskog
projekta, Ured europskog javnog tužitelja povlači prijedlog i može podnijeti
novi. 10. Ured europskog javnog tužitelja može
financirati projekt stjecanja objekta zajmom koji podliježe prethodnom
odobrenju proračunskog tijela u skladu s člankom 203. stavkom 8.
Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Članak 51.
Izvršavanje proračuna 1. Zamjenik europskog javnog tužitelja
iz članka 48., djelujući kao dužnosnik za ovjeravanje Ureda europskog
javnog tužitelja, izvršava proračun u svojoj nadležnosti i u okvirima odobrenima
u proračunu. 2. Zamjenik europskog javnog tužitelja
iz članka 48. šalje tijelu nadležnom za proračun sve informacije
važne za nalaze u postupku ocjenjivanja. Članak 52.
Podnošenje financijskih izvještaja
i razrješnica 1. Računovodstveni službenik
Eurjusta djeluje kao računovodstveni službenik Ureda europskog javnog
tužitelja u provedbi njegova proračuna. Moraju se osigurati uvjeti za
izbjegavanje sukoba interesa. 2. Do 1. ožujka nakon svake financijske
godine računovodstveni službenik Ureda europskog javnog tužitelja šalje
privremeni izvještaj računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom
sudu. 3. Ured europskog javnog tužitelja
šalje izvještaj o proračunskom i financijskom upravljanju Europskom
parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu do 31. ožujka sljedeće
financijske godine. 4. Do 31. ožujka nakon svake
financijske godine, računovodstveni službenik Komisije šalje Revizorskom
sudu privremeni financijski izvještaj Ureda europskog javnog tužitelja
konsolidiran s izvještajima Komisije. 5. U skladu s člankom 148. stavkom
1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Revizorski sud do 1. lipnja
sljedeće godine daje svoja opažanja o privremenom financijskom izvještaju Ureda
europskog javnog tužitelja. 6. Po primitku opažanja Revizorskog
suda o privremenom izvještaju Ureda europskog javnog tužitelja u skladu s
člankom 148. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, računovodstveni
službenik Ureda europskog javnog tužitelja priprema završni financijski izvjetaj
u okvirima vlastitih nadležnosti. 7. Računovodstveni službenik Ureda
europskog javnog tužitelja, do 1. srpnja nakon svake financijske godine, šalje
završni financijski izvještaj Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i
Revizorskom sudu. 8. Završni financijski izvještaji Ureda
europskog javnog tužitelja objavljuje se u Službenom listu Europske unije do 15.
studenoga sljedeće godine. 9 Zamjenik Europskog javnog tužitelja
iz članka 48. šalje Revizorskom sudu odgovor na njegova opažanja najkasnije
do 30. rujna sljedeće godine. Odgovori Ureda europskog javnog tužitelja
istovremeno se šalju Komisiji. 10. Zamjenik europskog javnog tužitelja
iz članka 48. predaje Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, sve
informacije koje su potrebne za primjenu postupka davanja razrješnice za
predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 165. stavkom 3. Uredbe (EU,
Euratom) br. 966/2012. 11. Na preporuku Vijeća koje djeluje
kvalificiranom većinom, Europski parlament, prije 15. svibnja godine N + 2,
daje razrješnicu zamjeniku europskog javnog tužitelja iz članka 48. u odnosu
na provedbu proračuna za godinu N. Članak 53.
Financijska pravila Financijska pravila koja se primjenjuju na
Ured europskog javnog tužitelja donosi Europski javni tužitelj u skladu s [Uredbom
2343/2002 od 23. prosinca 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz
članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj
uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica] i
nakon savjetovanja s Komisijom. Oni ne odstupaju od [Uredbe 2343/2002]
osim ako je to odstupanje potrebno za rad Ureda europskog javnog tužitelja i ako
je Komisija dala svoju prethodnu suglasnost. Odjeljak 2.
ODREDBE O OSOBLJU Članak 54.
Opće odredbe 1. Pravilnik o osoblju za dužnosnike
Europske unije[9]
i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije i pravila koja se donose
u dogovoru između institucija Europske unije za provedbu tog Pravilnika o
osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika primjenjuju se na Ured europskog
javnog tužitelja, osim ako u ovom Odjeljku nije predviđeno drugačije. 2. Ovlasti koje se Pravilnikom o
osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika prenose na tijelo za
imenovanje u odnosu na sklapanje ugovora o radu europski javni tužitelj
primjenjuje na osoblje Ureda europskog javnog tužitelja. 3. Europski javni tužitelj donosi
prikladna provedbena pravila za Pravilnik o osoblju i Uvjete zaposlenja ostalih
službenika u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju. Ured europskog
javnog tužitelja donosi i plan zapošljavanja kao dio programskog dokumenta. 4. Protokol o povlasticama i
imunitetima Europske unije primjenjuje se na Ured europskog javnog tužitelja i
njegovo osoblje. 5. Delegirani europski javni tužitelji
zapošljavaju se kao posebni savjetnici u skladu s člancima 5., 123. i 124.
Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije. Nadležna nacionalna tijela
olakšavaju obnašanje funkcija delegiranih europskih tužitelja u skladu s ovom
Uredbom i suzdržavaju se od radnji ili politika koje bi mogle imati negativan
utjecaj na njihovu karijeru i položaj u nacionalnom pravosudnom sustavu.
Nadležna nacionalna tijela delegiranim europskim tužiteljima daju sredstva i
opremu koji su nužni za obnašanje njihovih funkcija u skladu s ovom Uredbom te
osiguravaju njihovu potpunu integraciju u nacionalna tužiteljstva. Članak 55.
Upućeni nacionalni
stručnjaci i drugo osoblje 1. Ured europskog javnog tužitelja može
koristiti upućene nacionalne stručnjake ili druge osobe izvan radnog
odnosa. Upućeni nacionalni stručnjaci u nadležnosti su europskog
javnog tužitelja prilikom izvršavanja zadaća u vezi s funkcijama Ureda
europskog javnog tužitelja. 2. Europski javni tužitelj donosi
odluku o pravilima za upućivanje nacionalnih stručnjaka u Ured
europskog javnog tužitelja i dodatne provedbene odredbe, prema potrebi. POGLAVLJE VIII.
ODREDBE O ODNOSIMA UREDA EUROPSKOG JAVNOG TUŽITELJA S NJEGOVIM PARTNERIMA Odjeljak 1.
ZAJEDNIČKE ODREDBE Članak 56.
Zajedničke odredbe 1. Ako je to potrebno za izvršavanje
njegovih zadaća, Ured europskog javnog tužitelja može uspostaviti i
održavati suradnju s tijelima ili agencijama Unije u skladu s ciljevima tih
tijela ili agencija, nadležnim tijelima trećih zemalja, međunarodnim
organizacijama i Međunarodnom organizacijom kriminalističke policije
(Interpol). 2. Ako je to važno za izvršavanje
njegovih zadaća, Ured europskog javnog tužitelja može, u skladu s
člankom 61., izravno razmjenjivati sve informacije, osim osobnih podataka,
s tijelima iz stavka 1. 3. Ured europskog javnog tužitelja može
primati, u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 45/2001,i obrađivati osobne podatke zaprimljene od tijela iz
stavka 1. u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća i
u skladu s odredbama odjeljka 3. 4. Ured europskog javnog tužitelja može
prenositi osobne podatke trećim zemljama, međunarodnim organizacijama
i Interpolu samo ako je to potrebno za sprječavanje i suzbijanje kaznenih
djela koja su u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja i u skladu s ovom
Uredbom. 5. Daljnje prenošenje trećim
osobama osobnih podataka koje su od Ureda europskog javnog tužitelja dobile
države članice, tijela ili agencija Unije, treće zemlje i
međunarodne oganizacije ili Interpol zabranjeno je osim ako je Ured
europskog javnog tužitelja dao izričitu suglasnost nakon razmatranja
okolnosti pojedinog predmeta i u posebne svrhe koje nisu u suprotnosti sa
svrhom u koju su podaci preneseni. ODJELJAK 2.
ODNOSI S PARTNERIMA Članak 57.
Odnosi s Eurojustom 1. Ured europskog javnog tužitelja
uspostavlja i održava poseban odnos s Eurojustom na temelju bliske suradnje i
razvoja međusobnih operativnih i administrativih veza te veza upravljanja
navedenih u nastavku. 2. Ured europskog javnog tužitelja može
se u operativnim pitanjima povezati s Eurojustom u slučajevima
prekograničnih i složenih predmeta na sljedeće načine: a) razmjenom informacija o svojim istragama,
uključujući razmjenu osobnih podataka, posebno kada otkrivaju
elemente koji su izvan materijalne ili teritorijalne nadležnosti Ureda
europskog javnog tužitelja; b) tražeći od Eurojusta ili njegovih
nadležnih nacionalnih članova da sudjeluju u koordinaciji određenih istražnih
radnji u odnosu na posebne vidove koji su izvan teritorijalne ili materijalne
nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja; c) tražeći od Eurojusta da olakša
dogovor između Ureda europskog javnog tužitelja i država članica o sporednoj
nadležnosti u skladu s člankom 13. ne dovodeći u pitanje moguću
odluku pravosudnog tijela predmetne države članice koje je nadležno
donijeti odluku o tome pitanju; d) tražeći od Eurojusta i njegovih
nadležnih nacionalnih članova da primijene ovlasti koje im je dalo
zakonodavstvo Unije ili nacionalno pravo u odnosu na posebne istražne radnje
koje su izvan materijalne ili teritorijalne nadležnosti Ureda europskog javnog
tužitelja; e) razmjenom informacija s Eurojustom ili
njegovim nadležnim nacionalnim članovima o odlukama o kaznenom progonu iz
članaka 27., 28. i 29. prije njihova podnošenja Europskom javnom tužitelju
u slučajevima kada to može utjecati na nadležnost Eurojusta i kada je to
prikladno u svjetlu Eurojustove prethodne uključenosti u predmet; f) tražeći od Eurojusta i njegovih
nadležnih nacionalnih članova da pruže potporu kod prijenosa odluka ili
zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć državama članicama Eurojusta koje
ne sudjeluju u osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja i trećim
zemljama te njihovu izvršavanju u tim državama. 3. Ured europskog javnog tužitelja ima
pristup mehanizmima za automatsku uzajamnu provjeru podataka u Eurojustovu sustavu
vođenja predmeta. Kada se podaci uneseni u sustav vođenja predmeta od
strane Ureda europskog javnog tužitelja podudaraju s podacima koje je unio
Eurojust, činjenica da postoji podudaranje priopćuje se Eurojustu i
Uredu europskog javnog tužitelja te državi članici koja je dostavila
podatke Eurojustu. Ako je podatke dostavila treća zemlja, Eurojust o
podudaranju obavješćuje samo tu treću zemlju uz pristanak Ureda
europskog javnog tužitelja. 4. Suradnja uspostavljena u skladu sa
stavkom 1. podrazumijeva razmjenu informacija, uključujući osobne
podatke. Svi tako razmijenjeni podaci koriste se samo u svrhe za koje su
dostavljeni. Svako drugo korištenje podataka dopušteno je samo ako je u okviru mandata
tijela koje prima podatke i podliježe prethodnom odobrenju tijela koje je
dostavilo podatke. 5. Ured europskog javnog tužitelja
određuje koji će zaposlenici imati pristup rezultatima iz mehanizma
uzajamne provjere i o tome obavješćuje Eurojust. 6. Ured europskog javnog tužitelja
oslanja se na potporu i resurse administrativne službe Eurojusta. Pojedinosti
ovog rješenja uređuju se sporazumom. Eurojust pruža sljedeće usluge
Uredu europskog javnog tužitelja: a) tehničku potporu za pripremu
godišnjeg proračuna, programskog dokumenta koji sadržava godišnje i
višegodišnje programe i plana upravljanja; b) tehničku potporu za zapošljavanje i
upravljanje karijerom; c) sigurnosne usluge; d) usluge informacijske tehnologije; e) usluge financijskog upravljanja, računovodstva
i revizije; f) sve druge usluge od općeg interesa. Članak 58.
Odnosi s institucijama
agencijama i drugim tijelima Unije 1. Ured europskog javnog tužitelja
uspostavlja poseban odnos s Europolom. 2 Suradnja uspostavljena u skladu sa
stavkom 1. podrazumijeva razmjenu informacija, uključujući osobne
podatke. Svi tako razmijenjeni podaci koriste se samo u svrhe u koje su
dostavljeni. Podaci se mogu koristiti u druge svrhe samo ako je ta uporaba u
okviru mandata tijela koje prima podatke i uz prethodno odobrenje tijela koje
je dostavilo podatke. 3. Ured europskog javnog tužitelja
surađuje s Komisijom, uključujući OLAF, u svrhu provedbe obveza
iz članka 325. stavka 3. Ugovora. U tu svrhu, oni sklapaju sporazum kojim
se propisuju načini suradnje. 4. Ured europskog javnog tužitelja
uspostavlja i održava suradnju s institucijama, tijelima, uredima i agencijama
Unije. Članak 59.
Odnosi s trećim zemljama
i međunarodnim organizacijama 1. Ured europskog javnog tužitelja može
uspostaviti suradnju s tijelima iz članka 56. stavka 1. Takva suradnja može
posebno uključivati razmjenu strateških informacija i upućivanje časnika
za vezu u Ured europskog javnog tužitelja. 2. Ured europskog javnog tužitelja može
odrediti, u dogovoru s nadležnim tijelima, točke za kontakt u trećim
zemljama radi lakše suradnje. 3. U skladu s člankom 218.
Ugovora, Europska komisija može dostaviti Vijeću prijedloge za
pregovaranje o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja koji se odnose
na suradnju između Ureda europskog javnog tužitelja i nadležnih tijela tih
trećih zemalja u odnosu na pravnu pomoć u kaznenim stvarima i
izručivanje u predmetima koji su u nadležnosti Ureda europskog javnog
tužitelja. 4. U odnosu na kaznena djela u okviru
njegove materijalne nadležnosti, države članice mogu priznati Ured
europskog javnog tužitelja kao nadležno tijelo u svrhe provedbe njihovih
međunarodnih sporazuma o pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i
izručivanju ili, ako je potrebno, izmijeniti te međunarodne sporazume
kako bi se osiguralo da Ured europskog javnog tužitelja može obnašati svoje
funkcije na temelju takvih sporazuma prilikom izvršavanja zadaća u skladu
s člankom 75. stavkom 2. ODJELJAK 3.
PRIJENOS OSOBNIH PODATAKA Članak 60.
Prijenos osobnih podataka
tijelima ili agencijama Unije Podložno ograničenjima iz ove Uredbe,
Ured europskog javnog tužitelja može izravno prenositi osobne podatke tijelima
ili agencijama Unije ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća ili
zadaća tijela ili agencije Unije primatelja podataka. Članak 61.
Prijenos osobnih podataka trećim
zemljama ili međunarodnim organizacijama 1. Ured europskog javnog tužitelja može
prenijeti osobne podatke tijelu treće zemlje ili međunarodnoj
organizaciji ili Interpolu, ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća,
samo na temelju: a) odluke Komisije koja je donesena u skladu
s [člancima 25. i 31. Direktive 95/46/EZ] da ta zemlja ili
međunarodna organizacija ili sektor za obradu u toj trećoj zemlji ili
međunarodnoj organizaciji osigurava odgovarajuću razinu zaštite (odluka
o prikladnosti); ili b) međunarodnog sporazuma koji je
sklopljen između Unije i te treće zemlje ili međunarodne
organizacije u skladu s člankom 218. Ugovora, kojim se osiguravaju
prikladni zaštitni mehanizmi u vezi sa zaštitom privatnosti i temeljnih prava i
sloboda ljudi. Za takav prijenos nije potrebno dodatno odobrenje. Ured europskog javnog tužitelja može sklopiti
sporazum o suradnji za provedbu takvih sporazuma ili odluka o prikladnosti. 2. Odstupajući od stavka 1., Ured
europskog javnog tužitelja može odobriti prijenos osobnih podataka trećim
zemljama ili međunarodnim organizacijama ili Interpolu u odnosu na
pojedinačne predmete ako: a) je prijenos podataka neophodan radi
zaštite bitnih interesa Unije, uključujući njezine financijske
interese, u okviru ciljeva Ureda europskog javnog tužitelja; b) je prijenos podataka neophodan radi
sprječavanja neposredne opasnosti povezane sa zločinom ili
terorističkim kaznenim djelima; c) je prijenos nužan ili propisan zakonom
radi važnog općeg javnog interesa Unije ili njezinih država članica,
u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom, ili radi podnošenja,
ostvarivanja ili obrane pravnih zahtjeva; ili d) je prijenos nužan radi zaštite vitalnih
interesa subjekta obrade podataka ili druge osobe. 3. Nadalje, europski javni tužitelj
može, u dogovoru s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, odobriti niz
prijenosa u skladu s navedenim točkama a) do d), uzimajući u obzir
postojanje zaštitnih mehanizama u odnosu na zaštitu privatnosti i temeljnih
prava i sloboda osoba, u razdoblju koje ne prelazi godinu dana i može se
obnoviti. 4. Europski nadzornik za zaštitu
podataka obavješćuje se o slučajevima primjene stavka 3. 5. Ured europskog javnog tužitelja može
prenositi administrativne osobne podatke u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ)
br. 45/2001. POGLAVLJE IX.
OPĆE ODREDBE Članak 62.
Pravni položaj i uvjeti rada 1. U svakoj državi članici Ured
europskog javnog tužitelja ima najširu pravnu sposobnost koja se dodjeljuje
pravnim osobama u skladu s njihovim pravom. On može stjecati pokretnu i
nepokretnu imovinu i njome raspolagati te biti stranka u pravnim postupcima. 2. Potrebna rješenja u vezi sa
smještajem za Ured europskog javnog tužitelja i objektima koje na raspolaganje
stavlja država članica domaćin, zajedno s pravilima koja se u toj
državi članici primjenjuju na europskog javnog tužitelja, njegove zamjenike
i njihovo osoblje i članove njihovih obitelji propisuju se u sporazumu o
sjedištu koji se sklapa između Ureda europskog javnog tužitelja i države
članice domaćina najkasnije [2 godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe]. 3. Država članica koja je
domaćin Ureda europskog javnog tužitelja osigurava najbolje moguće
uvjete za rad Ureda europskog javnog tužitelja, uključujući
višejezično, europski usmjereno školovanje i odgovarajuće prometne
veze. Članak 63.
Uređivanje pitanja
jezika 1. Na akte predviđene u
člancima 7. i 72. primjenjuje se Uredba br. 1[10] 2. Usluge prevođenja za potrebe
funkcioniranja Ureda europskog javnog tužitelja pruža Prevoditeljski centar za
tijela Europske unije. Članak 64.
Povjerljivost 1. Na europskog javnog tužitelja, zamjenike
i osoblje, delegirane europske tužitelje i njihovo nacionalno osoblje primjenjuje
se obveza povjerljivosti u odnosu na podatke koje su saznali tijekom izvršavanja
svojih zadaća. 2. Obveza povjerljivosti primjenjuje se
na sve osobe i sva tijela koja su pozvana da rade s Uredom europskog javnog
tužitelja. 3. Obveza povjerljivosti primjenjuje se
i nakon predstanka mandata ili radnog odnosa ili prestanka rada osoba iz
stavaka 1. i 2. 4. Obveza povjerljivosti primjenjuje se
na sve podatke koje je primio Ured europskog javnog tužitelja, osim ako su
pdoaci već objavljeni ili su dostupni javnosti. 5. Na članove i osoblje Europskog
nadzornika za zaštitu podataka primjenjuje se obveza povjerljivosti u odnosu na
sve podatke koje su saznali tijekom izvršavanja svojih zadaća. Članak 65.
Transparentnost 1. Uredba (EZ) br. 1049/2001 primjenjuje
se na dokumente koji su vezani uz upravne zadaće Ureda europskog javnog
tužitelja. 2. Europski javni tužitelj u roku od
šest mjeseci od datuma uspostavljanja dužnosti donosi podrobna pravila za
primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001. 3. Odluke koje Ured europskog javnog
tužitelja donese u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu
biti predmet prigovora Ombudsmanu ili postupka pred Sudom Europske unije, u
skladu s uvjetima iz članaka 228. i 263. Ugovora. Članak 66.
OLAF i Europski revizorski
sud 1. U cilju lakše borbe protiv
prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti iz Uredbe (EZ) br. 1073/1999
Europskog parlamenta i Vijeća[11],
u roku od šest mjeseci od datuma kada Ured europskog javnog tužitelja
počne s radom, on pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25.
svibnja 1999. o unutarnjim istragama koje provodi OLAF i donosi
odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Ureda
europskog javnog tužitelja na temelju predloška iz Priloga tome Sporazumu. 2. Europski revizorski sud ima ovlasti
revizije, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih
sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije iz
Ureda europskog javnog tužitelja. 3. OLAF može provoditi istrage,
uključujući terenske provjere i inspekcije, u skladu s odredbama i
postupcima koji su propisani u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 i Uredbi
Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96[12]
kako bi utvrdio postoje li nepravilnosti koje utječu na financijske
interese Unije u vezi s rashodima koje financira Ured europskog javnog
tužitelja. 4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1.,
2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim
organizacijama ili Interpolom, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih
sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava Ureda europskog javnog
tužitelja sadržavaju odredbe kojima se Europskom revizorskom sudu i OLAF-u
izričito daju ovlasti provedbe takvih revizija i istraga, u skladu s
njihovim nadležnostima. Članak 67.
Sigurnosna pravila o zaštiti
povjerljivih podataka Ured europskog javnog tužitelja primjenjuje
sigurnosna načela sadržana u Pravilima Komisije o sigurnosti za zaštitu klasificiranih
podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, kako je
propisano u prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom[13]. To, između ostalog,
obuhvaća odredbe o razmjeni, obradi i pohrani takvih podataka. Članak 68.
Upravne istrage Upravne aktivnosti Ureda europskog javnog
tužitelja podložne su istragama Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228.
Ugovora. Članak 69.
Opći režim odgovornosti 1. Na ugovornu odgovornost Ureda
europskog javnog tužitelja primjenjuje se pravo koje se primjenjuje na
predmetni ugovor. 2. Sud Europske unije nadležan je
donositi presude u skladu s odredbom o arbitraži koja je sadržana u ugovoru koji
je sklopio Ured europskog javnog tužitelja. 3. U slučaju odgovornosti koja
nije ugovorna, Ured europskog javnog tužitelja mora, u skladu s općim
načelima koja su zajednička zakonima država članica i neovisno o
odgovornosti u skladu s člankom 47., ispraviti štetu koju je uzrokovao on
ili njegovo osoblje prilikom izvršavanja svojih zadaća u mjeri u kojoj im
se to može pripisati. 4. Stavak 3. primjenjuje se i na štetu
koju su u svom radu uzrokovali delegirani europski tužitelji. 5. Sud Europske unije nadležan je za
sporove u vezi s naknadom štete iz stavka 3. 6. Nacionalni sudovi država
članica koji su nadležni za rješavanje sporova u vezi s odgovornošću
Ureda europskog javnog tužitelja iz ovog članka utvrđuju se
upućivanjem na Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001[14] 7. Na osobnu odgovornost osoblja prema
Uredu europskog javnog tužitelja primjenjuje se Pravilnik o osoblju i Uvjeti
zaposlenja koji se na njih odnose. Članak 70.
Izvješćivanje 1. Ured europskog javnog tužitelja
objavljuje godišnje izvješće o svom radu. On to izvješće dostavlja
Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima te Vijeću i Komisiji. 2. Europski javni tužitelj nastupa
jednom godišnje pred Europskim parlamentom i Vijećem kako bi izvijestio o
radu Ureda europskog javnog tužitelja, uzimajući u obzir obvezu diskrecije
i povjerljivosti. Na zahtjev nastupa i pred Komisijom. 3. Nacionalni parlamenti mogu pozvati europskog
javnog tužitelja ili delegirane europske tužitelje da sudjeluju u razmjeni
stajališta u odnosu na opće aktivnosti Ureda europskog javnog tužitelja. POGLAVLJE X.
ZAVRŠNE ODREDBE Članak 71.
Prijelazne odredbe 1. Prije izvršavanja svojih
zadaća, europski javni tužitelj poduzima sve potrebne mjere za osnivanje Ureda
europskog javnog tužitelja. 2. Ne dovodeći u pitanje članak
9., prvo imenovanje dvaju zamjenika europskog javnog tužitelja, koji se biraju ždrijebom,
vrši se na razdoblje od 6 godina. 3. Države članice nadležne su do
trenutka kada je osnovan Ured europskog javng tužitelja i kada je preuzeo svoje
zadaće u skladu s člankom 75. stavkom 2. Ured europskog javnog
tužitelja nadležan je za sva kaznena djela u njegovoj nadležnosti od tog
datuma. Ured europskog javnog tužitelja može biti nadležan i za djela u
njegovoj nadležnosti koja su počinjena prije tog datuma ako neko nadležno
nacionalno tijelo već nije pokrenulo istragu ili progon. Članak 72.
Administrativna pravila i
programski dokumenti Europski javni tužitelj: a) svake godine donosi programski
dokument koji sadržava godišnji i višegodišnji program Ureda europskog javnog
tužitelja; b) donosi strategiju borbe protiv prijevare
koja je razmjerna rizicima od prijevare uzimajući u obzir troškove i
koristi mjera koje će se provoditi; c) donosi pravila za sprječavanje sukoba
interesa i njihovo rješavanje u odnosu na delegirane europske tužitelje; d) donosi pravila o položaju,
kriterijima rada, pravima i obvezama zamjenika i delegiranih europskih
tužitelja, te o rotaciji delegiranih europskih tužitelja u svrhe provedbe
članka 7.; e) donosi pravila o postupanju s
transakcijama izvršenima u skladu s člankom 29. i načinima
izračuna novčane kazne; f) donosi pravila o načinima pružanja
povratnih informacija osobama ili tijelima koja su dostavila informacije Uredu
europskog javnog tužitelja; g) donosi podrobna pravila o primjeni
Uredbe (EZ) br. 1049/2001 u svom radu; h) donosi provedbena pravila iz
članka 24. stavka 8. Uredbe (EZ) br. 45/2001. Članak 73.
Obavijesti Svaka država članica imenuje tijela
nadležna u svrhe članka 6. stavka 6., članka 13. stavka 3.,
članka 17. stavka 2. i članka 26. stavka 4. Informacije o imenovanim tijelima
te sve naknade izmjene prijavljuju se istovremeno europskom javnom tužitelju,
Vijeću i Komisiji. Članak 74.
Odredba o reviziji 1. Nakasnije do [pet godina od
početka primjene ove Uredbe] Komisija dostavlja Europskom parlamentu i
Vijeću izvješće o ocjeni provedbe ove Uredbe, koje može biti
popraćeno zakonodavnim prijedlozima. Izvješće sadržava njezine nalaze
o izvedivosti i preporučljivosti proširenja nadležnosti Ureda europskog
javnog tužitelja na druga kaznena djela u skladu s člankom 86. stavkom 4.
Ugovora. 2. Komisija podnosi zakonodavne
prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću ako zaključi da su potrebna podrobnija
pravila o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja, njegovim funkcijama ili
postupku koji se primjenjuje na njegove aktivnosti. Ona može Europskom
vijeću preporučiti proširenje nadležnosti Ureda europskog javnog
tužitelja u skladu s člankom 86. stavkom 4. Ugovora. Članak 75.
Stupanje na snagu 1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog
dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. 2. Ured europskog javnog tužitelja
preuzima istražne ovlasti i ovlasti kaznenog progona koje mu se dodjeljuju ovom
Uredbom na dan koji će Komisija odrediti u svojoj odluci na prijedlog europskog
javnog tužitelja nakon osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja. Odluka
Komisije objavljuje se u Službenom listu Europske unije. Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i
izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima. Sastavljeno u Bruxellesu Za
Vijeće Predsjednik Prilog Kategorije osobnih podataka 1. a) prezime, djevojačko prezime,
ime i aliasi ili pseudonimi; b) datum i mjesto rođenja; c) državljanstvo; d) spol; e) prebivalište, zanimanje i boravište
predmetne osobe; f) osobni identifikacijski broj,
vozačke dozvole, identifikacijske isprave, podaci iz putovnice, carinski i
porezni brojevi; g) podaci o pravnim osobama ako
uključuju podatke o osobama koje su identificirane ili se mogu
identificirati i koje su predmet istrage ili kaznenog progona; h) bankovni računi i računi u
drugim financijskim institucijama; i) opis i priroda navodnih kaznenih djela,
datum kada su počinjena, kategorija kaznenih djela u kaznenom pravu i
napredak istrage; j) činjenice koje upućuju na
međunarodnu dimenziju predmeta; k) podaci o navodnom članstvu u
zločinačkoj organizaciji; l) telefonski brojevi, adrese
elektroničke pošte, podaci o prometu i lokaciji, te povezani podaci koji
su nužni za identifikaciju pretplatnika ili korisnika; m) podaci o registraciji vozila; n) profili DNK-a koji su utvrđeni iz
nekodiranog dijela DNK-a, fotografije ili otisci prstiju; 2. a) prezime, djevojačko prezime,
ime i aliasi ili pseudonimi; b) datum i mjesto rođenja; c) državljanstvo; d) spol; e) prebivalište, zanimanje i boravište
predmetne osobe; f) opis i priroda kaznenih djela koja se na
njih odnose, datum kada su počinjena, kategorija kaznenih djela u kaznenom
pravu i napredak istrage. ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ
1.
OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE
1.1.
Naslov prijedloga/inicijative
Komisijin
Prijedlog Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja
1.2.
Odgovarajuće područje/područja
politike u strukturi ABM/ABB
Područje
politike: Pravosuđe Aktivnost:
naslov 33
1.3.
Vrsta prijedloga/inicijative
X Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo
djelovanje ¨ Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo
djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja X Prijedlog/inicijativa odnosi se na produženje
postojećeg djelovanja ¨ Prijedlog/inicijativa odnosi se na djelovanje
koje je preusmjereno na novo djelovanje
1.4.
Cilj/ciljevi
1.4.1.
Višegodišnji strateški cilj/ciljevi Komisije na
koje se odnosi prijedlog/inicijativa
Pridonijeti jačanju
zaštite financijskih interesa Unije i daljnjem razvoju područja pravosuđa
te pojačati povjerenje poduzeća i građana EU-a u institucije
Unije pritom poštujući temeljna prava sadržana u Povelji o temeljnim
pravima Europske unije.
1.4.2.
Posebni cilj/ciljevi i odgovarajuća aktivnost
u okviru strukture ABM/ABB
Posebni
cilj br. 2 Jačati pravosudnu suradnju u kaznenim
stvarima i tako doprinijeti stvaranju stvarnog Europskog područja pravde (dio
općeg Cilja br. 2: Jačati povjerenje u
Europsko pravosudno područje) Odgovarajuća
aktivnost/aktivnosti u okviru strukture ABM/ABB 33 03:
Pravosuđe u kaznenim i građanskim stvarima
1.4.3.
Očekivani rezultat/rezultati i utjecaj
Navesti
učinke koje bi prijedlog/inicijativa trebali imati na ciljane
korisnike/skupine. Očekuje
se da će osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja poboljšati zaštitu
financijskih interesa Unije. Očekuje se da će osnivanje dovesti do
povećanja broja kaznenih progona počinitelja kaznenih djela koja
utječu na financijske interese što će dovesti do većeg broja osuđujućih
presuda, većeg povrata nezakonito stečenih sredstava i većeg
odvraćanja. Osim toga, njegova će neovisnost osigurati napredak
istraga i kaznenog progona odgovarajućih kaznenih djela bez izravnog
utjecaja nacionalnih tijela.
1.4.4.
Pokazatelji rezultata i utjecaja
Navesti
pokazatelje koji omogućuju praćenje provedbe prijedloga/inicijative. Veći broj
i postotak uspješnih kaznenih istraga i progona
1.5.
Osnova prijedloga/inicijative
1.5.1.
Zahtjev/zahtjevi koje je potrebno kratkoročno
ili dugoročno ispuniti
Budući da
Unija i države članice imaju obvezu štititi proračun Unije, Unija u
stvarnosti ima malu kontrolu nad rashodima država članica i gotovo nikakve
ovlasti intervenirati u slučaju nezakonite zlouporabe sredstava EU-a.
Velikom većinom proračuna EU-a upravljaju nacionalna tijela
(primjerice kada dodjeljuju bespovratna sredstva u okviru javne nabave putem
proračuna EU-a) a istrage i progon kaznenih djela protiv proračuna
Unije u nadležnosti su država članica.
Istrage prijevare i drugih kaznenih djela protiv proračuna EU-a
često sprječavaju različito zakonodavstvo i neujednačena
provedba u državama članicama. Nacionalna pravosudna tijela, tužitelji
i suci u državama članicama odlučuju u skladu s prioritetima
utvrđenima u nacionalnoj kaznenoj politici i na temelju nacionalnih
kaznenih nadležnosti i postupovnih pravila hoće li i, ako je tako, na koji
način intervenirati da zaštite proračun Unije. Uslijed toga, razina
zaštite financijskih interesa Unije znatno se razlikuje od jedne do
druge države članice. Činjenica da se stopa uspješnih progona
kaznenih djela protiv proračuna EU-a znatno razlikuje u cijeloj EU od
jedne do druge države članice (od 19% do 91%[15]) pokazuje postojanje praznina
u postojećim mehanizmima zaštite i zahtijeva korektivne mjere.
1.5.2.
Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a
Dodana
vrijednost osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja proizlazi uglavnom iz većeg
broja progona kaznenih djela koja utječu na financijske interese
Unije. Stvaranjem
Ureda europskog javnog tužitelja poboljšalo bi se korištenje resursa i
razmjena informacija koji su nužni za uspješne istrage i kazneni progon odgovarajućih
kaznenih djela. Time bi se, s druge strane, pojačale pravosudne reakcije
na ta kaznena djela općenito i povećao preventivni učinak
(odvraćanje) na potencijalne zločince. Ured europskog javnog
tužitelja mogao bi okupiti resurse potrebne za istrage i kazneni progon u danoj
situaciji i time povećati učinkovitost pravosuđa na europskoj i
nacionalnoj razini. Ured europskog
javnog tužitelja usmjeravat će istrage i kazneni progon u državama
članicama, osigurati učinkovitu koordinaciju istraga i kaznenog
progona i rješavati probleme vezane uz različite primjenjive pravne
sustave. Postojeći sustav u kojem su države članice same
odgovorne za te istrage i kazneni progon, uz potporu Eurojusta i Europola, nije
dovoljno učinkovit za veliki broj odgovarajućih kaznenih djela i s
njima povezane štete. Osiguravanje
da se ograničena financijska sredstva Unije koriste u najboljem interesu
građana EU-a i da su bolje zaštićena od prijevare neophodno je i zbog
legitimnosti rashoda i osiguranja povjerenja javnosti u Uniju.
1.5.3.
Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava
Na
nacionalnoj razini često ne postoji dovoljno
dobra razmjena informacija o sumnjama na kaznena djela koja se odnose na sredstva
EU-a između tijela odgovornih za nadzor i kontrolu, onih koja se bave
upravnim istragama i pravosudnih tijela. To je djelomično rezultat
nedostataka u gore navedenom postupovnom okviru koji onemogućavaju
učinkovite multidisciplinarne istrage koje uključuju pravosudna,
upravna, carinska i porezna tijela u državama članicama. Agencije koje
upravljaju sredstvima EU-a i koje kontroliraju njihove isplate ponekad se
usredotočuju samo na to da vrate novac putem upravnih i građanskih
postupaka čak i ako postoji veliki sumnja da je počinjeno kazneno
djelo. To može dovesti do zanemarivanja kaznenih progona i s time i
odvraćanja i opće prevencije. Učinkovite
istrage i progon kaznenih djela protiv financijskih interesa EU-a
onemogućava i činjenica da pravosudna tijela i tužitelji ne prenose
uvijek informacije o kaznenim djelima svojim kolegama u drugim državama
članicama ili Eurojustu odnosno Europolu. Osim toga,
tradicionalni načini međunarodne suradnje putem zahtjeva za uzajamnom
pravnom pomoći (MLA) ili putem zajedničkih istražnih timova (JIT)
često ne funkcioniraju dovoljno dobro da omoguće učinkovite
istrage i progon tih kaznenih djela unatoč naporima europskih tijela kao
što su Eurojust i Europol. Odgovori na MLA zahtjeve često su spori i
policija i pravosudna tijela imaju praktičnih problema s kontaktiranjem i
suradnjom s kolegama u inozemstvu zbog jezičnih problema i razlika u
pravnim sustavima. U nekim državama, spora i neučinkovita međunarodna
suradnja često je dovela do nemogućnosti kaznenog progona zbog isteka
rokova zastare. Osim toga, predmeti koji utječu na financijske interese
EU-a posebno su složeni. U odnosu na suradnju
na razini EU-a, prijavljena su različita iskustva vezano uz suradnju s
Eurojustom i Europolom i između država članica i OLAF-a. Eurojust i
Europol ne dobivaju uvijek informacije koje su im potrebne da pruže potporu
državama članicama. OLAF pruža potporu državama članicama na temelju
svoje mogućnosti da dodjeljuje specijaliziranu tehničku i operativnu
pomoć u skladu s člankom 7. drugog Protokola uz Konvenciju o zaštiti
financijskih interesa Europskih zajednica. Istovremeno, OLAF-ove istrage
podliježu posebnim uvjetima, posebno kada se radi o prijenosu podataka
nacionalnom sudstvu, uključujući primjenjiva pravila o zaštiti
podataka. Iz tog razloga suradnja s OLAF-om isto se povremeno kritizira,
posebno u odnosu na dugo vrijeme koje je ponekad potrebno OLAF-u da podijeli
informacije s nacionalnim tužiteljima. Neke države članice
ograničavaju suradnju s nepravosudnim tijelima kao što je OLAF zbog
pravila sudske tajne. OLAF-ovi
godišnji statistički podaci pokazuju da se u vezi s predmetima koji se
prenose nacionalnim istražnim i sudskim tijelima ne provodi jednako
učinkovit i djelotvoran kazneni progon diljem EU-a. U svom jedanaestom
operativnom izvješću OLAF je analizirao sudski postupak u vezi s predmetima
nakon što ih je predao državama članicama u razdoblju od 12 godina i
utvrdio je da postoje velike razlike između zemalja u odnosu na njihovu
sposobnost da istrage i kazneni progon kaznenih djela vezanih uz proračun
EU-a u razumnom roku dovedu do osuđujuće presude."
Činjenica da je prosječna stopa progona ispod 50% pokazuje da postoje
veliki problemi s ostvarivanjem cjelokupne učinkovitosti istraga i
kaznenog progona u državama članicama.
1.5.4.
Usklađenost i moguća sinergija s ostalim
odgovarajućim instrumentima
Prijedlog Direktive o borbi protiv
prijevara Trenutno
djelovanje Unije u vezi s zaštitom njezinih financijskih interesa
uključuje upravne istrage, kontrole i reviziju te zakonodavne aktivnosti,
uključujući Komisijin prijedlog Direktive o borbi protiv prijevara
protiv financijske interesa Unije putem kaznenog prava, ali ne bavi se
nedostacima koji su utvrđeni u odnosu na istrage i progon kaznenih djela u
vezi s zaštitom financijskih interesa EU-a. Eurojust Eurojust može
samo koordinirati i poticati istrage i kazneni progon te pomagati u razmjeni
informacija. Ako država članica odbije istražiti ili kazneno progoniti
neki predmet, Eurojust ju ne može na to prisiliti. Nacionalni članovi
Eurojusta često nemaju ovlasti osigurati učinkovit nastavak u
državama članicama ili, ako i imaju, često se suzdržavaju koristiti
ovlasti koje proizlaze iz nacionalnog prava - većina odluka o takvim
pitanjima donosi se konsenzusom. Prijedlog za
osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja popraćen je prijedlogom za
reformu Eurojusta, kojom će on biti usklađen sa zajedničkim
pristupom europskim agencijama koji su dogovorili Vijeće, Europski
parlament i Komisija i kojom će se uspostaviti veza između Eurojusta
i Ureda europskog javnog tužitelja. Ova reforma mogla bi dovesti do
učinkovitije razmjene informacije i bolje suradnje između nacionalnih
tijela. Postoje, i
uvijek će postojati, slučajevi kada će morati biti
uključeni i Ured europskog javnog tužitelja i Eurojust, posebno
slučajevi kada su osumnjičenici uključeni u kaznena djela koja
utječu na financijske interese Unije i druge vrste kaznenih dijela. To
znači da će postojati potreba za trajnom bliskom suradnjom. Kako bi
se to osiguralo, u obje su Uredbe uključene odredbe kojima se propisuje da
Ured europskog javnog tužitelja može tražiti da Eurojust, ili njegovi
nacionalni članovi, interveniraju, koordiniraju ili na neki drugi
način iskoriste svoje ovlasti u danom predmetu. Osim toga,
predviđeno je da će Eurojust pružati usluge praktične potpore,
bez ikakvih troškova, Uredu europskog javnog tužitelja u administrativnim
pitanjima, kao što su zaposlenici, financije i IT. Ovaj pristup donosi brojne
sinergije. Jedan primjer takve sinergije je da će Ured europskog javnog
tužitelja moći koristiti IT infrastrukturu Eurojusta,
uključujući njegov sustav vođenja predmeta, privremene radne dosjee i indeks za vlastite predmete. Pojedinosti
ovog rješenja bit će propisane u sporazumu između Ureda europskog
javnog tužitelja i Eurojusta. OLAF OLAF trenutno
provodi upravne istrage za zaštitu financijskih interesa EU-a. OLAF ima
specijalizirano osoblje s velikim iskustvom u suradnji s nacionalnim tijelima
kaznenog progona. Mnogi članovi osoblja OLAF-a imaju radno iskustvo u
nacionalnim provedbenim ili sudskim tijelima (policija, carina i tužiteljstvo). Dio OLAF-ovih
sredstava stoga će se koristiti za osnivanje Ureda europskog javnog
tužitelja, uzimajući u obzir njihovo iskustvo u provedbi upravnih istraga
i cilj izbjegavanja udvostručavanja upravnih i kaznenih istraga. Drugi
važan vid jest uporaba postojećih mreža koje je OLAF s vremenom razvio u
području istraga prijevara. I konačno, OLAF bi dao svoj doprinos osnivanju
Ureda europskog javnog tužitelja pružanjem potpore za forenzičke analize i
tehničke i operativne potpore istragama i utvrđivanje dokaza u
kaznenim predmetima koji utječu na financijske interese Unije. Prijedlog
izmjena Uredbe 1073/1999 o istragama koje provodi OLAF (reforma OLAF-a)
u postupku je međuinstitucionalnih pregovora. Iako se ovim prijedlogom
poboljšava razmjena informacija između OLAF-a i institucija, agencija i
ureda EU-a (IBOA), te s državama članicama te se predviđa bolje
upravljanje OLAF-om i niz postupovnih jamstava za osobe uključene u istrage,
OLAF ne dobiva dodatne mogućnosti djelovanja, konkretno ovlasti
provođenja istraga. Europol Europolova
uloga ograničena je na pružanje informacija i podupiranje aktivnosti
nacionalnih tijela za provedbu zakona. On ne može osigurati nastavak postupka u
vezi sa svojim analizama u državama članicama niti usmjeravati nacionalne
istrage. Europolove ovlasti ograničene su i UFEU-om. U skladu s
člankom 88. UFEU-a, Europol ne može neovisno istraživati kaznena djela a
operativne radnje može provoditi u suradnji i uz pristanak nacionalnih tijela
za provedbu zakona. Dok su funkcije pružanja potpore važne, one ne mogu
zamijeniti ovlasti neovisne istrage kaznenih djela. Komisija
je u ožujku 2013. godine donijela prijedlog Uredbe o Europolu s
naglaskom na usklađivanje Europolovih nadležnosti s UFEU-om i na to da ga
učini središtem za razmjenu informacija dodjeljujući mu i nove
odgovornosti osposobljavanja. Ne obuhvaća ovlasti policijske istrage i
pravosudne ovlasti u području zaštite financijskih interesa EU-a.
1.6.
Trajanje i financijski utjecaj
¨ Prijedlog/inicijativa ograničenog
trajanja –
¨ Prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG –
¨ Financijski utjecaj od GGGG to GGGG X Prijedlog/inicijativa neograničenog
trajanja –
Provedba s razdobljem osnivanja od 2017 do 2023, –
nakon čega slijedi sveobuhvatno djelovanje.
1.7.
Predviđena metoda/metode upravljanja
Izravno upravljanje od strane Komisije –
njezinih odjela, uključujući osoblje u
delegacijama Unije; –
izvršnih agencija; ¨ Podijeljeno upravljanje s državama članicama X Neizravno upravljanje prenošenjem provedbenih zadaća na: –
¨ treće zemlje ili tijela koje su one odredile; –
¨ međunarodne organizacije i njihove agencije (bit će
navedene); –
¨ EIB i Europski investicijski fond; –
X tijela navedena u člancima 208. i 209.
Financijske uredbe; –
¨ javno-pravna tijela; –
¨ tijela uređena privatnim pravom koja pružaju javne uslugeu mjeri
u kojoj ona daju odgovarajuća financijska jamstva; –
¨ tijela uređena privatnim pravom države članice i kojima je
povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća
financijska jamstva; –
¨ osobe kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u ZVSP-u
u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom
aktu.. – Ako je označeno više načina
upravljanja, pojedinosti navesti u odjeljku „Napomene“.
2.
MJERE UPRAVLJANJA
2.1.
Pravila nadzora i izvješćivanja
Navesti
učestalost i uvjete. Ured europskog
javnog tužitelja priprema godišnje izvješće o svojim aktivnostima.
Europski javni tužitelj nastupa jednom godišnje pred Europskim parlamentom i
Vijećem kako bi izvijestio o rezultatima i prioritetima istraga i kaznenog
progona koje provodi Ured europskog javnog tužitelja, uzimajući u obzir
obvezu diskrecije i povjerljivosti. Europski javni
tužitelj i delegirani europski tužitelji mogu biti pozvati dostaviti
informacije i nacionalnim parlamentima. Osim toga, u
roku od pet godina od stupanja na snagu Uredbe o osnivanju Ureda europskog
javnog tužitelja, Komisija procjenjuje provedbu te Uredbe,
uključujući izvedivost i preporučljivost proširenja nadležnosti
Ureda europskog javnog tužitelja na druga kaznena djela u skladu s člankom
86. stavkom 4. UFEU-a.
2.2.
Sustav upravljanja i kontrole
2.2.1.
Utvrđeni rizik/rizici
Istražne mjere i mjere kaznenog progona,
uključujući provedbene ovlasti, osjetljive su aktivnosti koje djelomično
utječu na ljudska prava i stoga mogu prouzročiti zahtjeve za naknadu
štete. Obrada osobnih podataka u istragama može isto biti
razlogom zahtjeva za naknadom štete u slučaju nezakonite obrade.
2.2.2.
Predviđena metoda/metode kontrole
U okviru uobičajenog
postupka davanja razrješnice, Ured europskog javnog tužitelja ima obavezu,
između ostalog: –
slati privremene financijske izvještaje računovodstvenom
službeniku Komisije i Revizorskom sudu; –
slati završne financijske izvještaje Europskom
parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu; –
dostavljati Europskom parlamentu, na njegov
zahtjev, sve informacije koje su potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja
razrješnice za predmetnu financijsku godinu. Osim
toga, u pogledu borbe protiv prijevare i u vezi s revizijama koje
provodi Revizorski sud, nakon što počne djelovati: –
Ured europskog javnog tužitelja pristupa
Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama
Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i donosi odgovarajuće odredbe
koje se primjenjuju na sve zaposlenike Ureda na temelju predloška iz Priloga
tome Sporazumu. –
Europski revizorski sud ima ovlasti revizije, na
temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja
i podizvoditelja koji su primili sredstva Unije iz Ureda europskog javnog
tužitelja. –
OLAF može provoditi istrage, uključujući
terenske provjere i inspekcije, u skladu s odredbama i postupcima koji su
propisani u primjenjivim pravilima EU-a u cilju kako bi utvrdio postoje li
nepravilnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi s
bespovratnim sredstvima ili ugovorima koje financira Ured europskog javnog
tužitelja. –
Sporazumi o suradnji s trećim zemljama i
međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih
sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava Ureda europskog javnog
tužitelja sadržavaju odredbe kojima se Europskom revizorskom sudu i OLAF-u
izričito daju ovlasti provedbe takvih revizija i istraga, u skladu s
njihovim nadležnostima.
2.3.
Mjere za sprečavanje prijevare i nepravilnosti
Navesti postojeće
ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu od prijevare. Donošenje
strategije borbe protiv prijevare koja je razmjerna rizicima od prijevare
uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje će se provoditi. Donošenje
pravila za sprječavanje sukoba interesa i njihovo rješavanje u odnosu na
osoblje.
3.
PROCIJENJENI FINANCIJSKI UTJECAJ
PRIJEDLOGA/INICIJATIVE
3.1.
Naslov/naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i
proračunska linija/linije u okviru rashoda na koje se
prijedlog/inicijativa odnosi
· Postojeće proračunske linije Prema redoslijedu
naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija. Naslov višegodišnjeg financijskog okvira: || Proračunska linija || Vrsta rashoda || Doprinos Broj [Naslov……………………………………..] || Dif./nedif. ([16]) || zemalja EFTA-e || zemalja kandidatkinja || trećih zemalja || u smislu članka 18. stavka 1. točke (aa) Financijske uredbe || || || || || || · Zatražene nove proračunske linije Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i
proračunskih linija Naslov višegodišnjeg financijskog okvira: || Proračunska linija || Vrsta rashoda || Doprinos Broj [Naslov……………………………………..] || Dif./nedif. || zemalja EFTA-e || zemalja kandidatkinja || trećih zemalja || u smislu članka 18. stavka 1. točke (aa) Financijske uredbe 3 || 33.03.YY.YY UEJT || DIF. || NE || NE || NE || NE
3.2.
Procijenjeni utjecaj na rashode
3.2.1.
Sažetak procijenjenog utjecaja na rashode (u
cijenama iz 2013.)
milijuna EUR (do tri decimalna mjesta) Naslov višegodišnjeg financijskog okvira: || Broj 3 || Sigurnost i građanstvo UEJT[17] || || || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO Glava 1.[18] || Preuzete obveze || (1) || 1,393 || 4,144 || 6,895 || 11,039 || 23,471 Plaćanja || (2) || 1,393 || 4,144 || 6,895 || 11,039 || 23,471 Glava 2.[19] || Preuzete obveze || (1a) || 0,099 || 0,194 || 0,293 || 0,487 || 1,073 Plaćanja || (2a) || 0,099 || 0,194 || 0,293 || 0,487 || 1,073 Glava 3.[20] || Preuzete obveze || (3a) || 1,052 || 2,455 || 3,507 || 4,558 || 11,572 || Plaćanja || (3b) || 1,052 || 2,455 || 3,507 || 4,558 || 11,572 UKUPNA odobrena sredstva za UEJT || Preuzete obveze || =1+1a +3a || 2,544 || 6,793 || 10,695 || 16,084 || 36,116 Naslov višegodišnjeg financijskog okvira: || 5 || „Administrativni rashodi” milijuna EUR (do tri decimalna mjesta) || || || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO Glavna uprava: JUST || Ljudski potencijali || 0,170 || 0,170 || 0,170 || 0,170 || 0,680 Ostali administrativni rashodi || 0,050 || 0,050 || 0,050 || 0,050 || 0,200 UKUPNO GU JUST || Odobrena sredstva || 0,220 || 0,220 || 0,220 || 0,220 || 0,880 Ljudski potencijali || 0,131 || 0,131 || 0,131 || 0,131 || 0,524 Ostali administrativni rashodi || 0,050 || 0,050 || 0,050 || 0,050 || 0,200 UKUPNO OLAF || Odobrena sredstva || 0,181 || 0,181 || 0,181 || 0,181 || 0,724 UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 5 višegodišnjeg financijskog okvira || (ukupne preuzete obveze = ukupna plaćanja) || 0,401 || 0,401 || 0,401 || 0,401 || 1,604 milijuna EUR (do tri decimalna mjesta) || || || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 1 do 5 višegodišnjeg financijskog okvira || Preuzete obveze || 2,945 || 7,194 || 11,096 || 16,485 || 37,720 Plaćanja || 2,945 || 7,194 || 11,096 || 16,485 || 37,720 Smanjenja radi postizanja troškovne učinkovitosti u Naslovu višegodišnjeg financijskog okvira: || 5 || „Administrativni rashodi” Smanjenje u Naslovu 5 (OLAF) || || || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO Glava 1.[21] || Preuzete obveze || (1) || -1,393 || -4,144 || -6,895 || -11,039 || -23,471 Plaćanja || (2) || -1,393 || -4,144 || -6,895 || -11,039 || -23,471 Glava 2.[22] || Preuzete obveze || (1a) || -0,099 || -0,194 || -0,293 || -0,487 || -1,073 Plaćanja || (2a) || -0,099 || -0,194 || -0,293 || -0,487 || -1,073 Glava 3.[23] || Preuzete obveze || (3a) || -0,350 || -1,051 || -1,401 || -1,750 || -4,552 || Plaćanja || (3b) || -0,350 || -1,051 || -1,401 || -1,750 || -4,552 UKUPNA smanjenja u Naslovu 5 || Preuzete obveze || =1+1a +3a || -1,842 || -5,389 || -8,589 || -13,276 || -29,096 Tijekom početnog razdoblja povećanje
dodijeljenih sredstava ili ekvivalenta punog radnog vremena (EPRV) u UEJT-a
nadoknađuje se odgovarajućim smanjenjem OLAF-ovih sredstava u istom
iznosu dodijeljenih sredstava ili EPRV-a.
Razlika tj. troškovi u vezi s ugovorom o
uslugama EDP-ova (glava 3) || || || 2017. || 2018 || 2019. || 2020. || UKUPNO || Preuzete obveze || (1) || 0,702 || 1,404 || 2,106 || 2,880 || 7,020 Plaćanja || (2) || 0,702 || 1,404 || 2,106 || 2,880 || 7,020 To su izračunati troškovi 9,18,27 i 36
EDP-ova u EPRV-u. Ti se troškovi moraju pokriti maržom iz glave 3
ili smanjenjima u drugim agencijama.
3.2.2.
Procijenjeni učinak na odobrena sredstva [za tijelo]
–
¨ Za prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje odobrenih sredstava
za poslovanje –
X Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje
odobrenih sredstava za poslovanje, kako je objašnjeno u nastavku: – Odobrena sredstva za preuzete obveze u
milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta) u cijenama za 2013
Navesti ciljeve i rezultate ò || || || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO || REALIZACIJE (rezultati) || Vrsta || Prosječni trošak || Broj [24] || Trošak || Broj || Trošak || Broj || Trošak || Broj || Trošak || Ukupno || Ukupni trošak || POSEBNI CILJ BR. 1 Zaštita financijskih interesa istrage || || || || || || || || || || || - Realizacija || predmeti eerer of cases || 0,0083 || 184 || 1,526 || 491 || 4,076 || 773 || 6,417 || 1163 || 9,650 || || 21.669 || Međuzbroj za posebni cilj br. 1 || || 1,526 || || 4,076 || || 6,417 || || 9,650 || || 21,669 || POSEBNI CILJ BR. 2 Zaštita financijskih interesa kazneni progon || || || || || || || || || || || - Realizacija || predmeti || 0,0083 || 92 || 0,763 || 246 || 2,038 || 387 || 3,208 || 581 || 4,825 || || 10.834 || Međuzbroj za posebni cilj br. 2 || || 0.763 || || 2,038 || || 3,208 || || 4,825 || || 10,834 || POSEBNI CILJ BR. 3 Suradnja s drugima || || || || || || || || || || || - Realizacija || || 0,0083 || 31 || 0,254 || 82 || 0,679 || 129 || 1,069 || 194 || 1,608 || || 3.610 || Međuzbroj za posebni cilj br. 3 || || 0,254 || || 0,679 || || 1,069 || || 1,608 || || 3,610 || UKUPNI TROŠAKI || || 2,543 || || 6,793 || || 10,694 || || 16,083 || || 36,113[25] ||
3.2.3.
Procijenjeni učinak na ljudske resurse UEJT-a
3.2.3.1.
Sažetak
–
¨ Za prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje
administrativnih odobrenih sredstava –
X Za prijedlog/inicijativu potrebno je
korištenje administrativnih odobrenih sredstava, kako je objašnjeno u nastavku: Ljudski potencijali || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. Plan radnih mjesta (po glavi) || 18 || 36 || 54 || 90 - Od čega AD || 12 || 24 || 36 || 60 - Od čega AST || 6 || 12 || 18 || 30 Vanjsko osoblje (EPRV) || 6 || 11 || 17 || 28 - Od čega ugovorno osoblje || 5 || 9 || 14 || 23 - Od čega upućeni nacionalni stručnjaci (UNS) || 1 || 2 || 3 || 5 Ukupno osoblje || 24 || 47 || 71 || 118 milijuna EUR (do tri
decimalna mjesta) Rashodi za osoblje || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || Ukupno Plan radnih mjesta || 1,179 || 3,537 || 5,895 || 9,432 || 20,043 - Od čega AD || 0,786 || 2,358 || 3,930 || 6,288 || 13,362 - Od čega AST || 0,393 || 1,179 || 1,965 || 3,144 || 6,681 Vanjsko osoblje || 0,214 || 0,607 || 1,000 || 1,607 || 3,428 - Od čega ugovorno osoblje || 0,175 || 0,490 || 0,805 || 1,295 || 2,765 - Od čega upućeni nacionalni stručnjaci (UNS) || 0,039 || 0,117 || 0,195 || 0,312 || 663 Ukupno rashodi za osoblje || 1,393 || 4,144 || 6,895 || 11,039 || 23,471
Procijenjeni zahtjevi za ljudske potencijale za
matičnu GU –
¨ Za prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje ljudskih
potencijala. –
X Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje
ljudskih potencijala, kako je objašnjeno u nastavku: Procjena se izražava u cijelim brojevima (ili
najviše s jednim decimalnim mjestom) || || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || Plan radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje) || || 33 01 01 01 Osoblje JUST || 1.3 || 1.3 || 1.3 || 1.3 || || 24 01 07 00 01 01 Osoblje OLAF || 1 || 1 || 1 || 1 || || XX 01 01 02 (delegacije) || || || || || || XX 01 05 01 (neizravna istraživanja) || || || || || || 10 01 05 01 (izravna istraživanja) || || || || || || || || || || || || Vanjsko osoblje (u ekvivalentu punog radnog vremena: EPRV) || XX 01 02 01 (UD, UNS, UO iz „opće omotnice”) || || || || || || XX 01 02 02 (UD, LD, UNS, UO i JED u delegacijama) || || || || || || XX 01 04 yy || - u sjedištima || || || || || || - u delegacijama || || || || || || XX 01 05 02 (UD, UNS, UO neizravna istraživanja) || || || || || || 10 01 05 02 (UD, UNS, UO, – izravna istraživanja) || || || || || || Ostale proračunske linije (navesti) || || || || || || UKUPNO || 2.3 || 2.3 || 2.3 || 2.3 || XX XX je
područje politike ili proračunska linija na koju se odnosi. Potrebe za ljudskim potencijalima ispunit
će se angažiranjem osoblja Glavne uprave kojemu je već povjereno
upravljanje djelovanjem i/ili koje je preraspoređeno unutar Glavne uprave
te, po potrebi, iz bilo kojih dodatnih sredstava koja se mogu dodijeliti
nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava
uzimajući u obzir proračunska ograničenja. Dužnosnici i privremeno osoblje || Praćenje provedbe politike i savjeti UEJT-u, proračunski i financijski savjeti UEJT-u i stvarna plaćanja subvencija, razrješnica, postupci izrade nacrta proračuna Vanjsko osoblje || Nije primjenjivo Opis izračuna troška za EPRV treba biti
uključen u Prilog, odjeljak 3. Tijekom početnog razdoblja povećanje
dodijeljenih sredstava ili ekvivalenta punog radnog vremena (EPRV) u UEJT-a
nadoknađuje se odgovarajućim smanjenjem OLAF-ovih sredstava u istom
iznosu dodijeljenih sredstava ili EPRV-a. Smanjenja ljudskih potencijala u OLAF-u || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. Plan radnih mjesta (po glavi) || -18 || -36 || -54 || -90 - Od čega AD || -12 || -24 || -36 || -60 - Od čega AST || -6 || -12 || -18 || -30 Vanjsko osoblje (EPRV) || -6 || -11 || -17 || -28 - Od čega ugovorni djelatnici || -5 || -9 || -14 || - 23 - Od čega upućeni nacionalni stručnjaci (UNS) || -1 || -2 || -3 || -5 Ukupno osoblje || -24 || -47 || -71 || -118 milijuna EUR (do tri
decimalna mjesta) u cijenama iz 2013. Smanjenje rashoda za osoblje u vezi s OLAF-om || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO Plan radnih mjesta || -1,179 || -3,537 || -5,895 || -9,432 || -20,043 - Od čega AD || -0,786 || -2,358 || -3,930 || -6,288 || -13,362 - Od čega AD || -0,393 || -1,179 || -1,965 || -3,144 || -6,681 - Od čega AST || -0,214 || -0,607 || -1,000 || -1,607 || -3,428 Vanjsko osoblje (EPRV) || -0,175 || -0,490 || -0,805 || -1,295 || -2,765 - Od čega ugovorni djelatnici || -0,039 || -0,117 || -0,195 || -0,312 || -663 - Od čega upućeni nacionalni stručnjaci (UNS) || -1,393 || -4,144 || -6,895 || -11,039 || -23,471 Ukupni rashodi za osoblje 24,0107 || || || || ||
3.2.4.
Usklađenost s tekućim višegodišnjim
financijskim okvirom
–
X Prijedlog/inicijativa u skladu je s
postojećim višegodišnjim financijskim okvirom. –
¨ Prijedlog/inicijativa uključuje reprogramiranje
odgovarajućeg naslova višegodišnjeg financijskog okvira. –
¨ Za prijedlog//inicijativu potrebna je primjena instrumenta za
financijsku fleksibilnost ili revizija višegodišnjeg financijskog okvira. Naslov 5
trebao bi se smanjiti kako bi se odrazilo smanjenje OLAF-ova plana radnih
mjesta.
3.2.5.
Doprinos trećih strana
–
X Prijedlogom/inicijativom ne predviđa se
sufinanciranje od trećih strana. –
¨ Prijedlogom/inicijativom predviđa se sufinanciranje prema
sljedećoj procjeni: Odobrena sredstva za preuzete obveze u milijunima EUR
(do tri decimalna mjesta) || Godina 2017. || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || Ukupno Navesti tijelo koje sudjeluje u financiranju || || || || || UKUPNA sredstva sufinanciranja || || || || ||
3.3.
Procijenjeni utjecaj na prihode
–
¨ Prijedlog/inicijativa nema financijski utjecaj na prihode. –
X Prijedlog/inicijativa ima sljedeći
financijski utjecaj: –
¨ na vlastita sredstva –
X na razne prihode milijuna EUR (do 3 decimalna mjesta) ) Proračunska linija u okviru prihoda || Odobrena sredstva dostupna za tekuću proračunsku godinu || Utjecaj prijedloga/inicijative || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. Članak XX. || || pm || pm || pm || pm Za razne namjenske
prihode navesti odgovarajuću proračunsku liniju/linije u okviru
rashoda. […] Navesti metodu
izračunavanja utjecaja na prihode. Prihodi
će se sastojati od tzv. „transakcijskih naknada” koje bi se trebale
plaćati izravno u proračun EU-a. U ovom trenutku nije moguće
pouzdano navesti iznose. [1] Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o
borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije putem
kaznenog prava, 11.srpnja 2012. COM (2012) 363 završna verzija [2] Vidi Zelenu knjigu o kaznenopravnoj zaštiti financijskih
interesa Zajednice i o uspostavi dužnosti europskog javnog tužitelja, 11.
prosinca 2001. COM (2001)715 završna verzija i njezino naknadno izvješće, 19.
ožujka 2003 COM (2003)128 završna verzija [3] Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o
borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije putem
kaznenog prava, 11.srpnja 2012. COM (2012) 363 završna verzija. [4] SL L 280, 26.10.2010., str. 1. [5] SL L 142, 1.6.2012., str. 1 [6] SL L 8, 12.1.2001., str. 1. [7] Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i
Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju
na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća
(EZ, Euratom) br. 1605/2002, SL L 298, 26.10.2012., str. 1. [8] SL L 348, 24.12.2008., str.130. [9] Uredba Vijeća br. 31 (EEZ), 11 (Euratom) od 18.
prosinca 1961. godine o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima
zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice
za atomsku energiju , SL P 045, 14.6.1962., str. 1385., kako je izmijenjena,
posebno Uredbom Vijeća 259/68, od 29. veljače 1968. (SL L 56, 4.3.1968.,
str. 1.), koja je naknadno izmijenjena. [10] SL L 17, 6.10.1958., str. 385. [11] SL L 136, 31.5.1999., str.1. [12] SL L 292, 15.11.1996., str.2. [13] SL L 317, 3.12.2001., str. 1. [14] SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba (EZ) 44/2001
zamjenjuje se Uredbom (EU) br. 1215/2012 od 10.1.2015. [15] Godišnje izvješće Komisije o zaštiti financijskih
interesa Europske unije – Borba protiv prijevare; COM(2012) 408 [16] Dif. = diferencirana odobrena sredstva /nedif. =
nediferencirana odobrena sredstva [17] Izračunavaju se samo osoblje za istrage i kazneni
progon i povezani troškovi. Strukture za administrativnu potporu osiguravat
će EUROJUST na temelju načela nula troškova. [18] Predviđeno je postupno zapošljavanje (10 % 20 % - 30
% - 40 %- 50 % - 75 %- 100 %). [19] Očekuje se da će država članica
domaćin osigurati zgradu i prvo opremanje zgrade sa svom uredskom, IT i
sigurnosnom opremom. Tu su uključeni režijski troškovi i troškovi IKT-a po
kvadratnom metru. Ako država članica domaćin to ne ponudi, glavu
će biti potrebno revidirati. [20] Ova se glava izračunava na temelju OLAF-ova iskustva
u istragama. Uz to su uključeni troškovi za ugovore o uslugama s do 36
delegiranih europskih tužitelja u EPRV-u na 80% procijenjene plaće AD 10.
Stopa rasta za njih iznosi 50 % - 75 % - 100 %. [21] Predviđeno je postupno zapošljavanje (10 % 20 % - 30
% - 40 %- 50 % - 75 %- 100 %). [22] Očekuje se da će država članica
domaćin osigurati zgradu i prvo opremanje zgrade sa svom uredskom, IT i
sigurnosnom opremom. Tu su uključeni režijski troškovi i troškovi IKT-a po
kvadratnom metru. Ako država članica domaćin to ne ponudi, glavu
će biti potrebno revidirati. [23] Ova se glava izračunava na temelju OLAF-ova iskustva
u istragama. Uz to su uključeni troškovi za ugovore o uslugama s do 36
delegiranih europskih tužitelja u EPRV-u na 80% procijenjene plaće AD 10.
Stopa rasta za njih iznosi 50 % - 75 % - 100 %. Budući da će EDP-ove
predlagati države članice, postoji vjerojatnost da ta stopa rasta
neće biti ostvarena. [24] Broj predmeta temelji se na pretpostavkama koje su
analizirane u Procjeni učinka koja je priložena nacrtu prijedloga. [25] Razlika u ukupnim troškovima od 36,116 milijuna EUR
navedena u odjeljku 3.2.1 rezultat je pravila zaokruživanja.