08/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

121

C 244/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.10.2004.

1.

Komisija je 1994. donijela svoje prve Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (1). Komisija je 1997. dodala posebna pravila za poljoprivredu (2). Nova je verzija smjernica donesena 1999. (3), a prestaje važiti 9. listopada 2004.

2.

Komisija želi ovom verzijom Smjernica, čiji se tekst oslanja na ranije smjernice, učiniti određene izmjene te pojašnjenja, na koja joj je ukazano iz različitih razloga.

3.

Prvo, u odnosu na zaključke sa sastanaka Europskog vijeća iz Stockholma od 23. i 24. ožujka 2001. i iz Barcelone od 15. i 16. ožujka 2002., na kojima su države članice pozvane nastaviti smanjivati državne potpore kao udio u bruto domaćem proizvodu te ih preusmjeravati prema horizontalnim ciljevima od zajedničkog interesa, uključujući ciljeve kohezije, čini se da je potrebno detaljnije ispitivanje narušavanja tržišnog natjecanja do kojih dolazi odobravanjem potpora za sanaciju i restrukturiranje. Ovo je također u skladu sa zaključcima Europskog vijeća održanog u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000., koji su usmjereni povećanju konkurentnosti europskog gospodarstva.

4.

Odlazak neučinkovitih poduzeća s tržišta uobičajen je dio funkcioniranja tržišta. Ne može biti pravilo da trgovačko društvo koje dođe u teškoće spašava država. Potpore za sanaciju i restrukturiranje bile su predmetom nekih od najkontroverznijih slučajeva s područja državnih potpora u prošlosti te spadaju među vrste državnih potpora koje najviše narušavaju tržišno natjecanje. Prema tome, opće načelo zabrane državnih potpora iz Ugovora treba ostati pravilom, a iznimke od tog pravila trebaju biti ograničene.

5.

Načelo jednokratnog davanja dodatno je ojačano kako bi se izbjeglo korištenje ponovljenih potpora za sanaciju ili restrukturiranje u svrhu umjetnog održavanja poduzeća na životu.

6.

Smjernice iz 1999. utvrđuju razliku između potpora za sanaciju i restrukturiranje, pri čemu se potpore za sanaciju definiraju kao kratkoročna pomoć za održanje poduzeća na životu za vrijeme koje je potrebno kako bi se pripremio plan restrukturiranja i/ili likvidacije. U načelu, mjere za restrukturiranje koje se financiraju putem državne potpore ne bi se mogle poduzeti tijekom ove faze. Međutim, takva stroga podjela između sanacije i restrukturiranja dovela je do poteškoća. Poduzeća u teškoćama ponekad već tijekom faze sanacije moraju poduzeti hitne strukturalne mjere kako bi zaustavili ili ublažili sve goru financijsku situaciju. Slijedom toga, ove Smjernice proširuju pojam „potpora za sanaciju” kako bi se korisniku omogućilo poduzimanje hitnih mjera, uključujući i mjera strukturalne naravi, primjerice hitno zatvaranje podružnice ili drugi načini napuštanja djelatnosti koje stvaraju gubitke. Iz razloga hitnosti takvih potpora države članice trebale bi imati mogućnost izabrati pojednostavljeni postupak odobravanja.

7.

U odnosu na potpore za restrukturiranje, nadograđujući Smjernice iz 1994., Smjernice iz 1999. i dalje zahtijevaju da korisnik u značajnoj mjeri daje doprinos restrukturiranju. Revidiranje tih smjernica treba još jasnije potvrditi načelo da doprinos mora biti stvaran i dan bez potpore. Doprinos korisnika ima dvojaku ulogu: s jedne strane pokazuje da tržišta (vlasnici, vjerovnici) vjeruju u izvedivost vraćanja održivosti unutar primjerenog roka. S druge strane to osigurava da je potpora za restrukturiranje ograničena na minimum potreban za ponovnu uspostavu održivosti ograničavajući pritom narušavanje tržišnog natjecanja. U tom smislu Komisija zahtijeva i kompenzacijske mjere u svrhu umanjivanja učinka na takmace.

8.

Dodjela potpore za sanaciju ili restrukturiranje poduzeća u teškoćama može se smatrati opravdanom samo uz određene uvjete. Primjerice, može biti opravdano uvjetovanostima socijalne ili regionalne politike, potrebom uzimanja u obzir korisne uloge malih i srednjih poduzeća u gospodarstvu ili, iznimno, poželjnošću održavanja konkurentske tržišne strukture ako bi propast poduzeća vodila monopolu ili oligopolnoj situaciji. S druge strane, ne bi bilo opravdano umjetno održavati poduzeće na životu u sektoru s dugoročnim strukturalnim prekomjernim kapacitetima ili ako bi mogao preživjeti samo nakon ponovljenih državnih intervencija.

9.

Ne postoji definicija Zajednice pojma „poduzeće u teškoćama”. Međutim, u smislu ovih Smjernica Komisija smatra da je poduzeće u teškoćama ako nije sposoban vlastitim sredstvima ili sredstvima koja može pribaviti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika spriječiti gubitke, a koji bi, bez vanjske intervencije javnih vlasti, gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno ugrozili njegov opstanak.

10.

U smislu ovih Smjernica smatra se da je poduzeće u teškoćama, bez obzira na njegovu veličinu, posebno u sljedećim slučajevima:

11.

Može se smatrati da je poduzeće u teškoćama iako ne postoji niti jedna okolnost iz točke 10., posebno ako su prisutni uobičajeni znakovi poduzeća u teškoćama, kao primjerice povećavanje gubitaka, smanjenje prometa, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, rast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine. U najgorem je slučaju poduzeće već insolventno ili je već nad njime pokrenut stečajni postupak na temelju domaćih propisa. Ove Smjernice primjenjuju se tada i na potpore koje u okviru takvog postupka dovode do opstanka poduzeća. U svakom slučaju, poduzeće je očito u teškoćama ako se ne može oporaviti svojim sredstvima ili sredstvima koje primi od svojih vlasnika/dioničara ili sredstvima iz tržišnih izvora

12.

U okviru ovih Smjernica novoosnovano poduzeće ne može dobiti potporu za sanaciju ili restrukturiranje čak i ako je njegova početna financijska pozicija nesigurna. To je slučaj, primjerice, ako je novo poduzeće nastalo likvidacijom prethodnog poduzeća ili je samo preuzeo imovinu takvog poduzeća. Poduzeće se u načelu smatra novoosnovanim tijekom tri godine od započinjanja poslovanja. Tek po završetku tog razdoblja poduzeće može primiti potporu za sanaciju ili restrukturiranje uz sljedeće uvjete:

13.

Poduzeće koje pripada ili je preuzeto od veće poslovne grupe u pravilu ne može dobiti potporu za sanaciju ili restrukturiranje, osim ako se može pokazati da su teškoće poduzeća unutarnje naravi i nisu rezultat arbitrarnog prijenosa troškova unutar grupe, te da su teškoće preteške da bi se grupa mogla sama nositi s njima. Ako poduzeće u teškoćama osnuje društvo kćer, društvo kći i poduzeće koje ju kontrolira smatraju se zajedno grupom te mogu primiti državnu potporu pod uvjetima iz ove točke.

14.

Potpore za sanaciju i potpore za restrukturiranje obuhvaćene su istim smjernicama budući da u oba slučaja javna tijela djeluju prema poduzeću u teškoćama te su sanacija i restrukturiranje dva dijela iste operacije, iako uključuju različite postupke.

15.

Potpora za sanaciju prema naravi vremenski je ograničena i povratna pomoć. Njezin je primarni cilj osigurati održavanje propadajućeg poduzeća dok se ne pripremi plan restrukturiranja ili likvidacije. Temeljno je načelo da potpora za sanaciju omogućava vremenski ograničenu potporu trgovačkom društvu koje je suočeno sa značajnim pogoršanjem financijske situacije koje se reflektira u akutnoj krizi likvidnosti ili tehničkoj insolventnosti. Takva vremenski ograničena potpora trebala bi mu osigurati vrijeme potrebno za analizu okolnosti koje su dovele do teškoća i vrijeme potrebno za razvoj prikladnog plana oporavka. Štoviše, potpora za sanaciju mora biti ograničena na najnižu potrebnu mjeru. Drugim riječima, potpora za sanaciju daje kratki predah poduzeću u teškoćama u trajanju od najviše šest mjeseci. Potpora se mora sastojati od povratne potpore za likvidnost u obliku jamstava za zajam ili zajmova, s kamatnim stopama koje su barem usporedive s onim koje se naplaćuju na zajmove zdravih poduzeća, naročito s referentnim stopama donesenim od Komisije. Strukturalne mjere koje ne zahtijevaju brzu akciju, kao primjerice nepovratno i automatsko sudjelovanje države u vlastitim sredstvima poduzeća, ne mogu se financirati iz potpore za sanaciju.

16.

Kada se donese plan restrukturiranja ili likvidacije za koji je zatražena potpora te kada se plan provede, sve daljnje potpore smatrat će se potporama za restrukturiranje. Mjere koje treba odmah provesti kako bi se zaustavili gubici, uključujući strukturalne mjere, primjerice neposredno povlačenje iz gubitaške djelatnosti, mogu se poduzeti zajedno s potporom za sanaciju, pod uvjetima iz odjeljka 3.1. za pojedinačne potpore i odjeljka 4.3. za sheme potpora. Ako ne koristi pojednostavljeni postupak iz odjeljka 3.1.2., država članica treba dokazati da te strukturalne mjere treba odmah poduzeti. Potpore za sanaciju obično se ne mogu davati za financijsko restrukturiranje.

17.

Restrukturiranje, s druge strane, treba biti utemeljeno na izvedivom, koherentnom i dalekosežnom planu za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti poduzeća. Restrukturiranje obično uključuje jedan ili više sljedećih čimbenika: reorganizaciju i racionalizaciju djelatnosti poduzeća na učinkovitijem temelju, što obično uključuje povlačenje iz gubitaških djelatnosti, restrukturiranje onih postojećih djelatnosti koje ponovno mogu postati konkurentne te, po mogućnosti, diversifikaciju u smjeru novih i rentabilnih djelatnosti. Financijsko restrukturiranje (dovođenje novog kapitala, smanjivanje duga) obično mora pratiti fizičko restrukturiranje. Operacije restrukturiranja u smislu ovih smjernica ne mogu, međutim, biti ograničene na financijske potpore koje su usmjerene na ispravljanje ranijih gubitaka bez hvatanja u koštac s uzrocima tih gubitaka.

18.

Ove Smjernice primjenjuju se na poduzeća u svim sektorima, osim onih koji posluju u sektoru ugljena (8) ili čelika (9); pri tome se ne dovode u pitanje sektorska pravila za poduzeća u teškoćama (10). Izuzimajući točku 79. (11), primjenjuju se i na sektor ribarstva i marikulture, uz pridržavanje posebnih pravila iz Smjernica za ispitivanje državnih potpora za ribarstvo i marikulturu (12). Poglavlje 5. sadrži neka dodatna pravila za poljoprivredu.

19.

Članak 87. stavci 2. i 3. Ugovora pružaju mogućnost da se potpore na koje se primjenjuje članak 87. stavak 1. smatraju sukladnima sa zajedničkim tržištem. Pored potpora u smislu članka 87. stavka 2., a posebno potpora za popravljanje šteta od prirodnih katastrofa ili ostalih izvanrednih događaja, a koje nisu obuhvaćene ovim Smjernicama, jedini temelj na kojem se potpore za poduzeća u teškoćama mogu smatrati sukladnima jest članak 87. stavak 3. točka (c). Na temelju te odredbe Komisija ima ovlasti odobriti „potpore radi olakšavanja razvoja određenih gospodarskih djelatnosti […] ako te potpore ne utječu štetno na trgovinske uvjete u mjeri koja je suprotna zajedničkom interesu”. Ovo bi posebno mogao biti slučaj ako je potpora potrebna za ispravljanje razlika uzrokovanih tržišnim nedostacima ili za osiguranje ekonomske i socijalne kohezije.

20.

Budući da je u opasnosti sam njegov opstanak, poduzeće u teškoćama ne može se smatrati odgovarajućim sredstvom za promoviranje drugih ciljeva javne politike sve dok nije osigurana njegova održivost. S obzirom na to, Komisija smatra da potpore poduzećima u teškoćama mogu doprinijeti razvoju gospodarskih djelatnosti bez da štetno utječu na trgovinu u mjeri u kojoj je to suprotno interesu Zajednice samo ako se poštuju uvjeti iz ovih Smjernica. Ako se poduzeća koja trebaju primiti potpore za sanaciju ili restrukturiranje nalaze na potpomognutim područjima, Komisija će uzeti u obzir regionalne uvjete iz članka 87. stavka 3. točaka (a) i (c) Ugovora opisane u točkama 55. i 56.

21.

Komisija će osobitu pažnju posvetiti potrebi sprečavanja korištenja ovih Smjernica u svrhu zaobilaženja načela iz postojećih okvira Zajednice i Smjernica.

22.

Na ocjenjivanje potpora za sanaciju ili restrukturiranje ne smiju utjecati promjene u vlasništvu podupiranih poduzeća.

23.

Ako je ranije dana nezakonita potpora poduzeću u teškoćama u odnosu na koju je Komisija donijela odluku kojom nalaže povrat potpore, i ako nije došlo do povrata u skladu s člankom 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o detaljnim pravilima za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (13), pri ocjenjivanju potpore za sanaciju i restrukturiranje koja se ima dati istom poduzeću uzet će se u obzir, kao prvo, kumulativni učinak stare i nove potpore te, kao drugo, činjenica da stara potpora nije bila vraćena (14).

24.

Ovo poglavlje odnosi se isključivo na mjere potpora koje se pojedinačno prijavljuju Komisiji. Pod određenim uvjetima Komisija može odobriti programe potpora za sanaciju ili restrukturiranje: ti se uvjeti iznose u poglavlju 4.

25.

Da bi mogla biti odobrena od Komisije, potpora za sanaciju iz točke 15.:

26.

Ako je država članica dostavila plan restrukturiranja u roku od šest mjeseci od dana odobrenja ili, u slučaju neprijavljene potpore, od provedbe mjere, rok za povrat zajma ili istek jamstva produžuje se dok Komisija ne donese svoju odluku o planu, osim ako Komisija odluči da takvo produženje nije opravdano.

27.

Ne dovodeći u pitanje članak 23. Uredbe (EZ) br. 659/1999 i mogućnosti postupka pred Sudom, u smislu članka 88. stavka 2. podstavka 2. Ugovora, Komisija će pokrenuti postupak prema članku 88. stavku 2. Ugovora ako država članica ne dostavi:

28.

U svakom slučaju Komisija može odlučiti pokrenuti takav postupak, ne dovodeći u pitanje članak 23. Uredbe (EZ) br. 659/1999 i mogućnost postupka pred Sudom u smislu članka 88. stavka 2. podstavka 2. Ugovora ako smatra da je zajam ili jamstvo bilo zloupotrebljeno ili da, nakon što je istekao šestomjesečni rok, propuštanje povrata potpore više nije opravdano.

29.

Odobravanje potpore za sanaciju ne znači nužno da će potpora prema planu restrukturiranja kasnije biti i odobrena; takva potpora mora se sama za sebe ocijeniti.

30.

Komisija će, što je više moguće, pokušati donijeti odluku u roku od jednog mjeseca glede potpora za sanaciju koje ispunjavaju sve uvjete iz odjeljka 3.1.1. te sljedeće kumulativne pretpostavke:

31.

Potpore za restrukturiranje dovode do posebnih problema za tržišno natjecanje jer mogu prebaciti neopravdan dio opterećenja strukturne prilagodbe i povezanih socijalnih i gospodarskih problema na druge proizvođače koji posluju bez potpora, te na druge države članice. Opće načelo prema tome treba biti da se dodjela potpora za restrukturiranje dozvoljava kada se može dokazati da to nije protivno interesu Zajednice. Ovo je moguće samo ako se moraju ispuniti strogi kriteriji, te ako je sigurno da će narušavanje tržišnog natjecanja biti prevladano koristima od opstanka poduzeća (primjerice, ako je jasno da bi neto učinak otkaza uzrokovanih propašću poduzeća, zajedno s učinkom na njegove dobavljače, pojačao probleme nezaposlenosti ili iznimno ako bi nestanak poduzeća imao za posljedicu monopol ili situaciju oligopola), te da u načelu postoje odgovarajuće kompenzacijske mjere u korist takmaca.

32.

Podložno posebnim odredbama za potpomognuta područja, mala i srednja poduzeća i poljoprivredni sektor (vidjeti točke 55., 56., 57., 59. i poglavlje 5.), Komisija će odobriti potporu samo pod sljedećim uvjetima:

33.

Poduzeće se mora smatrati poduzećem u teškoćama u smislu ovih Smjernica (vidjeti točke 9. do 13.).

34.

Dodjela potpore mora ovisiti o provedbi plana restrukturiranja, koji u slučaju pojedinačnih potpora mora prihvatiti Komisija, osim u slučaju malih i srednjih poduzeća, prema odjeljku 3.2.5.

35.

Plan restrukturiranja, čije trajanje mora biti što je kraće moguće, mora povratiti dugoročnu održivost poduzeća unutar primjerenog razdoblja i na temelju realnih pretpostavki o budućim uvjetima poslovanja. Potpora za restrukturiranje mora stoga biti povezana s provedivim planom restrukturiranja na koji se država članica obvezuje. Plan mora u svim relevantnim detaljima biti podnesen Komisiji te posebno mora uključivati istraživanje tržišta. Poboljšanje održivosti mora proizlaziti u glavnome iz unutarnjih mjera iz plana restrukturiranja; može se temeljiti na vanjskim čimbenicima kao što su odstupanja u cijenama i potražnji na koje trgovačko društvo nema velikog utjecaja, ali samo ako su dane tržišne pretpostavke općeprihvaćene. Restrukturiranje mora uključivati napuštanje djelatnosti koje bi i dalje strukturalno proizvodile gubitak čak i nakon restrukturiranja.

36.

Plan restrukturiranja mora opisati okolnosti koje su dovele do poduzetnikovih teškoća, čime se daje temelj za ocjenjivanje jesu li predložene mjere odgovarajuće. On među ostalim mora uzeti u obzir trenutačno stanje i buduće izglede za ponudu i potražnju na mjerodavnom tržištu u proizvodnom smislu, s najboljim, najgorim i srednjim scenarijem, te posebne jake i slabe strane poduzeća. On mora omogućivati poduzeću prijelaz prema novoj strukturi koja mu nudi dugoročnu održivost te mu omogućuje da stane na svoje noge.

37.

Plan mora osigurati zaokret koji će trgovačkom društvu omogućiti da nakon dovršetka restrukturiranja pokrije sve svoje troškove uključujući pad vrijednosti i financijske troškove. Očekivani povrat na kapital mora biti dovoljan kako bi omogućio restrukturiranom poduzeću da se vlastitim snagama natječe na tržištu. Ako teškoće poduzeća proizlaze iz nedostataka u sustavu korporativnog upravljanja, moraju se provesti odgovarajuće promjene.

38.

Kako bi se osiguralo što je veće moguće smanjivanje štetnih učinaka na trgovinske uvjete, tako da pozitivni učinci premašuju štetne učinke, moraju se poduzeti kompenzacijske mjere. U suprotnom slučaju smatrat će se da je potpora „protivna zajedničkom interesu” te stoga nesukladna zajedničkom tržištu. Komisija će uzeti u obzir cilj ponovne uspostave dugoročne održivosti prilikom odlučivanja o primjerenosti kompenzacijskih mjera.

39.

Te se mjere mogu sastojati od otuđivanja imovine, smanjivanja kapaciteta ili tržišne prisutnosti te smanjivanja tržišnih prepreka na dotičnim tržištima. Kada ocjenjuje jesu li kompenzacijske mjere primjerene, Komisija će uzeti u obzir strukturu tržišta i uvjete tržišnog natjecanja kako bi osigurala da te mjere ne vode pogoršavanju strukture tržišta, primjerice na način da imaju posredan učinak stvaranja monopola ili oligopolne situacije. Ako država članica može dokazati da će se pojaviti takva situacija, kompenzacijske mjere trebaju biti sačinjene na takav način da se to izbjegne.

40.

Mjere moraju biti razmjerne ograničavajućem učinku potpore, te posebno veličini (16) i relativnoj važnosti poduzeća na njegovom tržištu ili tržištima. Naročito ih treba provesti na tržištu ili tržištima na kojima će poduzeće imati značajan tržišni položaj nakon restrukturiranja. Stupanj smanjenja mora se utvrditi od slučaja do slučaja. Komisija će odlučiti u kojoj su mjeri te mjere potrebne na temelju istraživanja tržišta koje je priloženo planu restrukturiranja te, ako je potrebno, na temelju drugih podataka koji su na raspolaganju Komisiji, uključujući one koje su dostavile zainteresirane strane. Smanjenje mora biti sastavan dio restrukturiranja kao što je određeno u planu restrukturiranja. Ovo načelo primjenjuje se bez obzira na to događa li se otuđenje imovine prije ili nakon davanja državne potpore, dokle god je dio tog istog restrukturiranja. Otpis dugova i zatvaranje gubitaških djelatnosti, koji su u svakom slučaju potrebni za ponovno uspostavljanje održivosti, neće se smatrati smanjivanjem kapaciteta ili tržišne prisutnosti u smislu ocjenjivanja kompenzacijskih mjera. Takvo ocjenjivanje vodit će brigu o potporama za sanaciju koje su ranije dodijeljene.

41.

Međutim, ovaj se uvjet u pravilu neće primjenjivati na mala poduzeća budući da se može pretpostaviti da ad hoc potpore malim poduzećima u pravilu ne ograničavaju tržišno natjecanje u mjeri koja je suprotna zajedničkom interesu, osim ako je drugačije određeno pravilima o državnim potporama u posebnom sektoru ili ako je korisnik aktivan na tržištu na kojem postoje dugoročni prekomjerni kapaciteti.

42.

Ako je korisnik aktivan na tržištu na kojem postoje dugoročni prekomjerni kapaciteti, kako je određeno u kontekstu Višesektorskog okvira za regionalne potpore za velike investicije (17), smanjivanje djelatnosti trgovačkog društva ili tržišne prisutnosti može biti čak i do 100 % (18).

43.

Visina i intenzitet potpore moraju biti strogo ograničeni na najmanju razinu troškova restrukturiranja koji su potrebni da se restrukturiranje može poduzeti u okviru postojećih financijskih sredstava poduzeća, njegovih dioničara ili poslovne grupe kojoj pripada. Takvo ocjenjivanje uzet će u obzir potpore za sanaciju koje su ranije dodijeljene. Od korisnika potpore očekuje se značajan doprinos planu restrukturiranja iz njihovih vlastitih sredstava, uključujući prodaju imovine koja nije neophodna za opstanak poduzeća, ili iz vanjskog financiranja pod tržišnim uvjetima. Takav doprinos znak je da tržišta vjeruju u izvedivost ponovne uspostave održivosti. Takav doprinos mora biti konkretan, tj. stvaran, isključujući sve moguće buduće dobiti kao što je novčani tok, te mora biti što je moguće viši.

44.

Komisija će u pravilu sljedeće doprinose (19) restrukturiranju smatrati primjerenima: barem 25 % u slučaju malih poduzeća, barem 40 % u slučaju srednjih poduzeća i barem 50 % u slučaju velikih poduzeća. U iznimnim okolnostima i u slučajevima osobitih teškoća, koje država članica mora dokazati, Komisija može prihvatiti niži doprinos.

45.

Kako bi se ograničili učinci koji ograničavaju tržišno natjecanje, iznos potpore ili oblik u kojem se ona dodjeljuje mora biti takav da ne daje poduzeću višak gotovine koji bi se mogao koristiti za agresivne aktivnosti koje narušavaju tržište i nisu povezane s postupkom restrukturiranja. Komisija će u skladu s tim razmotriti razinu obveza poduzeća nakon restrukturiranja, uključujući situaciju nakon odlaganja ili smanjenja njegovih dugova, posebno u kontekstu njegovog nastavljanja poslovanja slijedom stečajnog postupka koji je protiv njega pokrenut na temelju nacionalnih propisa (20). Potporom se ne smiju financirati nove investicije koje nisu neophodne za ponovno uspostavljanje održivosti poduzeća.

46.

Pored kompenzacijskih mjera opisanih u točkama 38. do 42. Komisija može nametnuti uvjete i obveze koje smatra potrebnim radi osiguravanja da potpora ne narušava tržišno natjecanje u mjeri koja je protivna zajedničkom interesu u slučaju da dotična država članica nije dala obećanje da će donijeti takve odredbe. Primjerice, od države članice može se zahtijevati:

47.

Trgovačko društvo mora u potpunosti provesti plan restrukturiranja te mora ispuniti sve druge obveze iz Komisijine odluke kojom se odobrava potpora. Komisija će uzeti u obzir propuštanje provođenja plana ili ispunjenja drugih obveza kao što su zloporaba potpore, ne dovodeći u pitanje članak 23. Uredbe (EZ) br. 659/1999 i mogućnost postupka pred Sudom u skladu s člankom 88. stavkom 2. podstavkom 2. Ugovora.

48.

Ako se restrukturiranje odvija tijekom nekoliko godina i uključuje značajne iznose potpora, Komisija može zahtijevati da se plaćanje potpore za restrukturiranje razlomi u obroke te može plaćanje svakog obroka uvjetovati:

49.

Komisija mora biti u mogućnosti uvjeriti se da se plan restrukturiranja provodi na odgovarajući način putem redovnih podrobnih izvješća koja dostavlja dotična država članica.

50.

U slučaju potpora velikim poduzećima prvo takvo izvješće u pravilu će se morati podnijeti Komisiji najkasnije šest mjeseci nakon odobrenja potpore. Izvješća se nakon toga moraju slati Komisiji barem jedanput godišnje, određenog datuma, sve dok se ne smatra da su ciljevi iz plana restrukturiranja postignuti. Ona moraju sadržavati sve podatke koji su Komisiji potrebni za nadzor provedbe programa restrukturiranja, rasporeda plaćanja trgovačkom društvu, njegovog financijskog položaja te poštivanja uvjeta ili obveza iz odluke kojom se potpora odobrava. Ona posebno moraju sadržavati sve odgovarajuće podatke o potporama u bilo koju svrhu koje je trgovačko društvo primilo, bilo pojedinačno ili na temelju općeg programa, tijekom razdoblja restrukturiranja (vidjeti točke 68. do 71.). Ako Komisija treba brzu potvrdu određenih ključnih podataka, primjerice zatvaranja ili smanjivanja kapaciteta, ona može tražiti češća izvješća.

51.

U slučaju potpore malim i srednjim poduzećima u pravilu su svake godine dovoljni preslika bilance i računa dobiti i gubitka poduzeća primatelja, osim ako su određeni stroži uvjeti u odluci o odobravanju potpore.

52.

Ako je potpora za restrukturiranje bila odobrena, država članica u pitanju može, tijekom razdoblja restrukturiranja, tražiti od Komisije da se složi s izmjenama plana restrukturiranja i iznosom potpore. Komisija može dozvoliti takve izmjene ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

53.

Ako su ublaženi uvjeti koje je odredila Komisija ili obećanja koja je dala država članica, iznos potpore mora se odgovarajuće smanjiti ili se mogu nametnuti drugi uvjeti.

54.

Ako država članica izmijeni odobreni plan restrukturiranja bez obavještavanja Komisije, Komisija će pokrenuti postupak prema članku 88. stavku 2. Ugovora, kao što je predviđeno člankom 16. Uredbe (EZ) br. 659/1999 (zloupotreba potpore), ne dovodeći u pitanje članak 23. Uredbe (EZ) br. 659/1999 i mogućnost postupka pred Sudom u skladu s člankom 88. stavkom 2. podstavkom 2. Ugovora.

55.

Budući da su gospodarska i socijalna kohezija primarni ciljevi Zajednice prema članku 158. Ugovora i budući da druge politike moraju doprinositi ovim ciljevima prema članku 159. (21), Komisija mora uzeti u obzir potrebe regionalnog razvoja prilikom ocjenjivanja potpora za restrukturiranje na potpomognutim područjima. Činjenica da se poduzeće u teškoćama nalazi na potpomognutom području, međutim, ne opravdava toleriranje potpora za restrukturiranje; u srednjoročnom do dugoročnom razdoblju regiji ne pomaže umjetno održavanje trgovačkih društava na životu. Nadalje, radi promicanja regionalnog razvoja u interesu je samih regija da daju svoja sredstva da bi što je prije moguće razvile djelatnosti koje su rentabilne i održive. Konačno, narušavanje tržišnog natjecanja mora biti svedeno na najmanju moguću mjeru čak i u slučaju potpora poduzećima na potpomognutim područjima. U tom smislu treba uzeti u obzir moguće štetne učinke „prelijevanja” koji se mogu pojaviti na dotičnom području i na drugim potpomognutim područjima.

56.

Prema tome kriteriji iz točaka 32. do 54. jednako se primjenjuju na potpomognutim područjima, čak i ako se uzmu u obzir potrebe regionalnog razvoja. Međutim, na potpomognutim područjima, i ako nije drugačije određeno u pravilima o državnim potporama u određenom sektoru, uvjeti za odobravanje potpora mogu biti manje strogi kada je riječ o provedbi kompenzacijskih mjera i visini doprinosa korisnika. Ako to opravdava potreba regionalnog razvoja, u slučajevima u kojima se čini da je smanjivanje kapaciteta ili tržišne prisutnosti najprimjerenija mjera radi izbjegavanja neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja, potrebno smanjenje bit će manje na potpomognutim područjima nego na područjima koja se ne potpomaže. U takvim slučajevima, u kojima su potrebni dokazi dotične države članice, radi se razlika između područja koja mogu dobiti regionalne potpore prema članku 87. stavku 3. točki (a) Ugovora i onih koja mogu dobiti potporu prema članku 87. stavku 3. točki (c) na način da se uzme u obzir veća težina regionalnih problema na prvim područjima.

57.

Potpore malim poduzećima (22) utječu na trgovinske uvjete manje nego one koje se daju srednjim i velikim poduzećima. Ovo vrijedi i za potpore za restrukturiranje, tako da se uvjeti iz točaka 32. do 54. manje strogo primjenjuju u sljedećem smislu:

58.

Međutim, načelo jednokratnog davanja (odjeljak 3.3.) primjenjuje se u cijelosti na mala i srednja poduzeća.

59.

Kod malih i srednjih poduzeća plan restrukturiranja ne mora prihvatiti Komisija. Međutim, plan mora ispunjavati uvjete iz točaka 35., 36. i 37. te mora biti odobren od dotične države članice i dostavljen Komisiji. Davanje potpore mora se uvjetovati punom provedbom plana restrukturiranja. Na državi je članici da se uvjeri da su ispunjeni ti uvjeti.

60.

Plan restrukturiranja u pravilu obuhvaća smanjivanje ili napuštanje djelatnosti u teškoćama. Takve promjene često su potrebne u interesu racionalizacije i učinkovitosti, pored smanjivanja kapaciteta koje je potrebno kao uvjet za dodjelu potpore. Bez obzira na njihov uzrok takve mjere u pravilu će voditi smanjenju radne snage trgovačkog društva.

61.

Propisi o radu države članice mogu sadržavati opće programe socijalne skrbi prema kojima se višku radnika izravno isplaćuju naknade i prijevremene mirovine. Takvi se programi ne smatraju državnim potporama u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora.

62.

Pored propisa o izravnim naknadama za višak radnika i prijevremenim mirovinama za radnike, vlade često putem općih programa za socijalnu potporu pokrivaju trošak naknada koje trgovačko društvo daje za višak radnika i koje su povrh njegovih zakonskih i ugovornih obveza. Ako takvi programi postoje općenito, bez sektorskih ograničenja za sve radnike koji zadovoljavaju prethodno definirane uvjete koji se automatski primjenjuju, ne smatra se da je riječ o potpori prema članku 87. stavku 1. za poduzeća koja započinju restrukturiranje. S druge strane, ako se program koristi kako bi se podržalo restrukturiranje u određenim industrijama, može biti riječ o potporama zbog selektivnog načina na koji se koriste (23).

63.

Obveze koje trgovačko društvo ima na temelju propisa o zapošljavanju ili kolektivnih ugovora sa sindikatima u smislu osiguravanja naknada za višak radnika i/ili prijevremenih mirovina dio su uobičajenih troškova poslovanja koje poduzeće mora zadovoljiti iz svojih vlastitih sredstava. Svaki doprinos države za ove troškove mora se računati kao potpora. Ovo vrijedi bez obzira vrše li se plaćanja izravno poduzeću ili se daju radnicima preko vladinog tijela.

64.

Komisija nema a priori primjedbi na takvu potporu ako se daje poduzećima u teškoćama jer to donosi gospodarsku korist koja je iznad interesa dotičnog poduzeća, olakšavajući strukturalne promjene i smanjujući teškoće.

65.

Pored pokrivanja troškova isplata za višak radnika i prijevremenih mirovina, potpora se obično daje u vezi s određenim programom za restrukturiranje u smislu obučavanja, savjetovanja i praktične pomoći pri pronalaženju drugog radnog mjesta, pomoći prilikom premještaja te profesionalne izobrazbe i pomoći radnicima koji žele pokrenuti samostalan posao. Komisija dosljedno pozitivno promatra takve potpore ako se daju poduzećima u teškoćama.

66.

Vrste potpora opisane u točkama 62. do 65. moraju biti jasno utvrđene u planu restrukturiranja budući da se potpore za socijalne mjere isključivo u korist viška radnika ne uzimaju u obzir u smislu utvrđivanja kompenzacijskih mjera iz točaka 38. do 42.

67.

U zajedničkom interesu Komisija će se brinuti da socijalni učinci restrukturiranja u drugim državama članicama, pored onih u kojima se daje potpora, budu ograničeni na okvire plana restrukturiranja.

68.

Ako se potpore za restrukturiranje koje su primila velika ili srednja poduzeća ocjenjuju prema ovim Smjernicama, dodjela drugih potpora tijekom razdoblja restrukturiranja, čak i u skladu s već odobrenim programom, može utjecati na Komisijinu ocjenu o potrebi kompenzacijskih mjera.

69.

Prijava potpore za restrukturiranje velikih ili srednjih poduzeća mora naznačiti postojanje drugih potpora koje se planira dati poduzeću primatelju tijekom razdoblja restrukturiranja, osim ako su obuhvaćene pravilom de minimis ili uredbom o izuzećima. Komisija će takve potpore uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja potpore za restrukturiranje.

70.

Potpora koja je stvarno dodijeljena velikim ili srednjim poduzećima tijekom razdoblja restrukturiranja, uključujući potpore dane u skladu s odobrenim programom, mora se pojedinačno prijaviti Komisiji ako ona nije bila o njoj obaviještena u vrijeme donošenja odluke o potpori za restrukturiranje.

71.

Komisija će se pobrinuti da se dodjelom potpore prema odobrenom programu ne zaobilaze uvjeti iz ovih Smjernica.

72.

Potpora za sanaciju jednokratna je intervencija kojom se prvenstveno želi održati daljnje poslovanje trgovačkog društva tijekom ograničenog razdoblja, tijekom kojeg se mogu ocijeniti njegovi izgledi za budućnost. Ne bi smjelo biti moguće odobriti ponovljeno davanje potpora za sanaciju koje bi samo održavale status quo, odgađale neodgodivo i u međuvremenu prebacivale gospodarske i socijalne probleme na druge, učinkovitije proizvođače ili na druge države članice. Prema tome, potpora za sanaciju trebala bi se davati samo jednom (uvjet jednokratnog davanja). U skladu s istim načelom, radi sprečavanja da poduzeća budu nepravično potpomognuti ako mogu opstati samo zahvaljujući ponavljanoj podršci države, potpora za restrukturiranje trebala bi se dati samo jednom. Konačno, ako se potpora za sanaciju dodjeljuje poduzeću koje je već primilo potporu za restrukturiranje, može se smatrati da su teškoće korisnika takvog karaktera da se ponavljaju te da ponavljane intervencije države dovode do narušavanja tržišnog natjecanja koje je suprotno zajedničkom interesu. Takve ponavljane intervencije države ne bi smjele biti dozvoljene.

73.

Ako je planirana potpora za sanaciju ili restrukturiranje prijavljena Komisiji, država članica mora navesti je li dotično poduzeće već primilo potporu za sanaciju ili restrukturiranje u prošlosti, uključujući takve potpore dane prije početka primjene ovih Smjernica, te neprijavljene potpore (24). Ako je tako, i ako je prošlo manje od deset godina od dodjele potpore za sanaciju ili je razdoblje restrukturiranja završilo ili je provedba restrukturiranja zaustavljena (ovisno koji je od tih događaja zadnji), Komisija neće dozvoliti daljnje potpore za sanaciju ili restrukturiranje. Iznimke od ovog pravila dozvoljene su u sljedećim slučajevima:

U slučajevima iz točaka (b) i (c) ne može se koristiti pojednostavljeni postupak iz odjeljka 3.1.2.

74.

Na primjenu ovog pravila neće ni na koji način utjecati promjena u vlasništvu poduzeća primatelja koja slijedi nakon dodjele potpore ili sudski ili upravni postupak koji ima učinak stavljanja bilance na zdraviju osnovu, smanjujući njegove dugove ili brišući ranije dugove ako je riječ o istom poduzeću koje nastavlja s poslovanjem.

75.

Ako je potporu za sanaciju ili restrukturiranje primila poslovna grupa, Komisija u pravilu neće dopustiti daljnje potpore za sanaciju ili restrukturiranje za samu grupu ili neke od subjekata koji pripadaju grupi osim ako je prošlo deset godina od davanja potpore za sanaciju ili je završilo razdoblje restrukturiranja ili je zaustavljena provedba plana restrukturiranja, ovisno o tome koji je od tih događaja zadnji. Ako je subjekt koji pripada poslovnoj grupi primio potporu za sanaciju ili restrukturiranje, grupa kao cjelina kao i drugi subjekti u grupi mogu tražiti potporu za sanaciju ili restrukturiranje (pod uvjetom da su zadovoljene ostale odredbe iz ovih Smjernica), izuzimajući ranijeg korisnika potpore. Države članice moraju osigurati da se potpora ne prenosi s grupe ili s drugih subjekata u grupi na ranijeg korisnika potpore.

76.

Ako poduzeće preuzima imovinu drugog poduzeća, a posebno onu koja je bila predmetom jednog od postupaka iz točke 74. ili postupka stečaja pokrenutog prema nacionalnim propisima, te je već primilo potporu za sanaciju ili restrukturiranje, kupac ne podliježe načelu jednokratnog davanja potpore ako su zadovoljeni sljedeći kumulativni uvjeti:

77.

Međutim, treba ovdje naglasiti da se, budući da je riječ o potpori za početnu investiciju, potpora za kupnju imovine ne može odobriti prema ovim Smjernicama.

78.

Komisija će odobriti programe za pružanje potpora za sanaciju i/ili restrukturiranje malim ili srednjim poduzećima u teškoćama samo ako dotična poduzeća odgovaraju definiciji Zajednice malog i srednjeg poduzeća. Pod sljedećim odredbama sukladnost takvih shema ocjenjuje se u smislu uvjeta iz poglavlja 2. i 3., izuzimajući odjeljak 3.1.2. koji se ne primjenjuje na programe potpora. Potpora koja se daje u okviru programa, a koja ne zadovoljava te uvjete, mora se prijaviti pojedinačno i Komisija ju mora unaprijed odobriti.

79.

Ako nije drugačije određeno pravilima o državnim potporama u određenom sektoru, dodjela potpora prema programima koji su odobreni od dana primjene ovih Smjernica malim i srednjim poduzećima izuzima se od obveze pojedinačne prijave samo ako dotično poduzeća zadovoljava barem jedan od tri kriterija iz točke 10. Potpore poduzećima koji ne zadovoljavaju neki od ta tri kriterija moraju se pojedinačno prijaviti Komisiji koja ocjenjuje je li riječ o poduzećima u teškoćama. Potpore poduzećima aktivnim na tržištu na kojem postoje dugoročni strukturalni prekomjerni kapaciteti, bez obzira na veličinu korisnika, moraju se također pojedinačno prijaviti Komisiji koja ih ocjenjuje u odnosu na primjenu točke 42.

80.

Da bi ih Komisija odobrila, programi potpora za sanaciju moraju zadovoljavati uvjete iz točaka (a), (b), (d) i (e) točke 25. Nadalje, potpore za sanaciju ne mogu se dati za više od šest mjeseci tijekom kojeg vremena se mora izraditi analiza položaja poduzeća. Prije kraja tog razdoblja država članica mora ili odobriti plan restrukturiranja ili plan likvidacije ili od korisnika tražiti povrat zajma i potporu koja odgovara premiji za rizik.

81.

Potpora za sanaciju koja je dodijeljena za razdoblje dulje od šest mjeseci ili koja nije vraćena nakon šest mjeseci mora se pojedinačno prijaviti Komisiji.

82.

Komisija će odobriti programe potpora za restrukturiranje samo ako se dodjela potpore uvjetuje punom provedbom od strane primatelja plana restrukturiranja koji je odobrila dotična država članica i koji ispunjava sljedeće uvjete:

83.

Programi moraju odrediti najviši iznos potpore koji se može dati jednom poduzeću kao dio postupka pružanja potpore za sanaciju i/ili restrukturiranje, uključujući u slučajevima promjene plana. Potpore koje prelaze taj iznos moraju se pojedinačno prijaviti Komisiji. Najviši iznos potpore dodijeljene za kombiniranu potporu za sanaciju i restrukturiranje za jedno poduzeće ne može biti veći od 10 milijuna eura, uključujući potpore dobivene iz drugih izvora ili pod drugim shemama.

84.

Uz to, mora se poštovati načelo jednokratnog davanja. Primjenjuje se pravilo iz odjeljka 3.3.

85.

Države članice moraju također pojedinačno prijaviti Komisiji mjere ako jedno poduzeće preuzme imovinu drugog poduzeća koje je samo već primilo potporu za sanaciju ili restrukturiranje.

86.

Točke 49., 50. i 51. ne primjenjuju se na programe potpora. Međutim, uvjet za odobravanje jest da se podnesu izvješća o provedbi programa, u pravilu jednom godišnje, koja sadržavaju podatke navedene u Komisijinim uputama o standardiziranim izvješćima (26). Izvješća moraju također sadržavati popis svih trgovačkih društava korisnika te navoditi:

87.

Pod točkama 38. do 42. te 57. i 82. podtočkom (b) određuje se da se uvjet glede kompenzacijskih mjera u pravilu ne primjenjuje u slučaju malih poduzeća, osim ako je drugačije određeno u sektorskim pravilima o državnim potporama. U sektoru poljoprivrede Komisija u pravilu zahtijeva da se u skladu s načelima iz točaka 38. do 42. provedu kompenzacijske mjere od strane svih primatelja potpora za restrukturiranje bez obzira na njihovu veličinu.

88.

Za potrebe ovih Smjernica strukturalne prekomjerne kapacitete u sektoru poljoprivrede definira Komisija od slučaja do slučaja uzimajući u obzir posebno obujam i trend glede odgovarajuće grupe proizvoda tijekom zadnje tri godine, mjera za stabilizaciju tržišta, posebno izvoznih premija i povlačenja s tržišta, razvoja cijena na svjetskom tržištu, te prisutnosti sektorskih ograničenja u zakonodavstvu Zajednice.

89.

Odstupajući od točke 79., Komisija može izuzeti i potpore malim i srednjim poduzećima od pojedinačne prijave ako dotično malo i srednje poduzeće ne ispunjava barem jedan od tri kriterija iz točke 10.

90.

Ako postoji strukturalni višak proizvodnih kapaciteta, primjenjuje se uvjet nepovratnog smanjivanja ili zatvaranja kapaciteta iz točaka 38. do 42. Otvorene poljoprivredne površine mogu se ponovno koristiti petnaest godina nakon stvarnog zatvaranja kapaciteta. Dotad moraju biti održavane u dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima za zemlju koja se više ne koristi u svrhu proizvodnje, u skladu s člankom 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o utvrđivanju zajedničkih pravila za planove izravnih potpora na temelju zajedničke poljoprivredne politike i o utvrđivanju određenih programa potpore poljoprivrednicima (29), te odgovarajućim provedbenim pravilima.

91.

Ako su mjere potpore usmjerene na određene proizvode ili subjekte, smanjivanje kapaciteta proizvodnje mora obuhvatiti barem 10 % proizvodnih kapaciteta za koje je stvarno dodijeljena potpora za restrukturiranje. Za mjere koje nisu tako usmjerene smanjivanje kapaciteta proizvodnje mora obuhvatiti barem 5 %. Za potpore za restrukturiranje koje su dane na slabije razvijenim područjima (30) uvjet smanjenja kapaciteta smanjuje se za dva postotna boda. Komisija odustaje od ovih uvjeta smanjenja kapaciteta ako odluka o dodjeli potpore za restrukturiranje donesena u korist primatelja u određenom sektoru tijekom kontinuiranog dvanaestomjesečnog razdoblja ne obuhvaća više od 1 % proizvodnog kapaciteta u tom sektoru u dotičnoj državi članici. U slučaju programa potpora koje se primjenjuju na određenu regiju ovo se pravilo može primijeniti na tu regiju.

92.

Pretpostavka nepovratnog smanjivanja kapaciteta može se ostvariti na razini određenog tržišta (ne uključujući nužno smanjivanja potpora za restrukturiranje od strane korisnika). Pod uvjetom sukladnosti s odredbama zajedničke poljoprivredne politike države članice mogu izabrati bilo koji sustav smanjivanja kapaciteta koji žele.

93.

Države članice moraju dokazati da bi smanjivanje kapaciteta uslijedilo kod bilo kojeg smanjivanja koje bi se primijenilo bez potpora za restrukturiranje.

94.

Ako se smanjivanje kapaciteta ne zahtijeva na razini korisnika potpore, mjere kojima se postiže smanjivanje moraju se provesti najkasnije u roku od jedne godine od dana davanja potpore.

95.

Kako bi se osiguralo da su kapaciteti na odgovarajućoj razini tržišta stvarno zatvoreni, država članica mora se obvezati da neće dodjeljivati državne potpore za povećavanja kapaciteta u dotičnom sektoru. Ova obveza ostaje na snazi u razdoblju od pet godina od dana kada je stvarno postignuto zahtijevano smanjenje kapaciteta.

96.

Prilikom utvrđivanja prihvatljivosti za potporu i iznosa potpore za restrukturiranje ne uzima se u obzir opterećenje koje na razini pojedinih subjekata proizlazi iz pridržavanja kvota Zajednice i s tim povezanih odredbi.

97.

Načelo da se potpora za sanaciju ili restrukturiranje smije dodijeliti samo jednom primjenjuje se i u sektoru poljoprivrede. Međutim, umjesto razdoblja od deset godina iz odjeljka 3.3., primjenjuje se petogodišnje razdoblje.

98.

Pravila iz poglavlja 3. i 4. primjenjuju se na nadzor i godišnja izvješća u sektoru poljoprivrede, osim obveza dostave popisa svih korisnika potpora i određenih podataka o svakom od njih (vidjeti točku 86.). Ako se primjenjuju točke 90. do 96., izvješće mora sadržavati i podatke o proizvodnim kapacitetima koji su stvarno imali koristi od potpore za restrukturiranje i postignutog smanjenja kapaciteta.

99.

Komisija će u posebnom dopisu državama članicama predložiti, prema članku 88. stavku 1. Ugovora, donošenje primjerenih mjera iz točaka 100. i 101. za njihove postojeće programe potpora. Komisija će odobravati buduće programe ako su zadovoljene te pretpostavke.

100.

Države članice koje su prihvatile prijedlog Komisije moraju prilagoditi svoje zatečene programe potpora koji ostaju na snazi nakon 9. listopada 2004. u roku od šest mjeseci kako bi bile u skladu s ovim Smjernicama.

101.

Države članice moraju se u roku od jednog mjeseca od primitka rečenog dopisa, u kojem im se predlažu primjerene mjere, izjasniti o prihvaćanju tih primjerenih mjera.

102.

Komisija će primjenjivati ove Smjernice od 10. listopada 2004. do 9. listopada 2009.

103.

Prijave koje Komisija primi prije 10. listopada 2004. ocjenjivat će se u smislu kriterija koji su na snazi u vrijeme prijave.

104.

Komisija će ocjenjivati sukladnost sa zajedničkim tržištem potpora za sanaciju i restrukturiranje koje nemaju njezino odobrenje i koje prema tome krše članak 88. stavak 3. Ugovora na temelju ovih Smjernica ako su potpore dodijeljene nakon objavljivanja smjernica u Službenom listu Europske unije.

U svim drugim slučajevima provest će se ocjenjivanje na temelju smjernica koje su se primjenjivale u vrijeme dodjele potpore.