Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju UNECE-ovoga dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 14 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojaseva, sustave sidrišta ISOFIX, sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX i i-size sjedeća mjesta [2015/1406]

Uključuje sav važeći tekst do:

dopune 5. nizu izmjena 07 – datum stupanja na snagu: 10. lipnja 2014.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

PRILOZI

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na:

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika,

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na sidrišta pojaseva, sustave sidrišta ISOFIX, sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX i i-size sjedeća mjesta, ako postoje, podnosi proizvođač vozila ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2.   Zahtjevu se prilažu dolje navedeni dokumenti u tri primjerka, uz navođenje sljedećih pojedinosti:

3.3.   Na zahtjev proizvođača tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja podnosi se vozilo predstavnik tipa koje treba homologirati ili dijelovi vozila koji se smatraju bitnima za ispitivanja sidrišta pojaseva, sustava sidrišta ISOFIX, sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, ako postoji te, u slučaju i-size sjedećih mjesta, dodirnih površina na podu vozila.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.   Ako vozilo podneseno za homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom ispunjuje zahtjeve ovog Pravilnika, izdaje se homologacija za taj tip vozila.

4.2.   Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (u ovom slučaju 07 odgovara nizu izmjena 07) ukazuju na niz izmjena koje čine najnovije značajne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila kako je određeno u točki 2.2.

4.3.   Izjava o izdavanju, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik, na obrascu koji odgovara uzorku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.4.   Na vidljivom i lako dostupnom mjestu naznačenom na obrascu za homologaciju na svako se vozilo koje je sukladno tipu vozila homologiranom prema ovom Pravilniku pričvršćuje međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.5.   Ako je vozilo sukladno homologiranom tipu vozila na temelju jednog ili više drugih pravilnika priloženih Sporazumu, u državi koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom nije potrebno ponavljati simbol propisan točkom 4.4.1.; u tom slučaju dodatni brojevi i simboli svih pravilnika na temelju kojih je dodijeljena homologacija u državi koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika navode se u okomitim stupcima desno od simbola propisanog točkom 4.4.1.

4.6.   Homologacijska oznaka mora biti lako čitljiva i neizbrisiva.

4.7.   Homologacijska se oznaka postavlja na pločicu s podacima vozila koju je pričvrstio proizvođač ili blizu nje.

4.8.   U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri izgleda homologacijske oznake.

5.   SPECIFIKACIJE

5.1.   Definicije (vidjeti Prilog 3.)

5.1.1.   Točka H je referentna točka kako je definirano u točki 2.3. Priloga 4. ovom Pravilniku koja se određuje u skladu s postupkom navedenim u tom Prilogu.

5.1.1.1.   Točka „H” je referentna točka koja odgovara točki H kako je definirana u točki 5.1.1. i koja se određuje za sve uobičajene položaje u kojima se sjedalo upotrebljava.

5.1.1.2.   Točka R je referentna točka sjedala definirana u točki 2.4. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.1.2.   Trodimenzionalni referentni sustav definiran je u Dodatku 2. Prilogu 4. ovom Pravilniku.

5.1.3.   Točke L1 i L2 su donja djelotvorna sidrišta pojaseva.

5.1.4.   Točka C je točka smještena 450 mm okomito iznad točke R. Međutim, ako udaljenost S, koja je određena u točki 5.1.6., nije manja od 280 mm i ako je proizvođač odabrao alternativnu formulu BR = 260 mm + 0,8 S koja je određena u točki 5.4.3.3., tada okomiti razmak između točaka C i R treba biti 500 mm.

5.1.5.   Kutovi α1 i α2 odnosni su kutovi između vodoravne ravnine i ravnina koje su okomite na srednju uzdužnu okomitu ravninu sjedala i koje prolaze kroz točku R i točke L1 i L2.

Ako se sjedalo može namještati, i točke H svih uobičajenih položaja za vožnju ili putovanje moraju ispunjavati ovaj zahtjev, kako je odredio proizvođač vozila.

5.1.6.   S je udaljenost u milimetrima djelotvornih gornjih sidrišta pojaseva od referentne ravnine P koja je usporedna sa srednjom uzdužnom ravninom vozila i koja je određena kako slijedi:

5.2.   Opće specifikacije

5.2.1.   Sidrišta za sigurnosne pojaseve trebaju se tako oblikovati, izraditi i smjestiti:

5.2.2.   Svaki sustav sidrišta ISOFIX i svako sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX za sustav za držanje djeteta ISOFIX, ugrađeni ili koje treba ugraditi, kao i dodirna površina na podu vozila za svako i-size sjedeće mjesto, tako su konstruirani, napravljeni i smješteni da:

5.2.3.   Sustavi sidrišta ISOFIX, konstrukcija i smještaj:

5.2.4.   Sustavi sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, konstrukcija i smještaj

5.2.4.1.   Podložno točkama 5.2.4.3. i 5.2.4.4. dio svakog sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX koji je konstruiran za spajanje s priključnom spojnicom gornje sigurnosne uzice ISOFIX smješten je najviše 2 000 mm od referentne točke ramena i unutar osjenčanog područja, kako je prikazano na slikama od 6. do 10. u Prilogu 9., dotičnog sjedećeg mjesta na koje je ugrađen, pozivajući se na model opisan u SAE J 826 (srpanj 1995.) i prikazan u Prilogu 9. na slici 5., u skladu sa sljedećim uvjetima:

5.2.4.2.   Druga mogućnost je da se područje sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX odredi napravom „ISO/F2” (B) kako je definirana u Pravilniku br. 16 (Prilog 17. Dodatak 2. slika 2.) na pričvrsnom mjestu ISOFIX opremljenom donjim sidrištima ISOFIX kako je prikazano u Prilogu 9. na slici 11.

Položaj sjedenja je položaj sjedala krajnje odostraga i najniže, s naslonom sjedala u predviđenom položaju ili prema preporuci proizvođača.

Gledano sa strane, sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX leži iza stražnje strane naprave „ISO/F2” (B).

Sjecište zadnje strane naprave „ISO/F2” (B) i vodoravne linije (prilog 9., slika 11., upućivanje 3.), koje uključuje zadnju krutu točku tvrdoće veće od 50 Shore A, na vrhu naslona sjedala, određuje referentnu točku 4. (prilog 9. slika 11.) na središnjoj liniji naprave „ISO/F2” (B). Na toj referentnoj liniji najveći kut od 45° iznad vodoravne linije određuje gornju granicu područja gornje sigurnosne uzice.

Gledano odozgo, na referentnoj točki 4. (Prilog 9. slika 11.) najveći kut od 90° koji se širi unazad i u stranu, a gledano odostraga najveći kut od 40° određuje dva volumena koja ograničavaju područje sidrišta za gornju sigurnosnu uzicu ISOFIX.

Ishodište remena gornje sigurnosne uzice ISOFIX (5) smješteno je na sjecištu naprave „ISO/F2” (B) s ravninom koja se nalazi 550 mm iznad vodoravne stranice (1) naprave „ISO/F2” (B) na središnjoj liniji naprave „ISO/F2” (B) (6).

Usto, sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX mora biti više od 200 mm, ali ne više od 2 000 mm udaljeno od ishodišta remena gornje sigurnosne uzice ISOFIX na zadnjoj strani naprave „ISO/F2” (B), mjereno uzduž remena kad je povučen preko naslona sjedala do sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX.

5.2.4.3.   Onaj dio sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX u vozilu koji je konstruiran za spajanje s priključnom spojnicom gornje sigurnosne uzice ISOFIX može biti smješten i izvan osjenčanog područja spomenutog u točkama 5.2.4.1. ili 5.2.4.2. ako položaj unutar tog područja nije prikladan i vozilo je opremljeno napravom za usmjeravanje koja:

5.2.4.4.   Sidrište uzice može se ugraditi u naslon sjedala, uz uvjet da nije u području omatanja pojasa na vrhu naslona sjedala vozila.

5.2.4.5.   Sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX mora imati mjere koje omogućavaju pričvršćivanje kuke gornje sigurnosne uzice ISOFIX kako je prikazano na slici 3.

Oko svakog sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX treba ostaviti dovoljno prostora da se omogući otvaranje i zatvaranje priključne spojnice.

Sva sidrišta smještena iza bilo kojeg sustava sidrišta ISOFIX koja bi se mogla koristiti za pričvršćivanje kuke gornje sigurnosne uzice ISOFIX ili priključka gornje sigurnosne uzice ISOFIX moraju biti izvedena tako da se spriječi zlouporaba primjenom jedne ili više sljedećih mjera:

Kod svakog sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX koje je pokriveno treba označiti pokrov, na primjer jednim od simbola ili zrcalnom slikom jednog od simbola prikazanih u Prilogu 9. na slici 13.; pokrov se mora moći ukloniti bez uporabe alata.

5.2.5.   Zahtjevi za i-size sjedeća mjesta

Svako i-size sjedeće mjesto, kako je to definirao proizvođač vozila, mora biti u skladu sa zahtjevima iz točaka 5.2.2. do 5.2.5.3.

5.2.5.1.   Oznake

Svako i-size sjedeće mjesto mora biti trajno označeno u blizini sustava donjeg sidrišta ISOFIX (šipke ili vodilice) odgovarajućeg sjedećeg mjesta.

Najmanja oznaka je simbol iz Priloga 10., slike 4. koji se sastoji od kvadrata veličine najmanje 13 mm u kojem se nalazi piktogram koji ispunjuje sljedeće uvjete:

5.2.5.2.   Geometrijski zahtjevi za i-size sjedeća mjesta povezana s i-size potpornim nogama

Pored zahtjeva iz točaka 5.2.3. i 5.2.4. provjerava se presijeca li gornja površina poda vozila (uključujući presvlaku, tepih, pjenu itd.) obje granične površine u smjerovima x i y dopuštenog volumena stopala potporne noge, kako je prikazano na slikama 1. i 2. Priloga 10. ovom Pravilniku.

Dopušteni volumen stopala potporne noge karakterizira se na sljedeći način (vidjeti također Prilog 10., slike 1. i 2. ovog Pravilnika):

Kut nagiba koji se upotrebljava za gore opisanu geometrijsku procjenu mjeri se kako je opisano u točki 5.2.3.4.

Sukladnost s tim zahtjevom može se dokazati fizičkim ispitivanjem, računalnom simulacijom ili odgovarajućim crtežima.

5.2.5.3.   Zahtjevi u pogledu čvrstoće poda vozila za i-size sjedeća mjesta

Cijela dodirna površina na podu vozila (vidjeti Prilog 10., slike 1. i 2.) mora imati dovoljnu čvrstoću da podnese opterećenja do kojih dolazi pri ispitivanju u skladu s točkom 6.6.4.5.

5.3.   Najmanji broj potrebnih sidrišta pojaseva i sidrišta ISOFIX

5.3.1.   Vozila kategorija M i N (osim vozila kategorije M2 ili M3 koja pripadaju razredu I ili A1) moraju biti opremljena sidrištima sigurnosnih pojaseva koja zadovoljavaju zahtjeve ovog Pravilnika.

5.3.1.1.   Sidrišta sustava H-pojasa homologiranog kao pojas tipa S (sa ili bez uvlačnika) u skladu s Pravilnikom br. 16 moraju ispunjavati zahtjeve Pravilnika br. 14, ali dodatno sidrište ili sidrišta predviđena za ugradnju (sklopa) međunožnog remena izuzimaju se iz zahtjeva za čvrstoću i položaj prema ovom Pravilniku.

5.3.2.   Najmanji broj sidrišta sigurnosnog pojasa za svako sjedeće mjesto koje je usmjereno prema naprijed odnosno bočno treba biti kako je određeno u Prilogu 6.

5.3.3.   Međutim, za vanjska sjedeća mjesta, osim prednjih, u vozilima kategorije N1 koja su prikazana u Prilogu 6. i označena znakom Ø, dopuštena su dva donja sidrišta ako postoji prolaz između sjedala i najbliže bočne stijenke vozila predviđen za pristup putnika drugim dijelovima vozila.

Prostor između sjedala i bočne stijenke vozila smatra se prolazom ako je razmak između bočne stijenke, sa svim zatvorenim vratima, i okomite uzdužne ravnine koja prolazi kroz središnju crtu dotičnog sjedala, izmjeren od točke R okomito na uzdužnu središnju ravninu vozila, veći od 500 mm.

5.3.4.   Za prednja srednja sjedeća mjesta prikazana u Dodatku 6. i označena znakom *, dva donja sidrišta smatraju se odgovarajućima kad je vjetrobransko staklo smješteno izvan referentnog područja određenog u Prilogu 1. Pravilniku br. 21; ako je vjetrobransko staklo smješteno izvan referentnog područja, zahtijevaju se tri sidrišta.

S obzirom na sidrišta pojaseva, vjetrobransko staklo smatra se dijelom referentnog područja ako je u stanju biti u statičkom dodiru s ispitnom napravom u skladu s metodom opisanom u Prilogu 1. Pravilniku br. 21.

5.3.5.   Za svako sjedeće mjesto koje je u Dodatku 6. označeno simbolom ╬ treba predvidjeti tri sidrišta. Mogu se predvidjeti dva sidrišta ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

5.3.6.   Sidrišta sigurnosnih pojaseva ne zahtijevaju se za sjedala previđena za uporabu samo kad vozilo miruje, kao ni za sjedala bilo kojeg vozila na koje se ne primjenjuju točke 5.3.1. do 5.3.4. Međutim, ako su vozila opremljena sidrištima za takva sjedala, ta sidrišta moraju ispunjavati zahtjeve ovog Pravilnika. Svako sidrište namijenjeno samo za uporabu zajedno s pojasom osobe s invaliditetom ili bilo kojim drugim sustavom za držanje u skladu s Pravilnikom br. 107, nizom izmjena 02, Prilogom 8., ne mora ispunjavati zahtjeve ovog Pravilnika.

5.3.7.   Kad je riječ o gornjem katu vozila na kat, zahtjevi za srednje prednje sjedeće mjesto primjenjuju se također i za vanjska prednja sjedeća mjesta.

5.3.8.   Najmanji broj položaja ISOFIX koje treba predvidjeti:

5.3.9.   Kad je riječ o sjedalima koja se mogu zakrenuti ili postaviti u druge smjerove, za uporabu kad vozilo miruje, zahtjevi iz točke 5.3.1. primjenjuju se samo na one smjerove koji su određeni za uobičajenu uporabu kad se vozilo kreće cestom, u skladu s ovim Pravilnikom. Napomena o tome mora biti sadržana u opisnom dokumentu.

5.4.   Položaj sidrišta pojaseva (vidjeti Prilog 3., sliku 1.)

5.4.1.   Općenito

5.4.1.1.   Sidrišta pojasa za svaki pojedini pojas mogu se smjestiti u cijelosti u konstrukciju vozila, konstrukciju sjedala ili u bilo koji drugi dio vozila ili se mogu raspodijeliti između tih mjesta.

5.4.1.2.   Svako pojedino sidrište pojasa može se upotrijebiti za pričvršćenje krajeva dvaju susjednih sigurnosnih pojaseva pod uvjetom da su zadovoljeni zahtjevi za ispitivanje.

5.4.2.   Položaj djelotvornih donjih sidrišta pojaseva

5.4.2.1.   Prednja sjedala, vozila kategorije M1

U motornim vozilima kategorije M1 kut α1 (na strani gdje se ne nalazi kopča pojasa) treba biti unutar područja od 30° do 80°, a kut α2 (na strani na kojoj se nalazi kopča pojasa) treba biti unutar područja od 45°do 80°. Oba zahtjeva za kutove vrijede za sve uobičajene položaje uporabe prednjih sjedala u vožnji. Ako je najmanje jedan od kutova α1 i α2 stalan u svim uobičajenim položajima uporabe, njegova vrijednost treba biti 60° ± 10°. U slučaju sjedala koja se mogu namještati sustavom za namještanje s kutom nagiba naslona sjedala manjim od 20° (vidjeti Prilog 3., sliku 1.), kut α1 može biti ispod najmanje gore određene vrijednosti (30°) pod uvjetom da ni u jednom uobičajenom položaju uporabe nije manji od 20°.

5.4.2.2.   Stražnja sjedala, vozila kategorije M1

U motornim vozilima kategorije M1 kutovi α1 i α2 trebaju biti unutar područja od 30° do 80° za sva stražnja sjedala. Ako se stražnja sjedala mogu namještati, gore navedeni kutovi vrijede za sve uobičajene položaje uporabe stražnjih sjedala u vožnji.

5.4.2.3.   Prednja sjedala, vozila koja ne pripadaju kategoriji M1

U motornim vozilima kategorija koje nisu u kategoriji M1 kutovi α1 i α2 moraju biti između 30° i 80° za sve uobičajene položaje uporabe prednjih sjedala u vožnji. Kad je u slučaju prednjih sjedala u vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tona barem jedan od kutova α1 i α2 stalan u svim uobičajenim položajima uporabe, njegova vrijednost treba biti 60° ± 10°.

5.4.2.4.   Stražnja sjedala i posebna prednja ili stražnja sjedala vozila koja ne pripadaju kategoriji M1

U vozilima koja ne pripadaju kategoriji M1, a u slučaju da postoje:

kutovi α1 i α2 mogu biti između 20° i 80° u bilo kojem uobičajenom položaju uporabe. Kad je u slučaju prednjih sjedala u vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 t barem jedan od kutova α1 i α2 stalan u svim uobičajenim položajima uporabe, njegova vrijednost treba biti 60° ± 10°.

U slučaju sjedala koja nisu prednja sjedala, u vozilima kategorija M2 i M3, kutovi α1 i α2 moraju biti između 45° i 90° za sve uobičajene položaje uporabe.

5.4.2.5.   Udaljenost između dvije okomite ravnine usporedne sa srednjom okomitom uzdužnom ravninom vozila, pri čemu svaka prolazi kroz različito od dvaju djelotvornih donjih sidrišta L1 i L2 istog sigurnosnog pojasa, ne smije biti manja od 350 mm. U slučaju bočno okrenutih sjedala udaljenost između dvije okomite ravnine usporedne sa srednjom okomitom uzdužnom ravninom sjedala, pri čemu svaka prolazi kroz različito od dva djelotvorna donja sidrišta L1 i L2 istog sigurnosnog pojasa, ne smije biti manja od 350 mm. U slučaju srednjih sjedećih mjesta u stražnjim redovima sjedala kod vozila kategorije M1 i N1 gore spomenuta udaljenost ne smije biti manja od 240 mm, uz uvjet da nije moguće zamijeniti srednje stražnje sjedalo s ni jednim drugim sjedalom u vozilu. Uzdužna središnja ravnina sjedala treba prolaziti između točaka L1 i L2 i treba biti udaljena najmanje 120 mm od tih točaka.

5.4.3.   Položaj djelotvornih gornjih sidrišta pojaseva (vidjeti Prilog 3.)

5.4.3.1.   Ako je upotrijebljena vodilica remena pojasa ili slična naprava koja utječe na mjesto djelotvornoga gornjeg sidrišta pojasa, to se mjesto određuje na uobičajeni način uzimajući u obzir položaj sidrišta kad uzdužna središnja crta remena pojasa prolazi kroz točku J1 koja je određena iz točke R sljedećim trima odsječcima:

Točka J2 određena je simetrično točki J1 s obzirom na uzdužnu okomitu ravninu koja prolazi kroz liniju trupa, opisanu u točki 5.1.2., lutke smještene u sjedalo koje se razmatra.

Ako je vozilo konstruirano tako da se i prednjim i stražnjim sjedalima pristupa kroz dvoja vrata, pri čemu je gornje sidrište sigurnosnog pojasa postavljeno u položaj „B”, sustav mora biti osmišljen tako da ne sprečava pristup u vozilo, odnosno izlaženje iz njega.

5.4.3.2.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora ležati ispod ravnine FN koja prolazi okomito na srednju uzdužnu ravninu sjedala i koja s linijom trupa čini kut od 65°. Taj kut može biti smanjen na 60° kad je riječ o stražnjim sjedalima. Ravnina FN mora biti tako smještena da presijeca liniju trupa u točki D, tako da je DR = 315 mm + 1,8 S. Međutim, kad je S ≤ 200 mm, tada mora biti DR = 675 mm.

5.4.3.3.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora ležati iza ravnine FK koja prolazi okomito na središnju uzdužnu ravninu sjedala i koja presijeca liniju trupa pod kutom od 120° u točki B, tako da je BR = 260 mm + S. Ako je S ≥ 280 mm, proizvođač može po vlastitom nahođenju upotrijebiti izraz BR = 260 mm + 0,8 S.

5.4.3.4.   Vrijednost S ne smije biti manja od 140 mm.

5.4.3.5.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa treba smjestiti sa stražnje strane vertikalne ravnine koja je okomita na uzdužnu središnju ravninu vozila i koja prolazi kroz točku R, kako je prikazano u Prilogu 3.

5.4.3.6.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa treba smjestiti iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz točku C koja je određena u točki 5.1.4.

5.4.3.6.1.   Neovisno o zahtjevima iz točke 5.4.3.6., djelotvorno gornje sidrište pojasa za putnička sjedala vozila kategorija M2 i M3 može biti prilagodljivo ispod te specifikacije ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

5.4.3.7.   Uz gornje sidrište pojasa određeno u točki 5.4.3.1. mogu se predvidjeti i druga djelotvorna gornja sidrišta ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

5.5.   Dimenzije provrta s navojem sidrišta

5.5.1.   Sidrište pojasa treba imati provrt s navojem od 11,11 mm (7/16 inča) (20 UNF 2B).

5.5.2.   Ako je proizvođač opremio vozilo sigurnosnim pojasevima koji su pričvršćeni za sva sidrišta propisana za predmetno sjedalo, ta sidrišta ne trebaju zadovoljiti zahtjev određen u točki 5.5.1. pod uvjetom da su u skladu s ostalim odredbama ovog Pravilnika. Osim toga ni zahtjev naveden u točki 5.5.1. ne primjenjuje se na dodatna sidrišta koja zadovoljavaju uvjet određen u točki 5.4.3.7.3.

5.5.3.   Mora postojati mogućnost odvajanja sigurnosnog pojasa od sidrišta bez ikakvog oštećivanja sidrišta.

6.   ISPITIVANJA

6.1.   Opća ispitivanja za sidrišta sigurnosnih pojaseva

6.1.1.   Podložno primjeni odredaba točke 6.2. i na zahtjev proizvođača:

6.1.1.1.   ispitivanja se mogu obaviti na konstrukciji vozila ili na u cijelosti dovršenom vozilu;

6.1.1.2.   ispitivanja se smiju ograničiti na sidrišta koja pripadaju samo jednom sjedalu ili jednoj skupini sjedala pod uvjetom da:

6.1.1.3.   prozori i vrata mogu ili ne moraju biti ugrađeni i/ili zatvoreni;

6.1.1.4.   može se ugraditi svaki dio opreme predviđen za to vozilo, a koji vjerojatno pridonosi čvrstoći vozila.

6.1.2.   Sjedala se ugrađuju i stavljaju u položaj za vožnju ili uporabu koji je odabrala tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja, a koji daje najnepovoljnije uvjete s obzirom na čvrstoću sustava. Položaj sjedala navodi se u izvještaju o ispitivanju. Naslon sjedala, ako se njegov nagib može namještati, blokira se kako je odredio proizvođač ili, u nedostatku takve odredbe, u položaj koji odgovara djelotvornom kutu naslona koji je što je moguće bliži kutu od 25° za vozila kategorija M1 i N1, odnosno 15° za vozila svih ostalih kategorija.

6.2.   Pričvršćenje vozila za ispitivanja sidrišta pojasa i za ispitivanja sidrišta ISOFIX

6.2.1.   Metoda upotrijebljena za pričvršćenje vozila tijekom ispitivanja ne smije biti takva da pojačava sidrišta pojasa ili područja oko sidrišta ISOFIX ili da smanjuje uobičajene deformacije konstrukcije.

6.2.2.   Naprava za pričvršćenje smatra se zadovoljavajućom ako nema nikakav učinak na područje koje se proteže preko cijele širine konstrukcije i ako su vozilo ili struktura blokirani ili učvršćeni na udaljenosti od najmanje 500 mm ispred sidrišta koje se ispituje i držani ili učvršćeni na udaljenosti od najmanje 300 mm iza tog sidrišta.

6.2.3.   Preporučuje se da konstrukcija leži na potpornjima raspoređenima približno u ravnini s osovinama kotača ili, ako to nije moguće, u ravnini s točkama pričvršćenja ovjesa.

6.2.4.   Ako se upotrebljava metoda ispitivanja drukčija od one propisane u točkama 6.2.1. do 6.2.3. ovog Pravilnika, moraju se priložiti dokazi o njezinoj istovrijednosti.

6.3.   Opći zahtjevi za ispitivanja sidrišta sigurnosnih pojaseva

6.3.1.   Sva se sidrišta pojasa iste skupine sjedala ispituju istodobno. Međutim, ako postoji opasnost da nesimetrično opterećivanje sjedala i/ili sidrišta može prouzročiti kvarove, može se provesti dodatno ispitivanje nesimetričnim opterećivanjem.

6.3.2.   Vučna sila mora djelovati pod kutom od 10° ± 5° iznad vodoravne ravnine usporedne s uzdužnom središnjom ravninom vozila.

Primjenjuje se predopterećenje od 10 % s odstupanjem od ± 30 % od ciljnog opterećenja; opterećenje se povećava na 100 % relevantnog ciljnog opterećenja.

6.3.3.   Puno se opterećenje treba postići što je brže moguće i unutar vremena primjene najvećeg opterećenja od 60 sekunda.

Međutim, proizvođač može zatražiti da se primjena opterećenja postigne u vremenu od 4 sekunde ili kraćem.

Sidrišta pojasa moraju izdržati propisano opterećenje ne manje od 0,2 sekunde.

6.3.4.   Vučne naprave koje se upotrebljavaju pri ispitivanjima opisane su u točki 6.4. i prikazane u Prilogu 5. Naprave prikazane u Prilogu 5. na slici 1. postavljene su na jastuk sjedala i zatim, ako je moguće, odgurnute nazad u naslon sjedala pri čemu su čvrsto opasane pojasom. Naprava prikazana u Prilogu 5. na slici 2. postavljena je u položaj, remen pojasa je opasan oko naprave i čvrsto stegnut. Tijekom ovog postupka ne uvodi se predopterećenje na sidrišta sigurnosnog pojasa osim najmanjeg predopterećenja nužnog za ispravno postavljanje ispitne naprave.

Vučna naprava od 254 mm ili 406 mm upotrijebljena na svakom sjedećem mjestu mora biti takva da je njezina širina što bliža udaljenosti između donjih sidrišta.

Položaj vučne naprave mora spriječiti bilo kakve međusobne utjecaje tijekom vučnog ispitivanja koji negativno utječu na opterećenje i raspodjelu opterećenja.

6.3.5.   Sidrišta pojaseva za sjedala za koja su predviđena gornja sidrišta pojaseva ispituju se pod uvjetima opisanima u nastavku.

6.3.6.   Ako gornja sidrišta pojasa nisu predviđena za vanjska sjedala i za srednja sjedala, donja sidrišta pojasa podvrgavaju se ispitivanju propisanom u točki 6.4.3., pri kojem se opterećenja na ta sidrišta prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju trbušnog pojasa.

6.3.7.   Ako je vozilo oblikovano i izvedeno za prihvaćanje drugih naprava koje ne omogućuju izravno pričvršćivanje remena pojasa na sidrišta pojasa bez posredovanja kolotura ili drugih sličnih naprava, ili ako te naprave zahtijevaju dodatna sidrišta uz ona navedena u točki 5.3., sigurnosni pojas ili sklop od žica, kolotura ili druge slične naprave koje čine opremu sigurnosnog pojasa pričvršćuju se pomoću takve naprave na sidrišta pojasa u vozilu, a sidrišta pojasa se, prema potrebi, podvrgavaju ispitivanjima propisanima u točki 6.4.

6.3.8.   Može se upotrijebiti metoda ispitivanja drugačija od onih propisanih u točki 6.3., ali se moraju dati dokazi o njezinoj istovjetnosti.

6.4.   Posebni zahtjevi za ispitivanja sidrišta sigurnosnih pojaseva

6.4.1.   Ispitivanje izvedbe pojasa s tri točke koji sadržava uvlačnik s koloturom ili vodilicom remena pojasa na gornjem sidrištu pojasa

6.4.1.1.   Poseban kolotur ili vodilica za žicu ili remen pojasa, prikladni za prijenos opterećenja s vučne naprave, ili kolotur ili vodilica remena pojasa koje je dostavio proizvođač, postavljaju se na gornje sidrište pojasa.

6.4.1.2.   Ispitno opterećenje od 1 350 daN ± 20 daN uspostavlja se na vučnoj napravi (vidjeti Prilog 5., sliku 2.) koja je pričvršćena na sidrišta tog istog pojasa pomoću naprave koja reproducira geometriju gornjeg remena trupa takvog sigurnosnog pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje iznosi 675 ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje iznosi 450 ± 20 daN.

6.4.1.3.   U isto vrijeme vučna sila od 1 350 daN ± 20 daN uspostavlja se na vučnoj napravi (vidjeti Prilog 5., sliku 1.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje treba biti 675 ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje iznosi 450 ± 20 daN.

6.4.2.   Ispitivanje izvedbe pojasa s tri točke bez uvlačnika ili s uvlačnim mehanizmom na gornjem sidrištu pojasa

6.4.2.1.   Ispitno opterećenje od 1 350 daN ± 20 daN uspostavlja se na vučnoj napravi (vidjeti sliku 2., Prilog 5.) koja je pričvršćena na gornje sidrište pojasa i na nasuprotno donje sidrište istoga pojasa uporabom, ako ga je dostavio proizvođač, uvlačnika učvršćenog na gornje sidrište pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje iznosi 675 ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje iznosi 450 ± 20 daN.

6.4.2.2.   Istovremeno se vučna sila od 1 350 daN ± 20 daN uspostavlja na vučnoj napravi (vidjeti sliku 1., Prilog 5.) koja je pričvršćena na donja sidrišta pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje iznosi 675 ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje iznosi 450 ± 20 daN.

6.4.3.   Ispitivanje izvedbe trbušnog pojasa

Ispitnim opterećenjem od 2 225 daN ± 20 daN djeluje se na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5., sliku 1.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta pojasa. Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje iznosi 1 110 ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje iznosi 740 ± 20 daN.

6.4.4.   Ispitivanje sidrišta pojaseva smještenih u cijelosti u konstrukciju sjedala ili na više mjesta između konstrukcije vozila i konstrukcije sjedala

6.4.4.1.   Ispitivanja navedena u točkama 6.4.1., 6.4.2. i 6.4.3. obavljaju se, prema potrebi, tako da svako sjedalo i svaka skupina sjedala bude istodobno opterećena dolje navedenom silom.

6.4.4.2.   Opterećenja navedena u točkama 6.4.1., 6.4.2. i 6.4.3. dopunjuju se silom dvadeset puta većom od težine cjelokupnog sjedala. Inercijskim opterećenjem djeluje se na sjedalo ili na odgovarajuće dijelove sjedala koji odgovaraju fizičkom učinku mase predmetnog sjedala na sidrišta sjedala. O primjeni dodatnog opterećenja ili više opterećenja i o raspodjeli opterećenja odlučuje proizvođač, a tehnička služba mora biti suglasna.

U slučaju vozila kategorija M2 i N2 ta sila mora biti deset puta veća od težine cjelokupnog sjedala; za vozila kategorija M3 i N3 ona mora biti 6,6 puta veća od težine cjelokupnog sjedala.

6.4.5.   Ispitivanje izvedbe pojasa posebnog tipa

6.4.5.1.   Ispitnim opterećenjem od 1 350 ± 20 daN djeluje se na vučnu napravu (vidjeti Prilog 5., sliku 2.) koja je pričvršćena na sidrišta istog takvog sigurnosnog pojasa pomoću naprave koja reproducira geometriju gornjeg remena (gornjih remena) trupa.

6.4.5.2.   U isto se vrijeme vučna sila od 1 350 daN ± 20 daN uspostavlja na vučnoj napravi (vidjeti sliku 3., Prilog 5.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta pojasa.

6.4.5.3.   Za vozila ostalih kategorija osim M1 i N1 to ispitno opterećenje iznosi 675 ± 20 daN, osim za vozila kategorija M3 i N3 za koja ispitno opterećenje iznosi 450 ± 20 daN.

6.4.6.   Ispitivanje u slučaju sjedala okrenutih prema natrag

6.4.6.1.   Točke sidrenja ispituju se u skladu sa silama određenima u točkama 6.4.1., 6.4.2. ili 6.4.3., prema potrebi. U svakom slučaju ispitno opterećenje mora odgovarati opterećenju propisanom za vozila kategorija M3 ili N3.

6.4.6.2.   Ispitno opterećenje usmjereno je prema naprijed u odnosu na dotično sjedeće mjesto, u skladu s postupkom propisanim u točki 6.3.

6.4.7.   Ispitivanje u slučaju bočno okrenutih sjedala

6.4.7.1.   Točke sidrenja ispituju se u skladu sa silama određenima u točki 6.4.3. za vozila kategorije M3.

6.4.7.2.   Ispitno opterećenje usmjereno je prema naprijed u odnosu na vozilo, u skladu s postupkom propisanim u točki 6.3. U slučaju da su bočno okrenuta sjedala grupirana na osnovnoj strukturi, točke sidrenja sigurnosnog pojasa za svako sjedeće mjesto u skupini ispituju se odvojeno. Osim toga osnovnu strukturu treba ispitati kako je opisano u točki 6.4.8.

6.4.7.3.   Vučni uređaj prilagođen za ispitivanje bočno okrenutih sjedala prikazan je u Prilogu 5., na slici 1b.

6.4.8.   Ispitivanje osnovne strukture bočno okrenutih sjedala

6.4.8.1.   Osnovna struktura bočno okrenutih sjedala ili skupine bočno okrenutih sjedala ispituje se u skladu sa silama određenima u točki 6.4.3. za vozila kategorije M3.

6.4.8.2.   Ispitno opterećenje usmjereno je prema naprijed u odnosu na vozilo, u skladu s postupkom propisanim u točki 6.3. U slučaju da su bočno okrenuta sjedala grupirana, osnovna struktura ispituje se istodobno za svako sjedeće mjesto u skupini.

6.4.8.3.   Točka primjene sila propisanih u točkama 6.4.3. i 6.4.4. mora biti što je bliže moguće točki H i na liniji određenoj vodoravnom ravninom i okomitom poprečnom ravninom koja prolazi kroz točku H relevantnu za svako sjedeće mjesto.

6.5.   Prema nahođenju proizvođača vozila, u slučaju skupine sjedala, kako je opisano u Prilogu 7. stavku 1., provodi se dinamičko ispitivanje iz Priloga 7. kao alternativa statičkom ispitivanju propisanom u točkama 6.3. i 6.4.

6.6.   Zahtjevi za statičko ispitivanje

6.6.1.   Čvrstoća sustava sidrišta ISOFIX ispituje se primjenom sila, kako je opisano u točki 6.6.4.3., na napravu za primjenu statičke sile (NPSS) s dobro pričvršćenim pričvrsnim dijelovima ISOFIX.

U slučaju gornje sigurnosne uzice ISOFIX provodi se dodatno ispitivanje kako je opisano u točki 6.6.4.4.

U slučaju i-size sjedećeg mjesta provodi se dodatno ispitivanje potpornom nogom kako je opisano u točki 6.6.4.5.

Svi položaji ISOFIX i/ili i-size sjedeća mjesta u istom redu sjedala koji se mogu koristiti istodobno ispituju se istodobno.

6.6.2.   Ispitivanje se može provesti na potpuno dovršenom vozilu ili na dostatnim dijelovima vozila koji su reprezentativni s obzirom na čvrstoću i krutost konstrukcije vozila.

Prozori i vrata mogu ili ne moraju biti ugrađeni ili zatvoreni.

Svi uobičajeni pričvrsni elementi koji bi pridonijeli konstrukciji vozila mogu se ugraditi.

Ispitivanje se može ograničiti na položaj ISOFIX ili i-size sjedeće mjesto koje se odnosi na samo jedno sjedalo ili skupinu sjedala pod uvjetom da:

6.6.3.   Ako se sjedala i nasloni za glavu mogu namještati, ispituju se u položaju koji odredi tehnička služba unutar ograničenog raspona koji je propisao proizvođač vozila kako je predviđeno u Dodatku 3. Prilogu 17. Pravilniku br. 16.

6.6.4.   Sile, smjerovi i dopušteni otklon

6.6.4.1.   Silom od 135 ± 15 N djeluje se na središte donje prednje prečke naprave za primjenu statičkih sila (NPSS) kako bi se namjestio uzdužni položaj zadnjeg produžetka NPSS-a i otklonila eventualna labavost ili napetost između NPSS-a i njegova potpornja.

6.6.4.2.   Na napravu za primjenu statičke sile (NPSS) djeluje se u smjeru prema naprijed i pod kutom u skladu s tablicom 1.

Tablica 1.

Smjerovi ispitnih sila

Svako od ovih ispitivanja može se provesti na različitim konstrukcijama ako proizvođač to zatraži.

Sile u smjeru prema naprijed usmjere se pod kutom djelovanja početne sile od 10 ± 5° iznad vodoravne ravnine. Kutne sile usmjere se vodoravno 0° ± 5°. Sila predopterećenja od 500 N ± 25 N usmjeri se u propisanu točku predopterećenja označenu na slici 2. Priloga 9. Puno se opterećenje treba postići što je brže moguće i unutar vremena primjene najvećeg opterećenja od 30 sekunda. Međutim, proizvođač može zatražiti da se primjena opterećenja postigne u vremenu od 2 sekunde ili kraćem. Sila se održava u razdoblju od najmanje 0,2 s.

Sva se mjerenja provode u skladu sa standardom ISO 6487 s razredom kanalske frekvencije (CFC) 60 Hz ili nekom drugom jednakovrijednom metodom.

6.6.4.3.   Ispitivanja isključivo sustava sidrišta ISOFIX

6.6.4.4.   Ispitivanje sustava sidrišta ISOFIX i sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX

Sila predopterećenja od 50 N ± 5 N mora se primijeniti između naprave za primjenu statičkih sila (NPSS) i sidrišta gornje sigurnosne uzice. Vodoravni otklon (nakon predopterećenja) točke X mora biti tijekom djelovanja sile od 8 kN ± 0,25 kN ograničen na 125 mm, a trajna deformacija uključujući djelomično puknuće ili lom bilo kojeg donjeg sidrišta ISOFIX i sidrišta gornje sigurnosne uzice ili okolnog područja ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme.

Tablica 2.

Dopušteni otkloni

6.6.4.5.   Ispitivanje za i-size sjedeća mjesta:

Pored ispitivanja navedenih u točkama 6.6.4.3. i 6.6.4.4. provodi se ispitivanje s izmijenjenom napravom za primjenu statičkih sila, koja se sastoji od NPSS-a i uključuje ispitnu sondu za potpornu nogu kako je definirano na slici 3. Priloga 10. Ispitnu napravu za potpornu nogu treba namjestiti po dužini i širini kako bi se procijenila dodirna površina na podu vozila, kako je definirano u točki 5.2.5.2. (vidjeti slike 1. i 2. Priloga 10. ovom Pravilniku). Visinu ispitne naprave za potpornu nogu treba namjestiti tako da je stopalo ispitne naprave za potpornu nogu u dodiru s gornjom površinom poda vozila. U slučaju postupne prilagodbe visine, bira se prvi urez u kojem stopalo stabilno stoji na podu; u slučaju kontinuirane prilagodbe usklađivanje visine ispitne naprave za potpornu nogu, kut nagiba NPSS-a povećava se za 1,5 ± 0,5 stupnjeva zbog podešavanja visine ispitne naprave za potpornu nogu.

Vodoravni uzdužni otklon (nakon predopterećenja) točke X na napravi za primjenu statičkih sila mora biti tijekom djelovanja sile od 8 kN ± 0,25 kN ograničen na 125 mm, a trajna deformacija uključujući djelomično puknuće ili lom bilo kojeg donjeg sidrišta ISOFIX i dodirne površine na podu vozila ili okolnog područja ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme.

6.6.5.   Dodatne sile

6.6.5.1.   Inercijske sile sjedala

Za položaj ugradnje na kojem se opterećenje prenosi u sklop sjedala vozila, a ne izravno na konstrukciju vozila, provodi se ispitivanje da bi se osiguralo da je čvrstoća sidrišta sjedala vozila na konstrukciji vozila zadovoljavajuća. U tom ispitivanju se na sjedalo ili odgovarajući dio sklopa sjedala vodoravno i uzdužno u smjeru prema naprijed djeluje silom jednakom 20 puta težine odgovarajućih dijelova sklopa sjedala, što odgovara fizičkom učinku mase predmetnog sjedala na sidrišta sjedala. O primjeni dodatnog opterećenja ili više opterećenja i o raspodjeli opterećenja odlučuje proizvođač, a tehnička služba mora biti suglasna.

Na zahtjev proizvođača tijekom gore opisanih statičkih ispitivanja može se djelovati dodatnim opterećenjem na točku X naprave za primjenu statičkih sila.

Ako je u sjedalo vozila ugrađeno sidrište gornje sigurnosne uzice, to se ispitivanje provodi pomoću remena gornje sigurnosne uzice ISOFIX.

Ne smije doći do puknuća i moraju biti ispunjeni zahtjevi u odnosu na otklon dani u tablici 2.

Napomena: Ovo se ispitivanje ne treba provoditi kad je u konstrukciju sjedala vozila ugrađeno sidrište sustava sigurnosnih pojaseva vozila, a sjedalo vozila je već ispitano i homologirano i zadovoljava ispitivanja opterećenjem sidrišta koja se ovim Pravilnikom zahtijevaju za sustav za držanje odraslih putnika.

7.   PROVJERA TIJEKOM I NAKON STATIČKIH ISPITIVANJA SIDRIŠTA SIGURNOSNIH POJASEVA

7.1.   Sva sidrišta moraju moći izdržati ispitivanje propisano u točkama 6.3. i 6.4. Trajna deformacija, uključujući djelomično puknuće ili lom bilo kojeg sidrišta ili okolnoga područja, ne predstavlja kvar ako se propisana sila održi određeno vrijeme. Tijekom ispitivanja poštuju se najmanji razmaci za djelotvorna donja sidrišta pojaseva određeni u točki 5.4.2.5. i zahtjevi iz točke 5.4.3.6. za djelotvorna gornja sidrišta pojaseva.

7.1.1.   Za vozila kategorije M1 ukupne dopuštene mase koja ne prelazi 2,5 t, ako je gornje sidrište sigurnosnog pojasa pričvršćeno na konstrukciju sjedala, djelotvorno gornje sidrište sigurnosnog pojasa ne smije se tijekom ispitivanja pomaknuti ispred poprečne ravnine koja prolazi kroz točku R i točku C predmetnog sjedala (vidjeti sliku 1. u Prilogu 3. ovom Pravilniku).

Za ostala vozila osim gore navedenih, djelotvorno gornje sidrište sigurnosnog pojasa ne smije se pomaknuti tijekom ispitivanja ispred poprečne ravnine koja je nagnuta 10° prema naprijed i prolazi kroz točku R sjedala.

Najveći pomak djelotvornog gornjeg sidrišta sigurnosnog pojasa mjeri se tijekom ispitivanja.

Ako pomak točke djelotvornog gornjeg sidrišta prekoračuje gore navedena ograničenja, proizvođač mora tehničkoj službi dokazati da ne postoji opasnost za putnika. Može se, primjerice, provesti ispitni postupak u skladu s Pravilnikom br. 94 ili ispitivanje na ispitnim kolicima s odgovarajućim impulsom da se pokaže da postoji dovoljno prostora za preživljavanje.

7.2.   U vozilima u kojima se upotrebljavaju naprave za pomicanje i naprave za blokiranje sjedala mora biti moguće i nakon uklanjanja vučne sile ručno upravljanje njima čime se omogućuje putnicima na svim sjedalima da napuste vozilo.

7.3.   Nakon ispitivanja bilježi se svako oštećenje na sidrištima i strukturama koje su podnosile opterećenje.

7.4.   Iznimno, gornja sidrišta ugrađena na jedno ili više sjedala vozila kategorije M3 i kategorije M2 najveće mase koja prelazi 3,5 t, koja ispunjuju zahtjeve Pravilnika br. 80, ne trebaju ispunjavati zahtjeve točke 7.1. u vezi sa sukladnošću s točkom 5.4.3.6.

8.   PREINAKE I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

8.1.   O svakoj preinaci tipa vozila treba obavijestiti nadležno tijelo koje je homologiralo taj tip vozila. To tijelo zatim može:

8.2.   O potvrđivanju ili odbijanju homologacije, navodeći izmjene, obavješćuju se postupkom navedenim u točki 4.3. stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

8.3.   Nadležno tijelo koje potvrđuje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj za takvo proširenje i o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem izjave prema predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci za sukladnost proizvodnje moraju biti usklađeni s postupcima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2.), uz zahtjeve navedene u nastavku.

10.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

10.1.   Homologacija dodijeljena s obzirom na tip vozila sukladno ovom Pravilniku može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi navedeni u točki 9.1. ili ako njegova sidrišta sigurnosnih pojaseva ili sustav sidrišta ISOFIX i sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX ne prođu provjere predviđene u točki 9.

10.2.   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno dodijeljenu homologaciju, bez odlaganja o tome obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11.   UPUTE ZA UPORABU

Nadležna nacionalna tijela mogu zatražiti od proizvođača vozila koja su sami registrirali da u uputama za uporabu vozila jasno navedu:

11.1.   gdje se nalaze sidrišta; i

11.2.   za koje tipove pojaseva su sidrišta predviđena (vidjeti Prilog 1. točku 5.).

12.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi tip sidrišta sigurnosnih pojaseva ili tip sustava sidrišta ISOFIX i sidrište gornje sigurnosne uzice ISOFIX u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je izdalo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuću obavijest, tijelo o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

13.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH HOMOLOGACIJSKIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju tajništvo Ujedinjenih naroda o nazivima i adresama tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se trebaju slati obrasci kojima se potvrđuje dodjela, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije izdani u drugim državama.

14.   PRIJELAZNE ODREDBE

14.1.   Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 06 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdati ECE homologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 06.

14.2.   Počevši od dvije godine nakon stupanja na snagu niza izmjena 06 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju ECE homologacije samo ako su ispunjeni zahtjevi ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 06.

14.3.   Počevši od sedam godina nakon stupanja na snagu niza izmjena 06 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s nizom izmjena 06 ovog Pravilnika. Međutim, postojeće homologacije za vozila onih kategorija na koje ne utječe niz izmjena 06 ovog Pravilnika ostaju važeće, a ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju ih primjenjivati.

14.4.   Za vozila na koja ne utječe točka 7.1.1., homologacije izdane u skladu s nizom izmjena 04 ovog Pravilnika ostaju važeće.

14.5.   Za vozila na koja ne utječe dopuna 4. nizu izmjena 05 ovog Pravilnika, postojeće homologacije ostaju važeće ako su izdane u skladu s nizom izmjena 05 uključujući njihovu dopunu 3.

14.6.   Počevši od službenog datuma stupanja na snagu dopune 5. nizu izmjena 05, ni jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavanje homologacije u skladu s ovim Pravilnikom kako je izmijenjen dopunom 5. nizu izmjena 05.

14.7.   Za vozila na koja ne utječe dopuna 5. nizu izmjena 05 ovog Pravilnika, postojeće homologacije ostaju važeće ako su izdane u skladu s nizom izmjena 05 uključujući njihovu dopunu 3.

14.8.   Od 20. veljače 2005. za vozila kategorije M1, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako su ispunjeni zahtjevi ovog Pravilnika, kako je izmijenjen dopunom 5. nizu izmjena 05.

14.9.   Od 20. veljače 2007. za vozila kategorije M1, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s dopunom 5. nizu izmjena 05 ovog Pravilnika.

14.10.   Od 16. srpnja 2006. za vozila kategorije N, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologaciju samo ako vozilo ispunjuje zahtjeve ovog Pravilnika, kako je izmijenjen dopunom 5. nizu izmjena 05.

14.11.   Od 16. srpnja 2008. za vozila kategorije N, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s Dopunom 5. nizu izmjena 05 ovog Pravilnika.

14.12.   Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 07 ni jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti dodijeliti homologaciju na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 07.

14.13.   Počevši od 24 mjeseca nakon dana stupanja na snagu niza izmjena 07, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako su ispunjeni zahtjevi ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 07.

14.14.   Počevši od 36 mjeseca nakon stupanja na snagu niza izmjena 07, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti priznati homologacije koje nisu izdane u skladu s nizom izmjena 06 ovog Pravilnika.

14.15.   Ne dovodeći u pitanje točke 14.13. i 14.14., homologacije kategorija vozila prema prethodnim nizovima izmjena Pravilnika na koje ne utječe niz izmjena 07 ostaju važeće i ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik i dalje ih primjenjuju.

14.16.   Ako u vrijeme pristupanja ovom Pravilniku u nacionalnim propisima ne postoje zahtjevi za obveznu ugradnju sidrišta sigurnosnog pojasa za sklopiva sjedala, ugovorne stranke mogu i dalje dopuštati neugrađivanje za potrebe nacionalne homologacije i u tom slučaju kategorije autobusa ne mogu se homologirati prema ovom Pravilniku.

14.17.   Počevši od službenog datuma stupanja na snagu dopune 2. nizu izmjena 07, ni jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavanje homologacije na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen dopunom 2. nizu izmjena 07.

14.18.   Počevši od 12 mjeseci nakon službenog stupanja na snagu dopune 2. nizu izmjena 07, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologaciju samo onim tipovima vozila koji ispunjuju zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen dopunom 2. nizu izmjena 07.

14.19.   Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne smiju odbiti proširenja homologacije čak i ako nisu ispunjeni zahtjevi dopune 2. nizu izmjena 07.

(1)  Kako je definirano u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.2, stavak.2.

(2)  Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. nalaze se u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.29), dokument ECE/TRANS/WP.78/2/Rev.3/Izmjen.1.

(3)  (Nazivna) snaga motora znači snaga motora izražena u kW (ECE) i izmjerena ECE postupkom prema Pravilniku br. 85.

(4)  Dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.2, stavak.2.

PRILOG 8.

ZNAČAJKE ISPITNE LUTKE  (1)

Masa	97,5 ± 5 kg
Visina pri uspravnom sjedećem položaju	965 mm
Širina bokova (u sjedećem položaju)	415 mm
Opseg bokova (u sjedećem položaju)	1 200 mm
Opseg struka (u sjedećem položaju)	1 080 mm
Dubina prsnoga koša	265 mm
Opseg prsnoga koša	1 130 mm
Visina ramena	680 mm
Dopušteno odstupanje za sve dužine	± 5 posto

Napomena: skica na kojoj se pojašnjavaju mjere dana je na slici ispod.

---

(1)  Naprave opisane u pravilniku Australian Design Rule (ADR) 4/03 i normi Federal Motor Vehicle Safety Standard (FMVSS) br. 208 smatraju se jednakovrijednima.

PRILOG 9.

SUSTAVI SIDRIŠTA ISOFIX I SIDRIŠTA GORNJE SIGURNOSNE UZICE ISOFIX

Slika 1.

Naprava za primjenu statičke sile (NPSS), izometrijski pogledi

Slika 2.

Naprava za primjenu statičke sile (NPSS), dimenzije

(Dimenzije u milimetrima)

Legenda

1	Točka pričvršćenja gornje sigurnosne uzice
2	Okretni pričvrsni dio za ispitivanje krutosti kako je opisano u nastavku.

Krutost naprave za primjenu statičke sile (NPSS): Kad je pričvršćena na krutu šipku (šipke) sidrišta s prednjim križnim dijelom NPSS-a poduprtim krutom šipkom koju u središtu drži uzdužni zglob 25 mm ispod osnove NPSS-a (kako bi se omogućilo savijanje osnove NPSS-a), pomak točke X ne smije biti veći od 2 mm u bilo kojem smjeru kad su sile primijenjene u skladu s tablicom 1. točke 6.6.4. ovog Pravilnika. Svaka deformacija sustava sidrišta ISOFIX isključuje se iz mjerenja.

Slika 3.

Mjere priključka (tipa kuke) gornje sigurnosne uzice ISOFIX

(Dimenzije u milimetrima)

Slika 4.

Udaljenost između dvaju položaja donjih sidrišta

Slika 5.

Dvodimenzionalni predložak

(Dimenzije u milimetrima)

Slika 6.

Položaj sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, područje ISOFIX – bočni pogled

(Dimenzije u milimetrima)

Legenda

1	Kut naslona
2	Sjecište referentne ravnine linije trupa i podne plohe
3	Referentna ravnina linije trupa
4	Točka H
5	Točka V
6	Točka R
7	Točka W
8	Okomita uzdužna ravnina
9	Dužina omatanja remena od točke V: 250 mm
10	Dužina omatanja remena od točke W: 200 mm
11	Presjek ravnine M
12	Presjek ravnine R
13	Linija predstavlja podnu plohu predmetnog vozila unutar propisanog područja

Napomene:

1	Dio gornje sigurnosne uzice koja je namijenjena spajanju s kukom gornje sigurnosne uzice nalazi se u osjenčanom području

2	Točka R: referentna točka ramena

3	Točka V: referentna točka V, 350 mm okomito iznad točke H i 175 mm vodoravno iza nje

4	Točka W: referentna točka W, 50 mm okomito ispod točke R i 50 mm vodoravno iza nje

5	Ravnina M: referentna ravnina M, 1 000 mm vodoravno iza točke R

6

Površine područja koje su najisturenije prema naprijed stvorene su prolaskom dviju linija omatanja po čitavom njihovom proširenom rasponu u prednjem dijelu područja. Linije omatanja predstavljaju najmanju prilagođenu dužinu tipičnog remena gornje sigurnosne uzice koji se proteže od vrha sustava za držanje djeteta (točke W) ili niže na stražnjem dijelu sustava za držanje djeteta (točka V).

Slika 7.

Položaj sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, područje ISOFIX – povećani bokocrt područja omatanja

(Dimenzije u milimetrima)

Legenda

1	Točka V
2	Točka R
3	Točka W
4	Dužina omatanja remena od točke V: 250 mm
5	Okomita uzdužna ravnina
6	Dužina omatanja remena od točke W: 200 mm
7	Lukovi stvoreni dužinama omatanja
8	Točka H

Napomene:

1	Dio gornje sigurnosne uzice koja je namijenjena spajanju s kukom gornje sigurnosne uzice nalazi se u osjenčanom području

2	Točka R: referentna točka ramena

3	Točka V: referentna točka V, 350 mm okomito iznad točke H i 175 mm vodoravno iza nje

4	Točka W: referentna točka W, 50 mm okomito ispod točke R i 50 mm vodoravno iza nje

5	Ravnina M: referentna ravnina M, 1 000 mm vodoravno iza točke R

6

Površine područja koje su najisturenije prema naprijed stvorene su prolaskom dviju linija omatanja po čitavom njihovom proširenom rasponu u prednjem dijelu područja. Linije omatanja predstavljaju najmanju prilagođenu dužinu tipičnog remena gornje sigurnosne uzice koji se proteže od vrha sustava za držanje djeteta (točke W) ili niže na stražnjem dijelu sustava za držanje djeteta (točka V).

Slika 8.

Položaj sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, područje ISOFIX – tlocrt

(presjek ravnine R)

(Dimenzije u milimetrima)

Legenda

1	Središnja ravnina
2	Točka V
3	Točka R
4	Točka W
5	Okomita uzdužna ravnina

Napomene:

1	Dio gornje sigurnosne uzice koja je namijenjena spajanju s kukom gornje sigurnosne uzice nalazi se u osjenčanom području

2	Točka R: referentna točka ramena

3	Točka V: referentna točka V, 350 mm okomito iznad točke H i 175 mm vodoravno iza nje

4	Točka W: referentna točka W, 50 mm okomito ispod točke R i 50 mm vodoravno iza nje

Slika 9.

Položaj sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, područje ISOFIX – nacrt

Legenda

1	Točka V
2	Točka W
3	Točka R
4	Središnja ravnina
5	Područje uz referentnu ravninu trupa

Napomene:

1	Dio gornje sigurnosne uzice koja je namijenjena spajanju s kukom gornje sigurnosne uzice nalazi se u osjenčanom području

2	Točka R: referentna točka ramena

3	Točka V: referentna točka V, 350 mm okomito iznad točke H i 175 mm vodoravno iza nje

4	Točka W: referentna točka W, 50 mm okomito ispod točke R i 50 mm vodoravno iza nje

Slika 10.

Položaj sidrišta gornje sigurnosne uzice ISOFIX, područje ISOFIX – trodimenzionalni shematski prikaz

Legenda

1	Točka H
2	Točka V
3	Točka W
4	Točka R
5	Ravnina pod kutom od 45°
6	Presjek ravnine R
7	Površina podne plohe
8	Prednji rub područja

Napomene:

1	Dio gornje sigurnosne uzice koja je namijenjena spajanju s kukom gornje sigurnosne uzice nalazi se u osjenčanom području

2	Točka R: referentna točka ramena

Slika 11.

Alternativna metoda smještaja sidrišta gornje sigurnosne uzice ISPFIX pomoću naprave „ISO/F2” (B), područje ISOFIX – bokocrt, tlocrt i pogled straga

(Dimenzije u milimetrima)

Legenda

1	Vodoravna ploha naprave „ISO/F2” (B)
2	Stražnja ploha naprave „ISO/F2” (B)
3	Vodoravna linija tangencijalno na vrh naslona sjedala (posljednja kruta točka tvrdoće veće od 50 Shore A)
4	Sjecište između 2 i 3
5	Referentna točka sigurnosne uzice
6	Središnja linija naprave „ISO/F2” (B)
7	Remen gornje sigurnosne uzice
8	Granice područja sidrenja

Slika 12.

Oznaka donjeg sidrišta ISOFIX

Napomene:

1	Crtež nije u mjerilu.

2	Simbol se može prikazati zrcalno.

3	Boja simbola po izboru proizvođača.

Slika 13.

Oznaka koja se koristi za označivanje položaja sidrišta gornje sigurnosne uzice koje je pokriveno

Napomene:

1	Dimenzije su navedene u mm.

2	Crtež nije u mjerilu.

3	Oznaka mora biti jasno vidljiva pomoću kontrasta u bojama ili odgovarajućeg reljefa ako je izliven ili izbočen.

PRILOG 10.

i-SIZE SJEDEĆE MJESTO

Slika 1.

Trodimenzionalni prikaz dopuštenog volumena stopala potporne noge

Legenda:

1.	Ispitna naprava za držanje djeteta.
2.	Šipka donjih sidrišta ISOFIX.
3.	Uzdužna središnja ravnina ispitne naprave za držanje djeteta.
4.	Dopušteni volumen stopala potporne noge
5.	Dodirna površina na podu vozila.

Napomena: Crtež nije u mjerilu.

Slika 2.

Bočni pogled na dopušteni volumen stopala potporne noge

Legenda:

1.	Ispitna naprava za držanje djeteta.
2.	Šipka donjih sidrišta ISOFIX.
3.	Ravnina koju čini donja površina ispitne naprave za držanje djeteta kad je ugrađena u predviđeni sjedeći položaj.
4.	Ravnina koja prolazi kroz šipku donjeg sidrišta i usmjerena je okomito na središnju uzdužnu ravninu ispitne naprave za držanje djeteta i okomito na ravninu koju čini donja površina ispitne naprave za držanje djeteta kad je ugrađena u predviđeni sjedeći položaj.
5.	Dopušteni volumen stopala potporne noge unutar kojeg se mora nalaziti pod vozila. Taj volumen predstavlja raspon podešavanja po dužini i visini potporne noge i-size sustava za držanje djeteta.
6.	Pod vozila.

Napomena: Crtež nije u mjerilu.

Slika 3.

Primjer izmijenjene naprave za primjenu statičkih sila (NPSS) s ispitnom sondom za potpornu nogu koji prikazuje potreban raspon podešavanja i dimenzije stopala potporne noge

Legenda:

1.	Ispitna naprava za potpornu nogu.
2.	Stopalo potporne noge.
3.	NPSS (kako je definirano u Prilogu 9. ovom Pravilniku).

Napomene:

1.	Crtež nije u mjerilu.

2.

Ispitna naprava za potpornu nogu: (a) osigurava ispitivanje u okviru cijele dodirne površine na podu vozila određeno za pojedinačna i-size sjedeća mjesta; (b) čvrsto je pričvršćena na NPSS tako da sile koje se primjenjuju na NPSS izravno prenose ispitne sile u pod vozila, bez smanjenja reaktivnih sila ispitivanja zbog unutarnjeg prigušenja ili deformacija same ispitne naprave za potpornu nogu.

3.	Stopalo potporne noge sastoji se od valjka širine 80 mm, promjera 30 mm i na obje strane ima zaobljene rubove s polumjerom 2,5 mm.

4.	U slučaju postupne prilagodbe visine, udaljenost između koraka prilagodbe ne smije biti veća od 20 mm.

Slika 4.

Simbol kojim se označuje i-size sjedeće mjesto

Napomene:

1.	Crtež nije u mjerilu.

2.	Boja je oznake prema izboru proizvođača.