28.7.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 191/1


UREDBA (EU) 2023/1542 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 12. srpnja 2023.

o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Direktive 2008/98/EZ i Uredbe (EU) 2019/1020 te stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 192. stavak 1. u vezi s člancima od 54. do 76. ove Uredbe,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Komunikacija Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljena „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) europska je strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim i konkurentnim gospodarstvom koje učinkovito iskorištava resurse, u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s uporabom resursa. Prelazak s uporabe fosilnih goriva u vozilima na elektromobilnost jedan je od preduvjeta za postizanje cilja klimatske neutralnosti do 2050. Kako bi se politikama Unije u pogledu proizvoda doprinijelo smanjenju emisija ugljika na globalnoj razini, potrebno je osigurati da se proizvodi koji se stavljaju na tržište i prodaju u Uniji nabavljaju i izrađuju na održiv način.

(2)

Baterije su tako bitan izvor energije i jedan od ključnih pokretača održivog razvoja, zelene mobilnosti, čiste energije i klimatske neutralnosti. Očekuje se da će potražnja za baterijama u predstojećim godinama brzo rasti, osobito u slučaju električnih vozila u cestovnom prijevozu i lakih prijevoznih sredstava u kojima se baterije upotrebljavaju za pogon, zbog čega tržište baterija sve više dobiva na strateškoj važnosti na globalnoj razini. U području tehnologije baterija nastavit će se znatan znanstveni i tehnički napredak. Imajući u vidu stratešku važnost baterija, kako bi se svim uključenim subjektima pružila pravna sigurnost i izbjegli diskriminacija, prepreke u trgovini i narušavanje tržišta baterija, potrebno je utvrditi pravila o održivosti, učinkovitosti, sigurnosti, skupljanju, recikliranju i prenamjeni baterija, kao i o informacijama o baterijama za krajnje korisnike i gospodarske subjekte. Potrebno je stvoriti usklađen regulatorni okvir za upravljanje čitavim životnim ciklusom baterija koje se stavljaju na tržište Unije.

(3)

Također je potrebno ažurirati pravo Unije o gospodarenju otpadnim baterijama i poduzeti mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja sprečavanjem ili smanjenjem štetnih učinaka stvaranja otpada i gospodarenja otpadom, na način da se smanji učinak uporabe resursa i poboljša učinkovitost resursa. Takve su mjere ključne za prelazak na kružno i klimatski neutralno gospodarstvo i netoksični okoliš te za dugoročnu konkurentnost i stratešku autonomiju Unije. S pomoću njih se mogu stvoriti važne gospodarske prilike i pritom povećati sinergije između kružnoga gospodarstva i politika u području energetike, klime, prometa, industrije i istraživanja te zaštititi okoliš i smanjiti emisije stakleničkih plinova.

(4)

Zahvaljujući Direktivi 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) poboljšana je okolišna učinkovitost baterija i utvrđena su neka zajednička pravila i obveze za gospodarske subjekte, osobito putem usklađenih pravila za sadržaj teških metala i označivanje baterija te pravila i ciljeva za gospodarenje svim otpadnim baterijama na temelju proširene odgovornosti proizvođača.

(5)

U izvješćima Komisije o provedbi, utjecaju i evaluaciji Direktive 2006/66/EZ, podnesenima 2019., istaknuta su ne samo postignuća nego i ograničenja te direktive, posebno u znatno promijenjenom kontekstu koji obilježavaju strateška važnost baterija i njihova povećana uporaba.

(6)

Komunikacija Komisije od 17. svibnja 2018. naslovljena „Europa u pokretu – održiva mobilnost za Europu: sigurna, povezana i čista” uključuje strateški akcijski plan za baterije. U tom akcijskom planu navedene su mjere kojima se podupiru nastojanja da se uspostavi bolji vrijednosni lanac baterija u Europi, što obuhvaća vađenje sirovina, održivu nabavu i obradu, održive materijale za baterije, izradu članaka te ponovnu uporabu i recikliranje baterija.

(7)

U okviru europskog zelenog plana Komisija je potvrdila svoju predanost provedbi strateškog akcijskog plana za baterije te je izjavila da će predložiti zakonodavstvo kojim bi se osigurao siguran, kružan i održiv vrijednosni lanac baterija za sve baterije, među ostalim i kako bi se opskrbilo rastuće tržište električnih vozila.

(8)

U svojim zaključcima od 4. listopada 2019. naslovljenima „Više kružnosti – prijelaz na održivo društvo” Vijeće je pozvalo, među ostalim, na koherentne politike kojima se podupire razvoj tehnologija za poboljšanje održivosti i kružnosti baterija kako bi se popratio prelazak na elektromobilnost. Nadalje, Vijeće je pozvalo na hitnu reviziju Direktive 2006/66/EZ, koja bi trebala obuhvatiti sve relevantne materijale za baterije te u kojoj bi se osobito trebali razmotriti posebni zahtjevi za litij i kobalt, kao i mehanizam kojim bi se omogućila prilagodba te direktive budućim promjenama u tehnologijama baterija.

(9)

U Komunikaciji Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenoj „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” navodi se da će se u okviru prijedloga za novi regulatorni okvir za baterije razmatrati pravila o recikliranom sadržaju i mjere za povećanje stopa skupljanja i recikliranja za sve baterije kako bi se osigurala oporaba vrijednih materijala i pružile smjernice potrošačima te da će biti usmjeren na moguće postupno ukidanje nepunjivih baterija ako postoje alternativna rješenja. Nadalje, navodi se da će se razmatrati zahtjevi u pogledu održivosti i transparentnosti, uzimajući u obzir ugljični otisak izrade baterija, etičku nabavu sirovina i sigurnost opskrbe kako bi se olakšali ponovna uporaba, prenamjena i recikliranje baterija.

(10)

Usmjerenost na čitav životni ciklus svih baterija stavljenih na tržište Unije zahtijeva utvrđivanje usklađenih zahtjeva za proizvode i stavljanje na tržište, uključujući postupke ocjenjivanja sukladnosti, kao i zahtjeve kojima bi se u potpunosti obuhvatila završna faza životnog ciklusa baterija. Zahtjevi koji se odnose na završnu fazu životnog ciklusa potrebni su za smanjenje učinaka baterija na okoliš i, osobito, za potporu stvaranju tržištâ recikliranja za baterije i tržištâ za sekundarne sirovine iz otpadnih baterija. Kako bi se ostvarili predviđeni ciljevi obuhvaćanja čitavog životnog ciklusa baterije u jednom pravnom instrumentu i pritom izbjegle prepreke za trgovinu i narušavanje tržišnog natjecanja te kako bi se zaštitio integritet unutarnjeg tržišta, pravila kojima se utvrđuju zahtjevi za baterije trebala bi se ujednačeno primjenjivati na sve gospodarske subjekte u Uniji, pri čemu se državama članicama ne bi trebao ostaviti prostor za razlike u provedbi. Direktivu 2006/66/EZ trebalo bi stoga zamijeniti uredbom.

(11)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sve kategorije baterija koje se stavljaju na tržište ili u uporabu unutar Unije, bez obzira na to jesu li proizvedene u Uniji ili uvezene. Trebala bi se primjenjivati bez obzira na to je li baterija ugrađena u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila ili na drugi način dodana u proizvode ili je baterija sama stavljena na tržište ili u uporabu unutar Unije. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati bez obzira na to je li baterija posebno dizajnirana za određeni proizvod ili je namijenjena za opću uporabu te neovisno o tome je li ugrađena u proizvod ili se isporučuje zajedno s proizvodom u kojem bi se trebala upotrebljavati ili odvojeno od njega. Smatra se da je do stavljanja na tržište došlo kada je baterija prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu Unije tako što su je izrađivač ili uvoznik isporučili za distribuciju, potrošnju ili uporabu u okviru komercijalne djelatnosti, uz naknadu ili besplatno. Stoga baterije koje su distributeri, uključujući trgovce na malo, trgovce na veliko i prodajne odjele izrađivača, stavili na zalihe u Uniji prije datuma početka primjene relevantnih zahtjeva iz ove Uredbe ne trebaju ispunjavati te zahtjeve.

(12)

Ovom bi se Uredbom trebali spriječiti i smanjiti štetni učinci baterija na okoliš i trebao bi se osigurati siguran i održiv vrijednosni lanac baterija za sve baterije, uzimajući u obzir, na primjer, ugljični otisak izrade baterija, etičku nabavu sirovina i sigurnost opskrbe te olakšavanje ponovne uporabe, prenamjene i recikliranja. Njome bi se trebalo nastojati poboljšati okolišnu učinkovitost baterija i aktivnosti svih subjekata uključenih u životni ciklus baterija, kao što su proizvođači, distributeri i krajnji korisnici, a posebno onih subjekata koji su izravno uključeni u obradu i recikliranje otpadnih baterija. Takvim mjerama pomoći će se u osiguravanju prelaska na kružno gospodarstvo i dugoročne konkurentnosti Unije te bi se njima trebalo doprinijeti učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, uzimajući pritom u obzir visoku razinu zaštite okoliša. Ovom bi se Uredbom također trebali nastojati spriječiti i smanjiti štetni učinci stvaranja otpadnih baterija i gospodarenja njima na zdravlje ljudi i okoliš te bi ona trebala biti usmjerena na smanjenje uporabe resursa i davati prednost praktičnoj primjeni hijerarhije otpada. Stoga je, kako bi se spriječile razlike kojima se ometa slobodan promet baterija, utvrđivanjem jedinstvenih obveza i zahtjeva na cijelom unutarnjem tržištu, članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) odgovarajuća pravna osnova za ovu Uredbu. U mjeri u kojoj ova Uredba sadržava posebna pravila o gospodarenju otpadnim baterijama, odgovarajuća pravna osnova, u mjeri u kojoj se to odnosi na ta posebna pravila, jest članak 192. stavak 1. UFEU-a.

(13)

Proizvodi stavljeni na tržište kao baterijski sklopovi, odnosno baterije ili skupine članaka koji su povezani ili uklopljeni u vanjsko kućište kako bi činili cjelovitu jedinicu spremnu za uporabu od strane krajnjih korisnika ili u primjenama koje nisu namijenjene tome da je krajnji korisnik razdvaja ili otvara, i koji su usklađeni s definicijom baterija, ili baterijski članci koji su usklađeni s definicijom baterija, trebali bi podlijegati zahtjevima koji se primjenjuju na baterije.

(14)

Baterije koje krajnji korisnik može pripremiti za uporabu s pomoću široko dostupnih alata uporabom pribora po načelu „uradi sam” trebale bi se smatrati baterijama za potrebe ove Uredbe. Gospodarski subjekt koji takve pribore stavlja na tržište trebao bi podlijegati ovoj Uredbi.

(15)

U okviru širokog područja primjene ove Uredbe primjereno je razlikovati različite kategorije baterija u skladu s njihovim dizajnom i uporabom, neovisno o njihovim kemijskim svojstvima. Razvrstavanje u prijenosne baterije, s jedne strane, te industrijske baterije i automobilske baterije, s druge strane, na temelju Direktive 2006/66/EZ trebalo bi se dodatno razraditi kako bi se bolje uzela u obzir nova kretanja u vezi s uporabom baterija. Baterije koje služe za pogon u električnim vozilima i koje se prema Direktivi 2006/66/EZ ubrajaju u kategoriju industrijskih baterija čine znatan i sve veći dio tržišta zbog brzog rasta udjela električnih vozila u cestovnom prijevozu. Stoga je primjereno da se baterije koje služe za pogon cestovnih vozila razvrstaju kao nova zasebna kategorija baterija za električna vozila. Baterije koje služe za pogon u lakim prijevoznim sredstvima, kao što su električni bicikli i električni romobili, nisu bile razvrstane kao zasebna kategorija baterija na temelju Direktive 2006/66/EZ. Međutim, takve baterije čine znatan dio tržišta zbog njihove sve veće uporabe u održivoj gradskoj mobilnosti. Stoga je primjereno te baterije razvrstati kao novu zasebnu kategoriju baterija, odnosno baterije za laka prijevozna sredstva. Baterije koje služe za pogon u drugim prijevoznim sredstvima, uključujući željeznički, vodni i zračni promet ili necestovnu mehanizaciju, i dalje se ubrajaju u kategoriju industrijskih baterija na temelju ove Uredbe. Kategorija industrijskih baterija obuhvaća širok raspon baterija namijenjenih za industrijske aktivnosti, komunikacijsku infrastrukturu, poljoprivredne aktivnosti ili proizvodnju i distribuciju električne energije. Baterije koje su namijenjene za industrijsku uporabu nakon što su podvrgnute pripremi za prenamjenu ili prenamjeni, iako su prvotno dizajnirane za drukčiju uporabu, trebale bi se smatrati industrijskim baterijama na temelju ove Uredbe. Uz ovaj neiscrpan popis primjera, svaka baterija mase veće od 5 kg koja se ne ubraja ni u jednu drugu kategoriju na temelju ove Uredbe trebala bi se smatrati industrijskom baterijom. Baterije koje se upotrebljavaju za skladištenje energije u privatnim ili kućanskim okružjima trebale bi se smatrati industrijskim baterijama za potrebe ove Uredbe. Baterije koje služe za pogon u vozilima na kotačima koja se smatraju igračkama u smislu Direktive 2009/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) ne bi se za potrebe ove Uredbe trebale smatrati baterijama za laka prijevozna sredstva, već bi se trebale smatrati prijenosnim baterijama.

(16)

Nakon prvog stavljanja na tržište ili u uporabu unutar Unije baterija se može podvrgnuti ponovnoj uporabi, prenamjeni, ponovnoj izradi, pripremi za ponovnu uporabu ili pripremi za prenamjenu. Za potrebe ove Uredbe, u skladu s okvirom Unije za regulaciju proizvoda, smatra se da je rabljena baterija, odnosno baterija koja je bila podvrgnuta ponovnoj uporabi, već stavljena na tržište kada je prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu za uporabu ili distribuciju. S druge strane, za baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi smatra se da su iznova stavljene na tržište te bi stoga trebale biti usklađene s ovom Uredbom. Nadalje, u skladu s okvirom Unije za regulaciju proizvoda, rabljena baterija uvezena iz treće zemlje smatra se stavljenom na tržište pri prvom ulasku u Uniju. Stoga bi baterija koja je podvrgnuta ponovnoj uporabi, prenamjeni, ponovnoj izradi, pripremi za ponovnu uporabu ili pripremi za prenamjenu i koja je uvezena iz treće zemlje trebala biti usklađena s ovom Uredbom.

(17)

Ponovna izrada obuhvaća širok raspon tehničkih postupaka koji se mogu provesti na baterijama ili na otpadnim baterijama. U pogledu otpadnih baterija ponovna izrada može se smatrati pripremom za ponovnu uporabu ili pripremom za prenamjenu. Zbog toga u ovoj Uredbi nije potrebno predvidjeti poseban režim za ponovnu izradu otpadnih baterija različit od režima za pripremu za ponovnu uporabu ili pripremu za prenamjenu otpadnih baterija. U pogledu rabljenih baterija, pri ponovnoj izradi nastoji se obnoviti izvorna učinkovitost baterije. U tom se smislu ponovna izrada može smatrati krajnjim slučajem ponovne uporabe koji uključuje rastavljanje i evaluaciju baterijskih članaka i modula te zamjenu određene količine tih članaka i modula. Kako bi se ponovna izrada razlikovala od obične ponovne uporabe, obnova kapaciteta baterije na najmanje 90 % izvornog nazivnog kapaciteta baterije trebala bi se smatrati ponovnom izradom i zahtijeva primjenu posebnog režima.

(18)

Ako je krajnji korisnik potrošač, a baterija je podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi, ta bi baterija trebala biti obuhvaćena ugovorom o kupoprodaji koji je u skladu s Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Zahtjevi iz te direktive posebno obuhvaćaju usklađenost proizvoda, odgovornost prodavatelja, uključujući mogućnost kraćeg roka odgovornosti ili zastare, teret dokazivanja, pravna sredstva u slučaju neusklađenosti, popravak ili zamjenu robe te komercijalna jamstva.

(19)

Baterije bi trebalo dizajnirati i izrađivati kako bi se optimizirala njihova učinkovitost, trajnost i sigurnost te kako bi se njihov okolišni otisak sveo na najmanju moguću mjeru. Primjereno je utvrditi posebne zahtjeve u pogledu održivosti za punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za električna vozila jer takve baterije predstavljaju segment tržišta za koji se očekuje da će se najviše povećati u predstojećim godinama.

(20)

Kad je riječ o sigurnosti baterija za električna vozila i baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, u okviru kontinuirane valjanosti EU homologacije tipa vozila kategorija M, N i O u skladu s Uredbom (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća (6) zahtijeva se da svaka baterija koja je popravljena ili zamijenjena i dalje ispunjava primjenjive zahtjeve u pogledu sigurnosti. Ako su se promijenili sigurnosni podaci, potrebne su daljnje inspekcije ili ispitivanja kako bi se provjerila kontinuirana usklađenost sa zahtjevima na kojima se temelji postojeća EU homologacija tipa.

(21)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 12. svibnja 2021. naslovljenom „Put prema zdravom planetu za sve – Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla”, politike Unije trebale bi se temeljiti na načelu preventivnog djelovanja na izvoru. U svojoj Komunikaciji od 14. listopada 2020. naslovljenoj „Strategija održivosti u području kemikalija – Prelazak na netoksični okoliš” („Strategija održivosti u području kemikalija”) Komisija naglašava da bi Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Uredbu (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (8) trebalo ojačati kao temelj Unije za regulaciju kemikalija u Uniji te dopuniti koherentnim pristupima za procjenu kemikalija i upravljanje njima u postojećem sektorskom zakonodavstvu. Uporaba opasnih tvari u baterijama trebala bi se stoga primarno ograničiti na izvoru radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša te radi upravljanja prisutnošću takvih tvari u otpadu. Ovom bi Uredbom trebalo dopuniti Uredbu (EZ) br. 1907/2006 i Uredbu (EZ) br. 1272/2008 i omogućiti donošenje mjera za upravljanje rizicima povezanih s tvarima, uključujući fazu otpada.

(22)

Uz ograničenja utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 primjereno je utvrditi ograničenja za prisutnost žive, kadmija i olova u određenim kategorijama baterija. Baterije koje se upotrebljavaju u vozilima na koje se primjenjuje izuzeće iz Priloga II. Direktivi 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebalo bi izuzeti od zabrane sadržavanja kadmija. S ciljem daljnjih ograničenja za tvari prisutne u baterijama ili tvari koje se upotrebljavaju u njihovoj izradi, primjereno je utvrditi zabrinjavajuće tvari, definirane u Strategiji održivosti u području kemikalija kao tvari s kroničnim učinkom na zdravlje ljudi ili okoliš, kao što su tvari s popisa tvari predloženih za uvrštenje u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i Prilog VI. Uredbi (EZ) br. 1272/2008, ali i tvari koje otežavaju recikliranje sigurnih i visokokvalitetnih sekundarnih sirovina, u kontekstu evaluacije tvari planirane u Zajedničkom akcijskom planu za evaluaciju u skladu s Uredbom REACH, objavljenom na internetskim stranicama Europske agencije za kemikalije osnovane na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 („Agencija”).

(23)

Kako bi se osiguralo pravilno rješavanje pitanja tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš kad se upotrebljavaju u baterijama ili su prisutne u otpadnim baterijama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene ograničenja za tvari u baterijama.

(24)

Postupak procjene za donošenje novih i izmjene postojećih ograničenja za tvari u baterijama i otpadnim baterijama trebao bi se u potpunosti uskladiti s obzirom na Uredbom (EZ) br. 1907/2006. Radi osiguranja djelotvornog donošenja odluka, koordinacije i upravljanja povezanim tehničkim, znanstvenim i administrativnim aspektima ove Uredbe Agencija bi trebala izvršavati definirane zadaće u pogledu evaluacije rizika koji proizlaze iz tvari u izradi i uporabi baterija te onih koji se mogu javiti nakon kraja životnog vijeka baterija, kao i u pogledu evaluacije socioekonomskih elemenata i analize alternativnih rješenja, u skladu s relevantnim smjernicama Agencije. Stoga bi Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu Agencije trebali olakšati izvršavanje određenih zadaća koje su povjerene Agenciji na temelju ove Uredbe.

(25)

Kako bi se osigurala koherentnost ove Uredbe s budućim izmjenama Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ili budućim pravom Unije o kriterijima održivosti za opasne tvari i kemikalije, Komisija bi trebala procijeniti je li potrebno izmijeniti članke 6., 86., 87. i 88. ove Uredbe. Komisija bi, prema potrebi, trebala predložiti izmjene ove Uredbe u okviru buduće uredbe o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ili u okviru drugog budućeg prava Unije o kriterijima održivosti za opasne tvari i kemikalije.

(26)

Kako bi se promicao održiv europski gospodarski model, Komisija bi, prema potrebi, trebala predložiti izmjene odredaba ove Uredbe kojima se uređuju ograničenja za tvari u baterijama i otpadnim baterijama, uključujući uvođenje zabrane izvoza baterija koje nisu usklađene s tim ograničenjima.

(27)

Očekivanom masovnom uporabom baterija u sektorima kao što su mobilnost i skladištenje energije trebale bi se smanjiti emisije ugljika. Međutim, za maksimalno iskorištavanje tog potencijala potrebno je da baterije tijekom njihova cjelokupnog životnog ciklusa imaju nizak ugljični otisak. Prema dokumentu naslovljenom „Product Environmental Footprint Category Rules for High Specific Energy Rechargeable Batteries for Mobile Applications” („Pravila o kategorijama okolišnog otiska proizvoda za punjive baterije visoke specifične energije za prijenosne primjene”) klimatske promjene druga su najviše povezana kategorija učinka za baterije, nakon rudarenja i uporabe minerala i metala. Punjivim industrijskim baterijama s kapacitetom većim od 2 kWh, baterijama za laka prijevozna sredstva i baterijama za električna vozila koje se stavljaju na tržište Unije trebala bi stoga biti priložena deklaracija o ugljičnom otisku. Usklađivanje tehničkih pravila za izračun ugljičnog otiska za sve punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za električna vozila koje se stavljaju na tržište Unije preduvjet je za uvođenje zahtjeva za deklaraciju o ugljičnom otisku te zatim za utvrđivanje razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku kojima će se omogućiti utvrđivanje baterija s manjim ukupnim ugljičnim otiskom. Ne očekuje se da će zahtjevi u pogledu informacija i jasnog označivanja ugljičnog otiska baterija sami po sebi dovesti do promjena u ponašanju koje su potrebne da bi se osiguralo ostvarenje cilja Unije za dekarbonizaciju sektora mobilnosti i skladištenja energije, u skladu s međunarodno dogovorenim ciljevima u pogledu klimatskih promjena. Stoga bi trebalo uvesti maksimalne pragove emisija ugljika na temelju namjenske procjene učinka kojom će se odrediti te vrijednosti. Pri predlaganju maksimalnih pragova ugljičnog otiska Komisija bi, među ostalim, trebala uzeti u obzir relativnu raspodjelu vrijednosti ugljičnog otiska za baterije na tržištu, razmjer napretka u smanjenju ugljičnog otiska baterija stavljenih na tržište Unije te stvarni i potencijalni doprinos te mjere ciljevima Unije povezanima s održivom mobilnošću i klimatskom neutralnošću najkasnije do 2050. Kako bi se osigurala transparentnost po pitanju ugljičnog otiska baterija i prelazak tržišta Unije na baterije s manjim ugljičnim otiskom, neovisno o tome gdje se proizvode, opravdano je uvesti postupno i kumulativno povećanje zahtjevâ u pogledu ugljičnog otiska. Kao rezultat tih zahtjeva, smanjenje emisija ugljika tijekom životnog ciklusa baterija doprinijet će klimatskim ciljevima Unije, osobito cilju da najkasnije do 2050. postane klimatski neutralna. Time bi se moglo doprinijeti i drugim politikama na razini Unije i na nacionalnoj razini, na primjer poticajima ili kriterijima za zelenu javnu nabavu, kojima se potiče proizvodnja baterija s manjim učincima na okoliš.

(28)

Maksimalni pragovi ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa trebali bi biti otporni na buduće promjene. Stoga bi prilikom donošenja delegiranog akta kojim se utvrđuje maksimalni prag ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa Komisija trebala uzeti u obzir najbolje dostupne procese izrade i proizvodnje te osigurati da su tehnički kriteriji koje odabere u skladu s ciljem ove Uredbe kako bi se osiguralo da se baterijama koje se stavljaju na tržište Unije jamči visoka razina zaštite zdravlja ljudi, sigurnosti osoba, imovine i okoliša.

(29)

Određene tvari prisutne u baterijama, kao što su kobalt, olovo, litij ili nikal, dobavljaju se iz ograničenih resursa koji nisu lako dostupni u Uniji, a neke Komisija smatra kritičnim sirovinama. U skladu s Komunikacijom Komisije od 5. svibnja 2021. naslovljenom „Ažuriranje nove industrijske strategije za 2020.: izgradnja snažnijeg jedinstvenog tržišta za oporavak Europe”, Unija treba ojačati svoju stratešku autonomiju i povećati otpornost kao pripremu na moguće poremećaje u opskrbi uslijed zdravstvenih ili drugih kriza. Postizanju tog cilja doprinijet će poboljšanje kružnosti i učinkovitosti resursa uz povećano recikliranje i oporabu tih sirovina.

(30)

Većom uporabom oporabljenih sirovina podržao bi se razvoj kružnoga gospodarstva i omogućila uporaba sirovina kojom se učinkovito iskorištavaju resursi te bi se ujedno smanjila ovisnost Unije o sirovinama iz trećih zemalja. Kad je riječ o baterijama, to je osobito relevantno za kobalt, olovo, litij i nikal. Stoga je potrebno promicati oporabu takvih materijala iz otpada uvođenjem zahtjeva za udio recikliranog sadržaja u baterijama u čijim se aktivnim materijalima upotrebljavaju kobalt, olovo, litij i nikal. Ovom bi se Uredbom stoga trebali utvrditi obvezni ciljevi za reciklirani sadržaj za kobalt, olovo, litij i nikal koji bi se trebali postići do 2031. Za kobalt, litij i nikal trebali bi se utvrditi viši ciljevi do 2036. Za sve bi se ciljeve trebalo uzeti u obzir dostupnost otpada iz kojeg se takvi materijali mogu oporabiti, tehničku izvedivost povezanih procesa oporabe i izrade te vrijeme koje je gospodarskim subjektima potrebno da prilagode svoje procese opskrbe i izrade. Stoga bi prije nego što takvi obvezni ciljevi postanu primjenjivi zahtjev povezan s recikliranim sadržajem trebalo ograničiti na objavu informacija o recikliranom sadržaju. Otpad od izrade baterija vjerojatno će biti glavni izvor sekundarnih sirovina za izradu baterija zbog povećanja proizvodnje baterija te bi trebao podlijegati istim procesima recikliranja kao i otpad nakon potrošnje. Stoga bi se otpad od izrade baterija trebao smatrati dijelom ciljeva za reciklirani sadržaj u svrhu ubrzanja razvoja potrebne infrastrukture za recikliranje. Međutim, nusproizvodi izrade baterija koji se ponovno upotrebljavaju u proizvodnom procesu, kao što su ostaci iz izrade, ne čine otpad i stoga se ne bi trebali smatrati dijelom ciljeva za reciklirani sadržaj.

(31)

Kako bi se u obzir uzeo rizik manjka opskrbe kobaltom, olovom, litijem i niklom i procijenila dostupnost tih sirovina, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene ciljeva za minimalan udio recikliranog kobalta, olova, litija ili nikla prisutnih u aktivnim materijalima u baterijama.

(32)

Kako bi se uzele u obzir promjene u tehnologijama baterija koje utječu na vrste materijala koji se mogu oporabiti, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe uključivanjem dodatnih sirovina i odgovarajućih ciljeva na popis minimalnih udjela recikliranog sadržaja prisutnog u aktivnim materijalima u baterijama.

(33)

Kako bi se osigurali točnost i pouzdanost izračuna i provjera postotnog udjela oporabljenih kobalta, olova, litija i nikla te kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun i provjeru postotnog udjela kobalta, litija ili nikla prisutnog u aktivnim materijalima i oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje te postotnog udjela olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada i utvrđivanjem formata tehničke dokumentacije o tim postotnim udjelima, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu. Iz te metodologije trebalo bi isključiti ponovnu uporabu materijala poput onih nastalih preradom ili usitnjavanjem ili ostataka koji nastaju tijekom procesa izrade baterija i koji se mogu obnoviti u okviru istog procesa u kojem je materijal nastao.

(34)

Baterije koje se stavljaju na tržište Unije trebale bi biti trajne i visokoučinkovite. Stoga je potrebno utvrditi parametre učinkovitosti i trajnosti za prijenosne baterije za opću uporabu, kao i za punjive industrijske baterije, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za električna vozila. Kad je riječ o baterijama za električna vozila, neformalna radna skupina UNECE-a za električna vozila i okoliš razvila je zahtjeve u pogledu trajnosti u vozilima koji će se primjenjivati u Uniji putem buduće uredbe o homologaciji tipa motornih vozila i motora te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, s obzirom na njihove emisije i trajnost baterije (Euro 7) („uredba o normi Euro 7”). Stoga bi se ovom Uredbom trebali utvrditi samo zahtjevi u pogledu informacija o učinkovitosti i trajnosti baterija za električna vozila. S druge strane, u području baterija za skladištenje energije postojeće metode mjerenja za ispitivanje učinkovitosti i trajnosti baterija ne smatraju se dovoljno preciznima ni reprezentativnima da bi se njima omogućilo uvođenje minimalnih zahtjeva. Uvođenje minimalnih zahtjeva u pogledu učinkovitosti i trajnosti tih baterija trebalo bi biti popraćeno dostupnim odgovarajućim usklađenim normama ili zajedničkim specifikacijama.

(35)

Kako bi se smanjio učinak životnog ciklusa baterija na okoliš, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene parametara učinkovitosti i trajnosti u slučaju prijenosnih baterija za opću uporabu i punjivih industrijskih baterija te utvrđivanja minimalnih vrijednosti za takve parametre. U tim delegiranim aktima trebalo bi utvrditi i način na koji će se te minimalne vrijednosti primjenjivati na baterije koje su podvrgnute ponovnoj izradi.

(36)

Kako bi se osigurala dosljednost pravila Unije o elektrokemijskoj učinkovitosti i trajnosti baterija za električna vozila s tehničkim specifikacijama neformalne radne skupine UNECE-a za električna vozila i okoliš te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene parametara učinkovitosti i trajnosti za baterije za električna vozila. Kad je riječ o minimalnim vrijednostima tih parametara za baterije za električna vozila ugrađene u motorna vozila, primjereno je utvrditi minimalne zahtjeve u pogledu učinkovitosti putem buduće uredbe o normi Euro 7, na temelju minimalnih zahtjeva u pogledu učinkovitosti utvrđenih u globalnom tehničkom pravilniku Ujedinjenih naroda (UN) br. 22 o trajnosti ugrađenih baterija za električna vozila.

(37)

Neke nepunjive baterije za opću uporabu mogu biti neučinkovite u smislu uporabe resursa i energije. Trebali bi se odrediti objektivni zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti takvih baterija kako bi se osiguralo da se na tržište stavlja manje nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu s niskom učinkovitošću, osobito ako bi se, na temelju procjene životnog ciklusa, alternativnom uporabom punjivih baterija dovelo do ukupnih koristi za okoliš. Kad je riječ o baterijama ugrađenima u mobilne telefone i tablete, primjereno je utvrditi zahtjeve u pogledu učinkovitosti i trajnosti za te baterije putem buduće uredbe o ekološkom dizajnu koja obuhvaća telefone i tablete i ažurirati Uredbu Komisije (EU) br. 617/2013 (10) o računalima i računalnim poslužiteljima. Kad je riječ o drugim prijenosnim baterijama ugrađenima u druge uređaje, kao što su vrtlarski alati ili bežični električni alati, mogućnost utvrđivanja minimalnih zahtjeva u pogledu učinkovitosti i trajnosti trebala bi biti obuhvaćena relevantnim pravnim aktima o proizvodima, kao što su provedbeni akti na temelju Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), ili drugim pravnim aktom Unije.

(38)

Kako bi se osiguralo da prijenosne baterije koje su bile ugrađene u uređaje podliježu odvojenom skupljanju, obradi i visokokvalitetnom recikliranju nakon što ti uređaji postanu otpad, potrebne su odredbe kojima bi se osigurala mogućnost uklanjanja i zamjene baterija u takvim uređajima. Tijekom uklanjanja prijenosnih baterija iz uređaja ili zamjene prijenosnih baterija u uređaju trebala bi se osigurati sigurnost potrošača, u skladu s pravom Unije, a posebno normama Unije u pogledu sigurnosti. Trebalo bi se smatrati da krajnji korisnik može ukloniti prijenosnu bateriju ako se ona može ukloniti uporabom komercijalno dostupnih alata i bez potrebe za uporabom specijaliziranih alata, osim ako su besplatno priloženi, ili vlasničkih alata, toplinske energije ili otapala za rastavljanje. Komercijalno dostupni alati smatraju se alatima koji su dostupni na tržištu svim krajnjim korisnicima, bez potrebe za pružanjem dokaza o bilo kakvim vlasničkim pravima, i koji se mogu upotrebljavati bez ograničenja, osim ako se radi o ograničenjima povezanima sa zdravljem i sigurnošću. Opće odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje zahtjeve u pogledu sigurnosti i održavanja za profesionalne medicinske proizvode za snimanje i radioterapiju kako su definirani u Uredbi (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i za in vitro dijagnostičke medicinske proizvode kako su definirani u Uredbi (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća (13) te bi se mogle dopuniti zahtjevima utvrđenima za određene proizvode koji se napajaju baterijama na temelju provedbenih mjera u okviru Direktive 2009/125/EZ. Ako se pravom Unije iz sigurnosnih razloga utvrđuju detaljniji zahtjevi u pogledu uklanjanja baterija iz proizvoda, kao što su igračke, trebala bi se primjenjivati takva posebna pravila.

(39)

Kako bi se osigurala sigurnost krajnjih korisnika, ovom bi Uredbom trebalo predvidjeti ograničeno odstupanje za prijenosne baterije od zahtjeva u pogledu mogućnosti uklanjanja i zamjene utvrđenih za prijenosne baterije u vezi s uređajima koji imaju ugrađene prijenosne baterije i koji su za većinu aktivnih usluga uređaja posebno dizajnirani za uporabu u okružju koje je redovito izloženo prskanju vode, tokovima vode ili uranjanju u vodu i koji se mogu prati ili ispirati. To bi se odstupanje trebalo primjenjivati samo ako ponovnim dizajnom uređaja nije moguće osigurati sigurnost krajnjeg korisnika i sigurnu daljnju uporabu uređaja nakon što je krajnji korisnik ispravno slijedio upute za uklanjanje i zamjenu baterije. Ako se primjenjuje odstupanje, proizvod bi trebao biti dizajniran tako da bateriju mogu ukloniti i zamijeniti samo neovisni stručnjaci, a ne krajnji korisnici.

(40)

Kad je riječ o popravljenim baterijama za električna vozila i baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje, zahtjevi u pogledu sigurnosti iz Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća (14) primjenjuju se na homologirana vozila kategorija M, N i O i baterije dizajnirane i izrađene za ta vozila. Važno je da se sigurnost tih baterija nakon popravljanja može procijeniti na temelju ispitivanja bez razaranja koja su njima prilagođena. Kad je riječ o popravljenim baterijama za laka prijevozna sredstva, Komisija će pripremiti pravila o sigurnosti uređaja za mikromobilnost na temelju iskustva sa zahtjevima u pogledu sigurnosti na nacionalnoj i lokalnoj razini, kako je najavljeno u Komunikaciji Komisije od 14. prosinca 2021. naslovljenoj „Novi okvir EU-a za gradsku mobilnost”. Kad je riječ o drugim popravljenim baterijama koje su namijenjene potrošačima ili za koje je vjerojatno da će ih oni upotrebljavati, primjenjuju se zahtjevi iz Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(41)

Interoperabilnost punjača za određene kategorije baterija mogla bi smanjiti nepotreban otpad i troškove u korist potrošača i drugih krajnjih korisnika. Stoga bi trebalo biti moguće puniti baterije za laka prijevozna sredstva i punjive baterije ugrađene u posebne kategorije električne i elektroničke opreme uporabom jedinstvenih punjača koji omogućuju interoperabilnost unutar svake kategorije baterija. Ovom bi se Uredbom stoga od Komisije trebalo zahtijevati da procijeni kako uvesti usklađene norme za jedinstvene punjače za te kategorije baterija, osim uređaja za punjenje za kategorije i razrede radijske opreme na temelju Direktive 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(42)

Baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje i baterije za električna vozila ugrađene u motorna vozila trebali bi moći ukloniti i zamijeniti neovisni stručnjaci. Primjereno je razmotriti reviziju Direktive 2000/53/EZ kako bi se osiguralo da se te baterije mogu ukloniti, zamijeniti i rastaviti, među ostalim u pogledu elemenata spajanja, pričvršćivanja i brtvljenja. Za potrebe dizajna, izrade i popravka baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje i baterija za električna vozila izrađivači bi trebali svakom zainteresiranom izrađivaču, instalateru ili serviseru opreme za vozila kategorija M, N i O na nediskriminirajućoj osnovi pružiti relevantne informacije povezane s ugrađenim dijagnostičkim sustavom u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila, kako je predviđeno u Uredbi (EU) 2018/858. Nadalje, Komisija bi trebala poticati razvoj normi za tehnike dizajna i sastavljanja kojima se olakšava održavanje, popravak i prenamjena baterija i baterijskih sklopova.

(43)

Pouzdane baterije ključne su za rad i sigurnost mnogih proizvoda, uređaja i usluga. Stoga bi se baterije trebale dizajnirati i izrađivati tako da se osigura da one ne predstavljaju rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovinu ili okoliš. To je osobito bitno za sustave za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom, koji u ovom trenutku nisu obuhvaćeni drugim pravom Unije. Stoga bi za te baterije trebalo utvrditi parametre koje treba uvažiti u sigurnosnim ispitivanjima i dopuniti ih primjenjivim normama europskih organizacija za normizaciju.

(44)

Baterije bi trebale biti označene kako bi se krajnjim korisnicima pružile transparentne, pouzdane i jasne informacije o baterijama i otpadnim baterijama. Te bi informacije krajnjim korisnicima omogućile donošenje utemeljenih odluka pri kupnji i odbacivanju baterija, a subjektima za gospodarenje otpadom da na odgovarajući način obrađuju otpadne baterije. Baterije bi trebale biti označene svim potrebnim informacijama o njihovim glavnim značajkama, među ostalim o njihovom kapacitetu i o količini određenih opasnih tvari koje su prisutne. Kako bi se osigurala dostupnost informacija tijekom vremena, te bi se informacije trebale staviti na raspolaganje i putem QR kodova, koji su otisnuti ili urezani na baterijama ili se stavljaju se na ambalažu i u dokumente priložene bateriji te koji bi trebali biti u skladu sa smjernicama norme ISO/IEC 18004:2015. QR kôd trebao bi omogućiti pristup putovnici za proizvod određene baterije. Oznake i QR kodovi trebali bi biti dostupni osobama s invaliditetom, u skladu s Direktivom (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(45)

Uključivanje informacija o učinkovitosti baterija na oznaku baterije bitno je kako bi se osiguralo da su krajnji korisnici, osobito potrošači, prije kupnje odgovarajuće informirani te posebno da imaju zajedničku osnovu za usporedbu različitih baterija. Stoga bi nepunjive prijenosne baterije trebale biti označene oznakom na kojoj je navedeno „nepunjive” i koja sadržava informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kada se upotrebljavaju za posebne primjene. Osim toga, važno je krajnjem korisniku ponuditi smjernice o tome kako odbaciti otpadne baterije na primjeren način.

(46)

Kad je riječ o sustavima za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom, baterijama za laka prijevozna sredstva i baterijama za električna vozila koje upotrebljavaju sustav upravljanja baterijom, krajnji korisnik ili bilo koja treća strana koja djeluje u njegovo ime trebali bi moći u bilo kojem trenutku na temelju podataka pohranjenih u sustavu upravljanja baterijom utvrditi stanje starosti i očekivani životni vijek baterija. Osobi koja je kupila bateriju ili bilo kojoj trećoj strani koja djeluje u ime te osobe trebalo bi u bilo kojem trenutku pružiti pristup tim podacima u obliku samo za čitanje radi evaluacije preostale vrijednosti baterije, olakšavanja pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene ili ponovne izrade baterije ili radi stavljanja baterije na raspolaganje neovisnim agregatorima, kako su definirani u Direktivi (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (18), koji upravljaju virtualnim elektranama u okviru elektroenergetskih mreža. Stoga bi ti podaci trebali biti ažurirani. Trebalo bi ih ažurirati barem jednom dnevno i češće ako je to potrebno za određenu svrhu. Tehničke specifikacije koje proizlaze iz rada neformalne radne skupine UNECE-a za električna vozila i okoliš o pristupu podacima u električnim vozilima trebale bi se smatrati referentnom vrijednošću za stanje starosti i očekivani životni vijek baterija za električna vozila. Ti bi se zahtjevi trebali primjenjivati uz pravo Unije o homologaciji tipa vozila, koje je odgovarajući pravni okvir za obuhvaćanje, među ostalim, funkcija pametnog punjenja kao što su punjenje od vozila do mreže (vehicle-to-grid), od vozila do opterećenja (vehicle-to-load), od vozila do vozila (vehicle-to-vehicle), od vozila do prijenosnog punjača (vehicle-to-powerbank) i od vozila do zgrade (vehicle-to-building).

(47)

Niz zahtjeva specifičnih za proizvod na temelju ove Uredbe, među ostalim u pogledu učinkovitosti, trajnosti, prenamjene i sigurnosti, trebalo bi mjeriti s pomoću pouzdanih, preciznih i ponovljivih metoda u kojima se u obzir uzimaju općenito priznata suvremena mjerenja, norme i metodologije izračuna. Kako bi se osiguralo da na unutarnjem tržištu ne bude prepreka trgovini, norme bi trebale biti usklađene na razini Unije. Takvim metodama i normama trebalo bi se u mjeri u kojoj je to moguće uzimati u obzir stvarnu uporabu baterija, one bi trebale odražavati ponašanje prosječnog potrošača i biti stabilne kako bi se njima suzbilo namjerno i nenamjerno zaobilaženje mjera. Nakon što se upućivanje na takvu normu objavi u Službenom listu Europske unije u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (19), trebalo bi pretpostavljati da su baterije koje zadovoljavaju tu normu sukladne s tim zahtjevima specifičnima za proizvod na temelju ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjene minimalne vrijednosti utvrđene za te zahtjeve specifične za proizvod. Kako bi se izbjeglo udvostručenje tehničkih specifikacija, s jedne strane, i maksimalno povećala učinkovitost te u obzir uzeli najviša razina stručnosti i najsuvremenije znanje, s druge strane, Komisija bi, ako ne postoji norma, trebala nastojati zatražiti od jedne ili više europskih organizacija za normizaciju da izrade nacrt norme. Ako u trenutku primjene zahtjeva specifičnih za proizvod nema objavljenih normi ili u slučaju nezadovoljavajućeg odgovora relevantne europske organizacije za normizaciju, Komisija bi u iznimnim i opravdanim slučajevima te nakon savjetovanja s relevantnim dionicima trebala putem provedbenih akata donijeti zajedničke specifikacije. Usklađenost s takvim specifikacijama trebala bi isto tako dovesti do pretpostavke sukladnosti. U slučajevima u kojima se u kasnijoj fazi utvrde nedostaci u zajedničkim specifikacijama, Komisija bi trebala putem provedbenog akta izmijeniti ili staviti izvan snage dotične zajedničke specifikacije. Nakon objave upućivanja na usklađene norme u Službenom listu Europske unije sve bi zajedničke specifikacije u razumnom roku trebalo staviti izvan snage čime se izrađivačima omogućuje uzimanje u obzir tih promjena.

(48)

Aktivno sudjelovanje u radu međunarodnih odbora za normizaciju važan je strateški preduvjet za stavljanje budućih tehnologija baterija na tržište. Europsko sudjelovanje u nekim od tih odbora bilo je manje djelotvorno nego što je moglo biti. Trebalo bi poboljšati europsko sudjelovanje kako bi se osnažio glas Unije u globalnoj normizaciji, među ostalim radi povećanja konkurentnosti Unijinih trgovačkih društava, smanjenja ovisnosti Unije i zaštite interesa, ciljeva politike i vrijednosti Unije. Stoga bi Komisija i države članice trebale pratiti i koordinirati europski pristup međunarodnoj normizaciji. U usklađenim normama kojima se dopunjuje provedba ove Uredbe trebalo bi uzeti u obzir postojeće međunarodne norme, posebno na razini IEC-a i ISO-a.

(49)

Komisija bi trebala osigurati da postoji dosljednost u pogledu usklađenih normi i zajedničkih specifikacija na temelju ove Uredbe, među ostalim pri preispitivanju Uredbe (EU) br. 1025/2012.

(50)

Kako bi se osigurao djelotvoran pristup informacijama za potrebe nadzora tržišta, prilagodilo novim tehnologijama i osigurala otpornost u slučaju globalnih kriza, kao što je pandemija bolesti COVID-19, trebalo bi biti moguće pružati informacije putem interneta o sukladnosti sa svim aktima Unije koji se primjenjuju na baterije u obliku jedinstvene EU izjave o sukladnosti.

(51)

Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (20) utvrđuju se pravila za akreditaciju tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti, uspostavlja okvir za nadzor tržišta proizvoda i kontrolu proizvoda iz trećih zemalja te utvrđuju opća načela stavljanja oznake CE. Ta bi se uredba trebala primjenjivati na baterije obuhvaćene ovom Uredbom kako bi se osiguralo da proizvodi za koje vrijedi slobodno kretanje robe unutar Unije ispunjavaju zahtjeve u pogledu visoke razine zaštite javnih interesa kao što su zdravlje ljudi, sigurnost osoba i okoliš.

(52)

Kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da dokažu, a nadležnim tijelima da provjere jesu li baterije koje su stavljene na raspolaganje na tržištu usklađene s ovom Uredbom, potrebno je predvidjeti postupke ocjenjivanja sukladnosti. Odlukom br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21) uspostavljeni su moduli za postupke ocjenjivanja sukladnosti u rasponu od najmanje strogih do najstrožih, ovisno o razini dotičnog rizika i potrebnoj razini sigurnosti. U skladu s tom odlukom, ako je potrebno ocjenjivanje sukladnosti, postupci koje treba upotrebljavati za to ocjenjivanje trebaju se birati među tim modulima. Potrebni su pouzdani postupci ocjenjivanja sukladnosti kako bi se osigurala usklađenost baterija s novim i složenim zahtjevima u pogledu ugljičnog otiska i recikliranog sadržaja te obvezama dužne pažnje utvrđenima u ovoj Uredbi.

(53)

Oznaka CE na bateriji označava sukladnost te baterije s ovom Uredbom. Opća načela za oznaku CE i njezinu povezanost s drugim oznakama utvrđena su Uredbom (EZ) br. 765/2008. Ta bi se načela trebala primjenjivati na oznaku CE na baterijama. Kako bi se osiguralo da se baterije skladište, upotrebljavaju i odbacuju na siguran način s obzirom na zaštitu zdravlja ljudi i okoliša, trebalo bi utvrditi posebna pravila kojima se uređuje stavljanje oznake CE za baterije.

(54)

Postupci ocjenjivanja sukladnosti navedeni u ovoj Uredbi zahtijevaju djelovanje tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti. Radi osiguranja jedinstvene provedbe odredaba iz ove Uredbe tijela država članica trebala bi prijaviti navedena tijela Komisiji.

(55)

Zbog novosti i složenosti zahtjeva u pogledu održivosti, učinkovitosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije na temelju ove Uredbe te kako bi se osigurala dosljedna razina kvalitete pri ocjenjivanju sukladnosti baterija, potrebno je utvrditi zahtjeve za tijela koja provode prijavljivanje uključena u procjenu, prijavljivanje i praćenje tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su prijavljena Komisiji, čime postaju prijavljena tijela. Osobito bi trebalo osigurati da je tijelo koje provodi prijavljivanje objektivno i nepristrano kad su u pitanju njegove aktivnosti te da raspolaže dovoljnim brojem tehnički sposobnih članova osoblja za provedbu svojih zadaća. Nadalje, od tijela koja provode prijavljivanje trebalo bi zahtijevati da čuvaju povjerljivost informacija koje prikupe, no ipak bi trebala moći razmjenjivati informacije o prijavljenim tijelima s nacionalnim tijelima, tijelima koja provode prijavljivanje iz drugih država članica i Komisijom kako bi se osigurala dosljednost pri ocjenjivanju sukladnosti.

(56)

Bitno je da sva prijavljena tijela obavljaju svoje funkcije na jednakoj razini i pod uvjetima poštenog tržišnog natjecanja i autonomije. Stoga bi ovom Uredbom trebalo utvrditi zahtjeve za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja žele biti prijavljena kako bi obavljala aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti. Ti bi se zahtjevi trebali nastaviti primjenjivati kao preduvjet za zadržavanje osposobljenosti prijavljenog tijela. Kako bi se osigurala njegova autonomija, od prijavljenog tijela i njegova osoblja trebalo bi zahtijevati da ostanu neovisni u odnosu na gospodarske subjekte u vrijednosnom lancu baterija te u odnosu na druga trgovačka društva, uključujući poslovna udruženja te matična društva i društva kćeri. Od prijavljenog tijela trebalo bi zahtijevati da dostavi dokumentaciju kojom dokazuje svoju neovisnost i stavi tu dokumentaciju na raspolaganje tijelu koje provodi prijavljivanje. Prijavljena tijela trebala bi osigurati rotaciju osoblja koje provodi različite zadaće ocjenjivanja sukladnosti.

(57)

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže sukladnost baterije s kriterijima utvrđenima u usklađenim normama, trebalo bi pretpostaviti da ispunjava odgovarajuće zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.

(58)

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti često dio svojih aktivnosti u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti povjeravaju podizvođaču ili prenose na društvo kćer. Međutim, određene aktivnosti ili postupke donošenja odluka povezane s ocjenjivanjem sukladnosti baterija i drugim aktivnostima koje se obavljaju u okviru prijavljenog tijela trebalo bi obavljati isključivo sâmo prijavljeno tijelo kako bi se osigurale njegova neovisnost i autonomija. Nadalje, kako bi se osigurala razina zaštite potrebna za stavljanje baterija na tržište Unije, podizvođači i društva kćeri za ocjenjivanje sukladnosti trebali bi za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti na temelju ove Uredbe ispunjavati iste zahtjeve kao i prijavljena tijela.

(59)

S obzirom na to da bi se usluge koje nude prijavljena tijela u državi članici mogle odnositi na baterije koje se stavljaju na raspolaganje na tržištu u cijeloj Uniji, primjereno je drugim državama članicama i Komisiji dati priliku da iznesu svoje prigovore u pogledu pojedinog prijavljenog tijela. Komisija tijekom svojih istraga može zatražiti savjet objekta Unije za ispitivanje imenovanog u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (22). Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi mogla od tijela koje provodi prijavljivanje zatražiti poduzimanje korektivnih mjera u slučaju da prijavljeno tijelo ne ispunjava ili više ne ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe.

(60)

U cilju olakšavanja i ubrzavanja postupka ocjenjivanja sukladnosti, certifikacije i, naposljetku, pristupa tržištu te s obzirom na novost i složenost zahtjeva u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije predviđenih u ovoj Uredbi, od presudne je važnosti da prijavljena tijela imaju stalan pristup svoj potrebnoj opremi za ispitivanje i objektima za ispitivanje te da postupke primjenjuju bez stvaranja nepotrebnog opterećenja za gospodarske subjekte. Iz istih razloga i kako bi se osiguralo jednako postupanje sa svim gospodarskim subjektima, potrebno je da prijavljena tijela dosljedno primjenjuju postupke ocjenjivanja sukladnosti.

(61)

Prije donošenja konačne odluke o tome može li se bateriji dodijeliti potvrda o sukladnosti, gospodarskom subjektu koji želi staviti bateriju na tržište trebalo bi se omogućiti da jednom dostavi dopunsku dokumentaciju o bateriji.

(62)

Komisija bi trebala omogućiti odgovarajuću koordinaciju i suradnju među prijavljenim tijelima.

(63)

Primjereno je utvrditi obveze gospodarskih subjekata povezane sa stavljanjem baterija na tržište ili u uporabu. Za potrebe ove Uredbe trebalo bi se smatrati da se pojmom „gospodarski subjekt” obuhvaćaju izrađivač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer, pružatelj usluge provođenja narudžbi ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba koja podliježe obvezama u vezi s izradom baterija ili njihovim stavljanjem na raspolaganje na tržištu ili stavljanjem na tržište ili u uporabu. Za potrebe ove Uredbe baterije bi trebale uključivati baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi.

(64)

Primjereno je predvidjeti da bi zahtjevi za baterije koje se stavljaju u uporabu bez prethodnog stavljanja na tržište trebali biti jednaki onima za baterije koje se stavljaju na tržište prije stavljanja u uporabu. To se, na primjer, odnosi na baterije koje izrađivač upotrebljava za vlastite potrebe ili baterije koje se zbog svojih značajki mogu sastaviti i ispitati samo na lokaciji na njihovu konačnom odredištu. Međutim, kako bi se izbjegla potreba za dvostrukim dokazivanjem usklađenosti za isti proizvod, baterije koje se stavljaju na tržište ne bi trebale podlijegati istim zahtjevima pri stavljanju u uporabu.

(65)

Gospodarski subjekti trebali bi biti odgovorni za usklađenost baterija sa zahtjevima iz ove Uredbe u vezi s njihovom ulogom u lancu opskrbe kako bi se osigurala visoka razina zaštite javnih interesa kao što su zdravlje ljudi, sigurnost osoba, zaštita imovine i okoliš.

(66)

Svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u lancu opskrbe i distribucije trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurali da se isključivo baterije koje su usklađene s ovom Uredbom stavljaju na raspolaganje na tržištu. Potrebno je osigurati jasnu i razmjernu raspodjelu obveza koja odgovara ulozi svakog gospodarskog subjekta u lancu opskrbe i distribucije.

(67)

S obzirom na to da dobro poznaje postupak dizajniranja i proizvodnje, izrađivač je najprimjereniji za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti. Stoga bi ocjenjivanje sukladnosti trebalo ostati obveza sâmog izrađivača.

(68)

Izrađivač bi trebao pružiti dovoljno detaljne informacije o namjeravanoj uporabi baterije kako bi se omogućili njezino pravilno i sigurno stavljanje na tržište, stavljanje u uporabu, uporaba i gospodarenje otpadom, uključujući moguću prenamjenu.

(69)

Kako bi se olakšala komunikacija između gospodarskih subjekata, tijelâ za nadzor tržišta i krajnjih korisnika, gospodarski subjekti trebali bi u svojim podacima za kontakt navesti poštansku adresu te, ako postoje, e-adresu i internetsku adresu.

(70)

Na jedinstvenom tržištu trebali bi biti osigurani jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za sve gospodarske subjekte i zaštita od nepoštene konkurencije. U tu je svrhu potrebno pojačano izvršavanje zakonodavstva Unije o usklađivanju u području baterija. Dobra suradnja između gospodarskih subjekata i tijelâ za nadzor tržišta ključan je element takvog ojačanog izvršavanja zakonodavstva, kojim se omogućuju brza intervencija i korektivne mjere. Važno je da postoji gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u Uniji kako bi se tijela za nadzor tržišta imala kome obratiti sa zahtjevima, uključujući zahtjeve za informacije u vezi s usklađenošću baterija sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju, i koji može surađivati s tijelima za nadzor tržišta u osiguravanju poduzimanja hitnih korektivnih mjera za ispravljanje slučajeva neusklađenosti. Gospodarski subjekti koji bi trebali obavljati te zadaće jesu izrađivač ili uvoznik, ako izrađivač nema poslovni nastan u Uniji, ili ovlašteni zastupnik kojeg je izrađivač imenovao u tu svrhu ili pružatelj usluga provođenja narudžbi s poslovnim nastanom u Uniji za baterije kojima rukuje kada nijedan drugi gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Uniji.

(71)

Potrebno je osigurati da baterije iz trećih zemalja koje ulaze na tržište Unije ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe i drugog primjenjivog prava Unije, neovisno o tome uvoze li se samostalno ili su ugrađene ili dodane u proizvode, te osobito da izrađivači provedu odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti u vezi s tim baterijama. Stoga bi trebalo predvidjeti da uvoznici moraju osigurati da baterije koje stavljaju na tržište i u uporabu ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe te da su oznaka CE na baterijama i dokumentacija koju sastavljaju izrađivači dostupne nacionalnim tijelima radi inspekcije, bez obzira na to jesu li uvezene kao nove ili rabljene baterije ili baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi.

(72)

Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu svaki bi uvoznik trebao na bateriji navesti ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig uvoznika kao i poštansku adresu te, ako postoje, e-adresu i internetsku adresu. Trebalo bi predvidjeti iznimke za slučajeve kada je veličina baterije premala da bi se na nju stavile te informacije ili kada bi uvoznik morao otvoriti ambalažu kako bi stavio ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig uvoznika i druge podatke za kontakt. U tim iznimnim slučajevima uvoznik bi informacije trebao navesti u dokumentu koji je priložen bateriji ili na drugi odmah dostupan način. Ako postoji ambalaža, uvoznik bi trebao navesti informacije na toj ambalaži.

(73)

Ako distributer stavlja bateriju na raspolaganje na tržištu nakon što ju je izrađivač ili uvoznik stavio na tržište ili u uporabu, distributer bi trebao djelovati s potrebnom pažnjom kako bi osigurao da njegovo rukovanje baterijom nema štetan učinak na njezinu usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe.

(74)

Svaki uvoznik ili distributer koji na tržište ili u uporabu stavlja bateriju pod svojim imenom ili žigom ili bateriju preinači tako da bi to moglo utjecati na usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe ili promijeni namjenu baterije koja je već stavljena na tržište trebao bi se smatrati izrađivačem i preuzeti obveze izrađivača predviđene u ovoj Uredbi.

(75)

S obzirom na to da su bliski tržištu, distributeri, uvoznici i pružatelji usluga provođenja narudžbi trebali bi biti uključeni u zadaće nadzora tržišta koje provode nacionalna tijela te bi trebali biti spremni na aktivno sudjelovanje tako da tim tijelima pružaju sve potrebne informacije o dotičnoj bateriji.

(76)

Osiguravanje sljedivosti baterije duž čitavog lanca opskrbe čini nadzor nad tržištem jednostavnijim i učinkovitijim te omogućuje transparentnost za potrošače. Učinkovitim sustavom sljedivosti olakšava se zadaća tijela za nadzor tržišta da prate gospodarske subjekte koji su stavili na tržište, na raspolaganje na tržištu ili u uporabu neusklađene baterije. Od gospodarskih subjekata trebalo bi se stoga zahtijevati da tijekom određenog razdoblja čuvaju informacije o svojim transakcijama koje uključuju baterije, među ostalim u elektroničkom obliku.

(77)

Vađenje i obrada prirodnih mineralnih resursa te trgovanje njima ključni su za osiguranje sirovina potrebnih za proizvodnju baterija. Izrađivači baterija, neovisno o njihovu položaju ili utjecaju u odnosu na dobavljače i o njihovoj zemljopisnoj lokaciji, mogli bi nenamjerno doprinositi štetnim učincima u lancu opskrbe mineralima. Za neke sirovine više od polovine globalne proizvodnje otpada na primjene povezane s baterijama. Na primjer, više od 50 % globalne potražnje za kobaltom i više od 60 % litija u svijetu upotrebljava se u proizvodnji baterija. Otprilike 8 % globalne proizvodnje prirodnog grafita i 6 % globalne proizvodnje nikla otpada na izradu baterija.

(78)

Sirovine koje se upotrebljavaju u izradi baterija potječu iz svega nekoliko zemalja te, u nekim slučajevima, niski standardi upravljanja u tim zemljama mogu pogoršati okolišne i društvene probleme. Rudarenje i rafiniranje kobalta i nikla povezani su s brojnim društvenim i okolišnim problemima. Iako su učinci prirodnog grafita na društvo i okoliš manje ozbiljni, rudarenje prirodnog grafita može imati ozbiljne učinke na zdravlje i okoliš jer se uglavnom provodi u okviru obrtničkih i manjih postupaka i većinom u neformalnim okružjima. Time, zajedno s izostankom redovito ažuriranih planova zatvaranja rudnika i izostankom sanacije, može doći do uništenja ekosustava i tla. Očekivanim povećanjem uporabe litija u izradi baterija vjerojatno će se dodatno opteretiti postupci vađenja i rafiniranja. Stoga je primjereno da se litij uključi u područje primjene obveza dužne pažnje u pogledu baterija. Očekivano veliko povećanje u potražnji za baterijama u Uniji ne bi smjelo doprinijeti povećanju takvih rizika za okoliš i društvo.

(79)

Neke od sirovina koje se upotrebljavaju u izradi baterija, kao što su kobalt, litij i prirodni grafit, za Uniju se smatraju kritičnim sirovinama, kako je Komisija navela u svojoj Komunikaciji od 3. rujna 2020. naslovljenoj „Pouzdanost opskrbe kritičnim sirovinama: put prema većoj sigurnosti i održivosti”, te je za odgovarajuće funkcioniranje baterijskog ekosustava Unije potrebna njihova održiva nabava.

(80)

Već se provodi niz dobrovoljnih mjera aktera u lancu opskrbe baterijama kako bi se potaknulo pridržavanje prakse u pogledu održive nabave, uključujući Inicijativu za osiguravanje odgovornog rudarenja, Inicijativu za održivu nabavu minerala i Okvir za odgovornu procjenu u industriji kobalta. Međutim, nije sigurno da će se dobrovoljnim mjerama za uspostavljanje programâ dužne pažnje osigurati da se svi gospodarski subjekti koji stavljaju baterije na tržište Unije pridržavaju istog skupa minimalnih pravila.

(81)

U Uniji su opći zahtjevi po pitanju dužne pažnje u odnosu na određene minerale i metale uvedeni Uredbom (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća (23). Međutim, ta se uredba ne odnosi na minerale ni materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnji baterija.

(82)

Stoga bi, s obzirom na očekivani eksponencijalni porast potražnje za baterijama u Uniji, gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište Unije trebao uvesti politiku dužne pažnje u pogledu baterija. Slijedom toga, u ovoj bi Uredbi trebalo utvrditi zahtjeve kako bi se obuhvatili rizici za društvo i okoliš povezani s vađenjem i obradom određenih sirovina i sekundarnih sirovina koje se upotrebljavaju za izradu baterija te trgovanjem njima. Takva politika trebala bi obuhvaćati sve subjekte u lancu opskrbe, te njihova društva kćeri i podizvođače, koji se bave vađenjem i obradom određenih sirovina i sekundarnih sirovina te trgovanjem njima.

(83)

Pri uvođenju politike dužne pažnje u pogledu baterija na temelju rizika, gospodarski subjekt trebao bi je temeljiti na međunarodno priznatim normama i načelima u pogledu dužne pažnje, kao što su oni iz vodećih načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, Deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda, Smjernica za procjenu društvenog životnog vijeka proizvoda programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), Trostrane deklaracije Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, Smjernica Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća i Smjernica OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje. Te norme i načela, koje bi svaki gospodarski subjekt trebao prilagoditi svojem posebnom kontekstu i okolnostima, odraz su zajedničkog razumijevanja među vladama i dionicima. Kad je riječ o vađenju i obradi prirodnih mineralnih resursa koji se upotrebljavaju za proizvodnju baterija te trgovini njima, Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja predstavljaju međunarodno priznatu normu kojom se obuhvaćaju posebni rizici od teških kršenja ljudskih prava, kao i dugotrajna nastojanja vlada i dionika da uspostave dobru praksu u tom području.

(84)

Prema normama i načelima UN-a, MOR-a i OECD-a, dužna pažnja trajan je, proaktivan i reaktivan proces putem kojeg trgovačka društva mogu osigurati da poštuju ljudska prava i okoliš te da ne doprinose sukobima. Dužna pažnja na temelju rizika odnosi se na korake koje bi trgovačka društva trebala poduzeti radi utvrđivanja, sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja na drugi način štetnih učinaka povezanih s njihovim aktivnostima ili odlukama o nabavi. Gospodarski subjekti trebali bi održavati informirana, djelotvorna i smislena savjetovanja s pogođenim zajednicama. Trgovačko društvo može procijeniti rizike svojih aktivnosti i veza te donijeti mjere za ublažavanje rizika, koje mogu uključivati traženje dodatnih informacija, pregovore s ciljem rješavanja situacije ili suspenziju ili prekid suradnje s dobavljačima, u skladu s relevantnim normama na temelju nacionalnog i međunarodnog prava, preporukama međunarodnih organizacija o odgovornom poslovnom ponašanju, alatima koje podupiru vlade, dobrovoljnim inicijativama privatnog sektora te internim politikama i sustavima trgovačkog društva. Takvim se pristupom pomaže i u prilagodbi opsega mjera dužne pažnje razmjerima aktivnosti trgovačkog društva ili odnosima u lancu opskrbe.

(85)

Iako se programima dužne pažnje iz privatnog sektora može pružiti potpora gospodarskim subjektima u ispunjavanju njihovih obveza dužne pažnje u pogledu baterija u skladu sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i vodećim načelima Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, gospodarski subjekti trebali bi biti pojedinačno odgovorni za ispunjenje obveza dužne pažnje utvrđenih u ovoj Uredbi.

(86)

Trebalo bi donijeti ili izmijeniti obvezne politike dužne pažnje u pogledu baterija te bi u tim politikama trebalo uzeti u obzir barem najčešće kategorije rizika za društvo i okoliš. Takvom politikom trebalo bi obuhvatiti trenutačne i predvidljive učinke na društvena pitanja, a osobito na ljudska prava, zdravlje ljudi i sigurnost osoba, kao i na sigurnost i zdravlje na radu te radnička prava, s jedne strane, i na okoliš, osobito na potrošnju vode, zaštitu tla, onečišćenje zraka, klimatske promjene i bioraznolikost, te na zaštitu života zajednice, s druge strane.

(87)

Kad je riječ o kategorijama društvenih rizika, politike dužne pažnje u pogledu baterija trebale bi se odnositi na rizike povezane sa zaštitom ljudskih prava, uključujući zdravlje ljudi, život zajednice, uključujući one autohtonih naroda, zaštitu djece i rodnu ravnopravnost, u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima. Politike dužne pažnje u pogledu baterija trebale bi uključivati informacije o tome kako je gospodarski subjekt doprinio sprečavanju povreda ljudskih prava i o instrumentima koji su uvedeni u poslovnu strukturu tog subjekta radi borbe protiv korupcije i podmićivanja. Politikama dužne pažnje u pogledu baterija trebalo bi osigurati i ispravnu provedbu pravila iz temeljnih konvencija MOR-a kako su navedene u Prilogu I. Trostranoj deklaraciji MOR-a o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku.

(88)

Povrede ljudskih prava uobičajene su u sukobima pogođenim i visokorizičnim područjima bogatima resursima. Stoga takva područja zaslužuju posebnu pozornost u politici dužne pažnje gospodarskih subjekata u pogledu baterija. Uredba (EU) 2017/821 sadržava odredbe o indikativnom, netaksativnom i redovito ažuriranom popisu sukobima pogođenih i visokorizičnih područja. Taj je popis relevantan i za provedbu odredaba ove Uredbe o dužnoj pažnji u pogledu baterija.

(89)

Kad je riječ o kategorijama rizika za okoliš, politikama dužne pažnje u pogledu baterija trebalo bi obuhvatiti rizike za zaštitu prirodnog okoliša i biološke raznolikosti u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti, koja uključuje brigu o lokalnim zajednicama te zaštitu i razvoj tih zajednica. Politikama dužne pažnje u pogledu baterija trebalo bi obuhvatiti i rizike povezane s klimatskim promjenama, u skladu s Pariškim sporazumom (24) donesenim 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama („Pariški sporazum UN-a”), kao i rizike za okoliš obuhvaćene drugim međunarodnim konvencijama o okolišu.

(90)

Obvezama dužne pažnje u pogledu baterija koje se odnose na utvrđivanje i ublažavanje rizika za društvo i okoliš povezanih sa sirovinama koje se upotrebljavaju u izradi baterija trebalo bi se doprinijeti provedbi Rezolucije br. 4/19 UNEP-a o upravljanju mineralnim resursima, kojom se priznaje bitan doprinos sektora rudarstva ostvarenju Programa do 2030. i ciljevima održivog razvoja.

(91)

Drugi pravni akti Unije kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe trebali bi se primjenjivati na baterije u mjeri u kojoj u ovoj Uredbi ne postoje posebne odredbe istog cilja, naravi i učinka koje se mogu prilagoditi s obzirom na buduće zakonodavne izmjene. Takvi pravni akti mogli bi obuhvaćati građanskopravnu odgovornost trgovačkih društava za štetu nastalu zbog nepoštovanja zahtjevâ u pogledu dužne pažnje. Ako takvi pravni akti ne obuhvaćaju ili ne obuhvaćaju u potpunosti posljedice građanskopravne odgovornosti koje proizlaze iz obveza dužne pažnje u pogledu baterija iz ove Uredbe, trebalo bi biti moguće da ih obuhvaćaju nacionalna pravila.

(92)

Radi prilagodbe promjenama u vrijednosnom lancu baterija, među ostalim promjenama u razmjeru i prirodi relevantnih rizika za društvo i okoliš, te tehničkom i znanstvenom napretku u području baterija i kemijskih svojstava baterija, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene popisa sirovina i kategorija rizika, popisa međunarodnih instrumenata te obveza dužne pažnje u pogledu baterija.

(93)

Kako bi se utvrdila jednakovrijednost programa dužne pažnje koje su razvile vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(94)

Kako bi se omogućila pravilna, dobra i dosljedna evaluacija programâ dužne pažnje, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem kriterija i metodologije kojima se utvrđuje omogućuju li programi dužne pažnje gospodarskim subjektima da ispune zahtjeve u pogledu dužne pažnje iz ove Uredbe.

(95)

Usklađena pravila za gospodarenje otpadom potrebna su kako bi se osiguralo da su proizvođači i drugi gospodarski subjekti pri provedbi proširene odgovornosti proizvođača za baterije podložni istim pravilima u svim državama članicama i kako bi se osigurala visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša diljem Unije. Proširena odgovornost proizvođača može doprinijeti smanjenju ukupne uporabe resursa, posebno smanjenjem stvaranja otpadnih baterija i štetnih učinaka povezanih s gospodarenjem otpadnim baterijama. Maksimalno povećanje odvojenog skupljanja otpadnih baterija i osiguravanje toga da se sve skupljene otpadne baterije recikliraju u procesima kojima se ostvaruje zajednička minimalna učinkovitost recikliranja potrebni su kako bi se postigle visoke razine oporabe materijala. U svojoj je evaluaciji Direktive 2006/66/EZ Komisija utvrdila da su jedan od nedostataka te direktive nedovoljno detaljne odredbe, što dovodi do neujednačene provedbe i stvaranja znatnih prepreka funkcioniranju tržištâ recikliranja i neoptimalnih razina recikliranja. U skladu s tim, detaljnijim i usklađenijim pravilima izbjegla bi se narušavanja tržišta za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija i osigurala ujednačena provedba zahtjevâ u cijeloj Uniji. To bi dovelo i do daljnjeg usklađivanja kvalitete usluga gospodarenja otpadom koje pružaju gospodarski subjekti i olakšavanja funkcioniranja tržišta sekundarnih sirovina.

(96)

Kako bi se osiguralo da se obveze na temelju ove Uredbe izvršavaju te kako bi se pratila i provjeravala usklađenost proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača s ovom Uredbom, potrebno je da države članice imenuju jedno nadležno tijelo ili više njih.

(97)

Ova se Uredba nadovezuje na pravila o gospodarenju otpadom i opća načela utvrđena u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25), koja bi se trebala prilagoditi kako bi odražavala posebnu prirodu otpadnih baterija. Da bi se skupljanje otpadnih baterija organiziralo na najdjelotvorniji mogući način, važno je da se to učini i u blizini mjesta gdje se baterije prodaju i u blizini krajnjih korisnika. Otpadne baterije trebale bi se skupljati odvojeno od ostalih tokova otpada, kao što su metali, papir i karton, staklo, plastika, drvo, tekstil i biootpad. Usto bi se otpadne baterije trebale moći skupljati i zajedno s otpadnom električnom i elektroničkom opremom i s otpadnim vozilima u okviru nacionalnih sustava skupljanja uspostavljenih na temelju Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26) i Direktive 2000/53/EZ. Iako se u Direktivi 2006/66/EZ utvrđuju posebna pravila za baterije, postoji potreba za koherentnim i komplementarnim pristupom, pri čemu bi se nadovezalo na postojeće strukture za gospodarenje otpadom i dodatno ih se uskladilo. U skladu s tim i kako bi se djelotvorno provela proširena odgovornost proizvođača u vezi s gospodarenjem otpadom, obveze bi se trebale utvrditi u odnosu na državu članicu u kojoj se baterije prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu.

(98)

Kako bi se pratilo ispunjenje obveza proizvođača u pogledu obrade otpada baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice, potrebno je u svakoj državi članici uspostaviti registar kojim bi upravljalo nadležno tijelo. Informacije u registru trebale bi biti dostupne onim subjektima koji imaju ulogu u praćenju usklađenosti s proširenom odgovornošću proizvođača i njezinoj provedbi. Taj registar trebao bi moći biti jednak nacionalnom registru uspostavljenom na temelju Direktive 2006/66/EZ. Od proizvođača bi se trebalo zahtijevati da se upišu u registar kako bi dostavili potrebne informacije koje će nadležnim tijelima omogućiti da prate ispunjenje obveza proizvođača. Zahtjeve u pogledu registracije trebalo bi pojednostaviti u cijeloj Uniji.

(99)

U slučaju organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima upravlja država, s obzirom na to da ne postoji ovlaštenje zastupanog proizvođača, ne primjenjuju se zahtjevi predviđeni u ovoj Uredbi koji se odnose na takva ovlaštenja.

(100)

S obzirom na načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je za proizvođače uvesti obveze u pogledu gospodarenja otpadnim baterijama. U tom bi kontekstu trebalo podrazumijevati da proizvođači uključuju svakog izrađivača, uvoznika ili distributera koji, bez obzira na metodu prodaje kojom se služi, među ostalim putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (27), isporučuje bateriju prvi put radi distribucije ili uporabe, među ostalim kad je ugrađena u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, na državnom području određene države članice na komercijalnoj osnovi.

(101)

Proizvođači bi trebali imati proširenu odgovornost proizvođača za gospodarenje svojim baterijama u završnoj fazi životnog ciklusa. U skladu s tim, trebali bi financirati troškove skupljanja, obrade i recikliranja svih skupljenih baterija, provedbe istraživanja sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada, izvješćivanja o baterijama i otpadnim baterijama te davanja informacija krajnjim korisnicima i subjektima za gospodarenje otpadom o baterijama i primjerenoj ponovnoj uporabi i gospodarenju otpadnim baterijama. Novim pravilima o proširenoj odgovornosti proizvođača na temelju ove Uredbe nastoji se osigurati visoka razina zaštite okoliša i zdravlja u Uniji tako što će se maksimalno povećati odvojeno skupljanje otpadnih baterija i osigurati da se sve skupljene baterije recikliraju u okviru procesa kojima se postižu visoke stope učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala s obzirom na tehnički i znanstveni napredak. Obveze povezane s proširenom odgovornošću proizvođača trebale bi se primjenjivati na sve oblike isporuke, uključujući prodaju na daljinu. Proizvođači bi trebali moći skupno ispunjavati te obveze putem organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, koje u njihovo ime na sebe preuzimaju odgovornost. Proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi podlijegati ovlaštenju i trebali bi dokazati da imaju financijska sredstva za pokrivanje troškova koji proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača. Pri utvrđivanju administrativnih i postupovnih pravila o ovlaštenju proizvođača, kad je riječ o pojedinačnoj usklađenosti, i ovlaštenju organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, kad je riječ o kolektivnoj usklađenosti, države članice trebale bi moći razlikovati postupke za pojedinačne proizvođače i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kako bi se ograničilo administrativno opterećenje pojedinačnih proizvođača. U tom bi kontekstu dozvole izdane u skladu s Direktivom 2008/98/EZ trebalo moći smatrati ovlaštenjem za potrebe ove Uredbe. Ako je to potrebno da bi se izbjeglo narušavanje unutarnjeg tržišta i radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za modulaciju financijskih doprinosa koji se isplaćuju organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Subjekti za gospodarenje otpadom koji obavljaju skupljanje i obradu u skladu s ovom Uredbom trebali bi podlijegati postupku odabira proizvođača relevantnih baterija ili organizacija za odgovornost proizvođača koje djeluju u njihovo ime, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ. Ako se postupci gospodarenja otpadom odvijaju u državi članici koja nije ona u kojoj je baterija prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu, proizvođači bi trebali pokriti troškove subjekata za gospodarenje otpadom u državi članici u kojoj se odvijaju postupci gospodarenja otpadom. U raspravi o mogućim prijedlozima zakonodavnih akata Unije o otpadnim vozilima i otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi trebalo bi razmotriti uspostavu, među relevantnim akterima, prekograničnog mehanizma proširene odgovornosti proizvođača za otpadne baterije, uključujući one ugrađene u vozila ili uređaje. Nadalje, trebalo bi razmotriti donošenje drugih mjera, kao što su alati za upravljanje informacijama i provjeru, uključujući, prema potrebi, ovlaštene zastupnike za proširenu odgovornost proizvođača, subjekte za gospodarenje otpadom, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, digitalne putovnice za proizvode i registre proizvođača te nacionalne sustave registracije vozila kada se obuhvaćaju baterije za električna vozila.

(102)

Proširena odgovornost proizvođača trebala bi se primjenjivati i na gospodarske subjekte koji na tržište stavljaju bateriju koja je rezultat postupaka pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene ili ponovne izrade. Stoga gospodarski subjekt koji je prvotno bateriju stavio na tržište ne bi trebao snositi dodatne troškove koji bi mogli nastati zbog gospodarenja otpadom uslijed naknadnog vijeka trajanja te baterije. Gospodarski subjekti koji podliježu proširenoj odgovornosti proizvođača trebali bi moći uspostaviti mehanizam podjele troškova na temelju raspodjele stvarnih troškova gospodarenja otpadom.

(103)

Ova je Uredba lex specialis u odnosu na Direktivu 2008/98/EZ za minimalne zahtjeve u pogledu proširene odgovornosti proizvođača koji se odnose na ciljeve skupljanja i recikliranja, preuzimanje od strane distributera i prenamjenu. Od država članica trebalo bi zahtijevati da utvrde proširenu odgovornost proizvođača predviđenu ovom Uredbom, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ i nacionalnim pravom kojim se prenosi ta direktiva. Nadalje, ako se ovom Uredbom ne predviđa potpuna usklađenost u poglavlju VIII., države članice trebale bi moći predvidjeti dodatne mjere o tim određenim temama, pod uvjetom da je takva dodatna regulacija u skladu s Direktivom 2008/98/EZ te s nacionalnim pravom kojim se prenosi ta direktiva i ovom Uredbom.

(104)

Ovom bi se Uredbom trebalo utvrditi kako se obveze u pogledu sljedivosti trgovaca utvrđene u Uredbi (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (28) trebaju primjenjivati na internetske platforme kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima koji nude baterije, uključujući baterije ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, i na potrošače koji se nalaze u Uniji u vezi s registrima proizvođača uspostavljenima na temelju ove Uredbe. Za potrebe ove Uredbe svaki proizvođač koji nudi baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, putem ugovora na daljinu izravno potrošačima koji se nalaze u državi članici, bez obzira na to ima li poslovni nastan u državi članici ili trećoj zemlji, trebao bi se smatrati trgovcem kako je definiran u Uredbi (EU) 2022/2065. Na temelju te uredbe pružatelji internetskih platformi, obuhvaćeni područjem primjene njezina poglavlja III. odjeljka 4., kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima trebali bi od tih proizvođača dobiti informacije o registru proizvođača u koji su upisani, kao i njihov registracijski broj i samocertifikaciju kojom se obvezuju na ispunjavanje zahtjeva u pogledu proširene odgovornosti proizvođača utvrđenih u ovoj Uredbi. Provedba pravila o sljedivosti trgovaca za prodaju baterija na internetu podliježe pravilima provedbe utvrđenima u Uredbi (EU) 2022/2065.

(105)

Kako bi se osiguralo visokokvalitetno recikliranje u lancu opskrbe baterijama, potaknula uporaba kvalitetnih sekundarnih sirovina i zaštitio okoliš, stope skupljanja i recikliranja otpadnih baterija trebale bi biti visoke. Skupljanje otpadnih baterija temeljan je i ključan korak u oporabi vrijednih materijala prisutnih u baterijama putem njihova recikliranja te u zadržavanju lanca opskrbe baterijama u Uniji, čime se potiče strateška autonomija Unije u tom sektoru. Takvim se recikliranjem olakšava pristup oporabljenim materijalima koji se mogu upotrebljavati za izradu novih proizvoda.

(106)

Proizvođači bi trebali biti odgovorni za financiranje i organiziranje odvojenog skupljanja otpadnih baterija. To bi trebali učiniti uspostavom mreže za preuzimanje i skupljanje te povezanih informativnih kampanja koje obuhvaćaju čitavo državno područje svake države članice. Takve mreže trebale bi biti blizu krajnjim korisnicima i ne bi trebale biti usmjerene samo na baterije u pogledu kojih i područja u kojima je skupljanje otpadnih baterija isplativo. Mreža za skupljanje trebala bi uključivati distributere, ovlaštena postrojenja za obradu otpadne električne i elektroničke opreme te otpadnih vozila i reciklažna dvorišta te, na dobrovoljnoj osnovi, druge aktere kao što su javna tijela i škole. Kako bi se provjerila i poboljšala djelotvornost mreže za skupljanje i povezanih informativnih kampanja, trebalo bi provoditi redovita istraživanja sastava barem na razini NUTS 2, kako je predviđeno u Uredbi (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (29), za miješani komunalni otpad i skupljenu otpadnu električnu i elektroničku opremu kako bi se utvrdila količina otpadnih prijenosnih baterija u njima.

(107)

Otpadne baterije trebale bi se moći skupljati zajedno s otpadnom električnom i elektroničkom opremom u okviru nacionalnih sustava skupljanja uspostavljenih na temelju Direktive 2012/19/EU i zajedno s otpadnim vozilima u skladu s Direktivom 2000/53/EZ. U takvim bi slučajevima, kao obvezni minimalni zahtjev obrade, baterije trebalo ukloniti iz skupljenih otpadnih uređaja i otpadnih vozila. Nakon njihova uklanjanja iz skupljenih otpadnih uređaja i otpadnih vozila baterije bi trebale podlijegati zahtjevima iz ove Uredbe. Takve bi otpadne baterije osobito trebalo uračunavati u postizanje cilja skupljanja za tu kategoriju baterije te bi one trebale podlijegati zahtjevima u pogledu obrade i recikliranja utvrđenima u ovoj Uredbi.

(108)

S obzirom na učinak na okoliš i gubitak materijala kad se otpadne baterije ne skupljaju odvojeno i, posljedično, kad se ne obrađuju na način prihvatljiv za okoliš, cilj skupljanja za otpadne prijenosne baterije utvrđen na temelju Direktive 2006/66/EZ trebao bi se i dalje primjenjivati i trebalo bi ga postupno povećavati. S obzirom na trenutačno povećanje prodaje baterija za laka prijevozna sredstva i činjenicu da imaju dulji životni vijek od prijenosnih baterija, primjereno je utvrditi poseban cilj skupljanja za otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, odvojen od cilja skupljanja koji se primjenjuje na otpadne prijenosne baterije. Zbog očekivanog razvoja tržišta baterija za laka prijevozna sredstva i prijenosnih baterija te povećanja njihova procijenjenog životnog vijeka, trebala bi se preispitati metodologija za izračun i provjeru ciljeva skupljanja kako bi se bolje utvrdila stvarna količina otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva i otpadnih prijenosnih baterija dostupnih za skupljanje. Stoga bi Komisiji trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu odgovarajuće izmjene takve metodologije i izmjene ciljeva skupljanja. Od ključne je važnosti da se u usporedbi s postojećom metodologijom u novoj metodologiji za baterije dostupne za skupljanje zadrži ili poveća razina ambicije u pogledu okoliša u vezi sa skupljanjem otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva i otpadnih prijenosnih baterija. Na temelju studije Zajedničkog istraživačkog centra o alternativnim ciljevima skupljanja otpadnih prijenosnih baterija i baterija za laka prijevozna sredstva procjenjuje se da će cilj skupljanja otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva od 51 % do 31. prosinca 2028. i od 61 % do 31. prosinca 2031., izračunan na temelju količina baterija za laka prijevozna sredstva stavljenih na raspolaganje na tržištu u državi članici, odgovarati cilju skupljanja otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva od 79 % do 31. prosinca 2028. i 85 % do 31. prosinca 2031., izračunanom na temelju količina baterija za laka prijevozna sredstva dostupnih za skupljanje u državi članici. Trebalo bi preispitati ciljeve skupljanja otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva. Takvim preispitivanjem trebalo bi moći obuhvatiti i mogućnost dodavanja dviju potkategorija prijenosnih baterija: punjivih i nepunjivih, sa zasebnim stopama skupljanja. Komisija bi trebala pripremiti izvješće koje bi se priložilo tim preispitivanjima.

(109)

Kako bi se maksimalno povećalo skupljanje i smanjili sigurnosni rizici, Komisija bi trebala procijeniti izvedivost i moguće koristi uspostavljanja sustava povrata pologa za baterije, osobito za prijenosne baterije za opću uporabu. U toj bi procjeni trebalo uzeti u obzir nacionalne i na razini Unije usklađene sustave povrata pologa.

(110)

Stopa skupljanja otpadnih prijenosnih baterija i dalje bi se trebala izračunavati na temelju prosječne godišnje prodaje u prethodnim godinama kako bi ciljevi bili razmjerni razini potrošnje baterija u određenoj državi članici. Kako bi se najbolje odrazile promjene u sastavu u kategoriji prijenosnih baterija, kao i u životnom vijeku i obrascima potrošnje baterija, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene metodologije za izračun i provjeru stope skupljanja za otpadne prijenosne baterije, kao i za otpadne baterije za laka prijevozna sredstva.

(111)

Obveza država članica da donesu mjere koje se odnose na postizanje ciljeva skupljanja otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva od strane proizvođača i, ako su imenovane, organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, odražava opće načelo da države članice trebaju osigurati djelotvornost prava Unije.

(112)

Trebalo bi skupljati sve otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila. U tu bi se svrhu od proizvođača baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila trebalo zahtijevati da od krajnjih korisnika besplatno prihvaćaju i preuzimaju sve otpadne baterije njihove pripadajuće kategorije. Trebalo bi utvrditi detaljne obveze izvješćivanja za sve proizvođače, subjekte za gospodarenje otpadom i posjednike otpada koji sudjeluju u skupljanju otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila.

(113)

S obzirom na hijerarhiju otpada kako je utvrđena u Direktivi 2008/98/EZ, čiji su prioriteti sprečavanje, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje, te u skladu s Direktivom 2008/98/EZ i Direktivom Vijeća 1999/31/EZ (30), skupljene otpadne baterije ne bi se smjelo zbrinjavati niti bi one smjele biti predmet postupka oporabe energije.

(114)

Svako postrojenje s dozvolom koje provodi obradu baterija trebalo bi ispunjavati minimalne zahtjeve kako bi se spriječili štetni učinci na okoliš i zdravlje ljudi te kako bi se omogućila visoka razina oporabe materijala koji su prisutni u baterijama. Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (31) uređuje se niz industrijskih aktivnosti koje su uključene u obradu otpadnih baterija, u pogledu kojih se predviđaju posebni zahtjevi za odobravanje i kontrole koji odražavaju najbolje raspoložive tehnike. Za industrijske aktivnosti povezane s obradom i recikliranjem baterija koje nisu obuhvaćene Direktivom 2010/75/EU subjekti bi u svakom slučaju trebali biti obvezni primjenjivati najbolje raspoložive tehnike, definirane u članku 3. točki 10. te direktive, i posebne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Komisija bi, prema potrebi, trebala prilagoditi zahtjeve iz ove Uredbe povezane s obradom i recikliranjem baterija s obzirom na znanstveni i tehnički napredak te nove tehnologije u području gospodarenja otpadom. Stoga bi Komisiji trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene tih zahtjeva.

(115)

Trebali bi se utvrditi ciljevi za učinkovitost procesâ recikliranja i oporabe materijala kako bi se osigurala visokokvalitetna oporaba materijala za industriju baterija te pritom osigurala jasna i zajednička pravila za subjekte za recikliranje i izbjegli narušavanje tržišnog natjecanja ili druge prepreke nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina iz otpadnih baterija. Trebalo bi utvrditi ciljeve za učinkovitost recikliranja, kao mjeru ukupne količine recikliranih materijala, za olovno-kiselinske baterije, nikal-kadmijske baterije, baterije na bazi litija i druge baterije. Također bi trebalo utvrditi ciljeve za oporabu materijala za kobalt, olovo, litij i nikal kako bi se postigla visoka stopa oporabe materijala u čitavoj Uniji. Pravila o izračunu i izvješćivanju o učinkovitosti recikliranja utvrđena u Uredbi Komisije (EU) br. 493/2012 (32) i dalje bi se trebala primjenjivati. Kako bi se osigurali točnost i pouzdanost izračuna i provjera učinkovitosti recikliranja i stopa oporabe materijala te kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun i provjeru učinkovitosti recikliranja i stopa oporabe materijala u procesima recikliranja za baterije te utvrđivanjem formata dokumentacije o učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala za otpadne baterije i o odredištu i prinosu konačnih izlaznih frakcija u skladu s dijelom A Priloga XII. Komisija bi trebala i preispitati Uredbu (EU) br. 493/2012 kako bi se u njoj na odgovarajući način uvažili tehnološki razvoj i promjene u industrijskim procesima oporabe, kako bi se proširilo njezino područje primjene tako da se obuhvate postojeći i novi ciljevi i kako bi se pružili alati za karakterizaciju poluproizvoda. Postrojenja za obradu trebalo bi potaknuti da uvedu certificirane sustave upravljanja okolišem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (33).

(116)

Obrada otpadnih baterija izvan države članice u kojoj je skupljen otpad ili izvan Unije trebala bi biti moguća samo ako je pošiljka otpadnih baterija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (34) i Uredbom Komisije (EZ) br. 1418/2007 (35) i ako obrada ispunjava zahtjeve primjenjive na tu vrstu otpada, u skladu s njegovim razvrstavanjem u Odluci Komisije 2000/532/EZ (36). Tu bi odluku trebalo revidirati kako bi se uzele u obzir sva kemijska svojstva baterija, osobito kodovi za otpadne baterije na bazi litija, kako bi se omogućilo pravilno razvrstavanje takvih otpadnih baterija i izvješćivanje o njima. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje moguće razvrstavanje otpadnih baterija kao opasnog otpada na temelju Direktive 2008/98/EZ. Ako se takva obrada odvija izvan Unije, da bi se moglo uračunati u učinkovitost i ciljeve recikliranja, subjekt za gospodarenje otpadom u čije se ime ona izvršava trebao bi biti obvezan o toj obradi izvijestiti nadležno tijelo države članice u kojoj su te otpadne baterije skupljene i dokazati da se obrada odvila u uvjetima koji su jednakovrijedni onima u okviru ove Uredbe te u skladu s drugim pravom Unije o zdravlju ljudi i zaštiti okoliša. Kako bi se mogli utvrditi zahtjevi koji su potrebni da bi se takva obrada smatrala jednakovrijednom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem detaljnih pravila koja sadržavaju kriterije za procjenu jednakovrijednih uvjeta.

(117)

U slučaju izvoza otpadnih baterija iz Unije radi pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu ili recikliranja, nadležna tijela država članica trebala bi se koristiti ovlastima iz Uredbe (EZ) br. 1013/2006 kako bi zahtijevala dokaznu dokumentaciju za utvrđivanje usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe.

(118)

Industrijske baterije i baterije za električna vozila koje više nisu prikladne za izvornu namjenu za koju su izrađene trebale bi se moći upotrebljavati u drukčiju svrhu kao stacionarne baterije za skladištenje energije. Budući da se stvara tržište za rabljene industrijske baterije i rabljene baterije za električna vozila te kako bi se poduprla praktična primjena hijerarhije otpada, trebalo bi utvrditi posebna pravila kako bi se omogućila odgovorna prenamjena rabljenih baterija, uzimajući pritom u obzir načelo opreznosti i osiguravajući sigurnost uporabe za krajnje korisnike. Svaka takva rabljena baterija trebala bi se podvrgnuti procjeni stanja starosti i dostupnog kapaciteta kako bi se utvrdila njezina primjerenost za uporabu različitu od izvorne namjene. Baterije za koje se utvrdi da su prikladne za uporabu različitu od izvorne namjene u idealnom bi slučaju trebalo prenamijeniti. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu zahtjeva koje bi otpadne industrijske baterije, otpadne baterije za laka prijevozna sredstva ili otpadne baterije za električna vozila trebale ispunjavati kako više ne bi bile otpad, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(119)

Proizvođači i distributeri trebali bi aktivno sudjelovati u pružanju informacija krajnjim korisnicima o obveznom odvojenom skupljanju otpadnih baterija i dostupnosti sustavâ skupljanja. Također bi trebali obavijestiti krajnje korisnike o važnoj ulozi koju krajnji korisnici imaju u osiguravanju okolišno optimalnoga gospodarenja otpadnim baterijama. Proizvođači i distributeri trebali bi se koristiti modernom informacijskom tehnologijom za potrebe priopćivanja informacija svim krajnjim korisnicima, kao i izvješćivanja o baterijama. Informacije bi se trebale pružati klasičnim načinima kao što je oglašavanje na otvorenom, na plakatima, putem kampanja na društvenim mrežama ili inovativnijim načinima kao što je elektronički pristup internetskim stranicama s pomoću QR koda na bateriji. Takve informacije trebale bi biti dostupne osobama s invaliditetom u skladu s Direktivom (EU) 2019/882.

(120)

Kako bi se omogućila provjera ispunjenja obveza u pogledu skupljanja i obrade otpadnih baterija i djelotvornosti tih obveza, potrebno je da subjekti o tome izvješćuju nadležna tijela. Proizvođači baterija i drugi subjekti za gospodarenje otpadom koji skupljaju otpadne baterije trebali bi podnositi izvješće za svaku kalendarsku godinu, ako je to primjenjivo, s podacima o prodanim baterijama i skupljenim otpadnim baterijama. Kad je riječ o obradi, obveze izvješćivanja trebalo bi uvesti za subjekte za gospodarenje otpadom odnosno subjekte za recikliranje.

(121)

Države članice trebale bi za svaku kalendarsku godinu Komisiji dostavljati informacije o količini baterija koje su isporučene na njihovu državnom području i količini skupljenih otpadnih baterija, prema kategoriji i kemijskim svojstvima. Kad je riječ o otpadnim prijenosnim baterijama i otpadnim baterijama za laka prijevozna sredstva, podaci bi se trebali podnositi zasebno, čime bi se omogućila prilagodba odgovarajućih ciljeva skupljanja, imajući u vidu tržišni udio takvih baterija te njihovu posebnu namjenu i značajke. Takve bi informacije trebalo dostavljati elektronički te bi im trebalo priložiti izvješće o provjeri kvalitete. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za izvješćivanje Komisije o tim podacima i informacijama, kao i za metode provjere, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(122)

Države članice trebale bi za svaku kalendarsku godinu Komisiju izvješćivati o postignutim stopama učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala, uzimajući u obzir sve pojedinačne korake procesa recikliranja i izlazne frakcije.

(123)

Kako bi se za sve dionike povećala transparentnost duž opskrbnih i vrijednosnih lanaca, potrebno je uspostaviti putovnicu za baterije kojom se u najvećoj mogućoj mjeri osigurava razmjena informacija, omogućuje praćenje i slijeđenje baterija te pružaju informacije o intenzitetu emisija ugljika iz njihovih procesa izrade, kao i o podrijetlu upotrijebljenih materijala i činjenici je li upotrijebljen obnovljivi materijal poput materijala proizvedenog iz lignina radi zamjene grafita, o sastavu baterija, uključujući sirovine i opasne kemikalije, o postupcima i mogućnostima popravka, prenamjene i rastavljanja te o procesima obrade, recikliranja i oporabe kojima bi se baterije mogle podvrgnuti na kraju životnog vijeka. Putovnicom za baterije trebalo bi javnosti pružiti informacije o baterijama koje se stavljaju na tržište i njihovim zahtjevima u pogledu održivosti. Njome bi se izrađivačima koji se bave ponovnom izradom, subjektima za prenamjenu i subjektima za recikliranje trebale pružiti ažurirane informacije o rukovanju baterijama, a određenim akterima prilagođene informacije kao što su informacije o stanju starosti baterija. Putovnicom za baterije trebalo bi biti moguće pružiti potporu tijelima za nadzor tržišta u provedbi njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, ali njome ne bi trebalo zamijeniti ni izmijeniti odgovornosti tijela za nadzor tržišta, koja bi, u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020, trebala provjeravati informacije navedene u putovnicama za baterije.

(124)

Određene informacije u putovnici za baterije ne bi trebale biti javne, kao što su osjetljive poslovne informacije kojima bi samo ograničen broj osoba s legitimnim interesom trebao imati pristup. To se odnosi na informacije o rastavljanju, među ostalim o sigurnosti, i detaljne informacije o sastavu baterije, koje su ključne za servisere, izrađivače koji se bave ponovnom izradom, subjekte za prenamjenu i subjekte za recikliranje. Također se odnosi na informacije o pojedinačnim baterijama, koje su ključne onima koji su kupili bateriju ili stranama koje djeluju u njihovo ime kako bi bateriju stavili na raspolaganje neovisnim energetskim agregatorima ili sudionicima na energetskom tržištu, proveli evaluaciju njezine preostale vrijednosti ili preostalog životnog vijeka za daljnju uporabu i olakšali pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu, prenamjenu ili ponovnu izradu baterije. Rezultati izvješća o ispitivanjima trebali bi biti dostupni samo prijavljenim tijelima, tijelima za nadzor tržišta i Komisiji.

(125)

Putovnicom za baterije trebalo bi omogućiti gospodarskim subjektima da na učinkovitiji način prikupljaju i ponovno upotrebljavaju informacije i podatke o pojedinačnim baterijama stavljenima na tržište te da u svojim aktivnostima planiranja donose utemeljenije odluke. Nakon što se baterija stavi na tržište, u određenim bi slučajevima moglo biti praktičnije da druga pravna osoba, kao što je izrađivač vozila, ažurira informacije u putovnici. Stoga bi gospodarskom subjektu koji bateriju stavlja na tržište trebalo dopustiti da u pisanom obliku ovlasti bilo koji drugi subjekt da djeluje u njegovo ime. Za usklađenost s odredbama o putovnici za baterije trebao bi biti odgovoran gospodarski subjekt koji bateriju stavlja na tržište. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za uvođenje putovnice za baterije Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(126)

Kako bi se osiguralo da je putovnica za baterije fleksibilna, dinamična i zasnovana na tržištu te da se razvija u skladu s poslovnim modelima, tržištima i inovacijama, trebala bi se temeljiti na decentraliziranom podatkovnom sustavu koji uspostavljaju i održavaju gospodarski subjekti. Kako bi se osiguralo djelotvorno uvođenje putovnice za baterije, tehnički dizajn, zahtjevi u pogledu podataka i funkcioniranje putovnice za baterije trebali bi biti u skladu sa skupom ključnih tehničkih zahtjeva. Takve bi zahtjeve trebalo razviti usporedno s onima za digitalne putovnice za proizvode koje se zahtijevaju drugim pravom Unije o ekološkom dizajnu održivih proizvoda. Trebalo bi utvrditi tehničke specifikacije, u pogledu kojih bi trebalo uvažiti načela Komisijina Instrumenta za povezivanje Europe za mrežu eDelivery, kako bi se osigurala djelotvorna provedba tih ključnih zahtjeva, u obliku usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije ili, kao rezervna opcija, u obliku zajedničkih specifikacija koje je donijela Komisija. Tehničkim dizajnom trebalo bi osigurati da putovnica za baterije sadržava podatke na siguran način, kojim se poštuju pravila o privatnosti.

(127)

Uredbom (EU) 2019/1020 utvrđuju se opća pravila o nadzoru tržišta i kontroli proizvoda koji se stavljaju na tržište Unije ili koji ulaze na tržište Unije iz trećih zemalja. Kako bi se osiguralo da baterije koje imaju koristi od slobodnog kretanja robe ispunjavaju zahtjeve kojima se pruža visoka razina zaštite javnih interesa kao što su zdravlje ljudi, sigurnost osoba, zaštita imovine i okoliš te kako bi se osigurala potpuna provedivost obveza, posebno onih koje se odnose na politike dužne pažnje u pogledu baterija, na temelju ove Uredbe, Uredba (EU) 2019/1020 trebala bi se primjenjivati i na baterije i gospodarske subjekte obuhvaćene ovom Uredbom. Stoga bi Prilog I. Uredbi (EU) 2019/1020 trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(128)

Uredbom (EU) 2019/1020 od tijela za nadzor tržišta zahtijeva se da provode odgovarajuće provjere značajki proizvoda u prikladnim razmjerima. Njome se Komisiji dodjeljuju ovlasti za donošenje provedbenih akata radi utvrđivanja jedinstvenih uvjeta za provjere, kriterija za određivanje učestalosti provjera i količine uzoraka koje treba provjeriti u vezi s određenim proizvodima ili kategorijama proizvoda. Ta dodjela ovlasti primjenjuje se i na baterije obuhvaćene ovom Uredbom ako su ispunjeni uvjeti navedeni u Uredbi (EU) 2019/1020.

(129)

Uredbom (EU) 2019/1020 uvedeni su novi instrumenti za poboljšanje usklađenosti i nadzora tržišta, koji su relevantni i za baterije. Njome se Komisiji omogućuje da odredi javni objekt države članice za ispitivanje kao objekt Unije za ispitivanje za posebne kategorije proizvoda ili za posebne rizike povezane s određenom kategorijom proizvoda. Komisija baterije obuhvaćene ovom Uredbom treba uključiti u svoj sljedeći poziv na iskaz interesa za određivanje objekata Unije za ispitivanje na temelju Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1267 (37). Uredbom (EU) 2019/1020 predviđa se i da tijela za nadzor tržišta mogu provoditi zajedničke aktivnosti s organizacijama koje predstavljaju gospodarske subjekte ili krajnje korisnike u cilju promicanja usklađenosti, utvrđivanja neusklađenosti, podizanja razine svijesti i pružanja smjernica u vezi s određenim kategorijama proizvoda. Tu bi mogućnost trebalo predvidjeti i u vezi sa zahtjevima iz ove Uredbe. U tom kontekstu države članice ili tijela za nadzor tržišta mogli bi istražiti mogućnost uspostave centara kompetencija za baterije.

(130)

Baterije bi trebalo staviti na tržište samo ako ne predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, sigurnost osoba, imovinu ni okoliš kad se skladište i upotrebljavaju u svrhu za koju su namijenjene ili u uvjetima uporabe koji se mogu u razumnoj mjeri predvidjeti, to jest kad bi takvi uvjeti uporabe mogli proizlaziti iz zakonitog i lako predvidljivog ljudskog ponašanja.

(131)

Trebao bi postojati postupak u okviru kojeg bi se zainteresirane strane obavijestile o mjerama koje se namjeravaju poduzeti u odnosu na baterije koje predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, sigurnost osoba, imovinu ili okoliš. Takav bi postupak trebao i tijelima za nadzor tržišta u državama članicama omogućiti da u suradnji s relevantnim gospodarskim subjektima djeluju u ranoj fazi u odnosu na takve baterije. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se utvrdilo jesu li nacionalne mjere u pogledu neusklađenih baterija opravdane.

(132)

Tijelima za nadzor tržišta trebalo bi omogućiti da od gospodarskog subjekta zahtijevaju da poduzme korektivne mjere ako zaključe da baterija nije usklađena sa zahtjevima iz ove Uredbe ili da je gospodarski subjekt prekršio pravila o stavljanju baterije na tržište ili na raspolaganje na tržištu ili pravila o održivosti, sigurnosti, označivanju, informacijama ili dužnoj pažnji u lancu opskrbe.

(133)

Javna nabava važan je sektor kad je riječ o smanjenju učinaka ljudskih aktivnosti na okoliš i poticanju preusmjeravanja tržišta prema održivijim proizvodima. Javni naručitelji, kako su definirani u direktivama 2014/24/EU (38) i 2014/25/EU (39) Europskog parlamenta i Vijeća, i naručitelji, kako su definirani u Direktivi 2014/25/EU, trebali bi pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije uzimati u obzir učinke na okoliš i trebali bi osigurati djelotvornu usklađenost gospodarskih subjekata s društvenim i okolišnim zahtjevima kako bi se promicalo i stimuliralo tržište za čistu i energetski učinkovitu mobilnost i skladištenje energije te tako doprinijelo ciljevima politika Unije u području okoliša, klime i energije.

(134)

Pri donošenju delegiranih akata na temelju ove Uredbe posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona sa stručnjacima, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (40) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(135)

Provedbene ovlasti koje se ovom Uredbom dodjeljuju Komisiji i koje nisu povezane s utvrđivanjem opravdanosti mjera koje poduzimaju države članice u pogledu neusklađenih baterija trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (41).

(136)

Za donošenje provedbenog akta u slučajevima u kojima Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne ispunjava zahtjeve za svoju prijavu trebalo bi primjenjivati savjetodavni postupak kako bi se od tijela koje provodi prijavljivanje zatražilo da poduzme potrebne korektivne mjere, uključujući povlačenje prijave ako je to potrebno.

(137)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju i u kojima se utvrđuje opravdanost nacionalne mjere poduzete u pogledu usklađene baterije koja predstavlja rizik kada, u opravdanim slučajevima povezanima sa zaštitom zdravlja ljudi ili sigurnošću osoba, ili zaštitom imovine ili okolišem, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(138)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i osigurati provedbu tih pravila. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Pri izricanju sankcija važno je u obzir uzeti prirodu, težinu, opseg, namjernu prirodu i ponavljanje kršenja te razinu suradnje fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom s nadležnim tijelom. Izricanje sankcija treba biti usklađeno s pravom Unije i nacionalnim pravom, među ostalim s primjenjivim postupovnim jamstvima i načelima Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(139)

S obzirom na potrebu da se osigura visoka razina zaštite okoliša i potrebu da se u obzir uzmu nova kretanja na temelju znanstvenih činjenica, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti izvješće o primjeni ove Uredbe i njezinu učinku na okoliš i na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Komisija bi u to izvješće trebala uključiti evaluaciju odredaba o kriterijima održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija, mjere za gospodarenje otpadnim baterijama i zahtjeve u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe. Izvješću bi prema potrebi trebalo priložiti prijedlog izmjene odgovarajućih odredaba ove Uredbe.

(140)

Gospodarskim subjektima potrebno je osigurati dovoljno vremena da ispune svoje obveze na temelju ove Uredbe, a državama članicama da uspostave administrativnu infrastrukturu potrebnu za njezinu primjenu. Stoga bi početak primjene ove Uredbe trebalo odgoditi do datuma koji se smatra razumnim rokom za dovršetak tih priprema.

(141)

Kako bi se državama članicama omogućilo da prilagode registar proizvođača uspostavljen na temelju Direktive 2006/66/EZ i da poduzmu potrebne administrativne mjere za organizaciju postupaka ovlaštenja koje provode nadležna tijela, a da se pritom održi kontinuitet za gospodarske subjekte, Direktivu 2006/66/EZ trebalo bi staviti izvan snage s učinkom od 18. kolovoza 2025. Obveze na temelju te direktive koje su povezane s praćenjem i izvješćivanjem o stopi skupljanja prijenosnih baterija trebale bi ostati na snazi do 31. prosinca 2023., a povezane obveze za prijenos podataka Komisiji trebale bi ostati na snazi do 30. lipnja 2025., dok bi obveze na temelju te direktive koje su povezane s praćenjem i izvješćivanjem o učinkovitosti recikliranja u procesima recikliranja trebale ostati na snazi do 31. prosinca 2025., a povezane obveze za prijenos podataka Komisiji trebale bi ostati na snazi do 30. lipnja 2027., kako bi se osigurao kontinuitet sve dok Komisija na temelju ove Uredbe ne donese nova pravila za izračun i nove formate za izvješćivanje.

(142)

Pri provedbi ove Uredbe važno je uzeti u obzir učinke na okoliš, društvo i gospodarstvo. Nadalje, kako bi se osigurali jednaki uvjeti, važno je da se pri provedbi ove Uredbe u jednakoj mjeri uzimaju u obzir sve dostupne relevantne tehnologije, pod uvjetom da se tim tehnologijama omogućuje potpuna usklađenost baterija s bilo kojim relevantnim zahtjevom iz ove Uredbe. Usto, gospodarskim subjektima ne bi se smjelo nametati prekomjerno administrativno opterećenje, osobito malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi).

(143)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno doprinos funkcioniranju unutarnjeg tržišta te sprečavanje i smanjenje štetnih učinaka baterija i otpadnih baterija kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi, sigurnosti osoba, imovine i okoliša, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za usklađivanjem oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija kako bi se omogućilo stavljanje baterija na tržište ili u uporabu unutar Unije. Njome se utvrđuju i minimalni zahtjevi za proširenu odgovornost proizvođača, skupljanje i obradu otpadnih baterija te za izvješćivanje.

2.   Ovom se Uredbom za gospodarske subjekte koji stavljaju baterije na tržište ili u uporabu uvode obveze dužne pažnje u pogledu baterija. Njome se utvrđuju i zahtjevi za zelenu javnu nabavu pri nabavi baterija ili proizvoda u koje su baterije ugrađene.

3.   Ova se Uredba primjenjuje na sve kategorije baterija, odnosno na prijenosne baterije, baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, baterije za laka prijevozna sredstva, baterije za električna vozila i industrijske baterije, bez obzira na njihov oblik, obujam, masu, dizajn, sastav materijala, kemijska svojstva, uporabu ili namjenu. Primjenjuje se i na baterije koje su ugrađene ili dodane u proizvode ili su posebno dizajnirane da bi se ugradile ili dodale u proizvode.

Za potrebe poglavlja II., ako se za baterije stavljene na tržište može smatrati da se ubrajaju u više od jedne kategorije, smatra se da se ubrajaju u kategoriju na koju se primjenjuju najstroži zahtjevi.

4.   Ako se baterijski članci ili baterijski moduli stavljaju na raspolaganje na tržištu za krajnju uporabu bez daljnje ugradnje ili sastavljanja u veće baterijske sklopove ili baterije, smatra se da su stavljeni na tržište kao baterije za potrebe ove Uredbe i primjenjuju se zahtjevi za najsličniju kategoriju baterija. Ako se može smatrati da se takvi baterijski članci ili baterijski moduli ubrajaju u više od jedne kategorije baterija, smatra se da se ubrajaju u kategoriju na koju se primjenjuju najstroži zahtjevi.

5.   Ova se Uredba ne primjenjuje na baterije koje su ugrađene ili su posebno dizajnirane da bi se ugradile u:

(a)

opremu povezanu sa zaštitom bitnih sigurnosnih interesa država članica, oružjem, streljivom i ratnim materijalom, uz iznimku proizvoda koji nisu namijenjeni za specifično vojne svrhe; i

(b)

opremu namijenjenu za uporabu u svemiru.

6.   Poglavlja III. i VIII. ove Uredbe ne primjenjuju se na opremu posebno projektiranu za sigurnost nuklearnih postrojenja, kako je definirano u članku 3. Direktive Vijeća 2009/71/Euratom (42).

Članak 2.

Ciljevi

Ciljevi su ove Uredbe doprinijeti učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, uz sprečavanje i smanjenje štetnih učinaka baterija na okoliš, te zaštititi okoliš i zdravlje ljudi sprečavanjem i smanjenjem štetnih učinaka proizvodnje otpadnih baterija i gospodarenja njima.

Članak 3.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„baterija” znači svaki uređaj koji opskrbljuje električnom energijom proizvedenom izravnim pretvaranjem kemijske energije, koji ima unutarnji ili vanjski sustav skladištenja i čine ga jedna ili više nepunjivih ili punjivih baterijskih članaka, modula ili sklopova, i uključuje bateriju koja je bila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi;

2.

„baterijski sklop” znači svaki skup baterijskih članaka ili modula koji su međusobno povezani ili uklopljeni unutar vanjskog kućišta tako da čine cjelovitu jedinicu koja nije namijenjena tome da je krajnji korisnik razdvaja ili otvara;

3.

„baterijski modul” znači svaki skup baterijskih članaka koji su međusobno povezani ili uklopljeni unutar vanjskog kućišta tako da su članci zaštićeni od vanjskog udara, a koji se upotrebljava samostalno ili u kombinaciji s drugim modulima;

4.

„baterijski članak” znači osnovna funkcionalna jedinica u bateriji koju čine elektrode, elektrolit, spremnik, terminali i, ako je to primjenjivo, separatori te koja sadržava aktivne materijale čijom se reakcijom stvara električna energija;

5.

„aktivni materijal” znači materijal koji kemijskom reakcijom proizvodi električnu energiju pri pražnjenju baterijskog članka ili skladišti električnu energiju kada se baterija puni;

6.

„nepunjiva baterija” znači baterija koja nije dizajnirana tako da se može električno puniti;

7.

„punjiva baterija” znači baterija koja je dizajnirana tako da se može električno puniti;

8.

„baterija s vanjskim skladištenjem” znači baterija koja je posebno dizajnirana za skladištenje svoje energije isključivo u jednom povezanom vanjskom uređaju ili više njih;

9.

„prijenosna baterija” znači baterija koja je zabrtvljena, mase 5 kg ili manje, koja nije posebno dizajnirana za industrijsku uporabu i nije ni baterija za električno vozilo ni baterija za laka prijevozna sredstva ni baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje;

10.

„prijenosna baterija za opću uporabu” znači prijenosna baterija, neovisno o tome je li punjiva, koja je posebno dizajnirana tako da bude interoperabilna i koja ima jedan od sljedećih uobičajenih formata; 4,5 volta (3R12), gumbasti članak, D, C, AA, AAA, AAAA, A23, 9 volta (PP3);

11.

„baterija za laka prijevozna sredstva” znači baterija koja je zabrtvljena, mase 25 kg ili manje, i posebno dizajnirana da pruža električnu energiju za pogon vozila na kotačima koja se mogu napajati samo električnim motorom ili kombinacijom motora i ljudske snage, uključujući homologirana vozila kategorije L u smislu Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (43), te koja nije baterija za električna vozila;

12.

„baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje” znači baterija posebno dizajnirana za napajanje pokretanja, rasvjete ili paljenja električnom energijom koja se može upotrebljavati i u pomoćne ili rezervne svrhe u vozilima, drugim prijevoznim sredstvima ili strojevima;

13.

„industrijska baterija” znači baterija koja je posebno dizajnirana za industrijsku uporabu, namijenjena za industrijsku uporabu nakon što je podvrgnuta pripremi za prenamjenu ili prenamjeni ili svaka druga baterija mase veće od 5 kg, te koja nije baterija za laka prijevozna sredstva, baterija za električna vozila ni baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje;

14.

„baterija za električno vozilo” znači baterija koja je posebno dizajnirana da pruža električnu energiju za pogon hibridnih ili električnih vozila kategorije L kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 168/2013, mase veće od 25 kg, ili baterija koja je posebno dizajnirana da pruža električnu energiju za pogon hibridnih ili električnih vozila kategorija M, N ili O kako je predviđeno Uredbom (EU) 2018/858;

15.

„sustav za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom” znači industrijska baterija s unutarnjim skladištenjem koja je posebno dizajnirana za skladištenje električne energije iz mreže i isporuku električne energije u mrežu ili za skladištenje električne energije za krajnje korisnike i isporuku električne energije krajnjim korisnicima, neovisno o tome tko upotrebljava tu bateriju i gdje;

16.

„stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje baterije na raspolaganje na tržištu Unije;

17.

„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka baterije za distribuciju ili uporabu na tržištu Unije u okviru komercijalne djelatnosti, uz naknadu ili besplatno;

18.

„stavljanje u uporabu” znači prva uporaba baterije u svrhu za koju je namijenjena u Uniji, a da nije prethodno stavljena na tržište;

19.

„model baterije” znači verzija baterije čije sve jedinice imaju iste tehničke značajke relevantne za zahtjeve ove Uredbe u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija te istu identifikacijsku oznaku modela;

20.

„baterija koja predstavlja rizik” znači baterija s potencijalnim štetnim učincima na zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovinu ili okoliš u razmjeru koji nadilazi onaj koji se smatra razumnim i prihvatljivim u odnosu na svrhu za koju je baterija namijenjena ili u uobičajenim i razumno predvidljivim uvjetima uporabe dotične baterije, uključujući trajanje uporabe i, ako je to primjenjivo, u odnosu na njezino stavljanje u uporabu te zahtjeve za instalaciju i održavanje;

21.

„ugljični otisak” znači zbroj emisija stakleničkih plinova i uklanjanja stakleničkih plinova u sustavu proizvoda, koji je izražen u obliku ekvivalenata ugljikova dioksida i temelji se na studiji okolišnog otiska proizvoda (PEF) s pomoću jedinstvene kategorije učinka klimatskih promjena;

22.

„gospodarski subjekt” znači izrađivač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer ili pružatelj usluge provođenja narudžbi ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba koja podliježe obvezama povezanima s izradom, pripremom za prenamjenu, prenamjenom ili ponovnom izradom baterija, stavljanjem baterija na raspolaganje na tržištu ili njihovim stavljanjem na tržište, među ostalim na internetu, ili stavljanjem baterija u uporabu u skladu s ovom Uredbom;

23.

„neovisni subjekt” znači fizička ili pravna osoba koja je neovisna od izrađivača i izravno ili neizravno sudjeluje u popravku, održavanju ili prenamjeni baterija i uključuje subjekte za gospodarenje otpadom, servisere, izrađivače ili distributere opreme za popravke, alata ili rezervnih dijelova, kao i izdavače tehničkih informacija, subjekte koji pružaju usluge inspekcije i ispitivanja te subjekte koji pružaju usluge osposobljavanja instalaterima, izrađivačima i serviserima opreme za vozila na alternativna goriva;

24.

„QR kôd” znači strojno čitljiv matrični kôd koji pruža poveznicu na informacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom;

25.

„sustav upravljanja baterijom” znači elektronički uređaj koji nadzire ili upravlja električnim i toplinskim funkcijama baterije kako bi osigurao njezinu sigurnost, učinkovitost i životni vijek, koji upravlja podacima za parametre za utvrđivanje stanja starosti i očekivanog životnog vijeka baterije koji su utvrđeni u Prilogu VII. i pohranjuje te podatke te koji komunicira s vozilom, lakim prijevoznim sredstvom ili uređajem u koji je baterija ugrađena odnosno s javnom ili privatnom infrastrukturom za punjenje;

26.

„uređaj” znači svaka električna ili elektronička oprema, kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 2012/19/EU, koja se u potpunosti ili djelomično napaja energijom dobivenom iz baterije ili koja se može napajati na taj način;

27.

„razina napunjenosti” znači dostupna energija u bateriji izražena u obliku postotka nazivnog kapaciteta kako to navodi izrađivač;

28.

„stanje starosti” znači mjera općeg stanja punjive baterije i njezine sposobnosti da pruža određenu učinkovitost u usporedbi s prvotnim stanjem;

29.

„priprema za ponovnu uporabu” znači priprema za ponovnu uporabu kako je definirana u članku 3. točki 16. Direktive 2008/98/EZ;

30.

„priprema za prenamjenu” znači svaki postupak kojim se otpadna baterija ili njezini dijelovi pripremaju tako da se mogu upotrebljavati za svrhu ili primjenu različitu od one za koju je izvorno dizajnirana;

31.

„prenamjena” znači svaki postupak koji dovodi do toga da se baterija, koja nije otpadna baterija, ili njezini dijelovi upotrijebe za svrhu ili primjenu različitu od one za koju je baterija izvorno dizajnirana;

32.

„ponovna izrada” znači svaki tehnički postupak na rabljenoj bateriji koji uključuje rastavljanje i evaluaciju svih njezinih baterijskih članaka i modula te uporabu određenog broja baterijskih članaka i modula koji su novi, rabljeni ili oporabljeni iz otpada, ili drugih komponenti baterije, kako bi se kapacitet baterije obnovio na najmanje 90 % izvornog nazivnog kapaciteta, pri čemu se stanje starosti svih pojedinačnih baterijskih članaka međusobno ne razlikuje više od 3 %, što dovodi do toga da se baterija upotrebljava za istu svrhu ili primjenu kao što je ona za koju je baterija izvorno dizajnirana;

33.

„izrađivač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja izradi bateriju ili za koju se baterija dizajnira ili izradi i koja tu bateriju stavlja na tržište pod svojim imenom ili žigom ili je stavlja u uporabu za vlastite potrebe;

34.

„tehničke specifikacije” znači dokument u kojem se propisuju tehnički zahtjevi koje proizvod, proces ili usluga treba ispuniti;

35.

„usklađena norma” znači norma kako je definirana u članku 2. točki 1. podtočki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

36.

„oznaka CE” znači oznaka kojom izrađivač označuje da je baterija sukladna s primjenjivim zahtjevima utvrđenima zakonodavstvom Unije o usklađivanju kojim se predviđa njezino stavljanje;

37.

„akreditacija” znači akreditacija kako je definirana u članku 2. točki 10. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

38.

„nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako je definirano u članku 2. točki 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

39.

„ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja, informacija i dužne pažnje iz ove Uredbe;

40.

„tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje obavlja aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, certifikaciju i inspekciju;

41.

„prijavljeno tijelo” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je prijavljeno u skladu s poglavljem V.;

42.

„dužna pažnja u pogledu baterija” znači obveze gospodarskog subjekta koje su povezane s njegovim sustavom upravljanja, upravljanjem rizicima, provjerama i nadzorom trećih strana koje provode prijavljena tijela i objavom informacija, u svrhu utvrđivanja, sprečavanja i otklanjanja stvarnih i potencijalnih rizika za društvo i okoliš povezanih s nabavom, obradom i trgovanjem sirovinama i sekundarnim sirovinama potrebnima za izradu baterija, među ostalim od strane dobavljača u lancu i njihovih društava kćeri ili podizvođača;

43.

„društvo kći” znači pravna osoba preko koje se obavlja djelatnost kontroliranog društva u smislu članka 2. stavka 1. točke (f) Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (44);

44.

„matično društvo” znači trgovačko društvo koje kontrolira jedno ili više društava kćeri;

45.

„sukobima pogođena i visokorizična područja” znači sukobima pogođena i visokorizična područja kako su definirana u članku 2. točki (f) Uredbe (EU) 2017/821;

46.

„ugovori na daljinu” znači ugovori na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU;

47.

„proizvođač” znači svaki izrađivač, uvoznik ili distributer ili druga fizička ili pravna osoba koji, bez obzira na korištenu tehniku prodaje, među ostalim putem ugovorâ na daljinu, ili:

(a)

ima poslovni nastan u državi članici i izrađuje baterije pod svojim imenom ili žigom, ili za kojeg se baterije dizajniraju ili izrađuju i koji ih prvi put isporučuje pod svojim imenom ili žigom, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, na državnom području te države članice;

(b)

ima poslovni nastan u državi članici i na državnom području te države članice pod svojim imenom ili žigom preprodaje baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, koje su izradili drugi, na kojima se ime ili žig tih drugih izrađivača ne pojavljuje;

(c)

ima poslovni nastan u državi članici i prvi put u toj državi članici na profesionalnoj osnovi isporučuje baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, iz druge države članice ili iz treće zemlje; ili

(d)

prodaje baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, putem ugovorâ na daljinu izravno krajnjim korisnicima, neovisno o tome jesu li privatna kućanstva, u državi članici, a ima poslovni nastan u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji;

48.

„ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača” znači fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u državi članici u kojoj proizvođač stavlja baterije na tržište, a koja nije država članica u kojoj proizvođač ima poslovni nastan, te ga je proizvođač imenovao u skladu s člankom 8.a stavkom 5. trećim podstavkom Direktive 2008/98/EZ radi ispunjavanja obveza tog proizvođača na temelju poglavlja VIII. ove Uredbe;

49.

„organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača” znači pravni subjekt koji financijski ili financijski i operativno organizira ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime više proizvođača;

50.

„otpadna baterija” znači svaka baterija koja je otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ;

51.

„otpad od izrade baterije” znači materijali ili predmeti odbačeni tijekom procesa izrade baterije, koji se ne mogu ponovno upotrijebiti kao sastavni dio u istom procesu i trebaju se reciklirati;

52.

„opasna tvar” znači tvar razvrstana kao opasna na temelju članka 3. Uredbe (EZ) br. 1272/2008;

53.

„obrada” znači svaki postupak koji se izvodi na otpadnim baterijama nakon što su predane u postrojenje na razvrstavanje, pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu, pripremu za recikliranje ili recikliranje;

54.

„priprema za recikliranje” znači obrada otpadnih baterija prije svakog procesa recikliranja, koja uključuje, među ostalim, skladištenje, rukovanje i rastavljanje baterijskih sklopova ili razdvajanje frakcija koje nisu dio same baterije;

55.

„dobrovoljno skupljalište” znači svako neprofitno, komercijalno ili drugo gospodarsko poduzeće ili javno tijelo koje na vlastitu inicijativu sudjeluje u odvojenom skupljanju otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, koje sâmo proizvodi ili koje proizvode drugi krajnji korisnici, prije nego što se te otpadne baterije predaju proizvođačima, organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača ili subjektima za gospodarenje otpadom na daljnju obradu;

56.

„subjekt za gospodarenje otpadom” znači svaka fizička ili pravna osoba koja se na profesionalnoj osnovi bavi odvojenim skupljanjem ili obradom otpadnih baterija;

57.

„postrojenje s dozvolom” znači ustanova ili poduzeće koje u skladu s Direktivom 2008/98/EZ ima dozvolu za obradu otpadnih baterija;

58.

„subjekt za recikliranje” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja provodi recikliranje u postrojenju s dozvolom;

59.

„životni vijek baterije” znači razdoblje koje počinje kad se baterija izradi, a završava kad baterija postane otpad;

60.

„učinkovitost recikliranja” znači omjer, izražen u postotku, koji se dobiva dijeljenjem mase izlaznih frakcija dobivenih recikliranjem s masom ulazne frakcije otpadnih baterija, u vezi s procesom recikliranja;

61.

„zakonodavstvo Unije o usklađivanju” znači svako zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište;

62.

„nacionalno tijelo” znači tijelo za odobravanje ili bilo koje drugo tijelo koje sudjeluje u nadzoru tržišta i koje je odgovorno za takav nadzor u državi članici u pogledu baterija;

63.

„ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je izrađivač pisanim putem ovlastio da djeluje u njegovo ime u odnosu na određene zadaće s obzirom na obveze izrađivača na temelju poglavlja IV. i VI.;

64.

„uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište stavlja bateriju iz treće zemlje;

65.

„distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja nije izrađivač ni uvoznik i koja stavlja bateriju na raspolaganje na tržištu;

66.

„jedinstveni identifikator” znači jedinstveni niz znakova za identifikaciju baterija koji omogućuje i internetsku poveznicu na putovnicu za baterije;

67.

„internetska platforma” znači internetska platforma kako je definirana u članku 3. točki (i) Uredbe (EU) 2022/2065;

68.

„sudionik na tržištu” znači sudionik na tržištu kako je definiran u članku 2. točki 25. Uredbe (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća (45).

2.   Uz definicije iz stavka 1. primjenjuju se definicije sljedećih pojmova:

(a)

„otpad”, „posjednik otpada”, „gospodarenje otpadom”, „sprečavanje”, „skupljanje”, „odvojeno skupljanje”, „program proširene odgovornosti proizvođača”, „ponovna uporaba” i „recikliranje” iz članka 3. Direktive 2008/98/EZ;

(b)

„nadzor tržišta”, „tijelo za nadzor tržišta”, „pružatelj usluge provođenja narudžbi”, „korektivna mjera”, „krajnji korisnik”, „opoziv” i „povlačenje”, kao i „rizik” u odnosu na zahtjeve iz poglavlja I., IV., VI., VII. i IX. te priloga V., VIII. i XIII. ovoj Uredbi, iz članka 3. Uredbe (EU) 2019/1020;

(c)

„neovisni agregator” i „skladištenje energije” iz članka 2. Direktive (EU) 2019/944.

Članak 4.

Slobodno kretanje

1.   Države članice ne smiju, iz razloga povezanih sa zahtjevima u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije obuhvaćenima ovom Uredbom, zabranjivati, ograničavati ni otežavati stavljanje na raspolaganje na tržištu ni stavljanje u uporabu baterija koje su u skladu s ovom Uredbom.

2.   Na trgovačkim sajmovima, izložbama, prezentacijama ili sličnim događajima države članice ne smiju sprečavati prikazivanje baterija koje nisu u skladu s ovom Uredbom pod uvjetom da je na vidljiv način jasno naznačeno da te baterije nisu u skladu s ovom Uredbom i da se ne mogu staviti na raspolaganje na tržištu niti u uporabu dok ih se ne uskladi s ovom Uredbom. Tijekom prezentacija takvih baterija relevantni gospodarski subjekt poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurao sigurnost osoba.

Članak 5.

Zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije

1.   Baterije se stavljaju na tržište ili u uporabu samo ako ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

zahtjeve u pogledu održivosti i sigurnosti utvrđene u člancima od 6. do 10. te u članku 12.; i

(b)

zahtjeve u pogledu označivanja i informacija utvrđene u poglavlju III.

2.   Za sve aspekte koji nisu obuhvaćeni poglavljima II. i III., baterije koje se stavljaju na tržište ili u uporabu na temelju stavka 1. ne smiju predstavljati rizik za zdravlje ljudi, sigurnost osoba, imovinu ni okoliš.

POGLAVLJE II.

Zahtjevi u pogledu održivosti i sigurnosti

Članak 6.

Ograničenja za tvari

1.   Uz ograničenja utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i članku 4. stavku 2. točki (a) Direktive 2000/53/EZ, baterije ne smiju sadržavati tvari na koje se primjenjuje ograničenje iz Priloga I. ovoj Uredbi, osim ako se poštuju uvjeti tog ograničenja.

2.   Ako postoji neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i na koji treba odgovoriti na razini Unije, a koji proizlazi iz uporabe neke tvari u izradi baterija ili iz tvari koja je prisutna u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili tijekom kasnijih faza njihova životnog ciklusa, među ostalim tijekom prenamjene ili obrade otpadnih baterija, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi izmjene ograničenjâ iz Priloga I., na temelju postupka utvrđenog u člancima 86., 87. i 88.

3.   Ograničenja donesena na temelju stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se na uporabu tvari u znanstvenom istraživanju i razvoju, kako je definiran u članku 3. točki 23. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, koji se provodi u vezi s baterijama.

4.   Ako se ograničenje doneseno na temelju stavka 2. ovog članka ne primjenjuje na istraživanje i razvoj usmjeren prema proizvodu i procesu, kako je definiran u članku 3. točki 22. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, to izuzeće i najveća moguća količina tvari koja se može izuzeti navedeni su u Prilogu I. ovoj Uredbi.

5.   Komisija do 31. prosinca 2027. uz pomoć Europske agencije za kemikalije osnovane na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 („Agencija”) priprema izvješće o zabrinjavajućim tvarima, to jest tvarima koje imaju štetan učinak na zdravlje ljudi ili na okoliš ili otežavaju recikliranje sigurnih i visokokvalitetnih sekundarnih sirovina, a koje su prisutne u baterijama ili koje se upotrebljavaju u njihovoj izradi. Komisija podnosi to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću i u njemu detaljno navodi svoje nalaze i razmatra primjerene mjere daljnjeg postupanja, uključujući donošenje delegiranih akata iz stavka 2. ovog članka.

Članak 7.

Ugljični otisak baterija za električna vozila, punjivih industrijskih baterija i baterija za laka prijevozna sredstva

1.   Za baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za laka prijevozna sredstva sastavlja se deklaracija o ugljičnom otisku za svaki model baterije po pogonu za izradu, u skladu s provedbenim aktom iz četvrtog podstavka, koja sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

administrativne informacije o izrađivaču;

(b)

informacije o modelu baterije;

(c)

informacije o geografskoj lokaciji pogona za izradu baterije;

(d)

ugljični otisak baterije, izračunan u kilogramima ekvivalenta ugljikova dioksida po jednom kWh ukupne energije koju baterija proizvodi tijekom očekivanog vijeka trajanja;

(e)

ugljični otisak baterije razvrstan prema fazi životnog ciklusa, kako je opisano u točki 4. Priloga II.;

(f)

identifikacijski broj EU izjave o sukladnosti baterije;

(g)

poveznicu na internetsku stranicu putem koje je dostupna javna verzija studije koja potkrepljuje vrijednosti ugljičnog otiska iz točaka (d) i (e).

Deklaracija o ugljičnom otisku primjenjuje se od:

(a)

18. veljače 2025. ili 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za baterije za električna vozila;

(b)

18. veljače 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za punjive industrijske baterije, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem;

(c)

18. kolovoza 2028. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za baterije za laka prijevozna sredstva;

(d)

18. kolovoza 2030. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za punjive industrijske baterije s vanjskim skladištenjem.

Bateriji se prilaže deklaracija o ugljičnom otisku dok ne postane dostupna putem QR koda iz članka 13. stavka 6.

Komisija do 18. veljače 2024. za baterije za električna vozila, 18. veljače 2025. za punjive industrijske baterije, osim onih s vanjskim skladištenjem, 18. veljače 2027. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. veljače 2029. za industrijske baterije s vanjskim skladištenjem donosi:

(a)

delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun i provjeru ugljičnog otiska baterije iz prvog podstavka točke (d), u skladu s ključnim elementima utvrđenima u Prilogu II.;

(b)

provedbeni akt kojim se utvrđuje format deklaracije o ugljičnom otisku iz prvog podstavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

2.   Baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za laka prijevozna moraju imati uočljivu, jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku na kojoj se navodi ugljični otisak baterije iz stavka 1. prvog podstavka točke (d) i deklarira razred učinkovitosti prema ugljičnom otisku kojem odgovara relevantni model baterije po pogonu za izradu.

Za baterije iz prvog podstavka tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da su deklarirani ugljični otisak i povezano razvrstavanje u razrede učinkovitosti prema ugljičnom otisku izračunani u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranim aktima koje Komisija donese na temelju stavka 1. četvrtog podstavka točke (a) i četvrtog podstavka točke (a) ovog stavka.

Zahtjevi u pogledu razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku u prvom podstavku primjenjuju se od:

(a)

18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za baterije za električna vozila;

(b)

18. kolovoza 2027. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za punjive industrijske baterije, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem;

(c)

18. veljače 2030. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za baterije za laka prijevozna sredstva;

(d)

18. veljače 2032. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta ili provedbenog akta iz četvrtog podstavka točke (a) odnosno točke (b), ovisno o tome koji je datum kasniji, za punjive industrijske baterije s vanjskim skladištenjem.

Komisija do 18. veljače 2025. za baterije za električna vozila, 18. kolovoza 2026. za punjive industrijske baterije, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, 18. kolovoza 2028. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. kolovoza 2030. za punjive industrijske baterije s vanjskim skladištenjem donosi:

(a)

delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz prvog podstavka. Komisija pri izradi tog delegiranog akta uzima u obzir uvjete utvrđene u točki 8. Priloga II.;

(b)

provedbeni akt kojim se utvrđuju formati oznaka iz prvog podstavka i format deklaracije o razredu učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz tog podstavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Komisija u skladu s uvjetima utvrđenima u točki 8. Priloga II. svake tri godine preispituje broj razreda učinkovitosti i pragove među njima te, prema potrebi, donosi delegirane akte u skladu s člankom 89. kako bi izmijenila broj razreda učinkovitosti i pragove među njima s ciljem da i dalje predstavljaju stvarno stanje na tržištu i očekivani razvoj tržišta.

3.   Za baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za laka prijevozna sredstva tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da je deklarirana vrijednost ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa za relevantni model baterije po pogonu za izradu niža od najvišeg mogućeg praga utvrđenog u delegiranom aktu donesenom na temelju trećeg podstavka.

Zahtjev u pogledu maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog podstavka primjenjuje se od:

(a)

18. veljače 2028. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz trećeg podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, za baterije za električna vozila;

(b)

18. veljače 2029. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz trećeg podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, za punjive industrijske baterije, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem;

(c)

18. kolovoza 2031. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz trećeg podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, za baterije za laka prijevozna sredstva;

(d)

18. kolovoza 2033. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz trećeg podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, za punjive industrijske baterije s vanjskim skladištenjem.

Komisija do 18. kolovoza 2026. za baterije za električna vozila, 18. veljače 2028. za punjive industrijske baterije, osim onih s vanjskim skladištenjem, 18. veljače 2030. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. veljače 2032. za industrijske baterije s vanjskim skladištenjem donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog podstavka. Komisija pri izradi tog delegiranog akta uzima u obzir relevantne uvjete utvrđene u točki 9. Priloga II.

Uvođenjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa prema potrebi se pokreće postupak ponovnog razvrstavanja razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz stavka 2.

4.   Komisija do 31. prosinca 2030. procjenjuje izvedivost proširenja zahtjevâ iz ovog članka na prijenosne baterije i zahtjeva iz stavka 3. na punjive industrijske baterije s kapacitetom od 2 kWh ili manje. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće i razmatra poduzimanje primjerenih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na bateriju koja je bila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako je baterija već bila stavljena na tržište ili u uporabu prije početka takvih postupaka.

Članak 8.

Reciklirani sadržaj u industrijskim baterijama, baterijama za električna vozila, baterijama za laka prijevozna sredstva i baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje

1.   Počevši od 18. kolovoza 2028. ili 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz trećeg podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, industrijskim baterijama s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, baterijama za električna vozila i baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima prilaže se dokumentacija s informacijama o postotnom udjelu kobalta, litija ili nikla prisutnog u aktivnim materijalima i oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i o postotnom udjelu olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu.

Prvi podstavak primjenjuje se od 18. kolovoza 2033. na baterije za laka prijevozna sredstva koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima.

Komisija do 18. kolovoza 2026. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem, za baterije iz prvog i drugog podstavka, metodologije za izračun i provjeru postotnog udjela kobalta, litija ili nikla prisutnog u aktivnim materijalima i oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i postotnog udjela olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, te utvrđivanjem formata dokumentacije.

2.   Počevši od 18. kolovoza 2031. za industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, baterije za električna vozila i baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima, tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da te baterije sadržavaju, u aktivnim materijalima, sljedeći minimalni postotni udio kobalta, litija ili nikla oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i minimalni postotni udio olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu:

(a)

16 % za kobalt;

(b)

85 % za olovo;

(c)

6 % za litij;

(d)

6 % za nikal.

3.   Počevši od 18. kolovoza 2036. za industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, baterije za električna vozila, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima, tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da te baterije sadržavaju, u aktivnim materijalima, sljedeći minimalni postotni udio kobalta, litija ili nikla oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i minimalni postotni udio olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu:

(a)

26 % za kobalt;

(b)

85 % za olovo;

(c)

12 % za litij;

(d)

15 % za nikal.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na baterije koje su bile podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako su baterije već bile stavljene na tržište ili u uporabu prije početka takvih postupaka.

5.   Nakon datuma stupanja na snagu delegiranog akta donesenog na temelju stavka 1., a najkasnije 31. prosinca 2028. Komisija procjenjuje je li, zbog trenutačne dostupnosti i predviđene dostupnosti odnosno manjka dostupnosti kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenih iz otpada za 2030. i 2035. te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, primjereno revidirati ciljeve iz stavaka 2. i 3.

Ako je to opravdano i primjereno na osnovi procjene na temelju prvog podstavka ili zbog drugih znatnih promjena u tehnologiji baterija koje utječu na vrstu oporabljenih materijala, Komisija do 18. kolovoza 2029. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi izmjene ciljeva iz stavaka 2. i 3.

6.   Ako je to opravdano i primjereno zbog tržišnih kretanja u pogledu kemijskih svojstava baterija koja utječu na vrstu materijala koji se mogu oporabiti, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene ove Uredbe dodavanjem drugih materijala osim kobalta, olova, litija i nikla s određenim minimalnim udjelima recikliranog sadržaja po određenom materijalu u stavcima 2. i 3. ovog članka.

Članak 9.

Zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti prijenosnih baterija za opću uporabu

1.   Počevši od 18. kolovoza 2028. ili 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz stavka 2., ovisno o tome koji je datum kasniji, prijenosne baterije za opću uporabu, osim gumbastih članaka, moraju ispunjavati minimalne vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti iz Priloga III. kako je utvrđeno u delegiranom aktu donesenom na temelju stavka 2.

2.   Komisija do 18. kolovoza 2027. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem obveznih minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti iz Priloga III. za prijenosne baterije za opću uporabu, osim gumbastih članaka.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene minimalnih vrijednosti navedenih u prvom podstavku ili dodavanja parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti onima iz Priloga III. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

Komisija pri izradi delegiranog akta iz prvog podstavka razmatra potrebu za smanjenjem učinka prijenosnih baterija za opću uporabu na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa, među ostalim povećanjem njihove učinkovitosti resursa, i uzima u obzir relevantne međunarodne norme i sustave označivanja.

Komisija osigurava i da odredbe iz delegiranog akta iz prvog podstavka nemaju znatan negativan učinak na sigurnost i funkcionalnost tih baterija ili uređaja, lakih prijevoznih sredstava ili drugih vozila u koje su te baterije ugrađene, na cjenovnu pristupačnost i trošak za krajnje korisnike, kao ni na konkurentnost industrije.

3.   Komisija do 31. prosinca 2030. procjenjuje izvedivost mjera za postupno ukidanje nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu radi najvećeg mogućeg smanjenja njihova učinka na okoliš na temelju metodologije procjene životnog ciklusa i u svrhu održivih alternativnih rješenja za krajnje korisnike. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće i razmatra poduzimanje primjerenih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga za postupno ukidanje uporabe ili uspostavu zahtjeva u pogledu ekološkog dizajna.

Članak 10.

Zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti punjivih industrijskih baterija, baterija za laka prijevozna sredstva i baterija za električna vozila

1.   Počevši od 18. kolovoza 2024. punjivim industrijskim baterijama s kapacitetom većim od 2 kWh, baterijama za laka prijevozna sredstva i baterijama za električna vozila prilaže se dokument koji sadržava vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

Za baterije iz prvog podstavka tehnička dokumentacija iz Priloga VIII. sadržava objašnjenje tehničkih specifikacija, normi i uvjeta upotrijebljenih za mjerenje, izračun ili procjenu vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti. To objašnjenje sadržava barem elemente utvrđene u dijelu B Priloga IV.

2.   Počevši od 18. kolovoza 2027. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz stavka 5. prvog podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, moraju ispunjavati minimalne vrijednosti utvrđene delegiranim aktom donesenim na temelju stavka 5. prvog podstavka za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

3.   Počevši od 18. kolovoza 2028. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz stavka 5. drugog podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, baterije za laka prijevozna sredstva moraju ispunjavati minimalne vrijednosti utvrđene delegiranim aktom donesenim na temelju stavka 5. drugog podstavka za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na bateriju koja je bila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako gospodarski subjekt koji stavlja tu bateriju na tržište ili u uporabu dokaže da je baterija, prije početka takvih postupaka, stavljena na tržište ili u uporabu prije datumâ početka primjene tih obveza u skladu s tim stavcima.

5.   Komisija do 18. veljače 2026. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV. koje punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, moraju ispunjavati.

Komisija do 18. veljače 2027. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV. koje baterije za laka prijevozna sredstva moraju ispunjavati.

Komisija pri izradi delegiranih akata iz prvog i drugog podstavka razmatra potrebu za smanjenjem učinka na okoliš punjivih industrijskih baterija s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, i baterija za laka prijevozna sredstva tijekom njihova životnog ciklusa te osigurava da zahtjevi utvrđeni tim aktima nemaju znatan štetan učinak na funkcionalnost tih baterija ili uređaja, lakih prijevoznih sredstava ili drugih vozila u koje su te baterije ugrađene, na njihovu cjenovnu pristupačnost niti na konkurentnost industrije.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđenih u Prilogu IV. s obzirom na tržišna kretanja te tehnički i znanstveni napredak, među ostalim posebno u vezi s tehničkim specifikacijama neformalne radne skupine UNECE-a za električna vozila i okoliš.

Članak 11.

Mogućnost uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija i baterija za laka prijevozna sredstva

1.   Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode koji sadržavaju prijenosne baterije osigurava da krajnji korisnik te baterije može lako ukloniti i zamijeniti u bilo kojem trenutku tijekom životnog vijeka proizvoda. Ta obveza primjenjuje se samo na cijele baterije, a ne na pojedinačne članke ili druge dijelove uključene u takve baterije.

Smatra se da krajnji korisnik može lako ukloniti prijenosnu bateriju ako se ona može ukloniti iz proizvoda uporabom komercijalno dostupnih alata, bez potrebe za uporabom specijaliziranih alata, osim ako su besplatno priloženi proizvodu, vlasničkih alata, toplinske energije ili otapala za rastavljanje proizvoda.

Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode s ugrađenim prijenosnim baterijama osigurava da su uz te proizvode priložene upute i sigurnosne informacije o uporabi, uklanjanju i zamjeni baterija. Te upute i te sigurnosne informacije moraju biti stalno dostupne na internetu na javno dostupnim internetskim stranicama na lako razumljiv način za krajnje korisnike.

Ovim stavkom ne dovode se u pitanje posebne odredbe kojima se osigurava viša razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi u pogledu mogućnosti da krajnji korisnik ukloni i zamijeni prijenosne baterije utvrđene u bilo kojem propisu Unije o električnoj i elektroničkoj opremi kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 2012/19/EU.

2.   Odstupajući od stavka 1., sljedeći proizvodi koji sadržavaju prijenosne baterije mogu biti dizajnirani tako da samo neovisni stručnjaci mogu ukloniti i zamijeniti bateriju:

(a)

uređaji posebno dizajnirani za rad ponajprije u okružju koje je redovito izloženo prskanju vode, tokovima vode ili uranjanju u vodu i koji se mogu prati ili ispirati;

(b)

profesionalni medicinski proizvodi za snimanje i radioterapiju, kako su definirani u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2017/745, i in vitro dijagnostički medicinski proizvodi, kako su definirani u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2017/746.

Odstupanje utvrđeno u točki (a) ovog stavka primjenjuje se samo ako je takvo odstupanje potrebno kako bi se osigurala sigurnost korisnika i uređaja.

3.   Obveze utvrđene u stavku 1. ne primjenjuju se ako je potreban kontinuitet napajanja energijom i ako je potrebna trajna veza proizvoda i odgovarajuće prijenosne baterije kako bi se osigurala sigurnost korisnika i uređaja ili, za proizvode kojima je glavna funkcija prikupljanje i dostava podataka, zbog cjelovitosti podataka.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene stavka 2. ovog članka dodavanjem dodatnih proizvoda koje treba izuzeti od zahtjeva u pogledu mogućnosti uklanjanja i zamjene utvrđenih u stavku 1. ovog članka. Takvi delegirani akti donose se samo zbog tržišnih kretanja te tehničkog i znanstvenog napretka i pod uvjetom da postoji znanstveno utemeljena zabrinutost u pogledu sigurnosti krajnjih korisnika koji uklanjaju ili zamjenjuju prijenosnu bateriju ili u slučajevima u kojima postoji rizik da bi krajnji korisnici uklanjanjem ili zamjenom baterije kršili bilo koje zahtjeve u pogledu sigurnosti proizvoda predviđene primjenjivim pravom Unije.

5.   Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode koji sadržavaju baterije za laka prijevozna sredstva osigurava da neovisni stručnjak može lako ukloniti i zamijeniti te baterije, kao i pojedinačne baterijske članke uključene u baterijski sklop, u bilo kojem trenutku tijekom životnog vijeka proizvoda.

6.   Za potrebe stavaka 1. i 5. smatra se da se prijenosna baterija ili baterija za laka prijevozna sredstva može lako zamijeniti ako se nakon uklanjanja iz uređaja ili lakog prijevoznog sredstva može zamijeniti drugom kompatibilnom baterijom bez učinka na funkcioniranje, učinkovitost ili sigurnost tog uređaja ili lakog prijevoznog sredstva.

7.   Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode koji sadržavaju prijenosne baterije ili baterije za laka prijevozna sredstva osigurava da su te baterije dostupne kao rezervni dijelovi za opremu koju napajaju najmanje pet godina nakon stavljanja posljednje jedinice modela opreme na tržište, uz razumnu i nediskriminirajuću cijenu za neovisne stručnjake i krajnje korisnike.

8.   Softver se ne smije upotrebljavati kako bi se otežalo zamjenu prijenosne baterije ili baterije za laka prijevozna sredstva ili njihovih ključnih komponenti drugom kompatibilnom baterijom ili ključnim komponentama.

9.   Komisija objavljuje smjernice za olakšavanje usklađene primjene ovog članka.

Članak 12.

Sigurnost sustavâ za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom

1.   Sustavi za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom stavljeni na tržište ili u uporabu moraju biti sigurni tijekom normalnog rada i uporabe.

2.   Do 18. kolovoza 2024. tehnička dokumentacija iz Priloga VIII.:

(a)

dokazuje da su sustavi za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom u skladu sa stavkom 1. i uključuje dokaze da su uspješno ispitani s obzirom na sigurnosne parametre utvrđene u Prilogu V., za što se primjenjuju najsuvremenije metodologije ispitivanja. Sigurnosni parametri primjenjuju se samo ako postoji odgovarajuća opasnost za dotični sustav za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom kada se upotrebljava pod uvjetima koje je predvidio izrađivač;

(b)

uključuje procjenu mogućih sigurnosnih opasnosti u pogledu sustava za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom koji nisu obuhvaćeni Prilogom V.;

(c)

uključuje dokaze da su opasnosti iz točke (b) uspješno ublažene i ispitane; najsuvremenije metodologije ispitivanja primjenjuju se za takva ispitivanja;

(d)

uključuje upute za ublažavanje ako bi se mogle pojaviti utvrđene opasnosti, na primjer požar ili eksplozija.

Tehnička dokumentacija preispituje se ako je baterija pripremljena za ponovnu uporabu, pripremljena za prenamjenu, ponovno izrađena ili prenamijenjena.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene sigurnosnih parametara utvrđenih u Prilogu V. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

POGLAVLJE III

Zahtjevi u pogledu označivanja i informacija

Članak 13.

Označivanje baterija

1.   Počevši od 18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 10., ovisno o tome koji je datum kasniji, baterije imaju oznaku koja sadržava opće informacije o baterijama utvrđene u dijelu A Priloga VI.

2.   Počevši od 18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 10., ovisno o tome koji je datum kasniji, punjive prijenosne baterije, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje imaju oznaku koja sadržava informacije o njihovu kapacitetu.

3.   Počevši od 18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 10., ovisno o tome koji je datum kasniji, nepunjive prijenosne baterije imaju oznaku koja sadržava informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kad se upotrebljavaju za posebne primjene i oznaku da su „nepunjive”.

4.   Počevši od 18. kolovoza 2025. sve baterije označuju se simbolom za odvojeno skupljanje baterija („simbol za odvojeno skupljanje”) kako je prikazano u dijelu B Priloga VI.

Simbol za odvojeno skupljanje prekriva najmanje 3 % površine najveće plohe baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

U slučaju cilindričnih baterijskih članaka simbol za odvojeno skupljanje prekriva najmanje 1,5 % površine baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

Ako je veličina baterije tolika da bi simbol za odvojeno skupljanje bio manji od 0,47 cm × 0,47 cm, bateriju nije potrebno označiti tim simbolom. Umjesto toga, na ambalaži se tiska simbol za odvojeno skupljanje veličine najmanje 1 cm × 1 cm.

5.   Sve baterije koje sadržavaju više od 0,002 % kadmija ili više od 0,004 % olova označuju se odgovarajućim kemijskim simbolom za dotični metal: Cd ili Pb.

Odgovarajući kemijski simbol koji označava sadržaj teških metala tiska se ispod simbola za odvojeno skupljanje i prekriva površinu od najmanje jedne četvrtine veličine tog simbola.

6.   Počevši od 18. veljače 2027. sve baterije označuju se QR kodom kako je opisano u dijelu C Priloga VI. QR kôd omogućuje pristup sljedećem:

(a)

za baterije za laka prijevozna sredstva, industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za električna vozila, putovnici za baterije u skladu s člankom 77.;

(b)

za druge baterije, primjenjivim informacijama iz stavaka od 1. do 5. ovog članka, izjavi o sukladnosti iz članka 18., izvješću iz članka 52. stavka 3. i informacijama o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima utvrđenima u članku 74. stavku 1. točkama od (a) do (f);

(c)

za baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, količini kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog iz otpada i prisutnog u aktivnim materijalima u bateriji, izračunanoj u skladu s člankom 8.

Te informacije moraju biti potpune, ažurirane i točne.

7.   Oznake i QR kôd iz stavaka od 1. do 6. otiskuju se ili urezuju na bateriju tako da su uočljivi, čitljivi i neizbrisivi. Ako to nije moguće ili nije opravdano zbog prirode i veličine baterije, oznake i QR kôd stavljaju se na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene ove Uredbe u cilju osiguravanja alternativnih vrsta pametnih oznaka za uporabu umjesto QR koda ili uz njega s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

9.   Baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi imaju nove oznake ili se označuju u skladu s ovim člankom i sadržavaju informacije o promjeni njihova statusa u skladu s točkom 4. Priloga XIII., koje su dostupne putem QR koda.

10.   Komisija do 18. kolovoza 2025. donosi provedbene akte radi utvrđivanja usklađenih specifikacija za zahtjeve u pogledu označivanja iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Članak 14.

Informacije o stanju starosti i očekivanom životnom vijeku baterija

1.   Počevši od 18. kolovoza 2024. ažurirani podaci za parametre za utvrđivanje stanja starosti i očekivanog životnog vijeka baterija kako su utvrđeni u Prilogu VII. moraju biti sadržani u sustavu upravljanja baterijom sustava za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom, baterija za laka prijevozna sredstva i baterija za električna vozila.

2.   Pristup podacima za parametre iz Priloga VII. u obliku samo za čitanje u okviru sustava upravljanja baterijom iz stavka 1. u svakom se trenutku na nediskriminirajućoj osnovi, uz poštovanje prava intelektualnog vlasništva izrađivača baterije, omogućuje fizičkoj ili pravnoj osobi koja je zakonito kupila bateriju, među ostalim neovisnim subjektima ili subjektima za gospodarenje otpadom, ili bilo kojoj trećoj strani koja djeluje u njezino ime, u svrhu:

(a)

stavljanja baterije na raspolaganje neovisnim agregatorima ili sudionicima na tržištu putem skladištenja energije;

(b)

evaluacije preostale vrijednosti ili preostalog životnog vijeka baterije i mogućnosti daljnje uporabe, na temelju procjene stanja starosti baterije;

(c)

olakšavanja pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene ili ponovne izrade baterije.

3.   Sustav upravljanja baterijom uključuje funkciju resetiranja softvera ako gospodarski subjekti koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu, prenamjenu ili ponovnu izradu trebaju učitati drugi softver sustava upravljanja baterijom. Ako se upotrebljava funkcija resetiranja softvera, izvorni izrađivač baterije ne smatra se odgovornim za bilo kakvo kršenje sigurnosti ili funkcionalnosti baterije koje bi se moglo pripisati softveru sustava upravljanja baterijom koji je učitan nakon što je ta baterija stavljena na tržište.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 89. radi izmjene parametara za utvrđivanje stanja starosti i očekivanog životnog vijeka baterija utvrđenih u Prilogu VII. s obzirom na tržišna kretanja te tehnički i znanstveni napredak i radi osiguravanja sinergije s parametrima iz globalnog tehničkog pravilnika UN-a br. 22 o trajnosti ugrađenih baterija za električna vozila, uzimajući u obzir prava intelektualnog vlasništva izrađivača baterija.

5.   Odredbe ovog članka primjenjuju se uz one utvrđene u pravu Unije o homologaciji tipa vozila.

POGLAVLJE IV.

Sukladnost baterija

Članak 15.

Pretpostavka sukladnosti baterija

1.   Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78., provode se ispitivanja, mjerenja i izračuni primjenom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda, kojima se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku razinu nepouzdanosti, uključujući metode navedene u normama na koje su upućivanja u te svrhe objavljena u Službenom listu Europske unije.

2.   Cilj je usklađenih normi simulirati stvarnu uporabu koliko god je to moguće, uz zadržavanje standardnih ispitivanja.

3.   Za baterije koje su sukladne s usklađenim normama ili dijelovima usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da su sukladne sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim usklađenim normama ili dijelovima tih usklađenih normi i, ako je to primjenjivo, u mjeri u kojoj su ispunjene minimalne vrijednosti utvrđene za te zahtjeve na temelju članaka 9. i 10.

Članak 16.

Zajedničke specifikacije

1.   U iznimnim slučajevima Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju zajedničke specifikacije za zahtjeve utvrđene u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78. ili ispitivanja iz članka 15. stavka 1.:

(a)

ako ti zahtjevi ili ispitivanja nisu obuhvaćeni usklađenim normama ili dijelovima usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije;

(b)

ako je Komisija zatražila od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade usklađenu normu za te zahtjeve ili ispitivanja; i

(c)

ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

i.

nijedna europska organizacija za normizaciju nije prihvatila zahtjev Komisije;

ii.

Komisija primijeti nepotrebne odgode u donošenju zatraženih usklađenih normi; ili

iii.

europska organizacija za normizaciju stvorila je normu koja ne odgovara u potpunosti zahtjevu Komisije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Pri pripremi nacrta provedbenog akta o utvrđivanju zajedničkih specifikacija Komisija uzima u obzir stajališta relevantnih tijela ili stručne skupine te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

2.   Za baterije koje su sukladne sa zajedničkim specifikacijama ili dijelovima zajedničkih specifikacija pretpostavlja se da su sukladne sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima i, ako je to primjenjivo, u mjeri u kojoj su ispunjene minimalne vrijednosti utvrđene za te zahtjeve na temelju članaka 9. i 10.

3.   Ako europska organizacija za normizaciju donese usklađenu normu i predloži je Komisiji radi objave upućivanja na nju u Službenom listu Europske unije, Komisija procjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Kada se upućivanje na usklađenu normu objavi u Službenom listu Europske unije, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 1. ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste zahtjeve ili ispitivanja iz stavka 1.

Članak 17.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti

1.   Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 6., 9., 10., 12., 13. i 14. provodi se u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

(a)

za baterije izrađene u serijama:

i.

„Modul A – Unutarnja kontrola proizvodnje” iz dijela A Priloga VIII.; ili

ii.

„Modul D1 – Osiguranje kvalitete proizvodnog procesa” iz dijela B Priloga VIII.;

(b)

za baterije koje nisu izrađene u serijama:

i.

„Modul A – Unutarnja kontrola proizvodnje” iz dijela A Priloga VIII.; ili

ii.

„Modul G – Sukladnost na temelju provjere jedinice” iz dijela C Priloga VIII.

2.   Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 7. i 8. provodi se u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

(a)

„Modul D1 – Osiguranje kvalitete proizvodnog procesa” iz dijela B Priloga VIII. za baterije izrađene u serijama; ili

(b)

„Modul G – Sukladnost na temelju provjere jedinice” iz dijela C Priloga VIII. za baterije koje nisu izrađene u serijama.

3.   Dodatno ocjenjivanje sukladnosti baterija koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi provodi se u skladu s postupkom „Modul A – Unutarnja kontrola proizvodnje” iz dijela A Priloga VIII., uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene u člancima 6., 9., 10., 12., 13. i 14.

4.   Evidencija i korespondencija koje se odnose na postupke ocjenjivanja sukladnosti baterija sastavljaju se na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj prijavljeno tijelo koje provodi postupke ocjenjivanja sukladnosti ima poslovni nastan ili na jeziku ili jezicima koje to tijelo prihvaća.

Članak 18.

EU izjava o sukladnosti

1.   EU izjavom o sukladnosti potvrđuje se da je dokazana usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

2.   EU izjava o sukladnosti ima strukturu uzorka navedenu u Prilogu IX., sadržava elemente određene u relevantnim modulima iz Priloga VIII. i ažurira se. Prevodi se na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica u kojoj je baterija stavljena na tržište ili stavljena na raspolaganje na tržištu ili stavljena u uporabu. Sastavlja se u elektroničkom obliku, a na zahtjev se dostavlja u papirnatom obliku.

3.   Ako se na određenu bateriju primjenjuje više od jednog akta Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, u vezi sa svim takvim aktima Unije sastavlja se jedinstvena EU izjava o sukladnosti. U toj izjavi navode se dotični akti Unije i upućivanja na njihove objave.

4.   Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti izrađivač preuzima odgovornost za usklađenost baterije sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., jedinstvena EU izjava o sukladnosti može se sastojati od jedne ili više pojedinačnih EU izjava o sukladnosti koje su već sastavljene u skladu s drugim aktom ili aktima Unije kako bi se smanjilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata.

Članak 19.

Opća načela za oznaku CE

Stavljanje oznake CE podliježe općim načelima utvrđenima u članku 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Članak 20.

Pravila i uvjeti za stavljanje oznake CE

1.   Oznaka CE stavlja se na bateriju tako da bude uočljiva, čitljiva i neizbrisiva. Ako to nije moguće ili opravdano zbog prirode baterije, stavlja se na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

2.   Oznaka CE stavlja se prije nego što se baterija stavi na tržište ili u uporabu.

3.   Nakon oznake CE navodi se identifikacijski broj prijavljenog tijela ako se to zahtijeva na temelju Priloga VIII. Identifikacijski broj stavlja sâmo prijavljeno tijelo ili, prema njegovim uputama, izrađivač ili njegov ovlašteni zastupnik.

4.   Nakon oznake CE i identifikacijskog broja iz stavka 3. može se navesti, ako je to primjenjivo, bilo koji piktogram ili druga oznaka koji ukazuju na poseban rizik, uporabu ili bilo koju opasnost povezanu s uporabom, skladištenjem, obradom ili prijevozom baterije.

5.   Države članice oslanjaju se na postojeće mehanizme kako bi osigurale pravilnu primjenu sustava pravila za stavljanje oznake CE i poduzimaju odgovarajuće mjere u slučaju nepravilne uporabe te oznake.

POGLAVLJE V.

Prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti

Članak 21.

Prijava

Države članice Komisiji i ostalim državama članicama prijavljuju tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su ovlaštena za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti u skladu s ovom Uredbom.

Članak 22.

Tijela koja provode prijavljivanje

1.   Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje i nadležno je za utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za procjenu i prijavu tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti te praćenje prijavljenih tijela, uključujući njihovu usklađenost s člankom 27.

2.   Države članice mogu odlučiti da procjenu i praćenje iz stavka 1. provodi nacionalno akreditacijsko tijelo kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 765/2008 i u skladu s odredbama te uredbe.

3.   Ako tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na neki drugi način povjeri procjenu, prijavu ili praćenje iz stavka 1. ovog članka tijelu koje nije tijelo javne vlasti, to tijelo mora biti pravni subjekt i mutatis mutandis ispunjavati zahtjeve iz članka 23. te biti osigurano od odgovornosti koje proizlaze iz njegovih aktivnosti.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavka 3.

Članak 23.

Zahtjevi u vezi s tijelima koja provode prijavljivanje

1.   Tijelo koje provodi prijavljivanje osniva se tako da ne dolazi do sukoba interesa s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizira se i djeluje tako da se zaštite objektivnost i nepristranost njegovih aktivnosti.

3.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizira se tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavu tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose nadležne osobe koje nisu one koje su provele procjenu tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja podnose zahtjev za prijavu u skladu s člankom 28.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje ne smije nuditi niti obavljati aktivnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti te ne smije pružati usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj osnovi.

5.   Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost informacija koje prikupi. Međutim, razmjenjuje informacije o prijavljenim tijelima s Komisijom te tijelima koja provode prijavljivanje iz drugih država članica i s drugim relevantnim nacionalnim tijelima.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnog osoblja i dostatnim financijskim sredstvima za pravilnu provedbu svojih zadaća.

Članak 24.

Obveze tijela koja provode prijavljivanje u pogledu informacija

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postupcima za procjenu i prijavu tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti te za praćenje prijavljenih tijela i o svim promjenama u vezi s time.

Komisija stavlja te informacije na raspolaganje javnosti.

Članak 25.

Zahtjevi u vezi s prijavljenim tijelima

1.   Za potrebe prijave tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima od 2. do 11.

2.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se na temelju nacionalnog prava države članice i ima pravnu osobnost.

3.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je treće strane neovisno u odnosu na poslovne veze i baterije koje ocjenjuje, osobito u odnosu na izrađivače baterija, trgovinske partnere izrađivača baterija, ulagače koji imaju udjele u pogonima izrađivača baterija te u odnosu na druga prijavljena tijela i poslovna udruženja, matična društva ili društva kćeri prijavljenih tijela.

4.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti dizajner, izrađivač, dobavljač, uvoznik, distributer, instalater, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj baterija koje procjenjuju, kao ni zastupnik bilo koje od tih strana. Tom se zabranom ne isključuje uporaba ocijenjenih baterija potrebnih za rad tijela za ocjenjivanje sukladnosti ni uporaba takvih baterija u osobne svrhe.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni u dizajniranje, izradu, prodaju, uvoz, distribuciju, ugradnju, uporabu ili održavanje tih baterija niti zastupati stranke uključene u te aktivnosti. Ne smiju sudjelovati ni u kakvoj aktivnosti koja bi mogla ugroziti neovisnost njihove prosudbe ili njihov integritet u odnosu na aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. To se posebno odnosi na usluge savjetovanja.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osigurava da aktivnosti njegovih matičnih ili sestrinskih društava, društava kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njegovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

5.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i njegovo osoblje provode aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnog integriteta i potrebne tehničke osposobljenosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, posebno u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih aktivnosti.

6.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sposobno je provoditi sve zadaće ocjenjivanja sukladnosti koje su mu dodijeljene iz Priloga VIII., periodične revizije u skladu s člankom 48. stavkom 2. i provjeru treće strane u skladu s člankom 51. za koje je prijavljeno, bez obzira na to obavlja li te zadaće sâmo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ili se one obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.

U bilo kojem trenutku i za bilo koji postupak ocjenjivanja sukladnosti iz Priloga VIII., za periodične revizije u skladu s člankom 48. stavkom 2. i provjeru treće strane u skladu s člankom 51. te za svaku kategoriju baterija za koje je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže:

(a)

potrebnim osobljem s tehničkim znanjem te dostatnim i prikladnim iskustvom za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti;

(b)

potrebnim opisima postupaka u skladu s kojima provodi ocjenjivanje sukladnosti, kojima se osigurava transparentnost tih postupaka i mogućnost njihova ponavljanja;

(c)

primjerenim politikama i postupcima za razlikovanje aktivnosti koje provodi kao prijavljeno tijelo i drugih zadaća;

(d)

potrebnim postupcima za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti u kojima se uzima u obzir veličina poduzeća, sektor u kojem djeluje, njegova struktura, stupanj složenosti tehnologije dotične baterije i masovna ili serijska priroda proizvodnog procesa.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ima sredstva potrebna za obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s njegovim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti na primjeren način i ima pristup svim potrebnim informacijama, ispitnoj opremi ili postrojenjima. To uključuje uspostavu i nadzor internih postupaka, općih politika, kodeksa ponašanja ili drugih internih pravila, imenovanje osoblja za određene zadaće i donošenje odluka o ocjenjivanju sukladnosti, koje se ne mogu delegirati podizvođaču ili društvu kćeri.

7.   Osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti odlikuje sljedeće:

(a)

dobra tehnička i stručna osposobljenost kojom su obuhvaćene sve aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti prijavljeno;

(b)

zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva povezanih s ocjenjivanjima koje provodi i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja;

(c)

odgovarajuće poznavanje i razumijevanje zahtjevâ i obveza iz članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. te članaka od 48. do 52., primjenjivih usklađenih normi iz članka 15. i zajedničkih specifikacija iz članka 16. te relevantnih odredaba zakonodavstva Unije o usklađivanju i nacionalnog prava;

(d)

sposobnost sastavljanja potvrda, vođenja evidencije i pripreme izvješća kojima se dokazuje da su ocjenjivanja sukladnosti provedena.

8.   Mora biti zajamčena nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njegova najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti.

Naknada za rad najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smije ovisiti o broju provedenih ocjenjivanja sukladnosti ni o rezultatima tih ocjenjivanja.

9.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sklapa osiguranje od odgovornosti, osim ako odgovornost preuzme država u skladu s nacionalnim pravom države članice koja provodi prijavljivanje ili ako je za ocjenjivanje sukladnosti izravno odgovorna ta država članica.

10.   Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuva poslovnu tajnu koja se odnosi na sve informacije prikupljene pri provedbi njegovih zadaća ocjenjivanja sukladnosti u skladu s Prilogom VIII., periodičnih revizija u skladu s člankom 48. stavkom 2. ili provjerom treće strane u skladu s člankom 51., osim u odnosu na tijelo koje provodi prijavljivanje ili nacionalna tijela države članice u kojoj se provode njegove aktivnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

11.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluje u relevantnim aktivnostima normizacije i aktivnostima sektorske koordinacijske skupine prijavljenih tijela osnovane na temelju članka 37., ili osigurava da je njegovo osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti obaviješteno o tim aktivnostima, te kao opće smjernice primjenjuje administrativne odluke i dokumente te skupine.

Članak 26.

Pretpostavka sukladnosti prijavljenih tijela

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže da ispunjava kriterije utvrđene u relevantnim usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja se da je u skladu sa zahtjevima iz članka 25. u mjeri u kojoj primjenjive usklađene norme obuhvaćaju te zahtjeve.

Članak 27.

Društva kćeri prijavljenih tijela i njihovi podizvođači

1.   Ako prijavljeno tijelo povjeri određene zadaće povezane s ocjenjivanjem sukladnosti podizvođačima ili ih prenese društvu kćeri, osigurava da taj podizvođač ili to društvo kći ispunjava zahtjeve iz članka 25. i o tome obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje.

2.   Prijavljeno tijelo preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana.

3.   Prijavljeno tijelo može povjeriti aktivnosti podizvođaču ili njihovu provedbu društvu kćeri samo ako je klijent s tim suglasan.

4.   Prijavljeno tijelo tijelu koje provodi prijavljivanje drži na raspolaganju relevantne dokumente koji se odnose na procjenu kvalifikacija podizvođača ili društva kćeri i na rad koji oni obavljaju na temelju članka 48. stavka 2. i članka 51. te na temelju Priloga VIII.

Članak 28.

Zahtjev za prijavu

1.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavu tijelu koje provodi prijavljivanje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

2.   Zahtjevu za prijavu prilaže se opis aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti, modula ili modulâ za ocjenjivanje sukladnosti iz Priloga VIII. ili postupaka iz članka 48. stavka 2. i članka 51. te baterija za koje tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tvrdi da je nadležno, kao i potvrda o akreditaciji, ako je to primjenjivo, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo i kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve iz članka 25.

3.   Ako dotično tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može dostaviti potvrdu o akreditaciji iz stavka 2. ovog članka, tijelu koje provodi prijavljivanje dostavlja svu dokaznu dokumentaciju potrebnu za provjeru, priznavanje i redovito praćenje njegove usklađenosti sa zahtjevima iz članka 25., uključujući odgovarajuću dokumentaciju kojom se dokazuje neovisnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti u smislu članka 25. stavka 3.

Članak 29.

Postupak prijavljivanja

1.   Tijelo koje provodi prijavljivanje prijavljuje samo tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 25.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje prijavljuje Komisiji i tijelima drugih država članica koja provode prijavljivanje svako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 1. putem alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

3.   Ta prijava sadržava sve pojedinosti o aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti, modulu ili modulima za ocjenjivanje sukladnosti ili postupcima iz članka 48. stavka 2. i članka 51., kategorijama dotičnih baterija i relevantnim potvrdama osposobljenosti.

4.   Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 28. stavka 2., tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji i drugim državama članicama dostavlja dokaznu dokumentaciju kojom se potvrđuje osposobljenost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i mehanizmi na snazi kako bi se osiguralo da će se to tijelo redovito pratiti i da će nastaviti ispunjavati zahtjeve iz članka 25.

5.   Dotično tijelo za ocjenjivanje sukladnosti obavlja aktivnosti prijavljenog tijela samo ako Komisija ili druge države članice ne podnesu prigovor u roku od dva tjedna od prijave u slučajevima kad prijava uključuje potvrdu o akreditaciji iz članka 28. stavka 2. odnosno u roku od dva mjeseca od prijave u slučajevima kad prijava uključuje dokaznu dokumentaciju iz stavka 4. ovog članka. Samo takvo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti smatra se prijavljenim tijelom za potrebe ove Uredbe.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i druge države članice o svim naknadnim promjenama u vezi s prijavom iz stavka 2.

Članak 30.

Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela

1.   Komisija dodjeljuje identifikacijski broj svakom prijavljenom tijelu. Dodjeljuje mu samo jedan broj, čak i kad je tijelo prijavljeno na temelju više akata Unije.

2.   Komisija javno objavljuje i ažurira popis prijavljenih tijela na temelju ove Uredbe, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljena.

Članak 31.

Promjene u vezi s prijavama

1.   Ako tijelo koje provodi prijavljivanje utvrdi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo više ne ispunjava zahtjeve iz članka 25. ili da ne ispunjava svoje obveze, tijelo koje provodi prijavljivanje prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači prijavu, ovisno o ozbiljnosti neispunjavanja tih zahtjeva ili obveza. O tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice.

2.   U slučaju ograničenja, suspenzije ili povlačenja prijave na temelju stavka 1., ili ako je prijavljeno tijelo prestalo s radom, tijelo koje provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće mjere kako bi osiguralo da dokumentaciju tog tijela obradi drugo prijavljeno tijelo ili da se stavi na raspolaganje odgovornim tijelima koja provode prijavljivanje i tijelima za nadzor tržišta na njihov zahtjev.

Članak 32.

Preispitivanje osposobljenosti prijavljenih tijela

1.   Komisija istražuje sve slučajeve u kojima sumnja ili je upozorena na sumnju, osobito koju su izrazili gospodarski subjekt ili drugi relevantni dionici, u osposobljenost prijavljenog tijela ili njegovo stalno ispunjavanje zahtjeva i obveza kojima podliježe.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji na zahtjev dostavlja sve informacije koje se odnose na osnovu za prijavu ili održavanje osposobljenosti dotičnog prijavljenog tijela.

3.   Komisija osigurava da se sve informacije osjetljive prirode pribavljene tijekom istraga smatraju povjerljivima.

4.   Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne ispunjava ili više ne ispunjava zahtjeve za svoju prijavu, donosi provedbeni akt kojim se od države članice koja provodi prijavljivanje zahtijeva da poduzme potrebne korektivne mjere, uključujući povlačenje prijave ako je to potrebno. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 74. stavka 2.

Članak 33.

Operativne obveze prijavljenih tijela

1.   Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanja sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti utvrđenima u članku 48. stavku 2., članku 51. ili Prilogu VIII., kako je utvrđeno opsegom prijave provedene u skladu s člankom 29.

2.   Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanja sukladnosti na razmjeran način, izbjegavajući stvaranje nepotrebnog opterećenja za gospodarske subjekte i vodeći računa o veličini poduzeća, sektoru u kojem poduzeće posluje, strukturi poduzeća, stupnju složenosti baterije koja se ocjenjuje te masovnom ili serijskom karakteru proizvodnog procesa. Međutim, prijavljeno tijelo poštuje stupanj strogosti i razinu zaštite koji su potrebni da bi baterija i gospodarski subjekti bili usklađeni s ovom Uredbom.

3.   Ako prijavljeno tijelo utvrdi da primjenjivi zahtjevi utvrđeni u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13., 14., 49. i 50., odgovarajućim usklađenim normama iz članka 15., zajedničkim specifikacijama iz članka 16. ili drugim tehničkim specifikacijama nisu ispunjeni, od izrađivača ili drugog relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da poduzme odgovarajuće korektivne mjere u očekivanju drugog i konačnog ocjenjivanja sukladnosti, osim ako se nedostaci ne mogu ispraviti. Ako se nedostaci ne mogu ispraviti, prijavljeno tijelo ne izdaje potvrdu o sukladnosti ili odluku o odobrenju.

4.   Ako tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja odluke o odobrenju prijavljeno tijelo utvrdi da više nije osigurana usklađenost, zahtijeva od izrađivača ili, ako je primjenjivo, gospodarskog subjekta iz članka 48. stavka 1. da poduzme odgovarajuće korektivne mjere i prema potrebi suspendira ili povlači odluku o odobrenju.

5.   Ako korektivne mjere iz stavka 4. nisu poduzete ili nemaju željeni učinak, prijavljeno tijelo prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači odluku o odobrenju.

Članak 34.

Žalba na odluke prijavljenih tijela

Države članice osiguravaju dostupnost žalbenog postupka na odluke prijavljenih tijela.

Članak 35.

Obveze prijavljenih tijela u pogledu obavješćivanja

1.   Prijavljeno tijelo obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

(a)

svakom odbijanju, ograničenju, suspenziji ili povlačenju potvrde o sukladnosti ili odluke o odobrenju;

(b)

svim okolnostima koje utječu na opseg ili uvjete njegove prijave;

(c)

svakom zahtjevu za informacije koji je primilo od tijelâ za nadzor tržišta u vezi sa svojim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti;

(d)

na zahtjev, o svim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti provedenima u području za koje je prijavljeno i svakoj drugoj provedenoj aktivnosti, među ostalim o prekograničnim aktivnostima i ugovorima s podizvođačima.

2.   Prijavljeno tijelo drugim prijavljenim tijelima koja provode slične aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti kojima su obuhvaćene iste kategorije baterija dostavlja relevantne informacije o pitanjima u vezi s:

(a)

negativnim i, na zahtjev, pozitivnim ocjenjivanjima sukladnosti; i

(b)

svakom ograničenju, suspenziji ili povlačenju odluke o odobrenju.

Članak 36.

Razmjena iskustva i primjera dobre prakse

Komisija organizira razmjenu iskustava i primjera dobre prakse među tijelima država članica koja su odgovorna za politiku prijavljivanja.

Članak 37.

Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija osigurava uspostavu i pravilno funkcioniranje odgovarajuće koordinacije i suradnje prijavljenih tijela u obliku sektorske koordinacijske skupine prijavljenih tijela.

Prijavljena tijela izravno ili preko imenovanih zastupnika sudjeluju u radu sektorske koordinacijske skupine.

POGLAVLJE VI.

Obveze gospodarskih subjekata osim obveza u poglavljima VII. i VIII.

Članak 38.

Obveze izrađivača

1.   Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu, među ostalim u vlastite svrhe izrađivača, izrađivači osiguravaju da je baterija:

(a)

dizajnirana i izrađena u skladu s člancima od 6. do 10. i člancima 12. i 14. te da su joj priložene jasne, razumljive i čitljive upute i sigurnosne informacije na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na tržište ili u uporabu; i

(b)

označena u skladu s člankom 13.

2.   Prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu izrađivači sastavljaju tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i provode odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. ili osiguravaju njegovu provedbu.

3.   Ako je odgovarajućim postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. dokazana usklađenost baterije s primjenjivim zahtjevima, izrađivači u skladu s člankom 18. sastavljaju EU izjavu o sukladnosti i u skladu s člancima 19. i 20. stavljaju oznaku CE.

4.   Tehničku dokumentaciju iz Priloga IX. i EU izjavu o sukladnosti izrađivači drže na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

5.   Izrađivači osiguravaju uspostavu postupaka za očuvanje sukladnosti baterije koja je dio serijske proizvodnje s ovom Uredbom. Pritom izrađivači na odgovarajući način uzimaju u obzir promjene proizvodnog procesa ili dizajna ili značajki baterije i promjene usklađenih normi iz članka 15., zajedničkih specifikacija iz članka 16. ili drugih tehničkih specifikacija na temelju kojih je deklarirana sukladnost baterije ili čijom je primjenom provjerena njezina sukladnost.

6.   Izrađivači osiguravaju da baterije koje stavljaju na tržište imaju identifikacijski broj modela i seriju ili serijski broj, ili broj proizvoda ili drugi element koji omogućuje njihovu identifikaciju. Ako to nije moguće zbog veličine ili prirode baterije, potrebne informacije navode se na ambalaži ili u dokumentu koji je priložen uz bateriju.

7.   Izrađivači na bateriji navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, svoju poštansku adresu, navodeći jedinstvenu kontaktnu točku, te, ako postoje, internetsku adresu i e-adresu. Ako to nije moguće, potrebne informacije navode se na ambalaži ili u dokumentu koji se prilaže bateriji. Podaci za kontakt navode se na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici i tijela za nadzor tržišta razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na tržište ili u uporabu, te su jasni, razumljivi i čitljivi.

8.   Izrađivači omogućuju pristup podacima za parametre iz Priloga VII. u okviru sustava upravljanja baterijom iz članka 14. stavka 1. u skladu sa zahtjevima utvrđenima u tom članku.

9.   Izrađivači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu nije sukladna s jednim ili više primjenjivih zahtjeva iz članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, izrađivači o tome odmah obavješćuju tijelo za nadzor tržišta u državi članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

10.   Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela izrađivači tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti baterije sa zahtjevima iz članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. na jeziku ili jezicima koje to nacionalno tijelo razumije bez poteškoća. Te informacije i dokumentaciju dostavljaju u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku. Izrađivači na zahtjev nacionalnog tijela surađuju s tim tijelom u pogledu svih djelovanja poduzetih za otklanjanje rizika koje predstavlja baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu.

11.   Gospodarski subjekti koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu, prenamjenu ili ponovnu izradu i stavljaju na tržište ili u uporabu bateriju koja je podvrgnuta bilo kojem od tih postupaka smatraju se izrađivačima za potrebe ove Uredbe.

Članak 39.

Obveze dobavljača baterijskih članaka i baterijskih modula

Dobavljači baterijskih članaka i baterijskih modula pri isporuci baterijskih članaka ili modula izrađivaču dostavljaju informacije i dokumentaciju potrebne za ispunjavanje zahtjeva iz ove Uredbe. Te informacije i ta dokumentacija dostavljaju se besplatno.

Članak 40.

Obveze ovlaštenih zastupnika

1.   Izrađivač može, pisanim ovlaštenjem, imenovati ovlaštenog zastupnika.

Ovlaštenje ovlaštenog zastupnika valjano je samo kada ga ovlašteni zastupnik prihvati pisanim putem.

2.   Obveze utvrđene u članku 38. stavku 1. i člancima od 48. do 52. te obveza sastavljanja tehničke dokumentacije nisu dio ovlaštenja ovlaštenog zastupnika.

3.   Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao izrađivač. Ovlašteni zastupnik ima odgovarajuća sredstva za obavljanje zadaća navedenih u ovlaštenju. Ovlašteni zastupnik tijelu za nadzor tržišta na zahtjev dostavlja presliku ovlaštenja na jeziku Unije koji određuje to tijelo. Ovlaštenjem su obuhvaćene barem sljedeće zadaće:

(a)

držanje EU izjave o sukladnosti, tehničke dokumentacije, izvješća o provjeri i odluke o odobrenju iz članka 51. stavka 2. te revizijskih izvješća iz članka 48. stavka 2. na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu;

(b)

na temelju obrazloženog zahtjeva nacionalnog tijela pružanje tom tijelu svih informacija i dokumentacije koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije. Te informacije i dokumentacija pružaju se u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku;

(c)

na zahtjev nacionalnih tijela suradnja s njima u pogledu svih djelovanja poduzetih radi otklanjanja rizika koje predstavljaju baterije obuhvaćene ovlaštenjem ovlaštenog zastupnika.

4.   Ako baterija predstavlja rizik, ovlašteni zastupnici odmah o tome obavješćuju tijela za nadzor tržišta.

Članak 41.

Obveze uvoznikâ

1.   Uvoznici stavljaju na tržište bateriju koja je usklađena s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

2.   Prije stavljanja baterije na tržište uvoznici provjeravaju je li ispunjeno sljedeće:

(a)

EU izjava o sukladnosti i tehnička dokumentacija iz Priloga VIII. sastavljene su i izrađivač je proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17.;

(b)

baterija nosi oznaku CE iz članka 19. i označena je u skladu s člankom 13.;

(c)

uz bateriju su priloženi dokumenti potrebni na temelju članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. te upute i sigurnosne informacije na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na raspolaganje na tržištu; i

(d)

izrađivač je ispunio zahtjeve iz članka 38. stavaka 6. i 7.

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14., on tu bateriju ne stavlja na tržište sve dok se ne osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznik o tome obavješćuje izrađivača i tijela za nadzor tržišta te navodi pojedinosti o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

3.   Uvoznici na bateriji navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, svoju poštansku adresu, navodeći jedinstvenu kontaktnu točku, te, ako postoje, internetsku adresu i e-adresu. Ako to nije moguće, potrebne informacije navode se na ambalaži ili u dokumentu koji se prilaže bateriji. Podaci za kontakt navode se na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na raspolaganje na tržištu, te su jasni, razumljivi i čitljivi.

4.   Dok je baterija pod njihovom odgovornošću, uvoznici osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze njezinu usklađenost s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

5.   Kada se to smatra prikladnim s obzirom na rizike koje baterija predstavlja, uvoznici s ciljem zaštite zdravlja ljudi i sigurnosti potrošača provode ispitivanja uzoraka baterija koje se stavljaju na tržište, istražuju i prema potrebi vode registar pritužbi o nesukladnim i opozvanim baterijama te o tom praćenju obavješćuju distributere.

6.   Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na tržište nije sukladna s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznici o tome odmah obavješćuju tijelo za nadzor tržišta u državi članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

7.   Uvoznici tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište drže presliku EU izjave o sukladnosti na raspolaganju nacionalnim tijelima i osiguravaju da se tim tijelima na zahtjev stavi na raspolaganje tehnička dokumentacija iz Priloga VIII.

8.   Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela uvoznici tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti baterije s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. na jeziku ili jezicima koje to tijelo razumije bez poteškoća. Te informacije i dokumentacija pružaju se u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku. Uvoznici na zahtjev nacionalnog tijela surađuju s tim tijelom u pogledu svih djelovanja poduzetih za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na tržište.

Članak 42.

Obveze distributerâ

1.   Kada bateriju stavljaju na raspolaganje na tržištu, distributeri djeluju s potrebnom pažnjom u odnosu na zahtjeve iz ove Uredbe.

2.   Prije stavljanja baterije na raspolaganje na tržištu distributeri provjeravaju je li ispunjeno sljedeće:

(a)

proizvođač je upisan u registar proizvođača iz članka 55.;

(b)

baterija nosi oznaku CE iz članka 19. i označena je u skladu s člankom 13.;

(c)

bateriji su priloženi dokumenti potrebni na temelju članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. te upute i sigurnosne informacije na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na raspolaganje na tržištu ili u uporabu; i

(d)

izrađivač i uvoznik ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 38. stavcima 6. i 7. odnosno članku 41. stavku 3.

3.   Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna s člancima od 6. do 10. ili člankom 12., 13. ili 14., on tu bateriju ne stavlja na raspolaganje na tržištu sve dok se ne osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributer o tome obavješćuje izrađivača ili uvoznika, kao i tijela za nadzor tržišta.

4.   Dok je baterija pod njihovom odgovornošću, distributeri osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze njezinu usklađenost s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

5.   Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na raspolaganje na tržištu nije sukladna s člancima od 6. do 10. ili člankom 12., 13. ili 14. osiguravaju poduzimanje potrebnih korektivnih mjera kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributeri o tome odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta u državama članicama u kojima su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

6.   Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela distributeri tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti baterije s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. na jeziku ili jezicima koje to nacionalno tijelo razumije bez poteškoća. Te informacije i dokumentacija pružaju se u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku. Distributeri na zahtjev nacionalnog tijela surađuju s tim tijelom u pogledu svih djelovanja poduzetih za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na raspolaganje na tržištu.

Članak 43.

Obveze pružateljâ usluga provođenja narudžbi

Pružatelji usluga provođenja narudžbi osiguravaju da uvjeti tijekom skladištenja, pakiranja, adresiranja ili otpreme baterija kojima rukuju ne ugroze usklađenost tih baterija s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

Ne dovodeći u pitanje obvezu relevantnih gospodarskih subjekata iz ovog poglavlja, pružatelji usluge provođenja narudžbi uz zahtjev iz prvog stavka izvršavaju zadaće utvrđene člankom 40. stavkom 3. točkom (c) i člankom 40. stavkom 4.

Članak 44.

Slučaj u kojem se obveze izrađivačâ primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se izrađivačem za potrebe ove Uredbe i podliježe obvezama izrađivača na temelju članka 38. ako je primjenjivo jedno od sljedećeg:

(a)

baterija se stavlja na tržište ili u uporabu pod imenom ili žigom tog uvoznika ili distributera;

(b)

uvoznik ili distributer izmjenjuje bateriju koja je već stavljena na tržište ili u uporabu na način koji bi mogao utjecati na njezinu usklađenost s relevantnim zahtjevima iz ove Uredbe; ili

(c)

uvoznik ili distributer izmjenjuje namjenu baterije koja je već stavljena na tržište ili u uporabu.

Članak 45.

Obveze gospodarskih subjekata koji na tržište ili u uporabu stavljaju baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi

1.   Gospodarski subjekti koji na tržište ili u uporabu stavljaju baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi osiguravaju da se pregled, ispitivanje učinkovitosti, pakiranje i slanje tih baterija i komponenata takvih baterija podvrgnutih bilo kojem od tih postupaka provode u skladu s odgovarajućim uputama o kontroli kvalitete i sigurnosti.

2.   Gospodarski subjekti koji na tržište ili u uporabu stavljaju baterije podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi osiguravaju da je baterija usklađena sa zahtjevima iz ove Uredbe i svim relevantnim zahtjevima u vezi sa zaštitom proizvoda, okoliša i ljudskog zdravlja te zahtjevima u pogledu sigurnosti prijevoza iz drugog prava Unije, uzimajući u obzir činjenicu da bi se slijedom tih postupaka baterija mogla ubrojiti u drugu kategoriju baterija. Za postupke ponovne izrade takvi gospodarski subjekti tijelima za nadzor tržišta na zahtjev dostavljaju dokumentaciju potrebnu za dokazivanje da je baterija podvrgnuta ponovnoj izradi u skladu s ovom Uredbom.

Članak 46.

Identifikacija gospodarskih subjekata

1.   Gospodarski subjekti na zahtjev nacionalnog tijela dostavljaju sljedeće informacije tijelima za nadzor tržišta:

(a)

informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata koji su im isporučili baterije;

(b)

informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata kojima su oni isporučili baterije, kao i o količini i točnim modelima baterija.

2.   Gospodarski subjekti osiguravaju da mogu dostaviti informacije iz stavka 1. u razdoblju od 10 godina nakon što je baterija isporučena njima i u razdoblju od 10 godina nakon što su oni isporučili bateriju.

POGLAVLJE VII.

Obveze gospodarskih subjekata u vezi s politikama dužne pažnje u pogledu baterija

Članak 47.

Područje primjene ovog poglavlja

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na gospodarske subjekte koji su ostvarili neto promet manji od 40 milijuna EUR u financijskoj godini koja prethodi posljednjoj financijskoj godini i koji nisu dio skupine koja se sastoji od matičnih društava i društava kćeri te koja, na konsolidiranoj osnovi, premašuje ograničenje od 40 milijuna EUR.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na gospodarske subjekte kada na tržište ili u uporabu stavljaju baterije koje su bile podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako su takve baterije već bile stavljene na tržište ili u uporabu prije početka takvih postupaka.

Ovo se poglavlje primjenjuje ne dovodeći u pitanje odredbe prava Unije o obvezama dužne pažnje u vezi s mineralima i metalima koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja.

Članak 48.

Politike dužne pažnje u pogledu baterija

1.   Počevši od 18. kolovoza 2025. gospodarski subjekti koji stavljaju baterije na tržište ili ih stavljaju u uporabu moraju ispunjavati obveze dužne pažnje iz stavaka 2. i 3. ovog članka i članaka 49., 50. i 52. te u tu svrhu uspostavljaju i provode politike dužne pažnje u pogledu baterija.

2.   Politike dužne pažnje gospodarskih subjekata u pogledu baterija iz stavka 1. ovog članka provjerava prijavljeno tijelo u skladu s člankom 51. („provjera treće strane”), a to prijavljeno tijelo nad njima provodi periodične revizije kako bi se osiguralo da se politike dužne pažnje u pogledu baterija provode i primjenjuju u skladu s člancima 49., 50. i 52. Prijavljeno tijelo gospodarskom subjektu nad kojim je provedena revizija dostavlja izvješće o reviziji.

3.   Gospodarski subjekti iz stavka 1. ovog članka drže dokumentaciju kojom dokazuju svoje ispunjavanje obveza iz članaka 49., 50. i 52., uključujući izvješće o provjeri i odluku o odobrenju iz članka 51. te izvješća o reviziji iz stavka 2. ovog članka, tijekom 10 godina nakon što je posljednja baterija izrađena u skladu s relevantnom politikom dužne pažnje u pogledu baterija stavljena na tržište.

4.   Ne dovodeći u pitanje pojedinačnu odgovornost gospodarskih subjekata za njihove politike dužne pažnje u pogledu baterija, gospodarski subjekti iz stavka 1. ovog članka mogu, u svrhu ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u člancima 48., 49., 50. i 52., surađivati s drugim akterima, među ostalim putem programa dužne pažnje priznatih na temelju ove Uredbe.

5.   Komisija do 18. veljače 2025. objavljuje smjernice o primjeni zahtjeva u pogledu dužne pažnje utvrđenih u člancima 49. i 50. u odnosu na rizike iz točke 2. Priloga X., a osobito u skladu s međunarodnim instrumentima iz točaka 3. i 4. Priloga X.

6.   Kako bi pružile informacije i potporu gospodarskim subjektima u ispunjavanju obveza dužne pažnje na temelju ove Uredbe, države članice mogu pojedinačno ili zajednički uspostaviti namjenske internetske stranice, platforme ili portale te upravljati njima.

7.   Komisija može dopuniti mjere potpore država članica iz stavka 6. na temelju postojećeg djelovanja Unije kojim se podupire dužna pažnja u Uniji i u trećim zemljama te može osmisliti nove mjere kako bi se gospodarskim subjektima pomoglo da ispune svoje obveze na temelju ove Uredbe.

8.   Komisija redovito procjenjuje potrebu za ažuriranjem popisa sirovina i kategorija rizika iz Priloga X.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi:

(a)

izmjene popisa sirovina iz točke 1. Priloga X. i kategorija rizika iz točke 2. Priloga X. s obzirom na znanstveni i tehnološki napredak u području izrade i kemijskih svojstava baterija te na izmjene Uredbe (EU) 2017/821;

(b)

izmjene popisa međunarodnih instrumenata iz točke 3. Priloga X. u skladu s kretanjima u okviru relevantnih međunarodnih foruma u pogledu normi povezanih s politikama dužne pažnje te zaštitom okoliša i socijalnih prava;

(c)

izmjene obveza gospodarskog subjekta iz stavka 1. ovog članka koje su utvrđene u člancima 49. i 50. s obzirom na izmjene Uredbe (EU) 2017/821 i radi izmjene popisa međunarodno priznatih instrumenata u pogledu dužne pažnje iz točke 4. Priloga X.

Članak 49.

Sustav upravljanja gospodarskih subjekata

1.   Svaki gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1.:

(a)

donosi politiku dužne pažnje društva u pogledu baterija, u vezi sa sirovinama iz točke 1. Priloga X. i povezanim kategorijama rizika za društvo i okoliš iz točke 2. Priloga X., i jasno priopćuje tu politiku dobavljačima i javnosti;

(b)

u svoju politiku dužne pažnje u pogledu baterija uključuje norme koje su u skladu s međunarodno priznatim instrumentima u pogledu dužne pažnje iz točke 4. Priloga X.;

(c)

svoje unutarnje sustave upravljanja ustrojava tako da podupiru njegovu politiku dužne pažnje u pogledu baterija na način da svojoj najvišoj razini rukovodstva dodjeljuje odgovornost za nadgledanje njegove politike dužne pažnje u pogledu baterija i vođenje evidencije o tim sustavima najmanje 10 godina;

(d)

uspostavlja i vodi sustav kontrola i transparentnosti u pogledu lanca opskrbe, uključujući lanac nadzora ili sustav sljedivosti, uz identifikaciju aktera u gornjem dijelu lanca opskrbe;

(e)

uključuje svoju politiku dužne pažnje u pogledu baterija, uključujući mjere upravljanja rizicima, u ugovore i dogovore s dobavljačima; i

(f)

uspostavlja mehanizam za pritužbe, uključujući sustav ranog upozoravanja na rizike i mehanizam otklanjanje štete, ili takve mehanizme osigurava dogovorima o suradnji s drugim gospodarskim subjektima ili organizacijama ili olakšavanjem obraćanja vanjskom stručnjaku ili tijelu, kao što je ombudsman; takvi mehanizmi temelje se na vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima.

2.   Sustavu iz stavka 1. točke (d) prilaže se dokumentacija koja sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

opis sirovine, uključujući njezino trgovačko ime i vrstu;

(b)

naziv i adresu dobavljača koji je sirovinu prisutnu u baterijama isporučio gospodarskom subjektu koji baterije s dotičnom sirovinom stavlja na tržište;

(c)

zemlju podrijetla sirovine i tržišne transakcije od vađenja sirovine do neposrednog dobavljača i gospodarskog subjekta koji bateriju stavlja na tržište;

(d)

količine sirovine prisutne u bateriji koja se stavlja na tržište, izražene kao postotak ili masa;

(e)

izvješća o provjeri treće strane koja je izdalo prijavljeno tijelo, a koja se odnose na dobavljače iz članka 50. stavka 3.;

(f)

u slučaju da izvješća iz točke (e) nisu dostupna te ako sirovina potječe iz sukobima pogođenog i visokorizičnog područja, dodatne informacije u skladu s posebnim preporukama za gospodarske subjekte u gornjem dijelu lanca opskrbe, kao što je navedeno u Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja, kada je to relevantno, kao što su informacije o rudniku podrijetla, lokacijama na kojima se sirovina pročišćuje, na kojima se njome trguje i na kojima se obrađuje te lokacijama na kojima su plaćeni porezi, pristojbe i naknade za pristup.

Dobavljači iz članka 50. stavka 3. stavljaju izvješća o provjeri treće strane iz prvog podstavka točke (e) na raspolaganje subjektima u donjem dijelu lanca opskrbe.

Članak 50.

Obveze upravljanja rizicima

1.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1.:

(a)

utvrđuje i procjenjuje rizik od štetnih učinaka u svojem lancu opskrbe povezanih s kategorijama rizika navedenima u točki 2. Priloga X. u okviru svojeg plana upravljanja, među ostalim na osnovi informacija dostavljenih na temelju članka 49. i svih drugih relevantnih informacija koje su javno dostupne ili koje su dostavili dionici, s obzirom na svoju politiku dužne pažnje u pogledu baterija;

(b)

kao odgovor na utvrđene rizike oblikuje i provodi strategiju za sprečavanje, ublažavanje i općenito otklanjanje štetnih učinaka tako što:

i.

o nalazima svoje procjene rizika izvješćuje svoju najvišu razinu rukovodstva određenu u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (c);

ii.

donosi mjere upravljanja rizicima koje su u skladu s međunarodno priznatim instrumentima u pogledu dužne pažnje iz točke 4. Priloga X., s obzirom na to da imaju sposobnost da utječu na dobavljače i, prema potrebi, poduzimaju korake da se izvrši pritisak na dobavljače, uključujući njihova društva kćeri i podizvođače, koji mogu najdjelotvornije spriječiti ili ublažiti utvrđeni rizik;

iii.

izrađuje i provodi plan upravljanja rizicima, prati i bilježi uspješnost napora za ublažavanje rizika, o tome izvješćuje svoju najvišu razinu rukovodstva određenu u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (c) i razmatra suspenziju ili prekid suradnje s dobavljačem ili njegovim društvom kćeri ili podizvođačem nakon neuspjelih pokušaja ublažavanja rizika, na temelju relevantnih ugovora i dogovora iz članka 49. stavka 1. točke (e);

iv.

provodi dodatne procjene činjenica i rizika za rizike koje je potrebno ublažiti ili nakon što se promijene okolnosti.

2.   Ako gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. radi na ublažavanju rizika dok nastavlja s trgovinom ili je privremeno suspendira, prije nego što donese strategiju mjerljivog ublažavanja rizika iz plana upravljanja rizicima iz stavka 1. točke (b) podtočke iii. ovog članka savjetuje se s dobavljačima i dotičnim dionicima, među ostalim s lokalnim i nacionalnim tijelima vlasti, međunarodnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i pogođenim trećim stranama, kao što su lokalne zajednice.

3.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. utvrđuje i procjenjuje vjerojatnost štetnih učinaka u kategorijama rizika navedenima u točki 2. Priloga X. u svojem lancu opskrbe. Taj gospodarski subjekt utvrđuje i procjenjuje rizike u svojem lancu opskrbe u okviru svojih sustava upravljanja rizicima. Gospodarski subjekt provodi provjere trećih strana u svojim lancima dužne pažnje putem prijavljenog tijela u skladu s člankom 51. Gospodarski subjekt može upotrijebiti izvješća o provjeri treće strane koja je u skladu s člankom 51. stavkom 2. izdalo takvo prijavljeno tijelo u odnosu na politike dužne pažnje u pogledu baterija koje su proveli dobavljači u tom lancu u skladu s ovim poglavljem. Gospodarski subjekt može upotrijebiti izvješća o provjeri treće strane i radi procjene, prema potrebi, praksi u području dužne pažnje tih dobavljača.

4.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. o nalazima procjene rizika iz stavka 3. ovog članka izvješćuje svoju najvišu razinu rukovodstva kojoj je dodijeljena odgovornost u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (c) i provodi strategiju iz stavka 1. točke (b) ovog članka.

Članak 51.

Provjera treće strane koja se provodi nad politikama dužne pažnje u pogledu baterija

1.   Prijavljeno tijelo provodi provjere treće strane. Takve provjere treće strane imaju sljedeća obilježja:

(a)

obuhvaćaju sve aktivnosti, postupke i sustave koje gospodarski subjekti upotrebljavaju za ispunjenje obveza dužne pažnje u skladu s člancima 49., 50. i 52.;

(b)

cilj im je utvrditi jesu li prakse u području dužne pažnje gospodarskih subjekata koji stavljaju baterije na tržište u skladu s člancima 49., 50. i 52.;

(c)

prema potrebi, u okviru njih izvršavaju se provjere poduzeća i prikupljaju informacije od dionika;

(d)

njima se utvrđuju područja u kojima gospodarski subjekti koji stavljaju baterije na tržište mogu ostvariti poboljšanja u pogledu svojih praksi u području dužne pažnje;

(e)

njima se uvažavaju načela revizije, a to su neovisnost, osposobljenost i odgovornost, kako su utvrđena u Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja.

2.   Prijavljeno tijelo izdaje izvješće o provjeri u kojem su zabilježene aktivnosti poduzete u skladu sa stavkom 1. ovog članka i njihovi rezultati. Ako se politikama dužne pažnje u pogledu baterija iz članka 48. ispunjavaju obveze iz članaka 49., 50. i 52., prijavljeno tijelo izdaje odluku o odobrenju.

Članak 52.

Objava informacija o politikama dužne pažnje u pogledu baterija

1.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. tijelima za nadzor tržišta država članica ili nacionalnim tijelima na zahtjev stavlja na raspolaganje izvješće o provjeri i odluku o odobrenju izdane u skladu s člankom 51., izvješća o reviziji iz članka 48. stavka 2. i dostupne dokaze usklađenosti s programom dužne pažnje koji Komisija priznaje u skladu s člankom 53.

2.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. svojim neposrednim kupcima u donjem dijelu lanca opskrbe stavlja na raspolaganje sve relevantne informacije koje je pribavio i zadržao na temelju svoje politike dužne pažnje u pogledu baterija, poštujući poslovnu tajnu i druge aspekte koji se odnose na konkurentnost.

3.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. jednom godišnje preispituje i javno objavljuje, među ostalim na internetu, izvješće o svojoj politici dužne pažnje u pogledu baterija. To izvješće sadržava podatke i informacije, prikazane na način koji krajnji korisnici mogu lako razumjeti i koji omogućuje jasno utvrđivanje o kojim baterijama je riječ, o koracima koje je taj gospodarski subjekt poduzeo radi ispunjavanja zahtjeva iz članaka 49. i 50., uključujući nalaze o znatnim štetnim učincima u kategorijama rizika navedenima u točki 2. Priloga X. i način njihova otklanjanja, kao i sažeto izvješće o provjerama treće strane provedenima u skladu s člankom 51., uključujući ime prijavljenog tijela, poštujući poslovnu tajnu i druge aspekte koji se odnose na konkurentnost. Tim je izvješćem, prema potrebi, obuhvaćen i pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša u vezi s nabavom i obradom sirovina prisutnih u baterijama te trgovinom njima.

4.   Ako gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. može dokazati da su sirovine koje su prisutne u bateriji i navedene u točki 1. Priloga X. dobivene iz recikliranih izvora, javno objavljuje svoje zaključke, uz primjerenu razinu detalja, poštujući poslovnu tajnu i druge aspekte koji se odnose na konkurentnost.

Članak 53.

Priznavanje programâ dužne pažnje

1.   Vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija koji su uspostavili programe dužne pažnje i nadgledaju te programe („vlasnici programa”) mogu od Komisije zatražiti priznavanje svojih programa dužne pažnje. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu informacija koje takav zahtjev za priznavanje treba sadržavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

2.   Ako Komisija na osnovi dokaza i informacija dostavljenih na temelju stavka 1. ovog članka utvrdi da program dužne pažnje iz tog stavka omogućuje gospodarskim subjektima da ispune zahtjeve utvrđene u člancima 48., 49., 50. i 52., donosi provedbeni akt kojim se tom programu dodjeljuje priznanje jednakovrijednosti sa zahtjevima iz ove Uredbe. Prije donošenja tog provedbenog akta provodi se savjetovanje s OECD-ovim Centrom za odgovorno poslovno ponašanje. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Kada razmatra priznavanje programa dužne pažnje, Komisija uzima u obzir različite prakse u industriji obuhvaćene tim programom te pristup i metodu koji se temelje na procjeni rizika, a upotrebljavaju se u tom programu za utvrđivanje rizika.

3.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 89. kojima se utvrđuju kriteriji i metodologija u skladu s kojima Komisija treba utvrditi, u skladu sa stavkom 2. ovog članka, omogućuju li programi dužne pažnje gospodarskim subjektima da ispune zahtjeve utvrđene u člancima 48., 49., 50. i 52. Komisija prema potrebi također redovito provjerava ispunjavaju li priznati programi dužne pažnje i dalje kriterije koji su doveli do odluke o dodjeli priznanja jednakovrijednosti na temelju stavka 2. ovog članka.

4.   Vlasnik programa dužne pažnje za koji je priznanje jednakovrijednosti dodijeljeno u skladu sa stavkom 2. bez odgode obavješćuje Komisiju o svim promjenama ili ažuriranjima tog programa. Komisija procjenjuje utječu li te promjene ili ažuriranja na priznavanje jednakovrijednosti tog programa i poduzima odgovarajuće djelovanje.

5.   Ako postoje dokazi o ponovljenim ili značajnim slučajevima u kojima gospodarski subjekti koji provode program priznat u skladu sa stavkom 2. ovog članka ne ispunjavaju zahtjeve iz članaka 48., 49., 50. i 52., Komisija ispituje, uz savjetovanje s vlasnikom priznatog programa dužne pažnje, ukazuju li ti slučajevi na nedostatke u programu.

6.   Ako Komisija utvrdi neispunjavanje zahtjeva utvrđenih u člancima 48., 49., 50. i 52. ili nedostatke u priznatom programu dužne pažnje, vlasniku programa može odobriti odgovarajuće razdoblje za poduzimanje korektivnih mjera.

7.   Ako vlasnik programa ne poduzme potrebne korektivne mjere ili ih odbije poduzeti te ako Komisija utvrdi da neispunjavanje zahtjeva ili nedostaci iz stavka 6. ovog članka ugrožavaju sposobnost gospodarskog subjekta iz članka 48. stavka 1. koji provodi program da ispuni zahtjeve utvrđene u člancima 48., 49., 50. i 52. ili ako su ponovljeni ili značajni slučajevi neispunjavanja zahtjeva od strane gospodarskih subjekata koji provode program posljedica nedostataka u programu, Komisija donosi provedbeni akt kojim se povlači priznanje jednakovrijednosti tog programa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

8.   Komisija uspostavlja i ažurira registar priznatih programa dužne pažnje. Taj registar javno je dostupan na internetu.

POGLAVLJE VIII.

Gospodarenje otpadnim baterijama

Članak 54.

Nadležno tijelo

1.   Države članice imenuju jedno nadležno tijelo ili više njih koji su odgovorni za obveze na temelju ovog poglavlja, a posebno za praćenje i provjeru ispunjavanja obveza proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača na temelju ovog poglavlja.

2.   Svaka država članica također može među nadležnim tijelima iz stavka 1. utvrditi jednu kontaktnu točku za potrebe komunikacije s Komisijom na temelju stavka 4.

3.   Države članice utvrđuju pojedinosti o organizaciji i radu nadležnog tijela ili nadležnih tijela, uključujući administrativna i postupovna pravila za:

(a)

upisivanje proizvođača u registar u skladu s člankom 55.;

(b)

ovlašćivanje proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 58.;

(c)

nadzor nad provedbom obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 57.;

(d)

prikupljanje podataka o baterijama i otpadnim baterijama u skladu s člankom 75.;

(e)

stavljanje na raspolaganje informacija u skladu s člankom 76.

4.   Države članice do 18. studenog 2025. obavješćuju Komisiju o imenima i adresama nadležnih tijela imenovanih na temelju stavka 1. Države članice bez nepotrebne odgode priopćuju Komisiji svaku promjenu imena ili adrese tih nadležnih tijela.

Članak 55.

Registar proizvođača

1.   Države članice uspostavljaju registar proizvođača koji služi za praćenje usklađenosti proizvođača sa zahtjevima iz ovog poglavlja.

2.   Proizvođači se upisuju u registar iz stavka 1. U tu svrhu podnose zahtjev za upis u registar u svakoj državi članici u kojoj bateriju prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu.

Proizvođači podnose zahtjev za upis u registar putem sustava za elektroničku obradu podataka iz stavka 9. točke (a).

Proizvođači stavljaju baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, na raspolaganje na tržištu države članice samo ako su oni ili, u slučaju ovlaštenja, njihovi ovlašteni zastupnici za proširenu odgovornost proizvođača registrirani u toj državi članici.

3.   Zahtjev za upis u registar uključuje sljedeće informacije:

(a)

ime proizvođača i imena marke, ako postoje, pod kojima proizvođač djeluje u državi članici i adresu proizvođača, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona i, ako postoje, internetsku adresu i e-adresu, pri čemu se navodi jedinstvena kontaktna točka;

(b)

nacionalni identifikacijski broj proizvođača, uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj i europski ili nacionalni porezni identifikacijski broj;

(c)

kategoriju ili kategorije baterija koje proizvođač namjerava prvi put staviti na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice, točnije prijenosne baterije, industrijske baterije, baterije za laka prijevozna sredstva, baterije za električna vozila ili baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, te njihova kemijska svojstva;

(d)

informacije o tome kako proizvođač ispunjava svoje obveze iz članka 56. i zahtjeve iz članaka 59., 60. i 61., kako slijedi:

i.

zahtjevi iz točke (d) za prijenosne baterije ili baterije za laka prijevozna sredstva ispunjavaju se dostavljanjem:

informacija u pisanom obliku o mjerama koje je proizvođač uspostavio kako bi ispunio obveze odgovornosti proizvođača iz članka 56., mjerama poduzetima kako bi se ispunile obveze odvojenog skupljanja iz članka 59. stavka 1. ili članka 60. stavka 1. s obzirom na količinu baterija koju proizvođač stavlja na raspolaganje na tržištu u državi članici te o sustavu kojim se osigurava pouzdanost podataka koji se dostavljaju nadležnim tijelima;

ako je to primjenjivo, imena i podataka za kontakt, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona, internetsku adresu i e-adresu te nacionalni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koju je proizvođač imenovao za ispunjavanje svojih obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 57. stavcima 1. i 2., uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj i europski ili nacionalni porezni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača te ovlaštenje zastupanog proizvođača;

ii.

zahtjevi iz točke (d) za baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijske baterije i baterije za električna vozila ispunjavaju se dostavljanjem:

informacija u pisanom obliku o mjerama koje je proizvođač poduzeo kako bi ispunio obveze odgovornosti proizvođača iz članka 56., mjerama poduzetima kako bi se ispunile obveze odvojenog skupljanja iz članka 61. stavka 1. s obzirom na količinu baterija koju proizvođač stavlja na raspolaganje na tržištu u državi članici te o sustavu kojim se osigurava pouzdanost podataka koji se dostavljaju nadležnim tijelima;

ako je to primjenjivo, imena i podataka za kontakt, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona, internetsku adresu i e-adresu te nacionalni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koju je proizvođač imenovao za ispunjavanje svojih obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 57. stavcima 1. i 2., uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj i europski ili nacionalni porezni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača te ovlaštenje zastupanog proizvođača;

(e)

izjavu proizvođača ili, ako je to primjenjivo, ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., u kojoj se navodi da su dostavljene informacije istinite.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, informacije utvrđene u točki (d) tog stavka navode se u zahtjevu za upis u registar na temelju stavka 3. ovog članka ili u zahtjevu za izdavanje ovlaštenja na temelju članka 58. Takav zahtjev za izdavanje ovlaštenja uključuje barem informacije o pojedinačnom ili kolektivnom ispunjavanju obveza proširene odgovornosti proizvođača.

5.   Države članice mogu prema potrebi zatražiti dodatne informacije ili dokumente kako bi se registar proizvođača upotrebljavao na učinkovit način.

6.   Ako je proizvođač imenovao organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 57. stavkom 1., ta organizacija obveze iz ovog članka ispunjava mutatis mutandis, osim ako je država članica odredila drukčije.

7.   Obveze iz ovog članka može u ime proizvođača ispuniti ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača.

Ako obveze iz ovog članka u ime proizvođača ispunjava ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača koji zastupa više od jednog proizvođača, uz informacije koje se zahtijevaju na temelju stavka 3. taj ovlašteni zastupnik zasebno navodi ime i podatke za kontakt svakog od zastupanih proizvođača.

8.   Države članice mogu odlučiti da postupak upisa u registar na temelju ovog članka i postupak ovlaštenja na temelju članka 58. čine jedinstveni postupak, pod uvjetom da zahtjev za upis ispunjava zahtjeve utvrđene u stavcima od 3. do 7. ovog članka.

9.   Nadležno tijelo:

(a)

na svojim internetskim stranicama stavlja na raspolaganje informacije o postupku podnošenja zahtjeva putem sustava za elektroničku obradu podataka;

(b)

odobrava upise u registar i izdaje registarski broj u roku od najviše 12 tjedana od trenutka dostavljanja svih informacija koje se zahtijevaju u skladu sa stavcima 2. i 3.

10.   Nadležno tijelo može:

(a)

utvrditi načine postupanja u pogledu zahtjevâ i postupka upisa u registar bez dodavanja bitnih zahtjeva onima koji su utvrđeni u stavcima 2. i 3.;

(b)

proizvođačima naplaćivati razmjerne naknade utemeljene na troškovima za obradu zahtjeva iz stavka 2.

11.   Nadležno tijelo može odbiti upisati proizvođača u registar ili povući upis proizvođača u registar ako informacije iz stavka 3. i povezani dokazi u obliku dokumenata nisu dostavljeni ili nisu dostatni ili ako proizvođač više ne ispunjava zahtjeve iz stavka 3. točke (d).

Nadležno tijelo povlači upis proizvođača u registar ako proizvođač više ne postoji.

12.   Proizvođač ili, ako je to primjenjivo, ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovana u ime proizvođača koje zastupa bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u upisu u registar i o svim trajnim prestancima stavljanja na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice baterija navedenih u upisu u registar.

13.   Ako informacije u registru proizvođača nisu javno dostupne, države članice osiguravaju da pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima imaju besplatan pristup informacijama u registru.

Članak 56.

Proširena odgovornost proizvođača

1.   Proizvođači imaju proširenu odgovornost proizvođača za baterije koje prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice. Takvi proizvođači moraju biti u skladu sa zahtjevima iz članaka 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ i ovog poglavlja.

2.   Gospodarski subjekt koji prvi put na državnom području države članice na raspolaganje na tržištu stavlja bateriju koja je rezultat postupaka pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene ili ponovne izrade za potrebe ove Uredbe smatra se proizvođačem takve baterije i ima proširenu odgovornost proizvođača.

3.   Proizvođač, kako je definiran u članku 3. točki 47. podtočki (d), imenuje ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača u svakoj državi članici u kojoj prodaje baterije. Takvo imenovanje provodi se pisanim ovlaštenjem.

4.   Financijski doprinosi koje treba platiti proizvođač pokrivaju sljedeće troškove za proizvode koje proizvođač stavlja na raspolaganje na tržištu u dotičnoj državi članici:

(a)

troškove odvojenog skupljanja otpadnih baterija i njihova daljnjeg prijevoza i obrade, uzimajući u obzir sav prihod ostvaren od pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu ili od vrijednosti sekundarnih sirovina oporabljenih iz recikliranih otpadnih baterija;

(b)

troškove provedbe istraživanja sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada, u skladu s člankom 69. stavkom 5.;

(c)

troškove pružanja informacija o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima, u skladu s člankom 74.;

(d)

troškove prikupljanja podataka i izvješćivanja nadležnih tijela u skladu s člankom 75.

5.   U slučaju stavljanja na raspolaganje baterija koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi, i proizvođači izvornih baterija i proizvođači baterija koje se stavljaju na tržište kao rezultat tih postupaka mogu uspostaviti i prilagoditi mehanizam podjele troškova, na temelju stvarne raspodjele troškova među različitim proizvođačima, za troškove iz stavka 4. točaka (a), (c) i (d).

Ako se na bateriju iz stavka 2. primjenjuje više proširenih odgovornosti proizvođača, prvi proizvođač koji tu bateriju stavlja na raspolaganje na tržištu ne snosi dodatne troškove koji proizlaze iz takvog mehanizma podjele troškova.

Komisija olakšava razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama u pogledu takvih mehanizama podjele troškova.

Članak 57.

Organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača

1.   Proizvođači mogu imenovati organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlaštenu u skladu s člankom 58. za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u njihovo ime. Države članice mogu donijeti mjere kako bi imenovanje organizacije za odgovornost proizvođača učinile obveznim. Takve mjere moraju biti opravdane na temelju posebnih značajki određene kategorije baterija koje se stavljaju na tržište i povezanih značajki gospodarenja otpadom.

2.   U slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju jednako postupanje prema proizvođačima, neovisno o njihovu podrijetlu ili veličini, bez nametanja nerazmjernog opterećenja za proizvođače koji proizvode male količine baterija, uključujući mala i srednja poduzeća. One također osiguravaju sljedeće u pogledu financijskih doprinosa koje im plaćaju proizvođači:

(a)

da su ti doprinosi prilagođeni u skladu s člankom 8.a stavkom 4. točkom (b) Direktive 2008/98/EZ i barem prema kategoriji i kemijskim svojstvima baterija, uzimajući u obzir, prema potrebi, mogućnost punjenja, udio recikliranog sadržaja u izradi baterija i to jesu li baterije bile podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi, kao i njihov ugljični otisak; i

(b)

da su ti doprinosi prilagođeni prema prihodima koje organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ostvaruju iz pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu ili iz vrijednosti sekundarnih sirovina oporabljenih iz recikliranih otpadnih baterija.

3.   Ako je u određenoj državi članici više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlašteno za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača, one osiguravaju da je aktivnostima iz članka 59. stavka 1., članka 60. stavka 1. i članka 61. stavka 1. obuhvaćeno cijelo državno područje te države članice. Države članice imenuju nadležno tijelo ili neovisnu treću stranu kako bi se osiguralo da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ispunjavaju svoje obveze na koordiniran način.

4.   Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju povjerljivost podataka koje posjeduju u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim zastupnicima za proširenu odgovornost proizvođača.

5.   Uz informacije iz članka 8.a stavka 3. točke (e) Direktive 2008/98/EZ, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača barem jednom godišnje na svojim internetskim stranicama objavljuju, uz poštovanje poslovne ili industrijske tajne, informacije o stopi odvojenog skupljanja otpadnih baterija, učinkovitosti recikliranja i razinama oporabe materijala koje su proizvođači koji su imenovali organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača postigli.

6.   Uz informacije iz stavka 5., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača javno objavljuju informacije o postupku odabira subjekata za gospodarenje otpadom odabranih u skladu sa stavkom 8.

7.   Ako je to potrebno za izbjegavanje narušavanja unutarnjeg tržišta, Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju kriteriji za primjenu stavka 2. točke (a) ovog članka. Taj se provedbeni akt ne odnosi na precizno određivanje visine doprinosâ i donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

8.   Subjekti za gospodarenje otpadom podliježu nediskriminirajućem postupku odabira, koji se temelji na transparentnim kriterijima dodjele, a provode ga proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, te koji ne nameće nerazmjerno opterećenje za mala i srednja poduzeća.

Članak 58.

Ovlaštenje za ispunjavanje proširene odgovornosti proizvođača

1.   Proizvođač, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovane u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača nadležnom tijelu podnose zahtjev za ovlaštenje u pogledu ispunjavanja proširene odgovornosti proizvođača.

2.   Ovlaštenje se izdaje samo ako se dokaže da su:

(a)

zahtjevi utvrđeni u članku 8.a stavku 3. točkama od (a) do (d) Direktive 2008/98/EZ ispunjeni i da su mjere koje je uspostavio proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača dostatne za ispunjavanje obveza utvrđenih u ovom poglavlju s obzirom na količinu baterija koju na državnom području određene države članice prvi put stavlja na raspolaganje na tržištu proizvođač ili proizvođači u čije ime djeluje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača; i

(b)

dostavljanjem dokaza u obliku dokumenata, ispunjeni zahtjevi iz članka 59. stavaka 1. i 2. ili zahtjevi iz članka 60. stavaka 1., 2. i 4. te da su uspostavljeni svi aranžmani koji omogućuju postizanje i trajno održavanje barem cilja skupljanja iz članka 59. stavka 3. odnosno članka 60. stavka 3.

3.   Države članice u svoje mjere kojima utvrđuju administrativna i postupovna pravila iz članka 54. stavka 3. točke (b) uključuju pojedinosti o postupku izdavanja ovlaštenja, koji se može razlikovati ovisno o tome odnosi li se na pojedinačno ili kolektivno ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača, i načine provjere usklađenosti proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, uključujući informacije koje u tu svrhu trebaju dostaviti proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača. Postupak izdavanja ovlaštenja uključuje zahtjeve u pogledu provjere aranžmana uspostavljenih kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u članku 59. stavcima 1. i 2. i članku 60. stavcima 1., 2. i 4. te vremenske okvire za provjeru, koji nisu dulji od 12 tjedana od podnošenja potpune dokumentacije zahtjeva. Provjeru može provesti neovisni stručnjak koji o rezultatima provjere izdaje izvješće o provjeri.

4.   Proizvođač ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u ovlaštenju, o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja ili o trajnom prestanku rada.

5.   Mehanizam samokontrole iz članka 8.a stavka 3. točke (d) Direktive 2008/98/EZ provodi se redovito, a najmanje svake tri godine, te na zahtjev nadležnog tijela, kako bi se provjerilo poštuju li se odredbe iz te točke i jesu li i dalje ispunjeni uvjeti za ovlaštenje iz stavka 2. ovog članka. Proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača na zahtjev predočuje izvješće o samokontroli i, ako je to potrebno, nacrt plana korektivnih mjera nadležnom tijelu. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti iz stavka 6. ovog članka, nadležno tijelo može iznijeti primjedbe na izvješće o samokontroli i na nacrt plana korektivnih mjera te sve takve primjedbe priopćuje proizvođaču ili organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača. Proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača sastavlja i provodi plan korektivnih mjera na temelju tih primjedbi.

6.   Nadležno tijelo može odlučiti opozvati ovlaštenje ako nisu ispunjeni ciljevi skupljanja utvrđeni u članku 59. stavku 3. ili članku 60. stavku 3. ili ako proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača više ne ispunjava zahtjeve u pogledu organizacije skupljanja i obrade otpadnih baterija ili ako propusti podnijeti izvješće nadležnom tijelu ili ga propusti obavijestiti o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja, ili ako su prestali s radom.

7.   Proizvođač, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovane u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača pružaju jamstvo namijenjeno pokrivanju troškova povezanih s postupcima gospodarenja otpadom koje proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača snosi u slučaju neusklađenosti s obvezama proširene odgovornosti proizvođača, među ostalim u slučaju trajnog prestanka njihova rada ili nesolventnosti. Države članice mogu utvrditi dodatne zahtjeve u vezi s takvim jamstvom. U slučaju organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojom upravlja država takvo jamstvo ne mora pružiti sama organizacija, nego se može pružiti i na drugi način, te ono može imati oblik javnog fonda koji se financira naknadama proizvođača i za koji je država članica koja upravlja tom organizacijom solidarno odgovorna.

Članak 59.

Skupljanje otpadnih prijenosnih baterija

1.   Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da se sve otpadne prijenosne baterije, neovisno o njihovoj prirodi, kemijskom sastavu, stanju, marki ili podrijetlu, odvojeno skupljaju na državnom području države članice u kojoj prvi put stavljaju baterije na raspolaganje na tržištu. U tu svrhu čine sljedeće:

(a)

uspostavljaju sustav za preuzimanje i skupljanje otpadnih prijenosnih baterija;

(b)

subjektima iz stavka 2. točke (a) nude besplatno skupljanje otpadnih prijenosnih baterija i osiguravaju skupljanje otpadnih prijenosnih baterija od svih subjekata koji iskoriste tu ponudu („povezana skupljališta za otpadne prijenosne baterije”);

(c)

osiguravaju praktična rješenja potrebna za skupljanje i prijevoz otpadnih prijenosnih baterija na povezana skupljališta za otpadne prijenosne baterije, uključujući besplatno osiguravanje odgovarajućih spremnika za skupljanje i prijevoz koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (46);

(d)

besplatno skupljaju otpadne prijenosne baterije skupljene u povezanim skupljalištima, učestalošću koja je razmjerna obuhvaćenom području te količini i opasnoj prirodi otpadnih prijenosnih baterija koje se obično skupljaju u povezanim skupljalištima za otpadne prijenosne baterije;

(e)

besplatno skupljaju otpadne prijenosne baterije uklonjene iz otpadne električne i elektroničke opreme, učestalošću koja je razmjerna količini i opasnoj prirodi otpadnih prijenosnih baterija;

(f)

osiguravaju da se otpadne prijenosne baterije skupljene u povezanim skupljalištima za otpadne prijenosne baterije i uklonjene iz otpadne električne i elektroničke opreme zatim podvrgnu obradi u postrojenju s dozvolom, koju provodi subjekt za gospodarenje otpadom u skladu s člankom 70.

2.   Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da sustav preuzimanja i skupljanja otpadnih prijenosnih baterija ima sljedeća obilježja:

(a)

sastoji se od skupljališta koja oni uspostavljaju u suradnji s jednim od sljedećih dionika ili više njih:

i.

distributerima u skladu s člankom 62.;

ii.

postrojenjima za obradu otpadnih vozila koja podliježu Direktivi 2000/53/EZ;

iii.

javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom u skladu s člankom 66.;

iv.

dobrovoljnim skupljalištima u skladu s člankom 67.;

v.

postrojenjima za obradu otpadne električne i elektroničke opreme koja podliježu Direktivi 2012/19/EU; i

(b)

obuhvaća cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih prijenosnih baterija, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja u kojima su skupljanje otpadnih prijenosnih baterija i daljnje gospodarenje njima isplativi.

3.   Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača moraju ostvarivati i trajno održavati barem sljedeće ciljeve skupljanja za otpadne prijenosne baterije:

(a)

45 % do 31. prosinca 2023.;

(b)

63 % do 31. prosinca 2027.;

(c)

73 % do 31. prosinca 2030.

Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača izračunavaju stopu skupljanja iz ovog stavka u skladu s Prilogom XI.

4.   Krajnji korisnici moraju moći odbaciti otpadne prijenosne baterije na skupljalištima iz stavka 2. točke (a) i ne naplaćuje im se naknada niti ih se obvezuje na kupnju nove baterije niti se uvjetuje da je prijenosna baterija kupljena kod proizvođača koji su uspostavili skupljališta.

5.   Skupljališta uspostavljena u skladu sa stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., iii. i iv. ne podliježu zahtjevima u pogledu registracije ili obveze ishođenja dozvole iz Direktive 2008/98/EZ.

6.   Države članice mogu donijeti mjere kojima zahtijevaju da skupljališta iz stavka 2. točke (a) ovog članka mogu skupljati otpadne prijenosne baterije samo ako su sklopila ugovor s proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača.

7.   S obzirom na očekivani razvoja tržišta i povećanje očekivanog životnog vijeka punjivih prijenosnih baterija te kako bi se bolje utvrdila stvarna količina otpadnih prijenosnih baterija raspoloživih za skupljanje, Komisija je ovlaštena za donošenje, do 18. kolovoza 2027., delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene metodologije za izračun stope skupljanja prijenosnih baterija utvrđene u Prilogu XI. i izmjene cilja skupljanja utvrđenog u stavku 3. ovog članka kako bi se taj cilj skupljanja prilagodio novoj metodologiji, uz istodobno zadržavanje jednake ambicije i vremenskih okvira.

Članak 60.

Skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva

1.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da se sve otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, neovisno o njihovoj prirodi, kemijskom sastavu, stanju, marki ili podrijetlu, odvojeno skupljaju na državnom području države članice u kojoj prvi put stavljaju baterije na raspolaganje na tržištu. U tu svrhu čine sljedeće:

(a)

uspostavljaju sustav za preuzimanje i skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva;

(b)

subjektima iz stavka 2. točke (a) nude besplatno skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva i osiguravaju skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva od svih subjekata koji iskoriste tu ponudu („povezana skupljališta za baterije za laka prijevozna sredstva”);

(c)

osiguravaju praktična rješenja potrebna za skupljanje i prijevoz otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva na povezana skupljališta za baterije za laka prijevozna sredstva, uključujući besplatno osiguravanje odgovarajućih spremnika za skupljanje i prijevoz koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 2008/68/EZ;

(d)

besplatno skupljaju otpadne baterije za laka prijevozna sredstva skupljene u povezanim skupljalištima za baterije za laka prijevozna sredstva, učestalošću koja je razmjerna obuhvaćenom području te količini i opasnoj prirodi otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva koje se obično skupljaju u tim skupljalištima;

(e)

besplatno skupljaju otpadne baterije za laka prijevozna sredstva uklonjene iz otpadne električne i elektroničke opreme, učestalošću koja je razmjerna količini i opasnoj prirodi otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva;

(f)

osiguravaju da se otpadne baterije za laka prijevozna sredstva skupljene u povezanim skupljalištima za baterije za laka prijevozna sredstva i uklonjene iz otpadne električne i elektroničke opreme zatim podvrgnu obradi u postrojenju s dozvolom, koju provodi subjekt za gospodarenje otpadom u skladu s člankom 70.

2.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da sustav za preuzimanje i skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva ima sljedeća obilježja:

(a)

sastoji se od skupljališta koja oni uspostavljaju u suradnji s jednim od sljedećih dionika ili više njih:

i.

distributerima u skladu s člankom 62.;

ii.

postrojenjima za obradu otpadnih vozila koja podliježu Direktivi 2000/53/EZ;

iii.

javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom u skladu s člankom 66.;

iv.

dobrovoljnim skupljalištima u skladu s člankom 67.;

v.

postrojenjima za obradu otpadne električne i elektroničke opreme koja podliježu Direktivi 2012/19/EU; i

(b)

obuhvaća cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja u kojima su skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva i daljnje gospodarenje njima isplativi.

3.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača moraju ostvarivati i trajno održavati barem sljedeće ciljeve skupljanja baterija za laka prijevozna sredstva:

(a)

51 % do 31. prosinca 2028.;

(b)

61 % do 31. prosinca 2031.

Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača izračunavaju stopu skupljanja iz ovog stavka u skladu s Prilogom XI.

4.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača:

(a)

uspostavljaju skupljališta iz stavka 2. točke (a) s odgovarajućom infrastrukturom za odvojeno skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva koja ispunjava primjenjive zahtjeve u pogledu sigurnosti i pokrivaju potrebne troškove koji nastanu u tim skupljalištima u vezi s aktivnostima preuzimanja otpada; spremnici za skupljanje i privremeno skladištenje takvih otpadnih baterija u skupljalištima moraju biti odgovarajući s obzirom na količinu i opasnu prirodu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva koje će se vjerojatno skupljati u tim skupljalištima;

(b)

skupljaju otpadne baterije za laka prijevozna sredstva iz skupljališta iz stavka 2. točke (a) učestalošću koja je razmjerna skladišnom kapacitetu infrastrukture za odvojeno skupljanje te količini i opasnoj prirodi otpadnih baterija koje se obično skupljaju u tim skupljalištima; i

(c)

osiguravaju isporuku otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva skupljenih iz skupljališta iz stavka 2. točke (a) ovog članka u postrojenja s dozvolom radi obrade u skladu s člancima 70. i 73.

5.   Krajnji korisnici moraju moći odbaciti otpadne baterije za laka prijevozna sredstva u skupljališta iz stavka 2. točke (a) i ne naplaćuje im se naknada niti ih se obvezuje na kupnju nove baterije za laka prijevozna sredstva niti se uvjetuje da je baterija kupljena kod proizvođača koji su uspostavili skupljališta.

6.   Skupljališta uspostavljena u skladu sa stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., iii. i iv. ne podliježu zahtjevima u pogledu registracije ili obveze ishođenja dozvole iz Direktive 2008/98/EZ.

7.   Države članice mogu donijeti mjere kojima zahtijevaju da skupljališta iz stavka 2. točke (a) ovog članka mogu skupljati otpadne baterije za laka prijevozna sredstva samo ako su sklopila ugovor s proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača.

8.   S obzirom na očekivani razvoj tržišta i povećanje očekivanog životnog vijeka baterija za laka prijevozna sredstva te kako bi se bolje utvrdila stvarna količina otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva raspoloživih za skupljanje, Komisija je ovlaštena za donošenje, do 18. kolovoza 2027., delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene metodologije za izračun stope skupljanja otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva utvrđene u Prilogu XI. i izmjene cilja skupljanja utvrđenog u stavku 3. ovog članka kako bi se cilj skupljanja prilagodio novoj metodologiji, uz istodobno zadržavanje jednake ambicije i vremenskih okvira.

Članak 61.

Skupljanje otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila

1.   Proizvođači baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača besplatno i bez nametanja obveze krajnjem korisniku da kupi novu bateriju ili uvjetovanja da je bateriju kupio od njih preuzimaju sve otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila odgovarajuće kategorije koje su prvi put stavili na raspolaganje na tržištu na državnom području te države članice, bez obzira na njihov kemijski sastav, stanje, marku ili podrijetlo, te osiguravaju da se sve takve otpadne baterije odvojeno skupljaju. U tu svrhu prihvaćaju preuzimanje otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila od krajnjih korisnika ili iz sustava za preuzimanje i skupljanje koji uključuju skupljališta uspostavljena u suradnji sa sljedećim dionicima:

(a)

distributerima baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila u skladu s člankom 62. stavkom 1.;

(b)

subjektima koji provode ponovnu izradu ili prenamjenu baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila;

(c)

postrojenjima za obradu otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih vozila iz članka 65. za otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila koje nastaju njihovim radom;

(d)

javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom u skladu s člankom 66.

Države članice mogu donijeti mjere kojima zahtijevaju da subjekti iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) mogu skupljati otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila samo ako su sklopila ugovor s proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača.

Ako je otpadne industrijske baterije prethodno potrebno rastaviti u prostorima privatnih, nekomercijalnih korisnika, obveza proizvođača da preuzme te otpadne baterije ne smije rezultirati time da troškove povezane s rastavljanjem i skupljanjem tih otpadnih baterija snose ti korisnici.

2.   Aranžmani za preuzimanje otpada uspostavljeni u skladu sa stavkom 1. obuhvaćaju cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja na kojima su skupljanje otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila te daljnje gospodarenje njima isplativi.

3.   Proizvođači baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača:

(a)

osiguravaju sustavima za preuzimanje i skupljanje iz stavka 1. odgovarajuću infrastrukturu za odvojeno skupljanje otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila koja ispunjava primjenjive zahtjeve u pogledu sigurnosti te pokrivaju potrebne troškove koji nastanu u tim sustavima za preuzimanje i skupljanje u vezi s aktivnostima preuzimanja otpada; spremnici za skupljanje i privremeno skladištenje takvih otpadnih baterija u sustavima za preuzimanje i skupljanje moraju biti odgovarajući s obzirom na količinu i opasnu prirodu otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila koje će se vjerojatno skupljati u tim skupljalištima;

(b)

skupljaju otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila iz sustavâ za preuzimanje i skupljanje iz stavka 1. učestalošću koja je razmjerna skladišnom kapacitetu infrastrukture za odvojeno skupljanje te količini i opasnoj prirodi otpadnih baterija koje se obično skupljaju u tim sustavima za preuzimanje i skupljanje; i

(c)

osiguravaju isporuku otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila skupljenih od krajnjih korisnika i iz sustavâ za preuzimanje i skupljanje iz stavka 1. postrojenjima s dozvolom radi obrade u skladu s člancima 70. i 73.

4.   Subjekti iz stavka 1. točaka od (a) do (d) ovog članka mogu predati skupljene otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. radi njihove obrade u skladu s člankom 70. U takvim se slučajevima smatra da je ispunjena obveza proizvođačâ na temelju stavka 3. točke (c) ovog članka.

Članak 62.

Obveze distributerâ

1.   Distributeri preuzimaju otpadne baterije od krajnjeg korisnika besplatno i ne obvezujući ga da kupi ili uvjetujući da je kupio novu bateriju, bez obzira na kemijski sastav, marku ili podrijetlo otpadnih baterija, kako slijedi:

(a)

za otpadne prijenosne baterije, na maloprodajnom mjestu distributera ili u njegovoj neposrednoj blizini;

(b)

za otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila, na maloprodajnom mjestu distributera ili u njegovoj blizini.

2.   Obveza preuzimanja iz stavka 1.:

(a)

ne primjenjuje se na otpadne proizvode koji sadržavaju baterije;

(b)

ograničena je na kategorije otpadnih baterija koje distributer ima ili je imao u ponudi kao nove baterije i, za otpadne prijenosne baterije, na količinu koju neprofesionalni krajnji korisnici obično odbacuju.

3.   Distributeri otpadne baterije koje su preuzeli predaju proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača odgovornima za skupljanje tih otpadnih baterija u skladu s člankom 59., 60. odnosno 61. ili subjektu za gospodarenje otpadom odabranom u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem obrade tih otpadnih baterija u skladu s člankom 70.

4.   Obveze iz ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis na distributere koji baterije isporučuju krajnjim korisnicima putem ugovorâ na daljinu. Ti distributeri osiguravaju dovoljan broj skupljališta koja obuhvaćaju cijelo državno područje određene države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih prijenosnih baterija, otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija odnosno otpadnih baterija za električna vozila, te dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, kako bi se krajnjim korisnicima omogućio povrat baterija.

5.   U slučaju prodaje s isporukom distributeri nude besplatno preuzimanje otpadnih prijenosnih baterija, otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, otpadnih industrijskih baterija, otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje i otpadnih baterija za električna vozila na mjestu isporuke krajnjem korisniku ili u lokalnom skupljalištu. Krajnji korisnik obavješćuje se pri naručivanju baterije o aranžmanima za preuzimanje otpadne baterije.

6.   Za potrebe usklađenosti s člankom 30. stavkom 1. točkama (d) i (e) Uredbe (EU) 2022/2065 pružatelji internetskih platformi, obuhvaćeni područjem primjene poglavlja III. odjeljka 4. te uredbe, kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima, od proizvođača koji potrošačima u Uniji nude baterije, uključujući baterije ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, dobivaju sljedeće informacije:

(a)

detalje o registru proizvođača iz članka 55. i registracijski broj ili registracijske brojeve proizvođača u tom registru;

(b)

samocertifikaciju proizvođača koji se obvezuje da će nuditi samo baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, u vezi s kojima su ispunjeni zahtjevi u pogledu proširene odgovornosti proizvođača iz članka 56. stavaka 1., 2., 3. i 4., članka 57. stavka 1. i članka 58. stavaka 1., 2. i 7.

Članak 63.

Sustavi povrata pologa za baterije

Komisija do 31. prosinca 2027. procjenjuje izvedivost i moguće koristi uspostave sustavâ povrata pologa za baterije, osobito za prijenosne baterije za opću uporabu. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće te razmatra poduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga.

Članak 64.

Obveze krajnjih korisnika

1.   Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije odvojeno od drugih tokova otpada, uključujući miješani komunalni otpad.

2.   Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije u predviđena skupljališta za odvojeno skupljanje koja su uspostavljena u okviru posebnih aranžmana sklopljenih s proizvođačem ili organizacijom za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili u skladu s tim aranžmanima, u skladu s člancima 59., 60. i 61.

Članak 65.

Obveze subjekata koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada

1.   Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada koja podliježu Direktivi 2000/53/EZ ili Direktivi 2012/19/EU predaju otpadne baterije nastale obradom otpadnih vozila ili otpadne električne i elektroničke opreme proizvođačima relevantne kategorije baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1. ove Uredbe, organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem njihove obrade u skladu s člankom 70.

2.   Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada iz stavka 1. vode evidenciju tih transakcija predaja.

Članak 66.

Sudjelovanje javnih tijela za gospodarenje otpadom

1.   Otpadne baterije koje potječu od privatnih, nekomercijalnih krajnjih korisnika mogu se odbaciti u skupljališta za odvojeno skupljanje koja uspostave javna tijela za gospodarenje otpadom.

2.   Javna tijela za gospodarenje otpadom osiguravaju da se skupljene otpadne baterije obrađuju u skladu s člankom 70. na način:

(a)

da ih predaju proizvođačima relevantne kategorije baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8.; ili

(b)

da sama provedu obradu skupljenih otpadnih baterija u skladu s člankom 68. stavkom 2.

Članak 67.

Sudjelovanje dobrovoljnih skupljališta

1.   Dobrovoljna skupljališta otpadnih prijenosnih baterija predaju skupljene otpadne prijenosne baterije proizvođačima prijenosnih baterija ili trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, uključujući organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem obrade tih otpadnih baterija u skladu s člankom 70.

2.   Dobrovoljna skupljališta otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva predaju skupljene otpadne baterije za laka prijevozna sredstva proizvođačima baterija za laka prijevozna sredstva ili trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, uključujući organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem obrade tih otpadnih baterija u skladu s člankom 70.

Članak 68.

Ograničenja u pogledu predaje otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva

1.   Države članice mogu ograničiti sposobnost distributera, subjekata koji upravljaju postrojenjima za obradu iz članka 65., javnih tijela za gospodarenje otpadom iz članka 66. i dobrovoljnih skupljališta iz članka 67. da skupljene otpadne prijenosne baterije i otpadne baterije za laka prijevozna sredstva predaju proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača ili subjektu za gospodarenje otpadom kako bi oni izvršili obradu u skladu s člankom 70. Države članice osiguravaju da takva ograničenja nemaju negativan učinak na sustave skupljanja i recikliranja.

2.   Države članice također mogu donijeti mjere kojima se javnim tijelima za gospodarenje otpadom iz članka 66. omogućuje da sama provode obradu u skladu s člankom 70.

Članak 69.

Obveze država članica u pogledu ciljeva skupljanja otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva

1.   Države članice donose potrebne mjere kako bi proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ostvarili ciljeve skupljanja utvrđene u članku 59. stavku 3. prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) u pogledu otpadnih prijenosnih baterija i utvrđene u članku 60. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) i (b) u pogledu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva.

2.   Države članice osobito, najmanje jednom godišnje, prate stope skupljanja proizvođača ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kako bi provjerile jesu li poduzeli prikladne mjere za ostvarenje ciljeva skupljanja utvrđenih u članku 59. stavku 3. prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) u pogledu otpadnih prijenosnih baterija i utvrđenih u članku 60. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) i (b) u pogledu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva. Takvo se praćenje posebno temelji na informacijama dostavljenima nadležnim tijelima u skladu s člankom 75. i uključuje provjeru tih informacija i toga je li proizvođač poštovao metodologiju izračuna utvrđenu u Prilogu XI., te rezultata pregleda sastava iz stavka 5. ovog članka i svih drugih informacija dostupnih državi članici.

3.   Ako na temelju praćenja iz stavka 2. ovog članka država članica utvrdi da proizvođač ili, ako je imenovana u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača nisu poduzeli mjere koje su u skladu s ostvarivanjem ciljeva skupljanja iz članka 59. stavka 3. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) u pogledu otpadnih prijenosnih baterija ili iz članka 60. stavka 3. prvog podstavka točaka (a) i (b) u pogledu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, nadležno tijelo te države članice zahtijeva od tog proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača da poduzme odgovarajuće korektivne mjere kako bi se osiguralo da može ostvariti ciljeve skupljanja utvrđene u bilo kojem od tih članaka, prema tome što je primjenjivo.

4.   Ne dovodeći u pitanje mehanizam samokontrole iz članka 58. stavka 5., proizvođač ili, ako je imenovana u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača podnosi nadležnom tijelu nacrt plana korektivnih mjera u roku od tri mjeseca od zahtjeva nadležnog tijela iz stavka 3. ovog članka. To nadležno tijelo može iznijeti primjedbe na nacrt plana te sve takve primjedbe priopćuje proizvođaču ili organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača u roku od mjesec dana od primitka nacrta plana korektivnih mjera.

Ako nadležno tijelo dostavi svoje primjedbe na nacrt plana korektivnih mjera, proizvođač ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača u roku od mjesec dana od primitka tih primjedbi sastavljaju plan korektivnih mjera, uzimajući u obzir te primjedbe, te ga na odgovarajući način provode.

Sadržaj plana korektivnih mjera i usklađenost proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača s njim uzimaju se u obzir pri evaluaciji toga jesu li i dalje ispunjeni uvjeti za registraciju iz članka 55. i, ako je primjenjivo, za ovlaštenje iz članka 58.

5.   Države članice do 1. siječnja 2026. i svakih pet godina nakon tog datuma provode istraživanje sastava tokova skupljenog miješanog komunalnog otpada te otpadne električne i elektroničke opreme za prethodnu kalendarsku godinu kako bi utvrdile udio otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva u njima. Na temelju tih istraživanja nadležna tijela mogu zahtijevati da proizvođači prijenosnih baterija, proizvođači otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., odgovarajuće organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača poduzmu korektivne mjere kako bi povećali svoju mrežu povezanih skupljališta i proveli informativne kampanje u skladu s člankom 74. stavkom 1.

Članak 70.

Obrada

1.   Skupljene otpadne baterije ne smiju se zbrinjavati niti biti predmet postupka oporabe energije.

2.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU, postrojenja s dozvolom osiguravaju da je obrada otpadnih baterija u skladu barem s dijelom A Priloga XII. ovoj Uredbi i s najboljim raspoloživim tehnikama definiranima u članku 3. točki 10. Direktive 2010/75/EU.

3.   Ako se baterije skupljaju dok su još ugrađene u otpadni uređaj, otpadno lako prijevozno sredstvo ili otpadno vozilo, uklanjaju se iz otpadnog uređaja, otpadnog lakog prijevoznog sredstva ili otpadnog vozila u skladu sa, ako je to primjenjivo, zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2000/53/EZ ili Direktivi 2012/19/EU.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene zahtjeva u pogledu obrade za otpadne baterije iz dijela A Priloga XII. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak i nove tehnologije koje se pojavljuju u području gospodarenja otpadom.

5.   Države članice mogu uspostaviti programe poticaja za gospodarske subjekte koji postižu više stope od ciljeva utvrđenih u dijelu B odnosno C Priloga XII. za učinkovitost recikliranja odnosno oporabu materijala.

Članak 71.

Ciljevi za učinkovitost recikliranja i oporabu materijala

1.   Svako postrojenje s dozvolom osigurava da su sve otpadne baterije koje se stavljaju na raspolaganje tom postrojenju prihvaćene i podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu ili recikliranju.

2.   Subjekti za recikliranje osiguravaju da se recikliranjem postižu ciljevi za učinkovitost recikliranja i ciljevi za oporabu materijala utvrđeni u dijelu B odnosno dijelu C Priloga XII.

3.   Stope učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala izračunavaju se u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranom aktu koji se donosi na temelju stavka 4. ovog članka.

4.   Komisija do 18. veljače 2025. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun i provjeru stopa učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala, u skladu s dijelom A Priloga XII., te utvrđivanjem formata dokumentacije.

5.   Komisija do 18. kolovoza 2026. i najmanje svakih pet godina nakon toga procjenjuje je li, zbog tržišnih kretanja, posebno u pogledu tehnologija baterija koje utječu na vrstu oporabljenih materijala te trenutačne i predviđene dostupnosti odnosno manjka dostupnosti kobalta, bakra, olova, litija ili nikla, te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, primjereno revidirati ciljeve za učinkovitost recikliranja i oporabu materijala utvrđene u dijelovima B i C Priloga XII. Ako je to opravdano i primjereno na temelju te procjene, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 89. radi izmjene ciljeva za učinkovitost recikliranja i oporabu materijala utvrđenih u dijelovima B i C Priloga XII.

6.   Ako je to primjereno zbog tržišnih kretanja koja utječu na vrstu materijala koji se mogu oporabiti te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, uključujući nove tehnologije koje se pojavljuju u području gospodarenja otpadom, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene dijela C Priloga XII. dodavanjem dodatnih materijala s posebnim ciljevima za oporabu materijala po određenom materijalu i dijela B Priloga XII. dodavanjem dodatnih kemijskih svojstava baterija s posebnim ciljevima za učinkovitost recikliranja.

Članak 72.

Pošiljka otpadnih baterija

1.   Obrada se može provoditi izvan dotične države članice ili izvan Unije pod uvjetom da je pošiljka otpadnih baterija, ili njihovih frakcija, usklađena s uredbama (EZ) br. 1013/2006 i (EZ) br. 1418/2007.

2.   Kako bi se razlikovale rabljene baterije i otpadne baterije, nadležna tijela država članica mogu provjeriti jesu li pošiljke rabljenih baterija za koje se sumnja da su otpadne baterije u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u Prilogu XIV. i pratiti takve pošiljke u skladu s tim.

Ako nadležna tijela u državi članici utvrde da se namjeravana pošiljka rabljenih baterija sastoji od otpadnih baterija, troškovi odgovarajućih analiza, inspekcija i skladištenja rabljenih baterija za koje se sumnja da su otpadne mogu se naplatiti proizvođačima relevantne kategorije baterija, trećim stranama koje djeluju u njihovo ime ili drugim osobama koje organiziraju pošiljku. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. kojima se dopunjuju minimalni zahtjevi utvrđeni u Prilogu XIV., posebno u pogledu stanja starosti, radi razlikovanja pošiljaka rabljenih baterija i otpadnih baterija.

3.   Otpadne baterije ili njihove frakcije koje se izvoze iz Unije u skladu sa stavkom 1. ovog članka uzimaju se u obzir u vezi s ispunjavanjem obveza, učinkovitosti i ciljeva iz članaka 70. i 71. samo ako izvoznik otpadnih baterija ili njihovih frakcija dostavi dokaznu dokumentaciju koju je odobrilo nadležno tijelo odredišta da je obrada provedena u uvjetima koji su jednakovrijedni onima koji se zahtijevaju ovom Uredbom i u skladu s drugim pravom Unije o zaštiti zdravlja ljudi i okoliša.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 89. radi utvrđivanja detaljnih pravila kojima se dopunjuju pravila iz stavka 3. ovog članka utvrđivanjem kriterija za procjenu jednakovrijednih uvjeta.

Članak 73.

Priprema za ponovnu uporabu ili priprema za prenamjenu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila

1.   Kako bi se evidentiralo da otpadna baterija za laka prijevozna sredstva, otpadna industrijska baterija i otpadna baterija za električna vozila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu ili pripremi za prenamjenu više nije otpad, posjednik baterije na zahtjev nadležnog tijela predočuje sljedeće:

(a)

dokaze o evaluaciji stanja starosti ili ispitivanju stanja starosti provedenom u državi članici, u obliku preslike evidencije kojom se potvrđuje da baterija može pružiti učinkovitost koja je relevantna za njezinu uporabu nakon pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu;

(b)

dokumentaciju o daljnjoj uporabi baterije koja je podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu ili pripremi za prenamjenu, u vidu fakture ili ugovora o prodaji ili prijenosu vlasništva baterije;

(c)

dokaze o odgovarajućoj zaštiti od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, uključujući upotrebu odgovarajuće ambalaže i pravilno slaganje tereta.

2.   Informacije iz stavka 1. točke (a) stavljaju se na raspolaganje krajnjim korisnicima i trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, pod istim uvjetima, u sklopu dokumentacije koja se prilaže bateriji iz stavka 1. kada se stavlja na tržište ili u uporabu.

3.   Dostavom informacija u skladu sa stavcima 1. i 2. ne dovode se u pitanje obveze čuvanja povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija na temelju relevantnog prava Unije i nacionalnog prava.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju detaljni tehnički zahtjevi i zahtjevi u pogledu provjere koje otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, otpadne industrijske baterije ili otpadne baterije za električna vozila trebaju ispunjavati kako više ne bi bile otpad. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Članak 74.

Informacije o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima

1.   Uz informacije iz članka 8.a stavka 2. Direktive 2008/98/EZ, proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima i distributerima sljedeće informacije o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima s obzirom na kategorije baterija koje isporučuju na državnom području određene države članice:

(a)

ulogu krajnjih korisnika u doprinošenju sprečavanju nastanka otpada, među ostalim pružanjem informacija o dobrim praksama i preporuka u vezi s uporabom baterija kako bi se produljila faza njihove uporabe i mogućnostima u pogledu ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene i ponovne izrade;

(b)

ulogu krajnjih korisnika u doprinošenju odvojenom skupljanju otpadnih baterija u skladu s njihovim obvezama na temelju članka 64. kako bi se omogućila obrada baterija;

(c)

odvojeno skupljanje, mjesta za preuzimanje i skupljališta, priprema za ponovnu uporabu, priprema za prenamjenu i obrada koji su dostupni za otpadne baterije;

(d)

potrebne sigurnosne upute za rukovanje otpadnim baterijama, među ostalim u vezi s rizicima koji se odnose na baterije koje sadržavaju litij i rukovanje takvim baterijama;

(e)

značenje oznaka i simbola na baterijama u skladu s člankom 13. ili otisnutih na njihovoj ambalaži ili u dokumentima koji su im priloženi; i

(f)

učinak tvari, osobito opasnih tvari, prisutnih u baterijama na okoliš i zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, uključujući učinak uzrokovan nepropisnim odbacivanjem otpadnih baterija, kao što je odbacivanje baterija u okoliš ili zajedno s nerazvrstanim komunalnim otpadom.

Te informacije stavljaju se na raspolaganje:

(a)

u redovitim vremenskim razmacima za svaki model baterije od trenutka prvog stavljanja dotičnog modela na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici, barem na prodajnom mjestu, na vidljiv način, i putem internetskih platformi;

(b)

na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na raspolaganje na tržištu.

2.   Proizvođači distributerima i subjektima iz članaka 62., 65. i 66. i drugim subjektima za gospodarenje otpadom koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu ili obradu stavljaju na raspolaganje informacije o sigurnosnim i zaštitnim mjerama, među ostalim u pogledu sigurnosti na radu, koje se primjenjuju na skladištenje i skupljanje otpadnih baterija.

3.   Od trenutka kada se određena baterija počne isporučivati na državnom području države članice, proizvođači besplatno i na zahtjev elektroničkim putem subjektima za gospodarenje otpadom koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu ili obradu, u mjeri u kojoj je to potrebno tim subjektima za provedbu navedenih aktivnosti, stavljaju na raspolaganje sljedeće informacije, specifične za taj model baterije, o pravilnoj i za okoliš prihvatljivoj obradi otpadnih baterija:

(a)

procese za rastavljanje lakih prijevoznih sredstava, vozila i uređaja na način koji omogućuje uklanjanje ugrađenih baterija;

(b)

sigurnosne i zaštitne mjere, među ostalim u pogledu sigurnosti na radu i zaštite od požara, koje se primjenjuju na postupke skladištenja, prijevoza i obrade otpadnih baterija.

U informacijama iz prvog podstavka točaka (a) i (b) navode se komponente i materijali te lokacije svih opasnih tvari u bateriji, u mjeri u kojoj je to potrebno subjektima koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu ili obradu kako bi im se omogućilo da ispune zahtjeve iz ove Uredbe.

Te se informacije stavljaju na raspolaganje na jeziku ili jezicima koje subjekti iz prvog podstavka razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica na čijem se tržištu baterija stavlja na raspolaganje.

4.   Distributeri koji isporučuju baterije krajnjim korisnicima u svojim maloprodajnim prostorima neprekidno, na lako dostupan i jasno vidljiv način stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima baterija informacije iz stavaka 1. i 2. i informacije o načinu na koji krajnji korisnici mogu besplatno vratiti otpadne baterije u odgovarajuća skupljališta uspostavljena na maloprodajnim mjestima ili u ime internetske platforme. Ta je obveza ograničena na kategorije baterija koje distributer ili trgovac ima, ili ih je imao, u ponudi kao nove baterije.

Distributeri pružaju informacije iz stavaka 1. i 2. i kada prodaju svoje proizvode putem internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima.

5.   Troškovi koje pokriva proizvođač na temelju članka 56. stavka 4. točaka od (a) do (d) prikazuju se zasebno krajnjem korisniku na prodajnom mjestu nove baterije.

6.   Proizvođači relevantne kategorije baterija ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača provode kampanje za podizanje svijesti i nude poticaje kako bi potaknuli krajnje korisnike da otpadne baterije odbacuju na način koji je u skladu s informacijama stavljenima na raspolaganje krajnjim korisnicima o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima u skladu sa stavkom 1.

7.   Ako se informacije javno stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima na temelju ovog članka, čuva se povjerljivost poslovno osjetljivih informacija u skladu s relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Članak 75.

Minimalni zahtjevi u pogledu izvješćivanja nadležnih tijela

1.   Proizvođači prijenosnih baterija i proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo barem o sljedećim informacijama, prema kemijskim svojstvima i kategoriji baterija i otpadnih baterija:

(a)

količini prijenosnih baterija i baterija za laka prijevozna sredstva koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice, isključujući baterije koje su u toj godini, prije prodaje krajnjim korisnicima, napustile državno područje te države članice;

(b)

količini prijenosnih baterija za opću uporabu koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice, isključujući prijenosne baterije za opću uporabu koje su u toj godini, prije prodaje krajnjim korisnicima, napustile državno područje te države članice;

(c)

količini otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva skupljenih u skladu s člankom 59. odnosno člankom 60.;

(d)

stopi skupljanja koju postigne proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača za otpadne prijenosne baterije i otpadne baterije za laka prijevozna sredstva;

(e)

količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva isporučenih postrojenjima s dozvolom radi obrade;

(f)

količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva izvezenih u treće zemlje radi obrade, pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu;

(g)

količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva isporučenih postrojenjima s dozvolom radi pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu.

Ako subjekti za gospodarenje otpadom koji nisu proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača skupljaju otpadne prijenosne baterije ili otpadne baterije za laka prijevozna sredstva od distributera ili drugih skupljališta za otpadne prijenosne baterije ili otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo o količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, prema njihovim kemijskim svojstvima.

2.   Proizvođači baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama, prema kemijskim svojstvima i kategorijama otpadnih baterija:

(a)

količini baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici, isključujući baterije koje su u toj godini, prije prodaje krajnjim korisnicima, napustile državno područje te države članice;

(b)

količini skupljenih otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila isporučenih postrojenjima s dozvolom radi pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu;

(c)

količini otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila isporučenih postrojenjima s dozvolom radi obrade;

(d)

količini skupljenih otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila izvezenih u treće zemlje radi pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu ili radi obrade.

3.   Ako subjekti za gospodarenje otpadom skupljaju otpadne baterije od distributera ili drugih skupljališta otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila, ili od krajnjih korisnika, za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama, prema kemijskim svojstvima i kategorijama otpadnih baterija:

(a)

količini skupljenih otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila;

(b)

količini skupljenih otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila isporučenih postrojenjima s dozvolom radi pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu;

(c)

količini otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila isporučenih postrojenjima s dozvolom radi obrade;

(d)

količini skupljenih otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila izvezenih u treće zemlje radi pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu ili radi obrade.

4.   Informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (g) ovog članka obuhvaćaju informacije o baterijama ugrađenima u vozila i uređaje te otpadnim baterijama uklonjenima iz vozila i uređaja u skladu s člankom 65.

5.   Subjekti za gospodarenje otpadom koji provode obradu i subjekti za recikliranje izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj se odvija obrada otpadnih baterija, za svaku kalendarsku godinu i po državi članici u kojoj su otpadne baterije skupljene, o sljedećim informacijama:

(a)

količini otpadnih baterija primljenih radi obrade;

(b)

količini otpadnih baterija koje su se počele podvrgavati pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu ili procesima recikliranja;

(c)

podacima o učinkovitosti recikliranja za otpadne baterije, oporabi materijala iz otpadnih baterija te o odredištu i prinosu konačnih izlaznih frakcija.

Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala obuhvaća sve pojedinačne korake recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije. Ako se postupci recikliranja provode u više od jednog postrojenja, prvi subjekt za recikliranje odgovoran je za prikupljanje informacija i izvješćivanje nadležnih tijela o tim informacijama.

Nadležno tijelo države članice u kojoj se odvija obrada otpadnih baterija dostavlja informacije iz ovog stavka nadležnom tijelu države članice u kojoj su baterije skupljene, ako se one razlikuju.

Otpadne baterije poslane u drugu državu članicu radi obrade u toj drugoj državi članici uključuju se u podatke o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala te uračunavaju u postizanje ciljeva utvrđenih u Prilogu XII. od strane države članice u kojoj je taj otpad skupljen.

6.   Ako posjednici otpada osim onih iz stavka 5. izvoze baterije radi obrade, izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj se nalaze o podacima o količini odvojeno skupljenih otpadnih baterija izvezenih radi obrade i o podacima iz stavka 5. točaka (b) i (c).

7.   Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, subjekti za gospodarenje otpadom i posjednici otpada iz ovog članka podnose izvješće u roku od šest mjeseci od kraja izvještajne godine za koju se podaci prikupljaju. Prvo izvještajno razdoblje obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon stupanja na snagu provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije, u skladu s člankom 76. stavkom 5.

8.   Nadležna tijela uspostavljaju elektroničke sustave putem kojih se ta tijela izvješćuju o podacima i određuju formate koji se trebaju upotrijebiti.

9.   Država članica može dopustiti nadležnim tijelima da zatraže sve dodatne informacije potrebne za osiguravanje pouzdanosti dostavljenih podataka.

Članak 76.

Izvješćivanje Komisije

1.   Države članice za svaku kalendarsku godinu te u formatu koji utvrdi Komisija provedbenim aktom donesenim na temelju stavka 5., javnosti stavljaju na raspolaganje u agregiranom obliku sljedeće podatke o prijenosnim baterijama, baterijama za laka prijevozna sredstva, baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila, prema kategorijama baterija i njihovim kemijskim svojstvima:

(a)

količinu baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici, uključujući one ugrađene u uređaje, vozila ili industrijske proizvode, ali isključujući baterije koje su u toj godini, prije prodaje krajnjim korisnicima, napustile državno područje te države članice;

(b)

količinu skupljenih otpadnih baterija u skladu s člancima 59., 60. i 61.te stope skupljanja izračunane na temelju metodologije utvrđene u Prilogu XI.;

(c)

količinu otpadnih industrijskih baterija i količinu otpadnih baterija za električna vozila skupljenih i isporučenih postrojenjima s dozvolom radi pripreme za ponovnu uporabu ili pripreme za prenamjenu;

(d)

vrijednosti za postignute učinkovitosti recikliranja iz dijela B Priloga XII. i vrijednosti za postignutu oporabu materijala iz dijela C Priloga XII., kad je riječ o baterijama skupljenima u toj državi članici.

Države članice stavljaju te podatke na raspolaganje u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju su podaci prikupljeni. Te podatke objavljuju elektroničkim putem, u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 5., s pomoću lako dostupnih podatkovnih usluga. Podaci su takvi da omogućuju strojno čitanje, razvrstavanje i pretraživanje, te se njima poštuju otvoreni standardi uporabe za treće strane. Države članice obavješćuju Komisiju kada se podaci iz prvog podstavka stave na raspolaganje.

Prvo izvještajno razdoblje obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon stupanja na snagu provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije, u skladu sa stavkom 5.

Uz obveze na temelju direktiva 2000/53/EZ i 2012/19/EU, podaci iz stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d) ovog članka obuhvaćaju baterije ugrađene u vozila i uređaje te otpadne baterije uklonjene iz tih vozila i uređaja u skladu s člankom 65.

2.   Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala iz stavka 1. prvog podstavka točke (d) obuhvaća sve pojedinačne korake recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije.

3.   Podacima koje države članice stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete, a trebaju se navesti u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 5.

4.   Komisija prikuplja i preispituje informacije koje se stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom. Komisija objavljuje izvješće u kojem procjenjuje organizaciju prikupljanja podataka, izvore podataka i metodologiju koja se primjenjuje u državama članicama te potpunost, pouzdanost, pravodobnost i dosljednost tih podataka. Ta procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje u roku od šest mjeseci nakon što države članice prvi put dostave podatke i zatim svake četiri godine.

5.   Komisija do 18. kolovoza 2025. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju format podataka i informacija o kojima je potrebno izvijestiti Komisiju, kao i metode procjene i uvjeti rada povezani sa skupljanjem i obradom otpadnih baterija, za potrebe stavaka 1. i 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

POGLAVLJE IX.

Digitalna putovnica za baterije

Članak 77.

Putovnica za baterije

1.   Počevši od 18. veljače 2027. svaka baterija za laka prijevozna sredstva, svaka industrijska baterija s kapacitetom većim od 2 kWh i svaka baterija za električno vozilo koja se stavlja na tržište ili u uporabu mora imati elektroničku evidenciju („putovnica za baterije”).

2.   Putovnica za baterije sadržava informacije o modelu baterije i informacije specifične za pojedinačnu bateriju, uključujući informacije koje proizlaze iz uporabe te baterije, kako je utvrđeno u Prilogu XIII.

Informacije u putovnici za baterije obuhvaćaju:

(a)

informacije dostupne općoj javnosti u skladu s točkom 1. Priloga XIII.;

(b)

informacije dostupne samo prijavljenim tijelima, tijelima za nadzor tržišta i Komisiji u skladu s točkama 2. i 3. Priloga XIII.; i

(c)

informacije dostupne samo svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi s legitimnim interesom za pristup tim informacijama i njihovu obradu za potrebe trećeg podstavka točaka (a) i (b) u skladu s točkama 2. i 4. Priloga XIII.

Svrhe pristupa informacijama i njihove obrade iz drugog podstavka točke (c):

(a)

odnose se na rastavljanje baterije, uključujući sigurnosne mjere koje treba poduzeti tijekom rastavljanja, i detaljan sastav modela baterije te su od ključne važnosti kako bi se serviserima, izrađivačima koji se bave ponovnom izradom, subjektima za prenamjenu i subjektima za recikliranje omogućilo da obavljaju svoje gospodarske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom; ili

(b)

kad je riječ o pojedinačnim baterijama, od ključne su važnosti za kupca baterije ili strane koje djeluju u ime kupca kako bi se pojedinačna baterija stavila na raspolaganje neovisnim energetskim agregatorima ili sudionicima na energetskom tržištu.

Informacije iz drugog podstavka uključuju se u putovnicu za baterije u mjeri u kojoj je to primjenjivo na kategoriju ili potkategoriju dotične baterije.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene Priloga XIII. u pogledu informacija koje je potrebno uključiti u putovnicu za baterije s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

3.   Putovnica za baterije dostupna je putem QR koda iz članka 13. stavka 6. koji je povezan s jedinstvenim identifikatorom koji joj dodjeljuje gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište.

QR kôd i jedinstveni identifikator moraju biti usklađeni s normama ISO/IEC 15459-1:2014, 15459-2:2015, 15459-3:2014, 15459-4:2014, 15459-5:2014 i 15459-6:2014 ili jednakovrijednim normama.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene drugog podstavka ovog stavka s obzirom na tehnički i znanstveni napredak zamjenom normi iz tog podstavka ili dodavanjem drugih europskih ili međunarodnih normi s kojima QR kôd i jedinstveni identifikator moraju biti usklađeni.

4.   Gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište osigurava da su informacije sadržane u putovnici za baterije točne, potpune i ažurirane. On može u pisanom obliku ovlastiti bilo koji drugi subjekt da djeluje u njegovo ime.

5.   Sve informacije sadržane u putovnici za baterije temelje se na otvorenim standardima te su u interoperabilnom formatu, mogu se prenositi putem otvorene interoperabilne mreže za razmjenu podataka, a nisu ovisne o određenom pružatelju usluga, te su strukturirane i omogućuju strojno čitanje i pretraživanje, u skladu s ključnim zahtjevima utvrđenima u članku 78.

6.   Pristup informacijama sadržanima u putovnici za baterije uređuje se u skladu s ključnim zahtjevima utvrđenima u članku 78.

7.   Kad je riječ o bateriji koja je podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi, odgovornost za ispunjenje obveza na temelju stavka 4. ovog članka prenosi se na gospodarski subjekt koji je tu bateriju stavio na tržište ili u uporabu. Takva baterija ima novu putovnicu za baterije povezanu s putovnicom odnosno putovnicama za baterije za izvornu bateriju odnosno baterije.

Ako dođe do promjene statusa baterije u otpadnu bateriju, odgovornost za ispunjenje obveza na temelju stavka 4. ovog članka prenosi se na proizvođača ili, ako je imenovana u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili na subjekta za gospodarenje otpadom odabranog u skladu s člankom 57. stavkom 8.

8.   Putovnica za baterije prestaje postojati nakon recikliranja baterije.

9.   Komisija do 18. kolovoza 2026. donosi provedbene akte kojima se određuje koje se osobe trebaju smatrati osobama s legitimnim interesom iz točke 2. odnosno točke 4. Priloga XIII. za potrebe stavka 2. točke (c) ovog članka te kojim informacijama navedenima u tim točkama imaju pristup i u kojoj mjeri mogu preuzeti, dijeliti, objaviti i ponovno upotrijebiti te informacije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Kriteriji za određivanje osoba iz stavka 2. točke (c) i za određivanje mjere u kojoj mogu preuzeti, dijeliti, objaviti i ponovno upotrijebiti informacije iz točaka 2. i 4. Priloga XIII. sljedeći su:

(a)

nužnost takvih informacija kako bi se provela evaluacija statusa i preostale vrijednosti baterije i njezine sposobnosti za daljnju uporabu;

(b)

nužnost takvih informacija u svrhu pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene, ponovne izrade ili recikliranja baterije ili radi odabira između tih postupaka;

(c)

potreba da se osigura da su pristup informacijama u putovnici za bateriju i njihova obrada, koji su komercijalno osjetljivi, ograničeni na nužni minimum u skladu s primjenjivim pravom Unije.

Članak 78.

Tehnički dizajn i funkcioniranje putovnice za baterije

Tehnički dizajn i funkcioniranje putovnice za baterije moraju biti u skladu sa sljedećim ključnim zahtjevima:

(a)

putovnica za baterije u potpunosti je interoperabilna s drugim putovnicama za digitalne proizvode propisanima pravom Unije o ekološkom dizajnu u vezi s tehničkim, semantičkim i organizacijskim aspektima komunikacije između krajnjih korisnika i prijenosa podataka;

(b)

potrošači, gospodarski subjekti i drugi relevantni akteri imaju besplatan pristup putovnici za baterije na temelju svojih prava pristupa utvrđenih u Prilogu XIII. i provedbenom aktu donesenom na temelju članka 77. stavka 9.;

(c)

podatke sadržane u putovnici za baterije pohranjuje gospodarski subjekt odgovoran za ispunjavanje obveza iz članka 77. stavka 4. ili 7. ili subjekti ovlašteni za djelovanje u njegovo ime;

(d)

ako podatke sadržane u putovnici za baterije pohranjuju ili na drugi način obrađuju subjekti ovlašteni za djelovanje u ime gospodarskog subjekta odgovornog za ispunjavanje obveza iz članka 77. stavka 4. ili 7., tim subjektima ne dopušta se prodaja, ponovna uporaba ili obrada takvih podataka, u cijelosti ili djelomično, osim onih koji su potrebni za pružanje relevantnih usluga pohrane ili obrade;

(e)

putovnica za baterije ostaje dostupna nakon što gospodarski subjekt odgovoran za ispunjavanje obveza iz članka 77. stavka 4. ili 7. prestane postojati ili prestane s radom u Uniji;

(f)

prava na pristup informacijama i na njihovo unošenje, izmjenu ili ažuriranje u putovnici za baterije ograničavaju se na temelju prava pristupa navedenih u Prilogu XIII. i provedbenom aktu donesenom na temelju članka 77. stavka 9.;

(g)

osiguravaju se autentifikacija, pouzdanost i cjelovitost podataka;

(h)

putovnicom za baterije osigurava se visoka razina sigurnosti i privatnosti te se izbjegava prijevara.

POGLAVLJE X.

Nadzor tržišta Unije i zaštitni postupci Unije

Članak 79.

Postupak na nacionalnoj razini u pogledu baterija koje predstavljaju rizik

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 19. Uredbe (EU) 2019/1020, ako tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da određena baterija obuhvaćena ovom Uredbom predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovinu ili okoliš, ona provode evaluaciju u vezi s time ispunjava li dotična baterija sve relevantne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.

Ako tijela za nadzor tržišta tijekom postupka evaluacije iz prvog podstavka utvrde da baterija nije usklađena sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi („neusklađena baterija”), od relevantnog gospodarskog subjekta bez odgode traže da poduzme sve odgovarajuće korektivne mjere, u razumnom roku koji odrede tijela za nadzor tržišta i razmjerno prirodi rizika, kako bi uskladio bateriju s tim zahtjevima, povukao je s tržišta ili je opozvao.

Tijela za nadzor tržišta o tome na odgovarajući način obavješćuju relevantno prijavljeno tijelo.

2.   Tijela za nadzor tržišta obavješćuju Komisiju i druge države članice o rezultatima evaluacije i mjerama koje su zahtijevala od gospodarskog subjekta.

3.   Gospodarski subjekt osigurava poduzimanje svih odgovarajućih korektivnih mjera u pogledu svih neusklađenih baterija koje je taj gospodarski subjekt stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

4.   Ako relevantni gospodarski subjekt ne poduzme prikladne korektivne mjere u roku navedenom u stavku 1. drugom podstavku, tijela za nadzor tržišta poduzimaju sve odgovarajuće privremene mjere kako bi zabranila ili ograničila stavljanje neusklađenih baterija na raspolaganje na svojem nacionalnom tržištu, povukla te baterije s tog tržišta ili ih opozvala.

Tijela za nadzor tržišta bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o tim mjerama.

5.   Informacije iz stavka 4. drugog podstavka uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke potrebne za identifikaciju neusklađene baterije, podrijetlo te baterije, prirodu navodne neusklađenosti i povezanog rizika, prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera te obrazloženje koje je dao relevantni gospodarski subjekt. Tijela za nadzor tržišta posebno navode je li neusklađenost posljedica bilo kojeg od sljedećih uzroka:

(a)

baterija nije sukladna s člancima od 6. do 10. ili člankom 12., 13. lii 14.;

(b)

postoje nedostaci u usklađenim normama iz članka 15.;

(c)

postoje nedostaci u zajedničkim specifikacijama iz članka 16.

6.   Države članice, osim države članice koja je pokrenula postupak na temelju ovog članka, bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim donesenim mjerama i o svim dodatnim informacijama koje su im na raspolaganju u vezi s neusklađenošću dotične baterije te, u slučaju neslaganja s donesenom nacionalnom mjerom, o svojim prigovorima.

7.   Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 4. drugog podstavka ni država članica ni Komisija ne podnesu prigovor na privremenu mjeru koju su poduzela tijela za nadzor tržišta, ta se mjera smatra opravdanom.

8.   Države članice osiguravaju da se odgovarajuće mjere ograničenja, kao što je povlačenje neusklađene baterije s tržišta, za neusklađenu bateriju poduzmu bez odgode.

Članak 80.

Zaštitni postupak Unije

1.   Ako se nakon završetka postupka iz članka 79. stavaka 4., 6. i 7. podnesu prigovori na mjeru koju su poduzela tijela za nadzor tržišta, ili ako Komisija smatra da je neka nacionalna mjera u suprotnosti s pravom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te provodi evaluaciju te nacionalne mjere. Komisija nastoji završiti tu evaluaciju u roku od mjesec dana.

Na temelju rezultata te evaluacije Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje je li nacionalna mjera opravdana. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

2.   Komisija upućuje provedbeni akt iz stavka 1. drugog podstavka svim državama članicama i odmah ga priopćuje državama članicama i relevantnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se neusklađena baterija povuče s njihova tržišta te o tome obavješćuju Komisiju.

Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, dotična država članica je povlači.

3.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom te se neusklađenost baterije pripisuje nedostacima u usklađenim normama iz članka 15. ove Uredbe, Komisija primjenjuje postupak iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

4.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom te se neusklađenost baterije pripisuje nedostacima u zajedničkim specifikacijama iz članka 16., Komisija bez odgode donosi provedbeni akt o izmjeni ili stavljanju izvan snage dotičnih zajedničkih specifikacija. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Članak 81.

Usklađene baterije koje predstavljaju rizik

1.   Ako nakon provedene evaluacije na temelju članka 79. stavka 1. država članica ustanovi da baterija, iako je usklađena s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14., ipak predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, za zaštitu imovine ili za okoliš („usklađena baterija koja predstavlja rizik”), ta država članica bez odgode zahtijeva od relevantnog gospodarskog subjekta da, u razumnom roku koji odrede tijela za nadzor tržišta i razmjerno prirodi rizika, poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi osigurao da usklađena baterija koja predstavlja rizik pri stavljanju na raspolaganje na tržištu više ne predstavlja navedeni rizik, povukao tu bateriju s tržišta ili je opozvao.

2.   Gospodarski subjekt osigurava poduzimanje korektivnih mjera u pogledu svih usklađenih baterija koje predstavljaju rizik, a koje je stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

3.   Država članica odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice ako dođe do situacije iz stavka 1. Te informacije uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke potrebne za identifikaciju usklađenih baterija koje predstavljaju rizik, podrijetlo i lanac opskrbe takvih baterija, prirodu povezanog rizika te prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

4.   Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te provodi evaluaciju poduzetih nacionalnih mjera. Na temelju rezultata te evaluacije Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje je li nacionalna mjera opravdana i, prema potrebi, predlažu odgovarajuće mjere. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

5.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zaštitom zdravlja ljudi i sigurnošću osoba te zaštitom imovine ili okolišem Komisija u skladu s postupkom iz članka 90. stavka 4. donosi provedbeni akt koji se odmah primjenjuje.

6.   Komisija upućuje provedbeni akt iz stavaka 4. i 5. svim državama članicama i odmah ga priopćuje državama članicama i relevantnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Članak 82.

Zajedničke aktivnosti

Tijela za nadzor tržišta mogu provoditi zajedničke aktivnosti s organizacijama koje predstavljaju gospodarske subjekte ili krajnje korisnike. Takve zajedničke aktivnosti mogu uključivati to da države članice ili tijela za nadzor tržišta uspostave centre kompetencija za baterije, u cilju promicanja usklađenosti, utvrđivanja neusklađenosti, podizanja razine svijesti i pružanja smjernica u vezi sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2019/1020.

Članak 83.

Formalna neusklađenost

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 79., ako država članica ustanovi nešto od navedenog u nastavku, ona od relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni dotičnu neusklađenost:

(a)

oznaka CE stavljena je tako da se krši članak 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008 ili članak 20. ove Uredbe;

(b)

oznaka CE uopće nije stavljena;

(c)

identifikacijski broj prijavljenog tijela, ako se to zahtijeva na temelju Priloga VIII., stavljen je tako da se krši članak 20. ili uopće nije stavljen;

(d)

EU izjava o sukladnosti nije sastavljena ili nije ispravno sastavljena;

(e)

tehnička dokumentacija iz Priloga VIII. nedostupna je ili nepotpuna;

(f)

informacije iz članka 38. stavka 7. ili članka 41. stavka 3. nedostaju, netočne su ili nepotpune;

(g)

nije ispunjen bilo koji drugi administrativni zahtjev iz članka 38. ili 41.

2.   Ako se neusklađenost iz stavka 1. nastavi, dotična država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje baterije na raspolaganje na tržištu ili kako bi osigurala da se ona povuče s tržišta ili opozove.

Članak 84.

Neusklađenost s obvezama dužne pažnje

1.   Ako država članica ustanovi da gospodarski subjekt ne ispunjava svoje obveze dužne pažnje utvrđene u člancima 48., 49. i 50., ona od relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni dotičnu neusklađenost.

2.   Ako se neusklađenost iz stavka 1. nastavi i ako ne postoje druga djelotvorna dostupna sredstva za otklanjanje neusklađenosti, dotična država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje na raspolaganje na tržištu baterija koje je gospodarski subjekt iz stavka 1. stavio na raspolaganje na tržištu i, ako je neusklađenost ozbiljna, kako bi osigurala da se one povuku s tržišta ili opozovu.

POGLAVLJE XI.

Zelena javna nabava i postupak izmjene ograničenja za tvari

Članak 85.

Zelena javna nabava

1.   Javni naručitelji, kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/24/EU odnosno članku 3. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, ili naručitelji, kako su definirani u članku 4. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije u slučajevima obuhvaćenima tim direktivama uzimaju u obzir učinak tih baterija na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa kako bi osigurali da se takvi učinci svedu na najmanju moguću mjeru.

2.   Počevši od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu prvog delegiranog akta iz stavka 3. ovog članka, u kojem se uspostavljaju kriteriji dodjele za postupke nabave, obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ispunjava se primjenom tih kriterija dodjele. U svakom postupku nabave koji provode javni naručitelji ili naručitelji za kupnju baterija, ili proizvoda koji sadržavaju baterije, koje su obuhvaćene područjem primjene članaka od 7. do 10., u tehničkim specifikacijama i kriterijima dodjele upućuje se na taj prvi delegirani akt kako bi se osiguralo da se nabavljaju te baterije, ili proizvodi koji sadržavaju baterije, sa znatno manjim učincima na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa.

3.   Komisija 12 mjeseci od donošenja posljednjeg od delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. četvrtog podstavka točke (a), članka 8. stavka 1., članka 9. stavka 2. i članka 10. stavka 5. donosi delegirane akte u skladu s člankom 89. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem kriterija dodjele za postupke nabave baterija, ili proizvoda koji sadržavaju baterije, na temelju zahtjeva održivosti utvrđenih u člancima od 7. do 10.

Članak 86.

Postupak ograničenja za tvari

1.   Ako Komisija smatra da uporaba neke tvari u izradi baterija ili prisutnost neke tvari u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili u daljnjim fazama njihova životnog ciklusa, među ostalim tijekom prenamjene ili obrade otpadnih baterija, predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i na koji treba odgovoriti na razini Unije, od Agencije zahtijeva da pripremi dosje za uvođenje ograničenja, koji ispunjava zahtjeve iz Priloga XV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006. Taj dosje za uvođenje ograničenja sadržava socioekonomsku procjenu, uključujući analizu alternativa.

2.   U roku od 12 mjeseci od primitka zahtjeva Komisije iz stavka 1. ovog članka i ako se u dosjeu za uvođenje ograničenja koji pripremi Agencija na temelju tog stavka dokaže da je potrebno djelovanje na razini Unije, uz mjere koje se već provode, Agencija predlaže ograničenja u cilju pokretanja postupka opisanog u stavcima od 4. do 9. ovog članka i člancima 87. i 88.

3.   Ako država članica smatra da uporaba neke tvari u izradi baterija ili prisutnost neke tvari u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili u daljnjim fazama njihova životnog ciklusa, među ostalim tijekom prenamjene ili obrade otpadnih baterija, predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i na koji treba odgovoriti na razini Unije, ona obavješćuje Agenciju da predlaže pripremu dosjea za uvođenje ograničenja. Država članica priprema dosje za uvođenje ograničenja. Dosje za uvođenje ograničenja sadržava socioekonomsku procjenu, uključujući analizu alternativa.

Ako se u dosjeu za uvođenje ograničenja dokaže da je potrebno djelovanje na razini Unije, uz mjere koje se već provode, država članica Agenciji dostavlja taj dosje u formatu utvrđenom u Prilogu XV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 radi pokretanja postupka opisanog u stavcima od 4. do 9. ovog članka i člancima 87. i 88.

4.   Za potrebe dosjea za uvođenje ograničenja i postupka uvođenja ograničenja, Agencija ili države članice uzimaju u obzir sve dosjee, izvješća o kemijskoj sigurnosti ili procjene rizika koji su dostavljeni Agenciji ili državi članici na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Agencija ili države članice uzimaju u obzir i sve dostupne informacije i upućuju na sve relevantne procjene rizika dostavljene za potrebe drugog prava Unije koje se odnosi na životni ciklus tvari koja se upotrebljava u bateriji, uključujući fazu otpada. U tu svrhu druga tijela osnovana na temelju prava Unije koja obavljaju sličnu zadaću pružaju informacije Agenciji ili dotičnoj državi članici na zahtjev.

5.   Pristup informacijama kojima Agencija raspolaže pri obavljanju zadaća definiranih u članku 6. ove Uredbe i u ovom članku podliježe članku 118. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

6.   Agencija vodi popis tvari za koje Agencija ili država članica planira ili provodi dosje za uvođenje ograničenja na temelju ovog članka.

7.   Odbor za procjenu rizika, uspostavljen na temelju članka 76. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, i Odbor za socioekonomsku analizu, uspostavljen na temelju članka 76. stavka 1. točke (d) te uredbe, provjeravaju je li dostavljeni dosje za uvođenje ograničenja u skladu sa zahtjevima iz Priloga XV. toj uredbi. Odgovarajući odbor u roku od 30 dana od primitka dosjea obavješćuje Agenciju ili državu članicu koja je predložila ograničenja o tome je li dosje su skladu s tim zahtjevima. Ako nije, on Agenciji odnosno državi članici daje pisano obrazloženje u roku od 45 dana od primitka. Agencija ili država članica usklađuju dosje sa zahtjevima u roku od 60 dana od primitka obrazloženja odgovarajućeg odbora, a u protivnome se postupak iz ovog članka obustavlja.

8.   Agencija bez odgode objavljuje namjeru Komisije ili države članice da pokrene postupak uvođenja ograničenja za tvar, na temelju ovog članka, i o tome obavješćuje dotične dionike.

9.   Agencija bez odgode na svojim internetskim stranicama javnosti stavlja na raspolaganje dosje za uvođenje ograničenja, uključujući ograničenja predložena na temelju stavaka 2. i 3., i pritom jasno navodi datum njegove objave. Agencija poziva sve dotične dionike da u roku od četiri mjeseca od datuma objave pojedinačno ili zajednički dostave:

(a)

primjedbe na dosje za uvođenje ograničenja i predložena ograničenja;

(b)

socioekonomsku analizu predloženih ograničenja, uključujući analizu alternativa, u kojoj se razmatraju prednosti i nedostaci predloženih ograničenja, ili informacije koje mogu doprinijeti takvoj analizi. Takva analiza mora biti u skladu sa zahtjevima iz Priloga XVI. Uredbi (EZ) br. 1907/2006.

10.   Delegirani akti iz članka 6. stavka 2. donose se u roku od devet mjeseci od primitka mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu Agencije iz članka 87. stavka 2. Ako Odbor za socioekonomsku analizu ne donese mišljenje do roka utvrđenog u članku 87. stavku 2. ili 5., ovisno o slučaju, Komisija uzima u obzir socioekonomski učinak ograničenja, uključujući dostupnost alternativa za tvar i donosi delegirani akt do roka utvrđenog u članku 87. stavku 2.

11.   Ako se nacrt izmjene Priloga I. razlikuje od izvornog prijedloga u okviru dosjea za uvođenje ograničenja, pripremljenog na temelju postupka utvrđenog u ovom članku i člancima 87. i 88., ili ako se njime ne uzimaju u obzir mišljenja Agencije, Komisija prilaže detaljno objašnjenje razlogâ za te razlike.

Članak 87.

Mišljenje odborâ Agencije

1.   Odbor za procjenu rizika, u roku od 12 mjeseci od datuma objave iz članka 86. stavka 9., na temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea za uvođenje ograničenja donosi mišljenje o tome jesu li predložena ograničenja primjerena za smanjenje rizika za zdravlje ljudi ili okoliš. U tom mišljenju uzimaju se u obzir dosje za uvođenje ograničenja koji je pripremila Agencija na zahtjev Komisije ili države članice i stajališta zainteresiranih strana iz članka 86. stavka 9. točke (a).

2.   U roku od 15 mjeseci od datuma objave iz članka 86. stavka 9. Odbor za socioekonomsku analizu donosi mišljenje o predloženim ograničenjima na temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea za uvođenje ograničenja i socioekonomskog učinka. Prije toga izrađuje nacrt mišljenja o predloženim ograničenjima i njihovu socioekonomskom učinku, uzimajući u obzir analize ili informacije u skladu s člankom 86. stavkom 9. točkom (b), ako su zaprimljene.

3.   Agencija bez odgode objavljuje nacrt mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu na svojim internetskim stranicama i poziva zainteresirane strane da se najkasnije 60 dana od objave nacrta mišljenja očituju o tom nacrtu mišljenja.

4.   Odbor za socioekonomsku analizu donosi mišljenje bez odgode, uzimajući prema potrebi u obzir dodatne primjedbe primljene do roka utvrđenog u stavku 3. ovog članka. U tom se mišljenju uzimaju u obzir primjedbe zainteresiranih strana dostavljene na temelju članka 86. stavka 9. točke (b) i stavka 3. ovog članka.

5.   Ako mišljenje Odbora za procjenu rizika znatno odstupa od ograničenja predloženih u dosjeu za uvođenje ograničenja, Agencija odgađa rok za donošenje mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu za najviše 90 dana.

6.   Ako Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu dostavljaju mišljenje na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka, imenuju izvjestitelje na temelju članka 87. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i u skladu s uvjetima koji su navedeni u tom članku.

Članak 88.

Dostava mišljenja Komisiji

1.   Agencija bez odgode Komisiji dostavlja mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu o ograničenjima predloženima na temelju članka 86. Ako mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu znatno odstupaju od predloženih ograničenja, Agencija Komisiji dostavlja obavijest s detaljnim obrazloženjem razlogâ za takve razlike. Ako jedan ili oba odbora ne donesu mišljenje u roku utvrđenom u članku 87. stavku 1. odnosno stavku 2., Agencija o tome obavješćuje Komisiju i navodi razloge.

2.   Agencija bez odgode objavljuje mišljenja tih dvaju odbora na svojim internetskim stranicama.

3.   Agencija Komisiji ili državi članici na zahtjev dostavlja sve dokumente i dokaze koji su joj dostavljeni odnosno koje je razmatrala.

POGLAVLJE XII.

Delegirane ovlasti i postupak odbora

Članak 89.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavaka 1. i 5., članka 9. stavka 2., članka 10. stavaka 5. i 6., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 8., članka 14. stavka 4., članka 48. stavka 8., članka 53. stavka 3., članka 59. stavka 7., članka 60. stavka 8., članka 70. stavka 4., članka 71. stavaka 4., 5. i 6., članka 72. stavka 4., članka 77. stavaka 2. i 3. i članka 85. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 17. kolovoza 2023. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavaka 1. i 5., članka 9. stavka 2., članka 10. stavaka 5. i 6., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 8., članka 14. stavka 4., članka 48. stavka 8., članka 53. stavka 3., članka 59. stavka 7., članka 60. stavka 8., članka 70. stavka 4., članka 71. stavaka 4., 5. i 6., članka 72. stavka 4., članka 77. stavaka 2. i 3. i članka 85. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u toj odluci navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavaka 1. i 5., članka 9. stavka 2., članka 10. stavaka 5. i 6., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 8., članka 14. stavka 4., članka 48. stavka 8., članka 53. stavka 3., članka 59. stavka 7., članka 60. stavka 8., članka 70. stavka 4., članka 71. stavaka 4., 5. i 6., članka 72. stavka 4., članka 77. stavaka 2. i 3. ili članka 85. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 90.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

POGLAVLJE XIII.

Izmjene

Članak 91.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/1020

Uredba (EU) 2019/1020 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 4. stavku 5. tekst „(EU) 2016/42535 i (EU) 2016/42636” zamjenjuje se sljedećim:

„(EU) 2016/425 (*1), (EU) 2016/426 (*2) i (EU) 2023/1542 (*3)

(*1)  Uredba (EU) 2016/425 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o osobnoj zaštitnoj opremi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/686/EEZ (SL L 81, 31.3.2016., str. 51.)."

(*2)  Uredba (EU) 2016/426 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o aparatima na plinovita goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2009/142/EZ (SL L 81, 31.3.2016., str. 99.)."

(*3)  Uredba (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2023. o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Direktive 2008/98/EZ i Uredbe (EU) 2019/1020 te stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (SL L 191, 28.7.2023., str. 1.).”;"

2.

u Prilogu I. točka 21. popisa zakonodavstva Unije o usklađivanju zamjenjuje se sljedećim:

„21.

Uredba (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2023. o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Direktive 2008/98/EZ i Uredbe (EU) 2019/1020 te stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (SL L 191, 28.7.2023., str. 1.).”.

Članak 92.

Izmjena Direktive 2008/98/EZ

U članku 8.a stavku 7. Direktive 2008/98/EZ dodaje se sljedeći podstavak:

„Za baterije, kako su definirane u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća (*4), države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da su programi proširene odgovornosti proizvođača uspostavljeni prije 4. srpnja 2018. usklađeni s ovim člankom do 18. kolovoza 2025.

POGLAVLJE XIV.

Završne odredbe

Članak 93.

Sankcije

Države članice do 18. kolovoza 2025. utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 94.

Preispitivanje

1.   Komisija do 30. lipnja 2031. preispituje i sastavlja izvješće o primjeni ove Uredbe i njezinu učinku na okoliš, zdravlje ljudi i funkcioniranje unutarnjeg tržišta te ga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Komisija, uzimajući u obzir tehnički napredak i praktično iskustvo stečeno u državama članicama, u svoje izvješće uključuje evaluaciju sljedećih aspekata ove Uredbe:

(a)

popisa uobičajenih formata obuhvaćenih definicijom prijenosnih baterija za opću uporabu;

(b)

zahtjeva u pogledu održivosti i sigurnosti utvrđenih u poglavlju II., uključujući moguću potrebu za uvođenjem zabrane izvoza baterija koje nisu usklađene s ograničenjima utvrđenima u Prilogu I.;

(c)

zahtjeva u pogledu označivanja i informacija utvrđenih u poglavlju III.;

(d)

zahtjeva u pogledu dužne pažnje u pogledu baterija utvrđenih u člancima od 48. do 53.;

(e)

mjera u pogledu gospodarenja otpadnim baterijama utvrđenih u poglavlju VIII., uključujući mogućnost uvođenja dviju potkategorija prijenosnih baterija, odnosno punjivih i nepunjivih prijenosnih baterija, sa zasebnim ciljevima skupljanja, i uvođenja cilja odvojenog skupljanja za prijenosne baterije za opću uporabu;

(f)

mjera u pogledu putovnice za baterije utvrđenih u poglavlju IX.;

(g)

kršenja te učinkovitosti, proporcionalnosti i odvraćajuće prirode sankcija kako je utvrđeno u članku 93.;

(h)

analize učinka ove Uredbe na konkurentnost sektora baterija i na ulaganja u taj sektor te administrativnog opterećenja koje proizlazi iz ove Uredbe.

Izvješću iz stavka 1. prema potrebi se prilaže zakonodavni prijedlog izmjene relevantnih odredaba ove Uredbe.

3.   Uzimajući u obzir reviziju Uredbe (EZ) br. 1907/2006, Komisija u svoje izvješće uključuje posebnu evaluaciju potrebe za zakonodavnim prijedlogom izmjene članaka 6., 86., 87. i 88. ove Uredbe.

4.   Komisija procjenjuje je li potrebna izmjena poglavlja VII. s obzirom na eventualno donošenje zakonodavnih akata Unije kojima se utvrđuju pravila o održivom korporativnom upravljanju i dužnoj pažnji, uključujući obveze društava u pogledu štetnih učinaka na ljudska prava i štetnih učinaka na okoliš u odnosu na njihovo vlastito poslovanje, poslovanje njihovih društava kćeri i podružnica te njihovo poslovanje u lancu vrijednosti.

Komisija objavljuje izvješće s rezultatima takve procjene u roku od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu bilo kojeg zakonodavnog akta iz prvog podstavka, ili do 30. lipnja 2031., ovisno o tome što nastupi ranije. Komisija prema potrebi svojem izvješću prilaže zakonodavni prijedlog izmjene poglavlja VII.

5.   Komisija do 30. lipnja 2031. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se procjenjuju izvedivost i tehničke posljedice proširenja područja primjene definicije „baterije za laka prijevozna sredstva” iz članka 3. točke 11., posebno uključivanjem baterija za napajanje vozila bez kotača. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

6.   Komisija do 1. siječnja 2025. procjenjuje najbolji način za uvođenje usklađenih normi za jedinstveni punjač za punjive baterije dizajnirane za laka prijevozna sredstva odnosno za punjive baterije ugrađene u posebne kategorije električne i elektroničke opreme obuhvaćene Direktivom 2012/19/EU. Uređaji za punjenje za kategorije i razrede radijske opreme na temelju članka 3. stavka 4. Direktive 2014/53/EU isključeni su iz područja primjene te procjene.

Članak 95.

Stavljanje izvan snage i prijelazna pravila

Direktiva 2006/66/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 18. kolovoza 2025.

Međutim, sljedeće odredbe nastavljaju se primjenjivati kako je navedeno u nastavku:

(a)

članak 11. do 18. veljače 2027.;

(b)

članak 12. stavci 4. i 5. do 31. prosinca 2025., osim u pogledu odredbe o prijenosu podataka Komisiji, koja se nastavlja primjenjivati do 30. lipnja 2027.

(c)

članak 21. stavak 2. do 18. kolovoza 2026.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 96.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 18. veljače 2024., osim kako je navedeno u drugom podstavku i u drugim odredbama ove Uredbe.

Sljedeće odredbe primjenjuju se kako slijedi:

(a)

članak 11. primjenjuje se od 18. veljače 2027.;

(b)

članak 17. i poglavlje VI. primjenjuju se od 18. kolovoza 2024., osim članka 17. stavka 2. koji se počinje primjenjivati 12 mjeseci od datuma prve objave popisa iz članka 30. stavka 2.;

(c)

poglavlje VIII. primjenjuje se od 18. kolovoza 2025.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 12. srpnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

P. NAVARRO RÍOS


(1)   SL C 220, 9.6.2021., str. 128.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 14. lipnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 28. lipnja 2023.

(3)  Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26.9.2006., str. 1.).

(4)  Direktiva 2009/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o sigurnosti igračaka (SL L 170, 30.6.2009., str. 1).

(5)  Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22.5.2019., str. 28.).

(6)  Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(9)  Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000., str. 34.).

(10)  Uredba Komisije (EU) br. 617/2013 od 26. lipnja 2013. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn računala i računalnih poslužitelja (SL L 175, 27.6.2013., str. 13.).

(11)  Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).

(12)  Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima te o stavljanju izvan snage Direktive 98/79/EZ i Odluke Komisije 2010/227/EU (SL L 117, 5.5.2017., str. 176.).

(14)  Uredba (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 631/2009, (EU) br. 406/2010, (EU) br. 672/2010, (EU) br. 1003/2010, (EU) br. 1005/2010, (EU) br. 1008/2010, (EU) br. 1009/2010, (EU) br. 19/2011, (EU) br. 109/2011, (EU) br. 458/2011, (EU) br. 65/2012, (EU) br. 130/2012, (EU) br. 347/2012, (EU) br. 351/2012, (EU) br. 1230/2012 i (EU) 2015/166 (SL L 325, 16.12.2019., str. 1.).

(15)  Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.).

(16)  Direktiva 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ (SL L 153, 22.5.2014., str. 62.).

(17)  Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).

(18)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.).

(19)  Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).

(20)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(21)  Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).

(22)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(23)  Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (SL L 130, 19.5.2017., str. 1.).

(24)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(25)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

(26)  Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24.7.2012., str. 38.).

(27)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(28)  Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL L 277, 27.10.2022., str. 1.).

(29)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničke klasifikacije prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

(30)  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).

(31)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(32)  Uredba Komisije (EU) br. 493/2012 od 11. lipnja 2012. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, detaljnih pravila za izračunavanje učinkovitosti recikliranja u procesima recikliranja otpadnih baterija i akumulatora (SL L 151, 12.6.2012., str. 9.).

(33)  Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.).

(34)  Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

(35)  Uredba Komisije (EZ) br. 1418/2007 od 29. studenoga 2007. o izvozu određenog otpada namijenjenog za oporabu navedenog u Prilogu III. ili III.A Uredbi (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u određene zemlje na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a o kontroli prekograničnog kretanja otpada (SL L 316, 4.12.2007., str. 6.).

(36)  Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

(37)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/1267 оd 20. srpnja 2022. o utvrđivanju postupaka za određivanje objekata Unije za ispitivanje u svrhu nadzora tržišta i provjere sukladnosti proizvoda u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 192, 21.7.2022., str. 21.).

(38)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(39)  Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

(40)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(41)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(42)  Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

(43)  Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013., str. 52.).

(44)  Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).

(45)  Uredba (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL L 158, 14.6.2019., str. 54.).

(46)  Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).


PRILOG I.

OGRANIČENJE ZA TVARI

Stupac 1

Oznaka tvari ili skupine tvari

Stupac 2

Uvjeti ograničenja

1.

Živa

CAS br. 7439-97-6

EZ br. 231-106-7 i njegovi spojevi

Baterije, neovisno o tome jesu li ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, ne smiju sadržavati više od 0,0005 % žive (izraženo kao živin metal) po masi.

2.

Kadmij

CAS br. 7440-43-9

EZ br. 231-152-8 i njegovi spojevi

Prijenosne baterije, neovisno o tome jesu li ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, ne smiju sadržavati više od 0,002 % kadmija (izraženo kao metal kadmija) po masi.

3.

Olovo

CAS br. 7439-92-1

EZ br. 231-100-4 i njegovi spojevi

1.

Od 18. kolovoza 2024. prijenosne baterije, neovisno o tome jesu li ugrađene u uređaje, ne smiju sadržavati više od 0,01 % olova (izraženo kao metal olova) po masi.

2.

Ograničenje iz točke 1. ne primjenjuje se na prijenosne gumbaste članke cink-zrak do 18. kolovoza 2028.


PRILOG II.

UGLJIČNI OTISAK

1.   Područje primjene

U ovom se Prilogu navode ključni elementi za izračun ugljičnog otiska.

Metodologija za izračun i provjeru ugljičnog otiska koju treba utvrditi delegiranim aktom donesenim na temelju članka 7. nadovezuje se na ključne elemente uključene u ovaj Prilog, u skladu su s najnovijom verzijom Komisijine metode za mjerenje okolišnog otiska proizvoda (PEF) i relevantnim pravilima o kategorijama okolišnog otiska proizvoda (PEFCR-ovi) te odražavaju međunarodne sporazume i tehnički/znanstveni napredak u području procjene životnog ciklusa.

Izračun ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa temelji se na popisu materijala, energiji i pomoćnim materijalima koji se upotrebljavaju u određenom pogonu za izradu određenog modela baterije. Elektroničke komponente, na primjer jedinice za upravljanje baterijama i sigurnosne jedinice, te katodni materijali osobito se moraju točno utvrditi jer mogu postati glavni čimbenik ugljičnog otiska baterije.

2.   Definicije

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„podaci o aktivnosti” znači informacije povezane s procesima pri modeliranju inventarâ životnog ciklusa (LCI), pri čemu se agregirani rezultati inventarâ životnog ciklusa za procesne lance koji predstavljaju aktivnosti određenog procesa množe svaki s odgovarajućim podacima o aktivnosti te se zatim kombiniraju kako bi se dobio ugljični otisak povezan s tim procesom;

(b)

„popis materijala” znači popis sirovina, podsklopova, međusklopova, potkomponenti i dijelova te količina svakog od njih potrebna za izradu baterije;

(c)

„podaci specifični za društvo” znači podaci koji su izravno izmjereni ili prikupljeni iz jednog ili više postrojenja (podaci specifični za lokaciju), koji su reprezentativni za aktivnosti društva, a takvi su podaci poznati i kao „primarni podaci”;

(d)

„funkcionalna jedinica” znači kvalitativni i kvantitativni aspekti funkcija, usluga, ili i funkcija i usluga, koje pruža baterija;

(e)

„životni ciklus” znači uzastopne i međusobno povezane faze sustava proizvoda, od dobavljanja sirovina ili stvaranja iz prirodnih izvora do trenutka njegova konačnog zbrinjavanja (ISO 14040:2006 ili jednakovrijedna norma);

(f)

„inventar životnog ciklusa (LCI)” znači kombinirani skup razmjena elementarnih tokova te tokova otpada i proizvoda u skupu podataka LCI-ja;

(g)

„skup podataka inventara životnog ciklusa (LCI)” znači dokument ili datoteka s informacijama o životnom ciklusu određenog proizvoda ili drugim referencama, kao što su lokacija ili proces, kojim se obuhvaćaju opisni metapodaci i kvantitativni inventar životnog ciklusa, a mogao bi uključivati jedinični procesni skup podataka, djelomično agregirani ili agregirani skup podataka;

(h)

„referentni protok” znači mjera izlaznih rezultata procesâ u određenom sustavu proizvoda koji su potrebni da bi se ispunila funkcija izražena funkcionalnom jedinicom (na temelju norme ISO 14040:2006 ili jednakovrijedne norme);

(i)

„sekundarni podaci” znači podaci koji se ne prikupljaju ni mjere izravno iz određenog procesa unutar lanca opskrbe trgovačkog društva niti ih to društvo izravno procjenjuje, već se dobivaju iz baze podataka LCI-ja treće strane ili iz drugih izvora; takvi podaci uključuju podatke o prosječnim vrijednostima u industriji, na primjer iz objavljenih podataka o proizvodnji, iz vladinih statističkih podataka i od industrijskih udruženja, kao i studije literature, inženjerske studije i patente, te se mogu temeljiti i na financijskim podacima i sadržavati posredne podatke i druge generičke podatke; oni također uključuju primarne podatke koji prolaze kroz korak horizontalnog agregiranja;

(j)

„granica sustava” znači aspekti koji su uključeni u faze životnog ciklusa ili koji su isključeni iz njih.

Uz to, usklađena pravila za izračun ugljičnog otiska baterija uključuju sve dodatne definicije potrebne za njihovo tumačenje.

3.   Funkcionalna jedinica i referentni protok

Funkcionalna jedinica definira se kao jedan kWh (kilovatsat) ukupne energije koju baterijski sustav pruža tijekom vijeka trajanja baterije mjereno u kWh. Ukupna energija dobiva se iz broja ciklusâ pomnoženog količinom isporučene energije tijekom svakog ciklusa.

Referentni protok masa je baterije koja je potrebna za ispunjavanje određene funkcije, a mjeri se u kg baterije po kWh ukupne energije koju baterija isporuči tijekom svojeg vijeka trajanja. Svi kvantitativni ulazni i izlazni podaci koje prikuplja izrađivač radi kvantifikacije ugljičnog otiska izračunavaju se u odnosu na referentni protok.

Iznimno u odnosu na prvi odlomak, za rezervne baterije čija je primarna funkcija osigurati kontinuitet izvora energije, funkcionalna jedinica definira se kao sposobnost pružanja jednog kWmin (kilovatminuta) kapaciteta rezervne snage u bilo kojem trenutku tijekom životnog vijeka baterije. U skladu s tim, referentni protok za rezervne baterije masa je baterije potrebna za ispunjavanje definirane funkcije, a mjeri se u kg baterije po kWmin kapaciteta rezervne snage podijeljenog s vijekom trajanja baterije u godinama. Svi kvantitativni ulazni i izlazni podaci koje prikupljaju izrađivači rezervnih baterija radi kvantifikacije ugljičnog otiska izračunavaju se u odnosu na taj referentni protok.

U iznimnim slučajevima, kao što su baterije za hibridna vozila koja nisu punjiva, metodologijom se može definirati druga funkcionalna jedinica.

4.   Granica sustava

U granicu sustava uključuju se sljedeće faze životnog ciklusa i procesi uključeni u njih:

Faza životnog ciklusa

Uključeni procesi

Dobavljanje sirovina i prethodna obrada

Uključuje rudarenje i druge relevantne izvore, prethodnu obradu i prijevoz aktivnih materijala, sve do izrade baterijskih članaka i komponenti baterije (aktivnih materijala, separatora, elektrolita, kućišta te aktivnih i pasivnih komponenti baterije) te električnih ili elektroničkih komponenti.

Proizvodnja glavnog proizvoda

Sastavljanje baterijskih članaka i sastavljanje baterija s pomoću baterijskih članaka i električnih ili elektroničkih komponenti

Distribucija

Prijevoz do prodajnog mjesta

Kraj životnog vijeka i recikliranje

Skupljanje, rastavljanje i recikliranje

Sljedeći procesi uključeni u faze životnog ciklusa isključuju se iz granice sustava:

izrada opreme za sastavljanje i recikliranje baterija jer su se izračunom u sklopu PEFCR-ova za punjive baterije visoke specifične energije za prijenosne primjene učinci ugljičnog otiska pokazali zanemarivima;

proces sastavljanja baterija s pomoću komponenti sustava izrađivača originalne opreme (OEM); taj proces većinom odgovara mehaničkom sastavljanju te je uključen u proizvodnu liniju OEM-a za opremu ili vozila; potrošnja energije i materijala za taj specifičan proces zanemariva je u usporedbi s procesom izrade komponenti OEM-a.

Iz izračuna ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa isključuje se faza uporabe jer ona nije pod izravnim utjecajem izrađivačâ, osim ako se pokaže da odluke izrađivačâ baterija u fazi dizajna mogu imati nezanemariv doprinos tom učinku.

5.   Uporaba skupova podataka specifičnih za trgovačko društvo i sekundarnih skupova podataka

Zbog velikog broja komponenti baterija i složenosti procesâ izrade, gospodarski subjekt, ako je to opravdano, ograničava uporabu podataka specifičnih za trgovačko društvo u analizi procesa i komponenti na dijelove specifične za baterije.

Osobito se svi podaci o aktivnosti povezani s anodom, katodom, elektrolitom, separatorom i kućištem članka baterije odnose na određeni model baterije koji se proizvodi u određenom proizvodnom pogonu. U skladu s tim, ne upotrebljavaju se nespecifični podaci o aktivnosti. Podaci o aktivnosti specifični za određenu bateriju upotrebljavaju se u kombinaciji s relevantnim sekundarnim skupovima podataka usklađenima s PEF-om.

Budući da je deklaracija o ugljičnom otisku specifična za određeni model baterije koji se proizvodi na definiranoj proizvodnoj lokaciji, ne dopušta se uzorkovanje podataka prikupljenih iz drugih pogona u kojima se proizvodi isti model baterije.

Ako dođe do promjena u popisu materijala ili kombinaciji izvora energije koji se upotrebljavaju za proizvodnju određenog modela baterije, provodi se novi izračun ugljičnog otiska za taj model baterije.

Usklađena pravila koja treba utvrditi delegiranim aktom iz članka 7. stavka 1. uključuju detaljno modeliranje sljedećih faza životnog ciklusa:

dobavljanje sirovina i prethodna obrada,

proizvodnja,

distribucija,

vlastita proizvodnja električne energije,

kraj životnog vijeka.

6.   Procjena učinka ugljičnog otiska

Ugljični otisak baterije izračunava se s pomoću metode procjene učinka životnog ciklusa na „klimatske promjene” koja se preporučuje u izvješću Zajedničkog istraživačkog centra iz 2019. pod naslovom „Prijedlozi za ažuriranje metode za mjerenje okolišnog otiska proizvoda (PEF)”.

Rezultati se navode kao karakterizirani rezultati bez normalizacije i ponderiranja. Popis faktora karakterizacije koje treba upotrijebiti dostupan je na Europskoj platformi za procjenu životnog ciklusa (LCA).

7.   Kompenzacije

Kompenzacije se izračunavaju u odnosu na početno stanje koje predstavlja hipotetski scenarij za to kakve bi emisije bile kad ne bi bilo projekta ublažavanja kojim se stvaraju kompenzacije.

Kompenzacije se ne uključuju u deklaraciju o ugljičnom otisku, ali se o njima može zasebno izvijestiti u obliku dodatnih informacija o okolišu te se mogu upotrebljavati za potrebe informiranja.

8.   Razredi učinkovitosti prema ugljičnom otisku

Ovisno o raspodjeli vrijednosti u deklaracijama o ugljičnom otisku baterija koje se stavljaju na tržište, utvrđuje će se smislen broj razreda učinkovitosti, pri čemu kategorija A označuje najbolji razred s učinkom životnog ciklusa koji ima najmanji ugljični otisak kako bi se omogućilo tržišno razlikovanje kategorija baterija iz članka 7. stavka 1.

Utvrđivanje praga za svaki razred učinkovitosti, kao i opseg tog razreda, temelji se na raspodjeli učinkovitosti kategorija baterija iz članka 7. stavka 1. stavljenih na tržište u prethodne tri godine, očekivanim tehnološkim poboljšanjima i drugim tehničkim čimbenicima.

9.   Maksimalni pragovi emisija ugljika

Na temelju informacija prikupljenih putem deklaracija o ugljičnom otisku i relativne raspodjele razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku za modele baterija stavljene na tržište te uzimajući u obzir znanstveni i tehnološki napredak u tom području, Komisija utvrđuje maksimalne pragove ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa za kategorije baterija iz članka 7. stavka 1., nakon provedene namjenske procjene učinka s ciljem utvrđivanja vrijednosti za te pragove.

Pri utvrđivanju maksimalnih pragova ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog odlomka Komisija uzima u obzir relativnu raspodjelu vrijednosti ugljičnog otiska za baterije na tržištu, razmjer napretka u smanjenju ugljičnog otiska baterija stavljenih na tržište Unije te stvarni i potencijalni doprinos tih pragova ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa ciljevima Unije povezanima s održivom mobilnošću i klimatskom neutralnošću do 2050.


PRILOG III.

PARAMETRI ELEKTROKEMIJSKE UČINKOVITOSTI I TRAJNOSTI ZA PRIJENOSNE BATERIJE ZA OPĆU UPORABU

Dio A

Parametri za nepunjive baterije

1.

Minimalno prosječno trajanje: minimalno prosječno vrijeme koje uzorak baterija postiže pri pražnjenju kada se upotrebljavaju u određenim uvjetima kao što su temperatura i relativna vlažnost.

2.

Učinkovitost u pogledu odgođenog pražnjenja: relativno smanjenje minimalnog prosječnog trajanja, pri čemu je početno izmjereno minimalno prosječno trajanje referentna točka, nakon utvrđenog razdoblja i u određenim uvjetima kao što su temperatura i relativna vlažnost.

3.

Otpornost na propuštanje: otpornost na neplanirano istjecanje elektrolita, plina ili drugog materijala.

Dio B

Parametri za punjive baterije

1.

Nazivni kapacitet: vrijednost kapaciteta baterije u određenim uvjetima kao što su vlažnost i temperatura koju je deklarirao izrađivač.

2.

Zadržavanje naboja (kapaciteta) (1): kapacitet koji baterija može isporučiti nakon skladištenja, u određenim uvjetima kao što su vlažnost i temperatura, tijekom određenog vremena, bez naknadnog punjenja i izražen kao postotak nazivnog kapaciteta.

3.

Povrat naboja (kapaciteta): kapacitet koji baterija može isporučiti s naknadnim punjenjem nakon skladištenja, u određenim uvjetima kao što su vlažnost i temperatura, tijekom određenog vremena i izražen kao postotak nazivnog kapaciteta.

4.

Izdržljivost u ciklusima: broj ciklusa punjenja i pražnjenja koje baterija može izvesti u određenim uvjetima, kao što su vlažnost i temperatura, prije nego što kapacitet padne ispod određenog dijela nazivnog kapaciteta.

5.

Otpornost na propuštanje: otpornost na neplanirano istjecanje elektrolita, plina ili drugog materijala.

(1)  IEC navodi naboj i kapacitet. Oboje predstavljaju istu fizičku količinu (naboj); jedina je razlika u tome što se naboj izražava u C = A*s, dok se kapacitet izražava u A*h. U praksi se većinom upotrebljava kapacitet.


PRILOG IV.

ZAHTJEVI U POGLEDU ELEKTROKEMIJSKE UČINKOVITOSTI I TRAJNOSTI ZA BATERIJE ZA LAKA PRIJEVOZNA SREDSTVA, INDUSTRIJSKE BATERIJE S KAPACITETOM VEĆIM OD 2 KWH I BATERIJE ZA ELEKTRIČNA VOZILA

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„Nazivni kapacitet” znači ukupan broj ampersati (Ah) koje je moguće dobiti iz potpuno napunjene baterije u referentnim uvjetima.

2.

„Gubitak kapaciteta” znači smanjenje količine naboja koju baterija s vremenom i pri uporabi može isporučiti pri nazivnom naponu u odnosu na izvorni nazivni kapacitet.

3.

„Snaga” znači količina energije koju baterija može pružiti tijekom određenog razdoblja u referentnim uvjetima.

4.

„Gubitak snage” znači smanjenje količine snage koju baterija s vremenom i pri uporabi može isporučiti pri nazivnom naponu.

5.

„Unutarnji otpor” znači otpor protoku struje u članku ili bateriji u referentnim uvjetima, to jest zbroj elektroničkog otpora i ionskog otpora koji doprinosi ukupnom djelotvornom otporu, uključujući induktivna/kapacitivna svojstva.

6.

„Energetska učinkovitost pri cikličnom pražnjenju i punjenju” znači omjer neto energije koju isporučuje baterija tijekom ispitivanja pražnjenja i ukupne energije potrebne za povratak na početnu razinu napunjenosti standardnim punjenjem.

Dio A

Parametri povezani s elektrokemijskom učinkovitošću i trajnošću:

1.

nazivni kapacitet (u Ah) i gubitak kapaciteta (u %);

2.

snaga (u W) i gubitak snage (u %);

3.

unutarnji otpor (u Ω) i povećanje unutarnjeg otpora (u %);

4.

ako je to primjenjivo, energetska učinkovitost pri cikličnom pražnjenju i punjenju te njezin gubitak (u %);

5.

očekivani životni vijek baterije u referentnim uvjetima za koje je dizajnirana, u ciklusima, osim za neciklične primjene, i u kalendarskim godinama.

Dio B

Elementi kojima se objašnjavaju mjerenja za parametre navedene u dijelu A:

1.

primijenjena stopa pražnjenja i stopa punjenja;

2.

omjer između nominalne snage baterije (W) i energije baterije (Wh);

3.

dubina pražnjenja u ispitivanju ciklusa po životnom vijeku;

4.

izlazna snaga pri razini napunjenosti od 80 % i 20 %;

5.

svi izračuni izvršeni s pomoću izmjerenih parametara, ako je to primjenjivo.

PRILOG V.

SIGURNOSNI PARAMETRI

1.   Toplinski šok i temperaturni ciklusi

To se ispitivanje osmišljava tako da se provede evaluacija promjena u cjelovitosti baterije koje proizlaze iz širenja i skupljanja komponenti članka pri izlaganju ekstremnim i naglim promjenama temperature te mogućih posljedica takvih promjena. Tijekom toplinskog šoka baterija se izlaže dvjema graničnim vrijednostima temperature i određeno vrijeme zadržava na svakoj graničnoj vrijednosti temperature.

2.   Zaštita od vanjskog kratkog spoja

Tim se ispitivanjem provodi evaluacija razine sigurnosti baterije pri primjeni vanjskog kratkog spoja. Ispitivanjem se može provesti evaluacija aktivacije uređaja za nadstrujnu zaštitu ili sposobnosti članaka da izdrže struju, a da pritom ne dođe do opasnosti (npr. toplinski bijeg, eksplozija, požar). Glavni su čimbenici rizika stvaranje topline na razini članka i stvaranje električnih lukova, što može oštetiti sklopove ili dovesti do smanjene izolacijske otpornosti.

3.   Zaštita od preopterećenja

Tim se ispitivanjem provodi evaluacija razine sigurnosti baterije u situacijama preopterećenja. Glavni su sigurnosni rizici uslijed preopterećenja raspadanje elektrolita, neispravnost katode i anode, egzotermno raspadanje sloja krute međufaze elektrolita (SEI), propadanje separatora i nakupljanje litija, što može dovesti do samozagrijavanja baterije i toplinskog bijega. Čimbenici koji utječu na ishod ispitivanja minimalno uključuju stopu punjenja i razinu napunjenosti koja se postiže na kraju. Zaštita se može osigurati regulacijom napona (prekid nakon što se dostigne granični napon punjenja) ili regulacijom struje (prekid nakon što se premaši maksimalna struja punjenja).

4.   Zaštita od prekomjernog pražnjenja

Tim se ispitivanjem provodi evaluacija razine sigurnosti baterije u situacijama prekomjernog pražnjenja. Sigurnosni rizici prekomjernog pražnjenja uključuju zamjenu polariteta, što dovodi do oksidacije anodnog kolektora struje (bakar) i prevlake na katodnoj strani. Čak i manje prekomjerno pražnjenje može dovesti do stvaranja dendrita i naposljetku do kratkog spoja.

5.   Zaštita od pregrijavanja

Tim se ispitivanjem provodi evaluacija učinka neuspješne kontrole temperature ili zakazivanja druge zaštite od unutarnjeg pregrijavanja tijekom rada.

6.   Zaštita od širenja topline

Tim se ispitivanjem provodi evaluacija razine sigurnosti baterije u situacijama širenja topline. Toplinski bijeg u jednom članku može dovesti do lančane reakcije u cijeloj bateriji, koja se može sastojati od brojnih članaka. To može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući znatno ispuštanje plina. U ispitivanju se u obzir uzimaju ispitivanja koja se trenutačno razvijaju za primjene u prometu u okviru ISO-a i Globalnog tehničkog pravilnika UN-a.

7.   Mehaničko oštećenje uslijed vanjske sile

U tim se ispitivanjima simulira jedna ili više situacija u kojima se baterija nenamjerno izlaže mehaničkom stresu te ostaje u radnom stanju za svrhu za koju je dizajnirana. Kriteriji za simulaciju tih situacija trebali bi odražavati uporabu u stvarnim uvjetima.

8.   Unutarnji kratki spoj

Tim se ispitivanjem provodi evaluacija razine sigurnosti baterija u situacijama unutarnjeg kratkog spoja. Pojava unutarnjih kratkih spojeva, što je jedan od glavnih problema za izrađivače baterija, može dovesti do propuštanja, toplinskog bijega i iskrenja, koje može zapaliti pare elektrolita koje se ispuštaju iz članka. Takvi unutarnji kratki spojevi mogu nastati zbog nedostataka u izradi, prisutnosti nečistoća u člancima ili dendritskog nakupljanja litija te su uzročnik većine sigurnosnih incidenata pri uporabi. Moguće je više scenarija unutarnjeg kratkog spoja (npr. električni kontakt katoda/anoda, aluminijski kolektor struje/bakreni kolektor struje, aluminijski kolektor struje/anoda), od kojih svaki ima različiti otpor kontakta.

9.   Ispitivanje zagrijavanjem

Tijekom tog ispitivanja baterija se izlaže visokim temperaturama (u normi IEC 62619 navodi se temperatura od 85 °C), što može pokrenuti reakcije egzotermnog raspadanja i dovesti do toplinskog bijega u članku.

10.   Ispitivanje vatrootpornosti

Rizik od eksplozije procjenjuje se izlaganjem baterije požaru.

11.   Emisija plinova

Baterije mogu sadržavati znatne količine potencijalno opasnih tvari, npr. lako zapaljive elektrolite, korozivne i otrovne komponente. U određenim uvjetima moglo bi doći do ugrožavanja cjelovitosti baterije što bi dovelo do ispuštanja opasnih plinova. Stoga je važno da se utvrde emisije plinova iz tvari koje se ispuštaju iz baterije tijekom ispitivanja: za sve sigurnosne parametre navedene u točkama od 1. do 10. na primjeren se način uzima u obzir rizik od emisija otrovnih plinova iz nevodenih elektrolita.


PRILOG VI.

ZAHTJEVI U POGLEDU OZNAČIVANJA I INFORMACIJA

Dio A: Opće informacije o baterijama

Informacije na oznaci baterije sadržavaju sljedeće informacije o bateriji:

1.

informacije kojima se identificira izrađivač u skladu s člankom 38. stavkom 7.;

2.

kategoriju baterije i informacije kojima se identificira baterija u skladu s člankom 38. stavkom 6.;

3.

mjesto izrade (geografska lokacija pogona za izradu baterije);

4.

datum izrade (mjesec i godina);

5.

masu;

6.

kapacitet;

7.

kemijska svojstva;

8.

opasne tvari prisutne u bateriji osim žive, kadmija ili olova;

9.

upotrebljivo sredstvo za gašenje požara;

10.

kritične sirovine prisutne u bateriji u koncentraciji većoj od 0,1 % masenog udjela.

Dio B: Simbol za odvojeno skupljanje baterija

Image 1

Dio C: QR kôd

QR kôd mora biti u velikom kontrastu u odnosu na boju pozadine i u veličini koju lako može očitati široko dostupan QR čitač, poput čitača ugrađenih u ručne komunikacijske uređaje.


PRILOG VII.

PARAMETRI ZA UTVRĐIVANJE STANJA STAROSTI I OČEKIVANOG ŽIVOTNOG VIJEKA BATERIJA

Dio A

Parametri za utvrđivanje stanja starosti baterija za električna vozila, sustava za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom i baterija za laka prijevozna sredstva:

Za baterije za električna vozila:

stanje certificirane energije (SOCE).

Za sustave za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom i baterije za laka prijevozna sredstva:

1.

preostali kapacitet;

2.

ako je moguće, preostala izlazna snaga;

3.

ako je moguće, preostala učinkovitost pri cikličnom pražnjenju i punjenju;

4.

razvoj stopa samostalnog pražnjenja;

5.

ako je moguće, omski otpor.

Dio B

Parametri za utvrđivanje očekivanog životnog vijeka sustava za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom i baterija za laka prijevozna sredstva:

1.

datum izrade baterije i, prema potrebi, datum stavljanja u uporabu;

2.

protok energije;

3.

protok kapaciteta;

4.

praćenje štetnih događaja poput broja slučajeva dubokog pražnjenja, vremena provedenog na ekstremnim temperaturama, vremena provedenog u punjenju na ekstremnim temperaturama;

5.

broj potpunih jednakovrijednih ciklusa punjenja i pražnjenja.


PRILOG VIII.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI

Dio A

MODUL A – UNUTARNJA KONTROLA PROIZVODNJE

1.   Opis modula

Unutarnja kontrola proizvodnje postupak je ocjenjivanja sukladnosti u kojem izrađivač ispunjava obveze iz točaka 2., 3. i 4. te osigurava i izjavljuje na vlastitu odgovornost da dotične baterije ispunjavaju zahtjeve utvrđene u člancima 6., 9., 10., 12., 13. i 14. koji se primjenjuju na njih.

2.   Tehnička dokumentacija

Izrađivač sastavlja tehničku dokumentaciju. Dokumentacijom se omogućuje procjena sukladnosti baterije s relevantnim zahtjevima iz točke 1. i u njoj su sadržane odgovarajuća analiza i procjena rizika.

U tehničkoj dokumentaciji navode se primjenjivi zahtjevi te ona, u mjeri u kojoj je to relevantno za procjenu, obuhvaća dizajn, izradu i rad baterije. Tehnička dokumentacija sadržava, ako je to primjenjivo, barem sljedeće elemente:

(a)

opći opis baterije i njezinu namjeravanu uporabu;

(b)

koncept dizajna, nacrte izrade i sheme komponenti, podsklopova i strujnih krugova;

(c)

opise i objašnjenja potrebne za razumijevanje nacrta i shema iz točke (b) i rada baterije;

(d)

ogledni primjerak oznake koja se zahtijeva u skladu s člankom 13.;

(e)

popis usklađenih normi iz članka 15. koje se primjenjuju u cijelosti ili djelomično, uključujući informacije o tome koji su dijelovi primijenjeni, popis zajedničkih specifikacija iz članka 16. koje se primjenjuju u cijelosti ili djelomično, uključujući informacije o tome koji su dijelovi primijenjeni, i popis drugih relevantnih tehničkih specifikacija koje služe za potrebe mjerenja ili izračuna;

(f)

ako usklađene norme i zajedničke specifikacije iz točke (e) nisu primijenjene ili nisu dostupne, opis usvojenih rješenja za ispunjavanje primjenjivih zahtjeva utvrđenih u člancima 6., 9., 10., 12., 13. i 14. ili za provjeru usklađenosti baterija s tim zahtjevima;

(g)

rezultate provedenih projektnih izračuna i obavljenih pregleda te upotrijebljene tehničke dokaze ili dokaznu dokumentaciju; i

(h)

izvješća o ispitivanjima.

3.   Izrada

Izrađivač poduzima sve potrebne mjere kako bi se procesom izrade i njegovim praćenjem osiguralo da su baterije usklađene s tehničkom dokumentacijom iz točke 2. i primjenjivim zahtjevima iz točke 1.

4.   Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

Izrađivač stavlja oznaku CE na svaku pojedinačnu bateriju koja ispunjava primjenjive zahtjeve iz točke 1. ili, ako to nije moguće ili nije opravdano zbog prirode baterije, na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

Izrađivač sastavlja EU izjavu o sukladnosti za svaki model baterije u skladu s člankom 18. te je, zajedno s tehničkom dokumentacijom, drži na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja na tržište posljednje baterije koja pripada tom modelu baterije. EU izjava o sukladnosti služi za identifikaciju modela baterije za koju je sastavljena.

Preslika EU izjave o sukladnosti na zahtjev se stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima.

5.   Ovlašteni zastupnik izrađivača

Obveze izrađivača iz točke 4. u ime izrađivača i pod njegovom odgovornošću može ispuniti ovlašteni zastupnik izrađivača pod uvjetom da su te obveze navedene u ovlaštenju.

Dio B

MODUL D1 – OSIGURANJE KVALITETE PROIZVODNOG PROCESA

1.   Opis modula

Osiguranje kvalitete proizvodnog procesa postupak je ocjenjivanja sukladnosti u kojem izrađivač ispunjava obveze iz točaka 2., 4. i 7. te osigurava i izjavljuje na vlastitu odgovornost, ne dovodeći u pitanje obveze drugih gospodarskih subjekata u skladu s ovom Uredbom, da dotične baterije ispunjavaju primjenjive zahtjeve utvrđene u člancima 7. i 8. ili, prema izboru izrađivača, sve primjenjive zahtjeve utvrđene u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

2.   Tehnička dokumentacija

Izrađivač sastavlja tehničku dokumentaciju. Tehničkom dokumentacijom omogućuje se procjena sukladnosti baterije s relevantnim zahtjevima iz točke 1. i u njoj su sadržane odgovarajuća analiza i procjena rizika.

U tehničkoj dokumentaciji navode se primjenjivi zahtjevi te ona, u mjeri u kojoj je to relevantno za procjenu, obuhvaća dizajn, izradu i rad baterije. Tehnička dokumentacija, ako je to primjenjivo, sadržava barem sljedeće elemente:

(a)

opći opis baterije i njezinu namjeravanu uporabu;

(b)

koncept dizajna, nacrte izrade i sheme komponenti, podsklopova i strujnih krugova;

(c)

opise i objašnjenja potrebne za razumijevanje nacrta i shema iz točke (b) i rada baterije;

(d)

ogledni primjerak oznake koja se zahtijeva u skladu s člankom 13.;

(e)

popis primijenjenih usklađenih normi iz članka 15. ili zajedničkih specifikacija iz članka 16., ili i jednih i drugih, te, u slučaju djelomično primijenjenih usklađenih normi ili zajedničkih specifikacija, ili i jednih i drugih, informacije o tome koji su dijelovi primijenjeni;

(f)

popis drugih relevantnih tehničkih specifikacija koje se upotrebljavaju za mjerenje ili izračun i opise rješenja donesenih kako bi se ispunili primjenjivi zahtjevi utvrđeni u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. ili provjerila usklađenost baterija s tim zahtjevima, ako usklađene norme ili zajedničke specifikacije, ili i jedne i druge, nisu primijenjene ili nisu dostupne;

(g)

rezultate provedenih projektnih izračuna i obavljenih pregleda te upotrijebljene tehničke dokaze ili dokaznu dokumentaciju;

(h)

studiju kojom se podupiru vrijednosti ugljičnog otiska iz članka 7. stavka 1. i razred ugljičnog otiska iz članka 7. stavka 2., koja sadržava izračune provedene u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 7. stavka 1. četvrtog podstavka točke (a) te dokaze i informacije o utvrđivanju ulaznih podataka za te izračune;

(i)

studiju kojom se podupire udio recikliranog sadržaja iz članka 8., koja sadržava izračune provedene u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 8. stavka 1. drugog podstavka te dokaze i informacije o utvrđivanju ulaznih podataka za te izračune; i

(j)

izvješća o ispitivanjima.

3.   Dostupnost tehničke dokumentacije

Izrađivač drži tehničku dokumentaciju na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište.

4.   Izrada

Izrađivač ima odobren sustav kvalitete za proizvodnju, završnu provjeru proizvoda i ispitivanje dotičnih baterija kako je naveden u točki 5. te se nad njim provodi nadzor kako je naveden u točki 6.

5.   Sustav kvalitete

1.

Izrađivač podnosi zahtjev za procjenu svojeg sustava kvalitete za dotične baterije prijavljenom tijelu prema svojem izboru.

Taj zahtjev sadržava:

(a)

naziv i adresu izrađivača te ujedno naziv i adresu ovlaštenog zastupnika izrađivača ako je on podnio zahtjev;

(b)

pisanu izjavu da isti zahtjev nije podnesen nijednom drugom prijavljenom tijelu;

(c)

sve informacije relevantne za predviđenu kategoriju baterije;

(d)

dokumentaciju o sustavu kvalitete iz točke 5.2.;

(e)

tehničku dokumentaciju iz točke 2.

2.

Sustavom kvalitete osigurava se da su baterije usklađene s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje je izrađivač usvojio dokumentiraju se na sustavan i uredan način u obliku pisanih politika, postupaka i uputa. Tom dokumentacijom o sustavu kvalitete omogućuje se dosljedno tumačenje programa kvalitete, planova, priručnika i evidencije.

Dokumentacija o sustavu kvalitete osobito sadržava odgovarajući opis:

(a)

ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlaštenja rukovodstva u pogledu kvalitete proizvoda;

(b)

postupaka za dokumentiranje i praćenje parametara i podataka potrebnih za izračun i ažuriranje udjela recikliranog sadržaja iz članka 8. te, ako je to primjenjivo, vrijednosti i razreda ugljičnog otiska iz članka 7.;

(c)

odgovarajućih tehnika izrade, kontrole kvalitete i osiguravanja kvalitete, procesa i sustavnih djelovanja koji će se upotrijebiti;

(d)

pregleda, izračuna, mjerenja i ispitivanja koji će se provesti prije, tijekom i nakon izrade te učestalosti kojom će se provoditi;

(e)

evidencije o kvaliteti poput inspekcijskih izvješća i podataka o izračunu, mjerenjima i ispitivanjima, podataka o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja;

(f)

sredstava praćenja ostvarivanja tražene kvalitete proizvoda i djelotvornog funkcioniranja sustava kvalitete.

3.

Prijavljeno tijelo procjenjuje sustav kvalitete kako bi utvrdilo ispunjava li zahtjeve iz točke 5.2.

Polazi od pretpostavke da postoji sukladnost s tim zahtjevima u odnosu na elemente sustava kvalitete koji su u skladu s odgovarajućim specifikacijama relevantne usklađene norme.

Uz iskustvo u sustavima upravljanja kvalitetom, revizorski tim ima najmanje jednog člana s iskustvom u evaluaciji iz relevantnog područja proizvoda i dotične proizvodne tehnologije te znanjem o primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

Revizija uključuje obilazak prostora izrađivača u svrhu procjene.

Revizorski tim pregledava tehničku dokumentaciju iz točke 2. kako bi se provjerila sposobnost izrađivača da utvrdi primjenjive zahtjeve utvrđene u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. i provede potrebne preglede, izračune, mjerenja i ispitivanja s ciljem osiguranja usklađenosti baterije s tim zahtjevima. Revizorski tim provjerava pouzdanost podataka koji se upotrebljavaju za izračun udjela recikliranog sadržaja iz članka 8. i, ako je to primjenjivo, vrijednosti i razreda ugljičnog otiska iz članka 7., kao i pravilnu provedbu relevantne metodologije izračuna.

Nakon što procijeni sustav kvalitete, prijavljeno tijelo o svojoj odluci obavješćuje izrađivača. Obavijest sadržava zaključke revizije i razloge za tu odluku.

4.

Izrađivač se obvezuje da će ispuniti obveze koje proizlaze iz sustava kvalitete kako je odobren te da će ga održavati kako bi ostao primjeren i učinkovit.

5.

Izrađivač obavješćuje prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svim planiranim promjenama sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo provodi evaluaciju svih predloženih promjena i odlučuje o tome hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje ispunjavati zahtjeve iz točke 5.2. ili je potrebna ponovna procjena.

Prijavljeno tijelo obavješćuje izrađivača o svojoj odluci. Obavijest sadržava zaključke pregleda i obrazloženu odluku o procjeni.

6.

Nadzor pod odgovornošću prijavljenog tijela

1.

Svrha je nadzora osigurati da izrađivač propisno ispunjava obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

2.

Izrađivač za potrebe procjene omogućuje prijavljenom tijelu pristup svojim lokacijama za izradu, inspekciju, ispitivanje i skladištenje i pruža mu sve potrebne informacije, a osobito:

(a)

dokumentaciju o sustavu kvalitete iz točke 5.2.;

(b)

tehničku dokumentaciju iz točke 2.;

(c)

evidencije o kvaliteti poput inspekcijskih izvješća i podataka o izračunu, mjerenjima i ispitivanjima, podataka o umjeravanju i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja.

3.

Prijavljeno tijelo provodi periodične revizije kako bi osiguralo da izrađivač održava i primjenjuje sustav kvalitete te izrađivaču dostavlja izvješće o reviziji. Tijekom takvih revizija prijavljeno tijelo provjerava barem pouzdanost podataka koji se upotrebljavaju za izračun udjela recikliranog sadržaja iz članka 8. te, ako je to primjenjivo, vrijednosti i razreda ugljičnog otiska iz članka 7., kao i pravilnu provedbu relevantne metodologije izračuna.

4.

Osim toga, prijavljeno tijelo može posjetiti izrađivača bez najave. Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može, ako je potrebno, provesti ili naložiti da se provedu pregledi, izračuni, mjerenja i ispitivanja kako bi se provjerio ispravan rad sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo izrađivaču dostavlja izvješće o posjetu, a ako su se provodila ispitivanja i izvješće o ispitivanju.

7.

Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

1.

Izrađivač stavlja oznaku CE i, pod odgovornošću prijavljenog tijela iz točke 5.1., identifikacijski broj tog tijela na svaku pojedinačnu bateriju koja ispunjava primjenjive zahtjeve iz točke 1. ili, ako to nije moguće ili nije opravdano zbog prirode baterije, na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

2.

Izrađivač sastavlja EU izjavu o sukladnosti za svaki model baterije u skladu s člankom 18. i drži je na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja na tržište posljednje baterije koja pripada tom modelu baterije. EU izjava o sukladnosti služi za identifikaciju modela baterije za koju je sastavljena.

Preslika EU izjave o sukladnosti na zahtjev se stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima.

8.

Dostupnost dokumentacije o sustavu kvalitete

Izrađivač u razdoblju od 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište drži na raspolaganju nacionalnim tijelima sljedeće:

(a)

dokumentaciju o sustavu kvalitete iz točke 5.2.;

(b)

promjenu iz točke 5.5. kako je odobrena;

(c)

odluke i izvješća prijavljenog tijela iz točaka 5.5., 6.3. i 6.4.

9.

Obveze prijavljenog tijela u pogledu informacija

Svako prijavljeno tijelo obavješćuje svoje tijelo koje provodi prijavljivanje o izdanim ili povučenim odobrenjima sustava kvalitete te, periodično ili na zahtjev, stavlja na raspolaganje tom tijelu koje provodi prijavljivanje popis odobrenja sustava kvalitete koje je odbilo, suspendiralo ili na drugi način ograničilo.

Svako prijavljeno tijelo obavješćuje druga prijavljena tijela o odobrenjima sustava kvalitete koje je odbilo, povuklo, suspendiralo ili na drugi način ograničilo, a na zahtjev i o odobrenjima sustava kvalitete koje je izdalo.

10.

Ovlašteni zastupnik izrađivača

Obveze izrađivača iz točaka 3., 5.1., 5.5., 7. i 8. u ime izrađivača i pod njegovom odgovornošću može ispuniti ovlašteni zastupnik izrađivača pod uvjetom da su te obveze navedene u ovlaštenju.

Dio C

MODUL G – SUKLADNOST NA TEMELJU PROVJERE JEDINICE

1.   Opis modula

Sukladnost na temelju provjere jedinice postupak je ocjenjivanja sukladnosti u kojem izrađivač ispunjava obveze utvrđene u točkama 2., 3. i 5. te osigurava i izjavljuje na vlastitu odgovornost, ne dovodeći u pitanje obveze drugih gospodarskih subjekata u skladu s ovom Uredbom, da je dotična baterija, koja podliježe odredbama iz točke 4., sukladna s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima 7. i 8. ili, prema izboru izrađivača, sa svim primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

2.   Tehnička dokumentacija

1.

Izrađivač sastavlja tehničku dokumentaciju i stavlja je na raspolaganje prijavljenom tijelu iz točke 4. Tehničkom dokumentacijom omogućuje se procjena sukladnosti baterije s relevantnim zahtjevima iz točke 1. i u njoj su sadržane odgovarajuća analiza i procjena rizika.

U tehničkoj dokumentaciji navode se primjenjivi zahtjevi te ona, u mjeri u kojoj je to relevantno za procjenu, obuhvaća dizajn, izradu i rad baterije.

Tehnička dokumentacija, ako je to primjenjivo, sadržava barem sljedeće elemente:

(a)

opći opis baterije i njezinu namjeravanu uporabu;

(b)

koncept dizajna, nacrte izrade i sheme komponenti, podsklopova i strujnih krugova;

(c)

opise i objašnjenja potrebne za razumijevanje nacrta i shema iz točke (b) i rada baterije;

(d)

ogledni primjerak oznake koja se zahtijeva u skladu s člankom 13.;

(e)

popis primijenjenih usklađenih normi iz članka 15. ili zajedničkih specifikacija iz članka 16., ili i jednih i drugih, te, u slučaju djelomično primijenjenih usklađenih normi ili zajedničkih specifikacija, ili i jednih i drugih, informacije o tome koji su dijelovi primijenjeni;

(f)

popis drugih relevantnih tehničkih specifikacija koje se upotrebljavaju za mjerenje ili izračun i opise rješenja donesenih kako bi se ispunili primjenjivi zahtjevi iz točke 1. ili provjerila sukladnost baterija s tim zahtjevima, ako usklađene norme ili zajedničke specifikacije, ili i jedne i druge, nisu primijenjene ili nisu dostupne;

(g)

rezultate provedenih projektnih izračuna i obavljenih pregleda te upotrijebljene tehničke dokaze ili dokaznu dokumentaciju;

(h)

studiju kojom se podupiru vrijednosti i razred ugljičnog otiska iz članka 7., koja sadržava izračune provedene u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 7. stavka 1. četvrtog podstavka točke (a) te dokaze i informacije o utvrđivanju ulaznih podataka za te izračune;

(i)

studiju kojom se podupire udio recikliranog sadržaja iz članka 8., koja sadržava izračune provedene u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 8. stavka 1. drugog podstavka te dokaze i informacije o utvrđivanju ulaznih podataka za te izračune; i

(j)

izvješća o ispitivanjima.

2.

Izrađivač drži tehničku dokumentaciju na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište.

3.

Izrada

Izrađivač poduzima sve mjere potrebne kako bi se procesom izrade i njegovim praćenjem osiguralo da je izrađena baterija sukladna s primjenjivim zahtjevima iz točke 1.

4.

Provjera

1.

Prijavljeno tijelo koje je odabrao izrađivač provodi ili nalaže da se provedu odgovarajući pregledi, izračuni, mjerenja i ispitivanja, utvrđeni u relevantnim usklađenim normama iz članka 15. ili zajedničkim specifikacijama iz članka 16., ili i u jednima i u drugima, ili jednakovrijedna ispitivanja kako bi provjerilo sukladnost baterije s primjenjivim zahtjevima iz točke 1. U nedostatku takve usklađene norme ili zajedničke specifikacije, dotično prijavljeno tijelo odlučuje o odgovarajućim pregledima, izračunima, mjerenjima i ispitivanjima koje treba provesti.

Prijavljeno tijelo izdaje potvrdu o sukladnosti u vezi s provedenim pregledima, izračunima, mjerenjima i ispitivanjima te na odobrenu bateriju stavlja svoj identifikacijski broj ili nalaže njegovo stavljanje pod vlastitom odgovornošću.

2.

Izrađivač drži potvrde o sukladnosti na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište.

5.

Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

Izrađivač stavlja oznaku CE i, pod odgovornošću prijavljenog tijela iz točke 4., identifikacijski broj tog tijela na svaku bateriju koja ispunjava primjenjive zahtjeve iz točke 1. ili, ako to nije moguće ili nije opravdano zbog prirode baterije, na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

Izrađivač za svaku bateriju sastavlja EU izjavu o sukladnosti u skladu s člankom 18. i drži je na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište. EU izjava o sukladnosti služi za identifikaciju baterije za koju je sastavljena.

Preslika EU izjave o sukladnosti na zahtjev se stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima.

6.

Ovlašteni zastupnik izrađivača

Obveze izrađivača iz točaka 2.2., 4.2. i 5. u ime izrađivača i pod njegovom odgovornošću može ispuniti ovlašteni zastupnik izrađivača pod uvjetom da su te obveze navedene u ovlaštenju.


PRILOG IX.

EU IZJAVA O SUKLADNOSTI br.* …

* (identifikacijski broj izjave)

1.

Model baterije (proizvod, kategorija i serija ili serijski broj):

2.

Naziv i adresa izrađivača i, ako je to primjenjivo, njegova ovlaštenog zastupnika:

3.

Ova se izjava o sukladnosti izdaje pod isključivom odgovornošću izrađivača.

4.

Predmet izjave (opis baterije i identifikacija kojom se omogućuje sljedivost i koja, prema potrebi, može uključivati sliku baterije):

5.

Predmet izjave opisan u točki 4. u skladu je s relevantnim zakonodavstvom Unije o usklađivanju: … (upućivanje na druge primijenjene akte Unije).

6.

Upućivanja na primijenjene relevantne usklađene norme ili zajedničke specifikacije ili upućivanja na druge tehničke specifikacije u odnosu na koje se izjavljuje sukladnost:

7.

Prijavljeno tijelo … (naziv, adresa, broj) … izvršilo je … (opis aktivnosti) … i izdalo potvrdu (potvrde): … (detalji, uključujući datum izdavanja i, prema potrebi, informacije o trajanju i uvjetima njezine valjanosti).

8.

Dodatne informacije

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum izdavanja):

(ime, funkcija) (potpis)


PRILOG X.

POPIS SIROVINA I KATEGORIJA RIZIKA

1.

Sirovine:

(a)

kobalt;

(b)

prirodni grafit;

(c)

litij;

(d)

nikal;

(e)

kemijski spojevi koji se temelje na sirovinama navedenima u točkama od (a) do (d) potrebni za izradu aktivnih materijala baterija.

2.

Kategorije rizika za društvo i okoliš:

(a)

okoliš, klima i zdravlje ljudi, s obzirom na izravne, izazvane, neizravne i kumulativne učinke, uključujući:

i.

zrak, uključujući onečišćenje zraka, kao što su emisije stakleničkih plinova;

ii.

vodu, uključujući morsko dno i morski okoliš, te uključujući onečišćenje vode, potrošnju vode, količine vode (poplave ili suše) i pristup vodi;

iii.

tlo, uključujući onečišćenje tla, eroziju tla, uporabu zemljišta i degradaciju zemljišta;

iv.

bioraznolikost, uključujući štetu nanesenu staništima, divljim biljnim i životinjskim vrstama, flori i ekosustavima, uključujući usluge ekosustava;

v.

opasne tvari;

vi.

buku i vibracije;

vii.

sigurnost pogona;

viii.

potrošnju energije;

ix.

otpad i ostatke;

(b)

ljudska prava, radnička prava i odnosi između radnika i poslodavaca, uključujući:

i.

sigurnost i zdravlje na radu;

ii.

dječji rad;

iii.

prisilni rad;

iv.

diskriminaciju;

v.

sindikalne slobode;

(c)

život u zajednici, uključujući zajednice autohtonih naroda.

3.

Međunarodni instrumenti koji obuhvaćaju rizike iz točke 2. uključuju:

(a)

Deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda;

(b)

Smjernice UNEP-a za procjenu društvenog životnog vijeka proizvoda;

(c)

Konvenciju o biološkoj raznolikosti, a posebno Odluku COP VIII/28 – Dobrovoljne smjernice o procjeni učinka koja uključuje bioraznolikost;

(d)

Pariški sporazum UN-a;

(e)

osam temeljnih konvencija MOR-a kako su definirane na temelju Deklaracije MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu;

(f)

sve druge međunarodne konvencije o okolišu koje su obvezujuće za Uniju ili njezine države članice;

(g)

Deklaraciju MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu;

(h)

Međunarodnu povelju o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima.

4.

Međunarodno priznati instrumenti u pogledu dužne pažnje koji se primjenjuju na zahtjeve u pogledu dužne pažnje utvrđene u poglavlju VII. ove Uredbe uključuju:

(a)

Međunarodnu povelju o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima;

(b)

vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

(c)

Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća;

(d)

Trostranu deklaraciju MOR-a o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku;

(e)

Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje;

(f)

Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja.


PRILOG XI.

IZRAČUN STOPA SKUPLJANJA ZA OTPADNE PRIJENOSNE BATERIJE I OTPADNE BATERIJE ZA LAKA PRIJEVOZNA SREDSTVA

1.

Proizvođači relevantne kategorije baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, i države članice izračunavaju stopu skupljanja kao postotak koji se dobiva dijeljenjem mase otpadnih baterija skupljenih u skladu s člankom 59., 60. odnosno 69. u određenoj kalendarskoj godini u državi članici s prosječnom masom takvih baterija koje proizvođači stavljaju na raspolaganje na tržištu izravno krajnjim korisnicima ili koje isporučuju trećim stranama radi njihova stavljanja na raspolaganje na tržištu krajnjim korisnicima u toj državi članici u tri prethodne kalendarske godine. Stopa skupljanja izračunava se za prijenosne baterije u skladu s člankom 59., a za baterije za laka prijevozna sredstva u skladu s člankom 60.

Godina

Prikupljanje podataka

Izračun

Obveza izvješćivanja

1. godina

Prodaja u 1. godini (S1)

 

 

 

2. godina

Prodaja u 2. godini (S2)

 

 

 

3. godina

Prodaja u 3. godini (S3)

 

 

 

4. godina

Prodaja u 4. godini (S4)

Skupljanje u 4. godini (C4)

Stopa skupljanja (CR4) = 3*C4/(S1+S2+S3)

CR4

5. godina

Prodaja u 5. godini (S5)

Skupljanje u 5. godini (C5)

Stopa skupljanja (CR5) = 3*C5/(S2+S3+S4)

CR5

Itd.

Itd.

Itd.

Itd.

 

2.

Proizvođači relevantne kategorije baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, i države članice izračunavaju godišnju prodaju baterija krajnjim korisnicima u određenoj godini kao masu takvih baterija koje su prvi put stavljene na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice u dotičnoj godini, isključujući baterije koje su u toj godini, prije prodaje krajnjim korisnicima, napustile područje države članice. Ta se prodaja izračunava odvojeno za prijenosne baterije i za baterije za laka prijevozna sredstva.

3.

Za svaku se bateriju računa samo prvi put kad se stavi na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici.

4.

Izračun iz točaka 1. i 2. temelji se na prikupljenim podacima ili statistički značajnim procjenama na temelju prikupljenih podataka.

PRILOG XII.

ZAHTJEVI U POGLEDU SKLADIŠTENJA I OBRADE, UKLJUČUJUĆI RECIKLIRANJE

Dio A: Zahtjevi u pogledu skladištenja i obrade

1.

Obrada minimalno uključuje uklanjanje svih tekućina i kiselina.

2.

Obrada i svako skladištenje, uključujući privremeno skladištenje, u postrojenjima za obradu, uključujući postrojenja za recikliranje, odvija se na lokacijama s nepropusnim površinama i odgovarajućim vodonepropusnim pokrovom ili u odgovarajućim spremnicima.

3.

Otpadne baterije u postrojenjima za obradu, uključujući postrojenja za recikliranje, skladište se tako da se ne miješaju s otpadom od vodljivih ili zapaljivih materijala.

4.

Uvode se posebne mjere opreza i sigurnosne mjere za obradu otpadnih baterija na bazi litija tijekom rukovanja takvim baterijama te njihova razvrstavanja i skladištenja. Takve mjere uključuju zaštitu od izlaganja:

(a)

prekomjernoj toplini, kao što su visoke temperature, vatra ili izravna sunčeva svjetlost;

(b)

vodi, kao što su oborine i poplave;

(c)

oštećenjima uslijed pritiska ili fizičkim oštećenjima.

Otpadne baterije na bazi litija skladište se u svojem uobičajenom položaju, tako da nikada nisu preokrenute, u dobro prozračenom prostoru i prekrivene su visokonaponskom izolacijskom gumom. Objekti za skladištenje za otpadne baterije na bazi litija označuju se znakom upozorenja.

5.

Živa se tijekom obrade odvaja u prepoznatljiv tok koji se sigurno imobilizira i zbrinjava te ne može imati štetne učinke na zdravlje ljudi ili okoliš.

6.

Kadmij se tijekom obrade odvaja u prepoznatljiv tok koji ima sigurno odredište te ne može imati štetne učinke na zdravlje ljudi ili okoliš.

Dio B: Ciljevi za učinkovitost recikliranja

1.

Najkasnije 31. prosinca 2025. u recikliranju se postižu barem sljedeći ciljevi za učinkovitost recikliranja:

(a)

recikliranje 75 % prosječne mase olovno-kiselinskih baterija;

(b)

recikliranje 65 % prosječne mase baterija na bazi litija;

(c)

recikliranje 80 % prosječne mase nikal-kadmijskih baterija;

(d)

recikliranje 50 % prosječne mase drugih otpadnih baterija.

2.

Najkasnije 31. prosinca 2030. u recikliranju se postižu barem sljedeći ciljevi za učinkovitost recikliranja:

(a)

recikliranje 80 % prosječne mase olovno-kiselinskih baterija;

(b)

recikliranje 70 % prosječne mase baterija na bazi litija.

Dio C: Ciljevi za oporabu materijala

1.

Najkasnije 31. prosinca 2027. u recikliranju se postižu barem sljedeći ciljevi za oporabu materijala:

(a)

90 % za kobalt;

(b)

90 % za bakar;

(c)

90 % za olovo;

(d)

50 % za litij;

(e)

90 % za nikal.

2.

Najkasnije 31. prosinca 2031. u recikliranju se postižu barem sljedeći ciljevi za oporabu materijala:

(a)

95 % za kobalt;

(b)

95 % za bakar;

(c)

95 % za olovo;

(d)

80 % za litij;

(e)

95 % za nikal.


PRILOG XIII.

INFORMACIJE KOJE TREBAJU BITI SADRŽANE U PUTOVNICI ZA BATERIJE

1.   JAVNO DOSTUPNE INFORMACIJE O MODELU BATERIJE

Putovnica za baterije sadržava sljedeće informacije o modelu baterije koje su dostupne javnosti:

(a)

informacije navedene u dijelu A Priloga VI.;

(b)

sastav materijala baterije, uključujući njezina kemijska svojstva, opasne tvari prisutne u bateriji, osim žive, kadmija ili olova, i kritične sirovine prisutne u bateriji;

(c)

informacije o ugljičnom otisku iz članka 7. stavaka 1. i 2.;

(d)

informacije o odgovornoj nabavi kako je navedeno u izvješću o politici dužne pažnje u pogledu baterija iz članka 52. stavka 3.;

(e)

informacije o recikliranom sadržaju kako su sadržane u dokumentaciji iz članka 8. stavka 1.;

(f)

udio obnovljivog sadržaja;

(g)

nazivni kapacitet (u Ah);

(h)

minimalni, nominalni i maksimalni napon, prema potrebi uz raspone temperature;

(i)

izvornu izlaznu snagu (u vatima) i granice, prema potrebi uz raspon temperature;

(j)

očekivani životni vijek baterije izražen u ciklusima i primijenjeno referentno ispitivanje;

(k)

prag kapaciteta za pražnjenje (samo za baterije za električna vozila);

(l)

raspon temperature koji baterija može izdržati kad se ne upotrebljava (referentno ispitivanje);

(m)

razdoblje tijekom kojeg se primjenjuje komercijalno jamstvo za kalendarski rok trajanja;

(n)

početnu energetsku učinkovitost pri cikličnom pražnjenju i punjenju te pri 50 % životnog vijeka ciklusa;

(o)

otpornost unutarnjih baterijskih članaka i sklopa;

(p)

C-stopu relevantnog ispitivanja ciklusa po životnom vijeku;

(q)

zahtjeve u pogledu označivanja utvrđene u članku 13. stavcima 3. i 4.;

(r)

EU izjavu o sukladnosti iz članka 18.;

(s)

informacije o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima iz članka 74. stavka 1. točaka od (a) do (f).

2.   INFORMACIJE O MODELU BATERIJE DOSTUPNE SAMO OSOBAMA S LEGITIMNIM INTERESOM I KOMISIJI

Putovnica za baterije sadržava sljedeće informacije o modelu baterije koje su dostupne samo osobama s legitimnim interesom i Komisiji:

(a)

detaljne informacije o sastavu, uključujući materijale upotrijebljene u katodi, anodi i elektrolitu;

(b)

brojeve dijelova za komponente i kontaktne podatke za izvore zamjenskih dijelova;

(c)

informacije o rastavljanju, koje uključuju barem:

shematske prikaze baterijskog sustava/sklopa na kojem je prikazan smještaj baterijskih članaka,

redoslijede rastavljanja,

vrstu i broj tehnika pričvršćivanja za otvaranje,

alate potrebne za rastavljanje,

upozorenja ako postoji rizik od oštećenja dijelova,

količinu upotrijebljenih članaka i njihov razmještaj;

(d)

sigurnosne mjere.

3.   INFORMACIJE DOSTUPNE SAMO PRIJAVLJENIM TIJELIMA, TIJELIMA ZA NADZOR TRŽIŠTA I KOMISIJI

Putovnica za baterije sadržava sljedeće informacije o modelu baterije koje su dostupne samo prijavljenim tijelima, tijelima za nadzor tržišta i Komisiji:

rezultate izvješća o ispitivanjima kojima se dokazuje usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi ili bilo kojim delegiranim ili provedbenim aktima donesenima na temelju ove Uredbe.

4.   INFORMACIJE I PODACI O POJEDINAČNOJ BATERIJI DOSTUPNI SAMO OSOBAMA S LEGITIMNIM INTERESOM

Putovnica za baterije sadržava sljedeće posebne informacije i podatke o pojedinačnoj bateriji koji su dostupni samo osobama s legitimnim interesom:

(a)

vrijednosti za parametre učinkovitosti i trajnosti iz članka 10. stavka 1. kada se baterija stavlja na tržište i kada se njezin status promijeni;

(b)

informacije o stanju starosti baterije na temelju članka 14.;

(c)

informacije o statusu baterije, definirane kao „izvorna”, „prenamijenjena”, „ponovno upotrijebljena”, „ponovno izrađena” ili „otpadna”;

(d)

informacije i podaci koji su rezultat njezine uporabe, uključujući broj ciklusa punjenja i pražnjenja te negativne događaje, kao što su nesreće, kao i povremeno zabilježene informacije o radnim uvjetima u okolišu, uključujući temperaturu, te o razini napunjenosti.


PRILOG XIV.

MINIMALNI ZAHTJEVI U POGLEDU POŠILJAKA RABLJENIH BATERIJA

1.

Kako bi se razlikovale rabljene i otpadne baterije, kada posjednik baterije, odnosno fizička ili pravna osoba koja posjeduje rabljene baterije ili otpadne baterije, tvrdi da namjerava prevoziti ili prevozi rabljene baterije, a ne otpadne baterije, od tog se posjednika zahtijeva da ima dostupno sljedeće kako bi potkrijepio tu tvrdnju:

(a)

presliku računa i ugovora koji se odnose na prodaju ili prijenos vlasništva baterija u kojima je navedeno da su baterije namijenjene izravnoj ponovnoj uporabi i da su potpuno funkcionalne;