26.8.2022   

HR

Službeni list Europske unije

L 221/66


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/1428

оd 24. kolovoza 2022.

o utvrđivanju metoda uzorkovanja i analize za kontrolu perfluoroalkilnih tvari u određenoj hrani

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (1), a posebno njezin članak 34. stavak 6.,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1881/2006 (2) utvrđene su najveće dopuštene količine perfluoroalkilnih tvari (PFAS-i) u određenoj hrani, a u Preporuci Komisije (EU) 2022/1431 (3) navedene su indikativne razine iznad kojih Komisija preporučuje državama članicama da istraže uzroke kontaminacije perfluoroalkilnim tvarima u hrani s visokim koncentracijama tih tvari. Kako bi se osigurala pouzdanost i dosljednost službenih kontrola najvećih dopuštenih količina perfluoroalkilnih tvari u određenoj hrani, trebalo bi utvrditi detaljne zahtjeve za metode uzorkovanja i laboratorijske analize.

(2)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije i kratice navedene u ovom članku.

1.

„serija” znači točno određena količina odjednom dostavljene hrane za koju je nadležno tijelo utvrdilo da ima zajednička svojstva poput podrijetla, sorte, vrste, područja, vrste pakiranja, izvođača pakiranja, pošiljatelja ili oznake);

2.

„podserija” znači fizički odvojen i prepoznatljiv dio velike serije namijenjen primjeni metode uzorkovanja;

3.

„pojedinačni uzorak” znači količina materijala uzetog s jednog mjesta u seriji ili podseriji;

4.

„skupni uzorak” znači uzorak dobiven objedinjavanjem svih pojedinačnih uzoraka uzetih iz serije ili podserije;

5.

„laboratorijski uzorak” znači reprezentativni dio ili količina skupnog uzorka namijenjen laboratorijskoj analizi.

6.

„usporediva veličina ili masa” znači razlika u veličini ili masi koja nije veća od 50 %;

7.

„preciznost znači stupanj podudarnosti između rezultata nezavisnih ispitivanja dobivenih pod propisanim uvjetima. Preciznost se izražava kao standardno odstupanje ili koeficijent varijacije rezultata ispitivanja;

8.

„unutarlaboratorijska obnovljivost ili srednja preciznost (RSDR)” znači preciznost pod nizom unutarlaboratorijskih uvjeta u određenom laboratoriju;

9.

„granica kvantifikacije” („LOQ”) znači najniži sadržaj analita koji se može izmjeriti s opravdanom statističkom sigurnošću, tj. najniža koncentracija ili maseni udio analita koji je potvrđen s prihvatljivom točnošću primjenom potpune analitičke metode i identifikacijskih kriterija;

10.

„kombinirana standardna mjerna nesigurnost („u”)” znači nenegativan parametar povezan s rezultatom mjerenja koji označava disperziju vrijednosti koje bi se opravdano mogle pripisati mjerenoj veličini na temelju korištenih podataka. Kombinirana standardna mjerna nesigurnost dobiva se primjenom pojedinačnih standardnih mjernih nesigurnosti povezanih s ulaznim količinama u modelu za mjerenje;

11.

„proširena mjerna nesigurnost (U)” znači vrijednost dobivena primjenom faktora pokrivanja 2, koji daje razinu pouzdanosti od približno 95 % (U = 2u);

12.

„istinitost” znači stupanj podudarnosti između srednje vrijednosti dobivene iz velikog niza rezultata ispitivanja i prihvaćene referentne vrijednosti. Ta se vrijednost može procijeniti redovitom analizom certificiranih referentnih materijala, pokusa obogaćivanja ili sudjelovanja u međulaboratorijskim studijama te se izražava kao očito odstupanje.

Članak 2.

Priprema uzoraka i analize za službenu kontrolu količina perfluoroalkilnih tvari u hrani, čije su najveće dopuštene količine utvrđene Uredbom (EZ) br. 1881/2006, provode se u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. kolovoza 2022.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)  SL L 95, 7.4.2017., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani (SL L 364, 20.12.2006., str. 5.).

(3)  Preporuka Komisije 2022/1431 od 24. kolovoza 2022. o praćenju perfluoroalkilnih tvari u hrani (vidjeti stranicu 105.. ovoga Službenog lista)


PRILOG

DIO A

METODE UZORKOVANJA

A.1.   OPĆE ODREDBE

A.1.1.   Materijal za uzorkovanje

Svaka serija ili podserija koju treba ispitati uzorkuje se odvojeno.

A.1.2.   Pojedinačni uzorci

Koliko je to moguće, pojedinačni se uzorci uzimaju na različitim mjestima u seriji ili podseriji. Odstupanje od tog postupka unosi se u zapisnik iz točke A.1.6.

A.1.3.   Priprema skupnog uzorka

Skupni uzorak sastavljen je objedinjavanjem pojedinačnih uzoraka. Mora imati najmanje 1 kilogram ili 1 litru, osim ako to nije praktično, npr. ako se uzorkuje jedno pakiranje ili ako proizvod ima vrlo visoku komercijalnu vrijednost.

A.1.4.   Ponovljeni uzorci

Ako se uzimaju ponovljeni uzorci zbog provedbe službene kontrole, sudskih sporova i referentnih namjena, moraju se uzimati iz homogeniziranog skupnog uzorka, osim ako takav postupak nije u suprotnosti s pravilima države članice povezanima s pravima subjekta u poslovanju s hranom.

A.1.5.   Mjere opreza

Tijekom uzorkovanja i pripreme uzoraka poduzimaju se mjere opreza kako bi se izbjegle sve promjene koje bi mogle utjecati na sadržaj perfluoroalkilnih tvari, štetno djelovati na analitičko određivanje ili skupni uzorak učiniti nereprezentativnim.

Osoba odgovorna za uzorkovanje poduzima sljedeće mjere opreza:

(a)

ne nosi odjeću ili rukavice koje sadržavaju fluoropolimerne obloge ili koje su tretirane perfluoroalkilnim tvarima kako bi se poboljšalo odbijanje vode i mrlja;

(b)

na dan uzorkovanja ne upotrebljava hidratizirajuća sredstva, kozmetičke proizvode, kreme za ruke, proizvode za zaštitu od sunca i srodne proizvode koji sadržavaju perfluoroalkilne tvari.

Materijali koji se upotrebljavaju tijekom uzorkovanja, skladištenja uzorka i prijenosa uzorka ne smiju sadržavati perfluoroalkilne tvari. Uzorak ne smije doći u kontakt s materijalima kao što su ploče za rezanje, posude za uzorke i obloge čepova posuda za uzorke koji su izrađeni od politetrafluoretilena (PTFE ili teflon), poliviniliden fluorida (PVDF) ili drugih fluoropolimera. Mora se izbjegavati kontakt s drugim materijalima koji sadržavaju perfluoroalkilne tvari.

A.1.6.   Pečaćenje i označivanje uzoraka

Svaki se uzorak mora zapečatiti na mjestu uzorkovanja i označiti u skladu s nacionalnim pravilima.

O svakom uzorkovanju sastavlja se zapisnik koji omogućuje jasno prepoznavanje svake serije, a sadržava podatke o vremenu i mjestu uzorkovanja te ostale dodatne podatke koji mogu pomoći pri tumačenju rezultata.

A.1.7.   Pakiranje i dostava uzoraka

Svaki se uzorak stavlja u čistu, inertnu posudu od polipropilena, polietilena ili drugog materijala koji ne sadržava perfluoroalkilne tvari, prikladnu za očuvanje cjelovitosti uzorka i pružanje odgovarajuće zaštite od kontaminacije, gubitka analita adsorpcijom na unutarnju stijenku posude te oštećenja u provozu. Upotreba staklenih posuda nije dopuštena. Poduzimaju se sve potrebne mjere opreza kako bi se izbjegla promjena sastava uzorka koja bi mogla nastati tijekom prijevoza ili skladištenja.

A.2.   PLANOVI UZORKOVANJA

A.2.1.   Podjela serija u podserije

Velike serije dijele se na podserije pod uvjetom da se podserije mogu fizički odvojiti. Za proizvode koji se prodaju u velikim rasutim pošiljkama (npr. biljna ulja) primjenjuje se tablica 1. Za ostale se proizvode primjenjuje tablica 2. Uzimajući u obzir da masa serije ne predstavlja uvijek točan višekratnik mase podserija, masa podserije može odstupati od te mase za najviše 20 %.

Tablica 1.

Podjela serija na podserije za proizvode koji se prodaju u rasutim pošiljkama

Masa serije (tona)

Masa ili broj podserija

≥ 1 500

500 tona

> 300 i < 1 500

3 podserije

≥ 100 i ≤ 300

100 tona

< 100


Tablica 2.

Podjela serija na podserije za proizvode koji se ne prodaju u velikim pošiljkama u rasutom stanju

Masa serije (tona)

Masa ili broj podserija

≥ 15

15 –30 tona

< 15

A.2.2.   Broj pojedinačnih uzoraka

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzima iz serije ili podserija prikazan je u tablicama 3. i 4.

Kad je riječ o tekućim proizvodima u rasutoj pošiljci, serija ili podserija moraju se neposredno prije uzorkovanja što bolje promiješati ručno ili mehaničkim sredstvima ako to ne utječe na kvalitetu proizvoda. U tom se slučaju pretpostavlja da će se kontaminanti ravnomjerno rasporediti kroz cijelu seriju ili podseriju. Iz serije ili podserije koje čine skupni uzorak u tom se slučaju uzimaju tri pojedinačna uzorka.

Ako se serija ili podserija sastoji od pojedinačnih pakiranja ili jedinica, broj pakiranja ili jedinica (pojedinačni uzorci) koje treba uzeti za skupni uzorak mora biti u skladu s tablicom 4.

Pojedinačni uzorci moraju biti podjednake mase/volumena. Masa ili volumen pojedinačnog uzorka mora biti najmanje 100 grama ili 100 mililitara, a dobiveni skupni uzorak mora biti barem 1 kilogram ili 1 litru. Ako to nije moguće, primjenjuju se odredbe iz točke A.2.6.

Tablica 3.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koje treba uzeti iz serije ili podserije hrane ako se serija ne sastoji od pojedinačnih pakiranja ili jedinica hrane

Masa ili volumen serije/podserije (u kilogramima ili litrama)

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koje treba uzeti

< 50

3

≥ 50 , a ≤ 500

5

> 500

10


Tablica 4.

Broj pakiranja ili jedinica (pojedinačnih uzoraka) koji se uzorkuju za skupni uzorak ako se serija ili podserija sastoji od pojedinačnih pakiranja ili jedinica hrane

Broj pakiranja ili jedinica u seriji/podseriji

Broj pakiranja ili jedinica koje treba uzeti

≤ 25

najmanje 1 pakiranje ili jedinica

26 –100

oko 5 %, a najmanje 2 pakiranja ili jedinice

> 100

oko 5 %, a najviše 10 pakiranja ili jedinica

A.2.3.   Posebne odredbe za uzorkovanje serija koje sadržavaju cijele ribe usporedive veličine ili mase

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije utvrđen je u tablici 3. Skupni uzorak koji objedinjuje sve pojedinačne uzorke ne smije biti lakši od 1 kilograma (vidjeti točku A.1.3.).

Ako serija koja se uzorkuje sadržava sitnu ribu (riba čija je pojedinačna masa < 1 kg), kao pojedinačni uzorak za tvorbu skupnog uzorka uzima se cijela riba. Kada tako dobiveni skupni uzorak teži više od 3 kilograma, pojedinačni uzorci mogu se uzeti od središnjih dijelova ribe ako svaki takav uzorak koji je dio skupnog uzorka teži najmanje 100 grama. Cijeli dio na koji se primjenjuju najveće dopuštene količine koristi se za homogenizaciju uzorka.

Sredina ribe je i njezino težište. Ono se najčešće nalazi kod leđne peraje (ako je riba ima), odnosno na pola puta između otvora za škrge i anusa.

Ako serija koju se uzorkuje sadržava veće ribe (masa svake ribe ≥ 1 kg), pojedinačni se uzorak sastoji od središnjeg dijela ribe. Svaki pojedinačni uzorak teži najmanje 100 g. Kod riba srednje veličine (≥ 1 kg do < 6 kg) pojedinačni se uzorak izrezuje iz središnjeg dijela ribe koji se proteže od kralježnice do trbuha.

Kod vrlo velikih riba (≥ 6 kilograma), pojedinačni uzorak uzima se s desne strane (gledano sprijeda) dorsolateralnog mišića iz središnjeg dijela ribe. Ako bi tako uzeti uzorak iz središnjeg dijela ribe prouzročio veliki trošak, dovoljna mogu biti tri pojedinačna uzorka, od kojih svaki ima najmanje 350 grama bez obzira na veličinu serije, ili se, alternativno, dovoljnima mogu smatrati tri pojedinačna uzorka od kojih svaki ima najmanje 350 grama iz jednakog dijela (175 grama) mišićnog mesa u blizini repnog dijela ribe i mišićnog mesa u blizini glave svake ribe, bez obzira na veličinu serije.

A.2.4.   Posebne odredbe za uzorkovanje serija riba koje se sastoje od cijelih riba različite veličine i/ili mase

Primjenjuju se odredbe točke A.2.3.

Ako prevladava određeni razred ili kategorija veličine ili mase (oko 80 % serije i više), uzorak se uzima od riba čija veličina ili masa prevladava. Ovakav se uzorak smatra reprezentativnim za cijelu seriju.

Ako ne prevladava ni jedan određeni razred ili kategorija veličine ili mase, mora se osigurati da ribe odabrane za uzorak budu reprezentativne za cijelu seriju. Posebne smjernice za takve slučajeve navedene su u smjernicama za uzorkovanje cijelih riba različite veličine i/ili mase „Guidance on sampling of whole fish of different size and/or weight”. (1)

A.2.5.   Posebne odredbe za uzorkovanje kopnenih životinja

Za meso i nusproizvode klanja svinja, goveda, ovaca, koza i kopitara uzima se uzorak od 1 kilograma od najmanje jedne životinje. Ako nije moguće uzeti uzorak od 1 kilograma od najmanje jedne životinje, jednake količine uzorka uzimaju se od više životinja kako bi se dobila količina uzorka od 1 kilograma.

Za meso peradi uzorkuju se jednake količine od najmanje tri životinje kako bi se dobio skupni uzorak od 1 kilograma. Za nusproizvode klanja peradi uzorkuju se jednake količine od najmanje tri životinje kako bi se dobio skupni uzorak od 300 grama.

Za meso i nusproizvode klanja divljači iz uzgoja i divljih kopnenih životinja uzima se uzorak od 300 grama od najmanje jedne životinje. Ako nije moguće uzeti uzorak od 300 grama od najmanje jedne životinje, jednake količine uzorka uzimaju se od više životinja kako bi se dobila količina uzorka od 300 grama.

A.2.6.   Alternativne metode uzorkovanja

Ako je zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica (npr. zbog oblika pakiranja ili oštećenja u seriji) nemoguće ili gotovo nemoguće provesti uzorkovanje primjenom metode iz točke A.2., tada se može primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna za uzorkovanu seriju ili podseriju i u potpunosti dokumentirana. To se unosi u zapisnik iz točke A.1.6.

A.2.7.   Uzorkovanje u maloprodaji

Uzorkovanje hrane u maloprodaji provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama točke A.2. Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u maloprodaji, koja osigurava dovoljnu reprezentativnost uzorkovane serije ili podserije.

DIO B

PRIPREMA UZORKA I ANALIZA

B.1.   Laboratorijski standardi kvalitete

Moraju se poštovati načela opisana u smjernicama EURL-a o analitičkim parametrima za određivanje perfluoroalkilnih i polifluoroalkilnih tvari u hrani i hrani za životinje (2).

B.2.   Priprema uzorka

B.2.1.   Opći zahtjevi

Temeljni je zahtjev pripremiti reprezentativan i homogen laboratorijski uzorak i izbjeći sekundarnu kontaminaciju.

Cjeloviti skupni uzorak koji je primio laboratorij melje se na sitno, kad je to primjenjivo, i dobro se promiješa primjenom postupka kojim se dokazano postiže potpuna homogenizacija.

Za proizvode koji nisu riba, sav uzorkovani materijal koji je primio laboratorij na koji se primjenjuju najveće dopuštene količine upotrebljava se za pripremu laboratorijskog uzorka.

Za ribe se sav uzorkovani materijal koji je primio laboratorij i na koji se primjenjuju najveće dopuštene količine homogenizira. Reprezentativni dio ili količina homogeniziranog skupnog uzorka upotrebljava se za pripremu laboratorijskog uzorka.

Sukladnost s najvećim dopuštenim količinama propisanim Uredbom (EZ) br. 1881/2006 utvrđuje se na temelju količina utvrđenih u laboratorijskim uzorcima.

B.2.2.   Posebni postupci pripreme uzoraka i mjere opreza

Analitičar tijekom pripreme uzoraka mora spriječiti njihovu kontaminaciju poduzimanjem mjera opreza iz točke A.1.5. Nadalje, kad god je to moguće, uređaji i oprema koji dolaze u kontakt s uzorkom ne smiju sadržavati perfluoroalkilne tvari i zamjenjuju se npr. dijelovima od nehrđajućeg čelika, polietilena visoke gustoće (HDPE) ili polipropilena. Moraju se očistiti vodom, otapalima ili deterdžentima koji ne sadržavaju perfluoroalkilne tvari.

Reagensi i druga oprema koja se koristi za analizu i uzorkovanje moraju se kontrolirati kako bi se spriječilo moguće unošenje ili gubitak perfluoroalkilnih tvari.

Slijepu probu reagensa treba analizirati provodeći cijeli analitički postupak na isti način kao i ispitni uzorak. Pri pripremi slijepih proba reagensa umjesto matrice može se upotrijebiti voda. Količine u slijepim probama reagensa prate se u svakom slijedu uzoraka.

B.3.   Metode analize: posebni zahtjevi u pogledu učinkovitosti

Laboratoriji mogu odabrati bilo koju validiranu metodu analize za odgovarajuću matricu pod uvjetom da odabrana metoda ispunjava posebne kriterije učinkovitosti iz tablice 5.

Primjenjuju se potpuno validirane metode (tj. metode potvrđene međulaboratorijskim ispitivanjem odgovarajuće matrice) ili, ako to nije moguće, druge validirane metode (npr. interno validirane metode za odgovarajuću matricu), pod uvjetom da ispunjavaju kriterije učinkovitosti iz tablice 5.

Ako je moguće, validacija internih validiranih metoda uključuje upotrebu certificiranog referentnog materijala i/ili sudjelovanje u međulaboratorijskim studijama.

Tablica 5.

Parametar

Mjerilo

Primjenjivost

Hrana navedena u Uredbi (EZ) br. 1881/2006

Selektivnost

Analitičkim metodama dokazuje se sposobnost pouzdanog i dosljednog odvajanja predmetnih analita od drugih istodobno ekstrahiranih i potencijalno interferirajućih spojeva koji mogu biti prisutni.

Unutarlaboratorijska obnovljivost (srednja preciznost) (RSDR)

≤ 20 %

Istinitost

od -20 % do +20 %

Granica kvantifikacije

Granica kvantifikacije za PFOS, PFOA-u, PFNA-u i PFHxS je ≤ najvećim dopuštenin količinama za odgovarajuću pojedinačnu perfluoroalkilnu tvar. Usklađenost s ovim zahtjevom podrazumijeva da se granica kvantifikacije ne određuje za koncentraciju zbroja PFOS-a, PFOA-e, PFNA-e i PFHxS-a, koji se izračunava zbrajanjem samo koncentracija PFOS-a, PFOA-e, PFNA-e i PFHxS-a koje su kvantificirane na odgovarajućoj granici ili iznad nje.

DIO C

IZVJEŠĆIVANJE I TUMAČENJE REZULTATA

C.1.   IZVJEŠĆIVANJE

C.1.1.   Izražavanje rezultata

Rezultati se iskazuju kao anioni te izražavaju u istim jedinicama i zaokružuju na isti broj bitnih decimalnih mjesta kao najveće dopuštene količine utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1881/2006. Za izračun zbroja PFOS-a, PFOA-e, PFNA-e i PFHxS-a uzimaju se u obzir samo koncentracije na granici kvantifikacije ili iznad te granice.

C.1.2.   Mjerna nesigurnost

Analitički rezultat izražava se kao „x +/– U”, pri čemu je „x” analitički rezultat, a „U” je proširena mjerna nesigurnost, ako se primjenjuje faktor pokrivanja 2, čime se dobiva razina pouzdanosti od približno 95 % (U = 2u).

Za izvješćivanje o parametrima zbroja i moguću usporedbu sa zakonskim ograničenjima za te se parametre provodi i procjena proširene mjerne nesigurnosti. Za perfluoroalkilne tvari to vrijedi za zbroj PFOS-a, PFOA-e, PFNA-e i PFHxS-a i za ukupni PFOS, ako se izračunava kao zbroj linearnog i razgranatog PFOS-a.

U tim se slučajevima kombinirana standardna mjerna nesigurnost „u” parametra zbroja izračunava kao kvadratni korijen zbroja kvadrata pojedinačnih kombiniranih nesigurnosti.

Analitičar uzima u obzir „Izvješće o odnosu između analitičkih rezultata, mjerne nesigurnosti, faktora iskorištenja i odredaba EU zakonodavstva o hrani i hrani za životinje” (3).

C.2.   TUMAČENJE REZULTATA

C.2.1.   Prihvaćanje serije ili podserije

Serija ili podserija prihvaćaju se ako analitički rezultat laboratorijskog uzorka ne premašuje odgovarajuću najveću dopuštenu količinu utvrđenu Uredbom (EZ) br. 1881/2006, uzimajući u obzir proširenu mjernu nesigurnost.

C.2.2.   Odbijanje serije ili podserije

Serija ili podserija odbijaju se ako analitički rezultat laboratorijskog uzorka premašuje odgovarajuću najveću dopuštenu količinu utvrđenu u Uredbi (EZ) br. 1881/2006, uzimajući u obzir proširenu mjernu nesigurnost.

C.2.3.   Primjenjivost

Postojeća pravila za tumačenje rezultata primjenjuju se na analitičke rezultate dobivene na uzorku uzetom kako bi se dokazala sukladnost s normama. Ako se analiza provodi za obrambene ili referentne svrhe, primjenjuju se nacionalni propisi.


(1)  https://ec.europa.eu/food/system/files/2022-05/cs_contaminants_sampling_guid-samp-fishes.pdf.

(2)  https://ec.europa.eu/food/system/files/2022-05/cs_contaminants_sampling_guid-doc-analyt-para_0.pdf.

(3)  https://ec.europa.eu/food/system/files/2016-10/cs_contaminants_sampling_analysis-report_2004_en.pdf.