(1)

Anorganski i organski oblici arsena znatno se razlikuju po toksičnosti, a organski spojevi arsena imaju vrlo nizak toksični potencijal. Stoga se mogući štetni učinci arsena na zdravlje životinja (i ljudi) određuju na temelju anorganske frakcije u određenoj hrani za životinje (ili hrani). U krmivima koja sadržavaju ribu, ostale akvatične životinje i proizvode dobivene od njih te alge i proizvode dobivene od njih prisutni su pretežno organski oblici arsena. Podatke isključivo o ukupnom arsenu u takvim krmivima teško je protumačiti u smislu potencijala izazivanja štetnih učinaka.

(2)

Direktivom 2002/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) utvrđene su najveće dopuštene količine arsena u brojnim proizvodima namijenjenima za hranu za životinje. Najveće dopuštene količine odnose se na ukupni arsen jer pri određivanju najvećih dopuštenih količina arsena u hrani za životinje nije bila dostupna rutinska metoda za zasebnu analizu anorganskog arsena, pa se rutinski mogla analizirati samo razina ukupnog arsena.

(3)

Referentni laboratorij EU-a za metale i dušikove spojeve potvrdio je da su dostupne rutinske metode za analizu anorganskog arsena u hrani za životinje morskog, životinjskog i biljnog podrijetla, ali ne i u matriksima mineralne hrane za životinje. Međutim, u mineralnoj hrani za životinje arsen je prisutan u anorganskom obliku te je stoga određivanje ukupnog arsena u takvim matriksima hrane za životinje dobra procjena koncentracije anorganskog arsena.

(4)

U bazi podataka Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) dostupni su samo ograničeni podaci o prisutnosti anorganskog arsena u hrani za životinje.

(5)

Stoga je primjereno pratiti prisutnost anorganskog arsena u hrani za životinje u cijeloj Uniji prije razmatranja utvrđivanja najvećih dopuštenih količina anorganskog arsena u određenoj hrani za životinje ili bilo kojih drugih mjera upravljanja rizikom potrebnih za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja životinja i ljudi,

1.

2.

3.

4.