(1)

Člankom 55. stavkom 2. prvim podstavkom Direktive 2014/59/EU propisano je da države članice osiguravaju da ako institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) te direktive utvrde da je pravno ili na drugi način neizvedivo u ugovorne odredbe kojima se uređuje relevantna obveza uključiti ugovorni uvjet iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU („ugovorni uvjet”), ta institucija ili subjekt o svojem utvrđenju obavješćuje sanacijsko tijelo.

(2)

Uvjete pod kojima bi bilo pravno ili na drugi način neizvedivo da institucija ili subjekt uključe ugovorni uvjet u određene kategorije obveza trebalo bi definirati tako da se omogući odgovarajuća razina konvergencije, a sanacijskim tijelima istodobno omogući da uzmu u obzir razlike na relevantnim tržištima.

(3)

Od institucija ili subjekata ne bi trebalo zahtijevati da u ugovorne odredbe kojima se uređuje relevantna obveza uključe ugovorni uvjet ako bi takvo uključivanje bilo nezakonito u relevantnoj trećoj zemlji. To bi, na primjer, bio slučaj ako propisi ili upute tijela treće zemlje ne dopuštaju takve uvjete. Također bi trebalo smatrati neizvedivim da institucija ili subjekt u ugovor ili instrument uključi ugovorni uvjet ako ta institucija ili subjekt ne može mijenjati te ugovorne odredbe. To je često slučaj kada se sporazumi ili instrumenti sklapaju u skladu s međunarodnim standardiziranim uvjetima ili protokolima kojima se utvrđuju ujednačeni uvjeti za takve vrste sporazuma ili instrumenata. Proizvodi za financiranje trgovine, kao što su jamstva, protujamstva, akreditivi ili drugi instrumenti za pomoć ili financiranje trgovinskih transakcija, obično se izdaju u skladu s međunarodno priznatim standardnim uvjetima ili pravilima koja je utvrdila međunarodno priznata sektorska organizacija ili koja su nastala na temelju standardnih bilateralnih običaja. Neizvedivost je moguća i ako institucija ili subjekt sklopi ugovore o pružanju financijskih usluga s tijelima koja nisu tijela Unije, među ostalima i s pružateljima financijskih usluga, mjestima trgovanja, infrastrukturom financijskog tržišta ili skrbnicima koji primjenjuju standardne uvjete o kojima institucija ili subjekt ne mogu pregovarati.

(4)

U svakom slučaju, ni nespremnost druge ugovorne strane da uključi ugovorne uvjete ni povećanje cijene instrumenta ili sporazuma ne bi trebalo smatrati uvjetom neizvedivosti uključivanja ugovornog uvjeta.

(5)

U skladu s člankom 55. stavkom 2. trećim podstavkom Direktive 2014/59/EU, čak i ako nisu ispunjeni uvjeti neizvedivosti, sanacijsko tijelo može odlučiti da od relevantne institucije ili subjekta neće zahtijevati da uključi ugovorni uvjet ako smatra da takvo uključivanje nije nužno za mogućnost sanacije institucije ili subjekta. Zaključci analize učinka na mogućnost sanacije za potrebe članka 55. Direktive 2014/59/EU trebali bi biti u skladu s onima iz procjene mogućnosti sanacije, kako je utvrđeno u glavi II. poglavlju II. te direktive. Međutim, za potrebe procjene učinka na mogućnost sanacije u skladu s člankom 55. stavkom 2. trećim podstavkom Direktive 2014/59/EU, sporazume ili instrumente kojima se stvaraju obveze s dugim rokom dospijeća ili visokim nominalnim vrijednostima trebalo bi smatrati nužnima za mogućnost sanacije. Stoga se ne bi trebalo odreći uključivanja takvih ugovornih uvjeta ako ono ne ispunjava uvjete neizvedivosti. Pri procjeni učinka drugih sporazuma ili instrumenata kojima se stvaraju obveze na mogućnost sanacije sanacijska tijela trebala bi uzeti u obzir niz relevantnih elemenata, ali bi im trebalo omogućiti da, ovisno o posebnim okolnostima, procijene sve dodatne elemente koje smatraju potrebnima.

(6)

Sanacijsko tijelo bi po primitku potpune obavijesti o neizvedivosti trebalo imati razuman rok za njezinu evaluaciju. Obavijesti se mogu razlikovati po složenosti. Stoga je primjereno da se za složene obavijesti sanacijskom tijelu omogući produljenje roka u kojem treba zahtijevati uključivanje ugovornog uvjeta za unaprijed određeno vremensko razdoblje. O tom bi produljenju trebalo propisno obavijestiti relevantnu instituciju ili subjekt. S obzirom na novu prirodu obavijesti i njezinu procjenu, sanacijskim tijelima trebalo bi u prvoj godini od stupanja na snagu ove Uredbe omogućiti produljenje roka za procjenu složenih obavijesti za dodatnih šest mjeseci. Nakon tog razdoblja sanacijskim tijelima trebalo bi omogućiti produljenje roka za procjenu složenih obavijesti za tri mjeseca.

(7)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(8)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo savjet Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),