(1)

Komisija je Odlukom 2011/278/EU (2) utvrdila 54 referentne vrijednosti koje služe kao osnova za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica („referentne vrijednosti”) i vrijednosti tih referentnih vrijednosti za razdoblje od 2013. do 2020. Delegiranom uredbom Komisije (EU)°2019/331 (3) stavljena je izvan snage i zamijenjena Odluka 2011/278/EU od 1. siječnja 2021. te su utvrđene identične polazišne vrijednosti za utvrđivanje godišnjih stopa smanjenja za svako ažuriranje referentnih vrijednosti za razdoblje od 2021. do 2030.

(2)

U mjeri u kojoj je to izvedivo, 54 referentne vrijednosti u Odluci 2011/278/EU utvrđene su na temelju podataka o učinkovitosti pojedinačnih postrojenja u pogledu emisija stakleničkih plinova koje su dostavile europske sektorske udruge na temelju pravila koja je definirala Komisija u smjernicama i takozvanim „sektorskim pravilnicima”. Budući da se prikupljaju na dobrovoljnoj osnovi, podaci nisu dostupni za sva predmetna postrojenja. Budući da se emisije po pojedinačnim proizvodima u predmetnim postrojenjima koja proizvode više proizvoda nisu mogle rasporediti u danom vremenskom okviru, na podacima iz postrojenjâ koja proizvode jedan proizvod temelji se 14 referentnih vrijednosti za proizvod. Zbog nedostatka podataka iz pojedinačnih postrojenja, pet referentnih vrijednosti za proizvod te referentne vrijednosti za toplinu i gorivo temelje se na informacijama iz Referentnih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama (BREF) ili iz druge literature. Četiri referentne vrijednosti za proizvod temelje se na drugim referentnim vrijednostima za proizvod kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za proizvođače istih ili sličnih proizvoda.

(3)

Revidirane referentne vrijednosti trebaju se utvrditi na temelju potvrđenih informacija o učinkovitosti postrojenja u pogledu stakleničkih plinova dostavljenih na temelju članka 11. Direktive 2003/87/EZ za 2016. i 2017. Za svaku referentnu vrijednost izračunava se prosječna uspješnost 10 % najučinkovitijih postrojenja 2016. i 2017. Na temelju usporedbe tih vrijednosti s referentnim vrijednostima utvrđenima u Odluci 2011/278/EU koje se temelje na podacima o uspješnosti za 2007. i 2008., godišnje stope smanjenja treba utvrditi za svaku referentnu vrijednost za devetogodišnje razdoblje od 2007./2008. do 2016./2017. Te se godišnje stope smanjenja zatim upotrebljavaju za izračun ekstrapolacijom odgovarajućih smanjenja referentnih vrijednosti za 15-godišnje razdoblje od 2007./2008. do 2022./2023. U skladu s člankom 10.a stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ primijenjeno smanjenje tijekom 15-godišnjeg razdoblja ne bi trebalo biti niže od 3 % ni više od 24 %. Posebne odredbe primjenjuju se za ažuriranje referentnih vrijednosti za aromate, vodik, sintezni plin i vrući metal.

(4)

U skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ države članice su do 30. rujna 2019. Komisiji dostavile popis postrojenja koji sadržava informacije relevantne za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica. Kako bi se uvjerila da se vrijednosti referentnih vrijednosti temelje na točnim podacima, Komisija je provela temeljite provjere potpunosti i dosljednosti podataka relevantnih za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica korištenjem, među ostalim, automatiziranih alata. Komisija je od predmetnih nadležnih tijela prema potrebi zatražila pojašnjenja i ispravke. Kao rezultat tog postupka Komisija je dobila točan, dosljedan i usporediv skup podataka o učinkovitosti svih stacionarnih postrojenja obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u pogledu stakleničkih plinova. Na temelju tog skupa visokokvalitetnih podataka revidirane su sve 54 referentne vrijednosti za razdoblje od 2021. do 2025. Podaci iz svih potpostrojenja obuhvaćenih definicijom određene referentne vrijednosti, kako je utvrđeno u Prilogu I. Delegiranoj uredbi (EU) 2019/331, upotrijebljeni su za utvrđivanje prosječne uspješnosti 10 % najučinkovitijih postrojenja 2016. i 2017., kako je utvrđeno u članku 10.a stavku 2. Direktive 2003/87/EZ i uvodnoj izjavi (11) Direktive (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(5)

Člankom 27. Direktive 2003/87/EZ utvrđuje se da države članice pod određenim uvjetima mogu iz ETS-a EU-a isključiti postrojenja koja su izvijestila o emisijama manjima od 25 000 tona ekvivalenta ugljikova dioksida, pri čemu se u njima odvija proces izgaranja i imaju nazivnu ulaznu toplinsku snagu manju od 35 MW, bez emisija iz biomase. Člankom 27.a Direktive 2003/87/EZ utvrđuje se da je državama članicama dopušteno i da iz ETS-a EU-a isključe postrojenja koja su izvijestila o emisijama manjima od 2 500 tona ekvivalenta ugljikova dioksida, ne računajući emisije iz biomase. Nekoliko država članica odlučilo je na temelju tih odredbi isključiti postrojenja iz ETS-a EU-a u razdoblju od 2021. do 2025. Ta postrojenja ne bi trebalo uzimati u obzir pri utvrđivanju revidiranih referentnih vrijednosti.

(6)

Delegirana uredba (EU) 2019/331 sadržava pravila za utvrđivanje emisija na razini potpostrojenja kako bi se osigurala dosljedna obrada emisija povezanih s preuzimanjem, isporukom i internom proizvodnjom mjerljive topline, otpadnih plinova koji sadržavaju ugljik i prenesenog CO2. U tu su svrhu utvrđeni relevantni emisijski faktori primjenom referentnih vrijednosti za toplinu i gorivo, koje su zatim ažurirane primjenom utvrđenih godišnjih stopa smanjenja. Za preuzetu toplinu s nepoznatim ili nejasno definiranim emisijskim faktorima i za isporučenu toplinu upotrijebljena je vrijednost od 53,3 t ekvivalenta CO2/TJ. Ta vrijednost dobivena je primjenom godišnje stope smanjenja od 1,6 % na referentnu vrijednost za toplinu za devetogodišnje razdoblje od 2007./2008. do 2016./2017. Za isporuke otpadnog plina, vrijednost od 37,4 t ekvivalenta CO2/TJ oduzeta je od stvarnog emisijskog faktora otpadnog plina. Ta vrijednost odgovara emisijskom faktoru prirodnog plina (56,1 t ekvivalenta CO2/TJ) pomnoženom s faktorom 0,667, kojim se iskazuje razlika u učinkovitosti između korištenja otpadnog plina i korištenja referentnog prirodnog plina. Za preuzimanja otpadnog plina upotrijebljena je vrijednost od 48,0 t ekvivalenta CO2/TJ. Ta vrijednost dobivena je primjenom godišnje stope smanjenja od 1,6 % na referentnu vrijednost za gorivo za devetogodišnje razdoblje od 2007./2008. do 2016./2017.

(7)

U slučaju potpostrojenja koja preuzimaju međuproizvode čija je proizvodnja obuhvaćena granicama sustava relevantne referentne vrijednosti za proizvod i u kojima nije bilo moguće utvrditi emisije stakleničkih plinova povezane s proizvodnjom tih međuproizvoda na temelju dostavljenih podataka, pri utvrđivanju revidiranih referentnih vrijednosti ne bi trebalo uzimati u obzir učinkovitost predmetnih potpostrojenja u pogledu stakleničkih plinova. To se odnosi na ažuriranje referentnih vrijednosti za rafinerijske proizvode, vrući metal, sinterirano dolomitno vapno, amonijak, vodik i kalciniranu sodu. U slučaju potpostrojenja koja isporučuju međuproizvode i u kojima nije bilo moguće utvrditi emisije stakleničkih plinova povezane s daljnjim procesima na temelju dostavljenih podataka, pri utvrđivanju revidiranih referentnih vrijednosti ne bi trebalo uzimati u obzir učinkovitost predmetnih potpostrojenja u pogledu stakleničkih plinova. To se odnosi na ažuriranje referentnih vrijednosti za rafinerijske proizvode i vrući metal.

(8)

Metodologija za pripisivanje emisija potpostrojenjima utvrđena u Delegiranoj uredbi (EU) 2019/331 može dovesti do negativnih učinkovitosti u pogledu stakleničkih plinova u slučajevima u kojima se toplina proizvedena upotrebom goriva s niskim emisijskim faktorom isporučuje drugim potpostrojenjima ili postrojenjima. U tim bi se slučajevima učinkovitost predmetnog postrojenja u pogledu stakleničkih plinova trebala postaviti na nulu za potrebe utvrđivanja revidiranih referentnih vrijednosti.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,