(1)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1).

(2)

Kriteriji utvrđeni u Preporuci (EU) 2020/912 temelje se na EU-ovoj prosječnoj 14-dnevnoj stopi prijavljenih slučajeva na dan 15. lipnja 2020. U Preporuci Vijeća o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, donesenoj 13. listopada 2020., navode se dodatni kriteriji koji se temelje na najnovijim znanstvenim savjetima (2).

Nove varijante virusa SARS CoV-2 ozbiljan su razlog za zabrinutost. Čini se da je prenosivost tih varijanti veća (3) za 50–70 %, što povećava opterećenost zdravstvenih sustava.

Stoga bi kriterije i pragove utvrđene u Preporuci (EU) 2020/912 trebalo ažurirati.

(3)

Komisija je 22. prosinca 2020. na pojavu jedne takve varijante odgovorila donošenjem Preporuke o koordiniranom pristupu prijevozu i putovanju kao reakciji na varijantu virusa SARS-COV-2 opaženu u Ujedinjenoj Kraljevini (4).

(4)

Komisija je 19. siječnja 2021. u svojoj Komunikaciji „Zajednički do pobjede nad bolešću COVID-19” pozvala na hitno djelovanje radi ograničavanja rizika od potencijalno težeg trećeg vala infekcija.

(5)

U Komunikaciji je naglasila i da građane treba snažno odvraćati od svih neobveznih putovanja, posebno od putovanja u područja i iz područja visokog rizika, sve dok se epidemiološka situacija bitno ne popravi.

(6)

Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti posljednju je procjenu rizika od širenja novih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost u EU-u/EGP-u (5) izdao 21. siječnja 2021. te je preporučio donošenje strožih mjera i smjernica za izbjegavanje neobveznih putovanja, među ostalim radi usporavanja unošenja i širenja novih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost. Uz preporuke o izbjegavanju neobveznih putovanja i ograničenja putovanja zaraženih osoba, trebalo bi zadržati i mjere za putovanja kao što su testiranje i karantena putnika, posebice kad je riječ o putnicima iz područja s visokom incidencijom novih varijanti virusa. Ako ni sekvenciranje nije dostatno za isključivanje mogućnosti veće incidencije novih varijanti, u skladu sa smjernicama Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti o genomskom sekvenciranju, trebalo bi razmotriti i razmjerne mjere za putovanja iz područja u kojima postoji stalna visoka razina prijenosa unutar zajednice.

(7)

U usmenim zaključcima nakon videokonferencije s članovima i članicama Europskog vijeća 21. siječnja 2021., predsjednik Europskog vijeća istaknuo je da bi mogle biti potrebne mjere kojima se ograničavaju neobvezna putovanja u EU i unutar EU-a kako bi se obuzdalo širenje virusa te je pozvao Vijeće da preispita svoje preporuke o putovanju unutar EU-a i neobveznim putovanjima u EU s obzirom na rizike koje predstavljaju nove varijante virusa.

(8)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjesecinakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci odlučuje hoće li je provesti.

(9)

Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (6); Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(10)

U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

(11)

U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (8) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(12)

U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (10) u vezi s člankom 3. Odluke 2011/350/EU (11),

1.

drugi odlomak točke 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Pri određivanju trećih zemalja za koje bi trebalo ukinuti trenutačno ograničenje neobveznih putovanja u EU trebalo bi uzeti u obzir epidemiološku situaciju u predmetnim trećim zemljama i daljnje kriterije kako su utvrđeni u ovoj Preporuci.”;

2.

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„U pogledu epidemiološke situacije trebali bi se primjenjivati sljedeći kriteriji:

Da bi se uključile u Prilog I., treće zemlje trebale bi ispunjavati sljedeće pragove: 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 nije viša od 25, stopa testiranja je iznad 300, a stopa pozitivnih testova nije viša od 4 %. Osim toga, u obzir se može uzeti ukupan odgovor na COVID-19, osobito dostupne informacije o aspektima kao što su nadzor, praćenje kontakata, ograničavanje širenja, liječenje i izvješćivanje kao i pouzdanost dostupnih informacija i izvora podataka te, prema potrebi, ukupna prosječna ocjena svih dimenzija Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR).

Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) trebao bi dostaviti podatke o „stopi testiranja” i „stopi pozitivnih testova” na temelju informacija dostupnih ECDC-u. Takvi podaci mogli bi se dopuniti informacijama koje bi dostavile delegacije EU-a, ako su dostupne, i na temelju kontrolnog popisa priloženog komunikaciji od 11. lipnja 2020.”

3.

točka 4. mijenja se kako slijedi:

4.

iza točke 4. umeće se sljedeća nova točka:

„Države članice trebale bi snažno odvraćati od neobveznih putovanja iz područja EU+ u zemlje koje nisu navedene na popisu u Prilogu I.”;

U skladu s tim točke koje slijede ponovno se numeriraju.

5.

nova točka 6. mijenja se kako slijedi:

6.

nova točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice trebale bi zahtijevati da su osobe koje putuju zbog nužnih ili neobveznih razloga, funkcije ili potrebe, uz iznimku radnika u prometu i pograničnih radnika, negativne na COVID-19 na temelju testa lančane reakcije polimerazom (PCR) koji je proveden najranije 72 sata prije polaska, te da predoče odgovarajući dokaz o takvom rezultatu testa u obliku koji propišu vlasti.

Ako testovi prilikom odlaska nisu mogući, osobe iz točke 6. podtočaka (a) i (b) trebale bi imati mogućnost podvrgnuti se testu nakon dolaska u skladu s nacionalnim postupcima. Time se ne dovodi u pitanje bilo kakva obveza podvrgavanja daljnjim mjerama, među ostalim i karanteni.

Osim toga, države članice mogu propisati samoizolaciju, karantenu i praćenje kontakata u razdoblju do 14 dana, a prema potrebi i dodatno testiranje na COVID-19 tijekom istog razdoblja, uz uvjet da iste zahtjeve uvedu i za svoje državljane koji putuju iz iste treće zemlje. Za putnike koji dolaze iz treće zemlje u kojoj je otkrivena varijanta virusa koja izaziva zabrinutost države članice trebale bi uvesti takve zahtjeve, posebice karantenu pri dolasku i dodatno testiranje pri dolasku ili nakon dolaska.

U pogledu putovanja povezanih s nužnom funkcijom ili potrebom kako su utvrđene u Prilogu II.:

Time se ne dovode u pitanje opći javnozdravstveni zahtjevi koje mogu uvesti države članice kao što su držanje fizičkog razmaka i obvezno nošenje maske.”;

7.

iza nove točke 7. umeće se sljedeća nova točka:

„Države članice trebale bi izraditi obrazac za lociranje putnika i od osoba koje ulaze u EU tražiti da ga predaju u skladu s primjenjivim zahtjevima u pogledu zaštite podataka. Izrađuje se zajednički europski obrazac za lociranje putnika koji bi države članice mogle upotrebljavati. Kad je to moguće, trebalo bi se koristiti digitalnom opcijom za dostavljanje informacija o lokaciji putnika kako bi se pojednostavnila obrada i ubrzalo praćenje kontakata, pri čemu bi se svim državljanima trećih zemalja osigurao jednak pristup.”

8.

u skladu s tim točke koje slijede ponovno se numeriraju.