PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/2156

оd 14. listopada 2020.

o tehničkim modalitetima za uspješnu provedbu neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (1), a posebno njezin članak 8. stavak 11.,

budući da:

(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/2155 (2) uspostavlja se neobvezni zajednički sustav Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije, tj. utvrđuju se definicija pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i zajednička metodologija kojom se takav pokazatelj izračunava.

(2)	Države članice nisu obvezne primjenjivati taj sustav. Države članice koje odluče primjenjivati zajednički sustav trebale bi ga provoditi u skladu s ovom Uredbom i Delegiranom uredbom 2020/2155.

(3)	Pojedinosti o tehničkim modalitetima za uspješnu provedbu tog neobveznog zajedničkog sustava Unije navode se u provedbenom aktu.

(4)

Procjenu pripremljenosti zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada za pametne tehnologije u sklopu sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije u svrhu izdavanja certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije trebali bi obavljati stručnjaci koji su kvalificirani ili akreditirani, bilo da se radi o samostalno zaposlenim osobama ili zaposlenicima javnih tijela ili privatnih poduzeća.

(5)

Ako to države članice smatraju prikladnim, stručnjacima akreditiranima za energetsko certificiranje zgrada, pregled sustava grijanja, sustava klimatizacije te kombiniranih sustava grijanja ili klimatizacije i ventilacije u skladu s Direktivom 2010/31/EU i za provođenje energetskih pregleda u skladu s Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) trebalo bi se omogućiti da se smatraju kompetentnima i za procjenu pripremljenosti zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za pametne tehnologije.

(6)

Državama članicama koje odluče provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije trebala bi se omogućiti provedba probne faze u skladu s pojedinostima navedenima u ovoj Uredbi. U toj probnoj fazi nije potrebno nikakvo zakonodavstvo, osim ako država članica smatra da je ono potrebno u njezinu nacionalnom kontekstu. Tijekom te probne faze trebalo bi omogućiti prikupljanje povratnih informacija kako bi se prilagodili modaliteti provedbe sustava i pripremilo preispitivanje ove Uredbe i Delegirane uredbe (EU) 2020/2155.

(7)

Provedbom sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije trebalo bi se vlasnicima zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada ili ostalim dionicima povezanima sa zgradom ili samostalnom uporabnom cjelinom zgrade, kao što su upravitelji objekta, omogućiti procjenu pripremljenosti njihovih zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za pametne tehnologije. Međutim, certifikat pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije trebalo bi izdati na temelju takve procjene isključivo ako ju je proveo kvalificirani ili akreditirani stručnjak.

(8)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora iz članka 26. Direktive 2010/31/EU,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom propisuju pojedinosti o tehničkim modalitetima za uspješnu provedbu neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije koji je utvrđen u Delegiranoj uredbi (EU) 2020/2155.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz Delegirane uredbe (EU) 2020/2155.

Primjenjuje se i sljedeća definicija:

„modaliteti pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije” znači tehnički modaliteti za uspješnu provedbu neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije utvrđenog Delegiranom uredbom (EU) 2020/2155.

Članak 3.

Akreditacija i kvalifikacija stručnjakâ za pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije

1. Ako države članice odluče provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije, mogu odlučiti da su stručnjaci akreditirani ili kvalificirani za izdavanje energetskih certifikata ili za provođenje pregleda sustava grijanja, sustava klimatizacije te kombiniranih sustava grijanja ili klimatizacije i ventilacije u skladu s Direktivom 2010/31/EU ili za provođenje energetskih pregleda u skladu s Direktivom 2012/27/EU kompetentni i za izdavanje certifikatâ pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije. U tom slučaju države članice mogu odlučiti postaviti dodatne zahtjeve za te stručnjake radi kvalifikacije za izdavanje certifikatâ pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije, posebice po pitanju njihove izobrazbe.

2. Države članice dužne su javnosti staviti na raspolaganje informacije o kvalifikacijama stručnjaka zaduženih za procjenu pripremljenosti za pametne tehnologije.

3. Države članice mogu po potrebi javnosti staviti na raspolaganje redovito ažurirane popise kvalificiranih ili akreditiranih stručnjaka ili redovito ažurirane popise akreditiranih poduzeća koja nude usluge tih stručnjaka. Države članice mogu se u tu svrhu služiti istim sredstvima kao i za energetsko certificiranje i preglede u skladu s člankom 17. Direktive 2010/31/EU.

Članak 4.

Izdavanje certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i uvjeti njegove upotrebe

1. Bilo koji gospodarski subjekt može od stručnjaka iz članka 3. zatražiti procjenu i certifikat pokazatelja pripremljenosti zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za pametne tehnologije.

2. Stručnjak provjerava pouzdanost informacija prikupljenih radi procjene pripremljenosti zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za pametne tehnologije i radi izdavanja certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije.

3. Pri procjeni pripremljenosti zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za pametne tehnologije, stručnjak prema potrebi može uzeti u obzir ostale regionalne ili nacionalne pokazatelje te povezane metode procjene.

4. Certifikat pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije izdaje se isključivo na temelju procjene koju je proveo kvalificirani ili akreditirani stručnjak.

5. Certifikat pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije mora uključivati elemente navedene u Prilogu IX. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/2155.

6. Valjanost certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije ne može biti duža od deset godina. Međutim, ako dođe do značajne promjene u zgradi ili u samostalnoj uporabnoj cjelini zgrade koja bi mogla utjecati na početnu procjenu pripremljenosti za pametne tehnologije, preporučuje se izdavanje novog certifikata.

Članak 5.

Povezivanje sa sustavima energetskog certificiranja i pregleda

1. Države članice koje odluče provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije mogu povezati izdavanje certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije sa sustavom energetskog certificiranja ili sa svojim sustavom pregleda sustava grijanja, sustava klimatizacije te kombiniranih sustava grijanja ili klimatizacije i ventilacije u skladu s Direktivom 2010/31/EU ili sa svojim sustavom za energetski pregled u skladu s Direktivom 2012/27/EU.

2. Države članice mogu odlučiti da će povezivanje s tim sustavima biti obavezno te se u tom slučaju certifikat pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije izdaje kada je god potrebno izdati energetski certifikat ili kada je god potrebno obaviti pregled, a ako odluče da je to povezivanje dobrovoljno, certifikat pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije izdaje se isključivo na zahtjev gospodarskog subjekta.

3. Ako države članice odluče povezati sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije sa svojim sustavom energetskog certificiranja, pregleda ili energetskog pregleda, mogu se osloniti na neovisni sustav kontrole koji je već uveden za taj sustav.

Članak 6.

Samoprocjena

1. Komisija će do 1. travnja 2021. na svojim internetskim stranicama objaviti okvir koji će vlasnicima zgrada, korisnicima i ostalim zainteresiranim dionicima omogućiti procjenu pripremljenosti zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za pametne tehnologije. Države članice mogu usvojiti ili dopuniti taj okvir za upotrebu u kontekstu svoje države.

2. Ako vlasnici zgrade, korisnici ili ostali dionici procijene pripremljenost zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za pametne tehnologije bez intervencije stručnjaka, to ne smije dovesti do izdavanja certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije.

Članak 7.

Praćenje i promicanje sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije

1. Ako države članice odluče provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije, stručnjaci koji djeluju na području predmetne države članice ili država članica prijavljuju podatke o certifikatima pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije nacionalnim ili, prema potrebi, regionalnim tijelima tih država članica u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

2. Države članice koje odluče provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije svake godine prijavljuju Komisiji broj certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije koji su izdani na njihovu području i povezane statističke podatke, kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi.

3. Na temelju savjetovanja s državama članicama, stručnjacima i dionicima te na temelju podataka koje su dostavili stručnjaci, Komisija prati prihvaćenost sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije na tržištu.

4. Države članice koje odluče provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije mogu uspostaviti dodatne mjere kojima se podržava prihvaćanje tog sustava. Takve se mjere mogu uspostaviti i prijaviti u kontekstu dugoročnih strategija obnove koje su potrebne u skladu s člankom 2.a Direktive 2010/31/EU.

Članak 8.

Ispitivanje sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije

1. Države članice mogu započeti neobvezujuću probnu fazu u kojoj bi uvele sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije na nacionalnoj razini.

2. Nacionalne probne faze mogu započeti od stupanja na snagu ove Uredbe.

3. Države članice koje započnu nacionalnu probnu fazu dostavljaju Komisiji izvješće s povezanim povratnim informacijama najkasnije šest mjeseci nakon zaključivanja probne faze.

4. Države članice definiraju sve organizacijske mjere nacionalnih probnih faza. To uključuje, ali se ne ograničava na, trajanje, određivanje faza, vrste zgrada i ciljane geografske zone, aspekte okvira pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije koji se ispituju, organizacijske mjere za prikupljanje povratnih informacija, kriterije za odabir stručnjaka koji provode procjene pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije, odluku o tome hoće li se u sklopu probne faze uspostaviti neovisni sustav kontrole, odluku o tome hoće li se tijekom probne faze izdavati certifikati i hoće li biti dostupni gospodarskim subjektima te, prema potrebi, imenovanje treće strane koja će upravljati probnom fazom.

5. Po završetku nacionalnih probnih faza države članice procjenjuju ishode i odlučuju hoće li provesti sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije.

6. Države članice koje namjeravaju započeti nacionalnu probnu fazu obavješćuju Komisiju prije pokretanja probne faze i navode primjenjive organizacijske mjere.

7. Komisija pruža podršku državama članicama koje započnu probnu fazu pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije na nacionalnoj razini stavljanjem na raspolaganje okvira iz članka 6. ove Uredbe te podržavanjem razmjene informacija i dobrih praksi.

8. Komisija, uz savjetovanje s državama članicama, prati probne faze sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije.

9. Države članice koje odluče provesti probnu fazu mogu u svoje izvješće Komisiji uključiti analizu ili evaluaciju podataka koje su prikupili njihovi nacionalni stručnjaci. Komisija uzima u obzir takve nacionalne analize ili evaluacije u svrhu daljnjeg razvoja pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i povezane metodologije.

Članak 9.

Preispitivanje

Komisija može prema potrebi preispitati ovu Uredbu do 1. siječnja 2026. u svjetlu stečenih iskustava i napretka do kojeg je došlo tijekom njezine primjene.

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. listopada 2020.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN

(1) SL L 153, 18.6.2010., str. 13.

(2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/2155 od 14. listopada 2020. o dopuni Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća uspostavom neobveznog zajedničkog sustava Europske unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije (vidjeti stranicu 9 ovog Službenog lista).

(3) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

PRILOG

Praćenje provedbe sustava pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije

Za svaki izdani certifikat stručnjaci prijavljuju podatke, ako su dostupni, nacionalnim ili, prema potrebi, regionalnim tijelima o sljedećim kategorijama:

(a)	vrsta zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade;

(b)	ukupna korisna podna površina zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade;

(c)	razred pripremljenosti za pametne tehnologije;

(d)	ukupan rezultat pripremljenosti za pametne tehnologije;

(e)	rezultati pripremljenosti za pametne tehnologije s obzirom na tri ključne funkcionalnosti pripremljenosti za pametne tehnologije istaknute u Prilogu I.A Direktivi 2010/31/EU i u Delegiranoj uredbi (EU) 2020/2155;

(f)	rezultati pripremljenosti za pametne tehnologije s obzirom na kriterije učinka pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije kako je utvrđeno u Prilogu II. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/2155;

Države članice mogu odabrati najučinkovitiji pristup kojim bi se omogućilo prikupljanje tih podataka. Mogu se oslanjati na svoju bazu podataka energetskih certifikata ako je dostupna.

Države članice svake godine izvještavaju Komisiju o podacima prikupljenima u skladu sa zahtjevima utvrđenima u točki 1. Godišnje izvješće Komisiji uključuje barem sljedeće podatke, ako su dostupni:

(a)

ukupan broj izdanih certifikata pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije, ukupnu distribuciju razreda pripremljenosti za pametne tehnologije u skladu s Prilogom VIII. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/2155 i statističke podatke o energetskim svojstvima zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada za koje su izdani certifikati pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije;

(b)

statističke podatke o zgradama za koje su izdani certifikati pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije u izvještajnoj godini, uključujući udio certifikata:

(1)	stambenih i nestambenih zgrada;

(2)	obiteljskih kuća;

(3)	zgrada s više obiteljskih domaćinstava;

(4)	nestambenih zgrada s ukupnom korisnom podnom površinom od 1 000 m2 ili manjom;

(5)	nestambenih zgrada s ukupnom korisnom podnom površinom većom od 1 000 m2.

(c)

distribuciju razreda pripremljenosti za pametne tehnologije u skladu s Prilogom VIII. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/2155 za svaku od sljedećih kategorija zgrada:

(1)	obiteljske kuće;

(2)	zgrade s više obiteljskih domaćinstava;

(3)	nestambene zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom od 1 000 m2 ili manjom;

(4)	nestambene zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom većom od 1 000 m2.

Ako to omogućavaju dostupni podaci, države članice mogu dostavljati i iscrpnije statističke podatke te razlikovati vrste zgrada, kao što su obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove ili povijesne zgrade.