(1)

Vodni resursi Unije pod sve su većim opterećenjem, što za posljedicu ima nestašicu vode i pogoršanje njezine kvalitete. Posebno klimatske promjene, nepredvidivi vremenski obrasci i suše znatno doprinose pritisku na raspoloživost slatke vode koji je uzrokovan urbanim razvojem i poljoprivredom.

(2)

Sposobnost Unije da odgovori na sve veće pritiske na vodne resurse mogla bi se poboljšati širom ponovnom upotrebom pročišćenih otpadnih voda, ograničavanjem crpljenja iz tijela površinske vode i tijela podzemne vode, smanjenjem utjecaja ispuštanja pročišćenih otpadnih voda u vodna tijela te promicanjem ušteda vode uz pomoć višekratne upotrebe komunalnih otpadnih voda, uz istodobno osiguravanje visoke razine zaštite okoliša. U Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) ponovna upotreba vode, u kombinaciji s promicanjem vodno ekonomičnih tehnologija u industriji i tehnika navodnjavanja koje štede vodu, navodi se kao jedna od dopunskih mjera koje države članice mogu odlučiti primjenjivati kako bi ostvarile ciljeve te direktive u pogledu postizanja dobrog kvantitativnog i kvalitativnog stanja tijela površinske vode i tijela podzemne vode. Direktivom Vijeća 91/271/EEZ (5) zahtijeva se da se pročišćene otpadne vode ponovno upotrijebe kad god je to primjereno.

(3)

U komunikaciji Komisije od 14. studenoga 2012. „Plan zaštite europskih vodnih resursa” ističe se potreba za stvaranjem instrumenta za reguliranje standarda na razini Unije za ponovnu upotrebu vode radi uklanjanja prepreka za široku primjenu takvog alternativnog načina opskrbe vodom kojim se može doprinijeti smanjenju nestašice vode i smanjenju osjetljivosti sustavâ opskrbe vodom.

(4)

U komunikaciji Komisije od 18. srpnja 2007. „Rješavanje problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji” utvrđuje se hijerarhija mjera koje bi države članice trebale uzeti u obzir pri upravljanju nestašicom vode i sušama. U njoj se navodi da u regijama u kojima su provedene sve preventivne mjere u skladu s hijerarhijom mjera za rješavanje problema s vodom, a u kojima su potrebe za vodom i dalje veće od raspoloživih resursa, dodatna infrastruktura za opskrbu vodom može, u nekim okolnostima i uzimajući u obzir dimenziju troškova i koristi, biti alternativni pristup ublažavanju posljedica velikih suša.

(5)

U svojoj Rezoluciji od 9. listopada 2008. o rješavanju problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji (6) Europski parlament podsjeća na to da bi za upravljanje vodnim resursima preferiran bio pristup sa stajališta potražnje, no smatra da bi Unija za upravljanje vodnim resursima trebala zauzeti sveobuhvatan pristup, u okviru kojeg se kombiniraju mjere za upravljanje potražnjom, mjere za optimizaciju postojećih resursa u hidrološkom ciklusu i mjere za stvaranje novih resursa, te da se tim pristupom trebaju obuhvatiti okolišna, društvena i gospodarska pitanja.

(6)

U svojoj komunikaciji od 2. prosinca 2015. „Zatvaranje kruga - akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” Komisija se obvezala na poduzimanje niza mjera za promicanje ponovne upotrebe pročišćenih otpadnih voda, uključujući izradu zakonodavnog prijedloga o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode. Komisija bi trebala ažurirati svoj akcijski plan i zadržati vodne resurse kao prioritetno područje djelovanja.

(7)

Svrha je ove Uredbe olakšati primjenu ponovne upotrebe vode kad god je to primjereno i troškovno učinkovito, čime bi se stvorio poticajan okvir za države članice koje žele ili trebaju prakticirati ponovnu upotrebu vode. Ponovna upotreba vode obećavajuća je opcija za mnoge države članice, ali trenutačno samo mali broj njih prakticira ponovnu upotrebu vode te je s tim u vezi donio nacionalno zakonodavstvo ili standarde. Ova Uredba trebala bi biti dovoljno fleksibilna da omogući nastavak prakse ponovne upotrebe vode i da istodobno osigura mogućnost drugim državama članicama da primjenjuju ta pravila kada odluče uvesti tu praksu u kasnijoj fazi. Svaka odluka o tome da se ponovna upotreba vode ne prakticira trebala bi biti valjano obrazložena na temelju kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi i redovito se preispitivati.

(8)

Direktivom 2000/60/EZ državama članicama omogućuje se potrebna fleksibilnost za uključivanje dopunskih mjera u programe mjera koje donose kako bi se poduprli njihovi napori za postizanje ciljeva u pogledu kvalitete vode utvrđenih tom direktivom. Netaksativan popis dopunskih mjera iz dijela B Priloga VI. Direktivi 2000/60/EZ sadržava, među ostalim, mjere za ponovnu upotrebu vode. U tom kontekstu i u skladu s hijerarhijom mjera koje bi države članice mogle razmotriti pri upravljanju nestašicom vode i sušama te kojom se potiču mjere od štednje vode do politike određivanja cijene vode i alternativnih rješenja, te uzimajući u obzir dimenziju troškova i koristi, trebalo bi primjenjivati minimalne zahtjeve za ponovnu upotrebu vode, kako su utvrđeni ovom Uredbom, kad god se pročišćene komunalne otpadne vode iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ponovno upotrebljavaju, u skladu s Direktivom 91/271/EEZ, za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

(9)

Smatra se da se ponovnom upotrebom adekvatno pročišćenih otpadnih voda, na primjer iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, manje utječe na okoliš nego drugim alternativnim metodama opskrbe vodom kao što su transport vode ili desalinizacija. Međutim, u Uniji se takva ponovna upotreba vode, kojom bi se moglo smanjiti rasipanje vode i ostvariti uštede vode, prakticira samo u ograničenoj mjeri. Čini se da je to djelomično posljedica velikih troškova sustavâ ponovne upotrebe otpadnih voda kao i nedostatka zajedničkih okolišnih i zdravstvenih standarda Unije za ponovnu upotrebu vode i, posebice u pogledu poljoprivrednih proizvoda, posljedica mogućih rizika za zdravlje i okoliš te potencijalnih prepreka slobodnom kretanju proizvoda navodnjavanih obrađenom vodom.

(10)

Zdravstveni standardi u pogledu higijene hrane za poljoprivredne proizvode navodnjavane obrađenom vodom mogu se postići jedino ako se zahtjevi u pogledu kvalitete obrađene vode namijenjene navodnjavanju poljoprivrednih površina znatno ne razlikuju među državama članica. Usklađivanjem zahtjeva doprinijelo bi se i učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta u pogledu takvih proizvoda. Stoga je primjereno uvesti minimalne razine usklađivanja utvrđivanjem minimalnih zahtjeva u pogledu kvalitete vode i praćenja. Ti bi se minimalni zahtjevi trebali sastojati od minimalnih parametara za obrađenu vodu koji se temelje na tehničkim izvješćima Komisijina Zajedničkog istraživačkog centra i odražavaju međunarodne standarde za ponovnu upotrebu vode te od drugih strožih ili dodatnih zahtjeva u pogledu kvalitete koje prema potrebi propisuju nadležna tijela zajedno s relevantnim preventivnim mjerama.

(11)

Ponovnom upotrebom vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina može se doprinijeti i promicanju kružnog gospodarstva rekuperacijom hranjivih tvari iz obrađene vode i njihovim nanošenjem na poljoprivredne kulture s pomoću tehnika fertigacije. Stoga bi ponovna upotreba vode potencijalno mogla smanjiti potrebe za dodatnom primjenom mineralnog gnojiva. Krajnje korisnike trebalo bi obavijestiti o udjelu hranjivih tvari u obrađenoj vodi.

(12)

Ponovnom upotrebom vode moglo bi se doprinijeti rekuperaciji hranjivih tvari koje se nalaze u pročišćenim komunalnim otpadnim vodama, a upotreba obrađene vode za navodnjavanje u poljoprivredi ili šumarstvu mogla bi biti način vraćanja hranjivih tvari kao što su dušik, fosfor i kalij u prirodne biogeokemijske cikluse.

(13)

Među razlozima za slabu primjenu ponovne upotrebe vode u Uniji utvrđeni su velika ulaganja potrebna za nadogradnju uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i nedostatak financijskih poticaja za prakticiranje ponovne upotrebe vode u poljoprivredi. Trebalo bi biti moguće riješiti ta pitanja promicanjem inovativnih sustava i gospodarskih poticaja kako bi se na odgovarajući način u obzir uzeli troškovi te socioekonomske i okolišne koristi od ponovne upotrebe vode.

(14)

Ispunjavanje minimalnih zahtjeva za ponovnu upotrebu vode trebalo bi biti u skladu s vodnom politikom Unije te bi se time trebalo doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja utvrđenih Programom održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda, posebno šestog cilja, a to je osigurati raspoloživost vodoopskrbe i odvodnje i održivo upravljanje vodoopskrbom i odvodnjom za sve te na svjetskoj razini znatno povećati recikliranje vode i sigurnu ponovnu upotrebu vode kako bi se doprinijelo postizanju cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda br. 12 o održivoj potrošnji i proizvodnji. Nadalje, ovom bi se Uredbom trebalo nastojati osigurati primjenu članka 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o zaštiti okoliša.

(15)

U nekim slučajevima operateri postrojenja za obradu vode još i prevoze i skladište obrađenu vodu nakon izlaza iz postrojenja za obradu vode prije nego što je isporuče sljedećim sudionicima u lancu, kao što su operater za distribuciju obrađene vode, operater za skladištenje obrađene vode ili krajnji korisnik. Potrebno je definirati točku usklađenosti kako bi se pojasnilo gdje prestaje odgovornost operatera postrojenja za obradu vode i gdje započinje odgovornost sljedećeg sudionika u lancu.

(16)

Upravljanje rizicima trebalo bi obuhvaćati proaktivno utvrđivanje rizikâ i upravljanje njima te uključivati pojam proizvodnje obrađene vode određene kvalitete kakva se zahtijeva za određene namjene. Procjena rizika trebala bi se temeljiti na ključnim elementima upravljanja rizicima i njome bi se trebali utvrditi svi dodatni zahtjevi u pogledu kvalitete vode koji su potrebni za osiguravanje dovoljne zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja. U tu bi svrhu u planovima upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode trebalo osigurati da se obrađena voda sigurno upotrebljava i da se njome upravlja na siguran način te da ne postoje rizici za okoliš ili za zdravlje ljudi ili životinja. Kako bi se izradili ti planovi upravljanja rizicima, mogle bi se iskoristiti postojeće međunarodne smjernice ili norme, kao što su Smjernice ISO 20426:2018 za procjenu zdravstvenih rizika i upravljanje njima za ponovnu upotrebu vode koja nije za piće, Smjernice ISO 16075:2015 za upotrebu pročišćenih otpadnih voda u projektima navodnjavanja ili smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

(17)

Zahtjevi u pogledu kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju utvrđeni su Direktivom Vijeća 98/83/EZ (7). Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se aktivnostima ponovne upotrebe vode ne prouzroči pogoršanje kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Zbog tog bi razloga u planu upravljanja rizicima ponovne upotrebe vode posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju i relevantnih zaštitnih zona.

(18)

Suradnja i interakcija različitih aktera uključenih u proces obrade vode trebala bi biti preduvjet za uspostavu postupaka obrade u skladu sa zahtjevima koji se odnose na konkretne namjene te kako bi se opskrba obrađenom vodom mogla planirati u skladu s potražnjom krajnjih korisnika.

(19)

Radi učinkovite zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja primarnu odgovornost za kvalitetu obrađene vode na točki usklađenosti trebali bi snositi operateri postrojenja za obradu vode. Za potrebe usklađenosti s minimalnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi i sa svim dodatnim uvjetima koje je odredilo nadležno tijelo operateri postrojenja za obradu vode trebali bi pratiti kvalitetu obrađene vode. Stoga je primjereno utvrditi minimalne zahtjeve u pogledu praćenja, koji se sastoje od učestalosti rutinskog praćenja te vremenskog rasporeda i ciljeva učinkovitosti za validacijsko praćenje. Određeni zahtjevi u pogledu rutinskog praćenja predviđeni su Direktivom 91/271/EEZ.

(20)

Ova Uredba trebala bi obuhvaćati obrađenu vodu dobivenu iz otpadnih voda prikupljenih u sabirnim sustavima, pročišćenih u uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u skladu s Direktivom 91/271/EEZ te koje se podvrgavaju daljnjem pročišćavanju, ili u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili u postrojenju za obradu vode, kako bi se ispunili parametri utvrđeni u Prilogu I. ovoj Uredbi. U skladu s Direktivom 91/271/EEZ, aglomeracije s populacijskim ekvivalentom (p.e.) manjim od 2 000 ne moraju dobiti sabirni sustav. Međutim, komunalne otpadne vode iz aglomeracija s manje od 2 000 p.e. koje ulaze u sabirne sustave trebalo bi podvrgnuti odgovarajućem pročišćavanju prije ispuštanja u slatke vode ili estuarije, u skladu s Direktivom 91/271/EEZ. U tom bi kontekstu otpadne vode iz aglomeracija s manje od 2 000 p.e. trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe samo kada ulaze u sabirni sustav i podliježu pročišćavanju u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Slično tome, ova se Uredba ne bi trebala odnositi na biorazgradive industrijske otpadne vode iz uređaja koji pripadaju industrijskim sektorima navedenima u Prilogu III. Direktivi 91/271/EEZ, osim ako otpadne vode iz tih uređaja ulaze u sabirni sustav i podliježu pročišćavanju u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

(21)

Ponovna upotreba pročišćenih komunalnih otpadnih voda za navodnjavanje poljoprivrednih površina aktivnost je koja se temelji na tržištu, odnosno potražnji i potrebama poljoprivrednog sektora, posebno u određenim državama članicama koje su suočene s nestašicama vodnih resursa. Operateri postrojenja za obradu vode i krajnji korisnici trebali bi surađivati kako bi osigurali da obrađena voda proizvedena u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete utvrđenima ovom Uredbom odgovara potrebama krajnjih korisnika u pogledu kategorija poljoprivrednih kultura. U slučajevima kada razredi kvalitete vode koje proizvedu operateri postrojenja za obradu vode nisu u skladu s kategorijom poljoprivredne kulture i već uspostavljenom metodom navodnjavanja u području koje se opslužuje, na primjer u sustavu kolektivne opskrbe, zahtjevi u pogledu kvalitete vode mogli bi se postići upotrebom, u kasnijoj fazi, nekoliko tehnika pročišćavanja vode samostalno ili u kombinaciji s tehnikama za obrađenu vodu koje ne uključuju pročišćavanje, u skladu s pristupom s više prepreka.

(22)

Kako bi se osigurala optimalna ponovna upotreba resursa komunalnih otpadnih voda, krajnje bi korisnike trebalo osposobiti kako bi se osiguralo da upotrebljavaju vodu prikladnog razreda kvalitete obrađene vode. U slučaju da je namjena određene vrste poljoprivredne kulture nepoznata ili ih ima više, trebalo bi upotrebljavati obrađenu vodu najvišeg razreda kvalitete, osim ako se primjenjuju odgovarajuće prepreke kojima se omogućuje postizanje tražene kvalitete.

(23)

Potrebno je osigurati sigurnu upotrebu obrađene vode, čime se potiče ponovna upotreba vode na razini Unije i jača povjerenje javnosti u nju. Proizvodnju obrađene vode i opskrbu njome za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina trebalo bi stoga dozvoliti jedino na temelju dozvole koju izdaju nadležna tijela država članica. Kako bi se osigurali usklađen pristup na razini Unije, sljedivost obrađene vode i transparentnost, materijalna pravila za takve dozvole trebalo bi utvrditi na razini Unije. Međutim, države članice trebale bi utvrditi pojedinosti o postupcima izdavanja dozvola, kao što su imenovanje nadležnih tijela i rokovi. Države članice trebale bi moći primjenjivati postojeće postupke izdavanja dozvola, koje bi trebalo prilagoditi kako bi se uzeli u obzir zahtjevi koji se uvode ovom Uredbom. Pri imenovanju odgovornih strana za izradu plana upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode te nadležnog tijela za izdavanje dozvole za proizvodnju obrađene vode i opskrbu njome, države članice trebale bi osigurati da ne postoji sukob interesa.

(24)

Ako postoji potreba za operaterom za distribuciju obrađene vode i operaterom za skladištenje obrađene vode, trebalo bi biti moguće zahtijevati da takvi operateri imaju dozvolu. Ako su ispunjeni svi zahtjevi za izdavanje dozvole, nadležno tijelo u državi članici trebalo bi izdati dozvolu koja sadržava sve potrebne uvjete i mjere utvrđene u planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode.

(25)

Za potrebe ove Uredbe trebalo bi biti moguće da se postupci pročišćavanja i postupci obrade komunalnih otpadnih voda odvijaju na istoj fizičkoj lokaciji, u istom postrojenju ili u više odvojenih postrojenja. Nadalje, trebalo bi biti moguće da isti subjekt bude i operater uređaja za pročišćavanje i operater postrojenja za obradu vode.

(26)

Nadležna tijela trebala bi provjeravati usklađenost obrađene vode s uvjetima utvrđenima u relevantnoj dozvoli. U slučaju neusklađenosti ta tijela trebala bi zahtijevati od odgovornih strana da poduzmu potrebne mjere radi osiguravanja usklađenosti obrađene vode. Trebalo bi obustaviti opskrbu obrađenom vodom ako neusklađenost uzrokuje znatan rizik za okoliš ili zdravlje ljudi ili životinja.

(27)

Namjera je da se odredbama ove Uredbe nadopunjuju zahtjevi ostalog zakonodavstva Unije, posebno u pogledu mogućih rizika za zdravlje i okoliš.Kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup rješavanju problema mogućih rizika okoliš te za zdravlje ljudi i životinja, operateri postrojenja za obradu vode i nadležna tijela trebali bi uzeti u obzir zahtjeve koji su utvrđeni drugim relevantnim zakonodavstvom Unije, posebno direktivama Vijeća 86/278/EEZ (8) i 91/676/EEZ (9), direktivama 91/271/EEZ, 98/83/EZ i 2000/60/EZ, uredbama (EZ) br. 178/2002 (10), (EZ) br. 852/2004 (11), (EZ) br. 183/2005 (12), (EZ) br. 396/2005 (13) i (EZ) br. 1069/2009 (14) Europskog parlamenta i Vijeća, direktivama 2006/7/EZ (15), 2006/118/EZ (16), 2008/105/EZ (17) i 2011/92/EU (18) Europskog parlamenta i Vijeća te uredbama Komisije (EZ) br. 2073/2005 (19), (EZ) br. 1881/2006 (20) i (EU) br. 142/2011 (21).

(28)

Uredbom (EZ) br. 852/2004 utvrđena su opća pravila za subjekte u poslovanju s hranom, a obuhvaćeni su proizvodnja, prerada, distribucija i stavljanje na tržište hrane namijenjene za prehranu ljudi. Tom uredbom uređuje se zdravstvena kvaliteta hrane, a jedno od njezinih glavnih načela jest da primarnu odgovornost za sigurnost hrane snosi subjekt u poslovanju s hranom. I za tu su uredbu izrađene detaljne smjernice. U tom je smislu posebno relevantna obavijest Komisije o smjernicama za smanjenje mikrobioloških rizika u svježem voću i povrću tijekom primarne proizvodnje na temelju dobre higijene. Minimalni zahtjevi za obrađenu vodu utvrđeni u ovoj Uredbi ne bi trebali sprečavati subjekte u poslovanju s hranom da postignu kvalitetu vode potrebnu za ispunjenje zahtjeva iz Uredbe (EZ) br. 852/2004 upotrebom, u kasnijoj fazi, nekoliko tehnika za pročišćavanje vode samostalno ili u kombinaciji s tehnikama koje ne uključuju pročišćavanje.

(29)

Postoji veliki potencijal za recikliranje i ponovnu upotrebu pročišćenih otpadnih voda. S ciljem promicanja i poticanja ponovne upotrebe vode, navođenje posebnih namjena u ovoj Uredbi ne bi trebalo spriječiti države članice da dozvole upotrebu obrađene vode u druge svrhe, uključujući u industrijske, rekreacijske i okolišne svrhe, ovisno o tome što se smatra potrebnim s obzirom na nacionalne okolnosti i potrebe te pod uvjetom da se osigura visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja.

(30)

Nadležna tijela trebala bi surađivati s drugim relevantnim tijelima putem razmjene informacija kako bi se osigurala usklađenost s relevantnim zahtjevima Unije i nacionalnim zahtjevima.

(31)

Kako bi se povećalo povjerenje u ponovnu upotrebu vode, javnosti bi trebalo pružati informacije. Stavljanje na raspolaganje jasnih, sveobuhvatnih i ažuriranih informacija o ponovnoj upotrebi vode omogućilo bi veću transparentnost i sljedivost, a moglo bi biti i od posebne koristi drugim relevantnim tijelima na koja se odnosi konkretna ponovna upotreba vode. Kako bi se potaknula ponovna upotreba vode te s ciljem osvješćivanja dionika o koristima ponovne upotrebe vode, a time i promicanja njezine prihvaćenosti, države članice trebale bi osigurati razvoj kampanja za informiranje i podizanje svijesti prilagođenih opsegu ponovne upotrebe vode.

(32)

Obrazovanje i osposobljavanje krajnjih korisnika od ključne su važnosti kao sastavnice provedbe i održavanja preventivnih mjera. U planu upravljanja rizicima ponovne upotrebe vode trebalo bi razmotriti konkretne preventivne mjere za sprečavanje izloženosti ljudi kao što su upotreba osobne zaštitne opreme, pranje ruku i osobna higijena.

(33)

Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22) nastoji se zajamčiti pristup informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (23) (Aarhuška konvencija). Direktivom 2003/4/EZ utvrđuju se opsežne obveze povezane i sa stavljanjem na raspolaganje informacija o okolišu na zahtjev i s aktivnim širenjem takvih informacija. Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24) obuhvaća dijeljenje prostornih informacija, uključujući skupove podataka o raznim temama povezanima s okolišem. Važno je da se odredbama ove Uredbe koje se odnose na pristup informacijama i aranžmane za dijeljenje podataka dopunjuju te direktive te da se ne stvara zaseban pravni režim. Stoga se odredbama ove Uredbe o obavješćivanju javnosti i o informacijama o praćenju provedbe ne bi trebalo dovoditi u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ.

(34)

Podaci koje dostavljaju države članice ključni su da bi se Komisiji omogućilo praćenje i ocjenjivanje ove Uredbe u odnosu na ciljeve koje se nastoji ostvariti.

(35)

U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (25) Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. Evaluacija bi se trebala temeljiti na pet kriterija, a to su učinkovitost, djelotvornost, važnost, usklađenost i dodana vrijednost Unije, te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih mjera. U evaluaciji bi trebalo uzeti u obzir znanstveni napredak, posebice u pogledu mogućeg učinka tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti.

(36)

U minimalnim zahtjevima za sigurnu ponovnu upotrebu pročišćenih komunalnih otpadnih voda odražavaju se dostupne znanstvene spoznaje i međunarodno priznati standardi i prakse za ponovnu upotrebu vode te se njima jamči da se takva voda može sigurno upotrebljavati za navodnjavanje poljoprivrednih površina, čime se osigurava visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja. S obzirom na rezultate evaluacije ove Uredbe odnosno kad god se to nalaže uslijed novih znanstvenih dostignuća i tehničkog napretka, Komisija bi trebala moći razmotriti potrebu za preispitivanjem minimalnih zahtjeva iz odjeljka 2. Priloga I. te bi prema potrebi trebala podnijeti zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

(37)

Kako bi se ključni elementi upravljanja rizicima prilagodili tehničkom i znanstvenom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi izmjene ključnih elemenata upravljanja rizicima predviđenih ovom Uredbom. Osim toga, kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja, Komisija bi trebala moći donijeti i delegirane akte kojima se dopunjuju ključni elementi upravljanja rizicima predviđeni ovom Uredbom utvrđivanjem tehničkih specifikacija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(38)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje detaljnih pravila u pogledu formata i prikazivanja informacija o praćenju provedbe ove Uredbe koje trebaju pružati države članice te u pogledu formata i prikazivanja pregleda na razini Unije koji izrađuje Europska agencija za okoliš. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (26).

(39)

Cilj je ove Uredbe, među ostalim, zaštititi okoliš te zdravlje ljudi i životinja. Kako je Sud više puta istaknuo, isključiti, u načelu, mogućnost da se osobe kojih se to tiče pozivaju na obvezu koja se nameće direktivom bilo bi u suprotnosti s obvezujućim učinkom koji se pridaje direktivi na temelju članka 288. trećeg stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije. To stajalište vrijedi i u pogledu uredbe čiji je cilj zajamčiti da je obrađena voda sigurna za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

(40)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe te bi trebale poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(41)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno zaštitu okoliša te zdravlja ljudi i životinja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(42)

Državama članicama treba osigurati dovoljno vremena da uspostave upravnu infrastrukturu potrebnu za primjenu ove Uredbe, kao i operaterima da se pripreme za primjenu novih pravila.

(43)

Kako bi se što više razvijala i promicala ponovna upotreba adekvatno pročišćenih otpadnih voda te kako bi se ostvarilo znatno poboljšanje pouzdanosti adekvatno pročišćenih otpadnih voda i održivih metoda upotrebe, Unija bi trebala podupirati istraživanja i razvoj u tom području kroz program Obzor Europa.

(44)

Ovom se Uredbom želi potaknuti održiva upotreba vode. Imajući u vidu taj cilj, Komisija bi trebala upotrebljavati programe Unije, uključujući program LIFE, za pružanje potpore lokalnim inicijativama za ponovnu upotrebu adekvatno pročišćenih otpadnih voda,