1.   Svi sudionici na tržištu odgovorni su za odstupanja koja uzrokuju u sustavu („odgovornost za odstupanja”). U tu svrhu sudionici na tržištu ili su subjekti odgovorni za odstupanja ili svoju odgovornost ugovorno prenose na subjekt po vlastitom izboru odgovoran za odstupanje. Svaki subjekt odgovoran za odstupanje financijski je odgovoran za svoja odstupanja i nastoji održavati ravnotežu ili pomagati da elektroenergetski sustav bude uravnotežen.

2.   Države članice mogu odobriti odstupanja od odgovornosti za odstupanja samo za:

Države članice, ne dovodeći u pitanje članke 107. i 108. UFEU-a, mogu pružiti poticaje sudionicima na tržištu koji su potpuno ili djelomično izuzeti od odgovornosti za odstupanja da prihvate punu odgovornost za odstupanja.

3.   Ako država članica odobri odstupanje u skladu s člankom 5. stavkom 2., osigurava da neki drugi sudionik na tržištu ispuni financijsku odgovornost za odstupanja.

4.   Za postrojenja za proizvodnju energije stavljena u pogon od 1. siječnja 2026. stavak 2. točka (b) primjenjuje se samo na proizvodna postrojenja koja se služe obnovljivim izvorima energije s instaliranim kapacitetom električne energije manjim od 200 kW.

1.   Tržišta električne energije uravnoteženja, uključujući pretkvalifikacijske postupke, organiziraju se tako da:

2.   Cijena energije uravnoteženja ne određuje se unaprijed u ugovoru za rezervirani kapacitet za uravnoteženje sustava. Postupci nabave transparentni su u skladu s člankom 40. stavkom 4. Direktive (EU) 2019/944, uz istodobno poštovanje povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija.

3.   Tržišta uravnoteženja osiguravaju pogonsku sigurnost te istodobno omogućuju najveću moguću uporabu i učinkovitu dodjelu prekozonskog kapaciteta po vremenskim okvirima u skladu s člankom 17.

4.   Obračun energije uravnoteženja za standardne proizvode za uravnoteženje i posebne proizvode za uravnoteženje temelji se na načelu granične cijene (plaćanju postignute cijene) osim ako sva regulatorna tijela odobravaju alternativnu metodu određivanja cijena na temelju zajedničkog prijedloga svih operatora prijenosnih sustava utemeljenog na analizi kojom je dokazano da je ta alternativna metoda određivanja cijena učinkovitija.

Sudionicima na tržištu dopušteno je podnositi ponude što je bliže moguće stvarnom vremenu, a rok za ponude energije uravnoteženja ne smije prethoditi vremenu zatvaranja unutardnevnog prekozonskog tržišta.

Operatori prijenosnih sustava koji primjenjuje središnji dispečerski model mogu utvrditi dodatna pravila u skladu sa smjernicom za električnu energiju uravnoteženja donesenom na temelju članka 6. stavka 11. Uredbe (EZ) 714/2009.

5.   Za odstupanja se obračunava cijena koja odražava vrijednost energije u stvarnom vremenu.

6.   Područje definiranja cijene odstupanja jednako je zoni trgovanja, osim u slučaju središnjeg dispečerskog modela kada područje cijene odstupanja može biti dijelom zone trgovanja.

7.   Dimenzioniranje kapaciteta rezerve provode operatori prijenosnih sustava te se ono olakšava na regionalnoj razini.

8.   Nabavu rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava provode operatori prijenosnih sustava te se nju može olakšavati na regionalnoj razini, a rezervacija prekograničnog kapaciteta se u tu svrhu može ograničiti. Nabava rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava tržišno je utemeljena i organizirana tako da se njome sudionici na tržištu u pretkvalifikacijskom postupku ne diskriminiraju u skladu s člankom 40. stavkom 4. Direktive (EU) 2019/944, bilo da sudionici na tržištu sudjeluju pojedinačno ili zajednički.

Nabava rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje temelji se na primarnom tržištu osim ako i u mjeri u kojoj regulatorno tijelo omogući odstupanje kako bi dozvolilo korištenje drugih oblika tržišno utemeljene nabave zbog nedostatka tržišnog natjecanja na tržištu usluga uravnoteženja. Odstupanja od obveze temeljenja nabave rezerviranog kapaciteta na primjeni primarnih tržišta preispituju se svake tri godine.

9.   Nabava rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava regulacijom prema gore i prema dolje provodi se odvojeno, osim ako regulatorno tijelo odobri odstupanje od tog načela na temelju toga da bi se time ostvarila veća gospodarska učinkovitost, što je dokazano evaluacijom koju je proveo operator prijenosnog sustava. Ugovori za rezervirani kapacitet za uravnoteženje sustava ne sklapaju se više od jednog dana prije osiguravanja rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava, a ugovorno razdoblje ne smije biti dulje od jednog dana, osim ako i u mjeri u kojoj je regulatorno tijelo odobrilo ranije sklapanje ugovora ili dulja razdoblja sklapanja ugovora kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe ili poboljšala gospodarska učinkovitost.

Ako je odobreno odstupanje, za najmanje 40 % standardnih proizvoda za uravnoteženje i najmanje 30 % svih proizvoda koji se upotrebljavaju za rezervirani kapacitet za uravnoteženje sustava, ugovori za rezervirani kapacitet za uravnoteženje sustava sklapaju se najmanje jedan dan prije osiguravanja rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava, a ugovorno razdoblje iznosi najviše jedan dan. Sklapanje ugovora za preostali dio rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava provodi se za najviše jedan mjesec prije pružanja rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava i iznosi najviše jedan mjesec.

10.   Na zahtjev operatora prijenosnog sustava regulatorno tijelo može odlučiti produljiti ugovorno razdoblje preostalog dijela rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava iz stavka 9. na najviše dvanaest mjeseci pod uvjetom da je takva odluka vremenski ograničena i da će pozitivni učinci u smislu snižavanja troškova za krajnje kupce premašiti negativne učinke na tržište. Taj zahtjev sadržava:

11.   Neovisno o stavku 10., počevši od 1. siječnja 2026. ugovorna razdoblja ne smiju biti dulja od šest mjeseci.

12.   Regulatorna tijela do 1. siječnja 2028. Komisiji i ACER-u podnose izvješće o udjelu ukupnog kapaciteta obuhvaćenog ugovorima s trajanjem ili razdobljem nabave duljim od jednog dana.

13.   Operatori prijenosnih sustava ili njihovi delegirani operatori objavljuju, što je bliže moguće stvarnom vremenu, ali uz odgodu od najviše 30 minuta nakon isporuke, informacije o trenutačnoj ravnoteži sustava na svojim područjima planiranja razmjene, procijenjenim cijenama odstupanja i procijenjenim cijenama energije uravnoteženja.

14.   Kada standardni proizvodi za uravnoteženje nisu dovoljni za jamčenje operativne sigurnosti ili neki resursi za uravnoteženje ne mogu sudjelovati na tržištu uravnoteženja putem standardnih proizvoda za uravnoteženje, operatori prijenosnih sustava mogu predložiti, a regulatorna tijela mogu odobriti odstupanja od stavaka 2. i 4. za posebne proizvode za uravnoteženje koji se aktiviraju lokalno bez razmjene s drugim operatorima prijenosnih sustava.

Prijedlozi odstupanja uključuju opis mjera predloženih kako bi se uporaba posebnih proizvoda svela na najmanju moguću mjeru podložno njihovoj gospodarskoj učinkovitosti, dokaz da posebni proizvodi ne uzrokuju znatne neučinkovitosti i poremećaje na tržištu uravnoteženja unutar ili izvan područja planiranja razmjene, kao i, prema potrebi, pravila i informacije za postupak konverzije ponuda energije uravnoteženja iz posebnih proizvoda za uravnoteženje u ponude energije uravnoteženja iz standardnih proizvoda za uravnoteženje.

1.   Operatori prijenosnih sustava i nominirani operatori tržišta električne energije zajednički organiziraju upravljanje integriranim tržištem dan unaprijed i unutardnevnim tržištem u skladu s Uredbom (EU) 2015/1222. Operatori prijenosnih sustava i nominirani operatori tržišta električne energije surađuju na razini Unije ili, ako je primjerenije, na regionalnoj razini kako bi što više povećali učinkovitost i djelotvornost trgovanja električnom energijom Unije dan unaprijed i unutar jednog dana. Obvezom suradnje ne dovodi se u pitanje primjena prava tržišnog natjecanja Unije. Funkcije operatora prijenosnih sustava i nominiranih operatora tržišta električne energije koje su povezane s trgovanjem električnom energijom podliježu regulatornom nadzoru regulatornih tijela na temelju članka 59. Direktive (EU) 2019/944 i ACER-a na temelju članaka 4. i 8. Uredbe (EU) 2019/942.

2.   Tržište dan unaprijed i unutardnevno tržište:

1.   Nominirani operatori tržišta električne energije omogućuju sudionicima na tržištu da trguju energijom što je bliže moguće stvarnom vremenu, a najmanje do vremena zatvaranja unutardnevnog prekozonskog tržišta.

2.   Nominirani operatori tržišta električne energije sudionicima na tržištu pružaju priliku da trguju energijom u vremenskim intervalima koji su kratki barem kao razdoblje obračuna odstupanja i na tržištu dan unaprijed i na unutardnevnom tržištu.

3.   Nominirani operatori tržišta električne energije osiguravaju proizvode za trgovanje na tržištu dan unaprijed i unutardnevnom tržištu koji su dovoljno mali, s najmanjim veličinama ponude od 500 kW ili manje, kako bi omogućili djelotvorno sudjelovanje upravljanja potrošnjom, skladištenja energije i manjih obnovljivih izvora, među ostalim i izravno sudjelovanje kupaca.

4.   Do 1. siječnja 2021. razdoblje obračuna odstupanja je 15 minuta na svim područjima planiranja razmjene osim ako su regulatorna tijela odobrila odstupanje ili izuzeće. Odstupanja se mogu odobriti samo do 31. prosinca 2024.

Od 1. siječnja 2025. razdoblje obračuna odstupanja ne smije biti dulje od 30 minuta kada su pojedino izuzeće odobrila sva regulatorna tijela nekog sinkronog područja.

1.   U skladu s Uredbom (EU) 2016/1719 operatori prijenosnih sustava izdaju dugoročna prava prijenosa ili poduzimaju jednakovrijedne mjere kako bi omogućili sudionicima na tržištu, među ostalim vlasnicima postrojenja za proizvodnju energije koja se služe obnovljivim izvorima energije, da se zaštite od rizika u pogledu cijena u različitim zonama trgovanja osim ako se procjenom dugoročnog tržišta koju je na granicama zona trgovanja provelo nadležno regulatorno tijelo pokaže da postoji dovoljno prilika za zaštitu od rizika u dotičnim zonama trgovanja.

2.   Dugoročna prava prijenosa dodjeljuju se transparentno, utemeljeno na tržištu i bez diskriminacije na jedinstvenoj platformi za dodjelu.

3.   Uz uvjet da se poštuje pravo tržišnog natjecanja Unije, operatori tržišta slobodno razvijaju proizvode za zaštitu od rizika, uključujući dugoročne proizvode za zaštitu od rizika, kako bi sudionicima na tržištu, među ostalim vlasnicima postrojenja za proizvodnju energije koja se služe obnovljivim izvorima energije, pružili primjerene mogućnosti da se zaštite od financijskog rizika fluktuacije cijena. Države članice ne ograničuju takvu aktivnost zaštite od rizika na trgovine unutar države članice ili zone trgovanja.

1.   Nema gornjeg ni donjeg ograničenja za veleprodajnu cijenu električne energije. Ova se odredba, među ostalim, primjenjuje na podnošenje ponuda i obračun u svim vremenskim okvirima i uključuje energiju uravnoteženja i cijene odstupanja, ne dovodeći u pitanje tehnička ograničenja cijena koja se mogu primijeniti u vremenskom okviru za uravnoteženje te u vremenskom okviru dana unaprijed i unutardnevnom vremenskom okviru u skladu sa stavkom 2.

2.   Nominirani operatori tržišta električne energije mogu primjenjivati usklađena ograničenja na maksimalne i minimalne postignute cijene za vremenske okvire dan unaprijed i unutar jednog dana. Ta su ograničenja dovoljno visoka da se nepotrebno ne ograničava trgovina, usklađena su za područje zajedničkog tržišta te se njima u obzir uzima maksimalna vrijednost neisporučene energije. Nominirani operatori tržišta električne energije provode transparentan mehanizam radi pravodobne automatske prilagodbe tehničkih ograničenja trgovanja u slučaju da se očekuje dostizanje utvrđenih ograničenja. Prilagođene više razine ograničenja ostaju primjenjive dok ne budu potrebna daljnja povećanja u okviru tog mehanizma.

3.   Operatori prijenosnih sustava ne poduzimaju nikakve mjere s ciljem promjene veleprodajnih cijena.

4.   Regulatorna tijela ili, ako je država članica za tu svrhu imenovala drugo nadležno tijelo, tako određena nadležna tijela utvrđuju politike i mjere koje se primjenjuju na njihovim državnim područjima i koje bi mogle pridonijeti neizravnom ograničenju formiranja veleprodajnih cijena, uključujući ograničavanje ponuda koje se odnose na aktivaciju energije uravnoteženja, mehanizme za razvoj kapaciteta, mjere koje poduzimaju operatori prijenosnih sustava, mjere kojima se dovode u pitanje postojeći tržišni rezultati ili sprječavaju zlouporabe dominantnih položaja ili neučinkovito definiranih zona trgovanja.

5.   Ako regulatorno tijelo ili određeno nadležno tijelo utvrdi politiku ili mjeru kojom bi se moglo ograničiti formiranje veleprodajnih cijena, poduzima primjerene aktivnosti kako bi uklonilo učinak te politike ili mjere na podnošenje ponuda ili, ako to nije moguće, kako bi ublažila taj učinak. Države članice podnose izvješće Komisiji do 5. siječnja 2020. u kojem detaljno navode mjere i aktivnosti koje su poduzele ili namjeravaju poduzeti.

1.   Do 5. srpnja 2020., ako je to potrebno za utvrđivanje standarda pouzdanosti u skladu s člankom 25., regulatorna tijela ili, ako je država članica u tu svrhu imenovala drugo nadležno tijelo, tako određena nadležna tijela utvrđuju jedinstvenu procjenu vrijednosti neisporučene energije za svoje državno područje. Ta se procjena objavljuje. Regulatorna tijela ili druga određena nadležna tijela mogu utvrditi različite procjene po zonama trgovanja ako na svojem državnom području imaju nekoliko zona trgovanja. Ako se zona trgovanja sastoji od državnih područja više od jedne države članice, dotična regulatorna tijela ili druga određena nadležna tijela utvrđuju jedinstvenu procjenu vrijednosti neisporučene energije za tu zonu trgovanja. Pri utvrđivanju jedinstvene procjene vrijednosti neisporučene energije regulatorna tijela ili druga određena nadležna tijela primjenjuju metodologiju iz članka 23. stavka 6.

2.   Regulatorna tijela i određena nacionalna tijela ažuriraju svoju procjenu vrijednosti neisporučene energije najmanje svakih pet godina ili ranije ako se primijeti znatna promjena.

1.   Dispečiranje postrojenja za proizvodnju električne energije i upravljanje potrošnjom ne smije biti diskriminirajuće, mora biti transparentno i, osim ako je drugačije predviđeno u stavcima od 2. do 6., mora biti utemeljeno na tržištu.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 107., 108. i 109. UFEU-a, države članice osiguravaju da pri dispečiranju proizvodnih postrojenja električne energije operatori sustava daju prioritet postrojenjima za proizvodnju koja se služe obnovljivim izvorima energije u mjeri u kojoj to omogućuje sigurno funkcioniranje nacionalnog elektroenergetskog sustava, na temelju transparentnih i nediskriminirajućih kriterija i ako su takva postrojenja za proizvodnju energije:

3.   Država članica može odlučiti da ne primijeni prioritetno dispečiranje na postrojenja za proizvodnju električne energije kako su navedena u stavku 2. točki (a) s početkom rada najmanje šest mjeseci nakon te odluke ili da primijeni niži minimalni kapacitet od onog utvrđenog u stavku 2. točki (a), pod uvjetima da:

U svakom odstupanju izbjegavaju se retroaktivne izmjene koje utječu na proizvodna postrojenja koja već imaju koristi od prioritetnog dispečiranja, neovisno o eventualnom sporazumu na dobrovoljnoj osnovi između države članice i proizvodnog postrojenja.

Ne dovodeći u pitanje članke 107., 108. i 109. UFEU-a, države članice mogu pružiti poticaje postrojenjima koja ispunjavaju uvjete za prioritetno dispečiranje da dobrovoljno odustanu od prioritetnog dispečiranja.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 107., 108. i 109. UFEU-a, države članice mogu predvidjeti prioritetno dispečiranje električne energije proizvedene u postrojenjima za proizvodnju električne energije koja se koriste visokoučinkovitom kogeneracijom s instaliranim kapacitetom električne energije manjim od 400 kW.

5.   Za postrojenja za proizvodnju električne energije stavljena u pogon od 1. siječnja 2026. stavak 2. točka (a) primjenjuje se samo na postrojenja za proizvodnju električne energije koja se služe obnovljivim izvorima energije i imaju instalirani kapacitet električne energije manji od 200 kW.

6.   Ne dovodeći u pitanje ugovore sklopljene prije 4. srpnja 2019., postrojenja za proizvodnju električne energije koja se služe obnovljivim izvorima energije ili visokoučinkovitom kogeneracijom koja su stavljena u pogon prije 4. srpnja 2019. te su, nakon stavljanja u pogon, bilo predmetom prioritetnog dispečiranja u skladu s člankom 15. stavkom 5. Direktive 2012/27/EU ili člankom 16. stavkom 2. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20) i dalje imaju koristi od prioritetnog dispečiranja. Prioritetno se dispečiranje na takva postrojenja za proizvodnju električne energije ne primjenjuje od datuma na koji se postrojenje za proizvodnju električne energije znatno izmijeni, za što se smatra da se dogodilo barem kada je potreban novi ugovor o priključenju ili se poveća kapacitet proizvodnje postrojenja za proizvodnju električne energije.

7.   Prioritetnim se dispečiranjem ne ugrožava sigurno funkcioniranje elektroenergetskog sustava, ono se ne upotrebljava kao opravdanje za ograničavanje kapaciteta između zona u većoj mjeri od one koja je predviđena u članku 16. te se temelji na transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima.

1.   Redispečiranje proizvodnje i redispečiranje upravljanja potrošnjom temelji se na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima. Otvoreno je svim tehnologijama proizvodnje, svim oblicima skladištenja energije i upravljanja potrošnjom, uključujući one smještene u drugim državama članicama osim ako je to tehnički neizvedivo.

2.   Resursi koji su redispečirani biraju se među postrojenjima za proizvodnju energije, postrojenjima za skladištenje energije ili postrojenjima za upravljanje potrošnjom koristeći se mehanizmima utemeljenima na tržištu te se za njih pružaju financijske naknade. Ponudama energije uravnoteženja koje se upotrebljavaju za redispečiranje ne utvrđuju se cijene energije uravnoteženja.

3.   Redispečiranje proizvodnje, redispečiranje skladištenja energije i redispečiranje upravljanja potrošnjom koje nije utemeljeno na tržištu smije se upotrebljavati samo ako:

4.   Operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava najmanje jednom godišnje podnose izvješće nadležnom regulatornom tijelu o:

Regulatorno tijelo podnosi izvješće ACER-u i objavljuje sažetak podataka iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c), prema potrebi zajedno s preporukama za poboljšanja.

5.   Uz poštovanje zahtjeva koji se odnose na održavanje pouzdanosti i sigurnosti mreže, na temelju transparentnih i nediskriminirajućih kriterija koje su odredila regulatorna tijela, operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava:

6.   Ako se upotrebljava redispečiranje prema dolje koje nije utemeljeno na tržištu, primjenjuju se sljedeća načela:

7.   Ako se koristi redispečiranje koje nije utemeljeno na tržištu, operator sustava koji zahtijeva redispečiranje podliježe plaćanju financijske naknade operatoru postrojenja za proizvodnju, postrojenja za skladištenje energije ili postrojenja za upravljanje potrošnjom koje je redispečirano, osim u slučaju proizvođača koji su prihvatili ugovor o priključenju prema kojem nema jamstva pouzdane isporuke energije. Takva financijska naknada jednaka je barem višem od sljedećih elemenata ili njihovoj kombinaciji ako bi primjena samo višeg među njima dovela do neopravdano niske ili neopravdano visoke naknade:

1.   Države članice poduzimaju sve prikladne mjere za rješavanje zagušenjâ. Granice zona trgovanja temelje se na dugoročnim strukturnim zagušenjima u prijenosnoj mreži. Zone trgovanja ne smiju sadržavati takva strukturna zagušenja osim ako ona nemaju nikakav učinak na susjedne zone trgovanja ili ako se, kao privremeno izuzeće, njihov učinak na susjedne zone trgovanja ne ublaži upotrebom korektivnih djelovanja i ako ta strukturna zagušenja ne dovode do smanjenja kapaciteta prekozonske trgovine u skladu sa zahtjevima iz članka 16. Zone trgovanja u Uniji konfiguriraju se tako da se što je moguće više poveća gospodarska učinkovitost i što je moguće više povećaju mogućnosti prekozonske trgovine u skladu s člankom 16., istodobno održavajući sigurnosti opskrbe.

2.   Svake tri godine, ENTSO za električnu energiju izvješćuje o strukturnim zagušenjima i drugim velikim fizičkim zagušenjima između i unutar zona trgovanja, između ostalog o lokaciji i učestalosti takvih zagušenja u skladu sa smjernicom za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima donesenom na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009. To izvješće sadržava ocjenu o tome je li kapacitet prekozonske trgovine dosegnuo linearnu putanju na temelju članak 15. ili minimalni kapacitet na temelju članka 16. ove Uredbe.

3.   Kako bi se osigurala optimalna konfiguracija zone trgovanja provodi se preispitivanje zone trgovanja. Tim preispitivanjem utvrđuju se sva strukturna zagušenja te ono uključuje analizu različitih konfiguracija zona trgovanja na koordinirani način uz sudjelovanje dionika na koje to utječe iz svih relevantnih država članica, u skladu sa smjernicom za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima donesenom na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009. Aktualne zone trgovanja ocjenjuju se s obzirom na njihovu mogućnost stvaranja pouzdanog tržišnog okružja, što uključuje fleksibilnu proizvodnju i kapacitet opterećenja, i što je od ključne važnosti za izbjegavanje uskih grla u mrežama, uravnoteženje ponude i potražnje električne energije te osiguravanje dugoročne sigurnosti ulaganja u infrastrukturu mreže.

4.   Za potrebe ovog članka i članka 15. ove Uredbe relevantne države članice, operatori prijenosnih sustava ili regulatorna tijela jesu one države članice, oni operatori prijenosnih sustava i ona regulatorna tijela koji sudjeluju u preispitivanju konfiguracije zone trgovanja, kao i oni koji se nalaze u istoj regiji za izračun kapaciteta u skladu sa smjernicom za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima donesenom na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

5.   Do 5. listopada 2019. svi relevantni operatori prijenosnih sustava podnose na odobrenje relevantnim regulatornim tijelima prijedlog metodologije i pretpostavki koji trebaju biti korišteni u postupku preispitivanja zone trgovanja i za alternativne konfiguracije zone trgovanja koje treba razmotriti. Relevantna regulatorna tijela donose jednoglasnu odluku o prijedlogu u roku od tri mjeseca od podnošenja prijedloga. Ako u tom roku regulatorna tijela nisu u mogućnosti postići jednoglasnu odluku o prijedlogu, ACER u roku od dodatna tri mjeseca odlučuje o metodologiji i pretpostavkama, kao i o alternativnim konfiguracijama zone trgovanja koje treba razmotriti. Metodologija se temelji na strukturnim zagušenjima čije se uklanjanje ne očekuje u naredne tri godine, pri čemu se na odgovarajući način uzima u obzir stvarni napredak projekata za razvoj infrastrukture čija se realizacija očekuje u roku od sljedeće tri godine.

6.   Na temelju metodologije i pretpostavki koje su odobrene u skladu sa stavkom 4., operatori prijenosnih sustava koji sudjeluju u preispitivanju zone trgovanja relevantnim državama članicama ili njihovim imenovanim nadležnim tijelima podnose zajednički prijedlog izmjene ili zadržavanja konfiguracije zone trgovanja najkasnije 12 mjeseci nakon odobrenja metodologije i pretpostavki u skladu sa stavkom 4. Druge države članice, ugovorne stranke Energetske zajednice ili ostale treće zemlje koje dijele isto sinkrono područje s bilo kojom relevantnom državom članicom mogu podnijeti primjedbe.

7.   Ako je u izvješću u skladu sa stavkom 2. ovog članka utvrđeno strukturno zagušenje ili su prilikom preispitivanja zone trgovanja u skladu s ovim člankom jedan ili više operatora prijenosnih sustava u svojim područjima kontrole utvrdili strukturno zagušenje u izvješću koje je odobrilo nadležno regulatorno tijelo, država članica s utvrđenim strukturnim zagušenjem, u suradnji sa svojim operatorima prijenosnih sustava, u roku od šest mjeseci od primitka izvješća donosi odluku o utvrđivanju nacionalnih ili multinacionalnih akcijskih planova u skladu s člankom 15. ili odluku o preispitivanju i izmjeni svoje konfiguracije zone trgovanja. O tim se odlukama odmah obavješćuju Komisija i ACER.

8.   U slučaju onih država članica koje su se odlučile izmijeniti konfiguraciju zone trgovanja u skladu sa stavkom 7., relevantne države članice o tome donose jednoglasnu odluku u roku od šest mjeseci od slanja obavijesti iz stavka 7. Druge države članice mogu dostaviti primjedbe relevantnim državama članicama koje bi pri donošenju odluke trebale uzeti u obzir te primjedbe. Odluka mora biti obrazložena te se o njoj moraju obavijestiti Komisija i ACER. Ako relevantne države članice ne uspiju donijeti jednoglasnu odluku u roku od navedenih šest mjeseci, odmah o tome obavješćuju Komisiju. Nakon savjetovanja s ACER-om Komisija, kao mjeru zadnjeg izbora, donosi odluku o izmjeni ili zadržavanju konfiguracije zone trgovanja u tim državama članicama i među njima u roku od šest mjeseci nakon primitka takve obavijesti.

9.   Države članice i Komisija savjetuju se s relevantnim dionicima prije donošenja odluke u skladu s ovim člankom.

10.   U svim odlukama donesenima u skladu s ovim člankom navodi se datum provedbe promjene. Taj datum provedbe odražava ravnotežu između potrebe za brzinom postupanja i praktičnih aspekata, uključujući dugoročnu trgovinu električnom energijom. U okviru odluke mogu se odrediti odgovarajući prijelazni dogovori.

11.   Kada su daljnja preispitivanja zone trgovanja pokrenuta na temelju smjernice za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima donesenom na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009, primjenjuje se ovaj članak.

1.   Nakon donošenja odluke na temelju članka 14. stavka 7., država članica s utvrđenim strukturnim zagušenjem izrađuje akcijski plan u suradnji sa svojim regulatornim tijelom. Taj akcijski plan sadržava konkretan raspored za donošenje mjera za smanjenje strukturnih zagušenja utvrđenih u roku od četiri godine od donošenja te odluke na temelju članka 14. stavka 7.

2.   Neovisno o konkretnom napretku akcijskog plana države članice osiguravaju da se, ne dovodeći u pitanje odstupanja odobrena u skladu s člankom 16. stavkom 9. ili otklone iz članka 16. stavka 3., prekozonski trgovinski kapacitet povećava svake godine do postizanja minimalnog kapaciteta predviđenog u članku 16. stavku 8. Taj minimalni kapacitet mora se postići do 31. prosinca 2025.

Ta se godišnja povećanja postižu s pomoću linearne putanje. Početna točka te putanje je ili kapacitet dodijeljen na granici ili na nekom kritičnom elementu mreže u godini prije donošenja akcijskog plana ili prosjek kapaciteta tijekom tri zadnje godine prije donošenja akcijskog plana, ovisno o tome koji je iznos viši. Države članice osiguravaju da je tijekom provedbe njihovih akcijskih planova kapacitet koji je dostupan za prekozonsku trgovinu u skladu s člankom 16. stavkom 8. barem jednak vrijednostima linearne putanje, među ostalim uporabom korektivnih mjera u regiji za izračun kapaciteta.

3.   Troškove korektivnih mjera nužnih za ostvarivanje linearne putanje iz stavka 2. ili za osiguravanje dostupnosti prekozonskog kapaciteta na granicama ili na kritičnim elementima mreže na koje se odnosi akcijski plan snosi država članica ili države članice koje provode akcijski plan.

4.   Svake godine, tijekom provedbe akcijskog plana te u roku od šest mjeseci nakon njegova isteka, relevantni operatori prijenosnih sustava ocjenjuju, za prethodnih 12 mjeseci, je li dostupni prekogranični kapacitet dosegnuo linearnu putanju ili su, počevši od 1. siječnja 2026., ostvareni minimalni kapaciteti predviđeni u članku 16. stavku 8. Oni podnose ACER-u i relevantnim regulatornim tijelima svoje izvješće o procjeni. Prije sastavljanja izvješća svaki operator prijenosnog sustava podnosi svoj doprinos za izvješće, uključujući sve relevantne podatke, na odobrenje svojem regulatornom tijelu.

5.   Za one države članice za koje se u procjenama iz stavka 4. pokaže da operator prijenosnog sustava nije usklađen s linearnom putanjom, relevantne države članice u roku od šest mjeseci od primitka izvješća o procjeni iz stavka 4. donose jednoglasnu odluku o tome hoće li izmijeniti ili zadržati konfiguraciju zone trgovanja u tim državama članicama i među njima. U svojoj odluci relevantne države članice trebale bi uzeti u obzir sve primjedbe koje su podnijele druge države članice. Odluka relevantnih država članica mora biti obrazložena te se o njoj moraju obavijestiti Komisija i ACER.

Ako relevantne države članice ne uspiju donijeti jednoglasnu odluku u utvrđenom roku, odmah o tome obavješćuju Komisiju. U roku od šest mjeseci nakon primitka takve obavijesti Komisija donosi, kao mjeru zadnjeg izbora i nakon savjetovanja s ACER-om i relevantnim dionicima, odluku o tome hoće li izmijeniti ili zadržati konfiguracije zone trgovanja u tim državama članicama i među njima.

6.   Šest mjeseci prije isteka akcijskog plana država članice s utvrđenim strukturnim zagušenjem odlučuje hoće li nastojati riješiti preostalo zagušenje izmjenom svoje zone trgovanja ili će preostalo unutarnje zagušenje nastojati riješiti korektivnim mjerama za koje ona snosi troškove.

7.   Ako u roku od šest mjeseci od utvrđivanja strukturnog zagušenja u skladu s člankom 14. stavkom 7. nije utvrđen akcijski plan, relevantni operatori prijenosnih sustava u roku od 12 mjeseci nakon utvrđivanja takvog strukturnog zagušenja procjenjuju je li dostupni prekozonski kapacitet dosegnuo minimalne kapacitete predviđene u članku 16. stavku 8. tijekom prethodnih 12 mjeseci te podnose izvješće o procjeni relevantnim regulatornim tijelima i ACER-u.

Prije sastavljanja izvješća svaki operator prijenosnog sustava šalje svoj doprinos za izvješće, uključujući sve relevantne podatke, na odobrenje svojem nacionalnom tijelu. Kada procjena pokaže da operator prijenosnog sustava nije usklađen s minimalnim kapacitetom, primjenjuje se postupak donošenja odluke utvrđen u stavku 5. ovog članka.

1.   Pri rješavanju problema zagušenja mreže koriste se nediskriminirajuća rješenja utemeljena na tržištu koja daju učinkovite ekonomske signale uključenim sudionicima na tržištu i operatorima prijenosnih sustava. Problemi zagušenja mreže rješavaju se uporabom netransakcijskih metoda, odnosno metoda koje ne uključuju odabir između ugovora pojedinačnih sudionika na tržištu. Pri poduzimanju operativnih mjera kako bi osigurao održavanje normalnog stanja svojeg prijenosnog sustava operator prijenosnog sustava uzima u obzir učinak tih mjera na susjedna regulacijska područja i koordinira takve mjere s drugim operatorima prijenosnih sustava na koje to utječe, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2015/1222.

2.   Postupci za ograničavanje transakcija koriste se samo u izvanrednim situacijama, posebice onda kada operator prijenosnog sustava mora ekspeditivno djelovati, a redispečiranje ili kompenzacija nisu mogući. Svaki takav postupak primjenjuje se bez diskriminacije. Osim u slučajevima više sile, sudionicima na tržištu kojima je dodijeljen kapacitet kompenzira se svako takvo ograničavanje.

3.   Regionalni koordinacijski centri provode koordinirani izračun kapaciteta u skladu sa stavcima 4. i 8. ovog članka, kako je predviđeno u članku 37. stavku 1. točki (a) i u članku 42. stavku 1.

Regionalni koordinacijski centri izračunavaju prekozonske kapacitete poštujući granične vrijednosti pogonskih veličina i koristeći se podacima operatora prijenosnih sustava, uključujući podatke o tehničkoj dostupnosti korektivnih mjera, osim onih o smanjenju opterećenja. Ako regionalni koordinacijski centri zaključe da navedene dostupne korektivne mjere u regiji za izračun kapaciteta ili među regijama za izračun kapaciteta nisu dostatne za postizanje linearne putanje na temelju članka 15. stavka 2. ili minimalnih kapaciteta predviđenih u stavku 8. ovog članka, uz istodobno poštovanje graničnih vrijednosti pogonskih veličina, ona mogu, kao mjeru zadnjeg izbora, odrediti koordinirane mjere za adekvatno smanjenje prekozonskih kapaciteta. Operatori prijenosnih sustava mogu odstupiti od koordiniranih mjera u pogledu koordiniranog izračuna kapaciteta i koordinirane analize sigurnosti samo u skladu s člankom 42. stavkom 2.

U roku od tri mjeseca nakon puštanja u rad regionalnih koordinacijskih centara na temelju članka 35. stavka 2. i svaka tri mjeseca nakon toga regionalni koordinacijski centri podnose izvješće relevantnim regulatornim tijelima i ACER-u o svakom smanjenju kapaciteta ili otklonu od koordiniranih mjera na temelju drugog podstavka te procjenjuje te slučajeve i, ako je to potrebno, daju preporuke o tome kako u budućnosti izbjeći takve otklone. Ako ACER zaključi da preduvjeti za otklon na temelju ovog stavka nisu ispunjeni ili su strukturne naravi, ACER dostavlja mišljenje relevantnim regulatornim tijelima i Komisiji. Nadležna regulatorna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere protiv operatora prijenosnih sustava ili regionalnih koordinacijskih centara u skladu s člankom 59. ili člankom 62. Direktive (EU) 2019/944 ako nisu bili ispunjeni preduvjeti za otklon u skladu s ovim stavkom.

Otkloni strukturne naravi rješavaju se u okviru akcijskog plana iz članka 14. stavka 7. ili u ažuriranju postojećeg akcijskog plana.

4.   Najveća razina kapaciteta interkonekcija i prijenosnih mreža na koju utječe prekogranični kapacitet stavlja se na raspolaganje sudionicima na tržištu, u skladu sa sigurnosnim standardima sigurnog rada mreže. Trgovanje u suprotnom smjeru i redispečiranje, uključujući prekogranično redispečiranje, upotrebljavaju se radi najvećeg mogućeg povećanja raspoloživih kapaciteta za postizanje minimalnog kapaciteta u skladu sa stavkom 8. Koordinirani i nediskriminirajući postupak za prekogranične korektivne mjere primjenjuje se kako bi se omogućilo takvo povećavanje, nakon provedbe metodologije dijeljenja troškova redispečiranja i trgovanja u suprotnom smjeru.

5.   Kapacitet se dodjeljuje na eksplicitnim dražbama kapaciteta ili na implicitnim dražbama koje uključuju i kapacitet i energiju. Obje metode mogu zajedno postojati na istoj interkonekciji. Za unutardnevnu trgovinu upotrebljava se kontinuirano trgovanje, koje se može dopuniti dražbama.

6.   U slučaju zagušenja izabiru se valjane ponude, bilo implicitne ili eksplicitne, s najvišom vrijednosti za kapacitet mreže, kojima se u određenom vremenskom okviru nudi najviša vrijednost za oskudan prijenosni kapacitet. Osim u slučaju novih interkonekcijskih vodova koji se koriste izuzećem u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1228/2003, člankom 17. Uredbe (EZ) br. 714/2009 ili člankom 63. ove Uredbe, u metodama dodjele kapaciteta je zabranjeno je utvrđivanje rezervnih cijena.

7.   Kapacitetom je moguće slobodno sekundarno trgovati pod uvjetom da je operator prijenosnog sustava pravodobno unaprijed obaviješten. Kada operator prijenosnog sustava odbije sekundarnu trgovinu (transakciju), on to jasno i transparentno priopćuje i objašnjava svim sudionicima na tržištu te o tome obavješćuje regulatorno tijelo.

8.   Operatori prijenosnih sustava ne smiju ograničavati količinu kapaciteta interkonekcije koju treba staviti na raspolaganje sudionicima na tržištu kao sredstvo za rješavanje zagušenja unutar njihove vlastite zone trgovanja ili kao sredstvo upravljanja tokovima koji su rezultat transakcija unutar zona trgovanja. Ne dovodeći u pitanje primjenu odstupanja u skladu sa stavcima 3. i 9. ovog članka i primjenu članka 15. stavka 2., smatra se da se ovaj stavak poštuje ako su postignute sljedeće minimalne razine raspoloživog kapaciteta za prekozonsku trgovinu:

Ukupni iznos od 30 % može se upotrijebiti za granice pouzdanosti, tokove petlje i unutarnje tokove na svakom kritičnom elementu mreže.

9.   Na zahtjev operatora prijenosnih sustava regije za izračun kapaciteta relevantna regulatorna tijela mogu odobriti odstupanje od stavka 8. iz predvidivih razloga ako je to potrebno za održavanje pogonske sigurnosti. Takvo odstupanje, koje se ne odnosi na ograničavanje prethodno dodijeljenih kapaciteta na temelju stavka 2., odobrava se svaki put na godinu dana ili na najviše dvije godine ako se razina odstupanja znatno smanji nakon prve godine. Opseg takvih odstupanja strogo je ograničen na ono što je nužno za pogonsku sigurnost te se njima izbjegava diskriminacija između unutarnjih i prekozonskih razmjena.

Prije odobravanja odstupanja relevantno regulatorno tijelo savjetuje se s regulatornim tijelima drugih država članica koje čine dio regije za izračun kapaciteta na koju to utječe. Ako se regulatorno tijelo ne slaže s predloženim odstupanjem, ACER odlučuje o njegovu odobravanju na temelju članka 6. stavka 10. točke (a) Uredbe (EU) 2019/942. Obrazloženje i razlozi za odstupanje objavljuju se.

Ako se odstupanje odobri, relevantni operatori prijenosnih sustava razvijaju i objavljuju metodologiju i projekte koji pružaju dugoročno rješenje za pitanje koje se odstupanjem nastoji riješiti. Odstupanje istječe kada istekne rok za odstupanje ili kada se primijeni rješenje, ovisno o tome što nastupi ranije.

10.   Sudionici na tržištu pravodobno unaprijed obavješćuju operatore prijenosnih sustava prije relevantnog razdoblja rada namjeravaju li koristiti dodijeljeni kapacitet. Svaki dodijeljeni kapacitet koji se neće upotrijebiti ponovno se vraća na tržište, na otvoren i transparentan način i bez diskriminacije.

11.   Operatori prijenosnih sustava, koliko je to tehnički moguće, udružuju sve zahtjeve za kapacitet protoka električne energije u suprotnom smjeru preko zagušenog interkonekcijskog voda kako bi iskoristili taj vod do njegova najvećeg kapaciteta. Vodeći u potpunosti računa o sigurnosti mreže, transakcije koje olakšavaju zagušenje nikada se ne odbijaju.

12.   Financijske posljedice neispunjavanja obveza povezanih s dodjelom kapaciteta snose operatori prijenosnih sustava ili nominirani operatori tržišta električne energije koji su odgovorni za takvo neispunjavanje. Kada se sudionici na tržištu ne koriste kapacitetom kojim su se obvezali koristiti ili, u slučaju eksplicitne dražbe kapaciteta, ne trguju kapacitetom na sekundarnoj osnovi ili pravodobno ne vrate kapacitet, takvi sudionici na tržištu gube prava na taj kapacitet i plaćaju naknadu koja odražava troškove. Sve naknade koje odražavaju troškove za nekorištenje kapaciteta moraju biti opravdane i proporcionalne. Ako operator prijenosnog sustava ne ispuni svoju obvezu osiguravanja čvrstog kapaciteta prijenosa, dužan je sudioniku na tržištu nadoknaditi gubitak prava na kapacitet. Neizravni se gubici pritom ne uzimaju u obzir. Ključni koncepti i metode utvrđivanja odgovornosti koje nastaju radi neispunjavanja obveza utvrđuju se unaprijed s obzirom na financijske posljedice i podliježu preispitivanju od strane relevantnog regulatornog tijela.

13.   Pri raspodjeli troškova korektivnih mjera među operatorima prijenosnih sustava, regulatorna tijela analiziraju u kojoj mjeri tokovi koji su rezultat transakcija unutar zona trgovanja doprinose zagušenju između dviju promatranih zona trgovanja te na temelju doprinosa zagušenju raspodjeljuju troškove operatorima prijenosnih sustava zona trgovanja koji su odgovorni za stvaranje takvih tokova, izuzev troškova koji nastaju zbog tokova koji su rezultat transakcija unutar zona trgovanja koje su ispod razine koju bi se moglo očekivati bez strukturnog zagušenja u zoni trgovanja.

Tu razinu zajednički analiziraju i utvrđuju svi operatori prijenosnih sustava regije za izračun kapaciteta za svaku pojedinačnu granicu zone trgovanja i ona podliježe odobrenju svih regulatornih tijela regije za izračun kapaciteta.

1.   Operatori prijenosnih sustava ponovno izračunavaju dostupni prekozonski kapacitet barem nakon vremena zatvaranja tržišta dan unaprijed i nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona. Operatori prijenosnih sustava dodjeljuju dostupni prekozonski kapacitet plus svaki preostali prekozonski kapacitet koji nije prethodno dodijeljen i svaki prekozonski kapacitet koji su oslobodili nositelji prava na fizički prijenos iz prethodnih dodjela u narednom postupku dodjele prekozonskog kapaciteta.

2.   Operatori prijenosnih sustava predlažu primjerenu strukturu za dodjelu prekozonskog kapaciteta po vremenskim okvirima, uključujući za dan unaprijed, unutardnevni vremenski okvir i vremenski okvir za uravnoteženje. Ta struktura dodjele podliježe ispitivanju od strane relevantnih regulatornih tijela. Pri sastavljanju svojeg prijedloga operatori prijenosnih sustava uzimaju u obzir:

3.   Ako je prekozonski kapacitet dostupan nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona, operatori prijenosnih sustava upotrebljavaju prekozonski kapacitet za razmjenu energije uravnoteženja ili za upravljanje postupkom netiranja odstupanja.

4.   Ako je prekozonski kapacitet dodijeljen za razmjenu rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava ili dijeljenje rezervi na temelju članka 6. stavka 8. ove Uredbe operatori prijenosnih sustava upotrebljavaju metodologije razrađene u mrežnim pravilima i smjernicama o uravnoteženju donesenih na temelju članka 6. stavka 11. Uredbe (EZ) br 714/2009.

5.   Operatori prijenosnih sustava ne povećavaju granicu pouzdanosti izračunanu na temelju Uredbe (EU) 2015/1222 zbog razmjene rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje ili dijeljenja rezervi.

1.   Naknade koje naplaćuju operatori mreže za pristup mrežama, uključujući naknade za priključenje na mrežu, naknade za korištenje mreže i, ako je primjenjivo, naknade za povezana jačanja mreže, moraju biti transparentne, odražavati troškove, uzimati u obzir potrebu za sigurnošću mreže te fleksibilnošću i odražavati stvarne dotadašnje troškove u mjeri u kojoj se podudaraju s troškovima učinkovitog i strukturno usporedivog operatora mreže i primjenjivati se na nediskriminirajući način. Te naknade ne smiju obuhvaćati nepovezane troškove kojima se podržavaju nepovezani politički ciljevi.

Ne dovodeći u pitanje članak 15. stavke 1. i 6. Direktive 2012/27/EU i kriterije iz Priloga XI. toj direktivi, metodom primijenjenom za određivanje naknada za mrežu mora se neutralno cjenovnim signalima upućenima kupcima i proizvođačima poduprijeti cjelokupna dugoročna učinkovitost sustava te se ona posebice mora primjenjivati na način kojim se proizvodnja priključena na distribucijskoj razini niti pozitivno niti negativno ne diskriminira u odnosu na proizvodnju priključenu na prijenosnoj razini. Naknadama za mrežu ne smije se diskriminirati, bilo pozitivno bilo negativno, skladištenje ili agregacija energije i ne smije se odvraćati od vlastite proizvodnje, vlastite potrošnje energije ili sudjelovanja u upravljanju potražnjom. Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, te naknade ne smiju ovisiti o udaljenosti.

2.   Tarifne metodologije odražavaju fiksne troškove operatora prijenosnih i distribucijskih sustava te operatorima prijenosnih i distribucijskih sustava pružaju odgovarajuće kratkoročne i dugoročne poticaje, kako bi se povećala učinkovitost, uključujući energetsku učinkovitost, poticala integracija tržišta, sigurnost opskrbe i podupirala učinkovita ulaganja, podupirale povezane aktivnosti istraživanja i olakšale inovacije u interesu kupaca u područjima kao što su digitalizacija, usluge fleksibilnosti i interkonekcije.

3.   Prema potrebi, razinom tarifa koje se primjenjuju na proizvođače ili krajnje kupce, ili i na jedne i na druge, osiguravaju se lokacijski signali na razini Unije i uzimaju u obzir količina gubitaka u mreži i prouzročeno zagušenje te troškovi ulaganja za infrastrukturu.

4.   Pri određivanju naknada za pristup mreži u obzir se uzima sljedeće:

5.   Određivanjem naknada za pristup mreži na temelju ovog članka ne dovode se u pitanje naknade koje proizlaze iz upravljanja zagušenjem iz članka 16.

6.   Ne postoji posebna naknada za mrežu na individualne transakcije za prekozonsku trgovinu električnom energijom.

7.   Tarife za distribuciju odražavaju troškove uzimajući u obzir uporabu distribucijske mreže od strane korisnika sustava, između ostalog aktivnih kupaca. Tarife za distribuciju mogu sadržavati elemente kapaciteta priključenja na mrežu te se mogu diferencirati na temelju potrošnje korisnika sustava ili profila proizvodnje. Ako su države članice provele postavljanje sustava za pametno mjerenje, regulatorna tijela uzimaju u obzir vremenski diferencirane mrežne tarife pri određivanju ili odobravanju tarifa za prijenos i tarifa za distribuciju ili svojih metodologija u skladu s člankom 59. Direktive (EU) 2019/ 944 te se, prema potrebi, mogu uvesti vremenski diferencirane mrežne tarife tako da odražavaju uporabu mreže, na transparentan, troškovno učinkovit i predvidljiv način za krajnjeg kupca.

8.   Tarifnim metodologijama za distribuciju pružaju se poticaji za operatore distribucijskih sustava za troškovno najučinkovitiji rad i razvoj njihovih mreža, uključujući i nabavom usluga. U tu svrhu regulatorna tijela sve relevantne troškove prepoznaju, uključuju te troškove u tarife za distribuciju te mogu uvesti ciljeve performansi kako bi pružili poticaje za operatore distribucijskih sustava da podignu učinkovitost u svojim mrežama, uključujući kroz energetsku učinkovitost, fleksibilnost i razvoj pametnih mreža i sustava za pametno mjerenje.

9.   Do 5. listopada 2019. radi ublažavanja rizika od rascjepkanosti tržišta ACER dostavlja izvješće o najboljoj praksi u području tarifnih metodologija za prijenos i distribuciju, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti. U izvješću o najboljoj praksi govori se barem o:

ACER izvješće o najboljoj praksi ažurira najmanje jedanput svake dvije godine.

10.   Regulatorna tijela propisno razmatraju izvješće o najboljoj praksi pri određivanju ili odobravanju tarifa za prijenos i tarifa za distribuciju ili svojih metodologija u skladu s člankom 59. Direktive (EU) 2019/944.

1.   Postupci upravljanja zagušenjem povezani s unaprijed određenim vremenskim okvirom mogu ostvarivati prihode samo u slučaju zagušenja do kojeg dolazi u tom vremenskom okviru, osim u slučaju novih interkonekcijskih vodova koji se koriste izuzećem u skladu s člankom 63. ove Uredbe, člankom 17. Uredbe (EZ) br. 714/2009 ili člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1228/2003. Postupak raspodjele tih prihoda podliježe preispitivanju od strane regulatornih tijela i ne smije remetiti proces dodjele u korist bilo koje stranke koja je zatražila kapacitet ili energiju niti smije imati destimulirajući utjecaj na smanjenje zagušenja.

2.   Sljedeći ciljevi imaju prioritet s obzirom na dodjelu bilo kojih prihoda koji proizlaze iz dodjele prekozonskog kapaciteta:

3.   Ako su prioritetni ciljevi navedeni u stavku 2. ispunjeni na primjeren način, prihodi se mogu koristiti kao prihod koji nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir pri odobravanju metodologije za izračunavanje mrežnih tarifa ili određivanje mrežnih tarifa, ili oboje. Preostali se prihodi stavljaju na poseban interni račun, sve dok ih ne bude moguće upotrijebiti u svrhe navedene u stavku 2.

4.   Uporaba prihoda u skladu sa stavkom 2. točkama (a) ili (b) podliježe metodologiji koju predlažu operatori prijenosnih sustava nakon savjetovanja s nacionalnim regulatornim tijelima i relevantnim dionicima i nakon što je odobri ACER. Operatori prijenosnih sustava podnose prijedlog metodologije ACER-u do 5. srpnja 2020., a ACER o predloženoj metodologiji donosi odluku u roku od šest mjeseci nakon primitka prijedloga metodologije.

ACER može od operatora prijenosnih sustava zatražiti da izmijene ili ažuriraju metodologiju iz prvog podstavka. ACER odlučuje o izmijenjenoj ili ažuriranoj metodologije najkasnije šest mjeseci nakon njezina podnošenja.

Metodologijom se detaljno utvrđuju barem uvjeti pod kojima se prihodi mogu upotrebljavati za svrhe iz stavka 2., uvjeti pod kojima se, i na koje razdoblje, ti prihodi mogu staviti na odvojeni interni račun za buduću uporabu u te svrhe, te koliko dugo ti prihodi mogu ostati na takvom internom računu.

5.   Operatori prijenosnih sustava unaprijed jasno utvrđuju na koji će se način upotrebljavati prihod od zagušenja te izvješćuju regulatorna tijela o stvarnoj uporabi tog prihoda. Najkasnije do 1. ožujka svake godine regulatorna tijela informiraju ACER i objavljuju izvješće u kojem se navode:

Kada je dio prihoda od zagušenja upotrijebljen pri izračunu mrežnih tarifa, u izvješću se prema potrebi navodi način na koji su operatori prijenosnih sustava ispunili prioritetne ciljeve utvrđene u članku 2.

1.   Države članice nadziru adekvatnost resursa unutar svojeg državnog područja na temelju europske procjene adekvatnosti resursa iz članka 23. U svrhu dopunjavanja europske procjene adekvatnosti resursa države članice također mogu provesti nacionalne provjere adekvatnosti resursa u skladu s člankom 24.

2.   Ako se europskom procjenom adekvatnosti resursa iz članak 23. ili nacionalnom procjenom adekvatnosti resursa iz članka 24. utvrdi zabrinutost u pogledu adekvatnosti resursa, zainteresirane države članice utvrđuju sve regulatorne poremećaje ili tržišne nedostatke koji su prouzročili nastajanje zabrinutosti ili mu pridonijeli.

3.   Države članice s utvrđenim zabrinutostima u pogledu adekvatnosti resursa izrađuju i objavljuju plan provedbe, kao dio postupka državnih potpora, s vremenskim rasporedom za donošenje mjera kojima se uklanjaju svi utvrđeni regulatorni ili tržišni nedostaci. Pri uklanjanju zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa države članice uzimaju u obzir načela utvrđena u članku 3. i razmatraju sljedeće:

4.   Dotične države članice podnose Komisiji plan provedbe na preispitivanje.

5.   U roku od četiri mjeseca od primitka plana provedbe Komisija donosi mišljenje o tome jesu li mjere dovoljne za uklanjanje regulatornih poremećaja ili tržišnih nedostataka utvrđenih u skladu sa stavkom 2. te države članice može pozvati da sukladno s time izmijene plan provedbe.

6.   Dotične države članice prate primjenu plana provedbe i objavljuje rezultate praćenja u godišnjem izvješću koje podnose Komisiji.

7.   Komisija donosi mišljenje o tome jesu li provedbeni planovi u dovoljnoj mjeri provedeni te jesu li zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa uklonjene.

8.   I nakon što se riješi pitanje utvrđene zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa, države članice nastavljaju primjenjivati plan provedbe.

1.   Kako bi se uklonile preostale zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa, države članice mogu, kao zadnji izbor, uz provedbu mjera iz članka 20. stavka 3. ove Uredbe, u skladu s člancima 107., 108. i 109. UFEU-a uvesti mehanizme za razvoj kapaciteta.

2.   Prije uvođenja mehanizama za razvoj kapaciteta dotične države članice provode sveobuhvatnu studiju o mogućim učincima takvih mehanizama na susjedne države članice savjetujući se barem sa susjednim državama članicama s kojima imaju izravnu mrežnu vezu i s dionicima tih država članica.

3.   Države članice procjenjuju je li mehanizam za razvoj kapaciteta u obliku strateške rezerve sposoban riješiti zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa. Ako nije sposoban, države članice mogu uvesti drugu vrstu mehanizma za razvoj kapaciteta.

4.   Države članice ne smiju uvesti mehanizme za razvoj kapaciteta ako se ni u europskim procjenama adekvatnosti resursa ni u nacionalnim procjenama adekvatnosti resursa ili, u nedostatku nacionalne procjene adekvatnosti resursa, samo u europskoj procjeni adekvatnosti resursa ne utvrde zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa.

5.   Države članice ne uvode mehanizme za razvoj kapaciteta prije nego što se u okviru plana provedbe, kako je to navedeno u članku 20. stavku 3., zaprimi mišljenje Komisije kako je navedeno u članku 20. stavku 5.

6.   Ako država članica primjenjuje mehanizam za razvoj kapaciteta, ona taj mehanizam za razvoj kapaciteta preispituje i osigurava da se u okviru tog mehanizma ne potpisuju novi ugovori ako se ni u europskoj procjeni adekvatnosti resursa ni u nacionalnoj procjeni adekvatnosti resursa ili, u nedostatku nacionalne procjene adekvatnosti resursa, samo u europskoj procjeni adekvatnosti resursa ne utvrdi zabrinutost u pogledu adekvatnosti resursa ili ako u odnosu na plan provedbe, kako je navedeno u članku 20. stavku 3., nije dobiveno mišljenje Komisije kako je navedeno u članku 20. stavku 5.

7.   Pri osmišljavanju mehanizama za razvoj kapaciteta države članice uključuju odredbu kojom se omogućuje učinkovito administrativno postupno ukidanje mehanizma za razvoj kapaciteta u slučaju da tijekom tri uzastopne godine nisu sklopljeni novi ugovori u skladu sa stavkom 6.

8.   Mehanizmi za razvoj kapaciteta su privremeni. Komisija ih odobrava na najviše 10 godina. Postupno se ukidaju ili se količina kapaciteta za koju su preuzete obveze smanjuje na temelju planova provedbe iz članka 20. Države članice nastavljaju primjenjivati plan provedbe nakon uvođenja mehanizma za razvoj kapaciteta.

1.   Mehanizam za razvoj kapaciteta:

2.   Načela osmišljavanja za strateške rezerve udovoljavaju sljedećim zahtjevima:

Zahtjevom iz prvog podstavka točke (a) ne dovodi se u pitanje aktiviranje resursa prije samog dispečiranja kako bi se poštovala njihova ograničenja gradijenta i operativni zahtjevi resursa. Uspješnost strateške rezerve tijekom aktivacije ne pripisuje se uravnotežujućim skupinama na veleprodajnim tržištima niti mijenja njihova odstupanja.

3.   Osim zahtjeva utvrđenih u stavku 1., mehanizmi za razvoj kapaciteta koji nisu strateške rezerve:

4.   Mehanizmi za razvoj kapaciteta ispunjavaju sljedeće zahtjeve u vezi s graničnim vrijednostima emisija CO2:

Granična vrijednost emisija od 550 gr CO2 iz fosilnih goriva po kWh električne energije i ograničenje godišnjih emisija od prosječno 350kg CO2 iz fosilnih goriva godišnje po instaliranom kW iz prvog podstavka točaka (a) i (b) izračunava se na temelju učinkovitosti izrade proizvodne jedinice, to jest neto učinkovitost pod nazivnim kapacitetom u skladu s relevantnim standardima Međunarodne organizacije za standardizaciju.

Do 5. siječnja 2020. ACER objavljuje mišljenje s tehničkim smjernicama povezanima s izračunom vrijednosti iz prvog podstavka.

5.   Države članice koje primjenjuju mehanizme za razvoj kapaciteta 4. srpnja 2019. prilagođavaju svoje mehanizme kako bi se uskladile s poglavljem 4. bez dovođenja u pitanje obveza ili ugovora sklopljenih do 31. prosinca 2019.

1.   Europskom procjenom adekvatnosti resursa utvrđuje se zabrinutost u pogledu adekvatnosti resursa procjenom ukupne adekvatnosti elektroenergetskog sustava da odgovori na tekuću i predviđenu potražnju za električnom energijom na razini Unije, na razini država članica i, po potrebi, na razini pojedinih zona trgovanja. Europska procjena adekvatnosti resursa pokriva svaku godinu u desetogodišnjem razdoblju od dana te procjene.

2.   Europsku procjenu adekvatnosti resursa provodi ENTSO za električnu energiju.

3.   Do 5. siječnja 2020. ENTSO za električnu energiju podnosi Koordinacijskoj skupini za električnu energiju osnovanoj člankom 1. Odluke Komisije od 15. studenoga 2012. (21) i ACER-u nacrt metodologije za europsku procjenu adekvatnosti resursa na temelju načela koja su navedena u stavku 5. ovog članka.

4.   Operatori prijenosnih sustava ENTSO-u za električnu energiju dostavljaju podatke koji su mu potrebni da bi proveo europsku procjenu adekvatnosti resursa.

ENTSO za električnu energiju svake godine provodi europsku procjenu adekvatnosti resursa. Proizvođači i ostali sudionici na tržištu operatorima prijenosnih sustava dostavljaju podatke o očekivanoj upotrebi proizvodnih resursa, uzimajući u obzir raspoloživost primarnih resursa i odgovarajući scenarij predviđene potražnje i ponude.

5.   Europska procjena adekvatnosti resursa temelji se na transparentnoj metodologiji kojom se osigurava sljedeće:

6.   Do 5. siječnja 2020. ENTSO za električnu energiju ACER-u podnosi nacrt metodologije za izračun:

Metodologija se temelji na transparentnim i objektivnim kriterijima koji se mogu provjeriti.

7.   Prijedlozi iz stavaka 3. i 6. za nacrt metodologije, scenarije, osjetljivosti i pretpostavke na kojima se temelje te rezultati europske procjene adekvatnosti resursa iz stavka 4. podliježu prethodnom savjetovanju s državama članicama, Koordinacijskom skupinom za električnu energiju i relevantnim dionicima te odobrenju od strane ACER-a u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

1.   Nacionalna procjena adekvatnosti resursa ima regionalno područje primjene i temelji se na metodologiji iz članka 23. stavka 3., a posebno članka 23. stavka 5. točaka od (b) do (m).

Nacionalne procjene adekvatnosti resursa sadržavaju referentne središnje scenarije kako su navedeni u članku 23. stavku 5. točki (b).

Nacionalnim procjenama adekvatnosti resursa mogu se uzeti u obzir dodatne osjetljivosti osim osjetljivosti iz članka 23. stavka 5. točke (b). U takvim slučajevima nacionalne procjene adekvatnosti resursa mogu:

Povrh toga, u nacionalnim procjenama adekvatnosti resursa, pri procjeni doprinosa pružatelja kapaciteta smještenih u drugoj državi članici sigurnosti opskrbe zona trgovanja koje su obuhvaćene tim procjenama adekvatnosti resursa, koristi se metodologija kako je predviđena u članku 26. stavku 11. točki (a).

2.   Nacionalne procjene adekvatnosti resursa te, kada je to primjenjivo, europska procjena adekvatnosti resursa i mišljenje ACER-a na temelju stavka 3. stavljaju se na raspolaganje javnosti.

3.   Ako se nacionalnom procjenom adekvatnosti resursa utvrdi zabrinutost u vezi sa zonom trgovanja koja nije utvrđena u europskoj procjeni adekvatnosti resursa, nacionalna procjena adekvatnosti resursa uključuje obrazloženje nepodudarnosti između tih dviju procjena adekvatnosti resursa, uključujući pojedinosti o korištenim osjetljivostima i osnovnim pretpostavkama. Države članice objavljuju to izvješće o procjeni i podnose ga ACER-u.

U roku od dva mjeseca od datuma primitka izvješća ACER daje mišljenje o tome jesu li razlike između nacionalne procjene adekvatnosti resursa i europske procjene adekvatnosti resursa opravdane.

Tijelo odgovorno za nacionalnu procjenu adekvatnosti resursa uzima u obzir mišljenje ACER-a i prema potrebi izmjenjuje svoju ocjenu. Ako odluči ne uzeti u obzir u potpunosti mišljenje ACER-a, tijelo odgovorno za nacionalnu procjenu adekvatnosti resursa objavljuje izvješće s detaljnim obrazloženjem.

1.   Države članice se pri primjeni mehanizama za razvoj kapaciteta koriste utvrđenim standardom pouzdanosti. Standard pouzdanosti na transparentan način sadržava potrebnu razinu sigurnosti opskrbe države članice. U slučaju prekograničnih zona trgovanja relevantna tijela zajednički utvrđuju te standarde pouzdanosti.

2.   Država članica ili nadležno tijelo koje odredi država članica na prijedlog regulatornog tijela utvrđuje standard pouzdanosti. Standard pouzdanosti temelji se na metodologiji utvrđenoj u članku 23. stavku 6.

3.   Standard pouzdanosti izračunava se uporabom barem vrijednosti neisporučene energije i troška uvođenja novog postrojenja u određenom vremenskom okviru te se izražava kao „očekivana neisporučena energija” i „očekivani gubitak opterećenja”.

4.   Pri primjeni mehanizama za razvoj kapaciteta parametre za utvrđivanje količine kapaciteta koju osigurava mehanizam za razvoj kapaciteta odobrava država članica ili neko drugo nadležno tijelo koje odredi država članica na temelju prijedloga regulatornog tijela.

1.   Mehanizmi za razvoj kapaciteta koji nisu strateške rezerve i, ako je to tehnički izvedivo, strateške rezerve, otvoreni su za izravno prekogranično sudjelovanje pružatelja kapaciteta smještenih u drugoj državi članici, podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Države članice osiguravaju da strani kapacitet koji može pružiti jednakovrijednu tehničku izvedbu kao i domaći kapaciteti ima priliku sudjelovati u istom natjecateljskom postupku kao i domaći kapacitet. U slučaju mehanizama za razvoj kapaciteta koji je u funkciji 4. srpnja 2019., države članice mogu interkonekcijskim vodovima dopustiti da izravno sudjeluju u istom natjecateljskom postupku kao strani kapaciteti u razdoblju od najviše četiri godine nakon 4. srpnja 2019. ili dvije godine nakon odobrenja metodologija iz stavka 11., ovisno o tome što nastupi prije.

Države članice mogu zahtijevati da se strani kapacitet nalazi u državi članici s izravnom mrežnom vezom s državom članicom koja primjenjuje mehanizam.

3.   Države članice ne smiju onemogućavati kapacitet koji se nalazi na njihovu državnom području u sudjelovanju u mehanizmima za razvoj kapaciteta drugih država članica.

4.   Prekograničnim sudjelovanjem u mehanizmima za razvoj kapaciteta ne smije se mijenjati, izmjenjivati ili na drugi način utjecati na prekozonske rasporede i fizičke protoke između država članica. Ti se rasporedi i protoci utvrđuju isključivo ishodom dodjele kapaciteta na temelju članka 16.

5.   Pružatelji kapaciteta mogu sudjelovati u više od jednog mehanizma za razvoj kapaciteta.

Ako pružatelji kapaciteta sudjeluju u više mehanizama za razvoj kapaciteta u istom razdoblju isporuke, oni sudjeluju do očekivane dostupnosti interkonekcije i vjerojatnog podudaranja opterećenja sustava između sustava u kojem se mehanizam primjenjuje i sustava u kojem se nalazi strani kapacitet u skladu s metodologijom iz stavka 11. točke (a).

6.   Pružatelji kapaciteta dužni su vršiti isplate za nedostupnost ako njihov kapacitet nije dostupan.

Kada pružatelji kapaciteta sudjeluju u više mehanizama za razvoj kapaciteta u istom razdoblju isporuke, oni su dužni vršiti višestruke isplate za nedostupnost ako nisu u mogućnosti ispuniti višestruke obveze.

7.   Za potrebe davanja preporuka operatorima prijenosnih sustava regionalni koordinacijski centri osnovani na temelju članka 35. na godišnjoj razini izračunavaju najviši ulazni kapacitet dostupan za sudjelovanje stranog kapaciteta. Tim se izračunom uzima u obzir očekivana dostupnost interkonekcije i vjerojatno podudaranje opterećenja sustava između sustava u kojem se mehanizam primjenjuje i sustava u kojem se nalazi strani kapacitet. Takav je izračun potreban za svaku granicu zone trgovanja.

Operatori prijenosnih sustava na godišnjoj razini određuju maksimalni ulazni kapacitet dostupan za sudjelovanje stranog kapaciteta na temelju preporuke regionalnog koordinacijskog centra.

8.   Države članice osiguravaju da se ulazni kapacitet iz stavka 7. dodjeljuje prihvatljivim pružateljima kapaciteta na transparentan, nediskriminirajući način koji je utemeljen na tržištu.

9.   Ako postoje mehanizmi za razvoj kapaciteta koji omogućuju prekogranično sudjelovanje u dvjema susjednim državama članicama, svi prihodi koji proizlaze iz dodjele iz stavka 8. dodjeljuju se dotičnim operatorima prijenosnih sustava, a oni ih međusobno dijele u skladu s metodologijom iz stavka 11. točke (b) ovog članka ili zajedničkom metodologijom koju su odobrila oba relevantna regulatorna tijela. Ako susjedna država članica ne primjenjuje mehanizam za razvoj kapaciteta ili primjenjuje mehanizam za razvoj kapaciteta koji nije otvoren prekograničnom sudjelovanju, udio prihoda odobrava nadležno nacionalno tijelo države članice u kojoj se mehanizam za razvoj kapaciteta provodi nakon što zatraži mišljenje regulatornih tijela susjednih država članica. Operatori prijenosnih sustava upotrebljavaju takve prihode za potrebe utvrđene u članku 19. stavku 2.

10.   Operator prijenosnog sustava na čijem se području nalazi strani kapacitet:

Dotični pružatelj kapaciteta bez odgode obavješćuje operatora prijenosnih sustava o svojem sudjelovanju u stranom mehanizmu za razvoj kapaciteta.

11.   Do 5. srpnja 2020. ENTSO za električnu energiju podnosi ACER-u:

Prijedlog podliježe prethodnom savjetovanju i odobrenju od strane ACER-a u skladu s člankom 27.

12.   Dotična regulatorna tijela provjeravaju jesu li kapaciteti izračunani u skladu s metodologijom iz stavka 11. točke (a).

13.   Regulatorna tijela osiguravaju da se prekogranično sudjelovanje u mehanizmima za razvoj kapaciteta organizira na djelotvoran i nediskriminirajući način. Posebno osiguravaju primjerene administrativne aranžmane za provedbu plaćanja za nedostupnost preko granica.

14.   Kapaciteti dodijeljeni u skladu sa stavkom 8. mogu se prenositi među prihvatljivim pružateljima kapaciteta. Prihvatljivi pružatelji kapaciteta prijavljuju svaki takav prijenos registru kako je navedeno u stavku 10. točki (a).

15.   Do 5. srpnja 2021. ENTSO za električnu energiju uspostavlja registar iz stavka 10. točke (a) i upravlja njime. Registar je otvoren za sve prihvatljive pružatelje kapaciteta, sustave koji primjenjuju mehanizme za razvoj kapaciteta i njihove operatore prijenosnih sustava.

1.   Pri upućivanju na ovaj članak postupak utvrđen u stavcima 2., 3. i 4. primjenjuje se na odobrenje prijedloga koje podnosi ENTSO za električnu energiju.

2.   Prije podnošenja prijedloga ENTSO za električnu energiju provodi savjetovanje koje uključuje sve relevantne dionike, uključujući regulatorna tijela i druga nacionalna tijela. Na odgovarajući način u svojem prijedlogu uzima u obzir rezultate tog savjetovanja.

3.   U roku od tri mjeseca od datuma primitka prijedloga iz stavka 1. ACER ga odobrava ili izmjenjuje. U potonjem se slučaju ACER savjetuje s ENTSO-om za električnu energiju prije odobravanja izmijenjenog prijedloga. ACER doneseni prijedlog objavljuje na svojim internetskim stranicama najkasnije tri mjeseca nakon datuma primitka predloženih dokumenata.

4.   ACER može bilo kada zahtijevati izmjene odobrenog prijedloga. U roku od šest mjeseci od datuma primitka takvog zahtjeva ENTSO za električnu energiju ACER-u podnosi nacrt predloženih promjena. U roku od tri mjeseca od datuma primitka nacrta ACER te promjene izmjenjuje ili odobrava promjene i objavljuje te promjene na svojim internetskim stranicama.

1.   Operatori prijenosnih sustava surađuju na razini Unije preko ENTSO-a za električnu energiju kako bi promicali dovršenje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije i prekozonsku trgovinu te osigurali optimalno upravljanje, koordinirano poslovanje i odgovarajući tehnički razvoj europske mreže za prijenos električne energije.

2.   Pri izvršavanju svojih funkcija u skladu s pravom Unije, ENTSO za električnu energiju postupa s ciljem uspostave funkcionalnog i integriranog unutarnjeg tržišta električne energije i doprinosi učinkovitom i održivom postizanju ciljeva utvrđenih u okviru klimatske i energetske politike za razdoblje od 2020. do 2030., posebice doprinosom u učinkovitoj integraciji električne energije iz obnovljivih izvora i povećanju energetske učinkovitosti uz istodobno održavanje sigurnosti sustava. ENTSO za električnu energiju raspolaže primjerenim ljudskim i financijskim resursima za izvršavanje svojih dužnosti.

1.   Operatori prijenosnih sustava za električnu energiju podnose Komisiji i ACER-u sve nacrte izmjena statuta ENTSO-a za električnu energiju, sve nacrte izmjena popisa članova i sve nacrte izmjena poslovnika.

2.   U roku od dva mjeseca od primitka nacrta izmjena statuta, popisa članova i poslovnika, nakon savjetovanja s organizacijama koje predstavljaju sve dionike, posebno korisnike sustava, uključujući kupce, ACER Komisiji daje mišljenje o tim nacrtima izmjena statuta, popisa članova ili poslovnika.

3.   Komisija donosi mišljenje o nacrtu izmjena statuta, popisa članova ili poslovnika uzimajući u obzir mišljenje ACER-a iz stavka 2. i u roku od tri mjeseca od primitka mišljenja ACER-a.

4.   Operatori prijenosnih sustava u roku od tri mjeseca od primitka pozitivnog mišljenja Komisije donose i objavljuju izmijenjeni statut ili poslovnik.

5.   Dokumenti iz stavka 1. podnose se Komisiji i ACER-u u slučaju njihovih izmjena ili na obrazložen zahtjev Komisije ili ACER-a. Komisija i ACER donose mišljenje u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.

1.   ENTSO za električnu energiju:

2.   ENTSO za električnu energiju izvješćuje ACER o utvrđenim nedostacima u pogledu osnivanja i rada regionalnih koordinacijskih centara.

3.   ENTSO za električnu energiju objavljuje zapisnike svoje skupštine, sastanaka upravnog vijeća i odbora te redovito obavješćuje javnost o svojim odlukama i aktivnostima.

4.   Godišnji program rada iz stavka 1. točke (j) sadržava popis i opis mrežnih pravila koja treba pripremiti, plan koordinacije rada mreže i aktivnosti istraživanja i razvoja koje se trebaju realizirati u toj godini te indikativni kalendar.

5.   ENTSO za električnu energiju stavlja na raspolaganje ACER-u sve informacije koje su mu potrebne za ispunjenje njegovih zadaća u skladu s člankom 32. stavkom 1. Kako bi ENTSO-u za električnu energiju omogućili da ispuni taj zahtjev, operatori prijenosnih sustava ENTSO za električnu energiju stavljaju na raspolaganje potrebne informacije.

6.   ENTSO za električnu energiju Komisiji na njezin zahtjev daje mišljenje o donošenju smjernica kako je utvrđeno u članku 61.

1.   Prilikom pripremanja prijedloga u skladu sa zadaćama iz članka 30. stavka 1. ENTSO za električnu energiju provodi opsežan proces savjetovanja. Proces savjetovanja strukturiran je na način koji omogućuje prihvaćanje komentara dionika prije konačnog usvajanja te je otvoren i transparentan, uključujući sve relevantne dionike te posebno organizacije koje predstavljaju takve dionike u skladu s pravilima postupka iz članka 29. To savjetovanje također uključuje nacionalna regulatorna tijela i druga nacionalna tijela, poduzeća za opskrbu i proizvodnju, korisnike sustava uključujući kupce, operatore distribucijskih sustava, uključujući odgovarajuća granska udruženja, tehnička tijela i platforme dionika. Cilj je savjetovanja identificiranje mišljenja i prijedloga svih odgovarajućih relevantnih strana tijekom procesa odlučivanja.

2.   Svi se dokumenti i zapisnici sastanaka povezani sa savjetovanjima iz stavka 1. objavljuju.

3.   Prije donošenja prijedloga iz članka 30. stavka 1. ENTSO za električnu energiju navodi način na koji su primjedbe primljene tijekom savjetovanja uzete u obzir. Ako primjedbe nisu uzete u obzir, navodi razloge za to.

1.   ACER prati izvršavanje zadaća ENTSO-a za električnu energiju iz članka 30. stavaka 1., 2. i 3. i o svojim zaključcima izvješćuje Komisiju.

ACER prati kako ENTSO za električnu energiju provodi mrežna pravila razrađena u skladu s člankom 59. Ako ENTSO za električnu energiju nije proveo takva mrežna pravila, ACER zahtijeva od ENTSO-a za električnu energiju da dostavi valjano obrazloženo objašnjenje zašto to nije učinio. ACER obavješćuje Komisiju o tom objašnjenju i dostavlja svoje mišljenje o njemu.

ACER prati i analizira provedbu mrežnih pravila i smjernica koje je donijela Komisija kako je utvrđeno u članku 58. stavku 1. te njihov učinak na usklađivanje primjenjivih pravila usmjerenih na olakšavanje integracije tržišta kao i na nediskriminaciju, djelotvorno tržišno natjecanje i učinkovito funkcioniranje tržišta te o tome izvješćuje Komisiju.

2.   ENTSO za električnu energiju podnosi ACER-u na mišljenje nacrt plana razvoja mreže na razini Unije, nacrt godišnjeg programa rada, uključujući informacije u pogledu procesa savjetovanja i druge dokumente iz članka 30. stavka 1.

Ako smatra da nacrt godišnjeg programa rada ili nacrt plana razvoja mreže na razini Unije, koje je podnio ENTSO za električnu energiju, ne doprinose nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju, učinkovitom funkcioniranju tržišta ili dovoljnoj razini prekogranične interkonekcije otvorene pristupu treće strane, ACER u roku od dva mjeseca ENTSO-u za električnu energiju i Komisiji dostavlja valjano obrazloženo mišljenje i preporuke.

1.   Operatori prijenosnih sustava uspostavljaju regionalnu suradnju s ENTSO-om za električnu energiju kako bi doprinijeli aktivnostima iz članka 30. stavaka 1., 2. i 3. Posebno svake dvije godine objavljuju regionalni plan ulaganja i mogu donositi odluke o ulaganju na temelju tog regionalnog plana ulaganja. ENTSO za električnu energiju promiče suradnju operatora prijenosnih sustava na regionalnoj razini kako bi se osigurali interoperabilnost, komunikacija i praćenje regionalnih rezultata u područjima koja još nisu usklađena na razini Unije.

2.   Operatori prijenosnih sustava promiču operativne dogovore kako bi osigurali optimalno upravljanje mrežom i promiču razvoj burza energije, koordiniranu dodjelu prekograničnih kapaciteta kroz nediskriminirajuća rješenja utemeljena na tržištu, vodeći na odgovarajući način računa o specifičnim zaslugama implicitnih dražbi za kratkoročne dodjele, i integraciju mehanizama uravnoteženja i pričuvne snage.

3.   Za potrebe postizanja ciljeva navedenih u stavcima 1. i 2., zemljopisno područje koje obuhvaća svaka struktura regionalne suradnje može odrediti Komisija, uzimajući u obzir postojeće strukture regionalne suradnje. Svaka država članica može promicati suradnju u više od jednog zemljopisnog područja.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 68. kojima se dopunjuje ova Uredba određivanjem zemljopisnoga područja koje obuhvaća svaka struktura regionalne suradnje. U tu se svrhu Komisija savjetuje s regulatornim tijelima, ACER-om i ENTSO-om za električnu energiju.

Delegiranim aktima iz ovog stavka ne dovodi se u pitanje članak 36.

1.   Do 5. srpnja 2020. svi operatori prijenosnih sustava u regiji pogona sustava podnose dotičnim regulatornim tijelima prijedlog za osnivanje regionalnih koordinacijskih centara u skladu s mjerilima utvrđenima u ovom poglavlju.

Regulatorna tijela regije pogona sustava preispituju i odobravaju prijedlog.

Prijedlog uključuje najmanje sljedeće elemente:

2.   Nakon što regulatorna tijela odobre prijedlog iz stavka 1., regionalni koordinacijski centri zamjenjuju regionalne koordinatore za sigurnost koji su uspostavljeni u skladu sa smjernicama za pogon sustava donesenima na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009 i počinju s radom do 1. srpnja 2022.

3.   Regionalni koordinacijski centri organiziraju se u pravnom obliku navedenom u Prilogu II. Direktivi (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

4.   Pri izvršavanju svojih zadaća u skladu s pravom Unije regionalni koordinacijski centri djeluju neovisno o pojedinačnim nacionalnim interesima i interesima operatora prijenosnih sustava.

5.   Regionalni koordinacijski centri dopunjuju ulogu operatora prijenosnih sustava obavljanjem zadaća od regionalne važnosti koje su im dodijeljene u skladu s člankom 37. Operatori prijenosnih sustava odgovorni su za upravljanje tokovima električne energije i jamčenje sigurnog, pouzdanog i učinkovitog elektroenergetskog sustava u skladu s člankom 40. stavkom 1. točkom (d) Direktive (EU) 2019/944.

1.   Do 5. siječnja 2020. ENTSO za električnu energiju ACER-u podnosi prijedlog u kojem se navodi koji su operatori prijenosnih sustava, zone trgovanja, granice zona trgovanja, regije za izračun kapaciteta i regije koordinacije isključenja obuhvaćeni svakom od regija pogona sustava. U prijedlogu se uzima u obzir topologija mreže, uključujući stupanj međusobne povezanosti i međuovisnost elektroenergetskog sustava u pogledu tokova i veličine regije koja obuhvaća barem jednu regiju za izračun kapaciteta.

2.   Operatori prijenosnih sustava regije pogona sustava sudjeluju u regionalnom koordinacijskom centru uspostavljenom u toj regiji. U iznimnim okolnostima, ako je regulacijsko područje operatora prijenosnog sustava dio raznolikih sinkronih područja, dva regionalna koordinacijska centra mogu sudjelovati u radu operatora prijenosnog sustava. Za granice zone trgovanja u susjedstvu regijâ pogona sustava, u prijedlogu iz stavka 1. navodi se način provođenja koordinacije među regionalnim koordinacijskim centrima za te granice. Za sinkrono područje kontinentalne Europe, ako se aktivnosti dvaju regionalnih koordinacijskih centara mogu preklapati u regiji pogona sustava, operatori prijenosnih sustava te regije pogona sustava odlučuju hoće li odrediti jedinstveni regionalni koordinacijski centar u toj regiji ili dva regionalna koordinacijska centra koja obavljaju pojedine ili sve zadaće od regionalne važnosti u cijeloj regiji pogona sustava naizmjence dok druge zadaće obavlja jedan određeni regionalni koordinacijski centar.

3.   U roku od tri mjeseca od primitka prijedloga iz stavka 1. kojim se određuju regije pogona sustava ACER ga odobrava ili predlaže njegove izmjene. U potonjem slučaju se ACER savjetuje s ENTSO-om za električnu energiju prije donošenja izmjena. Doneseni prijedlog objavljuje se na internetskim stranicama ACER-a.

4.   Predmetni operatori prijenosnih sustava mogu ACER-u podnijeti prijedlog za izmjenu regija pogona sustava utvrđenih u skladu sa stavkom 1. Primjenjuje se postupak iz stavka 3.

1.   Svaki regionalni koordinacijski centar u cjelokupnoj regiji pogona sustava u kojoj je uspostavljen izvršava barem sljedeće zadaće od regionalne važnosti:

Zadaće iz prvog podstavka detaljnije su utvrđene u Prilogu I.

2.   Na temelju prijedloga Komisije ili države članice Odbor osnovan člankom 68. Direktive (EU) 2019/944 izdaje mišljenje o dodjeli novih savjetodavnih zadaća regionalnim koordinacijskim centrima. Ako Odbor izda pozitivno mišljenje o dodjeli novih savjetodavnih zadaća, regionalni koordinacijski centri izvršavaju te zadaće na temelju prijedloga koji je izradio ENTSO za električnu energiju i koji je odobrio ACER u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

3.   Operatori prijenosnih sustava pružaju svojem regionalnom koordinacijskom centru sve informacije potrebne za obavljanje njegovih zadaća.

4.   Regionalni koordinacijski centri pružaju operatorima prijenosnih sustava u regiji pogona sustava sve informacije potrebne za provedbu koordiniranih aktivnosti i preporuka koje su donijeli regionalni koordinacijski centra.

5.   Za zadaće utvrđene u ovom članku koje nisu obuhvaćene relevantnim mrežnim pravilima ili smjernicama ENTSO za električnu energiju izrađuje prijedlog u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Regionalni koordinacijski centri provode te zadaće na temelju prijedloga nakon što ga je odobrio ACER.

1.   Regionalni koordinacijski centri postižu učinkovite, uključive i transparentne radne dogovore kojima se potiče konsenzus, radi rješavanja aspekata planiranja i rada povezanih sa zadaćama koje trebaju obavljati, uzimajući posebice u obzir posebnosti i zahtjeve tih zadaća kako su navedeni u Prilogu I. Regionalni koordinacijski centri razvijaju i postupak za reviziju tih radnih dogovora.

2.   Regionalni koordinacijski centri osiguravaju da radni dogovori iz stavka 1. sadržavaju pravila o obavješćivanju predmetnih strana.

1.   Regionalni koordinacijski centri osmišljavaju postupak za organizaciju, u okviru izvršavanja svojih svakodnevnih dužnosti i zadaća, primjerenog i redovitog savjetovanja s operatorima prijenosnih sustava regije pogona sustava, drugim regionalnim koordinacijskim centrima i relevantnim dionicima. Kako bi se osiguralo rješavanje regulatornih pitanja u to se, prema potrebi, uključuju regulatorna tijela.

2.   Regionalni koordinacijski centri savjetuju se s državama članicama regije pogona sustava i, ako postoji regionalni forum, sa svojim regionalnim forumima o politički važnim pitanjima osim o svakodnevnim aktivnostima regionalnih koordinacijskih centara i o provedbi njihovih zadaća. Regionalni koordinacijski centri uzimaju u obzir preporuke država članica i, prema potrebi, njihovih regionalnih foruma.

1.   Regionalni koordinacijski centri razvijaju postupak za uključivanje dionika i organiziraju redovne sastanke s dionicima kako bi se raspravljalo o pitanjima u pogledu učinkovitog, sigurnog i pouzdanog rada međusobno povezanog sustava te kako bi se utvrdili nedostaci i predložila poboljšanja.

2.   ENTSO za električnu energiju i regionalni koordinacijski centri djeluju potpuno transparentno prema dionicima i građanima. Na internetskim stranicama ENTSO-a za električnu energiju i dotičnog regionalnog koordinacijskog centra objavljuju svu relevantnu dokumentaciju.

1.   Operatori prijenosnih sustava u regiji pogona sustava osmišljavaju postupak za donošenje i revidiranje koordiniranih aktivnosti i preporuka koje su predložili regionalni koordinacijski centri u skladu s kriterijima utvrđenima u stavcima 2., 3. i 4.

2.   Regionalni koordinacijski centri donose koordinirane aktivnosti za operatore prijenosnih sustava u pogledu zadaća iz članka 37. stavka 1. točaka (a) i (b). Operatori prijenosnih sustava provode te koordinirane aktivnosti, osim ako bi provedba koordiniranih aktivnosti dovela do kršenja graničnih vrijednosti pogonskih veličina koje definira svaki operator prijenosnog sustava u skladu sa smjernicom za pogon sustava donesenom na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

Ako operator prijenosnog sustava odluči ne provesti koordiniranu aktivnost zbog razloga navedenih u ovom stavku, on bez nepotrebne odgode na transparentan način obavješćuje regionalni koordinacijski centar i operatore prijenosnih sustava u regiji pogona sustava o detaljnim razlozima. U takvim slučajevima regionalni koordinacijski centar procjenjuje učinak te odluke na druge operatore prijenosnih sustava u regiji pogona sustava i može predložiti drugačiji niz koordiniranih aktivnosti koje podliježu postupku iz stavka 1.

3.   Regionalni koordinacijski centri izdaju preporuke operatorima prijenosnih sustava u vezi sa zadaćama navedenima u članku 37. stavku 1. točkama od (c) do (p) ili dodijeljenima u skladu s člankom 37. stavkom 2.

Ako operator prijenosnog sustava odluči odstupiti od preporuke iz stavka 1., bez odgode dostavlja obrazloženje svoje odluke regionalnom koordinacijskom centru i drugim operatorima prijenosnih sustava u regiji pogona sustava.

4.   Preispitivanje koordiniranih aktivnosti ili preporuke pokreće se na zahtjev jednog ili više operatora prijenosnih sustava regije pogona sustava. Nakon preispitivanja koordinirane aktivnosti ili preporuke regionalni koordinacijski centri potvrđuju ili mijenjaju tu mjeru.

5.   Ako koordinirana aktivnost podliježe preispitivanju u skladu sa stavkom 4. ovog članka, zahtjevom za preispitivanje koordinirana aktivnost ne suspendira se, osim ako bi provedba koordiniranih aktivnosti dovela do kršenja graničnih vrijednosti pogonskih veličina koje definira svaki pojedinačni operator prijenosnog sustava u skladu sa smjernicom za pogon sustava donesenom na temelju članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

6.   Na prijedlog države članice ili Komisije i nakon savjetovanja s Odborom osnovanim člankom 68. Direktive (EU) 2019/944 države članice u regiji pogona sustava mogu zajednički odlučiti svojim regionalnim koordinacijskim centrima dati ovlast da utvrđuju koordinirana djelovanja za jednu ili više zadaća predviđenih u članku 37. stavku 1. točkama od (c) do (p) ove Uredbe.

1.   Radi donošenja mjera povezanih s upravljanjem regionalnim koordinacijskim centrima te praćenja njihova rada regionalni koordinacijski centri uspostavljaju svoja upravna vijeća.

2.   Upravno vijeće sastoji se od članova koji predstavljaju sve operatore prijenosnih sustava regije pogona sustava koji sudjeluju u dotičnom regionalnom koordinacijskom centru.

3.   Upravno vijeće odgovorno je za:

4.   Među nadležnostima upravnog vijeća nisu one koje se odnose na svakodnevne aktivnosti regionalnih koordinacijskih centara i obavljanje njihovih zadaća.

1.   Operatori prijenosnih sustava regije pogona sustava uspostavljaju organizacijsku strukturu regionalnih koordinacijskih centara kojom se podupire sigurnost njihovih zadaća.

U njihovoj se organizacijskoj strukturi određuju:

2.   Regionalni koordinacijski centri mogu osnovati regionalne urede u svrhu rješavanja podregionalnih posebnosti ili osnovati pričuvne regionalne koordinacijske centre radi učinkovitog i pouzdanog obavljanja njihovih zadaća ako je dokazano da je to strogo potrebno.

1.   Regionalni koordinacijski centri uspostavljaju postupak za stalno praćenje barem:

2.   Regionalni koordinacijski centri odgovaraju za svoje troškove na transparentan način i o njima obavješćuju ACER i regulatorna tijela regije pogona sustava.

3.   Regionalni koordinacijski centri podnose godišnje izvješće o rezultatima praćenja iz stavka 1. i informacije o svojoj uspješnosti ENTSO-u za električnu energiju, ACER-u, regulatornim tijelima regije pogona sustava i Koordinacijskoj skupini za električnu energiju.

4.   Regionalni koordinacijski centri izvješćuju ENTSO za električnu energiju, regulatorna tijela regije pogona sustava, ACER i druga nadležna tijela država članica odgovorna za sprječavanje i upravljanje kriznim situacijama o svim nedostacima koje utvrde u postupku praćenja u skladu sa stavkom 1. Na temelju tog izvješća relevantna regulatorna tijela regije pogona sustava mogu regionalnim koordinacijskim centrima predložiti mjere za uklanjanje nedostataka.

5.   Ne dovodeći u pitanje potrebu da se zaštite sigurnost i povjerljivost poslovno osjetljivih informacija, regionalni koordinacijski centri objavljuju izvješća iz stavaka 3. i 4.

1.   Plan razvoja mreže na razini Unije iz članka 30. stavka 1. točke (b) uključuje oblikovanje integrirane mreže, razvoj scenarija i procjenu otpornosti sustava.

Plan razvoja mreže na razini Unije posebno:

U pogledu prvog podstavka točke (c), pregled prepreka povećanju prekograničnih kapaciteta mreže koje proizlaze iz različitih postupaka i praksi odobrenja može se priložiti planu razvoja mreže na razini Unije.

2.   ACER daje mišljenje o nacionalnim desetogodišnjim planovima razvoja mreže kako bi procijenio njihovu usklađenost s planom razvoja mreže na razini Unije. Ako ACER utvrdi neusklađenost između nacionalnog desetogodišnjeg plana razvoja mreže i plana razvoja mreže na razini Unije, preporučuje izmjenu nacionalnog desetogodišnjeg plana razvoja mreže ili plana razvoja mreže na razini Unije, ovisno o slučaju. Ako je takav nacionalni desetogodišnji plan razvoja mreže razrađen u skladu s člankom 51. Direktive (EU) 2019/944, ACER preporuča predmetnim nacionalnim tijelima da izmijene nacionalni desetogodišnji plan razvoja mreže u skladu s člankom 51. stavkom 7. te direktive te o tome obavješćuje Komisiju.

1.   Operatori prijenosnih sustava primaju naknadu za troškove nastale kao posljedicu prenošenja prekograničnih protoka električne energije na svojim mrežama.

2.   Naknadu iz stavka 1. plaćaju operatori nacionalnih prijenosnih sustava iz kojih potječu prekogranični protoci i sustava u kojima ti protoci završavaju.

3.   Isplate naknade izvršavaju se na redovitoj osnovi s obzirom na određeno razdoblje u prošlosti. Prema potrebi provode se naknadne prilagodbe isplaćene naknade, kako bi odražavale stvarno nastale troškove.

Prvo razdoblje za koje se moraju izvršiti isplate naknade određuje se u smjernicama iz članka 61.

4.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 68. kojima se dopunjuje ova Uredba, određivanjem iznosa naknada koje treba platiti.

5.   Opseg prenesenih prekograničnih protoka i opseg prekograničnih tokova određenih kao da potječu ili završavaju u nacionalnim prijenosnim sustavima utvrđuju se na temelju fizičkih protoka električne energije koji su stvarno izmjereni tijekom određenog razdoblja.

6.   Troškovi nastali kao posljedica prenošenja prekograničnih protoka ustanovljuju se na temelju predviđenih dugoročnih prosječnih dodatnih troškova, uzimajući u obzir gubitke, ulaganje u novu infrastrukturu i odgovarajući udio troškova postojeće infrastrukture, u mjeri u kojoj se takva infrastruktura koristi za prijenos prekograničnih protoka, posebno imajući u vidu potrebu jamčenja sigurnosti opskrbe. Pri ustanovljivanju nastalih troškova koriste se priznate standardne metode za izračun troškova. Koristi koje mreža dobije kao posljedica prenošenja prekograničnih protoka uzimaju se u obzir za smanjenje primljene naknade.

7.   Samo za potrebe mehanizma naknade među operatorima prijenosnih sustava, ako prijenosne mreže dviju ili više država članica čine dio jednog kontrolnog bloka, u cijelosti ili djelomično, kontrolni blok u cjelini smatra se tvorbenim dijelom prijenosne mreže jedne od dotičnih država članica, kako bi se izbjeglo da se protok unutar kontrolnih blokova smatra prekograničnim protokom iz članka 2. stavka 2. točke (b) te kako ne bi došlo do plaćanja naknade u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Regulatorna tijela dotičnih država članica mogu odlučiti koja od dotičnih država članica će biti ona čiji se kontrolni blok u cjelini smatra dijelom prijenosne mreže.

1.   Operatori prijenosnih sustava uspostavljaju mehanizme za koordinaciju i razmjenu informacija radi osiguravanja sigurnosti mreže u kontekstu upravljanja zagušenjem.

2.   Sigurnosni i operativni standardi te standardi planiranja koje koriste operatori prijenosnih sustava objavljuju se. Objavljene informacije uključuju opći sustav za izračun ukupnog kapaciteta prijenosa i granice pouzdanosti prijenosa, koji se temelji na električnim i fizičkim karakteristikama mreže. Takvi sustavi podliježu odobrenju od strane regulatornih tijela.

3.   Operatori prijenosnih sustava objavljuju procjene raspoloživih kapaciteta prijenosa za svaki dan, navodeći sve raspoložive kapacitete prijenosa koji su već rezervirani. Te se objave provode u određenim intervalima prije dana prijenosa i uključuju, u svakom slučaju, procjene za tjedan dana unaprijed i mjesec dana unaprijed, kao i kvantitativnu indikaciju očekivane pouzdanosti raspoloživog kapaciteta.

4.   Operatori prijenosnih sustava objavljuju odgovarajuće podatke o ukupnom predviđanju i stvarnoj potražnji, o raspoloživosti i stvarnoj uporabi proizvodnih sredstava i sredstava opterećenja, o raspoloživosti i uporabi mreža i interkonekcija, o uravnoteženju električne energije i kapacitetu rezerve te o dostupnosti i fleksibilnosti. Za raspoloživost i stvarnu uporabu malih proizvodnih jedinica i jedinica opterećenja mogu se upotrijebiti ukupni procijenjeni podaci.

5.   Dotični sudionici na tržištu operatorima prijenosnih sustava osiguravaju odgovarajuće podatke.

6.   Poduzeća za proizvodnju koja su vlasnici proizvodnih sredstava ili njima upravljaju, od kojih najmanje jedno proizvodno sredstvo ima instaliran kapacitet od najmanje 250 MW ili koja imaju portfelj koji se sastoji od najmanje 400 MW proizvodnih sredstava, pet godina čuvaju podatke za svaki sat po pogonu, koji su potrebni za provjeru svih operativnih odluka o dispečiranju i ponudbene strategije na burzama električne energije, interkonekcijskim dražbama, tržištima rezervne energije i izvanburzovnim tržištima, tako da su na raspolaganju regulatornom tijelu, nacionalnom tijelu za tržišno natjecanje i Komisiji. Podaci po pogonu i po satu koji se trebaju čuvati uključuju, ali se ne ograničuju na podatke o raspoloživom kapacitetu proizvodnje i predviđenim rezervama, uključujući dodjele tih predviđenih rezerva na razini pogona, u trenutku dražbe ili proizvodnje.

7.   Operatori prijenosnih sustava redovito razmjenjuju niz dovoljno točnih podataka o mreži i podataka o toku opterećenja kako bi omogućili da svaki operator prijenosnog sustava može izračunati tok opterećenja u svojem odgovarajućem području. Isti se niz podataka stavlja na raspolaganje regulatornim tijelima i Komisiji te državama članicama na zahtjev. Regulatorna tijela, države članice i Komisija povjerljivo postupaju s tim nizom podataka i jamče da s njima povjerljivo postupa i svaki savjetnik koji na njihov zahtjev obavlja analizu na temelju tih podataka.

1.   Komisija razmatra svaku obavijest o odluci o certificiranju operatora prijenosnih sustava kako je utvrđeno u članku 52. stavku 6. Direktive (EU) 2019/944 čim je primi. U roku od dva mjeseca od primitka takve obavijesti Komisija daje svoje mišljenje relevantnom regulatornom tijelu o njegovoj usklađenosti s člankom 43. i člankom 52. stavkom 2. ili člankom 53. Direktive (EU) 2019/944.

Prilikom pripreme mišljenja iz prvog podstavka Komisija može od ACER-a zatražiti da dostavi svoje mišljenje o odluci regulatornog tijela. U tom se slučaju dvomjesečno razdoblje iz prvog podstavka produljuje za još dva mjeseca.

Ako Komisija u rokovima iz prvog i drugog podstavka ne izda mišljenje, smatra se da se Komisija ne protivi odluci regulatornog tijela.

2.   U roku od dva mjeseca od dobivanja mišljenja Komisije regulatorno tijelo donosi svoju konačnu odluku u vezi s certificiranjem operatora prijenosnog sustava, pri čemu u što većoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije. Odluka regulatornog tijela i mišljenje Komisije objavljuju se zajedno.

3.   U bilo kojoj fazi postupka regulatorna tijela ili Komisija mogu zatražiti od operatora prijenosnog sustava ili poduzeća koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe sve informacije koje su potrebne za ispunjenje njihovih zadaća na temelju ovog članka.

4.   Regulatorna tijela i Komisija štite povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

5.   Ako Komisija primi obavijest o certificiranju operatora prijenosnog sustava na temelju članka 43. stavka 9. Direktive (EU) 2019/944, Komisija donosi odluku u vezi s certificiranjem. Regulatorna tijela poštuju odluku Komisije.

1.   Operatori distribucijskih sustava surađuju na razini Unije u okviru tijela EU-a za ODS-ove kako bi promicali dovršenje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije te optimalno upravljanje distribucijskim i prijenosnim sustavima i njihov koordinirani rad. Operatori distribucijskih sustava koji žele sudjelovati u okviru tijela EU-a za ODS-ove imaju pravo postati registrirani članovi tijela.

Registrirani članovi mogu izravno sudjelovati u aktivnostima tijela EU-a za ODS-ove ili ih može zastupati nacionalna udruga koju je imenovala država članica ili udruga na razini Unije.

2.   Operatori distribucijskih sustava imaju pravo udružiti se osnivanjem tijela EU-a za ODS-ove. Tijelo EU-a za ODS-ove provodi zadaće i postupke u skladu s člankom 55. Kao stručno tijelo koje radi u zajedničkom interesu Unije, tijelo EU-a za ODS-ove ne zastupa posebne interese niti nastoji utjecati na postupak donošenja odluka radi promicanja određenih interesa.

3.   Članovi tijela EU-a za ODS-ove podliježu registraciji i plaćanju pravične i razmjerne članarine koja odgovara broju kupaca povezanih s dotičnim operatorom distribucijskog sustava.

1.   Tijelo EU-a za ODS-ove sastoji se od, najmanje, glavne skupštine, upravnog vijeća, strateške savjetodavne skupine, stručnih skupina i glavnog tajnika.

2.   Do 5. srpnja 2020. operatori distribucijskih sustava podnose Komisiji i ACER-u nacrt statuta u skladu s člankom 54, uključujući kodeks ponašanja, popis registriranih članova, nacrt poslovnika, uključujući poslovnik za savjetovanja s ENTSO-om za električnu energiju i drugim dionicima te pravila financiranja za tijelo EU-a za ODS-ove koje se osniva.

Nacrtom poslovnika tijela EU-a za ODS-ove osigurava se uravnotežena zastupljenost svih operatora distribucijskog sustava koji sudjeluju.

3.   U roku od dva mjeseca od primitka nacrta statuta, popisa članova i nacrta poslovnika ACER Komisiji daje svoje mišljenje, nakon savjetovanja s organizacijama koje predstavljaju sve dionike, posebice korisnike distribucijskog sustava.

4.   Komisija u roku od tri mjeseca od dana primitka mišljenja ACER-a donosi mišljenje o nacrtu statuta, popisu članova i nacrtu poslovnika, uzimajući u obzir mišljenje ACER-a iz stavka 3.

5.   Operatori distribucijskih sustava u roku od tri mjeseca od primitka pozitivnog mišljenja Komisije osnivaju tijelo EU-a za ODS-ove te donose i objavljuju njegov statut i poslovnik.

6.   Dokumenti iz stavka 2. podnose se Komisiji i ACER-u u slučaju njihovih izmjena ili na obrazložen zahtjev bilo Komisije ili ACER-a. Komisija i ACER daju mišljenje u skladu s postupcima utvrđenima u stavcima 2., 3. i 4.

7.   Troškove povezane s aktivnostima tijela EU-a za ODS-ove snose operatori distribucijskih sustava koji su registrirani članovi te se ti troškovi uzimaju u obzir pri izračunu tarifa. Regulatorna tijela odobravaju samo one troškove koji su razumni i proporcionalni.

1.   Statutom tijela EU-a za ODS-ove donesenim u skladu s člankom 53. jamče se sljedeća načela:

2.   Postupcima koje donese tijelo EU-a za ODS-ove osigurava se pravično i razmjerno postupanje prema njegovim članovima i odražava se različita zemljopisna i gospodarska struktura njegova članstva. Postupcima se posebno predviđa sljedeće:

1.   Zadaće su tijela EU-a za ODS-ove sljedeće:

2.   Osim toga, tijelo EU-a za ODS-ove:

1.   Tijekom sudjelovanja u razvoju novih mrežnih pravila u skladu s člankom 59. tijelo EU-a za ODS-ove provodi opsežan proces savjetovanja, u ranoj fazi i na otvoren i transparentan način, uključujući sve relevantne dionike i posebice organizacije koje predstavljaju takve dionike, u skladu s poslovnikom iz članka 53. To savjetovanje također uključuje regulatorna tijela i druga nacionalna tijela, poduzeća za opskrbu i proizvodnju, korisnike sustava uključujući kupce, tehnička tijela i platforme dionika. Cilj je savjetovanja identificiranje mišljenja i prijedloga svih odgovarajućih relevantnih strana tijekom procesa odlučivanja.

2.   Svi dokumenti i zapisnici sastanaka povezani sa savjetovanjima iz stavka 1. objavljuju se.

3.   Tijelo EU-a za ODS-ove uzima u obzir mišljenja dostavljena tijekom savjetovanja. Prije donošenja prijedloga mrežnih pravila iz članka 59. tijelo EU-a za ODS-ove navodi na koji su način primjedbe primljene tijekom savjetovanja uzete u obzir. Ako primjedbe nisu uzete u obzir, navodi razloge za to.

1.   Operatori distribucijskih sustava i operatori prijenosnih sustava surađuju međusobno u planiranju i upravljanju svojim mrežama. Osobito, operatori distribucijskih sustava i operatori prijenosnih sustava razmjenjuju sve potrebne informacije i podatke o radu proizvodnih sredstava i upravljanju potrošnjom, svakodnevnom pogonu svojih mreža i dugoročnom planiranju ulaganja u mrežu radi osiguravanja troškovno učinkovitog, sigurnog i pouzdanog razvoja i pogona svojih mreža.

2.   Operatori distribucijskih sustava i operatori prijenosnih sustava surađuju međusobno radi postizanja koordiniranog pristupa resursima kao što su distribuirana proizvodnja, skladištenje energije i upravljanje potrošnjom, koji bi mogli podupirati posebne potrebe i operatora distribucijskih sustava i operatora prijenosnih sustava.

1.   Komisija može, podložno ovlaštenjima iz članaka 59., 60. i 61., donositi provedbene ili delegirane akte. Takvi akti mogu se donositi kao mrežna pravila na temelju teksta prijedloga koje je izradio ENTSO za električnu energiju ili, ako je tako utvrđeno na popisu prioriteta na temelju članka 59. stavka 3., tijelo EU-a za ODS-ove, prema potrebi u suradnji s ENTSO-om za električnu energiju, te ACER na temelju postupka iz članka 59., ili kao smjernice na temelju postupka iz članka 61.

2.   Mrežnim pravilima i smjernicama:

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe utvrđivanjem mrežnih pravila u sljedećim područjima:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 67. stavka 2.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 68. kojima se dopunjuje ova Uredba u odnosu na utvrđivanje mrežnih pravila u sljedećim područjima:

3.   Nakon savjetovanja s ACER-om, ENTSO-om za električnu energiju, tijelom EU-a za ODS-ove i drugim relevantnim dionicima, Komisija svake tri godine izrađuje popis prioriteta utvrđujući područja navedena u stavcima 1. i 2. koja treba uključiti u razvoj mrežnih pravila.

Ako je predmet mrežnog pravila izravno povezan s radom distribucijskog sustava i nije primarno relevantan za prijenos, Komisija može zatražiti da tijelo EU-a za ODS-ove u suradnji s ENTSO-om za električnu energiju sazove odbor za izradu nacrta te podnese prijedlog mrežnog pravila ACER-u.

4.   Komisija zahtijeva od ACER-a da joj u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon primitka zahtjeva Komisije podnese neobvezujuću okvirnu smjernicu u kojoj se navode jasna i objektivna načela za razvoj mrežnih pravila za područja koja su utvrđena na popisu prioriteta (okvirna smjernica). Zahtjev Komisije može sadržavati stanja koja se moraju obuhvatiti okvirnim smjernicama. Svaka okvirna smjernica doprinosi integraciji tržišta, nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju i učinkovitom funkcioniranju tržišta. Komisija može na obrazložen zahtjev ACER-a produljiti rok za podnošenje smjernica.

5.   ACER se u roku od najmanje dva mjeseca na otvoren i transparentan način savjetuje s ENTSO-om za električnu energiju, tijelom EU-a za ODS-ove i drugim relevantnim dionicima o okvirnoj smjernici.

6.   ACER Komisiji podnosi neobvezujuću okvirnu smjernicu ako je to od njega zatraženo u skladu sa stavkom 4.

7.   Ako Komisija smatra da okvirna smjernica ne doprinosi integraciji tržišta, nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju i učinkovitom funkcioniranju tržišta, može zatražiti od ACER-a da preispita okvirnu smjernicu u razumnom roku te da je ponovno podnese Komisiji.

8.   Ako ACER ne podnese ili ponovno ne podnese okvirnu smjernicu u roku koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 4. ili stavkom 7., Komisija razrađuje dotičnu okvirnu smjernicu.

9.   Komisija zahtijeva od ENTSO-a za električnu energiju ili, ako je tako utvrđeno na popisu prioriteta iz stavka 3., tijela EU-a za ODS-ove u suradnji s ENTSO-om za električnu energiju da podnese ACER-u prijedlog mrežnog pravila u skladu s odgovarajućom okvirnom smjernicom u razumnom roku koji nije dulji od 12 mjeseci od primitka zahtjeva Komisije.

10.   ENTSO za električnu energiju ili, ako je tako utvrđeno na popisu prioriteta iz stavka 3., tijelo EU-a za ODS-ove, u suradnji s ENTSO-om za električnu energiju, saziva odbor za izradu nacrta kako bi ih podupirao u procesu razvoja mrežnog pravila. Odbor za izradu nacrta čine predstavnici ACER-a, ENTSO-a za električnu energiju, ako je to primjereno, tijela EU-a za ODS-ove te nominirani operatori tržišta električne energije i ograničen broj glavnih dionika na koje to utječe. ENTSO za električnu energiju ili, ako je tako utvrđeno na popisu prioriteta iz stavka 3., tijelo EU-a za ODS-ove, u suradnji s ENTSO-om za električnu energiju, razvija prijedloge mrežnih pravila u područjima iz stavaka 1. i 2. ako to zahtijeva Komisija u skladu sa stavkom 9.

11.   ACER revidira predloženo mrežno pravilo kako bi osigurao da je mrežno pravilo koje se treba usvojiti sukladno odgovarajućoj okvirnoj smjernici te da doprinosi integraciji tržišta, nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju i učinkovitom funkcioniranju tržišta i, podnosi revidirano mrežno pravilo Komisiji u roku od šest mjeseci od primitka prijedloga. U prijedlogu koji je podnijela Komisiji ACER uzima u obzir mišljenja koja su joj dostavile sve zainteresirane strane tijekom izrade prijedloga pod vodstvom ENTSO-a ili tijela EU-a za ODS-ove i savjetuje se s relevantnim dionicima o verziji koja se podnosi Komisiji.

12.   Ako ENTSO za električnu energiju ili tijelo EU-a za ODS-ove ne razvije mrežno pravilo u roku koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 9., Komisija može zahtijevati od ACER-a da pripremi nacrt mrežnog pravila na temelju odgovarajuće okvirne smjernice. ACER može u tijeku pripreme nacrta mrežnog pravila pokrenuti daljnje savjetovanje u skladu s ovim stavkom. ACER podnosi Komisiji nacrt mrežnog pravila pripremljen u skladu s ovim stavkom i može ga preporučiti za donošenje.

13.   Komisija može na vlastitu inicijativu, ako ENTSO za električnu energiju ili tijelo EU-a za ODS-ove nije razvilo mrežno pravilo ili ACER nije razvio nacrt mrežnog pravila iz stavka 12., ili na prijedlog ACER-a u skladu sa stavkom 11., donijeti jedno mrežno pravilo ili više njih za područja navedena u stavcima 1. i 2.

14.   Ako Komisija predloži donošenje mrežnog pravila na vlastitu inicijativu, Komisija se savjetuje s ACER-om, ENTSO-om za električnu energiju i drugim relevantnim zainteresiranim stranama u pogledu nacrta mrežnog pravila tijekom razdoblja od najmanje dva mjeseca.

15.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje pravo Komisije da donese i izmijeni smjernice, kako je utvrđeno u članku 61. Njime se ne dovodi se u pitanje mogućnost da ENTSO za električnu energiju razvije neobvezujuće smjernice u područjima utvrđenima u stavcima 1. i 2. ako se te smjernice ne odnose na područja obuhvaćena zahtjevom koji je Komisija uputila ENTSO-u za električnu energiju. ENTSO za električnu energiju sve smjernice podnosi ACER-u na mišljenje i na odgovarajući način uzima u obzir to mišljenje.

1.   Komisija je ovlaštena izmijeniti mrežna pravila u područjima navedenima u članku 59. stavcima 1. i 2. u skladu s odgovarajućim postupkom utvrđenim u tom članku. Izmjene mrežnih pravila može predložiti i ACER u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Osobe koje mogu imati interes povezan s bilo kojim mrežnim pravilom donesenim u skladu s člankom 59., uključujući ENTSO za električnu energiju, tijelo EU-a za ODS-ove, regulatorna tijela, operatore prijenosnih sustava, operatore distribucijskih sustava, korisnike sustava i kupce, mogu ACER-u predložiti nacrt izmjene tog mrežnog pravila. ACER također može predložiti izmjene na vlastitu inicijativu.

3.   ACER može Komisiji podnijeti obrazložene prijedloge izmjena, objašnjavajući na koji su način takvi prijedlozi usklađeni s ciljevima mrežnih pravila iz članka 59. stavka 3. ove Uredbe. ACER se o prijedlogu izmjena, ako smatra da je dopušten te kada izmjene predlaže na vlastitu inicijativu, savjetuje sa svim dionicima u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2019/942.

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje obvezujućih smjernica u područjima navedenima u ovom članku.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje smjernica u područjima u kojima se takvi akti mogu izraditi prema postupku za mrežna pravila na temelju članka 59. stavaka 1. i 2. Te se smjernice donose u obliku delegiranog ili provedbenog akta, ovisno o odgovarajućem ovlaštenju predviđenom u ovoj Uredbi.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 68. kojima se dopunjuje ova Uredba navođenjem smjernica koje se odnose na mehanizam naknade među operatorima prijenosnih sustava. Tim se smjernicama u skladu s načelima utvrđenima u člancima 18. i 49. određuju:

4.   Komisija prema potrebi može donijeti provedbene akte kojima se određuju smjernice kojima se osigurava minimalni stupanj usklađenosti potreban za postizanje cilja ove Uredbe. Tim se smjernicama mogu odrediti:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 67. stavka 2.

5.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuju smjernice za operativnu koordinaciju između operatora prijenosnih sustava na razini Unije. Navedene smjernice sukladne su i temelje se na mrežnim pravilima iz članka 59., kao i na donesenim specifikacijama iz članka 30. stavka 1. točke (i). Prilikom donošenja tih smjernica Komisija uzima u obzir različite regionalne i nacionalne operativne zahtjeve.

Navedeni provedbeni akti se donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 67. stavka 2.

6.   Pri donošenju ili izmjeni smjernica Komisija se savjetuje s ACER-om, ENTSO-om za električnu energiju, tijelom EU-a za ODS-ove te prema potrebi s drugim dionicima.

1.   Novi spojni vodovi jednosmjerne struje mogu se na zahtjev izuzeti, na ograničeno razdoblje, od članka 19. stavka 2. i stavka 3. ove Uredbe i od članaka 6. i 43., članka 59. stavka 7. i članka 60. stavka 1. Direktive (EU) 2019/944 ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Stavak 1. također se primjenjuje, u iznimnim slučajevima, na interkonekcijske vodove izmjenične struje pod uvjetom da su troškovi i rizici predmetnog ulaganja posebno visoki kada se usporede s troškovima i rizicima koji obično nastanu kada se spajaju dva susjedna nacionalna prijenosna sustava interkonekcijskim vodom izmjenične struje.

3.   Stavak 1. primjenjuje se i na značajna povećanja kapaciteta u postojećim interkonekcijskim vodovima.

4.   Odluku o davanju izuzeća iz stavaka 1., 2. i 3. regulatorno tijelo dotične države članice donosi posebno za svaki slučaj. Izuzeće može obuhvatiti cijeli ili dio kapaciteta novog interkonekcijskog voda ili postojećeg interkonekcijskog voda sa značajno povećanim kapacitetom.

U roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva za izuzeće od strane zadnjeg od dotičnih regulatornih tijela, ACER može tim regulatornim tijelima dati savjetodavno mišljenje. Regulatorna tijela mogu svoje odluke temeljiti na tom mišljenju.

Prilikom odlučivanja o odobrenju izuzeća regulatorna tijela uzimaju u obzir, za svaki slučaj posebno, potrebu nametanja uvjeta u vezi s trajanjem izuzeća i nediskriminacijskim pristupom interkonekcijskom vodu. Prilikom odlučivanja o tim uvjetima regulatorna tijela posebno vode računa o dodatnom kapacitetu koji će se graditi ili modifikaciji postojećeg kapaciteta, vremenskom okviru projekta i nacionalnim okolnostima.

Prije odobravanja izuzeća regulatorna tijela dotičnih država članica odlučuju o pravilima i mehanizmima za upravljanje kapacitetima i njihovu dodjelu. Ta pravila o upravljanju zagušenjem uključuju obvezu da se neupotrijebljeni kapaciteti ponude na tržištu, a korisnici uređaja imaju pravo trgovati svojim ugovorenim kapacitetima na sekundarnom tržištu. Pri procjeni kriterija iz stavka 1. točaka (a), (b) i (f) uzimaju se u obzir rezultati postupka dodjele kapaciteta.

Ako su sva dotična regulatorna tijela postigla dogovor o odluci o izuzeću u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva, ona o toj odluci obavješćuju ACER.

Odluka o izuzeću, uključujući uvjete iz trećeg podstavka ovog stavka, mora se valjano obrazložiti i objaviti.

5.   Odluku iz stavka 4. donosi ACER:

Prije donošenja takve odluke ACER se savjetuje s dotičnim regulatornim tijelima i podnositeljima zahtjeva.

6.   Neovisno o stavcima 4. i 5., države članice mogu predvidjeti da regulatorno tijelo ili ACER, ovisno o slučaju, treba podnijeti svoje mišljenje o zahtjevu za izuzeće relevantnom tijelu u državi članici s ciljem donošenja formalne odluke. To se mišljenje objavljuje zajedno s odlukom.

7.   Regulatorna tijela po primitku bez odgode šalju presliku svakog zahtjeva za izuzeće na znanje Komisiji i ACER-u. Dotična regulatorna tijela ili ACER (tijela obavješćivanja) obavješćuju Komisiju o odluci bez odgode zajedno sa svim relevantnim informacijama u vezi s tom odlukom. Te se informacije mogu dostaviti Komisiji u agregiranom obliku koji Komisiji omogućuje donošenje utemeljene odluke. Te informacije posebno obuhvaćaju:

8.   U roku od 50 radnih dana od dana primitka obavijesti iz stavka 7. Komisija može donijeti odluku kojom zahtijeva da tijela obavješćivanja izmijene ili povuku odluku o odobrenju izuzeća. To se razdoblje može produljiti za dodatnih 50 radnih dana ako Komisija zatraži dodatne informacije. To dodatno razdoblje počinje na dan koji slijedi nakon primitka potpunih informacija. Početno razdoblje može se produljiti i pristankom Komisije i tijela obavješćivanja.

Ako tražene informacije nisu dostavljene u razdoblju navedenom u zahtjevu, obavijest se smatra povučenom osim ako je, prije isteka tog razdoblja, razdoblje produljeno pristankom i Komisije i tijela obavješćivanja ili ako tijela obavješćivanja u valjano obrazloženoj izjavi obavijeste Komisiju da smatraju da je obavješćivanje dovršeno.

Tijela obavješćivanja postupaju u skladu s odlukom Komisije o izmjeni ili povlačenju odluke o izuzeću u roku od mjesec dana od primitka i o tome obavješćuju Komisiju.

Komisija štiti povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

Odobrenje odluke o izuzeću od strane Komisije istječe dvije godine od dana njezina donošenja ako izgradnja interkonekcijskog voda još nije počela do tog dana i pet godina od dana njezina donošenja ako interkonekcijski vod nije počeo s radom do tog dana, osim ako Komisija na temelju obrazloženog zahtjeva tijela obavješćivanja odluči da je do kašnjenja došlo zbog velikih prepreka koje su izvan kontrole osobe kojoj je izuzeće dodijeljeno.

9.   Ako regulatorna tijela predmetnih država članica odluče izmijeniti odluku o izuzeću, ona odmah obavješćuju Komisiju o toj odluci i svim relevantnim informacijama u pogledu te odluke. Na odluku o izmjeni odluke o izuzeću primjenjuju se stavci od 1. do 8., uzimajući u obzir posebnosti postojećeg izuzeća.

10.   Komisija može, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, ponovo pokrenuti postupak u vezi sa zahtjevom za izuzećem u sljedećim situacijama:

11.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 68. kojima se dopunjuje ova Uredba navođenjem smjernica za primjenu uvjeta utvrđenih u stavku 1. ovog članka i određivanjem postupka koji treba slijediti za primjenu stavka 4. i stavaka od 7. do 10. ovog članka.

1.   Države članice mogu primjenjivati odstupanja od odgovarajućih odredaba članaka 3. i 6., članka 7. stavka 1., članka 8. stavaka 1. i 4., članaka 9., 10. i 11., članaka od 14. do 17., članaka od 19. do 27., članaka od 35. do 47. i članka 51. u sljedećim situacijama:

U situaciji iz prvog podstavka točke (a) odstupanje je vremenski ograničeno i podložno uvjetima čiji je cilj povećanje konkurentnosti i integracija s unutarnjim tržištem elektroenergije.

U situaciji iz prvog podstavka točke (b) odstupanje je vremenski ograničeno.

Komisija prije donošenja odluke obavješćuje države članice o tim zahtjevima, štiteći povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

Odstupanje odobreno u skladu s ovim člankom ima za cilj osigurati da se njime ne ometaju prijelaz na obnovljive izvore energije, veća fleksibilnost, skladištenje energije, elektromobilnost i upravljanje potrošnjom.

Komisija u svojoj odluci o odobravanju odstupanja navodi do koje se mjere odstupanjem mora uzeti u obzir primjena mrežnih pravila i smjernica.

2.   Članci 3., 5. i 6., članak 7. stavak 1., članak 7. stavak 2. točke (c) i (g), članci od 8. do 17., članak 18. stavci 5. i 6., članci 19. i 20., članak 21. stavci 1. i 2. te stavci od 4. do 8., članak 22. stavak 1. točka (c), članak 22. stavak 2. točke (b) i (c), članak 22. stavak 2. zadnji podstavak, članci od 23. do 27., članak 34. stavci 1, 2. i 3., članci od 35. do 47., članak 48. stavak 2. i članci 49. i 51. ne primjenjuju se na Cipar sve dok njegov prijenosni sustav ne bude povezan s prijenosnim sustavima drugih država članica putem međupoveznica.

Ako prijenosni sustav Cipra ne bude povezan s prijenosnim sustavima drugih država članica putem međupoveznica do 1. siječnja 2026., Cipar će procijeniti potrebu za odstupanjem od navedenih odredaba te može Komisiji podnijeti zahtjev za produljenjem odstupanja. Komisija procjenjuje uzrokuje li primjena odredaba rizik od stvaranja znatnih problema za funkcioniranje elektroenergetskog sustava na Cipru ili se očekuje da će se njihovom primjenom na Cipru pogodovati funkcioniranju tržišta. Na temelju te procjene Komisija donosi obrazloženu odluku o potpunom ili djelomičnom produljenju odstupanja. Odluka se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

3.   Ova Uredba ne utječe na primjenu odstupanja odobrenih u skladu s člankom 66. Direktive (EU) 2019/944.

4.   Kada je riječ o postizanju cilja međupovezanosti do 2030. kako je utvrđeno Uredbom (EU) 2018/1999, potrebno je propisno uzeti u obzir elektroenergetsku poveznicu između Malte i Italije.

1.   Države članice i regulatorna tijela na zahtjev pružaju Komisiji sve potrebne informacije za potrebe provedbe ove Uredbe.

Komisija određuje razumni rok za pružanje informacija, uzimajući u obzir složenost i hitnost traženih informacija.

2.   Ako dotična država članica ili regulatorno tijelo ne pruže informacije iz stavka 1. u roku iz stavka 1., Komisija može zatražiti sve potrebne informacije za potrebe provedbe ove Uredbe izravno od dotičnih poduzeća.

Kada poduzeću šalje zahtjev za informacije, Komisija istodobno šalje primjerak zahtjeva regulatornim tijelima države članice na čijem se državnom području nalazi sjedište poduzeća.

3.   U svojem zahtjevu za informacije u skladu sa stavkom 1. Komisija navodi pravnu osnovu zahtjeva, rok za pružanje informacija, svrhu zahtjeva te sankcije predviđene u članku 66. stavku 2. za pružanje netočnih, nepotpunih ili zavaravajućih informacija.

4.   Zatražene informacije dostavljaju vlasnici poduzeća ili njihovi predstavnici te, u slučaju pravnih osoba, fizičke osobe koje su po zakonu ili na temelju akta o osnivanju ovlaštene zastupati poduzeće. Kada su odvjetnici propisno ovlašteni za pružanje informacija u ime svojeg klijenta, klijent ostaje u potpunosti odgovoran ako su pružene informacije nepotpune, netočne ili zavaravajuće.

5.   Ako poduzeće ne pruži tražene informacije u roku koji je odredila Komisija ili ako dostavi nepotpune informacije, Komisija može odlukom zatražiti pružanje tih informacija. U toj se odluci navodi koje se informacije traže i postavlja se odgovarajući rok za njihovu dostavu. U odluci se navode sankcije predviđene u članku 66. stavku 2. Navodi se i pravo na to da odluku preispita Sud Europske unije.

Komisija istodobno šalje primjerak svoje odluke regulatornim tijelima države članice na čijem se državnom području nalazi boravište te osobe ili sjedište poduzeća.

6.   Informacije iz stavaka 1. i 2. koriste se samo za potrebe provedbe ove Uredbe.

Komisija ne smije otkriti informacije pribavljene na temelju ove Uredbe ako su te informacije obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne.

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 2. ovog članka, države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe, mrežnih pravila donesenih u skladu s člankom 59. i smjernica donesenih u skladu s člankom 61. i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

2.   Komisija može odlukom poduzećima odrediti novčane kazne koje ne prelaze 1 % ukupnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini ako su ta poduzeća namjerno ili nepažnjom pružila netočne, nepotpune ili zavaravajuće informacije kao odgovor na zahtjev postavljen na temelju članka 65. stavka 3. ili nisu pružila informacije u roku određenom odlukom donesenom na temelju članka 65. stavka 5. prvog podstavka. Pri određivanju visine novčane kazne Komisija uzima u obzir težinu nepridržavanja zahtjevâ iz stavka 1. ovog članka.

3.   Sankcije predviđene u skladu sa stavkom 1. i sve odluke donesene u skladu sa stavkom 2. nisu kaznenopravne prirode.

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 68. Direktive (EU) 2019/944. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 34. stavka 3., članka 49. stavka 4., članka 59. stavka 2., članka 61. stavka 2. i članka 63. stavka 11. dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2028. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja tog razdoblja i, ako je primjenjivo, prije kraja naknadnih razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja od osam godina, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 34. stavka 3., članka 49. stavka 4., članka 59. stavka 2., članka 61. stavka 2. i članka 63. stavka 11. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 34. stavka 3., članka 49. stavka 4., članka 59. stavka 2., članka 61. stavka 2. i članka 63. stavka 11. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od mjesec dana od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisija do 1. srpnja 2025. preispituje postojeća mrežna pravila i smjernice kako bi ocijenila koje bi se od njihovih odredbi mogle na primjeren način uvrstiti u zakonodavne akte Unije u vezi s unutarnjim elektroenergetskim tržištem i na koji bi se način mogla revidirati ovlaštenja za mrežna pravila i smjernice utvrđena u člancima 59. i 61.

Komisija do istog datuma podnosi detaljno izvješće o svojoj ocjeni Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija do 31. prosinca 2026. prema potrebi podnosi zakonodavne prijedloge na temelju svoje ocjene.

2.   Komisija do 31. prosinca 2030. preispituje ovu Uredbu i na temelju tog preispitivanja podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, te mu po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje od 1. siječnja 2020.

Neovisno o prvom podstavku, članak 14., članak 15., članak 22. stavak 4., članak 23. stavci 3. i 6., članci 35., 36. i 62. primjenjuju se od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Za potrebe provedbe članka 14. stavka 7. i članka 15. stavka 2., članak 16. primjenjuje se od tog datuma.