(1)

Cilj je pomorske politike Unije osigurati visok stupanj sigurnosti i zaštite okoliša. To se može postići djelovanjem u skladu s međunarodnim konvencijama, pravilnicima i rezolucijama, a da se istodobno zadrži sloboda plovidbe kako je to predviđeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora („UNCLOS”).

(2)

U okviru cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda br. 14 pozornost se usmjerava na prijetnje onečišćenja mora i onečišćenja hranjivim tvarima, iscrpljivanja resursa i klimatskih promjena, do kojih dolazi prije svega ljudskim djelovanjem. Tim prijetnjama stavlja se dodatni pritisak na ekološke sustave, kao što su biološka raznolikost i prirodna infrastruktura, te se istodobno stvaraju socioekonomski problemi na globalnoj razini, uključujući zdravstvene, sigurnosne i financijske rizike. Unija mora poduzeti mjere kako bi se zaštitile morske vrste i pružila potpora osobama koje ovise o oceanima u pogledu zapošljavanja, resursa ili razonode.

(3)

Međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja mora s brodova („konvencija MARPOL”) predviđa se opća zabrana ispuštanja s brodova u more, ali i uređuju uvjeti u skladu s kojima određene vrste otpada mogu biti ispuštene u morski okoliš. Konvencijom MARPOL od ugovornih stranaka zahtijeva se da osiguraju primjerene uređaje za prihvat u lukama.

(4)

Unija radi na provedbi dijelova konvencije MARPOL Direktivom 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) slijedeći pristup koji se zasniva na lukama. Cilj je Direktive 2000/59/EZ uskladiti interese neometanog funkcioniranja pomorskog prometa i zaštite morskog okoliša.

(5)

U zadnja dva desetljeća konvencija MARPOL i njezini prilozi značajno su izmijenjeni, uvođenjem strožih normi i zabrana u vezi s ispuštanjem brodskog otpada u more.

(6)

Prilogom VI. konvenciji MARPOL uvedene su norme za ispuštanje za nove kategorije otpada, osobito za ostatke iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova, koji se sastoje od mulja i vode koja otječe iz tih sustava. Te bi kategorije otpada trebalo obuhvatiti područjem primjene ove Direktive.

(7)

Države članice trebale bi nastaviti raditi na razini Međunarodne pomorske organizacije („IMO”) s ciljem sveobuhvatnog razmatranja učinka koji na okoliš ima ispuštanje otpadnih voda iz praonika otvorenog tipa, uključujući mjere za suzbijanje mogućih učinaka.

(8)

Trebalo bi poticati države članice da poduzmu odgovarajuće mjere u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), uključujući zabrane ispuštanja otpadnih voda iz praonikâ otvorenog tipa i određenih ostataka tereta u njihove teritorijalne vode.

(9)

IMO je 1. ožujka 2018. donio revidirane pročišćene smjernice za pružatelje usluga i korisnike lučkih uređaja za prihvat (MEPC.1/circ. 834/Rev.1) („pročišćene smjernice IMO-a”), koje uključuju standardne obrasce za obavijest o otpadu, potvrdu o isporuci otpada i prijavu navodnih neprimjerenosti lučkih uređaja za prihvat, kao i zahtjeve za uređaje za prihvat otpada u pogledu izvješćivanja.

(10)

Unatoč tim regulatornim promjenama još dolazi do ispuštanja otpada u more što uzrokuje znatne okolišne, društvene i ekonomske troškove. To se događa zbog kombinacije čimbenika jer, naime, primjereni lučki uređaji za prihvat nisu uvijek dostupni u lukama, izvršenje je često nedostatno te postoji manjak poticaja za isporuku otpada na obalu.

(11)

Direktivom 2000/59/EZ doprinosi se tome da se sve veća količina otpada isporučuje u lučke uređaje za prihvat, među ostalim osiguravanjem da brodovi doprinose troškovima tih uređaja, neovisno o stvarnoj upotrebi tih uređaja, te je ta direktiva stoga ključna za smanjenje ispuštanja otpada u more, kao što je otkriveno u evaluaciji te direktive u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa („evaluacija u okviru programa REFIT”).

(12)

Evaluacijom u okviru programa REFIT također se pokazalo da Direktiva 2000/59/EZ nije u potpunosti učinkovita zbog nedosljednosti s okvirom konvencije MARPOL. Osim toga, države članice razvile su različita tumačenja ključnih pojmova te direktive, kao što su primjerenost lučkih uređaja, prethodna obavijest o isporuci otpada, obvezna isporuka otpada u lučke uređaje za prihvat i izuzeća za brodove u linijskom prometu. Evaluacijom u okviru programa REFIT pozvalo se na pojačano usuglašavanje tih pojmova i potpuno usklađivanje s konvencijom MARPOL kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje i za luke i korisnike luka.

(13)

Kako bi se Direktiva 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) uskladila s relevantnim odredbama konvencije MARPOL o normama za ispuštanje, Komisija bi trebala ocijeniti je li poželjno preispitati tu direktivu, osobito u pogledu proširenja njezina područja promjene.

(14)

Pomorska politika Unije trebala bi biti usmjerena na visoku razinu zaštite morskog okoliša, pritom uzimajući u obzir raznolikost morskih područja Unije. Trebala bi se temeljiti na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena morskom okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća.

(15)

Ova Direktiva trebala bi biti ključna za primjenu glavnog zakonodavstva i načelâ o okolišu u kontekstu luka i gospodarenja brodskim otpadom. U tom su pogledu osobito relevantni instrumenti direktive 2008/56/EZ (7) i 2008/98/EZ (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(16)

Direktivom 2008/98/EZ utvrđuju se glavna načela gospodarenja otpadom, uključujući načelo „onečišćivač plaća” i hijerarhiju otpada, kojima se ponovnoj upotrebi i recikliranju otpada daje prednost pred drugim oblicima oporabe i zbrinjavanja otpada te se zahtijeva uspostava sustavâ za odvojeno sakupljanje otpada. Osim toga, pojam proširene odgovornosti proizvođača vodeće je načelo prava Unije u području otpada, na temelju kojeg su proizvođači odgovorni za učinak svojih proizvoda na okoliš tijekom njihova cijelog životnog ciklusa. Te obveze primjenjuju se i na gospodarenje brodskim otpadom.

(17)

Odvojeno sakupljanje brodskog otpada, uključujući stari ribolovni alat, potrebno je kako bi se osigurala njegova daljnja oporaba radi omogućavanja njegove pripreme za ponovnu upotrebu ili recikliranje na kraju lanca gospodarenja otpadom te kako bi se spriječio njegov štetan utjecaj na živi svijet u moru i okoliš. Otpad se često odvaja na brodu u skladu s međunarodnim normama i standardima, a pravom Unije trebalo bi osigurati da ta nastojanja za odvajanje otpada na brodu ne budu onemogućena zbog nedostatka mehanizama za odvojeno sakupljanje na obali.

(18)

Svake godine znatna količina plastike dospije u mora i oceane u Uniji. Iako u većini morskih područja veći dio morskog otpada potječe iz djelatnosti koje se odvijaju na kopnu, i plovidbena industrija, što uključuje ribolovni sektor i sektor za razonodu, u velikoj mjeri doprinosi problemu ispuštanjem otpada, uključujući plastiku i stari ribolovni alat, izravno u more.

(19)

Direktivom 2008/98/EZ pozivaju se države članice da zaustave nastanak morskog otpada kao doprinos cilju održivog razvoja Ujedinjenih naroda koji se odnosi na sprečavanje i znatno smanjenje svih vrsta onečišćenja mora.

(20)

U komunikaciji Komisije od 2. prosinca 2015. pod nazivom „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” prepoznata je posebna uloga koju je Direktiva 2000/59/EZ morala imati u tom pogledu na način da se njome osigura dostupnost primjerenih lučkih uređaja za prihvat otpada te omogući i prava razina poticaja i izvršenje isporuke otpada u lučke uređaje na kopnu.

(21)

Odobalne instalacije jedan su od morskih izvora morskog otpada. Države članice iz tog bi razloga trebale donijeti odgovarajuće mjere za isporuku otpada iz odobalnih instalacija pod njihovom zastavom ili koje djeluju u njihovim vodama i osigurati usklađenost sa strogim normama za ispuštanje koje se primjenjuju na odobalne instalacije utvrđenima u konvenciji MARPOL.

(22)

Otpad, osobito plastični otpad, iz rijeka u velikoj mjeri doprinosi nastanku morskog otpada, što uključuje ispuštanja iz plovila na unutarnjim plovnim putovima. Ta plovila trebala bi stoga podlijegati strogim normama za ispuštanje i isporuku. Danas ta pravila utvrđuje mjerodavna komisija za rijeke. Međutim, riječne luke obuhvaćene su pravom Unije u području otpada. S ciljem nastavka ulaganja napora u usklađivanje zakonodavnog okvira za unutarnje plovne putove Unije Komisija se poziva da provede evaluaciju Unijinog sustava normi za ispuštanje i isporuku za plovila na unutarnjim plovnim putovima, uzimajući u obzir Konvenciju o sakupljanju, odlaganju i prihvatu otpada nastalog tijekom plovidbe na Rajni i unutarnjim plovnim putovima od 9. rujna 1996. (CDNI).

(23)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (9) zahtijeva se da ribarska plovila Unije moraju imati opremu za pronalaženje i izvlačenje izgubljenog alata. Ako se alat izgubi, zapovjednik plovila pokušava ga čim prije pronaći i izvući. Ako se izgubljeni alat ne može pronaći i izvući, zapovjednik ribarskog plovila obavješćuje nadležna tijela države članice koja je država zastave u roku od 24 sata. Država članica koja je država zastave mora zatim o tome obavijestiti nadležno tijelo obalne države članice. Te informacije obuhvaćanju vanjski identifikacijski broj i ime ribarskog plovila, vrstu izgubljenog alata i poziciju na kojoj je izgubljen te mjere koje su poduzete da se ribolovni alat pronađe i izvuče. Ribarska plovila kraća od 12 metara mogu se izuzeti. U skladu s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, izvješćivanje s ribarskog plovila obavlja se putem elektroničkog očevidnika, a države članice dužne su prikupljati i evidentirati informacije o izgubljenom alatu te ih na zahtjev dostavljati Komisiji. Informacije koje su prikupljene i dostupne na potvrdama o isporuci otpada u pogledu pasivno ulovljenog otpada u skladu s ovom Direktivom također bi se mogle na taj način prijavljivati.

(24)

U skladu s Međunarodnom konvencijom o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima, koju je IMO donio 13. veljače 2004. i koja je stupila na snagu 8. rujna 2017., svi brodovi imaju obvezu provođenja postupaka upravljanja balastnim vodama u skladu sa standardima IMO-a, a luke i terminali određeni za čišćenje i popravak spremnika za balastne vode dužni su osigurati primjerene uređaje za prihvat talogâ.

(25)

Smatra se da je lučki uređaj za prihvat primjeren ako može zadovoljiti potrebe brodova koji se obično koriste lukom bez uzrokovanja nepotrebnog kašnjenja, kako je navedeno i u pročišćenim smjernicama IMO-a i smjernicama IMO-a za osiguravanje primjerenosti lučkih uređaja za prihvat otpada (Rezolucija MEPC.83(44)). Primjerenost se odnosi na operativne uvjete uređaja s obzirom na potrebe korisnika i na upravljanje uređajima s obzirom na okoliš u skladu s pravom Unije u području otpada. U nekim slučajevima može biti teško procijeniti je li neki lučki uređaj za prihvat koji se nalazi izvan Unije u skladu s takvim standardom.

(26)

Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (10) zahtijeva se spaljivanje ili zakapanje međunarodnog ugostiteljskog otpada na odobrenom odlagalištu, uključujući otpad s brodova koji pristaju u luke Unije, a koji je na brodu možda bio u dodiru s nusproizvodima životinjskog podrijetla. Kako se ovim zahtjevom ne bi ograničila priprema za ponovnu upotrebu i recikliranje brodskog otpada, trebalo bi uložiti napore u skladu s pročišćenim smjernicama IMO-a u svrhu boljeg odvajanja otpada kako bi se mogla izbjeći potencijalna kontaminacija otpada, kao što je ambalažni otpad.

(27)

Kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 1069/2009, u vezi s Uredbom Komisije (EU) br. 142/2011 (11), putovanja unutar Unije ne smatraju se prijevozom u međunarodnom prometu te se ugostiteljski otpad s tih putovanja ne treba spaliti. Međutim, takva putovanja unutar Unije smatraju se međunarodnim putovanjima u skladu s međunarodnim pomorskim zakonodavstvom (konvencija MARPOL i Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS)). Kako bi se osigurala koherentnost prava Unije, kada se utvrđuju područje primjene i obrada međunarodnog ugostiteljskog otpada u skladu s ovom Direktivom trebalo bi slijediti definicije iz Uredbe (EZ) br. 1069/2009, u vezi s Uredbom (EU) br. 142/2011.

(28)

Kako bi se osigurala primjerenost lučkih uređaja za prihvat, nužni su razvoj, provedba i ponovna procjena plana prihvata otpada i rukovanja otpadom na temelju savjetovanja sa svim relevantnim stranama. Zbog praktičnih i organizacijskih razloga, susjedne luke u istoj geografskoj regiji mogle bi poželjeti razviti zajednički plan koji uključuje dostupnost lučkih uređaja za prihvat u svakoj od luka koje su obuhvaćene tim planom, uz zajednički administrativni okvir.

(29)

Može biti zahtjevno usvajati i pratiti planove prihvata otpada i rukovanja otpadom za male nekomercijalne luke, kao što su privezišta i marine, u kojima je promet slab te uključuje samo rekreativna plovila ili koje su u upotrebi samo tijekom jednog dijela godine. Otpadom iz tih malih luka obično se rukuje u okviru sustava gospodarenja komunalnim otpadom u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi 2008/98/EZ. Kako se ne bi preopteretile lokalne vlasti i kako bi se olakšalo gospodarenje otpadom u takvim malim lukama, trebalo bi biti dovoljno da se otpad iz takvih luka uključi u tok komunalnog otpada i da se njime na odgovarajući način gospodari, da luka svojim korisnicima stavi na raspolaganje informacije o prihvatu otpada te da se luke koje podliježu izuzeću prijavljuju u elektroničkom sustavu kako bi se omogućila minimalna razina praćenja.

(30)

Za učinkovito rješavanje problema morskog otpada ključno je osigurati pravu razinu poticaja za isporuku otpada u lučke uređaje za prihvat, a osobito otpada kako je definiran u Prilogu V. konvenciji MARPOL („otpad iz Priloga V. konvenciji MARPOL”). To je moguće postići sustavom pokrivanja troškova kojim se zahtijeva primjena neizravne naknade. Ta neizravna naknada trebala bi dospijevati neovisno o isporuci otpada i njome bi se trebalo ostvarivati pravo na isporuku otpada bez dodatnih izravnih naknada. Ribolovni sektor i sektor razonode, s obzirom na njihov doprinos nastanku morskog otpada, također bi trebali biti podlijegati neizravnoj naknadi. Međutim, ako brod isporuči izvanrednu količinu otpada iz Priloga V. konvenciji MARPOL, osobito operativnog otpada, koja premašuje maksimalni namjenski skladišni kapacitet kako je navedeno u obrascu prethodne obavijesti o isporuci otpada, trebalo bi biti moguće naplatiti dodatnu izravnu naknadu kako bi se osiguralo da troškovi koji se odnose na prihvat te izvanredne količine otpada ne uzrokuju nerazmjerno opterećenje za sustav pokrivanja troškova luke. To bi mogao biti slučaj i ako je prijavljeni namjenski skladišni kapacitet prekomjeran ili nerazuman.

(31)

U nekim državama članicama uspostavljeni su programi za osiguravanje alternativnog financiranja troškova sakupljanja otpadnog ribolovnog alata ili pasivno ulovljenog otpada na kopnu i gospodarenja njima, uključujući „planove sakupljanja otpada iz mora”. Takve bi inicijative trebalo pozdraviti te bi države članice trebalo poticati da dopune sustave pokrivanja troškova uspostavljene u skladu s ovom Direktivom planovima sakupljanja otpada iz mora kako bi se pokrili troškovi pasivno ulovljenog otpada. Takvi sustavi pokrivanja troškova koji su utemeljeni na primjeni neizravne naknade u visini od 100 % za otpad iz Priloga V. konvenciji MARPOL, isključujući ostatke tereta, ne bi trebali odvratiti zajednice ribolovnih luka od sudjelovanja u postojećim sustavima isporuke pasivno ulovljenog otpada.

(32)

Naknadu koje se primjenjuje na određeni brod trebalo bi smanjiti za ona plovila koja su dizajnirana, opremljena ili kojima se upravlja tako da se stvara minimalan otpad, na temelju određenih kriterija koje je potrebno utvrditi u okviru provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji, u skladu sa smjernicama IMO-a za provedbu Priloga V. konvenciji MARPOL i normama koje je izradila Međunarodna organizacija za normizaciju. Smanjenje i učinkovito recikliranje otpada može se ponajprije postići učinkovitim odvajanjem otpada na brodu u skladu s tim smjernicama i normama.

(33)

S obzirom na njegovu vrstu prometa koju obilježavaju česta pristajanja u luci pomorski promet na kratkim relacijama suočen je sa znatnim troškovima u okviru sadašnjeg sustava isporuke otpada u lučke uređaje za prihvat zbog obveze plaćanja naknade za svako pristajanje u luku. Istodobno, takav promet nema toliko linija i nije tako redovit da bi zbog toga ispunjavao uvjete za izuzeće od obveze plaćanja i isporuke otpada. Kako bi se ograničilo financijsko opterećenje za sektor, trebalo bi naplaćivati smanjenu naknadu za plovila s obzirom na vrstu prometa za koju se upotrebljavaju.

(34)

Ostaci tereta ostaju vlasništvo vlasnika tereta nakon istovara na terminalu i mogu imati ekonomsku vrijednost. Iz tog razloga ostaci tereta ne bi trebali biti uključeni u sustave pokrivanja troškova i primjenu neizravne naknade. Naknade za isporuku ostataka tereta trebao bi platiti korisnik lučkog uređaja za prihvat, kako je utvrđeno u ugovornim aranžmanima između uključenih strana ili drugim lokalnim aranžmanima. Ostaci tereta uključuju i ostatke uljnih ili štetnih tekućih tvari nakon čišćenja na koje se primjenjuju norme za ispuštanje iz priloga I. i II. konvenciji MARPOL, a koji pod određenim uvjetima, kako je navedeno u tim prilozima, ne moraju biti isporučeni u luku kako bi se izbjegli nepotrebni operativni troškovi za brodove i zastoji u lukama.

(35)

Države članice trebale bi poticati isporuku ostataka od pranja spremnika koji sadržavaju postojane plutajuće tvari visoke viskoznosti, po mogućnosti davanjem primjerenih financijskih poticaja.

(36)

U područje primjene Uredbe (EU) 2017/352 Europskog parlamenta i Vijeća (12) uključeno je stavljanje na raspolaganje lučkih uređaja za prihvat kao usluga. Njome se predviđaju pravila o transparentnosti tarifnih struktura koje se primjenjuju za upotrebu lučkih usluga, savjetovanje s korisnicima luke i provedba postupaka za rješavanje pritužbi. Ovom Direktivom nadilazi se okvir predviđen tom uredbom time što se u njoj predviđaju detaljniji zahtjevi za oblikovanje i funkcioniranje sustava pokrivanja troškova za lučke uređaje za prihvat brodskog otpada te transparentnost strukture troškova.

(37)

Uz predviđanje poticaja za isporuku, učinkovito izvršenje obveze isporuke otpada od presudne je važnosti i trebalo bi slijediti pristup koji se temelji na riziku te bi zbog toga trebalo uspostaviti mehanizam Unije za ciljanu provjeru na temelju rizika.

(38)

Jedna je od glavnih prepreka učinkovitom izvršenju obveze isporuke to što države članice različito tumače i provode izuzeće koje se temelji na dostatnom skladišnom kapacitetu. Kako se primjenom tog izuzeća ne bi doveo u pitanje glavni cilj ove Direktive, trebalo bi ga dodatno odrediti, osobito u pogledu sljedeće luke pristajanja, te bi trebalo na usklađen način odrediti dostatni skladišni kapacitet, na temelju zajedničke metodologije i kriterija. U slučajevima u kojima je teško utvrditi jesu li dostupni primjereni lučki uređaji za prihvat u lukama izvan Unije ključno je da nadležno tijelo pažljivo razmotri primjenu izuzeća.

(39)

Postoji potreba za daljnjim usklađivanjem sustava izuzeća za brodove koji plove u linijskom prometu s čestim i redovitim pristajanjima u luci, osobito za pojašnjenjem pojmova koji se upotrebljavaju i uvjeta koji su mjerodavni za ta izuzeća. Evaluacijom u okviru programa REFIT i procjenom učinka otkriveno je da je nedostatak usklađivanja uvjeta i primjene izuzeća doveo do nepotrebnog administrativnog opterećenja za brodove i luke.

(40)

Praćenje i izvršenje trebalo bi olakšati sustavom koji se zasniva na elektroničkom izvješćivanju i razmjeni informacija. Postojeći sustav obavješćivanja i praćenja koji je uspostavljen na temelju Direktive 2000/59/EZ u tu bi svrhu trebalo dodatno razvijati i nastavljati upotrebljavati na temelju postojećih sustava elektroničkih podataka, osobito sustava Unije za razmjenu pomorskih informacija (SafeSeaNet) uspostavljenog Direktivom 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) i baze podataka inspekcijskih pregleda (THETIS) uspostavljene Direktivom 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14). Takav bi sustav također trebao uključivati informacije o lučkim uređajima za prihvat koji su dostupni u različitim lukama.

(41)

Direktivom 2010/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) pojednostavnjuju se i usklađuju administrativni postupci koji se primjenjuju u pomorskom prometu standardiziranjem elektroničkog prijenosa informacija i racionaliziranjem službenog postupka prijave. U Izjavi iz Vallette o prioritetima za politiku EU-a o pomorskom prometu do 2020., koju je Vijeće potvrdilo u svojim zaključcima od 8. lipnja 2017., Komisija je pozvana da predloži odgovarajuće daljnje mjere za reviziju te direktive. Komisija je od 25. listopada 2017. do 18. siječnja 2018. provela javno savjetovanje o službenom postupku prijave za brodove. Komisija je 17. svibnja 2018. Europskom parlamentu i Vijeću proslijedila Prijedlog uredbe o uspostavi okružja jedinstvenog europskog pomorskog sučelja i stavljanju izvan snage Direktive 2010/65/EU.

(42)

Konvencijom MARPOL od ugovornih stranaka zahtijeva se da održavaju ažurirane informacije o lučkim uređajima za prihvat te da ih priopćuju IMO-u. U tu je svrhu IMO uspostavio bazu podataka o lučkim uređajima za prihvat u okviru svojeg globalnog integriranog informacijskog sustava o brodovima („GISIS”).

(43)

U okviru pročišćenih smjernica IMO-a IMO predviđa prijavljivanje navodnih neprimjerenosti lučkih uređaja za prihvat. U skladu s tim postupkom brod bi trebao prijaviti takve neprimjerenosti upravi državi zastave koja potom treba obavijestiti IMO i državu luke u kojoj se to dogodilo. Država luke trebala bi razmotriti izvješće i dati odgovarajući odgovor te obavijestiti IMO i državu zastave koja je podnijela prijavu. Podnošenjem tih informacija o navodnim neprimjerenostima izravno u sustav obavješćivanja, praćenja i izvršenja predviđen ovom Direktivom omogućio bi se naknadni prijenos tih informacija u GISIS, a države članice kao države zastave i luke više ne bi imale obvezu izvješćivanja IMO-a.

(44)

Podskupina za lučke uređaje za prihvat, koja je uspostavljena u okviru Europskog foruma za održivu plovidbu i koja je okupila široku lepezu stručnjaka iz područja onečišćenja s brodova i gospodarenja brodskim otpadom, prestala je s radom u prosincu 2017. s obzirom na početak međuinstitucijskih pregovora. Budući da je ta podskupina Komisiji pružala vrijedne smjernice i stručno znanje, bilo bi poželjno uspostaviti sličnu stručnu skupinu s mandatom za razmjenu iskustava o provedbi ove Direktive.

(45)

Važno je da se sve sankcije koje utvrđuju države članice pravilno provode i budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(46)

Dobri uvjeti rada za lučko osoblje koje radi u lučkim uređajima za prihvat od ključne su važnosti za stvaranje sigurnog, učinkovitog i društveno odgovornog pomorskog sektora koji može privući kvalificirane radnike i osigurati jednake uvjete tržišnog natjecanja širom Europe. Početno i periodično osposobljavanje osoblja ključno je kako bi se osigurala kvaliteta usluga i zaštita radnika. Lučke uprave i tijela koja rukovode lučkim uređajima za prihvat trebali bi osigurati da svi zaposlenici dobiju potrebno osposobljavanje kako bi stekli znanje nužno za njihov rad, pri čemu je potrebno posvetiti posebnu pozornost zdravstvenim i sigurnosnim aspektima koji se odnose na rukovanje opasnim materijalima, te da se zahtjevi osposobljavanja redovito ažuriraju kako bi odgovorili na izazove tehnoloških inovacija.

(47)

Ovlasti koje su Komisiji dodijeljene za provedbu Direktive 2000/59/EZ trebalo bi ažurirati u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(48)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom prilogâ ovoj Direktivi i upućivanja na međunarodne instrumente u mjeri u kojoj je to potrebno za njihovo usklađivanje s pravom Unije ili kako bi se uzela u obzir događanja na međunarodnoj razini, posebno na razini IMO-a; u vezi s izmjenom prilogâ ovoj Direktivi kada je to potrebno za poboljšanje aranžmana za provedbu i praćenje koji su njome uspostavljeni, osobito u odnosu na učinkovito obavješćivanje i isporuku otpada te pravilnu primjenu izuzećâ; kao i, u iznimnim okolnostima, kada je to propisno opravdano odgovarajućom analizom Komisije i kako bi se izbjegla ozbiljna i neprihvatljiva prijetnja morskom okolišu, u vezi s izmjenom ove Direktive u mjeri u kojoj je to potrebno radi izbjegavanja takve prijetnje, a kako bi se spriječilo, ako je potrebno, da se promjene tih međunarodnih instrumenata primjenjuju za potrebe ove Direktive. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (16). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(49)

Radi osiguravanja metoda za izračun dostatnog namjenskog skladišnog kapaciteta; utvrđivanja zajedničkih kriterija za priznavanje, u svrhu odobravanja smanjene naknade za otpad brodovima, da dizajn, oprema i rad broda dokazuju da brod proizvodi smanjene količine otpada i da svojim otpadom gospodari na održiv i za okoliš prihvatljiv način; utvrđivanja metodologija za podatke o praćenju obujma i količine pasivno ulovljenog otpada te oblika izvješćivanja; te utvrđivanja detaljnih elemenata mehanizma Unije za ciljanu provjeru na temelju rizika, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(50)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest zaštitu morskog okoliša od ispuštanja otpada u more, države članice, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(51)

Unija je obilježena regionalnim razlikama na razini luke, kao što se pokazalo i u procjeni teritorijalnog učinka koju je provela Komisija. Luke se razlikuju ovisno o svojoj geografskoj lokaciji, veličini, administrativnom ustroju i vlasničkoj strukturi te su obilježene vrstom brodova koji ih obično posjećuju. Osim toga, u sustavima gospodarenja otpadom odražavaju se razlike na općinskoj razini i na kraju infrastrukture za gospodarenje otpadom.

(52)

Člankom 349. UFEU-a zahtijeva se uzimanje u obzir posebnih svojstava najudaljenijih regija Unije, to jest Guadeloupea, Francuske Gvajane, Martiniquea, Mayottea, Réuniona, Saint-Martina, Azora, Madeire i Kanarskih otoka. Kako bi se osigurala primjerenost i dostupnost lučkih uređaja za prihvat, moglo bi biti primjereno da države članice operaterima lučkih uređaja za prihvat ili lučkim upravama u tim regijama Unije stave na raspolaganje regionalnu operativnu potporu s ciljem rješavanja problema učinaka trajnih nedostataka iz tog članka. Regionalna operativna potpora koju države članice stavljaju na raspolaganje u tom kontekstu izuzima se od obveze obavješćivanja utvrđene člankom 108. stavkom 3. UFEU-a ako, u vrijeme kada je odobrena, ispunjava uvjete utvrđene u Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 (18) koja je donesena u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 994/98 (19).

(53)

Direktivu 2000/59/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage,