27.11.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 301/1 |
UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1832
оd 5. studenoga 2018.
o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) 2017/1151 u svrhu poboljšanja homologacijskih ispitivanja i postupaka za emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila, uključujući one za sukladnost u uporabi i stvarne emisije tijekom vožnje te uvođenje uređaja za praćenje potrošnje goriva i električne energije
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (1), a posebno njezin članak 5. stavak 3. i članak 14. stavak 3.,
uzimajući u obzir Direktivu 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (2), a posebno njezin članak 39. stavak 2.,
budući da:
(1) |
Uredba (EZ) br. 715/2007 posebni je regulatorni akt u okviru postupka homologacije tipa utvrđenoga Direktivom 2007/46/EZ. U njoj je utvrđeno da nova laka osobna i gospodarska vozila moraju biti unutar određenih graničnih vrijednosti emisija te su utvrđeni dodatni zahtjevi za pristup informacijama za popravak i održavanje vozila. Specifične tehničke odredbe nužne za provedbu te uredbe sadržava Uredba Komisije (EU) 2017/1151 (3), kojom je zamijenjena i izvan snage stavljena Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 (4). |
(2) |
Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 nastavlja proizvoditi određene učinke do njezina stavljanja izvan snage 1. siječnja 2022. Nužno je, međutim, razjasniti da je među tim učincima mogućnost traženja proširenja postojećih homologacija dodijeljenih na temelju te uredbe. |
(3) |
Uredbom (EU) 2017/1151 u zakonodavstvo Unije uveden je novi regulatorni ispitni postupak, Globalno usklađeni ispitni postupak za laka vozila (WLTP). U WLTP-u su propisani stroži i detaljniji uvjeti za provođenje ispitivanja emisija u okviru homologacijskog postupka. |
(4) |
Usto, uredbama Komisije (EU) 2016/427 (5), (EU) 2016/646 (6) i (EU) 2017/1154 (7) uvedena je nova metodologija za ispitivanje emisija vozila u stvarnim uvjetima vožnje, postupak ispitivanja RDE-a. |
(5) |
Kako bi ispitivanje WLTP-om bilo moguće, potrebno je dopustiti određeno odstupanje. To se dopušteno odstupanje u ispitivanju, međutim, ne bi trebalo zloupotrebljavati da se dobiju rezultati koji bi bili različiti od rezultata ispitivanja u uvjetima zadanih vrijednosti. Zbog toga bi trebalo uvesti metodu normalizacije utjecaja specifičnih dopuštenih odstupanja na rezultate ispitivanja CO2 i potrošnje goriva kako bi različiti proizvođači vozila imali ravnopravne uvjete, a izmjerene vrijednosti CO2 i potrošnje goriva bile reprezentativnije za stvarne uvjete. |
(6) |
Vrijednosti potrošnje goriva ili električne energije dobivene regulatornim laboratorijskim ispitnim postupcima trebalo bi dopuniti informacijama o stvarnoj prosječnoj potrošnji vozila na cesti. Takve su informacije, nakon što se prikupe, agregiraju i anonimiziraju, ključne da se ocijeni dobiva li se regulatornim ispitnim postupcima vjeran odraz stvarnih prosječnih emisija CO2 i potrošnje goriva ili električne energije. Usto, raspoloživost trenutačnih informacija o potrošnji goriva u vozilu trebala bi olakšati cestovna ispitivanja. |
(7) |
Kako bi se pravovremeno ocijenila reprezentativnost novih regulatornih ispitnih postupaka, osobito za vozila s velikim tržišnim udjelima, područje primjene novih zahtjeva za praćenje potrošnje goriva u vozilu trebalo bi isprva ograničiti na konvencionalna i hibridna vozila na tekuća goriva te punjiva hibridna vozila jer su trenutačno samo u tim vozilima ugrađeni pogonski sklopovi obuhvaćeni odgovarajućim tehničkim normama. |
(8) |
Potrošnja goriva ili električne energije u većini se novih vozila već mjeri i bilježi, no trenutačno uređaji kojima se te informacije prate ne podliježu standardiziranim zahtjevima. Kako bi se podacima iz tih uređaja moglo pristupati i kako bi mogli služiti kao usklađeni temelj za uspoređivanje različitih kategorija vozila i proizvođača, trebalo bi utvrditi osnovne homologacijske zahtjeve za uređaje. |
(9) |
U Uredbi (EU) 2016/646 uveden je zahtjev da proizvođači moraju deklarirati primjenu pomoćnih strategija kontrole emisija. Usto, Uredbom (EU) 2017/1154 povećan je nadzor homologacijskih tijela nad strategijama kontrole emisija. Primjena tih zahtjeva pokazala je da je potrebno uskladiti kako različita homologacijska tijela primjenjuju pravila za pomoćne strategije kontrole emisija. Zato je primjereno utvrditi zajednički format za proširenu opisnu dokumentaciju i zajedničku metodologiju za ocjenjivanje pomoćnih strategija kontrole emisija. |
(10) |
Odluku o dopuštanju pristupa, bude li zatražen, proširenoj proizvođačevoj opisnoj dokumentaciji trebalo bi prepustiti nacionalnim tijelima pa bi klauzulu o povjerljivosti povezanu s tim dokumentom trebalo izbrisati iz Uredbe (EU) 2017/1151. Brisanjem se ne bi trebala dovesti u pitanje ujednačena primjena propisa unutar Unije ni mogućnost svih strana da pristupaju relevantnim informacijama za provedbu ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje. |
(11) |
Nakon što su u fazu homologacije uvedena ispitivanja RDE-a, sad je potrebno ažurirati pravila o provjerama sukladnosti u uporabi kako bi se osiguralo da su stvarne emisije tijekom vožnje doista ograničene tijekom uobičajenog radnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima upotrebe. |
(12) |
Zbog primjene novog ispitivanja RDE-a tijekom provjera sukladnosti u uporabi bit će potrebno više resursa za ispitivanje sukladnosti vozila u uporabi i evaluaciju dobivenih rezultata. Kako bi se taj povećani teret ispitivanja uskladio s potrebom za djelotvornim ispitivanjem sukladnosti u uporabi, trebalo bi prilagoditi najveći broj vozila u statističkom uzorku i kriterije prolaznosti za uzorak primjenjive na sva ispitivanja sukladnosti u uporabi. |
(13) |
Provjere sukladnosti u uporabi sad obuhvaćaju samo emisije onečišćujućih tvari koje se mjere ispitivanjem tipa 1. Kako bi se ispunili zahtjevi iz Uredbe (EZ) br. 715/2007, trebalo bi proširiti te provjere na emisije iz ispušne cijevi i emisije nastale isparavanjem. Zato bi za potrebe ispitivanja sukladnosti u uporabi trebalo uvesti ispitivanja tipa 4. i tipa 6. Međutim, budući da su ta ispitivanja skupa i složena, trebala bi biti opcionalna. |
(14) |
Preispitivanjem postojećih ispitivanja sukladnosti u uporabi, koja provode proizvođači, otkriveno je da je homologacijskim tijelima prijavljeno veoma malo neprolaznih rezultata, premda su proizvođači provodili kampanje opoziva i druge dobrovoljne mjere u vezi s emisijama. Zbog toga je u provjere sukladnosti u uporabi potrebno uvesti više transparentnosti i kontrole. |
(15) |
Radi djelotvornije kontrole postupka provjere sukladnosti u uporabi, homologacijska tijela trebala bi biti zadužena za obavljanje ispitivanja i provjera svake godine na određenom postotku homologiranih vozila. |
(16) |
Komisija bi trebala izraditi elektroničku platformu radi boljeg protoka informacija dobivenih ispitivanjem sukladnosti u uporabi i kao pomoć homologacijskim tijelima pri odlučivanju. |
(17) |
Kako bi se unaprijedio odabir vozila za ispitivanja koja provode homologacijska tijela, potrebne su informacije na temelju kojih se mogu utvrditi mogući problemi i tipovi vozila s visokim emisijama. Daljinsko mjerenje, pojednostavnjene sustave za praćenje emisija (SEMS) i ispitivanja prijenosnim sustavom za mjerenje emisija (PEMS) trebalo bi priznati kao valjane alate za prikupljanje informacija koje homologacijskim tijelima mogu pomoći pri odabiru ispitnih vozila. |
(18) |
Od ključne je važnosti da su ispitivanja sukladnosti u uporabi kvalitetna. Zato je potrebno utvrditi pravila za akreditiranje ispitnih laboratorija. |
(19) |
Kako bi ispitivanja bila moguća, sve relevantne informacije trebaju biti javno dostupne. Usto, određene bi informacije potrebne za provjere sukladnosti u uporabi trebale biti lako dostupne, pa bi ih trebalo navesti u certifikatu o sukladnosti. |
(20) |
Radi veće transparentnosti postupka provjere sukladnosti u uporabi, od homologacijskih tijela trebalo bi zahtijevati da objavljuju godišnje izvješće s rezultatima svojih provjera sukladnosti u uporabi. |
(21) |
Zbog metodologija koje su propisane kako bi se osiguralo da se samo vožnje u uobičajenim uvjetima smatraju valjanim ispitivanjima RDE-a bilo je previše nevaljanih ispitivanja pa bi ih trebalo preispitati i pojednostavniti. |
(22) |
Preispitivanje metodologija za evaluaciju emisija onečišćujućih tvari u valjanoj vožnji pokazalo je da rezultati dviju trenutačno dopuštenih metoda nisu dosljedni. Stoga bi trebalo utvrditi novu jednostavnu i jasnu metodologiju. Kako bi evaluacijski faktori u novoj metodologiji bili u skladu s trenutačnim tehnologijama, Komisija bi ih trebala kontinuirano ocjenjivati. |
(23) |
Za potrebe ispitivanja RDE-a u obzir bi trebalo uzeti upotrebu punjivih hibrida, koji dijelom rade na električnu energiju, a dijelom ih pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, pa bi izračunane emisije RDE-a trebale odražavati tu prednost. |
(24) |
Na razini Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) razvijen je novi ispitni postupak za emisije nastale isparavanjem kojim se u obzir uzima tehnički napredak u kontroli emisija nastalih isparavanjem iz benzinskih vozila, prilagođava taj postupak WLTP-u i uvode nove odredbe za zabrtvljene spremnike. Zbog toga je prikladno ažurirati postojeće propise Unije o ispitivanjima emisija nastalih isparavanjem kako bi odražavali promjene na razini UNECE-a. |
(25) |
Također pod okriljem UNECE-a ispitni postupak WLTP dodatno je poboljšan i dopunjen nizom novih elemenata, među njima i alternativnim načinima mjerenja parametara cestovnog otpora vozila, jasnijim odredbama za dvogorivna vozila, poboljšanjima metode interpolacije CO2 te ažuriranjima koja se odnose na zahtjeve za dinamometre s dvostrukom osovinom i otpore kotrljanja guma. Te bi promjene sad trebalo ugraditi u zakonodavstvo Unije. |
(26) |
Praktično iskustvo s primjenom WLTP-a otkako je 1. rujna 2017. postao obvezan za nove tipove vozila u Uniji pokazalo je da bi ga trebalo dodatno prilagoditi homologacijskom sustavu Unije, osobito u pogledu informacija koje treba sadržavati relevantna dokumentacija. |
(27) |
Promjene homologacijske dokumentacije zbog izmjena u ovoj Uredbi trebale bi se odraziti i na certifikat o sukladnosti te svu homologacijsku dokumentaciju iz Direktive 2007/46/EZ. |
(28) |
Stoga je primjereno na odgovarajući način izmijeniti Uredbu (EU) 2017/1151, Uredbu (EZ) br. 692/2008 i Direktivu 2007/46/EZ. |
(29) |
Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Tehničkog odbora za motorna vozila, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Izmjene Uredbe (EU) 2017/1151
Uredba (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
1. |
članak 2. mijenja se kako slijedi:
|
2. |
članak 3. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
umeće se članak 4.a: „Članak 4.a Zahtjevi za homologaciju s obzirom na uređaje za praćenje potrošnje goriva ili električne energije Proizvođač osigurava da su sljedeća vozila kategorija M1 i N1 opremljena uređajem za mjerenje, pohranjivanje i davanje podataka o količini goriva ili električne energije potrošenoj za rad vozila:
Uređaj za praćenje potrošnje goriva ili električne energije mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga XXII.”; |
4. |
članak 5. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
članak 9. mijenja se kako slijedi:
|
6. |
članak 15. mijenja se kako slijedi:
|
7. |
briše se članak 18.a; |
8. |
Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi; |
9. |
Prilog II. mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi; |
10. |
Prilog III.A mijenja se u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi; |
11. |
u Prilogu V. točka 2.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
12. |
Prilog VI. zamjenjuje se tekstom iz Priloga IV. ovoj Uredbi; |
13. |
Prilog VII. mijenja se kako slijedi:
|
14. |
u Prilogu VIII. točka 3.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
15. |
Prilog IX. mijenja se u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi; |
16. |
Prilog XI. zamjenjuje se tekstom iz Priloga VI. ovoj Uredbi; |
17. |
Prilog XII. mijenja se u skladu s Prilogom VII. ovoj Uredbi; |
18. |
u Dodatku 1. Prilogu XIV. riječi „odjeljka 2.3.1. i odjeljka 2.3.5. Priloga I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/1151” zamjenjuju se riječima „odjeljka 2.3.1. i odjeljka 2.3.4. Priloga I. Uredbi (EU) 2017/1151”; |
19. |
Prilog XVI. zamjenjuje se tekstom iz Priloga VIII. ovoj Uredbi; |
20. |
Prilog XXI. mijenja se u skladu s Prilogom IX. ovoj Uredbi; |
21. |
Dodaje se Prilog XXII. utvrđen u Prilogu X. ovoj Uredbi. |
Članak 2.
Izmjena Uredbe (EZ) br. 692/2008
Uredba (EZ) br. 692/2008 mijenja se kako slijedi:
(1) |
U prvom podstavku članka 16.a Uredbe (EZ) br. 692/2008 dodaje se točka (d):
|
(2) |
u Dodatku 3. Prilogu 1. dodaje se točka 3.2.12.2.5.7.:
|
(3) |
u Prilogu XII. briše se točka 4.4. |
Članak 3.
Izmjene Direktive 2007/46/EZ
Prilozi I., III., VIII., IX. i XI. Direktivi 2007/46/EZ mijenjaju se u skladu s Prilogom XI. ovoj Uredbi.
Članak 4.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2019.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 5. studenoga 2018.
Za Komisiju
Predsjednik
Jean-Claude JUNCKER
(1) SL L 171, 29.6.2007., str. 1.
(2) SL L 263, 9.10.2007., str. 1.
(3) Uredba Komisije (EU) 2017/1151 od 1. lipnja 2017. o dopuni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 692/2008, SL L 175, 7.7.2017., str. 1.
(4) Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (SL L 199, 28.7.2008., str. 1.).
(5) Uredba Komisije (EU) 2016/427 od 10. ožujka 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 s obzirom na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL L 82, 31.3.2016., str. 1.).
(6) Uredba Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 s obzirom na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL L 109, 26.4.2016., str. 1.).
(7) Uredba Komisije (EU) 2017/1154 od 7. lipnja 2017. o izmjeni Uredbe Komisije (EU) 2017/1151 o dopuni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 692/2008 te o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na stvarne emisije tijekom vožnje lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL L 175, 7.7.2017., str. 708.).
(*1) Uredba Komisije (EU) 2018/1832 оd 5. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2007/46/EZ, Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) 2017/1151 u svrhu poboljšanja homologacijskih ispitivanja i postupaka za emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila, uključujući one za sukladnost u uporabi i stvarne emisije tijekom vožnje te uvođenje uređaja za praćenje potrošnje goriva i električne energije (SL L 301, 27.11.2018., str. 1.)”;
PRILOG I.
Prilog I. Uredbi (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
(1) |
umeće se točka 1.1.3.:
|
(2) |
točke 2.3.1., 2.3.2. i 2.3.3. zamjenjuju se sljedećim: 2.3.1. Svako vozilo s računalom za kontrolu emisija mora imati zaštitne mjere za sprečavanje preinaka, osim uz odobrenje proizvođača. Proizvođač odobrava preinake ako su nužne za dijagnosticiranje, servisiranje, naknadnu ugradnju ili popravak vozila. Svi računalni kodovi ili radni parametri koji se mogu reprogramirati moraju biti otporni na nedopuštene zahvate i imati stupanj zaštite barem ekvivalentan odredbama norme ISO 15031-7:2013. Svi memorijski čipovi za umjeravanje koji se mogu izvaditi moraju biti zaliveni, zatvoreni u zabrtvljenom kućištu ili zaštićeni elektroničkim algoritmima, a njihova zamjena ne smije biti moguća bez upotrebe posebnih alata i postupaka. Samo dijelovi izravno povezani s kontrolom emisija ili sprečavanjem krađe vozila smiju biti tako zaštićeni. 2.3.2. Radne parametre motora kodirane u računalu ne smije biti moguće mijenjati bez posebnih alata i postupaka (npr. zalemljeni ili zaliveni sastavni dijelovi računala ili zabrtvljena (ili zalemljena) kućišta). 2.3.3. Na proizvođačev zahtjev homologacijsko tijelo može odobriti izuzimanje od zahtjeva iz točaka 2.3.1. i 2.3.2. za ona vozila za koja nije vjerojatno da je potrebna zaštita. Kriteriji na temelju kojih homologacijsko tijelo vrši procjenu pri razmatranju izuzetaka uključuju, ali nisu ograničeni na, trenutačnu dostupnost čipova visokih performansi, sposobnost vozila za postizanje visokog radnog učinka i planirani broj prodanih vozila.”; |
(3) |
umeću se točke 2.3.4., 2.3.5. i 2.3.6.: 2.3.4. Proizvođači koji koriste sustave s programabilnim računalnim kodom moraju poduzeti nužne mjere za sprečavanje neovlaštenog reprogramiranja. Te mjere moraju sadržavati poboljšane strategije za zaštitu od nedopuštenih zahvata i mogućnosti zaštite od pisanja koje zahtijevaju elektronički pristup računalu smještenom izvan lokacije i koje održava proizvođač, a kojem i neovisni operatori moraju imati pristup pri kojem primjenjuju zaštitne mjere iz točke 2.3.1. i točke 2.2. Priloga XIV. Homologacijsko tijelo odobrava metode koje pružaju odgovarajuću razinu zaštite od nedopuštenih zahvata. 2.3.5. Kad je riječ o mehaničkim pumpama za ubrizgavanje goriva ugrađenima u motore s kompresijskim paljenjem, proizvođači poduzimaju odgovarajuće korake kako bi zaštitili zadane vrijednosti maksimalnog dovoda goriva od nedopuštenih zahvata dok je vozilo u uporabi. 2.3.6. Proizvođači moraju djelotvorno spriječiti reprogramiranje očitanja brojača kilometara, u mreži vozila, u bilo kojem regulatoru pogonskog sklopa i odašiljačkoj jedinici za daljinsku razmjenu podataka, ako je primjenjivo. Proizvođači moraju uvrstiti sustavne strategije za zaštitu od nedopuštenih zahvata i zaštitu od pisanja kako bi zaštitili integritet očitanja brojača kilometara. Homologacijsko tijelo mora odobriti metode koje pružaju odgovarajuću razinu zaštite od nedopuštenih zahvata.”; |
(4) |
točka 2.4.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(5) |
točka 3.1.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(6) |
umeće se točka 3.1.1.1.:
|
(7) |
u točki 3.1.2. prvi odlomak ispod naslova zamjenjuje se sljedećim: „Za ispitivanja radi određivanja Ki koja se provode na temelju Dodatka 1. Podprilogu 6. Prilogu XXI. (WLTP) homologacija se proširuje na vozila ako ispunjavaju kriterije iz stavka 5.9. Priloga XXI.”; |
(8) |
točka 3.2., uključujući sve njezine podtočke, zamjenjuje se sljedećim: „3.2. Proširenja za emisije nastale isparavanjem (ispitivanje tipa 4.) 3.2.1. Ako su ispitivanja provedena u skladu s Prilogom 6. Pravilniku UNECE-a br. 83 [1 dan NEDC-om] ili Prilogom Uredbi (EZ) 2017/1221 [2 dana NEDC-om], homologacija se proširuje na vozila opremljena sustavom za kontrolu emisija nastalih isparavanjem koja ispunjavaju sljedeće uvjete.
3.2.2. Ako su ispitivanja provedena u skladu s Prilogom VI. [2 dana WLTP-om], homologacija se proširuje na vozila opremljena sustavom za kontrolu emisija nastalih isparavanjem koji ispunjava zahtjeve iz točke 5.5.1. Priloga VI. 3.2.3. Homologacija se proširuje na vozila s:
|
(9) |
točka 4.1.2. zamjenjuje se sljedećim:
|
(10) |
točka 4.1.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
(11) |
umeću se točke 4.1.3.1., 4.1.3.1.1. i 4.1.3.1.2.: „4.1.3.1. Kriteriji za porodicu po sukladnosti proizvodnje 4.1.3.1.1. Za vozila kategorije M i za vozila kategorije N1 razreda I i II porodica po sukladnosti proizvodnje je jednaka interpolacijskoj porodici, kako je opisana u stavku 5.6. Priloga XXI. 4.1.3.1.2. Za vozila kategorije N1 razreda III. i za vozila kategorije N2 samo vozila koja su jednaka u pogledu sljedećih karakteristika vozila / pogonskog sklopa / prijenosnog sustava mogu biti dio iste porodice po sukladnosti proizvodnje:
|
(12) |
točka 4.1.4. zamjenjuje se sljedećim:
|
(13) |
u točki 4.1.5. treći odlomak zamjenjuje se sljedećim: „Ako homologacijsko tijelo nije zadovoljno proizvođačevim postupkom za provjeru, fizičko ispitivanje provodi se izravno na proizvedenim vozilima, kako je opisano u točkama od 4.2. do 4.7.”; |
(14) |
u točki 4.1.6. druga rečenica prvog stavka zamjenjuje se sljedećim: „Homologacijsko tijelo provodi ova fizička ispitivanja emisija i ispitivanja OBD-a na proizvedenim vozilima, kako je opisano u točkama od 4.2. do 4.7.”; |
(15) |
točke 4.2.1. i 4.2.2. zamjenjuju se sljedećim: 4.2.1. Ispitivanje tipa 1. provodi se na proizvedenim vozilima koja su valjani članovi porodice po sukladnosti proizvodnje, kako je opisano u točki 4.1.3.1. Rezultati ispitivanja su vrijednosti nakon primjene svih korekcija u skladu s ovom Uredbom. Granične vrijednosti koje se promatraju radi provjere sukladnosti za onečišćujuće tvari navedene su u tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007. Kad je riječ o emisijama CO2, granična vrijednost je vrijednost koju je odredio proizvođač za odabrano vozilo u skladu s interpolacijskom metodologijom iz Podpriloga 7. Prilogu XXI. Izračun interpolacije provjerava homologacijsko tijelo. 4.2.2. Uzorak od tri vozila odabire se slučajnim odabirom iz porodice po sukladnosti proizvodnje. Nakon što homologacijsko tijelo odabere vozila, proizvođač ne smije poduzeti nikakve prilagodbe na odabranim vozilima.”; |
(16) |
briše se točka 4.2.2.1.; |
(17) |
u točki 4.2.3. drugi i treći odlomak zamjenjuju se sljedećim:
|
(18) |
točka 4.2.4. zamjenjuje se sljedećim:
|
(19) |
u točki 4.2.4.1. podtočki (c) uvod se zamjenjuje sljedećim:
|
(20) |
točka 4.4.3.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
(21) |
Dodatak 1. mijenja se kako slijedi:
|
(23) |
Dodatak 2. mijenja se kako slijedi:
|
(24) |
Dodatak 3. mijenja se kako slijedi:
|
(23) |
Dodatak 3.a mijenja se kako slijedi:
|
(24) |
umeće se Dodatak 3.b: „Dodatak 3.b Metodologija za ocjenjivanje AES-a U ocjenjivanju AES-a homologacijsko tijelo mora provesti barem sljedeće provjere.
|
(25) |
Dodatak 4. mijenja se kako slijedi:
|
(26) |
Dodatak 6. mijenja se kako slijedi:
|
(27) |
Dodaci od 8.a do 8.c zamjenjuju se sljedećim: „Dodatak 8.a Ispitno izvješće Ispitno izvješće je izvješće koje izdaje tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja u skladu s ovom Uredbom. DIO I. Sljedeće su informacije, ako su primjenjive, minimalni podaci potrebni za ispitivanje tipa 1. BROJ IZVJEŠĆA
Opće napomene: Ako postoji nekoliko mogućnosti (upućivanja), u ispitnom se izvješću treba navesti koja je mogućnost ispitana. Ako ne postoji više mogućnosti, na početku ispitnog izvješća može biti dovoljno jedno upućivanje na opisni dokument. Svaka tehnička služba smije unijeti dodatne informacije.
1. OPIS ISPITANIH VOZILA: VOZILA HIGH, LOW I M (AKO JE PRIMJENJIVO) 1.1. Opći podaci
1.1.1. Arhitektura pogonskog sklopa
1.1.2. MOTOR S UNUTARNJIM IZGARANJEM (MUI) (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog motora s unutarnjim izgaranjem, ova se točka ponavlja.
1.1.3. ISPITNO GORIVO za ispitivanje tipa 1. (ako je primjenjivo) Ako se upotrebljava više od jednog ispitnog goriva, ova se točka ponavlja.
1.1.4. SUSTAV ZA DOVOD GORIVA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog sustava za dovod goriva, ova se točka ponavlja.
1.1.5. SUSTAV ZA DOVOD ZRAKA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog sustava za dovod zraka, ova se točka ponavlja.
1.1.6. ISPUŠNI SUSTAV I SUSTAV ZA SPREČAVANJE ISPARAVANJA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog sustava, ova se točka ponavlja.
1.1.7. NAPRAVA ZA POHRANU TOPLINE (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jedne naprave za pohranu topline, ova se točka ponavlja.
1.1.8. PRIJENOS (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog prijenosa, ova se točka ponavlja.
Prijenosni omjeri (R.T.), primarni omjeri (R.P.) i (brzina vozila (km/h)) / (brzina vrtnje motora (1 000 (min– 1)) (V1000) za svaki prijenosni omjer mjenjača (R.B.).
1.1.9. ELEKTRIČNI STROJ (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog električnog stroja, ova se točka ponavlja.
1.1.10. POGONSKI REESS (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog pogonskog REESS-a, ova se točka ponavlja.
1.1.11. GORIVNA ĆELIJA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jedne gorivne ćelije, ova se točka ponavlja.
1.1.12. POGONSKA ELEKTRONIKA (PE) (ako je primjenjivo) Može postojati više PE-ova (pretvarač za pogonsku energiju, niskonaponski sustav ili punjač)
1.2. Vozilo high opis 1.2.1. MASA
1.2.2. PARAMETRI CESTOVNOG OTPORA
1.2.3. PARAMETRI ZA ODABIR CIKLUSA
1.2.4. TOČKA PROMJENE STUPNJA PRIJENOSA (AKO JE PRIMJENJIVO)
1.3. Opis vozila low (ako je primjenjivo) 1.3.1. MASA
1.3.2. PARAMETRI CESTOVNOG OTPORA
1.3.3. PARAMETRI ZA ODABIR CIKLUSA
1.3.4. TOČKA PROMJENE STUPNJA PRIJENOSA (AKO JE PRIMJENJIVO)
1.4. Opis vozila M (ako je primjenjivo) 1.4.1. MASA
1.4.2. PARAMETRI CESTOVNOG OTPORA
1.4.3. PARAMETRI ZA ODABIR CIKLUSA
1.4.4. TOČKA PROMJENE STUPNJA PRIJENOSA (AKO JE PRIMJENJIVO)
2. ISPITNI REZULTATI 2.1. Ispitivanje tipa 1.
2.1.1. Vozilo high
2.1.1.1. Emisije onečišćujućih tvari (ako je primjenjivo) 2.1.1.1.1. Emisije onečišćujućih tvari vozila s najmanje jednim motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova u ispitivanju tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije Za svaki ispitani način rada koji može odabrati vozač ponavljaju se točke u nastavku (zadani početni, najpovoljniji ili najnepovoljniji način rada, ako je primjenjivo). Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje, ako je primjenjivo: zbog vrijednosti CO2 (dCO2 1) / zbog vrijednosti onečišćujućih tvari (90 % graničnih vrijednosti) / zbog oba razloga Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje, ako je primjenjivo: zbog vrijednosti CO2 (dCO2 2) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. 2.1.1.1.2. Emisije onečišćujućih tvari OVC-HEV-ova u slučaju ispitivanja tipa 1. na baterijski pogon Prvo ispitivanje Granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari moraju se poštovati i sljedeća se točka mora ponoviti za svaki voženi ispitni ciklus.
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo): zbog vrijednosti CO2 (dCO2 1) / zbog vrijednosti onečišćujućih tvari (90 % graničnih vrijednosti) / zbog oba razloga Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo): zbog vrijednosti CO2 (dCO2 2) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. 2.1.1.1.3. UF-PONDERIRANE EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI OVC-HEV-OVA
2.1.1.2. Emisija CO2 (ako je primjenjivo) 2.1.1.2.1. Emisije CO2 iz vozila s najmanje jednim motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova u ispitivanju tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije Za svaki ispitani način rada koji može odabrati vozač ponavljaju se točke u nastavku (zadani početni, najpovoljniji ili najnepovoljniji način rada, ako je primjenjivo). Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje. (ako je primjenjivo): Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje. (ako je primjenjivo): Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak
Informacije za sukladnost proizvodnje za OVC-HEV
2.1.1.2.2. Masene emisije CO2 iz OVC-HEV-ova u slučaju ispitivanja tipa 1. na baterijski pogon Prvo ispitivanje:
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak
2.1.1.2.4. MASENA EMISIJA UF-PONDERIRANOG CO2 OVC-HEV-ova
2.1.1.3. POTROŠNJA GORIVA (AKO JE PRIMJENJIVO) 2.1.1.3.1. Potrošnja goriva vozila samo s motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova u ispitivanju tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije Za svaki ispitani način rada koji može odabrati vozač ponavljaju se točke u nastavku (zadani početni, najpovoljniji ili najnepovoljniji način rada, ako je primjenjivo).
A- Praćenje potrošnje goriva i/ili električne energije u vozilima iz članka 4.a a. Dostupnost podataka Parametri iz točke 3. Priloga XXII. su dostupni: da / nije primjenjivo b. Točnost (ako je primjenjivo)
2.1.1.3.2. Potrošnja goriva OVC-HEV-ova u slučaju ispitivanja tipa 1. na baterijski pogon Prvo ispitivanje:
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak
2.1.1.3.3. UF-ponderirana potrošnja goriva OVC-HEV-ova
2.1.1.3.4. Potrošnja goriva vozila NOVC-FCHV-ova u ispitivanju tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije Za svaki ispitani način rada koji može odabrati vozač ponavljaju se točke u nastavku (zadani početni, najpovoljniji ili najnepovoljniji način rada, ako je primjenjivo).
2.1.1.4. AUTONOMIJE (AKO JE PRIMJENJIVO) 2.1.1.4.1. Autonomije za OVC-HEV-ove (ako je primjenjivo) 2.1.1.4.1.1. Autonomija na isključivo električni pogon (AER) Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak
2.1.1.4.1.2. Ekvivalentna autonomija na isključivo električni pogon (EAER)
2.1.1.4.1.3. Stvarna autonomija na baterijski pogon
2.1.1.4.1.4. Ciklusna autonomija na baterijski pogon Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. 2.1.1.4.2. Rasponi za PEV-ove – autonomija potpuno električnog vozila (PER) (ako je primjenjivo) Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak
2.1.1.5. POTROŠNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE (AKO JE PRIMJENJIVO) 2.1.1.5.1. Potrošnja električne energije OVC-HEV-ova (ako je primjenjivo) 2.1.1.5.1.1. Potrošnja električne energije (EC)
2.1.1.5.1.2. UF-ponderirana potrošnja električne energije pri baterijskom pogonu Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak (ako je primjenjivo)
2.1.1.5.1.3. UF-ponderirana potrošnja električne energije Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Zaključak (ako je primjenjivo)
2.1.1.5.1.4. Informacije za sukladnost proizvodnje
2.1.1.5.2. Potrošnja električne energije PEV-ova (ako je primjenjivo) Prvo ispitivanje
Drugo ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje. Treće ispitivanje (ako je primjenjivo) Zabilježiti ispitne rezultate u skladu s tablicom za prvo ispitivanje.
Informacije za sukladnost proizvodnje
2.1.2. VOZILO LOW (AKO JE PRIMJENJIVO) Ponoviti odjeljak 2.1.1. 2.1.3. VOZILO M (AKO JE PRIMJENJIVO) Ponoviti odjeljak 2.1.1. 2.1.4. KONAČNE VRIJEDNOSTI KRITERIJSKIH EMISIJA (AKO JE PRIMJENJIVO)
2.2. Ispitivanje tipa 2. (a) Uključeni podaci o emisijama potrebni za tehnički pregled vozila
2.3. Ispitivanje tipa 3. (a) Emisija plinova kućišta koljenastog vratila u atmosferu: nema 2.4. Ispitivanje tipa 4. (a)
2.5. Ispitivanje tipa 5.
2.6. Ispitivanje stvarnih emisija tijekom vožnje
2.7. Ispitivanje tipa 6. (a)
2.8. Ugrađeni dijagnostički sustav (OBD)
2.9. Ispitivanje zacrnjenja dima (b) 2.9.1. ISPITIVANJE PRI USTALJENIM BRZINAMA
2.9.2. ISPITIVANJE PRI SLOBODNOM UBRZAVANJU
2.10. Snaga motora
2.11. Informacije o temperaturi koje se odnose na vozilo high (VH)
Prilozi ispitnom izvješću (nije primjenjivo za ATCT ispitivanje i PEV) 1. Svi ulazni podaci za korelacijski alat, navedeni u točki 2.4. Priloga I. provedbenim uredbama (EU) 2017/1152 i (EU) 2017/1153 (korelacijske uredbe) i upućivanje na ulaznu datoteku: … 2. Potpuna korelacijska datoteka iz točke 3.1.1.2. Priloga I. provedbenim uredbama (EU) 2017/1152 i (EU) 2017/1153: 3. Potpuno MUI vozila i NOVC-HEV-ovi
4. Rezultati ispitivanja OVC-HEV-a 4.1. Vozilo high 4.1.1. Masene emisije CO2 za OVC-HEV-ove
4.1.2. Potrošnja električne energije za OVC-HEV
4.1.3. Potrošnja goriva (l/100 km)
4.2. Vozilo low (ako je primjenjivo) 4.2.1. Masene emisije CO2 za OVC-HEV-ove
4.2.2. Potrošnja električne energije za OVC-HEV
4.2.3. Potrošnja goriva (l/100 km)
DIO II. Sljedeće su informacije, ako su primjenjive, minimalni podaci potrebni za ATCT. Broj izvješća
Opće napomene: Ako postoji nekoliko mogućnosti (upućivanja), u ispitnom se izvješću treba navesti koja je mogućnost ispitana. Ako ne postoji više mogućnosti, na početku ispitnog izvješća može biti dovoljno jedno upućivanje na opisni dokument. Svaka tehnička služba smije unijeti dodatne informacije.
1. OPIS ISPITANOG VOZILA 1.1. OPĆI PODACI
1.1.1. Arhitektura pogonskog sklopa
1.1.2. MOTOR S UNUTARNJIM IZGARANJEM (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog motora s unutarnjim izgaranjem, ova se točka ponavlja.
1.1.3. ISPITNO GORIVO za ispitivanje tipa 1. (ako je primjenjivo) Ako se upotrebljava više od jednog ispitnog goriva, ova se točka ponavlja.
1.1.4. SUSTAV ZA DOVOD GORIVA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog sustava za dovod goriva, ova se točka ponavlja.
1.1.5. SUSTAV ZA DOVOD ZRAKA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog sustava za dovod zraka, ova se točka ponavlja.
1.1.6. ISPUŠNI SUSTAV I SUSTAV ZA SPREČAVANJE ISPARAVANJA (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog sustava, ova se točka ponavlja.
1.1.7. NAPRAVA ZA POHRANU TOPLINE (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jedne naprave za pohranu topline, ova se točka ponavlja.
1.1.8. PRIJENOS (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog prijenosa, ova se točka ponavlja.
Prijenosni omjeri (R.T.), primarni omjeri (R.P.) i (brzina vozila (km/h)) / (brzina vrtnje motora (1 000 (min– 1)) (V1000) za svaki prijenosni omjer mjenjača (R.B.).
1.1.9. ELEKTRIČNI STROJ (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog električnog stroja, ova se točka ponavlja.
1.1.10. POGONSKI REESS (ako je primjenjivo) Ako postoji više od jednog pogonskog REESS-a, ova se točka ponavlja.
1.1.11. POGONSKA ELEKTRONIKA (PE) (ako je primjenjivo) Može postojati više PE-ova (pretvarač za pogonsku energiju, niskonaponski sustav ili punjač)
1.2. OPIS VOZILA 1.2.1. MASA
1.2.2. PARAMETRI CESTOVNOG OTPORA
1.2.3. PARAMETRI ZA ODABIR CIKLUSA
1.2.4. TOČKA PROMJENE STUPNJA PRIJENOSA (AKO JE PRIMJENJIVO)
2. ISPITNI REZULTATI
2.1. ISPITIVANJE NA 14 °C
2.1.1. Emisije onečišćujućih tvari vozila s najmanje jednim motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova pri pogonu s dopunjavanjem baterije
2.1.2. Emisije CO2 iz vozila s najmanje jednim motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova u ispitivanjima pri pogonu s dopunjavanjem baterije
2.2. ISPITIVANJE NA 23 °C Navedite informacije ili uputite na ispitno izvješće za tip 1.
2.2.1. Emisije onečišćujućih tvari vozila s najmanje jednim motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova pri pogonu s dopunjavanjem baterije
2.2.2. Emisije CO2 iz vozila s najmanje jednim motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova u ispitivanjima pri pogonu s dopunjavanjem baterije
2.3. ZAKLJUČAK
2.4. INFORMACIJE O TEMPERATURI REFERENTNOG VOZILA NAKON ISPITIVANJA NA 23 °C
Dodatak 8.b Izvješće o ispitivanju cestovnog otpora Sljedeći podaci, ako su primjenjivi, minimalni su podaci potrebni za utvrđivanje cestovnog otpora. Broj izvješća
1. PREDMETNA VOZILA
2. OPIS ISPITANIH VOZILA Ako nema interpolacije: opisuje se vozilo koje je najnepovoljnije (s obzirom na potrošnju energije) 2.1. Metoda aerodinamičkog tunela
2.1.1. Općenito
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.1.2. Mase
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.1.3. Gume
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.1.4. Nadogradnja
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.2. NA CESTI 2.2.1. Općenito
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.2.2. Mase
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.2.3. Gume
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.2.4. Nadogradnja
Ili (ako je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora):
2.3. POGONSKI SKLOP 2.3.1. Vozilo high
2.3.2. Vozilo low Ponoviti odjeljak 2.3.1. s podacima za VL. 2.4. ISPITNI REZULTATI 2.4.1. Vozilo high
NA CESTI
ili METODA AERODINAMIČKOG TUNELA
ili MATRICA CESTOVNOG OTPORA, NA CESTI
ili MATRICA CESTOVNOG OTPORA, METODA AERODINAMIČKOG TUNELA
2.4.2. Vozilo low Ponoviti odjeljak 2.4.1. s podacima za VL. Dodatak 8.c Predložak ispitnog obrasca Ispitni obrazac sadržava zabilježene ispitne podatke koji nisu uvršteni ni u jedno ispitno izvješće. Tehnička služba ili proizvođač mora čuvati ispitne obrasce najmanje 10 godina. Sljedeće su informacije, ako su primjenjive, minimalni podaci potrebni za ispitna izvješća.
|
(28) |
dodaje se Dodatak 8.d: „Dodatak 8.d Izvješće o ispitivanju emisija nastalih isparavanjem Sljedeće su informacije, ako su primjenjive, minimalni podaci potrebni za ispitivanje emisija nastalih isparavanjem. BROJ IZVJEŠĆA
Svaka tehnička služba smije unijeti dodatne informacije. 1. OPIS ISPITANOG VOZILA HIGH
1.1. Arhitektura pogonskog sklopa
1.2. Motor s unutarnjim izgaranjem Ako postoji više od jednog motora s unutarnjim izgaranjem, ova se točka ponavlja.
1.4. Sustav za dovod goriva
2. ISPITNI REZULTATI 2.1. Starenje filtra u ispitnim uvjetima
2.2. Određivanje faktora propusnosti (PF)
Ako je riječ o višeslojnim spremnicima ili metalnim spremnicima
2.3. Ispitivanje emisija nastalih isparavanjem
2.3.1. Masa
2.3.2. Parametri cestovnog otpora
2.3.3. Ciklus i točka promjene stupnja prijenosa (ako je primjenjivo)
2.3.4. Vozilo
2.3.5. Ispitni postupak i rezultati
|
(1) Posebni postupci ispitivanja za vozila na vodik i za vozila prilagodljiva gorivu na biodizel odredit će se naknadno.
(2) Ograničenja mase i broja čestica primjenjuju se samo na vozila s motorima s izravnim ubrizgavanjem.
(3) Ako se dvogorivno vozilo kombinira s vozilom prilagodljivim gorivu, primjenjiva su oba ispitna zahtjeva.
(4) Kad vozilo vozi na vodik, određuju se jedino emisije dušikovih oksida (NOx).
(5) Ispitivanje stvarnih emisija tijekom vožnje u pogledu broja čestica primjenjuje se samo na vozila za koja su granične vrijednosti emisija Euro 6 u pogledu broja čestica utvrđene u tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007.”;
(*1) za porodicu po matrici cestovnog otpora ispituje se reprezentativno vozilo
(6) Dokument ECE/TRANS/WP.19/1121 na stranici: https://ec.europa.eu/docsroom/documents/31821
(7) Ako je primjenjivo.
(8) Zaokružiti na dvije decimale.
(*2) za OVC-HEV-ove navedite radne uvjete za pogon s dopunjavanjem baterije i baterijski pogon.
(2) Navesti ono što je primjenjivo
(6) Izračunano iz usklađenih vrijednosti CO2
(8) u skladu s Prilogom XXII.
(3) za svaku onečišćujuću tvar unutar svih ispitnih rezultata VH-a, VL-a (ako je primjenjivo) i VM-a (ako je primjenjivo)
(x) Izbrisati suvišno (u nekim slučajevima nije potrebno ništa brisati jer je primjenjivo više stavki).
(3) Navesti ono što je primjenjivo.
(7) ako je odgovor „da”, zadnjih šest redaka nije primjenjivo
(2) korekcija kako je navedeno u Podprilogu 6. Dodatku 2. Prilogu XXI. ovoj Uredbi za vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, KCO2 za HEV-ove
(2) korekcija kako je navedeno u Podprilogu 6. Dodatku 2. Prilogu XXI. ovoj Uredbi za vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i Podprilogu 8. Dodatku 2. Prilogu XXI. Uredbi (EU) 2017/1151 za HEV-ove (KCO2)
(3) ako je odgovor „da”, zadnjih šest redaka nije primjenjivo
PRILOG II.
Prilog II. Uredbi (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
(1) |
nakon naslova umeće se sljedeći tekst: „DIO A”; |
(2) |
točka 1.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(3) |
točka 2.10. zamjenjuje se sljedećim:
|
(4) |
dodaje se sljedeće: „DIO B NOVA METODOLOGIJA ZA PROVJERU SUKLADNOSTI U UPORABI 1. Uvod Ovaj se dio primjenjuje na vozila kategorije M i N1 razreda I utemeljena na tipovima homologiranima nakon 1. siječnja 2019. i na sva vozila registrirana nakon 1. rujna 2019. te na vozila kategorije N1 razreda II i III i N2 utemeljena na tipovima homologiranima nakon 1. rujna 2019. i registrirana nakon 1. rujna 2020. U njoj se utvrđuju zahtjevi za sukladnost u uporabi (ISC) namijenjeni provjeravanju sukladnosti s graničnim vrijednostima za ispušne emisije (uključujući na niskim temperaturama) i emisije nastale isparavanjem tijekom radnog vijeka vozila od najviše pet godina ili 100 000 km, koji god se uvjet prije ispuni. 2. Opis postupka Slika B.1. Prikaz postupka za sukladnost u uporabi (pri čemu je GTAA dodjelitelj homologacije, tj. homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju, a OEM proizvođač) GTAA GTAA, OEM GTAA i OEM GTAA i OEM GTAA Korektivne mjere (Odjeljak 7. ako su potrebne) Izvješćivanje (Odjeljak 8.) Koraci za ISC Glavna odgovornost Ocjenjivanje sukladnosti (Odjeljak 6.) Ispitivanje ISC-a (Odjeljak 5.) Prikupljanje informacija i procjena rizika (Odjeljak 4.) 3. Definicija porodice po ISC-u Porodica po ISC-u sastavljena je od sljedećih vozila:
4. Prikupljanje informacija i procjena rizika Dodjelitelj homologacije prikuplja sve relevantne informacije o mogućim nesukladnostima važnima za donošenje odluke koje porodice po ISC-u treba provjeriti u određenoj godini. Dodjelitelj homologacije uzima u obzir osobito informacije koje ukazuju na tipove vozila s velikim emisijama u uvjetima stvarne vožnje. Te se informacije prikupljaju primjenom odgovarajućih metoda, među kojima mogu biti daljinska senzorska očitanja, mjerenja pojednostavljenim ugrađenim sustavima za mjerenje emisija (SEMS-ovi) i ispitivanja PEMS-om. Broj i razmjer prekoračenja opažen tijekom ispitivanja može se upotrijebiti za sastavljanje popisa prioriteta za ispitivanje ISC-a. U okviru informacija koje se dostavljaju radi provjere ISC-a svaki proizvođač mora dodjelitelju homologacije prijaviti svaki jamstveni zahtjev primljen u vezi s emisijama te sve radove povezane s emisijama obavljene na temelju jamstvenog popravka ili zabilježene tijekom održavanja, služeći se formatom koji su to tijelo i proizvođač dogovorili u vrijeme homologacije. Informacije moraju sadržavati učestalost i prirodu kvarova sastavnih dijelova i sustava povezanih s emisijama po porodici po ISC-u. Izvješća se podnose barem jednom godišnje za svaku porodicu vozila po ISC-u tijekom cijelog razdoblja u kojem se provode provjere sukladnosti u uporabi u skladu s člankom 9. stavkom 3. Na temelju informacija iz prvog i drugog stavka dodjelitelj homologacije donosi početnu procjenu rizika od toga da porodica po ISC-u nije u skladu s propisima o sukladnosti u uporabi te na temelju te procjene odlučuje koje će porodice ispitati i koje tipove ispitivanja provesti na temelju odredaba o sukladnosti u uporabi. Uz to, dodjelitelj homologacije može na temelju slučajnog odabira odabrati porodice po ISC-u za ispitivanje. 5. Ispitivanje ISC-a Proizvođač provodi ispitivanje ISC-a za ispušne emisije koje se sastoji od barem ispitivanja tipa 1. za sve porodice po ISC-u. Proizvođač može također provesti ispitivanje stvarnih emisija tijekom vožnje, tipa 4. i tipa 6. za sve porodice po ISC-u ili za dio njih. Proizvođač dodjelitelju homologacije dostavlja sve rezultate ispitivanja ISC-a služeći se elektroničkom platformom za sukladnost u uporabi iz točke 5.9. Dodjelitelj homologacije svake godine provjerava odgovarajući broj porodica po ISC-u, kako je utvrđeno u točki 5.4. Dodjelitelj homologacije unosi sve rezultate ispitivanja ISC-a na elektroničku platformu za sukladnost u uporabi iz točke 5.9. Akreditirani laboratoriji ili tehničke službe smiju provjeriti neograničen broj porodica po ISC-u svake godine. Akreditirani laboratoriji ili tehničke službe dodjelitelju homologacije dostavljaju sve rezultate ispitivanja ISC-a služeći se elektroničkom platformom za sukladnost u uporabi iz točke 5.9. 5.1. Osiguranje kvalitete ispitivanja Inspekcijska tijela i laboratoriji koji provjeravaju ISC, a koji nisu ovlaštene tehničke službe, moraju radi postupka ispitivanja ISC-a dobiti akreditaciju na temelju norme EN ISO/IEC 17020:2012. Laboratoriji koji provode ispitivanja ISC-a, a koji nisu ovlaštene tehničke službe u smislu članka 41. Direktive 2007/46, smiju provoditi ispitivanja ISC-a isključivo ako su akreditirani na temelju norme EN ISO/IEC 17025:2017. Dodjelitelj homologacije svake godine provodi kontrolu provjera ISC-a koje je proveo proizvođač. Dodjelitelj homologacije može provesti kontrolu i provjere ISC-a koje su proveli akreditirani laboratoriji i tehničke službe. Kontrola se temelji na informacijama koje su dostavili proizvođači, akreditirani laboratoriji ili tehničke službe, koje sadržavaju barem detaljno izvješće o ISC-u u skladu s Dodatkom 3. Dodjelitelj homologacije može od proizvođača, akreditiranih laboratorija ili tehničke službe zatražiti dostavljanje dodatnih informacija. 5.2. Akreditirani laboratorij i tehničke službe i objavljivanje ispitnih rezultata Čim rezultati ocjenjivanja sukladnosti i korektivne mjere za određenu porodicu po ISC-u postanu dostupni, dodjelitelj homologacije obavješćuje o tome akreditirane laboratorije ili tehničke službe koji su dostavili ispitne rezultate za tu porodicu. Rezultati ispitivanja, koji uključuju detaljne podatke za sva ispitana vozila, mogu se objaviti javnosti nakon što dodjelitelj homologacije objavi godišnje izvješće ili rezultate pojedinačnog postupka ispitivanja ISC-a ili nakon što statistički postupak (vidjeti točku 5.10.) bude okončan bez rezultata. Ako se rezultati ispitivanja ISC-a objave, dodjelitelj homologacije koji je uvrstio te rezultate upućuje na to godišnje izvješće. 5.3. Vrste ispitivanja Ispitivanje ISC-a provodi se samo na vozilima odabranima u skladu s Dodatkom 1. Ispitivanje ISC-a ispitivanjem tipa 1. provodi se u skladu s Prilogom XXI. Ispitivanje ISC-a ispitivanjem stvarnih emisija tijekom vožnje provodi se u skladu s Prilogom III.A, ispitivanje tipa 4. provodi se u skladu s Dodatkom 2 ovom Prilogu i ispitivanje tipa 6. provodi se u skladu s Prilogom VIII. 5.4. Učestalost i opseg ispitivanja ISC-a Razdoblje između započinjanja dviju provjera sukladnosti u uporabi koje provodi proizvođač za neku porodicu po ISC-u ne smije biti dulje od 24 mjeseca. Učestalost ispitivanja ISC-a koje provodi dodjelitelj homologacije temelji se na metodologiji za procjenu rizika u skladu s međunarodnom normom ISO 31000:2018 – Upravljanje rizicima – Načela i smjernice i uključuje rezultate početne procjene provedene u skladu s točkom 4. Od 1. siječnja 2020. dodjelitelj homologacije provodi ispitivanja tipa 1. i stvarnih emisija tijekom vožnje na najmanje 5 % porodica po ISC-u ili na barem dvije porodice po ISC-u po proizvođaču svake godine, ako je moguće. Zahtjev za ispitivanje najmanje 5 % ili barem dvije porodice po ISC-u po proizvođaču svake godine ne primjenjuje se na male proizvođače. Kako bi osigurao sukladnost u skladu s člankom 8. stavkom 3., dodjelitelj homologacije osigurava da je pokriveno što više porodica po ISC-u i da je u određenoj porodici po ISC-u pokriven što veći raspon starosti vozila. Dodjelitelj homologacije mora u roku od 12 mjeseci dovršiti statistički postupak za svaku porodicu po ISC-u koji je započeo. Nije propisan zahtjev za minimalnu učestalost ispitivanja ISC-a tipa 4. ili 6. 5.5. Dodjelitelji homologacije i financiranje ispitivanja ISC-a Dodjelitelj homologacije dužan je osigurati da je raspoloživo dovoljno sredstava za pokrivanje troškova ispitivanja ISC-a. Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo, ti se troškovi naplaćuju iz naknada koje dodjelitelj homologacije ubire od proizvođača. Te naknade pokrivaju ispitivanje ISC-a za 5 % ili najmanje dvije porodice po ISC-u po proizvođaču svake godine. 5.6. Plan ispitivanja Kad provodi ispitivanje stvarnih emisija tijekom vožnje za potrebe ISC-a, dodjelitelj homologacije sastavlja plan ispitivanja. Taj plan sadržava ispitivanje radi provjere sukladnosti u uporabi u nizu različitih uvjeta u skladu s Prilogom III.A. 5.7. Odabir vozila za ispitivanje ISC-a Prikupljene informacije moraju biti dovoljno sveobuhvatne kako bi se osiguralo da se može ocijeniti radni učinak za vozila koja se upotrebljavaju i održavaju na odgovarajući način. Tablice u Dodatku 1. upotrebljavaju se kako bi se odlučilo može li vozilo biti odabrano za potrebe ispitivanja ISC-a. Kad se vozila provjeravaju na temelju tablica iz Dodatka 1., ako postoje dokazi da su dijelovi sustava za kontrolu emisija oštećeni, neka se vozila mogu proglasiti neispravnima pa se ne ispituju tijekom ISC-a. Isto se vozilo može upotrijebiti za provođenje više od jednog tipa ispitivanja (tip 1., RDE, tip 4., tip 6.) i sastavljanje odgovarajućih ispitnih izvješća, ali isključivo ako se za potrebe statističkog postupka uzme prvo valjano ispitivanje svakog tipa. 5.7.1. Opći zahtjevi Vozilo mora pripadati porodici po ISC-u, kako je opisana u točki 3., i biti u skladu s kriterijima provjera iz tablice u Dodatku 1. Mora biti registrirano u Uniji te barem 90 % vremena vožnje biti voženo u Uniji. Ispitivanje emisija može se provesti u geografskoj regiji različitoj od one u kojoj su vozila odabrana. Uz odabrana vozila mora biti priložena evidencija održavanja koja dokazuje da je vozilo bilo pravilno održavano i servisirano u skladu s preporukama proizvođača te da su za zamjene dijelova povezanih s emisijama upotrebljavani samo originalni dijelovi. Iz ispitivanja ISC-a isključuju se vozila koja pokazuje znakove zlouporaba, neodgovarajuće upotrebe koja bi mogla utjecati na vrijednosti emisija, nedopuštenih zahvata ili uvjeta zbog kojih može doći do nesigurna rada. Na vozilima ne smiju biti napravljene aerodinamičke preinake koje se ne mogu ukloniti prije ispitivanja. Vozilo se isključuje iz ispitivanja ISC-a ako je iz informacija pohranjenih u ugrađenom računalu vidljivo da je vozilo radilo nakon što se pojavio kod kvara, a da popravak nije obavljen u skladu s proizvođačevim specifikacijama. Vozilo se isključuje iz ispitivanja ISC-a ako gorivo u spremniku vozila ne ispunjava primjenjive standarde utvrđene u Direktivi 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) ili ako postoji dokaz ili evidencija da je napajano krivim tipom goriva. 5.7.2. Pregled i održavanje vozila Prije ili nakon početka ispitivanja ISC-a na vozilima prihvaćenima za ispitivanje provode se dijagnoza kvarova i sve nužno redovito održavanje u skladu s Dodatkom 1. Provode se sljedeće provjere: provjera OBD-a (prije ili nakon ispitivanja), vizualna provjera svijetle li indikatori neispravnosti te provjera cjelovitosti filtra zraka, svih pogonskih remena, razina svih tekućina, radijatora, čepova radijatora i otvora za punjenje spremnika za gorivo, svih vakuumskih crijeva i crijeva dovoda goriva i električnog ožičenja povezanog sa sustavom za naknadnu obradu; provjera podešenosti i/ili prisutnosti nedopuštenih zahvata na sustavima za paljenje, doziranje goriva i uređajima za kontrolu onečišćenja. Ako bi trebalo obaviti planirani redovni servis u sljedećih 800 km vožnje, servis se obavlja. Prije ispitivanja tipa 4. uklanja se tekućina za pranje stakla i zamjenjuje toplom vodom. Uzima se uzorak goriva i čuva u skladu sa zahtjevima iz Priloga III.A radi daljnje analize u slučaju odluke o neuspjehu. Svi se kvarovi moraju zabilježiti. Kad se pojavi kvar na napravama za kontrolu onečišćenja, vozilo se bilježi kao neispravno i ne upotrebljava za daljnje ispitivanje, ali taj se kvar treba uzeti u obzir radi ocjenjivanja sukladnosti koje se provodi u skladu s točkom 6.1. 5.8. Veličina uzorka Ako proizvođač primjenjuje statistički postupak iz točke 5.10. za ispitivanje tipa 1., broj skupina uzoraka utvrđuje se na temelju godišnje prodaje porodice po ISC-u u Uniji, kako je utvrđeno u sljedećoj tablici: Tablica B.1 Broj skupina uzoraka za ispitivanje ISC-a ispitivanjem tipa 1.
Svaka skupina uzoraka mora sadržavati dovoljno tipova vozila kako bi se osiguralo da je obuhvaćeno najmanje 20 % ukupne prodaje te porodice. Ako se za potrebe ispitivanja porodice treba ispitati više od jedne skupine uzoraka, vozila druge i treće skupine uzoraka moraju predstavljati druge uvjete uporabe od vozila odabranih za prvi uzorak. 5.9. Upotreba elektroničke platforme za potrebe sukladnosti u uporabi i pristup podacima potrebnima za ispitivanje Komisija je dužna uspostaviti elektroničku platformu kako bi olakšala razmjenu podataka između proizvođača, akreditiranih laboratorija ili tehničkih službi s jedne strane i dodjelitelja homologacije s druge strane te donošenje odluke o prolazu ili neuspjehu za uzorak. Proizvođač je dužan pripremiti paket transparentnosti ispitivanja iz članka 5. stavka 12. u formatu utvrđenom u tablicama 1. i 2. Dodatka 5. i u tablici u ovoj točki te ga dostaviti dodjelitelju homologacije s obzirom na emisije. Tablica 2. iz Dodatka 5. upotrebljava se kako bi se vozila iz iste porodice mogla odabrati za ispitivanje te zajedno s tablicom 1. daje dovoljno informacija da bi se vozila mogla ispitati. Od trenutka kad elektronička platforma iz prvog stavka postane dostupna, dodjelitelj homologacije s obzirom na emisije na platformu unosi informacije iz tablica 1. i 2. Dodatka 5. u roku od pet radnih dana od zaprimanja. Sve informacije iz tablica 1. i 2. Dodatka 5. moraju biti besplatno dostupne javnosti u elektroničkom obliku. Sljedeće su informacije također dio paketa transparentnosti ispitivanja te ih je proizvođač dužan besplatno dostaviti u roku od pet radnih dana na zahtjev akreditiranog laboratorija ili tehničke službe.
5.10. Statistički postupak 5.10.1. Općenito Provjera sukladnosti u uporabi temelji se na statističkoj metodi u skladu s općim načelima sekvencijalnog uzorkovanja radi pregleda po osobinama. Najmanja veličina uzorka za odluku o prolazu su tri vozila, a najveća kumulativna veličina uzorka je deset vozila za ispitivanja tipa 1. i stvarnih emisija tijekom vožnje. Za ispitivanja tipa 4. i tipa 6. može se upotrijebiti pojednostavnjena metoda u kojoj se uzorak sastoji od tri vozila te se ispitivanje smatra neuspješnim ako sva tri vozila ne prođu na ispitivanju, a prolazom ako sva tri vozila prođu na ispitivanju. Ako su dva od tri ispitivanja ocijenjena kao prolaz ili neuspjeh, homologacijsko tijelo može odlučiti provesti dodatna ispitivanja ili prijeći na ocjenjivanje sukladnosti u skladu s točkom 6.1. Ispitni rezultati se ne množe s faktorima pogoršanja. Za vozila s deklariranim maksimalnim vrijednostima RDE-a u točki 48.2. certifikata o sukladnosti, kako je opisano u Prilogu IX. Direktivi 2007/46/EZ, koja je niža od granične vrijednosti emisija utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 715/2007, sukladnost se provjerava i u odnosu na deklariranu maksimalnu vrijednost RDE-a povećanu za toleranciju iz točke 2.1.1. Priloga III.A i u odnosu na graničnu vrijednost koja se ne smije prekoračiti iz odjeljka 2.1. tog Priloga. Ako se utvrdi da uzorak prekoračuje deklariranu maksimalnu vrijednost RDE-a povećanu za toleranciju zbog dodatne mjerne nesigurnosti, ali je unutar granične vrijednosti koja se ne smije prekoračiti, dodjelitelj homologacije zahtijeva od proizvođača da poduzme korektivne mjere. Prije provođenja prvog ispitivanja ISC-a proizvođač, akreditirani laboratorij ili tehnička služba („strana”) obavješćuje dodjelitelja homologacije o svojoj namjeri da provede ispitivanje sukladnosti u uporabi određene porodice vozila. Nakon obavijesti dodjelitelj homologacije otvara novi statistički spis radi obrade rezultata svake relevantne kombinacije sljedećih parametara za tu stranu ili agregaciju strana: porodice vozila, tipa ispitivanja emisija i onečišćujuće tvari. Za svaku se relevantnu kombinaciju tih parametara vodi odvojeni statistički postupak. Dodjelitelj homologacije u svaki statistički spis unosi samo rezultate koje je dostavila odgovarajuća strana. Dodjelitelj homologacije vodi evidenciju broja provedenih ispitivanja, broja neuspjeha i prolaza na ispitivanjima i ostalih podataka potrebnih za statistički postupak. Budući da istovremeno može biti više od jednog otvorenog statističkog postupka za neku kombinaciju tipa ispitivanja i porodice vozila, jedna strana smije dostavljati ispitne rezultate samo jednom za jedan statistički postupak za tu kombinaciju tipa ispitivanja i porodice vozila. Svako se ispitivanje prijavljuje samo jednom i sva se ispitivanja (valjano, nevaljano, prolaz ili neuspjeh itd.) prijavljuju. Svaki statistički postupak za ISC ostaje otvoren do postizanja rezultata, tj. odluke o prolazu ili neuspjehu na temelju statističkog postupka za uzorak u skladu s točkom 5.10.5. Međutim, ako se rezultat ne postigne u roku od 12 mjeseci od otvaranja statističkog spisa, dodjelitelj homologacije zatvara taj spis osim ako ne donese odluku o tome da se u sljedećih 6 mjeseci treba provesti puno ispitivanje za taj spis. 5.10.2. Agregacija rezultata ispitivanja ISC-a Ispitni rezultati iz dva ili više akreditirana laboratorija ili tehničke službe mogu se agregirati za potrebe zajedničkog statističkog postupka. Agregacija ispitnih rezultata zahtijeva pisani pristanak svih strana koje prilažu ispitne rezultate u agregaciju te obavješćivanje dodjelitelja homologacije prije početka ispitivanja. Jedna od strana koje agregiraju ispitne rezultate imenuje se voditeljem agregata i time postaje odgovorna za dostavljanje podataka dodjelitelju homologacije i za komunikaciju s tim tijelom. 5.10.3. Ishod pojedinačnog ispitivanja: prolaz, neuspjeh ili nevaljano ispitivanje Smatra se da je na ispitivanju ISC-a s obzirom na emisije postignut „prolaz” za jednu ili više onečišćujućih tvari ako rezultat ispitivanja emisija nije veći od granične vrijednosti emisija iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 za taj tip ispitivanja. Smatra se da je na ispitivanju emisija postignut „neuspjeh” za jednu ili više onečišćujućih tvari ako je rezultat ispitivanja emisija veći od odgovarajuće granične vrijednosti emisija za taj tip ispitivanja. Svaki neuspjeh na ispitivanju povećava brojač f (vidjeti točku 5.10.5.) za 1 za tu statističku obradu. Smatra se da je ispitivanje ISC-a s obzirom na emisije nevaljano ako se ne poštuju zahtjevi za ispitivanje iz točke 5.3. Nevaljani ispitni rezultati izuzimaju se iz statističkog postupka. Rezultati svih ispitivanja ISC-a dostavljaju se dodjelitelju homologacije u roku od deset radnih dana od provođenja svakog ispitivanja. Uz ispitne rezultate prilaže se sveobuhvatno ispitno izvješće na kraju ispitivanja. Rezultati se uvršćuju u uzorak prema kronološkom redoslijedu provođenja. Dodjelitelj homologacije uvršćuje sve valjane rezultate ispitivanja emisija u odgovarajući otvoreni statistički postupak dok se ne dobije rezultat „prolaz uzorka” ili „neuspjeh uzorka” u skladu s točkom 5.10.5. 5.10.4. Postupanje s netipičnim vrijednostima Ako u uzorku postoje netipične vrijednosti, rezultat statističkog postupka može biti „neuspjeh” u skladu s postupcima opisanima u nastavku. Netipične vrijednosti razvrstavaju se na srednje i krajnje. Rezultat ispitivanja emisija smatra se srednjom netipičnom vrijednošću ako je najmanje 1,3 puta veći od primjenjive granične vrijednosti emisija. Prisutnost dviju takvih netipičnih vrijednosti u uzorku znači „neuspjeh uzorka”. Rezultat ispitivanja emisija smatra se krajnjom netipičnom vrijednošću ako je najmanje 2,5 puta veći od primjenjive granične vrijednosti emisija. Prisutnost jedne takve netipične vrijednosti u uzorku znači „neuspjeh uzorka”. U tom se slučaju proizvođaču i dodjelitelju homologacije javlja registarski broj tog vozila. Ta se mogućnost mora priopćiti vlasnicima vozila prije ispitivanja. 5.10.5. Odluka o prolazu/neuspjehu uzorka Za potrebe odlučivanja o prolazu/neuspjehu uzorka, „p” je broj ispitnih rezultata ocijenjenih kao prolaz, a „f” kao neuspjeh. Svaki ispitni rezultat ocijenjen kao prolaz povećava „p” za 1, a svaki ispitni rezultat ocijenjen kao neuspjeh povećava „f” za 1 u odgovarajućem statističkom postupku. Nakon uvrštavanja valjanih rezultata ispitivanja emisija u otvoreni statistički postupak homologacijsko tijelo:
Odluka ovisi o kumulativnoj veličini uzorka „n”, broja rezultata koji su prolaza i neuspjeh „p” odnosno „f” i broja srednjih i/ili krajnjih netipičnih vrijednosti u uzorku. U donošenju odluke o prolazu ili neuspjehu uzorka za ISC dodjelitelj homologacije upotrebljava tablicu na slici B.2. za vozila na temelju tipova homologiranih od 1. siječnja 2020. i tablicu na slici B.2.a za vozila na temelju tipova homologiranih do 31. prosinca 2019. Tablica pokazuje odluku koju treba donijeti za kumulativnu veličinu uzorka „n” i broj neuspjeha „f”. U statističkom postupku za zadanu kombinaciju porodice vozila, tipa ispitivanja emisija i onečišćujuće tvari moguće su dvije odluke: „prolaz uzorka”, koja se donosi ako primjenjiva tablica na slici B.2. odnosno B.2.a pokaže rezultat „PROLAZ” za trenutačnu kumulativnu veličinu uzorka „n” i broj neuspjeha „f”; „neuspjeh uzorka”, koja se donosi ako je za zadanu kumulativnu veličinu uzorka „n” ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:
Ako se ne donese odluka, statistički postupak ostaje otvoren te se uvrštavaju dodatni rezultati dok se odluka ne donese ili dok se postupak ne zatvori u skladu s točkom 5.10.1. Slika B.2. Tablica za statistički postupak za vozila na temelju tipova homologiranih od 1. siječnja 2020. (OTVORENO znači da se odluka ne može donijeti).
Slika B.2.a. Tablica za statistički postupak za vozila na temelju tipova homologiranih do 31. prosinca 2019. (OTVORENO znači da se odluka ne može donijeti).
5.10.6. ISC za dovršena vozila i vozila za posebne namjene Proizvođač osnovnog vozila određuje dopuštene vrijednosti za parametre iz tablice B.3. Dopuštene vrijednosti parametara za svaku porodicu bilježe se u opisnom dokumentu homologacije s obzirom na emisije (vidjeti Dodatak 3. Prilogu I.) i na popis transparentnosti br. 1 Dodatka 5. (redci od 45 do 48). Proizvođač drugog stupnja smije upotrebljavati vrijednosti emisija osnovnog vozila samo ako je dovršeno vozilo i dalje unutar dopuštenih vrijednosti parametara. Vrijednosti parametara za svako dovršeno vozilo bilježe se u njegov certifikat o sukladnosti. Tablica B.3 Dopuštene vrijednosti parametara za višestupanjsku homologaciju i vozila posebne namjene kako bi se dopustila upotreba homologacije osnovnog tipa vozila s obzirom na emisije
Ako se dovršeno vozilo ili vozilo za posebnu namjenu ispita, a rezultat je niži od primjenjive granične vrijednosti emisija, vozilo se smatra prolazom za porodicu po ISC-u za potrebe točke 5.10.3. Ako je rezultat ispitivanja dovršenog vozila ili vozila za posebnu namjenu viši od primjenjive granične vrijednosti emisija, ali nije više od 1,3 puta viši, ispitivač provjerava sukladnost vozila s vrijednostima u tablici B.3. Svaka nesukladnost s tim vrijednostima prijavljuje se dodjelitelju homologacije. Ako vozilo nije sukladno s tim vrijednostima, dodjelitelj homologacije istražuje razloge za nesukladnost i poduzima odgovarajuće mjere, uključujući povlačenje homologacije, s obzirom na proizvođača dovršenog vozila ili vozila posebne namjene kako bi se ponovno uspostavila sukladnost. Ako je vozilo sukladno s vrijednostima u tablici B.3, smatra se označenim vozilom za porodicu po ISC-u za potrebe točke 6.1. Ako je rezultat ispitivanja veći od 1,3 primjenjive granične vrijednosti emisija, smatra se neuspjehom za porodicu po ISC-u za potrebe točke 6.1., ali ne i kao netipična vrijednost za tu porodicu po ISC-u. Ako dovršeno vozilo ili vozilo za posebnu namjenu nije sukladno s vrijednostima u tablici B.3, to se prijavljuje dodjelitelju homologacije, koji onda istražuje razloge za nesukladnost i poduzima odgovarajuće mjere, uključujući povlačenje homologacije, s obzirom na proizvođača dovršenog vozila ili vozila posebne namjene kako bi se ponovno uspostavila sukladnost. 6. Ocjenjivanje sukladnosti 6.1. U roku od deset dana od kraja ispitivanja ISC-a za uzorak iz točke 5.10.5. dodjelitelj homologacije zajedno s proizvođačem pokreće detaljnu istragu kako bi odlučilo je li porodica po ISC-u (ili njezin dio) u skladu s pravilima za ISC i jesu li potrebne korektivne mjere. Za višestupanjsku homologaciju i vozila za posebnu namjenu dodjelitelj homologacije provodi detaljnu istragu ako se pojave najmanje tri neispravna vozila s istim kvarom ili pet označenih vozila u istoj porodici po ISC-u, kako je utvrđeno u točki 5.10.6. 6.2. Dodjelitelj homologacije dužan je osigurati da je raspoloživo dovoljno sredstava za pokrivanje troškova ocjenjivanja sukladnosti. Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo, ti se troškovi naplaćuju iz naknada koje dodjelitelj homologacije ubire od proizvođača. Te naknade pokrivaju sva ispitivanja i provjere koje treba provesti kako bi se ocijenila sukladnost. 6.3. Na zahtjev proizvođača dodjelitelj homologacije može proširiti istragu na vozila istog proizvođača u uporabi koja pripadaju drugim porodicama po ISC-u i koja vjerojatno imaju iste nedostatke. 6.4. Detaljna istraga ne smije trajati dulje od 60 radnih dana nakon što je dodjelitelj homologacije započne. Dodjelitelj homologacije može provesti dodatna ispitivanja ISC-a kako bi utvrdio zašto vozila nisu prošla na izvornim ispitivanjima ISC-a. Dodatna ispitivanja provode se u sličnim uvjetima kao i izvorna neuspješna ispitivanja ISC-a. Na zahtjev dodjelitelja homologacije proizvođač mora dostaviti dodatne informacije u kojima osobito ukazuje na moguće uzroke kvarova, dijelove porodice koji mogu njima biti zahvaćene, mogućnost da druge porodice budu zahvaćene ili razlog zašto problem zbog kojeg su izvorna ispitivanja ISC-a imala za ishod neuspjeh nije povezan sa sukladnošću u uporabi, ako je primjenjivo. Proizvođaču se daje prilika da dokaže da su se odredbe o sukladnosti u uporabi poštovale. 6.5. U roku iz točke 6.3. dodjelitelj homologacije donosi odluku o sukladnosti i potrebi primjene korektivnih mjera za porodicu po ISC-u obuhvaćenu detaljnom istragom te o tome obavješćuje proizvođača. 7. Korektivne mjere 7.1. Proizvođač izrađuje plan korektivnih mjera te ga dostavlja dodjelitelju homologacije u roku od 45 radnih dana od obavijesti iz točke 6.4. Taj se rok može produljiti za najviše 30 radnih dana ako proizvođač dokaže dodjelitelju homologacije da je potrebno dodatno vrijeme kako bi se istražila nesukladnost. 7.2. Korektivne mjere koje zahtijeva dodjelitelj homologacije moraju sadržavati razumno osmišljena i nužna ispitivanja sastavnih dijelova i vozila kako bi se dokazale djelotvornost i trajnost korektivnih mjera. 7.3. Proizvođač označava plan korektivnih mjera jedinstvenim identifikacijskim nazivom ili brojem. U planu korektivnih mjera mora se navesti barem:
Za potrebe točke (d) proizvođač ne smije naložiti održavanje ili uvjete uporabe koji nisu jasno povezani s nesukladnošću i korektivnim mjerama. 7.4. Popravak se mora provesti brzo i u razumnom roku od trenutka kad proizvođač primi vozilo na popravak. U roku od 15 radnih dana od zaprimanja predloženog plana korektivnih mjera dodjelitelj homologacije mora ili odobriti taj plan ili zatražiti novi plan u skladu s točkom 7.5. 7.5. Ako dodjelitelj homologacije ne odobri plan korektivnih mjera, proizvođač sastavlja novi plan i dostavlja ga tom tijelu u roku od 20 radnih dana od zaprimanja obavijesti o odluci tog tijela. 7.6. Ako dodjelitelj homologacije ne odobri drugi plan koji mu proizvođač dostavi, ono poduzima sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 30. Direktive 2007/46/EZ, uključujući povlačenje homologacije ako je nužno, kako bi se ponovno uspostavila sukladnost. 7.7. Dodjelitelj homologacije obavješćuje o svojoj odluci sve države članice i Komisiju u roku od 5 radnih dana. 7.8. Korektivne mjere primjenjuju se na sva vozila porodice po ISC-u (ili drugih relevantnih porodica koje je proizvođač utvrdio u skladu s točkom 6.2.) koje bi mogle biti zahvaćene istim nedostatkom. Dodjelitelj homologacije odlučuje treba li mijenjati homologaciju. 7.9. Proizvođač je odgovoran za izvršenje odobrenog plana korektivnih mjera u svim državama članicama i za vođenje evidencije o svakom vozilu uklonjenom s tržišta ili opozvanom i popravljenom te o servisu koji je obavio popravak. 7.10. Proizvođač je dužan čuvati kopiju svoje korespondencije s kupcima zahvaćenih vozila koja se odnosi na plan korektivnih mjera. Proizvođač je dužan i voditi evidenciju o kampanji opoziva, koja uključuje ukupan broj zahvaćenih vozila po državi članici, ukupan broj već opozvanih vozila po državi članica i objašnjenje za svako kašnjenje u primjeni korektivnih mjera. Proizvođač svaka dva mjeseca dostavlja evidenciju o kampanji opoziva dodjelitelju homologacije, homologacijskim tijelima svih država članica i Komisiji. 7.11. Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da se odobreni plan korektivnih mjera primijeni unutar dvije godine na najmanje 90 % zahvaćenih vozila registriranih na svojim državnim područjima. 7.12. Popravak i preinaka ili dodavanje nove opreme bilježi se u certifikat koji se daje vlasniku vozila, u koje se mora unijeti broj korektivne kampanje. 8. Godišnje izvješće dodjelitelja homologacije Najkasnije do 31. ožujka svake godine dodjelitelj homologacije dužno je na javno pristupačnim internetskim stranicama učiniti dostupnim, besplatno i bez obveze korisnika da se prijavi ili otkrije svoj identitet, izvješće s rezultatima svih okončanih istraga ISC-a iz prethodne godine. Ako su u tom trenutku neke istrage ISC-a iz prethodne godine još otvorene, o njima se izvješćuje čim se okončaju. Izvješće mora sadržavati barem stavke iz Dodatka 4. Dodatak 1. Kriteriji za odabir vozila i donošenje odluke o neuspjehu Odabir vozila za ispitivanje sukladnosti u uporabi s obzirom na emisije
Dodatak 2. Pravila za provođenje ispitivanja tipa 4. radi ispitivanja sukladnosti u uporabi Ispitivanja tipa 4. radi sukladnosti u uporabi provode se u skladu s Prilogom VI. (ili Prilogom VI. Uredbi (EZ) br. 692/2008, ako je primjenjivo), ali uz sljedeće iznimke:
Dodatak 3. Detaljno izvješće o ISC-u Sljedeće informacije moraju biti uvrštene u sva relevantna izvješća o ISC-u:
Dodatak 4. Format godišnjeg izvješća dodjelitelja homologacije o ispitivanju ISC-a NASLOV
Dodatak 5. Transparentnost Tablica 1. Popis transparentnosti br. 1
Tablica 2. Popis transparentnosti br. 2 Popis transparentnosti br. 2 sastoji se od dva skupa podataka definirana u tablicama 3. i 4. Tablica 3. Skup podataka br. 1 za popis transparentnosti br. 2
Tablica 4. Skup podataka br. 2 za popis transparentnosti br. 2
|
(1) Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL L 350), str. 58.
PRILOG III.
Prilog III.A Uredbi (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
(1) |
točka 1.2.16. zamjenjuje se sljedećim:
|
(2) |
u točki 2.1. jednadžba se zamjenjuje sljedećim: „NTEpollutant = CFpollutant x EURO-6”; |
(3) |
u točki 2.1.1 u tablici u drugom stupcu riječi „1 + tolerancija pri čemu je tolerancija = 0,5” zamjenjuju se s „1 + tolerancija za NOx s tolerancijom za NOx = 0,43”; |
(4) |
u točki 2.1.2. dodaje se sljedeća rečenica: „Za homologacije tipa na temelju ovog izuzeća ne smiju se deklarirati maksimalne vrijednosti RDE-a.”; |
(5) |
točka 2.1.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
(6) |
točka 3.1.0. zamjenjuje se sljedećim:
|
(7) |
brišu se točke 3.1.0.1., 3.1.0.2. i 3.1.0.3.; |
(8) |
točka 3.1.2. zamjenjuje se sljedećim:
|
(9) |
točka 3.1.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
(10) |
točka 3.1.3.2.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(11) |
točka 4.2. zamjenjuje se sljedećim:
|
(12) |
točka 4.5. zamjenjuje se sljedećim:
|
(13) |
dodaju se točke 4.6. i 4.7.; 4.6. Za ispitivanja RDE-a provedena tijekom homologacije tipa homologacijsko tijelo može, izravnim pregledom ili analizom popratnih dokaza (npr. fotografije, zapisi), provjeriti ispunjavaju li ispitni postav i ispitna oprema zahtjeve iz dodataka 1. i 2. 4.7. Sukladnost softverskog alata korištenog za provjeru valjanosti vožnje i izračun emisija u skladu s odredbama utvrđenima u dodacima 4., 5., 6., 7.a i 7.b validira pružatelj alata ili homologacijsko tijelo. U slučajevima kad je takav softverski alat dio instrumenta PEMS-a, zajedno s instrumentom dostavlja se i dokaz o validaciji.”; |
(14) |
točke 5.4.1. i 5.4.2. zamjenjuju se sljedećim: 5.4.1. višak ili nedostatak dinamike vožnje tijekom vožnje provjerava se u skladu s metodama opisanima u Dodatku 7.a. 5.4.2. Ako su rezultati vožnje valjani nakon provjera u skladu s točkom 5.4.1., moraju se primijeniti metode provjere normalnosti ispitnih uvjeta utvrđene u dodacima 5., 7.a i 7.b ovom Prilogu.”; |
(15) |
točka 5.5.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(16) |
točke 5.5.2.2., 5.5.2.3. i 5.5.2.4. zamjenjuju se sljedećim: 5.5.2.2. Svi se rezultati moraju ispraviti za Ki ili pomacima Ki dobivenima postupcima iz Dodatka 1. Podprilogu 6. Prilogu XXI. za homologaciju tipa vozila sa sustavom s periodičnom regeneracijom. Faktor Ki ili pomak Ki primjenjuju se na završne rezultate nakon procjene u skladu s Dodatkom 6. 5.5.2.3. Ako emisije ne ispunjavaju zahtjeve iz točke 3.1.0., mora se provjeriti da se regeneracija događa. Provjera regeneracije može se temeljiti na stručnoj procjeni izvedenoj iz unakrsne korelacije nekoliko signala koji mogu obuhvaćati mjerenja temperature ispuha, PN, CO2 i O2 u kombinaciji s brzinom i ubrzanjem vozila. Ako vozilo ima sposobnost prepoznavanja regeneracije koja je deklarirana na popisu transparentnosti br. 1 u tablici 1. u Dodatku 5. Prilogu II., upotrebljava se za određivanje učestalosti regeneracije. Proizvođač na popisu transparentnosti br. 1 navedenom u tablici 1. u Dodatku 5. Prilogu II. mora također deklarirati postupak potreban za dovršetak regeneracije. Proizvođač smije ponuditi savjet kako prepoznati je li došlo do regeneracije u slučaju da takav signal nije dostupan. Ako se tijekom ispitivanja dogodi regeneracija, provjerava se da rezultat, na koji nije primijenjen faktor Ki ili pomak Ki, ispunjava zahtjeve iz točke 3.1.0. Ako dobiveni rezultati emisija ne ispunjavaju zahtjeve, ispitivanje se poništava i jednom ponavlja. Prije početka drugog ispitivanja osigurava se dovršetak regeneracije i stabilizacije vožnjom od najmanje sat vremena. Drugo se ispitivanje smatra valjanim čak i ako se tijekom njega dogodi regeneracija. 5.5.2.4. Pojava regeneracije može se provjeriti kao u točki 5.5.2.3. čak i ako vozilo ispunjava zahtjeve iz točke 3.1.0. Ako se regeneracija može dokazati i ako je dogovoreno s homologacijskim tijelom, konačni se rezultati mogu prikazati bez primjene faktora Ki ili pomaka Ki.”; |
(17) |
brišu se točke 5.5.2.5. i 5.5.2.6.; |
(18) |
umeće se točka 5.5.3.:
|
(19) |
umeću se točke 5.5.4., 5.5.5. i 5.5.6.: 5.5.4. Nisu dopuštene preinake koje utječu na aerodinamiku vozila, osim postavljanja PEMS-a. 5.5.5. Ispitivana vozila ne smiju se voziti u ekstremnim slijedovima koji ne predstavljaju uobičajene uvjete upotrebe kako bi se time pokušalo postići prolaz ili neuspjeh na ispitivanju. Ako je to potrebno, verifikacija uobičajene vožnje može se temeljiti na stručnoj procjeni dodjelitelja homologacije ili u ime tog tijela na temelju unakrsne korelacije nekoliko signala koji mogu obuhvaćati protok ispušnog plina, temperaturu ispuha, CO2, O2 itd. u kombinaciji s brzinom i ubrzanjem vozila, GPS podacima, a potencijalno i drugim podatkovnim parametrima vozila kao što su brzina motora, stupanj prijenosa, položaj papučice ubrzanja itd. 5.5.6. Vozilo mora biti u dobrom mehaničkom stanju i prije ispitivanja mora biti uhodavano i voženo najmanje 3 000 km. Bilježe se kilometraža i starost vozila koje se koristi za ispitivanje RDE-a.”; |
(20) |
točka 6.2. zamjenjuje se sljedećim:
|
(21) |
točka 7.6. zamjenjuje se sljedećim:
|
(22) |
točka 8.2. zamjenjuje se sljedećim:
|
(23) |
točka 9.2. zamjenjuje se sljedećim:
|
(24) |
točka 9.4. zamjenjuje se sljedećim:
|
(25) |
točka 9.6. zamjenjuje se sljedećim:
|
(26) |
Dodatak 1. mijenja se kako slijedi:
|
(27) |
Dodatak 2. mijenja se kako slijedi:
|
(28) |
Dodatak 3. mijenja se kako slijedi:
|
(29) |
Dodatak 4. mijenja se kako slijedi:
|
(30) |
Dodatak 5. zamjenjuje se sljedećim: „Dodatak 5. Provjera ukupne dinamičnosti vožnje metodom pomičnog prozora za izračun srednje vrijednosti 1. Uvod Metoda pomičnog prozora za izračun srednje vrijednosti upotrebljava se za provjeru ukupne dinamičnosti vožnje. Ispitivanje je podijeljeno u poddionice (prozore), a cilj naknadne analize je određivanje je li put valjan za potrebe ispitivanja RDE-a. „Normalnost” prozorâ određuje se usporedbom njihovih emisija CO2 specifičnih za prijeđenu udaljenost s referentnom krivuljom dobivenom na temelju emisija CO2 vozila izmjerenih WLTP-om. 2. Simboli, parametri i mjerne jedinice Indeks (i) odnosi se na vremenski korak. Indeks (j) odnosi se na prozor. Indeks (k) odnosi se na kategoriju (t = ukupno, u = gradska vožnja, r = izvangradska vožnja, m = vožnja autocestom) ili karakterističnu krivulju CO2 (cc).
3. Pomični prozor za izračun srednje vrijednosti 3.1. Definicija prozora za izračun srednje vrijednosti Trenutačne emisije izračunane u skladu s Dodatkom 4. integriraju se metodom pomičnog prozora za izračun srednje vrijednosti na temelju referentne mase CO2. Princip izračuna je sljedeći: masene emisije CO2 specifične za prijeđenu udaljenost iz ispitivanja RDE-a ne izračunavaju se za cijeli skup podataka, već za podskupove cijelog skupa podataka, pri čemu se duljina tih podskupova određuje tako da uvijek odgovara istom dijelu mase CO2 koju ispušta vozilo tijekom ciklusa WLTP-a. Izračuni pomičnog prozora provode se s vremenskim prirastom Δt koji odgovara učestalosti uzorkovanja podataka. Ti podskupovi, koji se upotrebljavaju za izračun emisija CO2 vozila pri vožnji cestom i njegove prosječne brzine, nazivaju se „prozorima za izračun srednje vrijednosti” u sljedećim odjeljcima. Izračun opisan u ovoj točki provodi se od prve podatkovne točke (prema naprijed). Sljedeći se podaci ne razmatraju pri izračunu mase CO2, udaljenosti i prosječne brzine vozila u prozorima za izračun srednje vrijednosti:
Izračun počinje u trenutku kad je brzina vozila na tlu najmanje 1 km/h i obuhvaća sve događaje u vožnji tijekom kojih se ne emitira CO2 i kad je brzina vozila na tlu najmanje 1 km/h. Masene emisije izračunavaju se integriranjem trenutačnih emisija u g/s kako je navedeno u Dodatku 4. ovom Prilogu. Slika 1: Brzina vozila u odnosu na vrijeme – prosječne emisije vozila u odnosu na vrijeme, počevši od prvog prozora za izračun srednje vrijednosti Prvi prozor t[s] Trajanje prvog prozora v[km/h] Slika 2: Definicija mase CO2 na temelju prozora za izračun srednje vrijednosti
Trajanje (t2,j – t1,j ) j-tog prozora za izračun srednje vrijednosti određuje se na sljedeći način:
pri čemu je: masa CO2 izmjerena između početka ispitivanja i vremena ti,j [g]; prva polovina mase CO2 koju ispusti vozilo tijekom ispitivanja WLTP-om provedenog u skladu s Podprilogom 6. Prilogu XXI. ovoj Uredbi. Tijekom homologacije, referentne vrijednosti CO2 uzimaju se iz WLTP-a provedenog tijekom homologacijskog ispitivanja pojedinog vozila. U svrhu ispitivanja ISC-a referentna masa CO2 preuzima se iz točke 12. popisa transparentnosti br. 1 iz Dodatka 5 Prilogu II. s interpolacijom između vozila H i L (prema potrebi), kako je definirano u Podprilogu 7. Prilogu XXI., pomoću koeficijenata ispitne mase i cestovnog otpora (f0, f1 i f2) preuzetih iz certifikata o sukladnosti pojedinog vozila, kako je definirano u Prilogu IX. Vrijednosti za OVC-HEV vozila preuzimaju se iz ispitivanja WLTP-om pri pogonu s dopunjavanjem baterije. t2,j se izabire tako da je:
pri čemu je Δt razdoblje uzorkovanja podataka. Mase CO2 u prozorima izračunavaju se integriranjem trenutačnih emisija izračunanih kako je navedeno u Dodatku 4. ovom Prilogu. 3.2. Izračun parametara prozora Za svaki se prozor određen u skladu s točkom 3.1. izračunavaju:
4. Ocjenjivanje prozora 4.1. Uvod Referentni dinamički uvjeti ispitnog vozila definirani su na temelju emisija CO2 vozila u odnosu na prosječnu brzinu izmjerenih u ispitivanju tipa 1. tijekom homologacije i nazivaju se „karakteristična krivulja CO2 vozila”. Za dobivanje emisija CO2 povezanih s prijeđenom udaljenošću vozilo se ispituje u ciklusu WLTP-a u skladu s Prilogom XXI. ovoj Uredbi. 4.2. Referentne točke karakteristične krivulje CO2 Emisije CO2 specifične za prijeđenu udaljenost koje se u ovom stavku uzimaju za definiranje referentne krivulje preuzimaju se iz točke 12. popisa transparentnosti br. 1 iz Dodatka 5 Prilogu II. s interpolacijom između vozila H i L (prema potrebi), kako je definirano u Podprilogu 7. Prilogu XXI., pomoću koeficijenata ispitne mase i cestovnog otpora (f0, f1 i f2) preuzetih iz certifikata o sukladnosti pojedinog vozila, kako je definirano u Prilogu IX. Vrijednosti za OVC-HEV vozila preuzimaju se iz ispitivanja WLTP-om pri pogonu s dopunjavanjem baterije. Tijekom homologacije vrijednosti se uzimaju iz WLTP-a provedenog tijekom homologacijskog ispitivanja pojedinog vozila. Referentne točke P 1, P 2 i P 3, koje su potrebne za određivanje karakteristične krivulje CO2 vozila, utvrđuju se na sljedeći način: 4.2.1. Točka P 1 = 18.882 km/h (prosječna brzina faze niske brzine ciklusa WLTP-a) = emisije CO2 vozila tijekom faze niske brzine ciklusa WLTP-a [g/km] 4.2.2. Točka P 2 = 56.664 km/h (prosječna brzina faze visoke brzine ciklusa WLTP-a) = emisije CO2 vozila tijekom faze visoke brzine ciklusa WLTP-a [g/km] 4.2.3. Točka P 3 = 91.997 km/h (prosječna brzina faze iznimno visoke brzine ciklusa WLTP-a) = emisije CO2 vozila tijekom faze iznimno visoke brzine ciklusa WLTP-a [g/km] 4.3. Definiranje karakteristične krivulje CO2 Primjenom referentnih točaka utvrđenih u točki 4.2. emisije se karakteristične krivulje CO2 izračunavaju kao funkcija prosječne brzine pomoću dviju linearnih odjeljaka (P 1, P 2) i (P 2, P 3). Odjeljak (P 2, P 3) ograničen je na 145 km/h na osi brzine vozila. Karakteristična krivulja određena je sljedećim jednadžbama: Za odjeljak (P 1, P 2):
pri čemu je: i: Za odjeljak (P 2, P 3):
pri čemu je: i: Slika 3: Karakteristična krivulja CO2 i dopuštena odstupanja vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i NOVC-HEV-ova prozor Slika 4: Karakteristična krivulja CO2 i dopuštena odstupanja vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i NOVC-HEV-ova prozor 4.4. Prozori vožnje u gradu, izvan grada i na autocesti 4.4.1. Prozori gradske vožnje Za prozore gradske vožnje karakteristične su prosječne brzine vozila manje od 45 km/h. 4.4.2. Prozori izvangradske vožnje Za prozore izvangradske vožnje karakteristične su prosječne brzine vozila jednake ili veće od 45 km/h i manje od 80 km/h. Kad je riječ o vozilima kategorije N2 koja su, u skladu s Direktivom 92/6/EEZ, opremljena uređajima za ograničenje brzine na 90 km/h, za prozore izvangradske vožnje karakteristične su prosječne brzine vozila veće od 70 km/h. 4.4.3. Prozori vožnje autocestom Za prozore vožnje autocestom karakteristične su prosječne brzine vozila jednake ili veće od 80 km/h i manje od 145 km/h. Kad je riječ o vozilima kategorije N2 koja su, u skladu s Direktivom 92/6/EEZ, opremljena uređajima za ograničenje brzine na 90 km/h, za prozore vožnje autocestom karakteristične su prosječne brzine vozila veće od ili jednake 70 km/h i manje od 90 km/h. Slika 5: Karakteristična krivulja CO2 vozila: definicije vožnje u gradu, izvan grada i na autocesti (primjeri navedeni za vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i NOVC-HEV-ove), osim ako je riječ o vozilima kategorije N2 koja su, u skladu s Direktivom 92/6/EEZ, opremljena uređajima za ograničenje brzine na 90 km/h) IZVAN-GRADSKA VOŽNJA VOŽNJA AUTOCESTOM GRADSKA VOŽNJA prozor Slika 6. Karakteristična krivulja CO2 vozila: definicije vožnje u gradu, izvan grada i na autocesti (primjeri navedeni za OVC-HEV-ove), osim ako je riječ o vozilima kategorije N2 koja su, u skladu s Direktivom 92/6/EEZ, opremljena uređajima za ograničenje brzine na 90 km/h) IZVAN-GRADSKA VOŽNJA VOŽNJA AUTOCESTOM GRADSKA VOŽNJA prozor 4.5. Verifikacija valjanosti vožnje 4.5.1. Dopuštena odstupanja od karakteristične krivulje CO2 vozila Gornje dopušteno odstupanje karakteristične krivulje CO2 vozila je tol 1H = 45 % za vožnju u gradu i tol 1H = 40 % za vožnju izvan grada i na autocesti. Donje dopušteno odstupanje karakteristične krivulje CO2 vozila je tol 1L = 25 % za vozila s ICE i NOVC-HEV-ove i tol 1L = 100 % za OVC-HEV-ove. 4.5.2. Provjera valjanosti ispitivanja Ispitivanje je valjano ako je najmanje 50 % prozorâ vožnje u gradu, izvan grada i na autocesti unutar dopuštenih odstupanja određenih za karakterističnu krivulju CO2. Ako minimalni zahtjev od 50 % između tol1H i tol1L za NOVC-HEV-ove i OVC-HEV-ove nije ispunjen, gornje pozitivno dopušteno odstupanje tol1H može se povećavati u koracima od 1 % do postizanja vrijednosti od 50 %. Ako se koristi taj mehanizam, vrijednost tol1H nikad ne smije prijeći 50 %. |
(31) |
Dodatak 6. zamjenjuje se sljedećim: „Dodatak 6. IZRAČUN KONAČNIH REZULTATA RDE-a 1. Simboli, parametri i mjerne jedinice Indeks (k) odnosi se na kategoriju (t = ukupno, u = gradska vožnja, 1-2 = prve dvije faze WLTP-a)
2. Izračun konačnog rezultata RDE-a 2.1. Uvod Valjanost vožnje provjerava se u skladu s točkom 9.2. Priloga III.A. Za valjane vožnje izračunavaju se konačni rezultati RDE-a za vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ove i OVC-HEV-ove. Za cijelu ispitnu vožnju za utvrđivanje RDE- i za gradski dio vožnje za utvrđivanje RDE-a (k = t = ukupno, k = u = gradska vožnja): MRDE,k = mRDE,k . RFk Vrijednosti parametara RFL 1 i RFL 2 funkcija upotrebljavanih za izračun faktora za evaluaciju rezultata su:
2.2. Faktori za evaluaciju rezultata RDE-a za vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i NOVC-HEV-ove Vrijednost faktora za evaluaciju rezultata RDE-a ovisi o omjeru rk emisija CO2 specifičnih za prijeđenu udaljenost izmjerenih tijekom ispitivanja RDE-a i emisija CO2 specifičnih za prijeđenu udaljenost koje vozilo ispusti tijekom ispitivanja WLTP-om provedenog u skladu s Podprilogom 6. Prilogu XXI. ovoj Uredbi, koje se preuzimaju iz točke 12. popisa transparentnosti br. 1 iz Dodatka 5. Prilogu II. s interpolacijom između vozila H i L (prema potrebi), kako je definirano u Podprilogu 7. Prilogu XXI., pomoću koeficijenata ispitne mase i cestovnog otpora (f0, f1 i f2) preuzetih iz certifikata o sukladnosti pojedinog vozila, kako je definirano u Prilogu IX. Za emisije tijekom gradske vožnje, relevantne faze voznog ciklusa WLTP-a su:
2.3. Faktori za evaluaciju rezultata RDE-a za OVC-HEV-ove Vrijednost faktora za evaluaciju rezultata RDE-a ovisi o omjeru rk emisija CO2 specifičnih za prijeđenu udaljenost izmjerenih tijekom ispitivanja RDE-a i emisija CO2 specifičnih za prijeđenu udaljenost koje vozilo ispusti tijekom ispitivanja WLTP-om pri pogonu s dopunjavanjem baterije u skladu s Podprilogom 6. Prilogu XXI. ovoj Uredbi, koje se preuzimaju iz točke 12. popisa transparentnosti br. 1 iz Dodatka 5. Prilogu II. s interpolacijom između vozila H i L (prema potrebi), kako je definirano u Podprilogu 7. Prilogu XXI., pomoću koeficijenata ispitne mase i cestovnog otpora (f0, f1 i f2) preuzetih iz certifikata o sukladnosti pojedinog vozila, kako je definirano u Prilogu IX. Omjer rk korigira se omjerom kojim se uzima u obzir upotrebu motora s unutarnjim izgaranjem tijekom vožnje za utvrđivanje RDE-a odnosno ispitivanja WLTP-om, koje treba provesti pri pogonu s dopunjavanjem baterije. Formula u nastavku podliježe Komisijinoj reviziji i revidira se na temelju tehnološkog napretka. Za gradsku ili ukupnu vožnju:
pri čemu je omjer ICk prijeđena udaljenost u gradskoj odnosno ukupnoj vožnji s uključenim motorom s unutarnjim izgaranjem podijeljena s ukupnom prijeđenom udaljenošću u gradskoj odnosno ukupnoj vožnji:
Uz utvrđivanje rada motora s unutarnjim izgaranjem u skladu sa stavkom 5. Dodatka 4. |
(32) |
Dodatak 7. mijenja se kako slijedi:
|
(33) |
Dodatak 7.a mijenja se kako slijedi:
|
(34) |
Dodatak 7.b mijenja se kako slijedi:
|
(35) |
Dodatak 7.c se briše. |
(36) |
Dodatak 8. mijenja se kako slijedi:
|
(37) |
Dodatak 9. zamjenjuje se sljedećim: „Dodatak 9. Proizvođačev certifikat o sukladnosti Proizvođačev certifikat o sukladnosti sa zahtjevima koji se odnose na stvarne emisije tijekom vožnje (Proizvođač): … (Adresa proizvođača): … potvrđuje da su tipovi vozila navedeni u prilogu ovom certifikatu u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III.A Uredbi (EU) br. 2017/1151 u pogledu stvarnih emisija tijekom vožnje za sva moguća ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje, koja su u skladu sa zahtjevima iz ovog Priloga. Sastavljeno u [… (mjesto)] Dana [… (datum)] … (pečat i potpis proizvođačeva zastupnika) Prilog:
|
(1) Masa vozila kako se ispituje na cesti, uključujući masu vozača i svih sastavnih dijelova PEMS-a uključujući umjetni korisni teret.
(3) Obvezno navesti ako se maseni protok ispušnih plinova određuje mjeračem protoka ispušnih plinova (EFM).
(4) Ako je potrebno, ovdje se mogu dodati dodatne informacije.
(5) Mogu se dodati dodatni parametri za karakterizaciju i označivanje ispitivanja.
(2) Utvrditi najmanje jednom metodom
(3) Mogu se dodati dodatni parametri za karakterizaciju vozila i uvjeta ispitivanja.;
(4) Mogu se dodati dodatni parametri za karakterizaciju dodatnih elemenata vožnje.
(5) Mogu se dodati dodatni parametri do 95. retka za karakterizaciju postavki izračuna.
(6) Mogu se dodati dodatni parametri do 195. retka.
(7) Mogu se dodati dodatni parametri.
(8) Mogu se dodati dodatni parametri za karakterizaciju karakteristika prozora.”;
PRILOG IV
„PRILOG VI.
ODREĐIVANJE EMISIJA NASTALIH ISPARAVANJEM
(ISPITIVANJE TIPA 4.)
1. Uvod
Ovaj Prilog sadržava metodu za određivanje razina emisija nastalih isparavanjem iz lakih vozila na ponovljiv i obnovljiv način, osmišljeni kako bi odgovarala radu vozila u stvarnim uvjetima.
2. Rezervirano
3. Definicije
Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije.
3.1. Ispitna oprema
3.1.1. ‚Točnost’ znači razlika između izmjerene vrijednosti i referentne vrijednosti koja je sljediva do državnog etalona i koja opisuje ispravnost rezultata.
3.1.2. ‚Umjeravanje’ znači postupak podešavanja odziva mjernog sustava na način da su njegove izlazne informacije u skladu s opsegom referentnih signala.
3.2. Hibridna električna vozila
3.2.1. ‚Radno stanje s baterijskim pogonom’ znači radno stanje u kojem energija pohranjena u REESS-u može varirati, ali se u prosjeku smanjuje tijekom vožnje vozila do prijelaza na pogon s dopunjavanjem baterije.
3.2.2. ‚Radno stanje s dopunjavanjem baterije’ znači radno stanje u kojem energija pohranjena u REESS-u može varirati, ali se u prosjeku održava na neutralnoj razini tijekom vožnje vozila.
3.2.3. ‚Hibridno električno vozilo bez punjenja iz vanjskog izvora’ ili ‚NOVC-HEV’ znači hibridno električno vozilo koje se ne može puniti iz vanjskog izvora.
3.2.4. ‚Hibridno električno vozilo s punjenjem iz vanjskog izvora’ ili ‚OVC-HEV’ znači hibridno električno vozilo koje se može puniti iz vanjskog izvora.
3.2.5. ‚Hibridno električno vozilo’ ili ‚HEV’ znači hibridno vozilo u kojem je jedan od pretvarača za pogonsku energiju električni stroj.
3.2.6. ‚Hibridno vozilo’ ili ‚HV’ znači vozilo opremljeno pogonskim sklopom koji sadržava najmanje dvije različite kategorije pretvarača za pogonsku energiju i najmanje dvije različite kategorije sustava za pohranu pogonske energije.
3.3. Emisije nastale isparavanjem
3.3.1. ‚Sustav spremnika za gorivo’ znači naprave koje omogućuju spremanje goriva, a sastoje se od spremnika za gorivo, otvora za punjenje goriva, čepa otvora za punjenje gorivom i, ako je ugrađena u ili na spremnik za gorivo, pumpe za gorivo.
3.3.2. ‚Sustav za dovod goriva’ znači sastavni dijelovi vozila u kojima se unutar vozila pohranjuje ili prevozi gorivo, a sastoje se od sustava spremnika za gorivo, svih vodova za gorivo i pare, svih pumpi za gorivo koje nisu ugrađene u spremnik i filtra s aktivnim ugljenom.
3.3.3. ‚Radni kapacitet butana’ (BWC) znači masa butana koju filtar s aktivnim ugljenom može adsorbirati.
3.3.4. ‚BWC300’ znači radni kapacitet butana nakon 300 ciklusa starenja goriva.
3.3.5. ‚Faktor propusnosti’ (PF) znači faktor koji je određen na temelju gubitaka ugljikovodika u određenom razdoblju i služi za određivanje konačne količine emisija nastalih isparavanjem.
3.3.6. ‚Jednoslojni nemetalni spremnik’ znači spremnik za gorivo izrađen od jednog sloja materijala koji nije metal, ali može biti fluorirani/sulfonirani materijal.
3.3.7. ‚Višeslojni spremnik’ znači spremnik za gorivo izrađen od najmanje dvaju različitih slojeva materijala pri čemu je jedan od materijala nepropustan za ugljikovodike.
3.3.8. ‚Sustav zabrtvljenih spremnika za gorivo’ znači sustav spremnika za gorivo iz kojeg se pare goriva ne ispuštaju tijekom parkiranja u razdoblju od 24 sata kako je definirano u Dodatku 2. Prilogu 7. Pravilniku UNECE br. 83. pri upotrebi referentnog goriva definiranog u odjeljku A.1. Priloga IX. ovoj Uredbi.
3.3.9. ‚Emisije nastale isparavanjem’ u kontekstu ove Uredbe znači pare ugljikovodika koje su isparile iz sustava za dovod goriva motornog vozila tijekom parkiranja i neposredno prije dopune goriva u zabrtvljeni spremnik za gorivo.
3.3.10. ‚Jednogorivno vozilo na plin’ znači jednogorivno vozilo koje je konstruirano prvenstveno za pogon na ukapljeni naftni plin, prirodni plin/biometan ili vodik, ali koje može imati i benzinski sustav koji se upotrebljava samo u nuždi ili za pokretanje motora, a u kojem spremnik za benzin sadržava najviše 15 litara benzina.
3.3.11. ‚Snižavanje tlaka ispuštanjem para’ znači sustavom dopušteno prozračivanje ugljikovodika iz sustava zabrtvljenih spremnika za gorivo kroz sigurnosni ventil isključivo pomoću jedinice za pohranu para.
3.3.12. ‚Prelijevanje pri snižavanju tlaka ispuštanjem para’ znači ugljikovodici koji se ispuste tijekom snižavanja tlaka ispuštanjem para, a koji prođu kroz jedinicu za pohranu para tijekom snižavanja tlaka.
3.3.13. ‚Tlak rasterećenja spremnika za gorivo’ znači minimalna vrijednost tlaka pri kojoj sustav zabrtvljenih spremnika za gorivo započinje s prozračivanjem zbog tlaka unutar spremnika.
3.3.14. ‚Pomoćni filtar’ znači filtar koji se koristi za mjerenje prelijevanja pri snižavanju tlaka ispuštanjem para.
3.3.15. ‚Proboj od dva grama’ smatra se postignutim kad ukupna količina ugljikovodika ispuštena iz filtra s aktivnim ugljenom iznosi dva grama.
4. Kratice
Opće kratice
BWC |
Radni kapacitet butana |
PF |
Faktor propusnosti |
APF |
Dodijeljeni faktor propusnosti |
OVC-HEV |
Hibridno električno vozilo s punjenjem iz vanjskog izvora |
NOVC-HEV |
Hibridno električno vozilo bez punjenja iz vanjskog izvora |
WLTC |
Svjetski ciklus ispitivanja lakih vozila |
REESS |
Sustav za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja |
5. Opći zahtjevi
5.1. Vozilo i njegovi sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisije nastale isparavanjem moraju biti konstruirani, izrađeni i ugrađeni tako da omogućavaju da je vozilo u uobičajenoj uporabi i pod normalnim uvjetima uporabe, kao što su vlaga, kiša, snijeg, vrućina, hladnoća, pijesak, zemlja, vibracija, habanje, itd. sukladno s odredbama ove Uredbe tijekom njegova radnog vijeka.
5.1.1. To uključuje sigurnost svih crijeva, spojeva i veza koji se upotrebljavaju u sustavima za kontrolu emisija nastalih isparavanjem.
5.1.2. Za vozila sa sustavom zabrtvljenih spremnika za gorivo ovo također uključuje posjedovanje sustava koji neposredno prije dopune goriva otpuštanjem snižava tlak u spremniku isključivo pomoću jedinice za pohranu para goriva čija je to jedina uloga. Taj način prozračivanja također se jedini upotrebljava kad je tlak u spremniku viši od sigurnog radnog tlaka.
5.2. Ispitno vozilo odabire se u skladu sa stavkom 5.5.2.
5.3. Uvjeti ispitivanja vozila
5.3.1. Vrste i količine maziva i rashladne tekućine za ispitivanje emisija moraju biti one koje je proizvođač naveo za normalni rad vozila.
5.3.2. Vrsta goriva za ispitivanje mora biti u skladu s vrstom navedenom u odjeljku A.1. u Prilogu IX.
5.3.3. Svi sustavi za kontrolu emisija moraju biti u ispravnom stanju.
5.3.4. Uporaba bilo kakvog poremećajnog uređaja je zabranjena, u skladu s odredbama članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007.
5.4. Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava
5.4.1. Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava navedene su u stavku 2.3. Priloga I.
5.5. Porodica po emisijama nastalim isparavanjem
5.5.1. Samo vozila koja su identična s obzirom na karakteristike navedene u točkama (a), (c) i (d), tehnički ekvivalentna s obzirom na karakteristike navedene u točki (b) i slična ili, ako je primjenjivo, unutar zadanih dopuštenih odstupanja s obzirom na karakteristike navedene u točkama (e) i (f) mogu biti dio iste porodice po emisijama nastalim isparavanjem:
(a) |
materijal i izrada sustava spremnika za gorivo; |
(b) |
materijal crijeva za pare, voda za gorivo i tehnika priključivanja; |
(c) |
sustav zabrtvljenih ili nezabrtvljenih spremnika za gorivo; |
(d) |
postavke sigurnosnog ventila za rasterećenje spremnika za gorivo (upuhivanje zraka i rasterećenje); |
(e) |
radni kapacitet spremnika butana (BWC300) unutar raspona od 10 % od najviše vrijednosti (za spremnike s jednakom vrstom ugljena, količina ugljena mora biti unutar 10 % od količine za koju je utvrđen BWC300); |
(f) |
sustav za upravljanje pročišćavanjem (na primjer vrsta ventila, strategija za upravljanje pročišćavanjem). |
5.5.2. Ako vozilo ima najveći omjer kapaciteta spremnika za gorivo u odnosu na radni kapacitet spremnika butana u porodici, smatra se da to vozilo predstavlja najgori mogući scenarij za emitiranje emisija nastalih isparavanjem te se ono upotrebljava za ispitivanje. Vozilo se odabire uz prethodni dogovor s homologacijskim tijelom.
5.5.3. Upotreba bilo kakvog inovativnog sustava umjeravanja, konfiguracije ili hardvera povezanog sa sustavom za kontrolu emisija nastalih isparavanjem prebacuje model vozila u drugu porodicu.
5.5.4. Identifikator porodice po emisijama nastalim isparavanjem
Svakoj od porodica po emisijama nastalim isparavanjem, kako su definirane u stavku 5.5.1., treba dodijeliti jedinstveni identifikator u sljedećem obliku:
EV-nnnnnnnnnnnnnnn-WMI-x
pri čemu je:
nnnnnnnnnnnnnnn je niz od najviše petnaest znakova, ograničenih na znamenke 0–9, slova A–Z i podvlaku ‚_’;
WMI (svjetski identifikator proizvođača) je broj koji identificira proizvođača na jedinstven način, a definiran je u normi ISO 3780:2009;
x mora biti 1 ili 0 u skladu sa sljedećim odredbama:
(a) |
u dogovoru s homologacijskim tijelom i vlasnikom WMI-ja broj se postavlja na 1 ako je porodica vozila definirana radi obuhvaćanja vozila:
U slučajevima i., ii. i iii. identifikator porodice sastoji se od jednog jedinstvenog niza n-znakova i jednog jedinstvenog WMI-ja za kojim slijedi 1. |
(b) |
u dogovoru s homologacijskim tijelom, broj se postavlja na 0 ako je porodica vozila definirana na temelju istih kriterija kao odgovarajuća porodica vozila definirana u skladu s točkom (a), ali je proizvođač odlučio odabrati drukčiji WMI. U tom se slučaju identifikator porodice sastoji od niza n-znakova jednakog onom određenom za porodicu vozila definiranu u skladu s točkom (a) i jedinstvenog WMI-ja, koji se mora razlikovati od svih WMI-jeva upotrijebljenih u okviru točke (a), za kojim slijedi ‚0’. |
5.6. Homologacijsko tijelo ne smije dodijeliti homologaciju tipa ako dostavljeni podaci nisu dovoljan dokaz da su emisije nastale isparavanjem djelotvorno ograničene tijekom uobičajene uporabe vozila.
6. Zahtjevi u pogledu radne sposobnosti
6.1. Granične vrijednosti
Granične vrijednosti navedene su u tablici 3. u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 715/2007.
Dodatak 1.
Postupci i uvjeti za ispitivanje tipa 4.
1. Uvod
U ovom je Prilogu opisan postupak za ispitivanje tipa 4. kojim se određuju emisije vozila nastale isparavanjem.
2. Tehnički zahtjevi
2.1. Postupak uključuje ispitivanje emisija nastalih isparavanjem i dva dodatna ispitivanja, jedno za starenje filtara s aktivnim ugljenom, kako je opisano u stavku 5.1. ovog Dodatka, i jedno za propusnost sustava spremnika za gorivo, kako je opisano u stavku 5.2 ovog Dodatka. Ispitivanjem emisija nastalih isparavanjem (slika VI.4.) utvrđuju se emisije ugljikovodika nastalih isparavanjem kao posljedice cjelodnevnih kolebanja temperatura i toplog kondicioniranja nakon isključivanja motora.
2.2. U slučaju kad sustav goriva sadržava više od jednog filtra s aktivnim ugljenom, sve reference na pojam ‚filtar’ u ovom Prilogu primjenjuju se na svaki filtar.
3. Vozilo
Vozilo mora biti u dobrom mehaničkom stanju i prije ispitivanja mora biti uhodavano i voženo najmanje 3 000 km. U svrhu određivanja emisija nastalih isparavanjem bilježe se kilometraža i starost vozila koje se upotrebljava za certifikaciju i unose u sva relevantna ispitna izvješća. Sustav za kontrolu emisija nastalih isparavanjem spaja se i ispravno radi tijekom uhodavanja. Upotrebljava se filtar s aktivnim ugljenom izložen starenju u skladu s postupkom opisanim u stavku 5.1. ovog Dodatka.
4. Ispitna oprema
4.1. Dinamometar s valjcima
Dinamometar s valjcima mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 2. Podpriloga 5. Prilogu XXI.
4.2. Komora za mjerenje emisija nastalih isparavanjem
Komora za mjerenje emisija nastalih isparavanjem mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 4.2. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83.
4.3. Analitički sustavi
Analitički sustavi ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.3. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83. Kontinuirano mjerenje ugljikovodika nije obvezno osim ako se upotrebljava komora sa stalnim obujmom.
4.4. Sustav za bilježenje temperature
Bilježenje temperature provodi se u skladu sa zahtjevima iz stavka 4.5. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83.
4.5. Sustav za bilježenje tlaka
Bilježenje tlaka provodi se u skladu sa zahtjevima iz stavka 4.6. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83., osim što su točnost i razlučivost sustava za bilježenje tlaka utvrđene u stavku 4.6.2. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83.
(a) |
Točnost: ± 0,3 kPa |
(b) |
Razlučivost: 0,025 kPa |
4.6. Ventilatori
Ventilatori moraju ispunjavati zahtjeve iz stavka 4.7. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83. osim kapaciteta puhala koji mora biti od 0,1 do 0,5 m3/s umjesto od 0,1 do 0,5 m3/min.
4.7. Umjerni plinovi
Plinovi moraju ispunjavati zahtjeve iz stavka 4.8. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83.
4.8. Dodatna oprema
Dodatna oprema mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 4.9. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83.
4.9. Pomoćni filtar
Pomoćni filtar istovjetan je glavnom filtru, ali nije nužno bio izložen starenju. Spojna cijev do filtra vozila mora biti što je moguće kraća. Pomoćni se filtar prije opterećivanja temeljito pročišćuje suhim zrakom.
4.10. Vaga za filtre
Točnost vage za filtre je ± 0,02 g.
5. Postupak izlaganja filtra starenju u ispitnim uvjetima i određivanje PF-a
5.1. Izlaganje filtra starenju u ispitnim uvjetima
Prije izvođenja postupaka toplog kondicioniranja i cjelodnevnih gubitaka, filtar mora biti izložen starenju u skladu s postupkom opisanom na slici VI.1.
Slika VI.1.
Postupak izlaganja filtra starenju u ispitnim uvjetima
50 puta
5.1.3. Starenje izlaganjem parama goriva i određivanje BWC300
5.1.2. Starenje izlaganjem vibracijama
5.1.1. Starenje izlaganjem
temperaturnim ciklusima
Odaberite novi uzorak filtra
Početak ispitivanja
5.1.1. Starenje izlaganjem temperaturnim ciklusima
Filtar se u namjenskoj temperaturnoj komori izlaže ciklusima temperatura od -15 °C do 60 °C uz 30 minuta stabilizacije na -15 °C i 60 °C. Svaki ciklus traje 210 minuta (vidjeti sliku VI.2).
Temperaturni gradijent mora biti što je moguće bliže 1 °C/min. Ne bi smjelo biti prisilnog protoka zraka kroz filtar.
Ciklus se ponavlja 50 puta uzastopce. Taj postupak ukupno traje 175 sati.
Slika VI.2.
Ciklus temperaturnog kondicioniranja
Temperatura (°C) u odnosu na vrijeme (min)
5.1.2. Starenje izlaganjem vibracijama
Nakon postupka izlaganja starenju temperaturom, filtar se trese po vertikalnoj osi, pri čemu je okrenut na isti način kao i u vozilu, s ukupnim Grms > 1,5 m/s2 i s učestalošću od 30 ± 10 Hz. Ispitivanje traje 12 sati.
5.1.3. Starenje izlaganjem parama goriva i određivanje BWC300
5.1.3.1. Starenje se sastoji od ponovljenog opterećenja parama goriva i pročišćavanja laboratorijskim zrakom.
5.1.3.1.1. Nakon starenja temperaturom i vibracijama, filtar se dodatno izlaže starenju pomoću mješavine komercijalnog goriva u skladu sa stavkom 5.1.3.1.1.1. ovog Dodatka i dušika ili zraka s volumenom para goriva od 50 ± 15 posto. Stopa punjenja parom goriva mora biti između 60 ± 20 g/h.
Filtar se opterećuje do proboja od dva grama. Alternativno, opterećenje se smatra završenim kad razina koncentracija ugljikovodika na otvoru za odzračivanje dosegne 3 000 ppm.
5.1.3.1.1.1. Komercijalno gorivo koje se upotrebljava za ovaj test mora ispunjavati iste uvjete kao referentno gorivo s obzirom na sljedeće stavke:
(a) |
gustoća na 15 °C; |
(b) |
tlak pare; |
(c) |
destilacija (70 °C, 100 °C, 150 °C); |
(d) |
analiza ugljikovodika (samo olefini, aromatični spojevi i benzen); |
(e) |
udio kisika; |
(f) |
udio etanola. |
5.1.3.1.2. Filtar se pročišćava u trajanju od 5 do 60 minuta nakon opterećivanja s 25 ± 5 litara u minuti laboratorijskog zraka dok se ne postigne 300 izmjena zraka dimenzija obujma filtra.
5.1.3.1.3. Postupci navedeni u stavcima 5.1.3.1.1. i 5.1.3.1.2. ovog Dodatka ponavljaju se 300 puta nakon čega se filtar smatra stabiliziranim.
5.1.3.1.4. Postupak za mjerenje radnog kapaciteta butana (BWC) s obzirom na porodicu po emisijama nastalim isparavanjem iz stavka 5.5. sastoji se od sljedećeg:
(a) |
stabilizirani filtar opterećuje se do proboja od dva grama i nakon toga pročišćava minimalno pet puta. Filtar se opterećuje mješavinom koja je po obujmu sastavljena od 50 % butana i 50 % dušika brzinom 40 grama butana na sat; |
(b) |
opterećenje se provodi u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2. ovog Dodatka; |
(c) |
BWC mora biti uključen u sva relevantna ispitna izvješća nakon svakog opterećenja; |
(d) |
BWC300 se izračunava kao presjek posljednjih 5 BWC-a. |
5.1.3.2. Ako je dobavljač dostavio filtar izložen starenju, proizvođač prije postupka starenja obavještava homologacijsko tijelo i omogućuje nadzor nad bilo kojim dijelom postupka u prostorima dobavljača.
5.1.3.3. Proizvođač dostavlja izvješće o ispitivanju homologacijskom tijelu, a u tom se izvješću navode barem sljedeći elementi:
(a) |
vrsta aktivnog ugljena; |
(b) |
stopa opterećenja; |
(c) |
specifikacije goriva. |
5.2. Određivanje faktora propusnosti sustava spremnika za gorivo (vidjeti sliku VI.3).
Slika VI.3.
Određivanje PF-a
5.2.5. Faktor propusnosti = HC20w - HC3w
5.2.4. HC se mjeri u istim uvjetima kao za prvi dan ispitivanja cjelodnevnih emisija: HC20w
5.2.4. Spremnik se prazni pa puni referentnim gorivom na 40 % nazivnog kapaciteta
5.2.3. Kondicionira se preostalih 17 tjedana na 40 °C ± 2 °C
5.2.2. HC se mjeri u istim uvjetima kao za prvi dan ispitivanja cjelodnevnih emisija: HC3w
5.2.1. Kondicionira se 3 tjedna na 40 °C ± 2 °C
5.2.2. Spremnik se prazni pa puni referentnim gorivom na 40 % nazivnog kapaciteta
5.2.1. Referentnim se gorivom spremnik puni
na 40 ± 2 % nazivnog kapaciteta
Početak ispitivanja
5.2.1. Odabire se sustav spremnika za gorivo reprezentativan za porodicu i postavlja na okvir okrenut slično kao da je postavljen u vozilu. Spremnik se puni referentnim gorivom na 40 ± 2 % nazivnog kapaciteta pri temperaturi od 18 °C ± 2 °C. Okvir sa sustavom spremnika za gorivo postavlja se u prostoriju s kontroliranom temperaturom od 40 °C ± 2 °C tijekom tri tjedna.
5.2.2. Na kraju trećeg tjedna, spremnik se prazni i ponovo puni referentnim gorivom na temperaturi od 18 °C ± 2 °C na 40 ± 2 % nazivnog kapaciteta spremnika.
Okvir sa sustavom spremnika za gorivo postavlja se u komoru u roku od 6 do 36 sati. Komora je tijekom posljednjih 6 sati ovog razdoblja na temperaturi okoline od 20 °C ± 2 °C. U komori se tijekom prvog 24-satnog razdoblja provodi postupak ispitivanja cjelodnevnih emisija opisan u stavku 6.5.9. ovog Dodatka. Pare goriva izbacuju se izvan komore kako se emisije nastale prozračivanjem spremnika ne bi smatrale propusnošću. Mjere se emisije ugljikovodika, a vrijednost se uključuje u sva relevantna ispitna izvješća kao HC3W.
5.2.3. Okvir sa sustavom spremnika za gorivo ponovno se na preostalih 17 tjedana odlaže u posebnu i sigurnu prostoriju pri kontroliranoj temperaturi od 40 °C +/– 2 °C.
5.2.4. Na kraju sedamnaestog tjedna spremnik se prazni i ponovo puni referentnim gorivom na temperaturi od 18 °C ± 2 °C na 40 +/– 2 % nazivnog kapaciteta spremnika.
Okvir sa sustavom spremnika za gorivo postavlja se u komoru u roku od 6 do 36 sati. Komora je tijekom posljednjih 6 sati ovog razdoblja na temperaturi okoline od 20 °C ± 2 °C. U komori se tijekom prvog 24-satnog razdoblja provodi postupak ispitivanja cjelodnevnih emisija u skladu sa stavkom 6.5.9. ovog Dodatka. Sustav spremnika za gorivo provjetrava se i emisije nastale prozračivanjem spremnika izbacuju se izvan komore kako se ne bi smatrale propusnošću. Mjere se emisije ugljikovodika, a vrijednost se uključuje u sva relevantna ispitna izvješća u ovom slučaju kao HC20 W.
5.2.5. PF je razlika između vrijednosti HC20W i HC3W u g/24h izračunata s preciznošću do 3 decimale pomoću sljedeće jednadžbe:
PF = HC20w – HC3W
5.2.6. Ako je dobavljač utvrdio PF, proizvođač vozila prije početka utvrđivanja obavještava homologacijsko tijelo i omogućuje nadzor nad bilo kojim dijelom postupka u prostorima dobavljača.
5.2.7. Proizvođač dostavlja izvješće o ispitivanju homologacijskom tijelu u kojemu se navode barem sljedeći elementi:
(a) |
podroban opis ispitivanog sustava spremnika za gorivo, uključujući podatke o vrsti ispitivanog spremnika, o tome je li spremnik metalan, jednoslojan nemetalni ili višeslojan i o vrsti materijala upotrebljenih za izradu spremnika i drugih dijelova sustava spremnika za gorivo; |
(b) |
tjedne srednje temperature pri kojima je izvršeno starenje; |
(c) |
HC izmjeren u 3. tjednu (HC3W); |
(d) |
HC izmjeren u 20. tjednu (HC20 W); |
(e) |
dobiveni faktor propusnosti (PF). |
5.2.8. Kao alternativa stavcima 5.2.1. do 5.2.7. ovog Dodatka, proizvođači koji koriste višeslojne ili metalne spremnike mogu izabrati primjenu dodijeljenog faktora propusnosti (APF) umjesto ranije navedenog cijelog mjernog postupka:
APF za višeslojni/metalni spremnik = 120 mg/24 h
Ako proizvođač izabere primjenu dodijeljenih faktora propusnosti, proizvođač homologacijskom tijelu dostavlja izjavu u kojoj je jasno naznačen tip spremnika i deklaraciju vrste upotrijebljenog materijala.
6. Ispitni postupak za mjerenje gubitaka u fazi toplog kondicioniranja i cjelodnevnih gubitaka
6.1. Priprema vozila
Vozilo se priprema u skladu sa stavcima 5.1.1. i 5.1.2. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83. Na zahtjev proizvođača i uz suglasnost homologacijskog tijela, pozadinski izvori emisija koji ne potječu iz goriva (npr. boje, ljepila, plastike, vodovi za gorivo/pare, gume i druge gumene ili polimerske komponente) mogu se prije ispitivanja ukloniti ili smanjiti na uobičajene pozadinske razine (npr. zagrijavanje guma na temperaturu od 50 °C ili više tijekom prikladnih razdoblja, zagrijavanje vozila, uklanjanje tekućine za čišćenje).
Filtar vozila se u slučaju sustava zabrtvljenih spremnika za gorivo ugrađuje tako da je pristup filtrima te spajanje/odspajanje filtara jednostavno.
6.2. Odabir načina rada i upute o promjeni stupnja prijenosa
6.2.1. Za vozila s ručnim mjenjačima primjenjuju se upute o promjeni stupnja prijenosa iz Podpriloga 2. Prilogu XXI.
6.2.2. U slučaju potpuno MUI vozila način rada odabire se u skladu s Podprilogom 6. Prilogu XXI.
6.2.3. U slučaju NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova način rada odabire se u skladu s Dodatkom 6. Podprilogu 8. Prilogu XXI.
6.2.4. Odabrani način rada može se na zahtjev homologacijskog tijela razlikovati od načina opisanog u stavcima 6.2.2. i 6.2.3. ovog Dodatka.
6.3. Ispitni uvjeti
Ispitivanja navedena u ovom Prilogu provode se pomoću uvjeta ispitivanja specifičnih za interpolacijske porodice vozila H s najvišom ciklusnom potrošnjom energije među interpolacijskim porodicama u sklopu porodica po emisijama nastalim isparavanjem koje se uzimaju u obzir.
Alternativno, na zahtjev homologacijskog tijela za ispitivanje se može upotrijebiti svako vozilo porodice s reprezentativnom ciklusnom potrošnjom energije.
6.4. Tok ispitnog postupka
Ispitni postupak za sustave nezabrtvljenih i zabrtvljenih spremnika za gorivo primjenjuje se u skladu s dijagramom toka opisanim na slici VI.4.
Sustav zabrtvljenih spremnika za gorivo ispituje se na jedan od dva načina. Prvi je način ispitivanje vozila jednim neprekinutim postupkom. Drugi način, koji se naziva samostalan postupak, ispitivanje je vozila pomoću dva odvojena postupka što omogućuje ponavljanje ispitivanja dinamometrom s valjcima i ispitivanja cjelodnevnih emisija bez ponavljanja ispitivanja prelijevanja pri snižavanju tlaka u spremniku ispuštanjem para i mjerenja snižavanja tlaka ispuštanjem para.
Slika VI.4.
Dijagram toka ispitnog postupka
6.6.1.10. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje do 40 %
Kraj
6.7.2.1.3. Opterećenje filtra sa ispuštanjem simulirane mase para
6.6.1.5. Pročišćavanje filtra od 85 % potrošnje ekvivalenta goriva
6.6.1.5. Opterećenje filtra izloženog starenju do proboja od 2 g
6.6.1.9.1. Punjenje OVC-HEV REESS-a
6.6.1.9. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 23 °C
6.5.3. Vožnja za pretkondicioniranje
6.5.2. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 23 °C
Započeti sljedeće kondicioniranje unutar pet minuta
6.5.1. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje do 40 %
Početak za: zabrtvljeni spremnici za gorivo, zasebno kondicioniranje i cjelodnevne emisije
Započeti sljedeće ispuštanje goriva i ponovno napuniti u roku od 1 sata
6.6.1.2. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje do 15 %
Započeti sljedeće kondicioniranje unutar pet minuta
6.6.1.3. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 20 °C
6.6.1.4. Tlak rasterećenja spremnika za gorivo
6.6.1.6. Priprema opterećenja za prelijevanje pri snižavanju tlaka u filtru ispuštanjem para (11-sati temperaturni ciklus)
Započeti s opterećenjem ispuštanjem para unutar 15 minuta
6.6.1.7.2. Optereće-nje ispuštanjem para
Završetak zasebnog ispitivanja gubitka ispuštanjem para
6.6.1.9. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 23 °C
6.6.1.9.1. Punjenje OVC-HEV REESS-a
6.6.1.12. Snižavanje tlaka u spremniku za gorivo s odspojenim filtrom
6.5.9. Cjelodnevne emisije za 1. dan: MD1
6.5.8. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 20 °C
6.5.7. Ispitivanje toplim kondicioniranjem MHS
6.5.5. Aklimatizacija 12 do 36 sati na 23 °C
6.5.5.2. Opterećenje filtra izloženog starenju do proboja od 2 g
Započeti sljedeće kondicioniranje unutar pet minuta
6.5.4. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje do 40 %
Zabrtvljeni sustav spremnika za gorivo?
6.5.2. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 23 °C
Započeti sljedeće kondicioniranje unutar pet minuta
6.5.1. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje do 40 %
Početak za: otvorene spremnike za gorivo, zabrtvljene spremnike za gorivo kod kojih se ispuštanje para ispituje neprekinutim i zasebnim postupkom
Započeti toplo kondicioniranje unutar sedam minuta nakon ispitivanja dinamometrom i unutar dvije minute nakon isključivanja motora
6.6.1.5. Pročišćavanje filtra od 85 % potrošnje ekvivalenta goriva
6.6.1.5. Opterećenje filtra izloženog starenju do proboja od 2 g
ne
da
6.6.1.11. Aklimatizacija 6 do 36 sati na 20 °C
6.6.1.8. Mjerenje prelijevanja ispuštanjem para
7. Izračuni
6.5.9. Cjelodnevne emisije za 1. dan: MD2
6.5.6. Ispitivanje dinamometrom
6.5.5.1. Punjenje OVC-HEV REESS-a
Započeti sljedeće ispuštanje goriva i ponovno napuniti u roku od 1 sata
6.5.3. Vožnja za pretkondicioniranje
6.5. Neprekinuti ispitni postupak za sustave nezabrtvljenih spremnika za gorivo
6.5.1. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje
Prazni se spremnik za gorivo vozila. To se radi tako da se pritom izbjegne neuobičajeno pročišćavanje ili neuobičajeno opterećivanje regulatora isparavanja ugrađenih u vozilo. U tu je svrhu uobičajeno dovoljno skinuti poklopac sa spremnika za gorivo. Spremnik se ponovo puni referentnim gorivom na temperaturi od 18 °C ± 2 °C na 40 ± 2 % nazivnog kapaciteta spremnika.
6.5.2. Kondicioniranje
Unutar pet minuta nakon dovršetka ispuštanja goriva i ponovnog punjenja gorivom, vozilo se kondicionira minimalno 6, a maksimalno 36 sati pri temperaturi od 23 °C ± 3 °C.
6.5.3. Vožnja za pretkondicioniranje
Vozilo se postavlja na dinamometar s valjcima i vozi u sljedećim fazama ciklusa iz Podpriloga 1. Prilogu XXI:
(a) |
Za vozila razreda 1: niska, srednja, niska, niska, srednja, niska |
(b) |
Za vozila razreda 2 i razreda 3: niska, srednja, visoka, srednja. |
Za OVC-HEV-ove, vožnja za pretkondicioniranje provodi se u radnom stanju s dopunjavanjem baterije kako je utvrđeno u stavku 3.3.6. Priloga XXI. Na zahtjev homologacijskog tijela može se upotrebljavati bilo koji drugi način.
6.5.4. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje
Prazni se spremnik za gorivo vozila unutar jednog sata nakon vožnje za pretkondicioniranje. To se radi tako da se pritom izbjegne neuobičajeno pročišćavanje ili neuobičajeno opterećivanje regulatora isparavanja ugrađenih u vozilo. U tu je svrhu uobičajeno dovoljno skinuti poklopac sa spremnika za gorivo. Spremnik se ponovo puni ispitivanim gorivom na temperaturi od 18 °C ± 2 °C na 40 ± 2 % nazivnog kapaciteta spremnika.
6.5.5. Kondicioniranje
U roku od pet minuta od dovršetka ispuštanja goriva i ponovnog punjenja gorivom vozilo se parkira najmanje 12 sati, a najviše 36 sati pri temperaturi od 23 °C ± 3 °C.
Tijekom kondicioniranja mogu se provesti postupci opisani u stavcima 6.5.5.1. i 6.5.5.2. Mogu se provesti postupci prvo iz stavka 6.5.5.1., a zatim stavka 6.5.5.2. ili obrnutim redoslijedom. Postupci opisani u stavcima 6.5.5.1. i 6.5.5.2. mogu se provesti istodobno.
6.5.5.1. Punjenje REESS-ova
Za OVC-HEV-ove, REESS-ovi se pune do kraja u skladu sa zahtjevima punjenja opisanima u stavku 2.2.3. Dodatka 4. Podprilogu 8. Prilogu XXI.
6.5.5.2. Opterećivanje filtra
Filtar izložen starenju u skladu s postupkom opisanim u stavku 5.1. ovog Dodatka opterećuje se do proboja od 2 grama u skladu s postupkom opisanim u stavku 5.1.4. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83.
6.5.6. Ispitivanje dinamometrom
Ispitno vozilo gura se na dinamometar i vozi kroz cikluse opisane u stavku 6.5.3.(a) ili stavku 6.5.3.(b) ovog Dodatka. OVC-HEV-ovi moraju raditi u radnom stanju s baterijskim pogonom. Motor se nakon toga isključuje. Tijekom tog postupka mogu se uzorkovati emisije ispušnih plinova i rezultati se mogu upotrebljavati u svrhu homologacije s obzirom na emisije ispušnih plinova i potrošnju goriva ako postupak ispunjava zahtjeve opisane u Podprilogu 6. ili Podprilogu 8. Prilogu XXI.
6.5.7. Ispitivanje emisija nastalih isparavanjem s toplim kondicioniranjem
Unutar sedam minuta nakon ispitivanja dinamometrom i unutar dvije minute nakon isključivanja motora vrši se ispitivanje emisija nastalih isparavanjem s toplim kondicioniranjuem u skladu s odjeljkom 5.5. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83. Gubici zbog toplog kondicioniranja izračunavaju se u skladu sa stavkom 7.1. ovog Dodatka i uključuju se u sva relevantna ispitna izvješća kao MHS.
6.5.8. Kondicioniranje
Nakon ispitivanja emisija nastalih isparavanjem s toplim kondicioniranjem, ispitno vozilo kondicionira se najmanje 6 sati i najviše 36 sati između kraja ispitivanja s toplim kondicioniranjem i početka ispitivanja cjelodnevnih emisija. Vozilo se mora kondicionirati najmanje 6 sati na temperaturi od 20 °C ± 2 °C.
6.5.9. Ispitivanje cjelodnevnih emisija
6.5.9.1. Ispitno vozilo izlaže se dvama ciklusima temperature okoline u skladu s profilom za ispitivanje cjelodnevnih emisija utvrđenim u Dodatku 2. Prilogu 7. Pravilniku UNECE br. 83. s maksimalnim odstupanjem od ± 2 °C u bilo kojem trenutku. Prosječno odstupanje temperature od profila, izračunano pomoću apsolutne vrijednosti svakog izmjerenog odstupanja, neće prijeći ± 1 °C. Temperatura okoline mjeri se barem svake minute i uključuje se u sva relevantna ispitna izvješća. Temperaturni ciklus započinje kad je vrijeme Tstart = 0, kako je navedeno u stavku 6.5.9.6. ovog Dodatka.
6.5.9.2. Komora se pročišćava nekoliko minuta uoči ispitivanja sve dok se ne postigne stabilna pozadinska razina. Tada se također uključuju ventilatori za miješanje zraka u komori.
6.5.9.3. Ispitno vozilo, s isključenim pogonskim sklopom i otvorenim prozorima i prtljažnicima, uvodi se u mjernu komoru. Ventilatori za miješanje zraka namještaju se tako da se ispod spremnika za gorivo ispitnog vozila održava brzina cirkulacije zraka od najmanje 8 km/h.
6.5.9.4. Uoči ispitivanja analizator ugljikovodika nulto se umjerava i određuje mu se mjerno područje.
6.5.9.5. Vrata komore zatvaraju se i brtve tako da su nepropusna za plinove.
6.5.9.6. Unutar 10 minuta od zatvaranja i brtvljenja vrata mjere se koncentracija ugljikovodika, temperatura i barometarski tlak čime se dobivaju početna očitanja koncentracije ugljikovodika CHCi, barometarskog tlaka Pi i temperature okoline Ti u komori koja služe za ispitivanje cjelodnevnih emisija. U ovom trenutku započinje Tstart = 0.
6.5.9.7. Prije završetka svakog razdoblja ispitivanja emisija analizator ugljikovodika nulto se umjerava i određuje mu se mjerno područje.
6.5.9.8. Završetak prvog razdoblja uzorkovanja emisija je nakon 24 sata ± 6 minuta, a drugog nakon 48 sati ± 6 minuta nakon početka početnog uzorkovanja kako je navedeno u stavku 6.5.9.6. ovog Dodatka. Proteklo vrijeme mora biti uključeno u sva relevantna ispitna izvješća.
Na kraju svakog razdoblja uzorkovanja emisija, koncentracija ugljikovodika, temperatura i barometrički tlak mjere se i upotrebljavaju za izračun rezultata ispitivanja cjelodnevnih emisija pomoću jednadžbe u stavku 7.1. ovog Dodatka. Rezultati dobiveni nakon prvog razdoblja od 24 sata uključuju se u sva relevantna ispitna izvješća kao MD1. Rezultati dobiveni nakon drugog razdoblja od 24 sata uključuju se u sva relevantna ispitna izvješća kao MD2.
6.6. Neprekinuti ispitni postupak za sustave zabrtvljenih spremnika za gorivo
6.6.1. U slučaju da je tlak rasterećenja spremnika za gorivo jednak 30 kPa ili viši od toga.
6.6.1.1. Ispitivanje se provodi kako je opisano u stavcima od 6.5.1 do 6.5.3. ovog Dodatka.
6.6.1.2. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje
Spremnik za gorivo vozila prazni se unutar jednog sata nakon vožnje za pretkondicioniranje. Pražnjenje se provodi tako da se pritom izbjegne neuobičajeno pročišćavanje ili neuobičajeno opterećivanje regulatora isparavanja ugrađenih u vozilo. U tu je svrhu uobičajeno dovoljno skinuti poklopac sa spremnika za gorivo, ali, ako nije, mora se odspojiti filtar. Spremnik se ponovo puni referentnim gorivom na temperaturi od 18 °C ± 2 °C na 15 ± 2 % nazivnog kapaciteta spremnika.
6.6.1.3. Kondicioniranje
Unutar pet minuta nakon dovršetka ispuštanja goriva i ponovnog punjenja gorivom, vozilo se kondicionira radi stabilizacije minimalno 6, a maksimalno 36 sati pri temperaturi okoline od 20 °C ± 2 °C.
6.6.1.4. Snižavanje tlaka u spremniku za gorivo
Tlak u spremniku snižava se kako ne bi neuobičajeno povisio unutarnji tlak u spremniku za gorivo. To se može postići uklanjanjem poklopca sa spremnika za gorivo. Bez obzira na način snižavanja tlaka, vozilo se vraća u izvorno stanje unutar jedne minute.
6.6.1.5. Opterećivanje i pročišćavanje filtra
Filtar izložen starenju u skladu s postupkom opisanim u stavku 5.1. ovog Dodatka opterećuje se do proboja od 2 grama u skladu s postupkom opisanim u stavku 5.1.6. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83 te se naknadno pročišćava s 25 ± 5 litara u minuti laboratorijskog zraka. Obujam zraka za pročišćavanje ne smije biti veći od obujma utvrđenog u stavku 6.6.1.5.1. Opterećenje i pročišćenje mogu se provesti (a) pomoću ugrađenog filtra na temperaturi od 20 °C ili po želji 23 °C ili (b) odspajanjem filtra. U oba slučaja nije dopušteno daljnje rasterećenje tlaka u spremniku za gorivo.
6.6.1.5.1. Određivanje maksimalnog obujma za pročišćavanje
Maksimalan obujam za pročišćavanje Volmax, određuje se na temelju sljedeće jednadžbe. Za OVC-HEV-ove, vozilo radi u radnom stanju s dopunjavanjem baterije. Ovo određivanje može se provesti zasebnim ispitivanjem ili tijekom vožnje za pretkondicioniranje.
pri čemu je:
VolPcycle |
ukupni obujam za pročišćavanje zaokružen na najbližih 0,1 litara i izmjeren pomoću prikladnog uređaja (npr. mjerač protoka priključen na ventil filtra s aktivnim ugljenom ili ekvivalentan) tijekom vožnje za pretkondicioniranje s hladnim pokretanjem opisane u stavku 6.5.3. Dodatka 1; |
Voltank |
proizvođačev nazivni kapacitet spremnika, l; |
FCPcycle |
potrošnja goriva tijekom jednog ciklusa pročišćavanja, opisanog u stavku 6.5.3. ovog Dodatka, koja se može mjeriti u uvjetima hladnog ili toplog pokretanja, u l/100km. Za OVC-HEV-ove i NOVC-HEV-ove potrošnja goriva izračunava se u skladu sa stavkom 4.2.1. Podpriloga 8 Prilogu XXI; |
DistPcycle |
teoretska udaljenost zaokružena na najbližih 0,1 km jednog ciklusa pročišćavanja opisanog u stavku 6.5.3. ovog dodatka, u km. |
6.6.1.6. Priprema opterećenja za prelijevanje pri snižavanju tlaka u filtru ispuštanjem para
Nakon dovršetka postupaka opterećenja i pročišćenja filtra, ispitno vozilo uvodi se u komoru tipa SHED ili odgovarajuću klimatsku komoru. Mora se dokazati da je sustav nepropustan, a snižavanje tlaka je provedeno na uobičajen način tijekom ispitivanja ili zasebnim ispitivanjem (npr. pomoću senzora tlaka na vozilu). Ispitno se vozilo nakon toga izlaže u prvih 11 sati profila temperature okoline utvrđenog za ispitivanje cjelodnevnih emisija u Dodatku 2. Prilogu 7. Pravilniku UNECE br. 83. s maksimalnim odstupanjem od ± 2 °C u bilo kojem trenutku. Prosječno odstupanje temperature od profila, izračunano pomoću apsolutne vrijednosti svakog izmjerenog odstupanja, ne smije biti veće od ± 1 °C. Temperatura okoline mjeri se barem svakih 10 minuta i uključuje se u sva relevantna ispitna izvješća.
6.6.1.7. Opterećenje filtra pri ispuštanju para
6.6.1.7.1. Snižavanje tlaka u spremniku za gorivo prije dopune goriva
Proizvođač osigurava da se postupak dopune goriva ne može pokrenuti prije no što je tlak u sustavu zabrtvljenog spremnika za gorivo u potpunosti snižen na vrijednosti ispod 2,5 kPA iznad tlaka okoline u uvjetima normalne upotrebe i rada automobila. Proizvođač, na zahtjev homologacijskog tijela, mora osigurati detaljne informacije ili dokaz o radu (npr. pomoću senzora tlaka na vozilu). Može se dopustiti svako drugo tehničko rješenje pod uvjetom da se osigura postupak sigurne dopune goriva i da ne dolazi do prekomjernih emisija ispuštenih u atmosferu prije priključivanja uređaja za dopunu na vozilo.
6.6.1.7.2. U roku od 15 minuta nakon što temperatura okoline dosegne 35 °C, otvara se ventil za rasterećenje spremnika radi opterećenja filtra. Postupak opterećenja provodi se unutar ili izvan komore. Spremnik opterećen u skladu s ovim stavkom odspaja se i čuva u prostoru za kondicioniranje. Kad se provode postupci iz stavaka od 6.6.1.9. do 6.6.1.12 ovog Dodatka, na vozilo se ugrađuje lažni filtar.
6.6.1.8. Mjerenje prelijevanja pri snižavanju tlaka ispuštanjem para
6.6.1.8.1. Svako prelijevanje pri snižavanju tlaka ispuštanjem para mjeri se pomoću pomoćnog filtra s aktivnim ugljenom povezanog izravno na izlaz jedinice za pohranu para vozila. Filtar se mora izvagati prije i nakon postupka opisanog u stavku 6.6.1.7. ovog Dodatka.
6.6.1.8.2. Alternativno, prelijevanje pri snižavanju tlaka ispuštanjem para iz filtra vozila tijekom snižavanja tlaka može se izmjeriti pomoću SHED-a.
Unutar 15 minuta nakon što temperatura okoline dosegne 35 °C, kako je opisano u stavku 6.6.1.6. ovog Dodatka, komora se zatvara i započinje postupak mjerenja.
Analizator ugljikovodika nulto se umjerava i određuje mu se mjerno područje, nakon čega se mjere koncentracija ugljikovodika, temperatura i barometrički tlak kako bi se dobile početne vrijednosti za CHCi, Pi i Ti za određivanje prelijevanja pri snižavanju tlaka ispuštanjem para iz zabrtvljenog spremnika.
Temperatura okoline T komore ne smije biti niža od 25 °C tijekom postupka mjerenja.
Na kraju postupka opisanog u stavku 6.6.1.7.2. ovog Dodatka koncentracija ugljikovodika u komori mjeri se nakon 60 ± 5 sekundi. Mjere se i temperatura i barometarski tlak. To su završne vrijednosti za CHCf, Pf i Tf za prelijevanje pri snižavanju tlaka ispuštanjem para iz zabrtvljenog spremnika.
Rezultat prelijevanja ispuštanjem para iz zabrtvljenog spremnika izračunava se u skladu sa stavkom 7.1. ovog dodatka i uključuje u sva relevantna ispitna izvješća.
6.6.1.8.3. Ne smije biti promjena u težini pomoćnog filtra ili rezultatima mjerenja u SHED-u, unutar dopuštenog odstupanja od ± 0,5 grama.
6.6.1.9. Kondicioniranje
Nakon dovršetka postupka opterećenja ispuštanjem para, vozilo se kondicionira pri temperaturi od 23 ± 2 °C tijekom razdoblja od 6 do 36 sati u svrhu stabilizacije temperature vozila.
6.6.1.9.1. Punjenje REESS-ova
Za OVC-HEV-ove, REESS-ovi se pune do kraja u skladu sa zahtjevima punjenja opisanima u stavku 2.2.3. Dodatka 4. Podprilogu 8. Prilogu XXI. tijekom kondicioniranja opisanog u stavku 6.6.1.9. ovog Dodatka.
6.6.1.10. Ispuštanje goriva i ponovno punjenje
Spremnik za gorivo u vozilu prazni se i puni referentnim gorivom na temperaturi od 18 °C ± 2 °C na 40 ± 2 % nazivnog kapaciteta spremnika.
6.6.1.11. Kondicioniranje
Vozilo se nakon toga parkira na najmanje 6 sati i najviše 36 sati u prostor za kondicioniranje na 20 °C ± 2 °C u svrhu stabilizacije temperature goriva.
6.6.1.12. Snižavanje tlaka u spremniku za gorivo
Tlak u spremniku snižava se kako ne bi neuobičajeno povisio unutarnji tlak u spremniku za gorivo. To se može postići uklanjanjem poklopca sa spremnika za gorivo. Bez obzira na način snižavanja tlaka, vozilo se vraća u izvorno stanje unutar jedne minute. Nakon ovog postupka, jedinica za pohranu para mora se ponovno spojiti.
6.6.1.13. Poštuju se postupci u stavcima od 6.5.6. do 6.5.9.8. ovog Dodatka.
6.6.2. U slučaju da je tlak rasterećenja spremnika za gorivo niži od 30 kPa
Ispitivanje se provodi kako je opisano u stavcima od 6.6.1.1. do 6.6.1.13. ovog Dodatka. Međutim, u ovom se slučaju temperatura okoline opisana u stavku 6.5.9.1. ovog Dodatka zamjenjuje profilom opisanim u Tablici VI.1 ovog Dodatka za ispitivanje cjelodnevnih emisija.
Tablica VI.1
Profil temperature okoline alternativnog niza za zabrtvljene sustave spremnika za gorivo
Vrijeme (u satima) |
Temperatura (°C) |
0/24 |
20,0 |
1 |
20,4 |
2 |
20,8 |
3 |
21,7 |
4 |
23,9 |
5 |
26,1 |
6 |
28,5 |
7 |
31,4 |
8 |
33,8 |
9 |
35,6 |
10 |
37,1 |
11 |
38,0 |
12 |
37,7 |
13 |
36,4 |
14 |
34,2 |
15 |
31,9 |
16 |
29,9 |
17 |
28,2 |
18 |
26,2 |
19 |
24,7 |
20 |
23,5 |
21 |
22,3 |
22 |
21,0 |
23 |
20,2 |
6.7. Samostalni ispitni postupak za sustave zabrtvljenih spremnika za gorivo
6.7.1. Mjerenje mase opterećenja pri snižavanju tlaka ispuštanjem para
6.7.1.1. Provode se postupci u stavcima 6.6.1.1. do 6.6.1.7.2. ovog Dodatka. Masa opterećenja pri snižavanju tlaka ispuštanjem para definira se kao razlika u težini filtra vozila prije primjene stavka 6.6.1.6. ovog Dodatka i nakon primjene stavka 6.6.1.7.2. ovog Dodatka.
6.7.1.2. Prelijevanje pri snižavanju tlaka ispuštanjem para iz filtra vozila mjeri se u skladu sa stavcima 6.6.1.8.1. i 6.6.1.8.2. ovog Dodatka i mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 6.6.1.8.3. ovog Dodatka.
6.7.2. Toplo kondicioniranje i ispitivanje cjelodnevnih emisija nastalih isparavanjem
6.7.2.1. U slučaju da je tlak rasterećenja spremnika za gorivo jednak 30 kPa ili viši od toga
6.7.2.1.1. Ispitivanje se provodi kako je opisano u stavcima od 6.5.1 do 6.5.3. i stavcima od 6.6.1.9 do 6.6.1.9.1. ovog Dodatka.
6.7.2.1.2. Spremnik se izlaže starenju u skladu s postupkom opisanim u stavku 5.1. ovog Dodatka te se opterećuje i pročišćava se u skladu sa stavkom 6.6.1.5 ovog Dodatka.
6.7.2.1.3. Spremnik izložen starenju mora se nakon toga opteretiti u skladu s postupkom propisanim u stavku 5.1.6. Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 83., s iznimkom mase opterećenja. Ukupna masa opterećenja određuje se u skladu sa stavkom 6.7.1.1. ovog Dodatka. Umjesto butana na zahtjev proizvođača može se upotrebljavati referentno gorivo. Spremnik se mora odspojiti.
6.7.2.1.4. Primjenjuju se postupci iz stavaka od 6.6.1.10. do 6.6.1.7.2. ovog Dodatka.
6.7.2.2. U slučaju da je tlak rasterećenja spremnika za gorivo niži od 30 kPa
Ispitivanje se provodi kako je opisano u stavcima od 6.7.2.1.1. do 6.7.2.1.4. ovog Dodatka. Međutim, u ovom se slučaju temperatura okoline opisana u stavku 6.5.9.1. ovog Dodatka mijenja u skladu s profilom opisanim u Tablici VI.1 ovog Dodatka za ispitivanje cjelodnevnih emisija.
7. Izračun rezultata ispitivanja emisija nastalih isparavanjem
7.1. Ispitivanje emisija nastalih isparavanjem opisano u ovom Prilogu omogućuje izračun emisija ugljikovodika nastalih tijekom ispitivanja prelijevanja pri ispuštanju para, cjelodnevnih emisija i toplog kondicioniranja. Gubici nastali isparavanjem u svakom od tih ispitivanja izračunava se pomoću početnih i završnih koncentracija ugljikovodika, temperatura i tlakova u komori, s neto obujmom komore.
Primjenjuje se sljedeća jednadžba:
pri čemu je:
MHC |
masa ugljikovodika, u gramima, |
||||
MHC,out |
masa ugljikovodika koji izlaze iz komore, u slučaju komora sa stalnim obujmom za ispitivanja cjelodnevnih emisija, u gramima, |
||||
MHC,in |
masa ugljikovodika koji ulaze u komoru, u slučaju komora sa stalnim obujmom za ispitivanja cjelodnevnih emisija, u gramima, |
||||
CHC |
izmjerena koncentracija ugljikovodika u komori, ppm obujam u ekvivalentu C1, |
||||
V |
neto volumen komore korigiran za obujam vozila s otvorenim prozorima i prtljažnikom, m3. Ako obujam vozila nije poznat, oduzima se obujam od 1,42 m3, |
||||
T |
temperatura okoline u komori, u K, |
||||
P |
barometarski tlak, u kPa, |
||||
H/C |
omjer vodika i ugljika, pri čemu je:
|
||||
k |
1,2 × 10– 4 × (12 + H/C), u (g × K/(m3 × kPa)), |
||||
i |
početno očitanje, |
||||
f |
završno očitanje. |
7.2. Rezultat (MHS + MD1 + MD2 + (2 × PF)) mora biti ispod granične vrijednosti iz stavka 6.1.
8. Ispitno izvješće
Ispitno izvješće sadržava barem sljedeće:
(a) |
opis razdoblja kondicioniranja, uključujući vrijeme i srednje temperature; |
(b) |
opis upotrjebljenog filtra izloženog starenju i upućivanje na odgovarajuće izvješće o starenju; |
(c) |
srednju temperaturu tijekom ispitivanja toplog kondicioniranja; |
(d) |
mjerenje tijekom ispitivanja toplog kondicioniranja, HSL; |
(e) |
prvo mjerenje cjelodnevnih emisija, DL1 dan; |
(f) |
drugo mjerenje cjelodnevnih emisija, DL2 dan; |
(g) |
završni rezultat ispitivanja emisija nastalih isparavanjem, izračunan u skladu sa stavkom 7. ovog Dodatka; |
(h) |
deklarirani tlak rasterećenja spremnika za gorivo sustava (za sustave zabrtvljenih spremnika); |
(i) |
vrijednost opterećenja pri ispuštanju para (u slučaju upotrebe samostalnog ispitivanja definiranog u stavku 6.7. ovog Dodatka). |
PRILOG V.
Prilog IX. Uredbi (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
(1) |
u odjeljku A točka 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Tehnički podaci o gorivima za ispitivanje vozila s gorivnim ćelijama Vrsta: Vodik za vozila s gorivnom ćelijom
|
(1) Indeks vodika kao goriva utvrđuje se oduzimanjem vrijednosti ukupnih plinova bez vodika iz ove tablice, izraženih u postotku mola, od 100 posto mola.
(2) Ukupni ugljikovodici uključuju oksigenirane organske vrste. Ukupni ugljikovodici mjere se na temelju ugljika (μmolC/mol). Ukupni ugljikovodici smiju prijeći 2 μmol/mol samo uslijed prisutnosti metana, u kojem slučaju zbroj metana, dušika i argona ne smije biti viši od 100 μmol/mol.
(3) Ukupni spojevi sumpora, kao minimum, uključuju H2S, COS, CS2 i merkaptane koji se najčešće nalaze u prirodnom plinu.
(4) Ukupni halogenirani spojevi, na primjer, uključuju vodikov bromid (HBr), vodikov klorid (HCl), klor (Cl2) i organski vezane halogene (R-X).
(5) Metoda ispitivanja dokumentira se.”
PRILOG VI.
„PRILOG XI.
UGRAĐENI DIJAGNOSTIČKI SUSTAVI (OBD) ZA MOTORNA VOZILA
1. UVOD
1.1. Ovim se Prilogom utvrđuju funkcionalni aspekti ugrađenih dijagnostičkih sustava (OBD) za kontrolu emisija iz motornih vozila.
2. DEFINICIJE, ZAHTJEVI I ISPITIVANJA
2.1. Definicije, zahtjevi i ispitivanja za OBD-ove utvrđeni u odjeljcima 2. i 3. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83. primjenjuju se za potrebe ovog Priloga, s iznimkama navedenima u ovom Prilogu.
2.1.1. Uvodni tekst prije stavka 2. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚Samo za potrebe ovog Priloga:’
2.1.2. Stavak 2.10. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚„Vozni ciklus” sastoji se od uključivanja motora, načina vožnje u kojem bi se mogla otkriti neispravnost kada bi postojala i isključivanja motora’.
2.1.3. Uz zahtjeve iz stavka 3.2.2. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83, utvrđivanje pogoršanja ili neispravnosti može se provesti i izvan voznog ciklusa (npr. nakon isključivanja motora).
2.1.4. Stavak 3.3.3.1 Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚3.3.3.1. |
Smanjenje učinkovitosti katalizatora s obzirom na emisije NMCH-a i NOx Proizvođači mogu pratiti samo prednji katalizator ili prednji katalizator u kombinaciji s katalizatorima iza njega. Svaki praćeni katalizator, ili svaka praćena kombinacija katalizatora, smatrat će se neispravnim ako emisije prijeđu granične vrijednosti NMCH-a ili NOx iz stavka 3.3.2. ovog Priloga.’ |
2.1.5. Upućivanja na granične vrijednosti iz stavka 3.3.3.1. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se upućivanjima na granične vrijednosti u odjeljku 2.3. ovog Priloga.
2.1.6. Rezervirano.
2.1.7. Ne primjenjuju se stavci 3.3.4.9. i 3.3.4.10. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83.
2.1.8. Stavci od 3.3.5. do 3.3.5.2 Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumače se kako slijedi:
3.3.5. Proizvođači mogu dokazati homologacijskom tijelu da određene sastavne dijelove ili sustave nije potrebno nadzirati ako, u slučaju njihova potpunog otkazivanja ili uklanjanja, emisije ne prekoračuju granične vrijednosti OBD-a navedene u stavku 3.3.2. ovog Priloga.
3.3.5.1. Sljedeće je uređaje, međutim, potrebno nadzirati s obzirom na potpuno otkazivanje ili uklanjanje (ako bi uklanjanje prouzročilo prekoračenje primjenjivih graničnih vrijednosti emisija iz stavka 5.3.1.4. ove Uredbe):
(a) |
filtar čestica ugrađen u motore s kompresijskim paljenjem kao zasebna jedinica ili kao dio kombiniranog uređaja za kontrolu emisija; |
(b) |
sustav za naknadnu obradu NOx ugrađen u motore s kompresijskim paljenjem kao zasebna jedinica ili kao dio kombiniranog uređaja za kontrolu emisija; |
(c) |
dizelski oksidacijski katalizator (DOC) ugrađen u motore s kompresijskim paljenjem kao zasebna jedinica ili kao dio kombiniranog uređaja za kontrolu emisija. |
3.3.5.2. Uređaji navedeni u stavku 3.3.5.1. ovog Priloga nadziru se i s obzirom na kvarove koji bi prouzročili prekoračenje primjenjivih graničnih vrijednosti OBD-a.’
2.1.9. Stavak 3.8.1. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚OBD može izbrisati kod kvara i prijeđenu udaljenost te snimku stanja ako isti kvar nije ponovno upisan u najmanje 40 ciklusa zagrijavanja motora ili 40 voznih ciklusa u kojima su ispunjeni kriteriji rada vozila utvrđeni u odjeljcima 7.5.1. od (a) do (c) Dodatka 1. Prilogu 11.’
2.1.10. Upućivanje na normu ISO DIS 15031 5 u stavku 3.9.3.1. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 zamjenjuje se sljedećim tekstom:
‚…norma navedena u točki 6.5.3.2.(a) Dodatka 1. Prilogu 11. ovoj Uredbi.’
2.1.11. Uz zahtjeve iz stavka 3. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83., primjenjuje se sljedeće:
‚Dodatne odredbe za vozila koja koriste strategije isključivanja motora
Vozni ciklus
Autonomno ponovno pokretanje motora koje nalaže upravljački sustav motora nakon isključivanja motora može se smatrati novim ciklusom vožnje ili nastavkom postojećeg ciklusa vožnje.’
2.2. ‚Udaljenost radi utvrđivanja trajnosti u ispitivanju tipa V. trajnost’ i ‚ispitivanje tipa V., utvrđivanje trajnosti’ iz odjeljaka 3.1. i 3.3.1. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se upućivanjima na zahtjeve iz Priloga VII. ovoj Uredbi.
2.3. Granične vrijednosti OBD-a navedene u stavku 3.3.2. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se upućivanjem na zahtjeve navedene u točkama 2.3.1. i 2.3.2.:
2.3.1. |
Granične vrijednosti OBD-a za vozila koja su homologirana u skladu s graničnim vrijednostima emisija Euro 6 navedenima u tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 tri godine od datuma navedenih u članku 10. stavku 4. i članku 10. stavku 5. te Uredbe navedene su u sljedećoj tablici:
|
2.3.2. |
Do tri godine nakon datuma navedenih u članku 10. stavcima 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 715/2007 za nove homologacije odnosno za nova vozila, sljedeće granične vrijednosti OBD-a primjenjuju se na vozila koja su homologirana u skladu s graničnim vrijednostima emisija Euro 6 navedenima u tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007, na temelju odabira proizvođača:
|
2.5. Rezervirano.
2.6. ‚Ispitni ciklus tipa I.’ iz stavka 3.3.3.2. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatra se istim kao i ciklus tipa 1. koji je primijenjen za najmanje dva uzastopna ciklusa nakon uvođenja kvarova s paljenjem u skladu sa stavkom 6.3.1.2. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83.
2.7. ‚Granične vrijednosti čestica određene u stavku 3.3.2.’ na koje se upućuje u stavku 3.3.3.7. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se upućivanjem na granične vrijednosti čestica navedene u odjeljku 2.3. ovog Priloga.
2.8. Stavak 3.3.3.4 Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚3.3.3.4. |
Ako su aktivni na izabranom gorivu, druge sastavne dijelove sustava ili sustave za kontrolu emisija ili sastavne dijelove ili sustave pogonskog sklopa koji su povezani s računalom, a čiji kvar može prouzročiti da emisije iz ispušne cijevi premaše granične vrijednosti OBD-a zadane u stavku 3.3.2. ovog Priloga;’ |
2.9. Stavak 3.3.4.4 Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚3.3.4.4. |
Druge sastavne dijelove sustava ili sustave za kontrolu emisija ili sastavne dijelove ili sustave pogonskog sklopa koji su povezani s računalom, a čiji kvar može prouzročiti da emisije iz ispušne cijevi premaše granične vrijednosti OBD-a zadane u stavku 3.3.2. ovog Priloga. Primjeri su takvih sustava ili sastavnih dijelova oni za praćenje i kontrolu masenog protoka zraka, volumetrijskog protoka zraka (i temperature), tlaka prednabijanja i tlaka u ulaznom cjevovodu (i odgovarajući senzori koji omogućuju odvijanje tih funkcija).’ |
3. OPĆE ODREDBE O NEDOSTACIMA OBD-A
3.1. Administrativne odredbe za nedostatke OBD-a, kako je navedeno u članku 6. Stavku 2. su one utvrđene u odjeljku 4. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 uz iznimke navedene u nastavku.
3.2. Upućivanja na ‚granične vrijednosti OBD-a’ u stavku 4.2.2. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se upućivanjima na granične vrijednosti OBD-a utvrđene u odjeljku 2.3. ovog Priloga.
3.3. Stavak 4.6. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚Homologacijsko tijelo obavješćuje o svojoj odluci o odobravanju zahtjeva za prihvaćanje nedostatka u skladu s člankom 6. stavkom 2.’
4. PRISTUP INFORMACIJAMA POVEZANIMA S OBD-OM
4.1. Zahtjevi za pristup informacijama povezanima s OBD-om utvrđeni su u odjeljku 5. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83. Iznimke u odnosu na te zahtjeve opisane su u sljedećim točkama.
4.2. Upućivanje na Dodatak 1. Prilogu 2. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatra se upućivanjem na Dodatak 5. Prilogu I. ovoj Uredbi.
4.3. Upućivanje na odjeljak 3.2.12.2.7.6. Priloga 1. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatra se upućivanjem na odjeljak 3.2.12.2.7.6. Dodatka 3. Prilogu I. ovoj Uredbi.
4.4. Upućivanje na ‚ugovorne stranke’ smatra se upućivanjem na ‚države članice’.
4.5. Upućivanje na ‚homologaciju dodijeljenu na temelju Pravilnika br. 83’ smatra se upućivanjem na homologaciju dodijeljenu na temelju ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 715/2007.
4.6. UNECE homologacija tipa smatra se EZ homologacijom tipa.
Dodatak 1.
FUNKCIONALNI ASPEKTI UGRAĐENIH DIJAGNOSTIČKIH SUSTAVA (OBD)
1. UVOD
1.1. U ovom Dodatku opisan je postupak ispitivanja u skladu s odjeljkom 2. ovog Priloga.
2. TEHNIČKI ZAHTJEVI
2.1. Tehnički zahtjevi i specifikacije utvrđeni su u Dodatku 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83, a iznimke u odnosu na te zahtjeve kao i dodatni zahtjevi propisani su sljedećim točkama.
2.2. Upućivanja u Dodatku 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 na granične vrijednosti OBD-a utvrđene u stavku 3.3.2. Priloga 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se upućivanjima na granične vrijednosti OBD-a utvrđene u odjeljku 2.3. ovog Priloga.
2.3. Upućivanje na ispitni ciklus tipa I. u odjeljku 2.1.3. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatra se upućivanjem na ispitivanje tipa 1. u skladu s Uredbom (EZ) br. 692/2008 ili Prilogom XXI. ovoj Uredbi, u skladu s odabirom proizvođača za svaku pojedinačnu neispravnost koju treba demonstrirati.
2.4. Referentna goriva navedena u stavku 3.2. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatraju se referentnima za specifikacije odgovarajućeg referentnoga goriva u Prilogu IX. ovoj Uredbi.
2.5. Stavak 6.4.1.1. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚6.4.1.1. |
Nakon pretkondicioniranja vozila u skladu sa stavkom 6.2. ovog Dodatka ispitno se vozilo vozi kroz ispitivanje I. tipa (prvi i drugi dio).
Indikator neispravnosti mora se aktivirati najkasnije prije kraja tog ispitivanja kad nastane bilo koji od uvjeta iz stavaka od 6.4.1.2. do 6.4.1.5 ovog Dodatka. Indikator neispravnosti može se aktivirati i tijekom pretkondicioniranja. Tehnička služba može zamijeniti te uvjete drugim uvjetima u skladu sa stavkom 6.4.1.6. ovog Dodatka. U svrhu homologacije, međutim, ukupan broj simuliranih kvarova ne smije biti veći od četiri (4). U slučaju ispitivanja dvogorivnog vozila na plin upotrebljavaju se obje vrste goriva s najviše četiri (4) simulirana kvara prema izboru homologacijskog tijela.’ |
2.6. Upućivanje na Prilog 11. u stavku 6.5.1.4. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 smatra se upućivanjem na Prilog XI. ovoj Uredbi.
2.7. Uz zahtjeve iz drugog stavka odjeljka 1. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83. primjenjuje se sljedeće:
‚Za električne kvarove (kratki spoj/otvoreni krug), emisije mogu prijeći granične vrijednosti iz stavka 3.3.2. za više od dvadeset posto.’
2.8. Stavak 6.5.3. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
6.5.3. Dijagnostički sustav za kontrolu emisija mora omogućavati standardiziran i neograničen pristup te biti u skladu sa sljedećim ISO normama i/ili SAE specifikacijama. Ako su relevantne organizacije za normizaciju povukle ili zamijenile neku od sljedećih normi, upotrebljavaju se novije verzije.
6.5.3.1. Za prijenos podataka između sustava ugrađenog u vozilu i vanjskog uređaja primjenjuje se sljedeća norma:
(a) |
ISO 15765-4:2011 ‚Cestovna vozila – Dijagnostika na regulatoru mrežnih područja (CAN) – 4. dio: Zahtjevi za sustave se odnose na emisiju’ od travnja 2016. |
6.5.3.2. Norme koje se primjenjuju za prijenos informacija bitnih za OBD:
(a) |
Norma ISO 15031-5 ‚Cestovna vozila – Prijenos podataka između vozila i vanjske opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 5. dio: Dijagnostičke usluge koje se odnose na emisiju’ od kolovoza 2015. ili SAE J1979 od veljače 2017.; |
(b) |
ISO 15031-4 ‚Cestovna vozila – Prijenos podataka između vozila i vanjske opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 4. dio: Vanjska ispitna oprema’ od veljače 2014. ili SAE J1978 od 30. travnja 2002.; |
(c) |
ISO 15031-3 ‚Cestovna vozila – Prijenos podataka između vozila i vanjske opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 3. dio: Dijagnostički konektor i povezani strujni krugovi: specifikacija i uporaba’ od travnja 2016. ili SAE J1962 od 26. srpnja 2012.; |
(d) |
ISO 15031-6 ‚Cestovna vozila – Prijenos podataka između vozila i vanjske opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 6. dio: Definicije dijagnostičkih kodova neispravnost’ od kolovoza 2015. ili SAE J2012 od 7. ožujka 2013.; |
(e) |
ISO 27145 ‚Cestovna vozila – Provedba komunikacijskih zahtjeva WWH-OBD dijagnostike (WWH-OBD)’ od 15. kolovoza 2012. uz ograničenje da se kao podatkovna veza može koristiti samo ona navedena u stavku 6.5.3.1.(a); |
(f) |
ISO 14229:2013 ‚Cestovna vozila – Jedinstveno dijagnostičko posluživanje (UDS)’ uz ograničenje da se kao podatkovna veza može koristiti samo ona navedena u stavku 6.5.3.1.(a). |
Norme (e) i (f) postaju opcije umjesto (a) tek od 1. siječnja 2019.
6.5.3.3. Ispitna oprema i dijagnostički alati potrebni za komunikaciju s OBD-ima moraju ispunjavati funkcionalne specifikacije iz norme navedene u stavku 6.5.3.2.(b) ovog Dodatka ili biti bolji od tih specifikacija.
6.5.3.4. Osnovni dijagnostički podaci (kao što je navedeno u stavku 6.5.1.) i dvosmjerne kontrolne informacije dostavljaju se u formatu i jedinicama propisanima u normi navedenoj u stavku 6.5.3.2.(a) ovog Dodatka i moraju biti dostupni pomoću dijagnostičkog alata koji ispunjava zahtjeve norme navedene u stavku 6.5.3.2.(b) ovog Dodatka.
Proizvođač vozila mora nacionalnom tijelu za norme dostaviti detalje o svim dijagnostičkim podacima povezanima s emisijama, npr. o PID-u, identifikacijskoj oznaci OBD-ove jedinice za praćenje i identifikacijskim kodovima ispitivanja koji nisu navedeni u normi iz stavka 6.5.3.2.(a) ove Uredbe, ali su povezani s ovom Uredbom.
6.5.3.5. Kad se zabilježi kvar, proizvođač identificira kvar služeći se odgovarajućim kodom kvara koji su određeni u nekoj od ISO/SAE normi iz stavka 6.5.3.2.(d) ovog Dodatka, koji se odnosi na ‚dijagnostičke kodove neispravnosti sustava povezane s emisijama’. Ako takva identifikacija nije moguća, proizvođač može upotrebljavati dijagnostičke kodove neispravnosti koje određuje proizvođač u skladu s istom normom. Svi kodovi kvarova moraju biti dostupni primjenom standardne dijagnostičke opreme koja ispunjava odredbe stavka 6.5.3.3. ovog Dodatka.
Proizvođač vozila mora nacionalnom tijelu za norme dostaviti detalje o svim dijagnostičkim podacima povezanima s emisijama, npr. o PID-u, identifikacijskoj oznaci OBD-ove jedinice za praćenje i identifikacijskim kodovima ispitivanja koji nisu navedeni u normi iz stavka 6.5.3.2.(a) ovog Dodatka, ali su povezani s ovom Uredbom.
6.5.3.6. Sučelje za povezivanje vozila i dijagnostičkog uređaja za ispitivanje mora biti standardizirano i ispunjavati sve zahtjeve norme navedene u stavku 6.5.3.2.(c) ovog Dodatka. Položaj ugradnje podliježe dogovoru s upravnim tijelom tako da sučelje bude lako dostupno servisnom osoblju, ali i zaštićeno od nedopuštenih zahvata nekvalificiranog osoblja.
6.5.3.7. Proizvođač mora također učiniti dostupnima, uz plaćanje ako je primjereno, tehničke informacije potrebne za popravak ili održavanje motornih vozila, osim ako su te informacije obuhvaćene pravom intelektualnog vlasništva ili čine bitno, tajno znanje i iskustvo koje je utvrđeno u odgovarajućem obliku; u tom slučaju potrebne tehničke informacije ne smiju biti neopravdano uskraćene.
Pravo na takve informacije ima svaka osoba koja se bavi komercijalnim servisiranjem ili popravljanjem, pruža pomoć na cesti, pregledava ili ispituje vozila, proizvodi ili prodaje zamjenske dijelove ili dijelove za naknadnu ugradnju, dijagnostičke alate i ispitnu opremu.’
2.9. Uz zahtjeve iz stavka 6.1. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83., primjenjuje se sljedeće:
‚Ispitivanje tipa I. ne mora se provoditi za dokazivanje električnih kvarova (kratki spoj / otvoreni krug). Proizvođač može dokazati te kvarove vožnjom u uvjetima u kojima se taj sastavni dio upotrebljava te se pojavljuju uvjeti koji se prate. Ti se uvjeti dokumentiraju u homologacijskoj dokumentaciji.’
2.10. Stavak 6.2.2. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚Na zahtjev proizvođača mogu se upotrebljavati alternativne i/ili dodatne metode pretkondicioniranja.’
2.11. Uz zahtjeve iz stavka 6.2. Dodatka 1. PrilogU 11. Pravilniku UNECE-a br. 83., primjenjuje se sljedeće:
‚Primjena dodatnih ciklusa pretkondicioniranja ili pretkondicioniranja alternativnim metodama mora biti dokumentirana u homologacijskoj dokumentaciji.’
2.12. Stavak 6.3.1.5. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚Prekid električne veze elektroničkog uređaja za kontrolu pročišćavanja emisija nastalih isparavanjem (ako je vozilo opremljeno takvim uređajem i ako je on aktivan za odabranu vrstu goriva).’
2.13. Rezervirano.
2.14. Stavak 6.4.2.1. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚Nakon pretkondicioniranja vozila u skladu sa stavkom 6.2. ovog Dodatka na ispitnom se vozilu obavlja ispitivanje I. tipa (prvi i drugi dio).
Indikator neispravnosti mora se aktivirati najkasnije prije kraja tog ispitivanja kad nastane bilo koji od uvjeta navedenih u stavcima 6.4.2.2. do 6.4.2.5. Indikator neispravnosti može se aktivirati i prije pretkondicioniranja. Tehnička služba može zamijeniti te uvjete drugima u skladu sa stavkom 6.4.2.5. ovog Dodatka. U svrhe homologacije, međutim, ukupan broj simuliranih kvarova ne smije biti veći od četiri (4).’
2.15. Informacije iz točke 3. Priloga XXII. mogu se čitati u obliku signala na priključku serijskom sučelja navedenog u stavku 6.5.3.2.(c) Dodatku 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83, kako su utvrđene u točki 2.8. Dodatka 1. ovom Prilogu.
3. RADNA UČINKOVITOST
3.1. Opći zahtjevi
Tehnički zahtjevi i specifikacije utvrđeni su u Dodatku 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83, a iznimke u odnosu na te zahtjeve kao i dodatni zahtjevi propisani su sljedećim točkama.
3.1.1. Zahtjevi stavka 7.1.5. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumače se kako slijedi.
Za nove homologacije i nova vozila, nadzorna jedinica koja se zahtijeva u skladu sa stavkom 3.3.4.7. Priloga 11. Pravilnika UNECE-a br. 83 mora imati IUPR koji je najmanje 0,1 do tri godine nakon datuma iz članka 10. stavaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 715/2007.
3.1.2. Zahtjevi stavka 7.1.7. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumače se kako slijedi.
Proizvođač mora dokazati homologacijskom tijelu i, na zahtjev, Komisiji, da su ti statistički uvjeti ispunjeni za sve jedinice za praćenje o podacima iz kojih OBD mora izvješćivati u skladu sa stavkom 7.6. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku br. 83 najkasnije 18 mjeseci od stavljanja na tržište prvoga tipa vozila s IUPR-om unutar porodice po OBD-u i nakon toga svakih 18 mjeseci. U tu svrhu na porodice po OBD-u s više od 1 000 registracija u Uniji koje su predmet uzorkovanja tijekom razdoblja uzimanja uzoraka primjenjuje se postupak opisan u Prilogu II., ne dovodeći u pitanje odredbe iz stavka 7.1.9. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83.
Osim zahtjeva iz Priloga II. i bez obzira na rezultate kontrole opisane u odjeljku 2. Priloga II., tijelo koje dodjeljuje homologaciju provodi provjeru sukladnosti u uporabi za IUPR opisanu u Dodatku 1. Prilogu II. na prikladnom broju slučajno odabranih slučajeva. ‚Prikladan broj slučajno odabranih slučajeva’ znači da ta mjera ima odvraćajući učinak na neispunjavanje zahtjeva iz odjeljka 3. ovog Priloga ili na davanje prilagođenih, pogrešnih ili nereprezentativnih podataka za kontrolu. Ako nema posebnih okolnosti i ako homologacijska tijela to mogu dokazati, provjera sukladnosti u uporabi na 5 % homologiranih porodica po OBD-u na temelju slučajnog odabira smatra se dovoljnom za ispunjavanje tog zahtjeva. U tu svrhu homologacijska tijela mogu se dogovoriti s proizvođačem o smanjenju dvostrukog ispitivanja određene porodice po OBD-u sve dok takvi dogovori ne ugrožavaju odvraćajući učinak provjere sukladnosti u uporabi koju provodi homologacijsko tijelo u slučaju nesukladnosti sa zahtjevima iz odjeljka 3. ovog Priloga. Podaci koje države članice prikupe u okviru programa nadzornog ispitivanja mogu se upotrijebiti za provjeru sukladnosti u uporabi. Na zahtjev, homologacijska tijela dostavljaju Komisiji i drugim homologacijskim tijelima podatke o kontrolama i provjerama sukladnosti u uporabi na temelju slučajnog odabira, uključujući metode primijenjene za odabir slučajeva koji su bili predmet nasumične provjere sukladnosti u uporabi.
3.1.3. Nesukladnost sa zahtjevima iz stavka 7.1.6. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku br. 83 koja je utvrđena ispitivanjima opisanima u točki 3.1.2. ovog Dodatka ili stavku 7.1.9. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku br. 83 smatra se povredom za koju su predviđene sankcije utvrđene u članku 13. Uredbe (EZ) br. 715/2007. Ovo upućivanje ne ograničava primjenu tih sankcija za kršenje drugih odredaba Uredbe (EZ) br. 715/2007 ili ove Uredbe na koje se ne upućuje izravno u članku 13. Uredbe (EZ) br. 715/2007.
3.1.4. Odjeljak 7.6.1. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 zamjenjuje se sljedećim:
‚7.6.1. |
U skladu s normom navedenom u stavku 6.5.3.2.(a) ovog Dodatka OBD prijavljuje stanje brojača ciklusa paljenja i općeg nazivnika kao i posebnih brojnika i nazivnika za nadzorne jedinice navedene u nastavku, ako je njihova prisutnost zahtjev propisan u ovom Prilogu: |
(a) |
katalizatori (treba prijavljivati stanje za svaki senzor posebno); |
(b) |
senzori kisika/ispušnih plinova, uključujući i sekundarne senzore kisika (treba prijavljivati stanje za svaki senzor posebno); |
(c) |
ispušni sustav; |
(d) |
sustav povrata ispušnih plinova (EGR); |
(e) |
sustav promjenljivog vremena otvaranja ventila (VVT); |
(f) |
sustav za sekundarni zrak; |
(g) |
filtar čestica; |
(h) |
sustav za naknadnu obradu dušikovih oksida (NOx) (npr. apsorber za NOx, sustav s reagensom/katalizatorom za NOx); |
(i) |
sustav za regulaciju tlaka prednabijanja.’ |
3.1.5. Stavak 7.6.2. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 tumači se kako slijedi:
‚7.6.2. |
Za određene sastavne dijelove ili sustave koji imaju više jedinica za praćenje, za koje je potrebno prijavljivanje podataka u skladu s ovom točkom (npr. senzor kisika grane 1 može imati višestruke jedinice za praćenje odziva senzora ili druge karakteristike senzora), ugrađeni dijagnostički sustav (OBD) bilježi odvojeno brojnike i nazivnike za svaku pojedinačnu jedinicu za praćenje i prijavljuje samo odgovarajući brojnik i nazivnik za specifičnu jedinicu za praćenje koja ima najniži brojčani omjer. Ako dvije jedinice za praćenje ili više njih imaju identične omjere, za određeni sastavni dio prijavljuju se odgovarajući brojnik i nazivnik za onu jedinicu za praćenje koja ima najviši nazivnik.’ |
3.1.6. Uz zahtjeve iz stavka 7.6.2. Dodatka 1. PrilogU 11. Pravilniku UNECE-a br. 83., primjenjuje se sljedeće:
‚Ne moraju se prijavljivati brojnici i nazivnici za specifične jedinice za praćenje komponenti ili sustava koje kontinuirano prate kvarove kratkih spojeva ili otvorenih krugova.
‚Kontinuirano’, ako se upotrijebi u ovom kontekstu, znači da je praćenje uvijek omogućeno i da se uzorkovanje signala koji se koristi za nadzor odvija učestalošću od najmanje dva uzorka po sekundi te da se prisutnost ili odsutnost kvarova relevantnih za tu jedinicu praćenje mora utvrditi u roku od 15 sekundi.
Ako se u svrhu kontrole komponenta računalnog ulaza uzorkuje rjeđe, signal komponente može se umjesto toga vrednovati svaki put kad dođe do uzorkovanja.
Nije potrebno aktiviranje izlaza komponente/sustava isključivo u svrhu praćenja tog izlaza komponente/sustava.’
Dodatak 2.
BITNE KARAKTERISTIKE PORODICE VOZILA
Bitne karakteristike porodice vozila utvrđene su u Dodatku 2. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83.
(1) Granične vrijednosti mase i broja čestica kod vanjskog izvora paljenja primjenjuju se samo na vozila s motorima s izravnim ubrizgavanjem.
(2) Moguće je naknadno uvođenje ograničenja broja emisijskih čestica
(3) Granične vrijednosti mase čestica za vanjski izvor paljenja primjenjuju se samo na vozila s motorima s izravnim ubrizgavanjem.
PRILOG VII.
Prilog XII. Uredbi (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
(1) |
naslov se zamjenjuje sljedećim: „HOMOLOGACIJA VOZILA S UGRAĐENIM EKOINOVACIJAMA TE ODREĐIVANJE EMISIJA CO2 I POTROŠNJE GORIVA VOZILA DOSTAVLJENIH NA VIŠESTUPANJSKU HOMOLOGACIJU ILI HOMOLOGACIJU POJEDINAČNOG VOZILA”; |
(2) |
točka 1.4. se briše; |
(3) |
točka 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. ODREĐIVANJE EMISIJA CO2 I POTROŠNJE GORIVA VOZILA DOSTAVLJENIH NA VIŠESTUPANJSKU HOMOLOGACIJU ILI HOMOLOGACIJU POJEDINAČNOG VOZILA 2.1. U svrhu određivanja emisija CO2 i potrošnje goriva vozila dostavljenih na višestupanjsku homologaciju, kako je definirano u članku 3. stavku 7. Direktive 2007/46/EZ, primjenjuju se postupci iz Priloga XXI. Međutim, ako je osnovno vozilo nepotpuno, mogu se upotrebljavati druge mogućnosti opisane u stavcima od 2.2. do 2.6. u skladu s odabirom proizvođača i neovisno o najvećoj tehnički dopuštenoj masi opterećenog vozila. 2.2. Porodica po matrici cestovnog otpora, kako je definirana u stavku 5.8. Priloga XXI., utvrđuje se primjenom parametara reprezentativnog višestupanjskog vozila u skladu sa stavkom 4.2.1.4. Podpriloga 4. Prilogu XXI. 2.3. Proizvođač osnovnog vozila izračunava koeficijente cestovnog otpora vozila HM i LM porodice po matrici cestovnog otpora kako je određeno u stavku 5. Podpriloga 4. Prilogu XXI. te utvrđuje emisije CO2 i potrošnju goriva obaju vozila ispitivanjem tipa 1. Proizvođač osnovnog vozila mora učiniti dostupnim alat za izračun da bi se ustanovile, na temelju parametara dovršenih vozila, konačna potrošnja goriva i vrijednosti CO2 kao što je navedeno u Podprilogu 7. Prilogu XXI. 2.4. Izračun cestovnog otpora i otpora vožnje za pojedinačno višestupanjsko vozilo izračunava se u skladu sa stavkom 5.1. Podpriloga 4. Prilogu XXI. 2.5. Krajnju potrošnju goriva i vrijednosti CO2 izračunava proizvođač finalne faze na temelju parametara dovršenog vozila, kao što je navedeno u točki 3.2.4. Podpriloga 7. Prilogu XXI., služeći se alatom koji dostavlja proizvođač osnovnog vozila. 2.6. Proizvođač dovršenog vozila prilaže, u certifikatu o sukladnosti, podatke o dovršenim vozilima te ih dopunjava informacijama o osnovnim vozilima u skladu s Prilogom IX. Direktivi 2007/46/EZ. 2.7. U slučaju višestupanjskih vozila podvrgnutih homologaciji pojedinačnog vozila, certifikat o homologaciji pojedinačnog vozila sadržava sljedeće podatke:
2.8. U slučaju višestupanjskih homologacija ili pojedinačnih homologacija u kojima je osnovno vozilo dovršeno vozilo s valjanim certifikatom o sukladnosti, proizvođač finalne faze u dogovoru s proizvođačem osnovnog vozila postavlja novu vrijednost CO2 u skladu s interpolacijom CO2 pomoću odgovarajućih podataka za dovršeno vozilo ili izračunava novu vrijednost CO2 na temelju parametara dovršenog vozila, kako je navedeno u točki 3.2.4. Podpriloga 7. Prilogu XXI., služeći se alatom koji dostavlja proizvođač osnovnog vozila kako je navedeno u stavku 2.3. Ako alat nije dostupan ili ako interpolacija CO2 nije moguća, vrijednost CO2 vozila High osnovnog vozila upotrebljava se uz pristanak homologacijskog tijela.”. |
PRILOG VIII.
„PRILOG XVI.
ZAHTJEVI ZA VOZILA KOJA UPOTREBLJAVAJU REAGENS U SASTAVU ZA NAKNADNU OBRADU ISPUŠNIH PLINOVA
1. Uvod
Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi za vozila koja za smanjivanje emisija upotrebljavaju reagens u sustavu za naknadnu obradu ispušnih plinova. Svako upućivanje u ovom Prilogu na spremnik za reagens tumači se kao da se primjenjuje na ostale spremnike u koje je pohranjen reagens.
1.1. Kapacitet spremnika za reagens mora biti takav da puni spremnik za reagens nije potrebno dopunjavati tijekom prosječne autonomije od 5 punih spremnika za gorivo ako se spremnik za reagens može lako dopuniti (npr. bez upotrebe alata i potrebe za uklanjanjem unutarnje opreme vozila; otvaranje unutarnjeg pretinca u svrhu omogućivanja dopunjavanja reagensa ne smatra se uklanjanjem unutarnje opreme). Ako se smatra da se spremnik za reagens ne može lako nadopuniti kako je prethodno opisano, minimalni kapacitet spremnika reagensa mora biti jednak barem prosječnoj autonomiji od 15 punih spremnika za gorivo. Međutim, u slučaju da u skladu sa stavkom 3.5. proizvođač odabere da se sustav za upozoravanje aktivira prije nego što se isprazni spremnik za reagens na udaljenosti koja ne smije biti manja od 2 400 km, ne primjenjuju se navedena ograničenja minimalnog kapaciteta spremnika za reagens.
1.2. U kontekstu ovog Priloga smatra se da se pojam ‚prosječna autonomija’ temelji na potrošnji goriva ili reagensa tijekom ispitivanja tipa 1. provedenog u svrhu određivanja autonomije spremnika za gorivo ili spremnika za reagens.
2. Prikaz količine reagensa
2.1. Na ploči s instrumentima vozila nalazi se indikator koji obavještava vozača kad je razina reagensa ispod granične vrijednosti navedene u stavku 3.5.
3. Sustav za upozoravanje vozača
3.1. Vozilo sadržava sustav za upozoravanje koji se sastoji od vizualnih upozorenja kojim se upozorava vozača ako se utvrdi nepravilnost u doziranju reagensa, npr. previsoka razina emisija, preniska razina reagensa, prekinuto doziranje reagensa ili problem kvalitete reagensa koja nije proizvođačevim specifikacijama. Sustav za upozoravanje može imati i uređaj za zvučno upozoravanje vozača.
3.2. Signal sustava za upozoravanje sve je intenzivniji što je reagensa manje. Najviši mu je stupanj upozorenje vozaču koje nije moguće jednostavno isključiti ili zanemariti. Ne smije postojati mogućnost da se sustav isključi prije nego što se reagensa dopuni.
3.3. Kao vizualno upozorenje prikazuje se poruka koja označuje nisku razinu reagensa. To upozorenje ne smije biti isto upozorenje kao ono koje se primjenjuje za potrebe ugrađenog dijagnostičkog sustava ili drugog održavanja motora. Upozorenje je dovoljno jasno da vozač shvati da je razina reagensa niska (npr. ‚niska razina uree’, ‚niska razina AdBlue’ ili ‚reagens nizak’).
3.4. Sustav za upozoravanje u početku ne mora djelovati kontinuirano, međutim, upozorenje se treba postupno pojačavati tako da postaje kontinuirano kako se razina reagensa približava točki u kojoj se uključuje sustav za prinudu vozača iz točke 8. Prikazuje se izričito upozorenje (npr. ‚dopunite ureu’, ‚dopunite AdBlue’, ‚dopunite reagens’). Kontinuiran rad sustava za upozoravanje mogu privremeno prekinuti drugi signali upozorenja pod uvjetom da su ta upozorenja važne poruke koje se odnose na sigurnost.
3.5. Sustav za upozoravanje aktivira se na udaljenosti koja odgovara autonomiji od najmanje 2 400 km prije nego što se isprazni spremnik za reagens ili, u skladu s odabirom proizvođača, najkasnije kad razina reagensa u spremniku dosegne jednu od sljedećih razina:
(a) |
razina koja se smatra dovoljnom za vožnju 150 % prosječne autonomije s punim spremnikom za gorivo; ili |
(b) |
10 % kapaciteta spremnika za reagens, |
ovisno što nastupi prije.
4. Prepoznavanje neispravnog reagensa
4.1. Vozilo mora raspolagati načinom za otkrivanje prisutnosti reagensa koji ne odgovara karakteristikama prema proizvođačevoj deklaraciji navedenima u Dodatku 3. Priloga I.
4.2. Ako reagens u spremniku ne odgovara minimalnim zahtjevima prema proizvođačevoj deklaraciji, sustav za upozoravanje vozača iz stavka 3. mora se uključiti i prikazati poruku s odgovarajućim upozorenjem (npr. ‚otkrivena pogrešna urea’, ‚otkriven pogrešni AdBlue’ ili ‚otkriven pogrešni reagens’). Ako se kvaliteta reagensa ne popravi unutar 50 km vožnje od uključivanja sustava za upozoravanje, primjenjuju se zahtjevi za prinudu vozača iz stavka 8.
5. Praćenje potrošnje reagensa
5.1. Vozilo mora raspolagati načinom za utvrđivanje potrošnje reagensa i omogućavanjem da se podacima o potrošnji pristupi vanjskim uređajem.
5.2. Prosječna potrošnja reagensa i prosječna zahtijevana potrošnja reagensa sustava motora dostupne su putem serijskog sučelja normiranog dijagnostičkog konektora. Podaci su raspoloživi za prethodnih 2 400 kilometara rada vozila.
5.3. Za praćenje potrošnje reagensa prate se barem sljedeći parametri vozila:
(a) |
razina reagensa u spremniku vozila; i |
(b) |
protok reagensa ili ubrizgavanje reagensa, koliko je tehnički moguće blizu točke ubrizgavanja u sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova. |
5.4. Ako dođe do odstupanja za više od 50 % od prosječne potrošnje reagensa i prosječne zahtijevane potrošnje reagensa sustava motora u razdoblju od 30 minuta rada, aktivira se sustav za upozoravanje vozača iz stavka 3., koji prikazuje poruku s odgovarajućim upozorenjem (npr. ‚neispravnost u doziranju uree’, ‚neispravnost u doziranju AdBlue’ ili ‚neispravnost u doziranju reagensa’). Ako se potrošnja reagensa ne popravi tijekom 50 km od uključivanja sustava upozorenja, primjenjuju se zahtjevi za prinudu vozača iz stavka 8.
5.5. U slučaju prekida doziranja reagensa uključuje se sustav za upozoravanje vozača iz stavka 3. koji prikazuje poruku s odgovarajućim upozorenjem. Ako sustav motora prekine doziranje reagensa zato što je radno stanje vozila takvo da vrijednosti emisija ne zahtijevaju doziranje reagensa, aktivacija sustava za upozoravanje kako je opisana u stavku 3. smije se izostaviti pod uvjetom da je proizvođač jasno obavijestio homologacijsko tijelo kad se primjenjuju takvi radni uvjeti. Ako se doziranje reagensa ne ispravi tijekom 50 km od uključivanja sustava upozorenja, primjenjuju se zahtjevi za prinudu vozača iz stavka 8.
6. Praćenje emisija NOX
6.1. Umjesto zahtjeva za nadzor iz točaka 4. i 5., proizvođači mogu izravno upotrebljavati senzore za ispušne plinova za otkrivanje prekomjerne razine NOx u ispušnim plinovima.
6.2. Proizvođač dokazuje da se pri uporabi senzora iz stavka 6.1. i svih drugih senzora na vozilu uključuje sustav za upozoravanje vozača iz stavka 3., prikazuje poruka s odgovarajućim upozorenjem (npr. ‚previsoke emisije – provjerite ureu’, ‚previsoke emisije – provjerite AdBlue’, ‚previsoke emisije – provjerite reagens’) i, kad nastupe okolnosti iz stavaka 4.2., 5.4. ili 5.5., uključuje sustav za prinudu vozača iz stavka 8.3.
Za potrebe ovog stavka pretpostavlja se da se te okolnosti javljaju ako su prekoračene primjenjive granične vrijednosti OBD-a za NOx utvrđene u tablicama u stavku 2.3 Priloga XI.
Emisije dušikovih oksida tijekom ispitivanja radi dokazivanja sukladnosti s tim zahtjevima ne smiju biti za više od 20 % veće od graničnih vrijednosti OBD-a.
7. Pohranjivanje informacija o kvarovima
7.1. Svako upućivanje na ovaj stavak znači da se pohranjuje neizbrisivi identifikator parametra (PID) kojim se bilježe razlog za uključivanje i udaljenost koju je vozilo prešlo tijekom dok je sustav za prinudu bio aktivan. Vozilo čuva zapis s PID-om najmanje 800 dana ili 30 000 km rada vozila. Na zahtjev generičkog alata za skeniranje PID je dostupan putem serijskog sučelja normiranog dijagnostičkog konektora u skladu s odredbama stavka 2.3. Dodatka 1. Prilogu XI. Informacije pohranjene u PID-u povezuju se s ukupnim razdobljem rada vozila tijekom kojeg su se pojavile s točnošću koja nije manja od 300 dana ili 10 000 km.
7.2. Na neispravnosti u sustavu za doziranje reagensa koje se pripišu tehničkim nedostacima (npr. mehanički ili električni kvar) također se primjenjuju zahtjevi povezani s OBD-om navedeni u Prilogu XI.
8. Sustav za prinudu vozača
8.1. Vozilo sadržava sustav za prinudu vozača kako bi se osiguralo da vozilo uvijek radi s ispravnim sustavom za kontrolu emisija. Sustav za prinudu vozača konstruira se tako da osigurava da vozilo ne može raditi s praznim spremnikom reagensa.
8.2. Sustav za prinudu aktivira se najkasnije:
(a) |
u slučaju kad se sustav za upozoravanje aktivira najmanje 2 400 km prije no što se očekuje da će se isprazniti spremnik za reagens, kad razina reagensa u spremniku dosegne razinu koja se smatra dovoljnom za prosječnu autonomiju vozila s punim spremnikom goriva; |
(b) |
u slučaju kad se sustav za upozoravanje aktivira na razini opisanoj u stavku 3.5.(a), kad razina reagensa u spremniku dosegne razinu koja se smatra dovoljnom za 75 % prosječne autonomije vozila s punim spremnikom goriva; ili |
(c) |
u slučaju kad se sustav za upozoravanje aktivira na razini opisanoj u stavku 3.5.(b), kad razina reagensa u spremniku dosegne 5 % kapaciteta; |
(d) |
u slučaju kad se sustav za upozoravanje aktivira prije dostizanja razina opisanih u stavcima 3.5.(a) i 3.5.(b), ali manje od 2 400 km prije no što bi se ispraznio spremnik za reagens, ovisno koja od razina opisana u točkama (b) ili (c) ovog stavka nastupi ranije. |
U slučaju opisanom u stavku 6.1. sustav se aktivira kad se jave nepravilnosti opisane u stavku 4. ili 5. ili razine dušikovih oksida opisane u stavku 6.2.
Ako se utvrdi da je spremnik za reagens prazan ili ako se utvrde nepravilnosti iz stavka 4., 5. ili 6., počinju se primjenjivati zahtjevi za pohranjivanje informacija o kvarovima iz stavka 7.
8.3. Proizvođač bira vrstu sustava za prinudu koji će ugraditi. Mogući sustavi opisani su u stavcima 8.3.1., 8.3.2., 8.3.3. i 8.3.4.
8.3.1. Pristup ‚nemogućnost ponovnog pokretanja motora nakon isteka odbrojavanja’ omogućava ograničavanje broja ponovnih pokretanja ili kilometara vožnje nakon uključivanja sustava za prinudu. Pokretanja motora koja započne upravljački sustav vozila, poput start-stop sustava, nisu uključena u to odbrojavanje.
8.3.1.1. U slučaju kad se sustav za upozoravanje aktivira najmanje 2 400 km prije no što se očekuje da će se isprazniti spremnik za reagens, ili kad se jave nepravilnosti opisane u stavku 4. ili 5. ili razine dušikovih oksida opisane u stavku 6.2., ponovna pokretanja motora onemogućuju se odmah nakon što vozilo prijeđe udaljenost koja se smatra dovoljnom za vožnju prosječne autonomije vozila s punim spremnikom nakon aktiviranja sustava za prinudu.
8.3.1.2. U slučaju kad se sustav za prinudu aktivira na razini opisanoj u stavku 8.2.(b), ponovna pokretanja motora onemogućuju se odmah nakon što vozilo prijeđe udaljenost koja se smatra dovoljnom za vožnju 75 % prosječne autonomije vozila s punim spremnikom nakon aktiviranja sustava za prinudu.
8.3.1.3. U slučaju kad se sustav za prinudu aktivira na razini opisanoj u stavku 8.2.(c), ponovna pokretanja motora onemogućuju se odmah nakon što vozilo prijeđe udaljenost koja se smatra dovoljnom za vožnju prosječne autonomije vozila s kapacitetom spremnika za reagens od 5 % nakon aktiviranja sustava za prinudu.
8.3.1.4. Uz to, ponovna pokretanja motora onemogućuju se u trenutku kad se isprazni spremnik za reagens, ako do toga dođe prije situacija iz stavka 8.3.1.1, 8.3.1.2. ili 8.3.1.3.
8.3.2. Sustav ‚nemogućnost pokretanja nakon dopune goriva’ djeluje tako da nije moguće pokrenuti vozilo nakon dopune goriva ako se uključio sustav prinude.
8.3.3. Pristup ‚zaključavanja spremnika za gorivo’ sprečava dopunu goriva u vozilo zaključavanjem mehanizma otvora za punjenje goriva nakon uključenja sustava za prinudu. Sustav za zaključavanje mora biti dovoljno robustan da se spriječe nedopušteni zahvati na njemu.
8.3.4. Pristup ‚ograničenja učinkovitosti’ ograničuje brzinu vozila nakon uključenja sustava za prinudu. Razina ograničenja brzine uočljiva je vozaču i znatno smanjuje najveću brzinu vozila. To ograničenje počinje djelovati postupno ili nakon pokretanja motora. Neposredno prije sprečavanja ponovnog pokretanja motora ograničena brzina vozila ne smije biti veća od 50 km/h.
8.3.4.1. U slučaju kad se sustav za upozoravanje aktivira najmanje 2 400 km prije no što se očekuje da će se isprazniti spremnik za reagens, ili kad se jave nepravilnosti opisane u stavku 4. ili 5. ili razine dušikovih oksida opisane u stavku 6.2., ponovna pokretanja motora onemogućuju se odmah nakon što vozilo prijeđe udaljenost koja se smatra dovoljnom za vožnju prosječne autonomije vozila s punim spremnikom nakon aktiviranja sustava za prinudu.
8.3.4.2. U slučaju kad se sustav za prinudu aktivira na razini opisanoj u stavku 8.2.(b), ponovna pokretanja motora onemogućuju se odmah nakon što vozilo prijeđe udaljenost koja se smatra dovoljnom za vožnju 75 % prosječne autonomije vozila s punim spremnikom nakon aktiviranja sustava za prinudu.
8.3.4.3. U slučaju kad se sustav za prinudu aktivira na razini opisanoj u stavku 8.2.(c), ponovna pokretanja motora onemogućuju se odmah nakon što vozilo prijeđe udaljenost koja se smatra dovoljnom za vožnju prosječne autonomije vozila s kapacitetom spremnika za reagens od 5 % nakon aktiviranja sustava za prinudu.
8.3.4.4. Uz to, ponovna pokretanja motora onemogućuju se u trenutku kad se isprazni spremnik za reagens, ako do toga dođe prije situacija iz stavka 8.3.4.1, 8.3.4.2. ili 8.3.4.3.
8.4. Nakon što sustav za prinudu onemogući ponovno pokretanje motora, sustav se deaktivira samo ako se uklone nepravilnosti utvrđene u stavku 4., 5. ili 6. ili ako količina reagensa dodana u vozilo ispunjava barem jedan od sljedećih kriterija:
(a) |
dodana je razina koja se smatra dovoljnom za vožnju 150 % prosječne autonomije s punim spremnikom za gorivo; ili |
(b) |
dodana razina reagensa je najmanje 10 % kapaciteta spremnika za reagens. |
Nakon popravka radi uklanjanja kvara zbog kojeg se aktivirao OBD u skladu sa stavkom 7.2., sustav za prinudu može se ponovno inicijalizirati (vratiti u početno stanje) putem serijskog sučelja OBD-a (npr. generičkim alatom za skeniranje) kako bi se omogućilo ponovno pokretanje vozila u svrhu samodijagnoze. Vozilo se vozi najviše 50 km da bi se provjerila uspješnost popravka. Sustav za prinudu potpuno se reaktivira ako nakon provjere kvar i dalje bude prisutan.
8.5. Sustav za upozoravanje vozača iz stavka 3. treba prikazati poruku koja jasno pokazuje:
(a) |
broj preostalih ponovnih pokretanja vozila i/ili preostalu udaljenost; i |
(b) |
uvjete pod kojima je vozilo moguće ponovno pokrenuti. |
8.6. Sustav za prinudu vozača isključuje se nakon prestanka postojanja uvjeta za njegovo uključivanje. Sustav za prinudu ne isključuje se automatski sve dok razlog za njegovo uključenje nije uklonjen.
8.7. Detaljne pisane informacije kojima se u cijelosti opisuju karakteristike ispravnog rada sustava za prinudu vozača moraju se dostaviti homologacijskom tijelu u vrijeme homologacije.
8.8. U okviru zahtjeva za homologaciju na temelju ove Uredbe proizvođač mora dokazati rad sustava za upozoravanje i sustava za prinudu vozača.
9. Zahtjevi u pogledu informacija
9.1. Proizvođač svim vlasnicima novih vozila dostavlja jasne pisane informacije o sustavu za kontrolu emisija. U njima se navodi da u slučaju neispravnosti sustava za kontrolu emisija sustav za upozoravanje vozača obavješćuje vozača o tom problemu i da zbog toga sustav za prinudu vozača u naknadno sprečava pokretanje vozila.
9.2. U uputama se navode zahtjevi koje treba poštovati kako bi se vozilo pravilno upotrebljavalo i održavalo, uključujući ispravnu upotrebu potrošnih reagensa.
9.3. U uputama se navodi treba li vozač vozila dopunjavati potrošne reagense između uobičajenih intervala održavanja. Navodi se i način na koji vozač treba dopuniti spremnik za reagens. Usto, navodi se i vjerojatna potrošnja reagensa za taj tip vozila i koliko ga je često potrebno dopunjavati.
9.4. U uputama se navodi da su uporaba i dopunjavanje potrebnog reagensa ispravnih svojstava obvezni da bi vozilo bilo u skladu s certifikatom o sukladnosti izdanom za taj tip vozila.
9.5. U uputama se navodi da uporaba vozila koje ne troši reagens može biti kazneno djelo ako je reagens potreban za smanjenje emisija.
9.6. U uputama se objašnjava način djelovanja sustava za upozoravanje vozača i sustava za prinudu vozača. Usto, objašnjavaju se posljedice neobraćanja pozornosti na sustav za upozoravanje vozača i nedopunjavanja reagensa.
10. Radni uvjeti sustava za naknadnu obradu
Proizvođači osiguravaju da sustav za kontrolu emisija djelotvorno kontrolira emisije u svim uvjetima okoline, posebno na niskim temperaturama. To uključuje mjere za sprečavanje potpunog smrzavanja reagensa tijekom parkiranja u trajanju od do 7 dana na 258 K (– 15 °C) s 50 % punim spremnikom reagensa. Ako je reagens smrznut, proizvođač osigurava da će reagens unutar 20 minuta od pokretanja vozila na 258 K (– 15 °C), izmjerenih u spremniku za reagens vozila, biti u tekućem stanju i spreman za uporabu.
PRILOG IX.
Prilog XXI. Uredbi (EU) 2017/1151 mijenja se kako slijedi:
(1) |
ispred slike 1. umeću se točke 3.1.16., 3.1.17. i 3.1.18.:
|
(2) |
točka 3.2.21. zamjenjuje se sljedećim:
|
(3) |
umeću se točke od 3.2.28. do 3.2.35.:
|
(4) |
točka 3.3. zamjenjuje se sljedećim:
|
(5) |
umeću se sljedeće točke:
|
(6) |
točka 3.5.9. zamjenjuje se sljedećim:
|
(7) |
točka 3.5.11. zamjenjuje se sljedećim:
|
(8) |
točka 3.7.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(9) |
točka 3.8.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(10) |
točka 4.1. mijenja se kako slijedi:
|
(11) |
točka 5.0. zamjenjuje se sljedećim:
|
(12) |
u točki 5.1. dodaje se sljedeći odlomak: „To uključuje sigurnost svih crijeva, spojeva i veza koje se koriste u sustavima za kontrolu emisija.”; |
(13) |
briše se točka 5.1.1.; |
(14) |
točka 5.3.6. zamjenjuje se sljedećim:
|
(15) |
točka 5.5. zamjenjuje se sljedećim: „5.5. Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava navedene su u stavku 2.3. Priloga I.”; |
(16) |
brišu se točke 5.5.1., 5.5.2., 5.5.3. i 5.5.4.; |
(17) |
točka 5.6.1. zamjenjuje se sljedećim:
|
(18) |
umeću se točke 5.6.1.1., 5.6.1.2. i 5.6.1.3.: 5.6.1.1. Vozila mogu biti dio iste interpolacijske porodice u bilo kojem od sljedećih slučajeva ili njihovim kombinacijama:
5.6.1.2. Samo vozila koja su identična s obzirom na sljedeće karakteristike vozila / pogonskog sustava / prijenosa mogu biti dio iste interpolacijske porodice:
5.6.1.3. Ako se upotrebljava alternativni parametar poput višeg nmin_drive, kako je određen u stavku 2.(k) Podpriloga 2. ili ASM-a, kako je određen u stavku 3.4 Podpriloga 2., taj parametar mora biti jednak unutar interpolacijske porodice.”; |
(19) |
u točki 5.6.2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
|
(20) |
u točki 5.6.3. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:
|
(21) |
u točki 5.6.3. točka (g) zamjenjuje se sljedećim:
|
(22) |
u točki 5.7. tekst od točke (d) do kraja zamjenjuje se sljedećim:
Ako je najmanje jedan električni stroj spojen u praznom hodu mjenjača, a vozilo ne može raditi u stanju inercijskog usporavanja (stavak 4.2.1.8.5. Podpriloga 4.) tako da električni stroj nema utjecaja na cestovni otpor, primjenjuju se kriteriji iz stavka 5.6.2. (a) i stavka 5.6.3. (a). Ako postoji razlika, osim mase vozila, otpora kotrljanja i aerodinamike, koja ima nezanemariv utjecaj na cestovni otpor, to se vozilo ne smatra dijelom porodice, osim ako to ne odobri homologacijsko tijelo.”; |
(23) |
točka 5.8. zamjenjuje se sljedećim: „5.8. Porodica po matrici cestovnog otpora Porodica po matrici cestovnog otpora može se primijeniti za vozila konstruirana za najveću tehnički dopuštenu masu opterećenog vozila ≥ 3 000 kg. Porodica po matrici cestovnog otpora može se primijeniti i za vozila dostavljena za višestupanjsku homologaciju ili višestupanjska vozila dostavljena za homologaciju pojedinačnog vozila. U tim se slučajevima primjenjuju odredbe iz točke 2. Priloga XII. Samo vozila koja su identična s obzirom na sljedeće karakteristike mogu biti dio iste porodice po matrici cestovnog otpora:
|
(24) |
točka 5.9. zamjenjuje se sljedećim: „5.9. Porodica po sustavu s periodičnom regeneracijom (Ki) Samo vozila koja su identična s obzirom na sljedeće karakteristike mogu biti dio iste porodice po sustavu s periodičnom regeneracijom:
|
(25) |
brišu se točke 5.9.1. i 5.9.2.; |
(26) |
točka 6.1. zamjenjuje se sljedećim: „6.1. Granične vrijednosti Granične vrijednosti emisija su one navedene u tablici 2. u Prilogu I. Uredbe (EZ) br. 715/2007.”; |
(27) |
Podprilog 1. mijenja se kako slijedi:
|
(28) |
Podprilog 2. zamjenjuje se sljedećim: „Podprilog 2. Odabir stupnja prijenosa i određivanje točaka mijenjanja stupnja prijenosa za vozila s ručnim mjenjačem 1. Opći pristup 1.1. Postupci mijenjanja stupnjeva prijenosa opisani u ovom Podprilogu primjenjuju se na vozila s ručnim mjenjačima. 1.2. Propisani stupnjevi prijenosa i točke mijenjanja stupnja prijenosa temelje se na ravnoteži između snage potrebne za svladavanje otpora vožnje i ubrzanje te snage koju razvija motor u svim mogućim stupnjevima prijenosa u određenoj fazi ciklusa. 1.3. Izračun za određivanje stupnjeva prijenosa kojima se treba voziti temelji se na brzinama vrtnje motora i krivuljama snage pod punim opterećenjem u odnosu na brzinu vrtnje motora. 1.4. Za vozila opremljena mjenjačem s reduktorom, samo se raspon konstruiran za normalan rad na cesti uzima u obzir za određivanje korištenja stupnja prijenosa. 1.5. Odredbe za rad spojke ne primjenjuju se ako spojka radi automatski bez potrebe da vozač pritisne i otpusti papučicu spojke. 1.6. Ovaj se Podprilog ne primjenjuje na vozila ispitana u skladu s Podprilogom 8. 2. Potrebni podaci i predizračuni Kako bi se odredili stupnjevi prijenosa za vožnju ciklusa na dinamometru s valjcima, potrebni su podaci i izračuni navedeni u nastavku.
3. Izračun potrebne snage, brzine vrtnje motora, raspoložive snage i mogućeg stupnja prijenosa 3.1. Izračun potrebne snage Za svaku sekundu j dijagrama ciklusa snaga potrebna za svladavanje otpora vožnje i snaga potrebna za ubrzavanje izračunava se pomoću sljedeće jednadžbe:
pri čemu je:
3.2. Određivanje brzina motora Za svaku vj < 1 km/h smatra se da vozilo miruje, a brzina motora postavlja se na nidle. Ručica mjenjača mora biti u praznom hodu s pritisnutom spojkom osim jednu sekundu prije početka ubrzavanja iz mirovanja kad se odabire prvi stupanj prijenosa s otpuštenom spojkom. Za svaku vj ≥ 1 km/h dijagrama ciklusa i svaki stupanj prijenosa i, pri čemu je i = 1do ngmax, brzina motora ni,j izračunava se pomoću sljedeće jednadžbe: ni,j = (n/v)i × vj Izračun se izvodi s brojevima s pomičnim zarezom, rezultati se ne zaokružuju. 3.3. Odabir mogućih stupnjeva prijenosa s obzirom na brzinu motora Sljedeći stupnjevi prijenosa mogu se odabrati za vožnju prema dijagramu brzine na vj:
Ako je aj < 0 i ni,j ≤ nidle, ni,j postavlja se na nidle, a spojka je otpuštena. Ako je aj ≥ 0 i ni,j < max(1,15 × nidle; minimalna brzina motora krivulje Pwot(n), ni,j postavlja se na najviše 1,15 × nidle ili (n/v)i x vj, a spojka na ‚neodređeno’. ‚Neodređeno’ obuhvaća svaki položaj spojke između uključenog i isključenog, ovisno o konstrukciji pojedinačnog motora i prijenosa. U tom slučaju stvarna brzina motora može odstupati od izračunane. 3.4. Izračun raspoložive snage Raspoloživa snaga za svaki mogući stupanj prijenosa i te svaku vrijednost brzine vozila na dijagramu ciklusa vi izračunava se pomoću sljedeće jednadžbe: Pavailable_i,j = Pwot (ni,j) × (1 – (SM + ASM)) pri čemu je:
Proizvođač mora na zahtjev dostaviti vrijednosti ASM-a (kao postotno smanjenje snage wot) i skupove podataka za Pwot(n) kako je prikazano u primjeru u tablici A2/1. Između uzastopnih podatkovnih točaka primjenjuje se linearna interpolacija. ASM je ograničen na 50 %. Za primjenu ASM-a potrebno je odobrenje homologacijskog tijela. Tablica A2/1
3.5. Određivanje mogućih stupnjeva prijenosa za upotrebu Mogući stupnjevi prijenosa za upotrebu određuju se na temelju sljedećih uvjeta:
Početni stupanj prijenosa koji se treba koristiti za svaku sekundu j dijagrama ciklusa mora biti najviši konačni mogući stupanj prijenosa, imax. Pri pokretanju iz mirovanja upotrebljava se samo prvi stupanj prijenosa. Najniži mogući stupanj prijenosa je imin. 4. Dodatni zahtjevi za korekcije i/ili promjene upotrebe stupnjeva prijenosa Početni izbor stupnja prijenosa provjerava se i mijenja kako bi se izbjegle prečeste promjene stupnja prijenosa te postigla dobra vozna svojstva i praktičnost. Faza ubrzanja razdoblje je dulje od 2 sekunde s brzinom vozila ≥ 1 km/h i jednoličnim povećanjem brzine vozila. Faza usporavanja razdoblje je dulje od 2 sekunde s brzinom vozila ≥ 1 km/h i jednoličnim smanjenjem brzine vozila. Korekcije ili izmjene provode se u skladu sa zahtjevima u nastavku.
5. Stavci od 4.(a) do 4.(f) primjenjuju se sekvencijalno, uz praćenje cijelog dijagrama ciklusa u svakom slučaju. Kako zbog izmjena stavaka od 4.(a) do 4.(f) mogu nastati nove sekvencije stupnjeva prijenosa, te se nove sekvencije provjeravaju tri puta i, prema potrebi, mijenjaju. Kako bi se omogućila procjena ispravnosti izračuna, izračunava se prosječni stupanj prijenosa za v ≥ 1 km/h, zaokružen na četiri decimalna mjesta, i unosi u sva relevantna ispitna izvješća. |
(29) |
Podprilog 4. mijenja se kako slijedi:
|
(30) |
Podprilog 5. mijenja se kako slijedi:
|
(31) |
Podprilog 6. zamjenjuje se sljedećim: „Podprilog 6. Postupci i uvjeti za ispitivanje tipa 1. 1. Opis ispitivanjâ 1.1. Za određivanje emisije plinovitih spojeva, čestične tvari, broja čestica, masene emisije CO2, potrošnje goriva, potrošnje električne energije i autonomije na električni pogon u primjenjivom ispitnom ciklusu WLTP-a koristi se ispitivanje tipa 1. 1.1.1. Ispitivanja se provode u skladu s metodom opisanom u stavku 2. ovog Podpriloga ili stavku 3. Podpriloga 8. za potpuno električna vozila, hibridna električna vozila i hibridna vozila s gorivnim ćelijama s komprimiranim vodikom. Ispušni plinovi, čestična tvar i čestice moraju se uzorkovati i analizirati po propisanim metodama. 1.2. Broj ispitivanja određuje se prema dijagramu toka na slici A6/1. Granična vrijednost je maksimalna dopuštena vrijednost za odgovarajuće kriterijske emisije kako je navedeno u Prilogu I. Uredbe (EZ) br. 715/2007. 1.2.1. Dijagram toka na slici A6/1 primjenjuje se samo na cijele primjenjive ispitne cikluse WLTP-a, a ne na pojedine faze. 1.2.2. Ispitni rezultati su vrijednosti nakon primjene korekcije za ciljanu brzinu, korekcije na temelju promjene energije REESS-a, korekcije Ki, korekcije ATCT i faktora pogoršanja. 1.2.3. Određivanje ukupnih ciklusnih vrijednosti 1.2.3.1. Ako se za vrijeme bilo kojeg ispitivanja prijeđe dopuštena granica za kriterijske emisije, vozilo se odbija. 1.2.3.2. Ovisno o tipu vozila, proizvođač mora kao primjenjive deklarirati ukupne ciklusne vrijednosti masene emisije CO2, potrošnje električne energije, potrošnje goriva NOVC-FCHV-ova, autonomije potpuno električnog vozila i autonomije na isključivo električni pogon u skladu s tablicom A6/1. 1.2.3.3. Deklarirana vrijednost potrošnje električne energije za OVC-HEV-ove u radnom stanju s baterijskim pogonom ne određuje se prema slici A6/1. Smatra se homologacijskom vrijednošću ako je deklarirana vrijednost CO2 prihvaćena kao homologacijska vrijednost. Ako to nije slučaj, kao homologacijska vrijednost uzima se izmjerena vrijednost potrošnje električne energije. 1.2.3.4. Ako su nakon prvog ispitivanja ispunjeni svi kriteriji iz prvog retka primjenjive tablice A6/2, sve vrijednosti koje je deklarirao proizvođač moraju se prihvatiti kao homologacijske vrijednosti. Ako nije ispunjen bilo koji kriterij iz prvog retka primjenjive tablice A6/2, mora se provesti drugo ispitivanje s istim vozilom. 1.2.3.5. Nakon drugog ispitivanja izračunava se aritmetička sredina rezultata tih dvaju ispitivanja. Ako aritmetičke sredine ispunjavaju sve kriterije iz drugog retka važeće tablice A6/2, sve vrijednosti koje je deklarirao proizvođač moraju se prihvatiti kao homologacijske vrijednosti. Ako nije ispunjen bilo koji kriterij iz drugog retka primjenjive tablice A6/2, mora se provesti treće ispitivanje s istim vozilom. 1.2.3.6. Nakon trećeg ispitivanja izračunava se aritmetička sredina rezultata tih triju ispitivanja. Za sve parametre koji ispunjavaju odgovarajuće kriterije iz trećeg retka primjenjive tablice A6/2 kao homologacijska vrijednost uzima se deklarirana vrijednost. Za sve parametre koji ne ispunjavaju odgovarajuće kriterije iz trećeg retka primjenjive tablice A6/2 kao homologacijska vrijednost uzima se aritmetička sredina. 1.2.3.7. Ako bilo koji kriterij iz primjenjive tablice A6/2 nije ispunjen nakon prvog ili drugog ispitivanja, na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela, vrijednosti se mogu ponovno deklarirati kao više vrijednosti emisija ili potrošnje ili kao niže vrijednosti autonomije na električni pogon kako bi se smanjio potreban broj ispitivanja za homologaciju. 1.2.3.8. Određivanje prihvatljive vrijednosti dCO21, dCO22 i dCO23 1.2.3.8.1. Uz zahtjev iz stavka 1.2.3.8.2, sljedeće se vrijednosti dCO21, dCO22 i dCO23 upotrebljavaju u vezi s kriterijima za broj ispitivanja u tablici A6/2:
1.2.3.8.2. Ako se ispitivanje na baterijski pogon tipa 1. za OVC-HEV-ove sastoji od najmanje dva primjenjiva ispitna ciklusa WLTP-a, a dCO2x je ispod 1,0, vrijednost dCO2x zamjenjuje se s 1,0. 1.2.3.9. Ako je kao homologacijska vrijednost uzet ispitni rezultat ili prosjek ispitnih rezultata, za potrebe daljnjih izračuna taj se rezultat naziva ‚deklarirana vrijednost’. Tablica A6/1 Primjenjiva pravila za proizvođačeve deklarirane vrijednosti (ukupne ciklusne vrijednosti) (1)
Slika A6/1 Dijagram toka za broj ispitivanja tipa 1. bilo koja kriterijska emisija > granična vrijednost bilo koja kriterijska emisija > granična vrijednost bilo koja kriterijska emisija > granična vrijednost Odbijeno Svi kriteriji iz tablice A6/2 unutar retka „drugo ispitivanje” su ispunjeni. Svi kriteriji iz tablice A6/2 unutar retka „prvo ispitivanje” su ispunjeni. ne ne ne ne ne da da da da da Deklarirana vrijednost ili srednja vrijednost triju prihvaćenih, ovisno o ocjeni svake vrijednosti Sve deklarirane vrijednosti i emisije su prihvaćene treće drugo prvo Tablica A6/2 Kriteriji za broj ispitivanja Za potpuno MUI vozila, NOVC-HEV-ove i OVC-HEV-ove ispitivanje tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije
Za OVC-HEV-ove ispitivanje tipa 1. na baterijski pogon
Za PEV-ove
Za NOVC-FCHV-ove
1.2.4. Određivanje vrijednosti specifičnih za faze 1.2.4.1. Vrijednosti CO2 specifične za faze 1.2.4.1.1. Nakon prihvaćanja ukupne ciklusne deklarirane vrijednosti masene emisije CO2, aritmetička sredina ispitnih rezultata specifičnih za faze u g/km množi se s faktorom prilagodbe CO2_AF kako bi se kompenzirala razlika između deklarirane vrijednosti i ispitnih rezultata. Ta je korigirana vrijednost homologacijska vrijednost za CO2.
pri čemu je:
pri čemu je:
1.2.4.1.2. Ako ukupna ciklusna deklarirana vrijednost masene emisije CO2 nije prihvaćena, homologacijske vrijednosti masene emisije CO2 po fazama izračunavaju se na temelju aritmetičke sredine svih ispitnih rezultata za određenu fazu. 1.2.4.2. Potrošnja goriva specifična za fazu Vrijednost potrošnje goriva izračunava se pomoću vrijednosti masene emisije CO2 za određenu fazu primjenom jednadžbi u stavku 1.2.4.1. ovog Podpriloga i aritmetičkih sredina emisija. 1.2.4.3. Potrošnja električne energije specifična za fazu, PER i AER Potrošnja energije specifična za fazu i autonomija na električni pogon specifična za fazu izračunavaju se na temelju aritmetičke sredine ispitnih rezultata specifičnih za određenu fazu bez faktora prilagodbe. 2. Uvjeti za ispitivanje tipa 1. 2.1. Pregled 2.1.1. Ispitivanje tipa 1. sastoji se od propisanih slijedova pripreme dinamometra, napajanja gorivom, kondicioniranja i radnih stanja. 2.1.2. Ispitivanje tipa 1. sastoji se od rada vozila na dinamometru s valjcima u odgovarajućem WLTC-u za interpolacijsku porodicu. Proporcionalni dio razrijeđenih ispušnih emisija kontinuirano se prikuplja radi naknadne analize u uređaju za uzorkovanje stalnog obujma. 2.1.3. Pozadinska koncentracija mjeri se za sve spojeve za koje se mjere razrijeđene masene emisije. Za ispitivanje ispušnih plinova to zahtijeva uzorkovanje i analizu zraka za razrjeđivanje. 2.1.3.1. Mjerenje pozadinskih čestica 2.1.3.1.1. Ako proizvođač zahtijeva oduzimanje vrijednosti zraka za razrjeđivanje ili mase pozadinskih čestica u tunelu za razrjeđivanje iz rezultata mjerenja emisija, te pozadinske vrijednosti utvrđuju se u skladu s postupcima navedenima u stavcima od 2.1.3.1.1.1. do 2.1.3.1.1.3. ovog Podpriloga. 2.1.3.1.1.1. Najveća dopuštena korekcija za pozadinske čestice masa je na filtru ekvivalentna vrijednosti od 1 mg/km pri ispitnoj brzini protoka. 2.1.3.1.1.2. Ako masa pozadinskih čestica prijeđe tu granicu, zadana vrijednost od 1 mg/km mora se oduzeti. 2.1.3.1.1.3. Ako oduzimanje pozadinskog doprinosa daje negativan rezultat, smatra se da je razina pozadinskih čestica jednaka nuli. 2.1.3.1.2. Razina mase pozadinskih čestica u zraku za razrjeđivanje utvrđuje se provođenjem filtriranog zraka za razrjeđivanje kroz filtar pozadinskih čestica. Taj se zrak uzima neposredno iza filtara zraka za razrjeđivanje. Razine pozadinskih čestica izražene u μg/m3 utvrđuju se kao pomična aritmetička sredina rezultata najmanje 14 mjerenja s učestalošću mjerenja od najmanje jedanput na tjedan. 2.1.3.1.3. Razina mase pozadinskih čestica u tunelu za razrjeđivanje utvrđuje se provođenjem filtriranog zraka za razrjeđivanje kroz filtar pozadinskih čestica. Uzima se iz iste točke kao i uzorak čestične tvari. Ako se za ispitivanje upotrebljava sekundarno razrjeđivanje, sustav za sekundarno razrjeđivanje aktivira se u svrhu mjerenja pozadinskih čestica. Na dan ispitivanja dopušteno je provesti jedno mjerenje, ili prije ili poslije ispitivanja. 2.1.3.2. Određivanje broja pozadinskih čestica 2.1.3.2.1. Ako proizvođač zahtijeva korekciju za pozadinske čestice, te pozadinske razine utvrđuju se kako slijedi:
2.1.3.2.2. Razina broja pozadinskih čestica u zraku za razrjeđivanje utvrđuje se uzorkovanjem filtriranog zraka za razrjeđivanje. Taj se zrak uzima neposredno iza filtara zraka za razrjeđivanje i šalje u sustav za brojenje čestica. Razine pozadinskih čestica izražene u broju čestica po cm3 utvrđuju se kao pomična aritmetička sredina rezultata najmanje 14 mjerenja s učestalošću mjerenja od najmanje jedanput na tjedan. 2.1.3.2.3. Razina broja pozadinskih čestica u tunelu za razrjeđivanje utvrđuje se uzorkovanjem filtriranog zraka za razrjeđivanje. Uzima se iz iste točke kao i uzorak PN-a. Ako se za ispitivanje upotrebljava sekundarno razrjeđivanje, sustav za sekundarno razrjeđivanje aktivira se u svrhu mjerenja pozadinskih čestica. Na dan ispitivanja smije se provesti jedno mjerenje, prije ili poslije ispitivanja, uz primjenu PCRF-a i brzine protoka u CVS-u koji se upotrebljavaju u ispitivanju. 2.2. Opća oprema ispitne ćelije 2.2.1. Parametri koji se mjere 2.2.1.1. Sljedeće se temperature mjere s točnošću od ± 1,5 °C:
2.2.1.2. Razlučivost mjerenja atmosferskog tlaka mora biti ±1 kPa. 2.2.1.3. Razlučivost mjerenja specifične vlažnosti mora biti ±1 g H2O/kg suhog zraka. 2.2.2. Ispitna ćelija i područje kondicioniranja 2.2.2.1. Ispitna ćelija 2.2.2.1.1. Ispitna ćelija mora imati zadanu vrijednost temperature od 23 °C. Dopušteno odstupanje stvarne vrijednosti je ± 5 °C. Temperatura zraka i vlažnost mjere se na izlazu rashladnog ventilatora ispitne ćelije s minimalnom učestalošću 0,1 Hz. Za temperature na početku ispitivanja vidjeti stavak 2.8.1. ovog Podpriloga. 2.2.2.1.2. Specifična vlažnost H zraka u ispitnoj ćeliji ili ulaznog zraka motora takva je da vrijedi: 5,5 ≤ H ≤ 12,2 (g H2O/kg suhog zraka) 2.2.2.1.3. Vlažnost se mjeri kontinuirano s minimalnom učestalošću od 0,1 Hz. 2.2.2.2. Područje kondicioniranja Zadanu vrijednost temperature područja kondicioniranja iznosi 23 °C uz dopušteno odstupanje od ± 3 °C za 5-minutnu pomičnu aritmetičku sredinu, a od zadane vrijednosti ne smije biti sustavnog odstupanja. Temperatura se mjeri kontinuirano s minimalnom učestalošću od 0,033 Hz (svakih 30 s). 2.3. Ispitno vozilo 2.3.1. Općenito Ispitno vozilo mora sa svim svojim sastavnim dijelovima biti u skladu sa serijski proizvedenim vozilima ili, ako se vozilo razlikuje od serijske proizvodnje, u sva se relevantna ispitna izvješća mora unijeti puni opis. Pri odabiru ispitnog vozila proizvođač i homologacijsko tijelo dogovaraju se o tome koje je vozilo reprezentativni model za interpolacijsku porodicu. Za mjerenje emisija primjenjuje se cestovni otpor kako je utvrđen s ispitnim vozilom H. Kad je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora, za mjerenje emisija primjenjuje se cestovni otpor izračunan za vozilo HM u skladu sa stavkom 5.1. Podpriloga 4. Ako se na zahtjev proizvođača upotrebljava interpolacijska metoda (vidjeti stavak 3.2.3.2. Podpriloga 7.), obavlja se dodatno mjerenje emisija s cestovnim otporom kako je utvrđen s ispitnim vozilom L. Ispitivanja na vozilima H i L trebala bi biti provedena s istim ispitnim vozilom, a moraju se provesti s najkraćim n/v omjerom (uz dopušteno odstupanje od ± 1,5 %) unutar interpolacijske porodice. Kad je riječ o porodici po matrici cestovnog otpora, obavlja se dodatno mjerenje emisija s cestovnim otporom izračunanim za vozilo LM u skladu sa stavkom 5.1. Podpriloga 4. Koeficijenti cestovnog otpora i ispitna masa ispitnih vozila L i H mogu se uzimati iz drugih porodica po cestovnom otporu sve dok je razlika između rezultata tih porodica po cestovnom otporu nastala primjenom stavka 6.8. Podpriloga 4. i dok su zahtjevi iz stavka 2.3.2. ovog Podpriloga ispunjeni. 2.3.2. Raspon interpolacije CO2 2.3.2.1. Interpolacijska metoda primjenjuje se samo ako:
Ako ti zahtjevi nisu ispunjeni, ispitivanja se mogu proglasiti nevažećima i, u dogovoru s homologacijskim tijelom, mogu se ponoviti. 2.3.2.2. Najveća razlika CO2 između ispitnih vozila L i H dopuštena u primjenjivom ciklusu na temelju koraka 9 iz tablice A7/1 u Podprilogu 7. iznosi 20 % + 5 g/km emisija CO2 iz vozila H, ali najmanje 15 g/km i ne više od 30 g/km. To ograničenje ne vrijedi za primjenu porodice po matrici cestovnog otpora. 2.3.2.3. Na zahtjev proizvođača i s odobrenjem homologacijskog tijela interpolacijski pravac može se ekstrapolirati do maksimalno 3 g/km iznad vrijednosti emisije CO2 vozila H i/ili ispod emisije CO2 vozila L. To proširenje vrijedi samo unutar apsolutnih granica interpolacijskog raspona iz stavka 2.3.2.2. Ekstrapolacija nije dopuštena za primjenu porodice po matrici cestovnog otpora. Ako su najmanje dvije interpolacijske porodice jednake s obzirom na zahtjeve iz stavka 5.6. ovog Priloga, no razlikuju se po tome što bi im ukupni raspon za CO2 bio viši od maksimalne razlike iz stavka 2.3.2.2., onda sva pojedinačna vozila jednakih specifikacija (npr. marka, model, dodatna oprema) pripadaju samo jednoj interpolacijskoj porodici. 2.3.3. Uhodavanje Vozilo se dostavlja u dobrom tehničkom stanju. Vozilo mora biti uhodano i prije ispitivanja prijeći između 3 000 i 15 000 kilometara. Motor, mjenjač i vozilo uhodavaju se u skladu s preporukama proizvođača. 2.4. Postavke 2.4.1. Postavke dinamometra i verifikacija obavljaju se u skladu s Podprilogom 4. 2.4.2. Rad dinamometra 2.4.2.1. Pomoćni uređaji moraju biti isključeni ili deaktivirani tijekom rada dinamometra, osim ako je njihov rad zakonski uvjet. 2.4.2.2. Način rada vozila na dinamometru, ako postoji, aktivira se prema proizvođačevim uputama (npr. posebnim redoslijedom pritisaka na gumbe na upravljaču vozila, proizvođačevim ispitnim uređajem, vađenjem osigurača). Proizvođač mora homologacijskom tijelu dostaviti popis deaktiviranih uređaja i razloge deaktiviranja. Način rada na dinamometru mora odobriti homologacijsko tijelo, a njegova se primjena mora unijeti u sva relevantna ispitna izvješća. 2.4.2.3. Način rada na dinamometru ne smije aktivirati, modulirati, odgoditi ili deaktivirati rad bilo kojeg dijela koji utječe na emisije i potrošnju goriva u ispitnim uvjetima. Svaki uređaj koji utječe na rad dinamometra s valjcima mora biti namješten tako da se postigne ispravan rad. 2.4.2.4. Dodjela tipa dinamometra ispitnom vozilu 2.4.2.4.1. Ako ispitno vozilo ima dvije pogonske osovine i u uvjetima WLTP-a djelomično ili stalno radi tako da su dvije osovine pogonjene ili rekuperiraju energiju u primjenjivom ciklusu, vozilo se ispituje na dinamometru u 4WD načinu rada koji ispunjava uvjete iz stavaka 2.2. i 2.3. Podpriloga 5. 2.4.2.4.2. Ako se ispitno vozilo ispituje sa samo jednom pogonjenom osovinom, ispituje ga se na dinamometru u 2WD načinu rada koji ispunjava uvjete navedene u stavku 2.2 Podpriloga 5. Na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela vozilo s jednom pogonskom osovinom može se ispitivati na 4WD dinamometru u 4WD načinu rada. 2.4.2.4.3. Ako ispitno vozilo radi tako da su dvije osovine pogonjene u namjenskim načinima rada koje može odabrati vozač, a koji ne služe za normalan svakodnevni rad, nego samo za posebne, ograničene svrhe, poput ‚brdskog načina rada’ ili ‚servisnog načina rada’, vozilo se ispituje na dinamometru u 2WD načinu rada koji ispunjava uvjete iz stavka 2.2. Podpriloga 5. 2.4.2.4.4. Ako se ispitno vozilo ispituje na 4WD dinamometru u 2WD načinu rada, kotači na nepogonskoj osovini mogu se okretati tijekom ispitivanja ako način rada dinamometra i stanje inercijskog usporavanja vozila to podržavaju. Slika A6/1a Moguće ispitne konfiguracije na 2WD i 4WD dinamometrima
2.4.2.5. Dokazivanje ekvivalentnosti dinamometra u 2WD načinu rada i dinamometra u 4WD načinu rada 2.4.2.5.1. Na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela vozilo koje se mora ispitati na dinamometru u 4WD načinu rada može se, alternativno, ispitati na dinamometru u 2WD načinu rada ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
2.4.2.5.2. To dokazivanje ekvivalentnosti primjenjuje se na sva vozila u istoj porodici po cestovnom otporu. Na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela vozilo dokazivanje ekvivalentnosti može se proširiti na druge porodice po cestovnom otporu na temelju dokaza da je kao ispitno vozilo odabrano vozilo iz najnepovoljnije porodice po cestovnom otporu. 2.4.2.6. U sva relevantna ispitna izvješća unose se informacije o tome je li vozilo ispitano na 2WD ili 4WD dinamometru i je li ispitano u 2WD ili 4WD načinu rada. Ako je vozilo ispitano na 4WD dinamometru u 2WD načinu rada, mora se unijeti i informacija o tome jesu li se okretali kotači na nepogonskoj osovini. 2.4.3. U ispušnom sustavu vozila ne smije postojati nikakvo propuštanje koje bi moglo utjecati na količinu sakupljenog plina. 2.4.4. Postavke pogonskog sklopa i komande vozila moraju biti onakve kakve je propisao proizvođač za serijsku proizvodnju. 2.4.5. Gume moraju biti onog tipa koji je proizvođač vozila naveo kao originalnu opremu. Tlak u gumama može se povećati do 50 % u odnosu na tlak naveden u stavku 4.2.2.3. Podpriloga 4. Jednak se tlak u gumama mora upotrijebiti za namještanje dinamometra i sva naknadna ispitivanja. Tlak u gumama unosi se u sva relevantna ispitna izvješća. 2.4.6. Referentno gorivo Za ispitivanje se upotrebljava odgovarajuće referentno gorivo specificirano u Prilogu IX. 2.4.7. Priprema ispitnog vozila 2.4.7.1. Vozilo tijekom ispitivanja mora biti približno vodoravno kako bi se izbjegla bilo kakva neuobičajena raspodjela goriva. 2.4.7.2. Prema potrebi, proizvođač dostavlja dodatni pribor i adaptere koji su potrebni da bi odvod goriva bio na najnižoj mogućoj točki u spremnicima ugrađenima u vozilo te da bi se omogućilo prikupljanje uzoraka ispušnih plinova. 2.4.7.3. Za uzorkovanje mase čestica tijekom ispitivanja kad je uređaj s regeneracijom u stabilnom stanju opterećenja (tj. vozilo nije u stanju regeneracije), preporučuje se da vozilo ima > 1/3 kilometraže između planiranih regeneracija ili da je uređaj s periodičnom regeneracijom bio podvrgnut ekvivalentnom opterećenju izvan vozila. 2.5. Pripremni ispitni ciklusi Pripremni ispitni ciklusi mogu se provesti ako to zatraži proizvođač kako bi mogao slijediti dijagram brzine unutar propisanih granica. 2.6. Pretkondicioniranje ispitnog vozila 2.6.1. Priprema vozila 2.6.1.1. Punjenje spremnika za gorivo Spremnici za gorivo pune se specificiranim ispitnim gorivom. Ako postojeće gorivo u spremnicima ne odgovara specifikacijama iz stavka 2.4.6. ovog Podpriloga, mora ga se ispustiti prije punjenja. Sustav za kontrolu emisija nastalih isparavanjem se ne pročišćava niti opterećuje na neuobičajen način. 2.6.1.2. Punjenje REESS-ova Prije ispitnog ciklusa pretkondicioniranja REESS-ovi moraju biti napunjeni. Na zahtjev proizvođača punjenje prije pretkondicioniranja može se izostaviti. REESS-ovi se ne smiju ponovno puniti prije službenog ispitivanja. 2.6.1.3. Tlak u gumama Tlak u gumama pogonskih kotača mora biti u skladu sa stavkom 2.4.5. ovog Podpriloga. 2.6.1.4. Vozila na plinovito gorivo Između ispitivanja na prvom referentnom plinovitom gorivu i drugom referentnom plinovitom gorivu vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja na UNP ili PP/biometan ili vozila opremljena tako da mogu raditi na benzin ili UNP ili PP/biometan moraju se ponovno pretkondicionirati prije ispitivanja na drugom plinovitom referentnom gorivu. Između ispitivanja na prvom referentnom plinovitom gorivu i drugom referentnom plinovitom gorivu vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja na UNP ili PP/biometan ili vozila opremljena tako da mogu raditi na benzin ili UNP ili PP/biometan moraju se ponovno pretkondicionirati prije ispitivanja na drugom plinovitom referentnom gorivu. 2.6.2. Ispitna ćelija 2.6.2.1. Temperatura Za vrijeme pretkondicioniranja temperatura ispitne ćelije mora biti jednaka onoj definiranoj za ispitivanje tipa 1. (stavak 2.2.2.1.1. ovog Podpriloga). 2.6.2.2. Mjerenje pozadinskih čestica Ako u ispitnom objektu postoji mogućnost kontaminacije ispitivanja vozila s niskom razinom emisija čestica materijalom koji je preostao iz prethodnog ispitivanja vozila s visokom razinom emisija čestica, preporučuje se, u svrhu pretkondicioniranja opreme za uzorkovanje, da vozilo s niskom razinom emisija vozi stacionarni 20-minutni vozni ciklus brzinom od 120 km/h. Dulji rad ili veća brzina dopušteni su ako je potrebno za pretkondicioniranje opreme za uzorkovanje. Mjerenja pozadinskih čestica u tunelu za razrjeđivanje, ako je primjenjivo, provode se nakon pretkondicioniranja tunela i prije svakog sljedećeg ispitivanja vozila. 2.6.3. Postupak 2.6.3.1. Ispitno vozilo postavlja se, vožnjom ili guranjem, na dinamometar i radi u primjenjivom WLTC-u. Vozilo ne mora biti hladno i može se upotrijebiti za namještanje opterećenja dinamometra. 2.6.3.2. Opterećenje dinamometra namješta se u skladu sa stavcima 7. i 8. Podpriloga 4. Ako se za ispitivanje rabi dinamometar u 2WD načinu rada, cestovni otpor namješta se na dinamometru u 2WD načinu rada, a ako se za ispitivanje rabi dinamometar u 4WD načinu rada, cestovni otpor namješta se na dinamometru u 4WD načinu rada. 2.6.4. Rad vozila 2.6.4.1. Postupak uključivanja pogonskog sklopa inicira se uređajima namijenjenima za tu svrhu u skladu s uputama proizvođača. Osim ako je drukčije određeno, tijekom ispitivanja nije dopuštena promjena načina rada koja nije izvedena iz vozila. 2.6.4.1.1. Ako iniciranje postupka pokretanja pogonskog sklopa nije uspješno, npr. ako se motor ne pokrene na očekivan način ili ako vozilo javi pogrešku pri pokretanju, ispitivanje se poništava, pretkondicioniranje se ponavlja i radi se novo ispitivanje. 2.6.4.1.2. Ako se kao gorivo upotrebljava UNP ili PP/biometan, dopušteno je da se motor pokrene na benzin pa automatski prebaci na UNP ili PP/biometan nakon unaprijed određenog razdoblja koje vozač ne može mijenjati. To razdoblje ne smije biti dulje od 60 sekunda. Dopušteno je i upotrijebiti samo benzin ili ga upotrijebiti istodobno s plinom u načinu rada na plin ako je energetska potrošnja plina veća od 80 % ukupne potrošene energije tijekom ispitivanja tipa 1. Taj se postotak izračunava u skladu s metodom iz Dodatka 3. ovom Podprilogu. 2.6.4.2. Ciklus počinje od iniciranja postupka pokretanja pogonskog sklopa. 2.6.4.3. Za pretkondicioniranje se vozi primjenjivi WLTC. Na zahtjev proizvođača ili homologacijskog tijela moguće je provesti dodatne WLTC-ove kako bi se vozilo i njegovi sustavi za kontrolu doveli u stabilno stanje. Opseg tog pretkondicioniranja mora se unijeti u sva relevantna ispitna izvješća. 2.6.4.4. Ubrzavanja Vozilo mora raditi tako da je pokret kojim se upravlja akceleratorom prikladan za točno praćenje dijagrama brzine. Vozilom se mora rukovati glatko, slijediti reprezentativne postupke i brzine promjena stupnja prijenosa. Kod ručnog mjenjača papučica akceleratora mora se otpustiti za vrijeme svake promjene stupnja prijenosa, a stupanj se mora promijeniti u najkraćem mogućem roku. Ako vozilo ne može pratiti dijagram brzine, vozi se maksimalnom raspoloživom snagom sve dok brzina vozila ponovno ne postigne ciljanu vrijednost. 2.6.4.5. Usporavanja Za vrijeme usporavanja u ciklusu vozač ne pritišće papučicu akceleratora, ali ne smije ručno isključiti spojku sve do točke specificirane u stavcima 4.(d), 4.(e) ili 4.(f) Podpriloga 2. Ako vozilo usporava brže nego što je propisano u dijagramu brzine, papučicom akceleratora upravlja se tako da vozilo točno slijedi dijagram brzine. Ako vozilo usporava presporo za praćenje planiranog usporavanja, pritišće se kočnica tako da se može točno pratiti dijagram brzine. 2.6.4.6. Kočenje Za vrijeme faza mirovanja/praznog hoda vozila kočnice se moraju pritisnuti odgovarajućom silom da se spriječi okretanje pogonskih kotača. 2.6.5. Upotreba mjenjača 2.6.5.1. Prijenosi s ručnim mjenjačem 2.6.5.1.1. Stupnjevi prijenosa moraju se mijenjati kako je navedeno u Podprilogu 2. Vozila ispitana u skladu s Podprilogom 8. moraju se voziti u skladu sa stavkom 1.5. tog Podpriloga. 2.6.5.1.2. Promjena stupnja prijenosa mora početi i završiti unutar ± 1,0 sekunde od propisane točke promjene stupnja prijenosa. 2.6.5.1.3. Spojka se mora pritisnuti unutar ± 1,0 sekunde od propisane radne točke spojke. 2.6.5.2. Prijenosi s automatskim mjenjačem 2.6.5.2.1. Nakon početnog pokretanja nije dopuštena upotreba birača u bilo kojem trenutku ispitivanja. Početno pokretanje izvodi se 1 sekundu prije prvog ubrzanja. 2.6.5.2.2. Vozila s automatskim prijenosom s ručnim načinom rada ne smiju se ispitivati u ručnom načinu rada. 2.6.6. Načini rada koje može odabrati vozač 2.6.6.1. Vozila sa zadanim početnim načinom rada ispituju se u tom načinu rada. Na zahtjev proizvođača vozilo se alternativno može ispitati u najnepovoljnijem načinu rada koji može odabrati vozač za emisije CO2. 2.6.6.2. Proizvođač homologacijskom tijelu dostavlja dokaze da postoji način rada koji može odabrati vozač koji ispunjava zahtjeve iz stavka 3.5.9 ovog Priloga. U dogovoru s homologacijskim tijelom, zadani početni način rada može se upotrijebiti kao jedini način rada koji može odabrati vozač za relevantni sustav ili uređaj u svrhu određivanja kriterijskih emisija, emisija CO2 i potrošnje goriva. 2.6.6.3. Ako vozilo nema zadani početni način rada ili ako homologacijsko tijelo zatraženi zadani početni način rada ne smatra takvim, vozilo se ispituje u najpovoljnijem i najnepovoljnijem načinu rada koji može odabrati vozač za kriterijske emisije, emisije CO2 i potrošnju goriva. Najpovoljniji i najnepovoljniji način rada utvrđuju se na temelju dostavljenih dokaza o emisijama CO2 i potrošnji goriva u svim načinima rada. Emisije CO2 i potrošnja goriva su aritmetičke sredine ispitnih rezultata u oba načina rada. Ispitni rezultati u oba načina rada moraju se evidentirati. Na zahtjev proizvođača vozilo se alternativno može ispitati u najnepovoljnijem načinu rada koji može odabrati vozač s obzirom na emisije CO2. 2.6.6.4. Na temelju tehničkih dokaza koje dostavi proizvođač i uz pristanak homologacijskog tijela namjenski načini vožnje koje može odabrati vozač za veoma posebne, ograničene svrhe ne uzimaju se u obzir (npr. servisni način rada, ultraspori stupanj prijenosa). Svi preostali načini rada koje može odabrati vozač za vožnju naprijed uzimaju se u obzir i u njima se moraju poštovati granične vrijednosti kriterijskih emisija. 2.6.6.5. Stavci od 2.6.6.1. do 2.6.6.4. ovog Podpriloga primjenjuju se na sve sustave vozila s načinima rada koje može odabrati vozač, uključujući one koji se ne odnose specifično samo na prijenos. 2.6.7. Poništavanje ispitivanja tipa 1. i završetak ciklusa Ako motor neočekivano prestane s radom, poništava se pretkondicioniranje ili ispitivanje tipa 1. Nakon završetka ciklusa motor se mora isključiti. Vozilo se ne smije ponovno pokrenuti sve do početka ispitivanja za koje je vozilo pretkondicionirano. 2.6.8. Potrebni podaci, kontrola kvalitete 2.6.8.1. Mjerenje brzine Tijekom pretkondicioniranja brzina se mjeri u odnosu na stvarno vrijeme ili se podaci o brzini prikupljaju sustavom za prikupljanje podataka s učestalošću od najmanje 1 Hz kako bi se mogla procijeniti stvarna brzina vožnje. 2.6.8.2. Prijeđena udaljenost Stvarno prijeđena udaljenost vozila mora se unijeti u sve relevantne ispitne listove za svaku fazu WLTC-a. 2.6.8.3. Dopuštena odstupanja dijagrama brzine Vozilima koja ne mogu postići vrijednosti ubrzanja i maksimalne brzine zahtijevane u primjenjivom WLTC-u upravlja se tako da je papučica akceleratora posve pritisnuta do ponovnog dostizanja zahtijevanog dijagrama brzine. Nepoštivanje dijagrama brzine u tim okolnostima ne poništava ispitivanje. Odstupanja od voznog ciklusa vožnje unose se u sva relevantna ispitna izvješća. 2.6.8.3.1. Između stvarne brzine vozila i propisane brzine vozila u primjenjivim ispitnim ciklusima dopuštena su odstupanja navedena u nastavku. Dopuštena odstupanja ne smiju se prikazati vozaču:
Vidjeti sliku A6/2. Dopuštena odstupanja brzine veća od propisanih prihvaćaju se ako ni u jednom trenutku ispitivanja nisu prijeđene na dulje od 1 sekunde. Po ispitnom ciklusu dopušteno je najviše deset takvih odstupanja. 2.6.8.3.2. Indeksi dijagrama vožnje IWR i RMSSE izračunavaju se u skladu sa zahtjevima iz stavka 7. Podpriloga 7. Ako su IWR ili RMSSE izvan svojeg područja valjanosti, ispitivanje se mora smatrati nevažećim. Slika A6/2 Dopuštena odstupanja dijagrama brzine
2.7. Kondicioniranje 2.7.1. Nakon pretkondicioniranja i prije ispitivanja ispitno vozilo mora se držati u području u kojem vladaju uvjeti navedeni u stavku 2.2.2.2. ovog Podpriloga. 2.7.2. Vozilo se mora kondicionirati najmanje 6 sati i najviše 36 sati, s otvorenim ili zatvorenim poklopcem motora. Ako to ne onemogućuju posebne odredbe za određeno vozilo, moguće je prisilno hlađenje vozila do zadane vrijednosti temperature. Ako se hlađenje ubrzava ventilatorima, ventilatore se mora postaviti tako da se najjače hlađenje postigne ravnomjerno na pogonskom sklopu, motoru i sustavu za naknadnu obradu ispušnih plinova. 2.8. Ispitivanje emisija ispušnih plinova i potrošnje goriva (ispitivanje tipa 1.) 2.8.1. Temperatura ispitne ćelije na početku ispitivanja mora biti 23 °C ± 3 °C. Temperatura motornog ulja i rashladnog sredstva, ako su u vozilu, mora biti unutar ± 2 °C od zadane vrijednosti od 23 °C. 2.8.2. Ispitno vozilo gura se na dinamometar. 2.8.2.1. Pogonski kotači vozila moraju se namjestiti na dinamometar bez pokretanja motora. 2.8.2.2. Tlak u gumama pogonskih kotača mora biti namješten u skladu s odredbama stavka 2.4.5. ovog Podpriloga. 2.8.2.3. Poklopac motornog prostora mora biti zatvoren. 2.8.2.4. Spojna cijev ispuha mora se pričvrstiti na ispušne cijevi vozila neposredno prije pokretanja motora. 2.8.3. Pokretanje pogonskog sklopa i vožnja 2.8.3.1. Postupak uključivanja pogonskog sklopa inicira se uređajima namijenjenima za tu svrhu u skladu s uputama proizvođača. 2.8.3.2. Vozilo se vozi kako je opisano u stavcima od 2.6.4. do 2.6.7. ovog Podpriloga tijekom primjenjivog WLTC-a kako je opisan u Podprilogu 1. 2.8.4. Za svaku fazu WLTC-a mjere se podaci o RCB-u kako je definirano u Dodatku 2 ovom Podprilogu. 2.8.5. Stvarna brzina vozila uzorkuje se s mjernom učestalošću od 10 Hz, a indeksi dijagrama vožnje opisani u stavku 7. Podpriloga 7. moraju se izračunati i dokumentirati. 2.8.6. Stvarna brzina vozila uzorkovana s mjernom učestalošću od 10 Hz zajedno sa stvarnim vremenom primjenjuje se za korekcije rezultata CO2 u odnosu na ciljanu brzinu i udaljenost definirane u Podprilogu 6b. 2.9. Uzorkovanje plinova Uzorci plinova prikupljaju se u vrećice, a spojevi se analiziraju na kraju ispitivanja ili ispitne faze ili se mogu kontinuirano analizirati i integrirati tijekom ciklusa. 2.9.1. Prije svakog ispitivanja moraju se poduzeti sljedeći koraci.
2.10. Uzorkovanje za određivanje PM-a 2.10.1. Prije svakog ispitivanja provode se koraci opisani u stavcima od 2.10.1.1. do 2.10.1.2.2. ovog Podpriloga. 2.10.1.1. Odabir filtra Za cijeli primjenjivi WLTC koristi se samo jedan filtar čestica za uzorkovanje, bez rezervnog filtra. Kako bi se nadoknadile lokalne varijacije ciklusa, moguće je koristiti jedan filtar za prve tri faze i dodatni filtar za četvrtu fazu. 2.10.1.2. Priprema filtra 2.10.1.2.1. Najmanje 1 sat prije ispitivanja filtar se stavlja u Petrijevu zdjelicu kako bi se spriječila kontaminacija prašinom i omogućila izmjena zraka te smješta u komoru (ili sobu) za vaganje radi stabilizacije. Na kraju stabilizacijskog razdoblja filtar se mora izvagati, a izmjerena masa unosi se u sva relevantna ispitna izvješća. Filtar se zatim pohranjuje u zatvorenu Petrijevu zdjelicu ili zabrtvljeni spremnik filtra dok ne bude potreban za ispitivanje. Filtar se mora upotrijebiti u roku od 8 sati od njegova vađenja iz komore (ili prostorije) za vaganje. Filtar se mora vratiti u prostoriju za stabilizaciju unutar 1 sata od završetka ispitivanja i prije vaganja kondicionirati u trajanju od najmanje 1 sata. 2.10.1.2.2. Filtar za uzorkovanje čestica mora se pažljivo montirati na nosač filtra. Filtar se smije dodirivati isključivo pincetom ili kliještima. Grubo rukovanje filtrom uzrokovat će grešku u mjerenju mase. Sklop nosača filtra mora se smjestiti u vod za uzorkovanje kroz koji nema protoka. 2.10.1.2.3. Preporučuje se provjera mikrogramske vage prije svakog vaganja, unutar 24 sata od vaganja uzorka, vaganjem jednog referentnog predmeta mase oko 100 mg. Taj se predmet mora izvagati tri puta i u sva relevantna ispitna izvješća unosi se aritmetička sredina rezultata. Ako je aritmetička sredina rezultata vaganja unutar ± 5 μg od rezultata prijašnjeg vaganja, vaganje i vaga smatraju se valjanima. 2.11. Uzorkovanje PN-a 2.11.1. Prije svakog ispitivanja provode se koraci opisani u stavcima od 2.11.1.1. do 2.11.1.2. ovog Podpriloga. 2.11.1.1. Sustav za razrjeđivanje čestica i mjernu opremu mora se pokrenuti i pripremiti za uzorkovanje. 2.11.1.2. Ispravan rad PNC-a i VPR-a u sustavu za uzorkovanje čestica mora se potvrditi u skladu s postupcima navedenim u stavcima od 2.11.1.2.1. do 2.11.1.2.4. ovog Podpriloga. 2.11.1.2.1. Koncentracija izmjerena provjerom propuštanja pomoću filtra odgovarajućih performansi pričvršćenog na ulaz cijelog sustava za mjerenje PN-a, VPR-a i PNC-a mora biti manja od 0,5 čestica po cm3. 2.11.1.2.2. Koncentracija izmjerena svakodnevnom nultom provjerom na PNC-u, pomoću filtra odgovarajućih performansi na ulazu PNC-a, mora biti ≤ 0,2 čestice po cm3. Nakon skidanja filtra PNC mora prikazivati povećanje izmjerene koncentracije na najmanje 100 čestica po cm3 pri uzorkovanju okolnog zraka te dati vrijednost ≤ 0,2 čestice po cm3 nakon zamjene filtra. 2.11.1.2.3. Mora se potvrditi da je mjerni sustav prikazao da je cijev za isparavanje, ako je ugrađena u sustav, postigla ispravnu radnu temperaturu. 2.11.1.2.4. Mora se potvrditi da je mjerni sustav prikazao da je uređaj za razrjeđivanje PND1 postigao ispravnu radnu temperaturu. 2.12. Uzorkovanje tijekom ispitivanja 2.12.1. Uključuju se sustav za razrjeđivanje, pumpe za uzorkovanje i sustav za prikupljanje podataka. 2.12.2. Uključuju se sustavi za uzorkovanje PM-a i PN-a. 2.12.3. Broj čestica mjeri se kontinuirano. Aritmetička sredina koncentracije određuje se integracijom signala analizatora tijekom svake faze. 2.12.4. Uzorkovanje počinje prije iniciranja postupka pokretanja pogonskog sklopa i završava na kraju ciklusa. 2.12.5. Prebacivanje uzoraka 2.12.5.1. Plinovite emisije Prebacivanje uzorkovanja iz razrijeđenog ispušnog plina i zraka za razrjeđivanje s jedno para vreća za uzorke na sljedeći par vreća za uzorke radi se, prema potrebi, na kraju svake faze primjenjivog WLTC-a. 2.12.5.2. Čestična tvar Primjenjuju se zahtjevi iz stavka 2.10.1.1. ovog Podpriloga. 2.12.6. Prijeđena udaljenost na dinamometru unosi se u sva relevantna ispitna izvješća za svaku fazu. 2.13. Završetak ispitivanja 2.13.1. Motor se mora isključiti odmah nakon kraja posljednjeg dijela ispitivanja. 2.13.2. Isključuju se CVS ili drugi usisni uređaj ili se odspoji cijev za ispušne plinove s ispušnih cijevi vozila. 2.13.3. Vozilo se može maknuti s dinamometra. 2.14. Postupci nakon ispitivanja 2.14.1. Provjera analizatora plina Provjerava se očitanje nultog plina i umjernog plina na analizatorima upotrijebljenima za kontinuirano razrijeđeno mjerenje. Ispitivanje se smatra prihvatljivim ako je razlika rezultata prije i poslije ispitivanja manja od 2 % vrijednosti umjernog plina. 2.14.2. Analiza vreće 2.14.2.1. Ispušni plinovi i zrak za razrjeđivanje sadržani u vrećama moraju se analizirati u najkraćem mogućem roku. Ispušni plinovi moraju se u svakom slučaju analizirati najkasnije 30 minuta od kraja faze ciklusa. U obzir se mora uzeti vrijeme reaktivnosti plinova za spojeve u vreći. 2.14.2.2. Prije analize, čim je to moguće, mjerno područje analizatora za svaki se spoj mora postaviti na nulu odgovarajućim nultim plinom. 2.14.2.3. Krivulje umjeravanja analizatora moraju se postaviti pomoću umjernih plinova nazivnih koncentracija od 70 do 100 % mjernog područja. 2.14.2.4. Nulte postavke analizatorâ moraju se zatim ponovno provjeriti: ako se bilo koje očitanje razlikuje za više od 2 % od područja namještenog u skladu sa stavkom 2.14.2.2. ovog Podpriloga, postupak za taj analizator mora se ponoviti. 2.14.2.5. Uzorci se zatim analiziraju. 2.14.2.6. Nakon analize ponovno se provjeravaju nulte i umjerne točke pomoću istih plinova. Ispitivanje se smatra prihvatljivim ako je razlika manja od 2 % vrijednosti umjernog plina. 2.14.2.7. Brzine protoka i tlakovi različitih plinova kroz analizatore moraju biti jednaki onima upotrijebljenima tijekom umjeravanja analizatora. 2.14.2.8. Udio svakog izmjerenog spoja mora se, nakon stabilizacije mjernog uređaja, unijeti u sva relevantna ispitna izvješća. 2.14.2.9. Masa i broj svih emisija izračunavaju se, prema potrebi, u skladu s Podprilogom 7. 2.14.2.10. Umjeravanja i provjere rade se:
U slučaju (b) umjeravanja i provjere rade se na svim analizatorima za sva područja korištena za vrijeme ispitivanja. U oba slučaja, (a) i (b), mora se koristiti isto mjerno područje analizatora za odgovarajuće vreće s okolnim zrakom i ispušnim plinom. 2.14.3. Vaganje uzorka filtra čestica 2.14.3.1. Filtar za uzorkovanje čestica mora se vratiti u komoru (ili prostoriju) za vaganje najkasnije 1 sat od završetka ispitivanja. Mora se kondicionirati barem jedan sat u Petrijevoj zdjelici, koja je zaštićena od prašine i omogućava izmjenu zraka, te nakon toga izvagati. Bruto masa filtra unosi se u sva relevantna ispitna izvješća. 2.14.3.2. Najmanje dva nekorištena referentna filtra moraju se izvagati u roku od 8 sati od vaganja filtara za uzorkovanje, ali poželjno je ta vaganja učiniti istodobno. Referentni filtri moraju biti jednake veličine i od istog materijala kao i filtar za uzorkovanje. 2.14.3.3. Ako se specifična masa bilo kojeg referentnog filtra promijeni za više od ± 5 μg između vaganja filtra za uzorke, filtar za uzorkovanje i referentni filtri moraju se ponovno kondicionirati u komori (ili prostoriji) za vaganje te ponovno izvagati. 2.14.3.4. Vaganja referentnog filtra moraju se usporediti na temelju specifičnih masa i pomične aritmetičke sredine specifičnih masa tog referentnog filtra. Pomična aritmetička sredina izračunava se iz specifičnih masa dobivenih od trenutka kad su referentni filtri stavljeni u komoru (prostoriju) za vaganje. Razdoblje za izračun prosjeka mora biti najmanje jedan dan, ali ne više od 15 dana. 2.14.3.5. Višekratno ponovno kondicioniranje i vaganje filtara za uzorkovanje i referentnih filtara dopušteno je do isteka 80 sati od mjerenja plinova iz ispitivanja emisija. Ako prije ili u trenutku isteka 80 sati, više od polovine broja referentnih filtara ispunjava kriterij ± 5 μg, vaganje filtra za uzorkovanje može se smatrati valjanim. Ako u trenutku isteka 80 sati jedan od dva upotrijebljena referentna filtra ne ispunjava kriterij ± 5 μg, vaganje filtra za uzorkovanje može se smatrati valjanim pod uvjetom da zbroj apsolutnih razlika između specifičnih i pomičnih srednjih vrijednosti od dvaju referentnih filtara ne iznosi više od 10 μg. 2.14.3.6. Ako manje od pola referentnih filtara ispunjava kriterij ± 5 μg, filtar za uzorkovanje mora se odbaciti, a ispitivanje emisija ponoviti. Sve se referentne filtre mora odbaciti i zamijeniti unutar 48 sati. U svim se ostalim slučajevima referentne filtre mora zamijeniti najmanje svakih 30 dana i to tako da se ni jedan filtar za uzorkovanje ne izvaže bez usporedbe s referentnim filtrom koji je bio u komori (ili prostoriji) najmanje jedan dan. 2.14.3.7. Ako kriteriji stabilnosti komore (ili prostorije) za vaganje iz stavka 4.2.2.1 Podpriloga 5. nisu ispunjeni, ali vaganja referentnog filtra ispunjavaju navedene kriterije, proizvođač vozila može prihvatiti mase filtara za uzorkovanje ili poništiti ispitivanja, popraviti kontrolni sustav komore (ili prostorije) za vaganje te ponoviti ispitivanja. Podprilog 6. – Dodatak 1. Postupak ispitivanja emisija za sva vozila opremljena sustavima s periodičnom regeneracijom 1. Općenito 1.1. Ovim Dodatkom definiraju se specifične odredbe o ispitivanju vozila opremljenog sustavima s periodičnom regeneracijom definiranima u stavku 3.8.1. ovog Priloga. 1.2. Za vrijeme ciklusa s regeneracijom nije nužna primjena emisijskih normi. Ako se periodična regeneracija događa barem jednom u ispitivanju tipa 1. i već se dogodila barem jednom za vrijeme pripreme vozila ili ako je udaljenost između dvaju uzastopnih periodičnih regeneracija veća od 4 000 km vožnje ponovljenih ispitivanja tipa 1., nije potrebno provoditi posebni ispitni postupak. U tom se slučaju ovaj Dodatak ne primjenjuje i upotrebljava se faktor Ki od 1,0. 1.3. Odredbe ovog Dodatka primjenjuju se samo za mjerenja PM-a, a ne za mjerenja PN-a. 1.4. Na proizvođačev zahtjev i uz odobrenje homologacijskog tijela ispitni postupak specifičan za sustave s periodičnom regeneracijom ne mora se primjenjivati na regenerativni uređaj ako proizvođač dostavi podatke koji dokazuju da emisije u ciklusima s regeneracijom ostaju ispod graničnih vrijednosti emisija za tu kategoriju vozila. U tom se slučaju za CO2 i potrošnju goriva upotrebljava nepromjenjiva vrijednost Ki od 1,05. 1.5. Na zahtjev proizvođača i uz pristanak homologacijskog tijela moguće je isključiti fazu ekstra velike brzine za određivanje faktora regeneracije Ki za vozila razreda 2 i razreda 3. 2. Ispitni postupak Ispitno vozilo mora imati mogućnost sprečavanja ili dopuštanja procesa regeneracije pod uvjetom da ta radnja ne utječe na izvorna umjeravanja motora. Sprečavanje regeneracije dopušteno je samo tijekom punjenja regeneracijskog sustava i tijekom ciklusa pretkondicioniranja. Nije dopušteno tijekom mjerenja emisija u fazi regeneracije. Ispitivanje emisija provodi se s neizmijenjenom upravljačkom jedinicom proizvođača originalne opreme (OEM). Na zahtjev proizvođača i uz pristanak homologacijskog tijela za vrijeme određivanja vrijednosti Ki smije se upotrijebiti ‚tehnička upravljačka jedinica’ koja nema utjecaja na izvorna umjeravanja motora. 2.1. Mjerenja emisija ispušnih plinova između dvaju WLTC-a s regeneracijama 2.1.1. Aritmetičke sredine emisija između regeneracija i tijekom punjenja regenerativnog uređaja utvrđuju se iz aritmetičke sredine nekoliko približno jednako udaljenih (ako ih je više od dva) ispitivanja tipa 1. Druga je mogućnost da proizvođač dostavi podatke iz kojih je vidljivo da su emisije u WLTC-ima između regeneracija stalne (±15 %). U tom se slučaju smiju upotrebljavati emisije izmjerene tijekom ispitivanja tipa 1. U svakom drugom slučaju moraju se provesti mjerenja emisija za barem dva ciklusa tipa 1: jedno odmah nakon regeneracije (prije novog punjenja) i jedno prije faze regeneracije, što joj je moguće bliže. Sva mjerenja emisija moraju se provesti u skladu s ovim Podprilogom, a svi izračuni u skladu sa stavkom 3. ovog Dodatka. 2.1.2. Proces punjenja i utvrđivanje faktora Ki obavljaju se tijekom voznog ciklusa tipa 1. na dinamometru s valjcima ili na ispitnom stolu za motor primjenom ekvivalentnog ispitnog ciklusa. Ti ciklusi mogu teći kontinuirano (tj. nije potrebno gasiti motor između ciklusa). Nakon bilo kojeg broja završenih ciklusa vozilo se može maknuti s dinamometra s valjcima i ispitivanje se može nastaviti poslije. Na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela proizvođač može razviti alternativni postupak i dokazati njegovu ekvivalentnost, uključujući temperaturu filtra, veličinu opterećenja i udaljenost vožnje. To se može učiniti na ispitnom stolu ili na dinamometru s valjcima. 2.1.3. Broj ciklusa D između dvaju WLTC-ova s regeneracijama, broj ciklusa u kojima se provode mjerenja emisija n i mjerenje emisija za svaki spoj i M′sij u svakom ciklusu j moraju biti navedeni u svim relevantnim ispitnim izvješćima. 2.2. Mjerenje emisija tijekom regeneracija 2.2.1. Priprema vozila, ako je potrebna, za ispitivanje emisija tijekom faze regeneracije može se obaviti provedbom ciklusa pretkondicioniranja iz stavka 2.6. ovog Podpriloga ili ekvivalentnih ciklusa na ispitnom stolu za motor, ovisno o odabranom postupku punjenja iz stavka 2.1.2. ovog Podpriloga. 2.2.2. Primjena uvjeta za ispitivanje i vozilo za ispitivanje tipa 1. opisani u ovom Prilogu počinje prije obavljanja prvog valjanog ispitivanja emisija. 2.2.3. Regeneracija ne smije nastupiti tijekom pripreme vozila. To se može postići na jedan od sljedećih načina:
2.2.4. Ispitivanje emisija ispušnih plinova s pokretanjem hladnog motora koje obuhvaća regeneraciju mora se provesti u skladu s primjenjivim WLTC-om. 2.2.5. Ako proces regeneracije zahtijeva više od jednog WLTC-a, svaki WLTC mora se provesti do kraja. Dopušteno je koristiti jedan filtar za uzorkovanje čestica u više ciklusa potrebnih za završetak regeneracije. Ako je potrebno više od jednog WLTC-a, naknadni WLTC-ovi voze se odmah, bez isključivanja motora, sve do završetka regeneracije. Ako broj vreća za plinovite emisije potrebnih za višestruke cikluse premašuje raspoloživi broj vreća, novo se ispitivanje mora pripremiti u najkraćem mogućem vremenu. Za vrijeme tog razdoblja motor se ne smije isključiti. 2.2.6. Vrijednosti emisija tijekom regeneracije Mri za svaki spoj i izračunavaju se u skladu sa stavkom 3 ovog Dodatka. Broj primjenjivih ispitnih ciklusa d mjerenih do potpune regeneracije mora biti naveden u svim relevantnim ispitnim izvješćima. 3. Izračuni 3.1. Izračunavanje emisija ispušnih plinova i CO2 te potrošnje goriva za jedan regenerativni sustav for n ≥ 1 for d ≥ 1
pri čemu su za svaki razmatrani spoj i:
Izračunavanje Mpi grafički je prikazano na slici A6 Dodatak 1/1. Slika A6 Dodatak 1/1 Parametri izmjereni tijekom ispitivanja emisija i između ciklusa s regeneracijom (shematski primjer, emisije tijekom D mogu porasti ili opasti) Broj ciklusa Emisije [g/km] 3.1.1. Izračunavanje faktora regeneracije Ki za svaki razmatrani spoj i Proizvođač može odabrati hoće li za svaki spoj zasebno utvrditi aditivne pomake ili multiplikacijske faktore.
Msi, Mpi i Ki te proizvođačev odabir vrste faktora moraju se zabilježiti. Rezultat Ki mora se unijeti u sva relevantna ispitna izvješća. Rezultate Msi, Mpi i Ki mora se unijeti u sva relevantna ispitna izvješća. Ki mogu se utvrditi nakon završetka jedne regeneracijske sekvencije koja se sastoji od mjerenja prije, za vrijeme i poslije regeneracijskih događaja, kako je prikazano na slici A6 Dodatak 1/1. 3.2. Izračunavanje emisija ispušnih plinova i CO2 te potrošnje goriva za sustave s višestrukom periodičnom regeneracijom Sljedeće se vrijednosti izračunavaju za jedan radni ciklus ispitivanja tipa 1. za kriterijske emisije i za emisije CO2. Za taj se izračun upotrebljavaju emisije CO2 iz rezultata koraka 3 opisanog u tablici A7/1 Podpriloga 7. za nj ≥ 1 for d ≥ 1
pri čemu su:
Izračun Mpi grafički je prikazan na slici A6 Dodatak 1/2. Slika A6 Dodatak 1/2 Parametri izmjereni tijekom ispitivanja emisija tijekom i između ciklusa s regeneracijom (shematski primjer) Tekst slikeIzračun Ki za sustave s višestrukom periodičnom regeneracijom moguć je jedino nakon određenog broja regeneracija za svaki sustav. Nakon provedbe cijelog postupka (od A do B, vidjeti sliku A6 Dodatak 1/2) trebao bi se ponovno postići izvorni početni uvjet A. 3.3. Faktori Ki (multiplikativni ili aditivni) zaokružuju se na četiri decimalna mjesta na temelju fizikalne jedinice vrijednosti emisijske norme. Podprilog 6. – Dodatak 2. Postupak za ispitivanje praćenja sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja 1. Općenito U slučaju ispitivanja NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova primjenjuju se dodaci 2. i 3. Podprilogu 8. U ovom se Dodatku definiraju posebne odredbe o korekciji ispitnih rezultata masenih emisija CO2 u funkciji energetske bilance ΔEREESS za sve REESS-ove. Korigirane vrijednosti masene emisije CO2 moraju odgovarati nultoj energetskoj bilanci (ΔEREESS = 0) i biti izračunane pomoću koeficijenta korekcije određenog kako je definirano u nastavku. 2. Oprema i instrumenti za mjerenje 2.1. Mjerenje struje Ispražnjenost REESS-a definira se kao negativna struja. 2.1.1. Jakost struje REESS-a u ispitivanjima se mjeri strujnim pretvornikom sa stezaljkama ili zatvorenog tipa. Sustav za mjerenje struje mora ispunjavati zahtjeve navedene u tablici A8/1. Strujni pretvornici moraju biti u stanju podnijeti vršne struje prilikom pokretanja motora i temperaturne uvjete na mjernoj točki. Kako bi mjerenje bilo točno, prije ispitivanja mora se provesti namještanje nule i demagnetiziranje u skladu s uputama proizvođača instrumenta. 2.1.2. Strujni pretvornici postavljaju se na bilo koji REESS na jedan od kablova spojenih izravno na REESS, a pri mjerenju se mora uzeti u obzir ukupna jakost struje REESS-a. U slučaju oklopljenih žica primjenjuju se odgovarajuće metode koje odobrava homologacijsko tijelo. Kako bi se jakost struje REESS-a jednostavno izmjerila vanjskom mjernom opremom, proizvođači bi po mogućnosti trebali u vozilo ugraditi odgovarajuće, sigurne i dostupne priključne točke. Ako to nije izvedivo, proizvođač mora pomoći homologacijskom tijelu tako da se pobrine za mogućnost spajanja strujnog pretvornika na kabele REESS-a na gore opisani način. 2.1.3. Izmjerena se struja postupno integrira s minimalnom učestalošću od 20 Hz čime se dobiva izmjerena vrijednost Q u ampersatima (Ah). Izmjerena se struja postupno integrira čime se dobiva izmjerena vrijednost Q u ampersatima (Ah). Integraciju je moguće provesti u sustavu za mjerenje struje. 2.2. Podaci iz vozila 2.2.1. Alternativno, jakost struje REESS-a određuje se na temelju podataka iz vozila. Da bi se primijenila ta mjerna metoda, sljedeći podaci moraju biti dostupni iz ispitnog vozila:
2.2.2. Točnost podataka iz vozila o punjenju i pražnjenju REESS-ova proizvođač mora dokazati homologacijskom tijelu. Proizvođač može definirati porodicu vozila po praćenju REESS-a kako bi dokazao da su podaci iz vozila o punjenju i pražnjenju REESS-a točni. Točnost podataka mora se dokazati na reprezentativnom vozilu. Za porodicu moraju vrijediti sljedeći kriteriji:
2.2.3. Iz praćenja se isključuju svi REESS-ovi koji ne utječu na masene emisije CO2. 3. Postupak korekcije na temelju promjene energije u REESS-u 3.1. Mjerenje jakosti struje REESS-a počinje istodobno s početkom ispitivanja i završava odmah nakon što vozilo obavi cijeli vozni ciklus. 3.2. Bilanca električne energije Q izmjerena u sustavu za napajanje električnom energijom koristi se kao mjera razlike energetskog stanja REESS-a na kraju ciklusa u usporedbi s početkom ciklusa. Bilanca električne energije određuje se za ukupni prijeđeni WLTC. 3.3. Zasebne vrijednosti Qphase bilježe se tijekom faza voznog ciklusa. 3.4. Korekcija masene emisije CO2 u cijelom ciklusu u funkciji korekcijskog kriterija c 3.4.1. Izračun korekcijskog kriterija c Korekcijski kriterij c omjer je između apsolutne vrijednosti promjene električne energije ΔEREESS,j i energije goriva, a izračunava se pomoću sljedećih jednadžbi:
pri čemu je:
3.4.2. Korekcija se primjenjuje ako je ΔEREESS negativna (što odgovara pražnjenju REESS-a), a korekcijski kriterij c, izračunan u skladu sa stavkom 3.4.1. ovog Dodatka, viši od primjenjivog praga iz tablice A6 Dodatak 2/2. 3.4.3. Korekcija se izostavlja i upotrebljavaju se nekorigirane vrijednosti ako je korekcijski kriterij c izračunan u skladu sa stavkom 3.4.1. ovog Dodatka niži od primjenjivog praga prema tablici A6 Dodatak 2/2. 3.4.4. Korekcija se može izostaviti i mogu se upotrijebiti nekorigirane vrijednosti ako:
Tablica A6 Dodatak 2/1 Energetski sadržaj goriva
Tablica A6 Dodatak 2/2 Pragovi kriterija korekcije za RCB
4. Primjena korekcijske funkcije 4.1. Za primjenu korekcijske funkcije promjena električne energije ΔTREESS,j u razdoblju j za sve REESS-ove mora se izračunati iz izmjerenih vrijednosti struje i nazivnog napona:
pri čemu je:
i:
pri čemu je:
4.2. Za korekciju masene emisije CO2, g/km, primjenjuju se Willansovi faktori specifični za proces izgaranja iz tablice A6 Dodatak 2/3. 4.3. Korekcija se provodi i primjenjuje za cijeli ciklus i za svaku fazu ciklusa zasebno te se unosi u sva ispitna izvješća. 4.4. Za taj specifični izračun koristi se fiksna vrijednost učinkovitosti alternatora sustava za napajanje električnom energijom: ηalternator = 0.67 for electric power supply system REESS alternators 4.5. Rezultirajuća razlika masene emisije CO2 za razmatrano razdoblje j zbog rada pod opterećenjem alternatora za punjenje REESS-a izračunava se pomoću sljedeće jednadžbe:
pri čemu je:
4.5.1. Vrijednosti CO2 za svaku fazu i za ukupni ciklus moraju se korigirati na sljedeći način: MCO2,p,3 = MCO2,p,1 – ΔMCO2,j MCO2,c,3 = MCO2,c,2 – ΔMCO2,j pri čemu je:
4.6. Za korekciju emisije CO2, g/km, upotrebljavaju se Willansovi faktori u tablici A6 Dodatak 3/2. Tablica A6 Dodatak 2/3 Willansovi faktori
Prilog 6. – Dodatak 3. Izračunavanje omjera plina i energije za plinovita goriva (UNP i PP/biometan) 1. Mjerenje mase plinovitog goriva potrošenog u ispitnom ciklusu tipa 1. Mjerenje mase plinovitog goriva potrošenog u tom ciklusu izvodi se pomoću sustava za vaganje goriva koji može izmjeriti masu u spremniku tijekom ispitivanja u skladu sa sljedećim:
2. Izračunavanje omjera plina i energije Potrošnja goriva izračunava se iz emisija ugljikovodika, ugljikova monoksida i ugljikova dioksida utvrđenih iz mjernih rezultata uz pretpostavku da je tijekom ispitivanja izgaralo samo plinovito gorivo. Omjer plina i energije potrošene u ciklusu određuje se iz sljedeće jednadžbe:
pri čemu je:
|
(32) |
Podprilog 6.a zamjenjuje se sljedećim: „Podprilog 6.a Ispitivanje radi utvrđivanja korekcijskog faktora za temperaturu okoline za određivanje emisija CO2 u reprezentativnim lokalnim temperaturnim uvjetima 1. Uvod U ovom Podprilogu opisuje se postupak dodatnog ispitivanja radi utvrđivanja korekcijskog faktora za temperaturu okoline (ATCT) za određivanje emisija CO2 u reprezentativnim lokalnim temperaturnim uvjetima. 1.1. Vrijednosti emisija CO2 vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem, NOVC-HEV-ova i OVC-HEV-ova pri pogonu s dopunjavanjem baterije moraju se korigirati u skladu sa zahtjevima u ovom Podprilogu. Vrijednost emisije CO2 iz ispitivanja na baterijski pogon nije potrebno korigirati. Nije potrebna korekcija za autonomiju na električni pogon. 2. Porodica po ATCT-u 2.1. Samo vozila koja su identična s obzirom na sljedeće karakteristike smiju biti dio iste porodice po ATCT-u:
Usto, vozila moraju biti slična u sljedećim karakteristikama:
Razlike u izolacijskom materijalu i lokaciji također se mogu prihvatiti kao dio iste porodice po ATCT-u ako se može dokazati da je ispitno vozilo najnepovoljniji slučaj u pogledu izolacije motornog prostora. 2.1.1. Ako su ugrađeni aktivni spremnici topline, samo vozila koja ispunjavaju sljedeće zahtjeve smatraju se dijelom iste porodice po ATCT-u:
2.1.2. Samo vozila koja ispunjavaju kriterije utvrđene u stavku 3.9.4 ovog Podpriloga smatraju se dijelom iste porodice po ATCT-u. 3. Postupak ATCT-a Provodi se ispitivanje tipa 1. definirano u Podprilogu 6. s iznimkom zahtjeva navedenih u stavcima od 3.1. do 3.9. Podpriloga 6.a. To zahtijeva i novi izračun te primjenu točaka mijenjanja stupnjeva prijenosa u skladu s Podprilogom 2. uzimajući u obzir različit cestovni otpor, kako je određeno u stavku 3.4. Podpriloga 6.a. 3.1. Uvjeti okoline za ATCT 3.1.1. Temperatura (Treg) kondicioniranja i ispitivanja vozila za ATCT trebala bi biti 14 °C. 3.1.2. Minimalno vrijeme kondicioniranja (tsoak_ATCT) za ATCT je 9 sati. 3.2. Ispitna ćelija i područje kondicioniranja 3.2.1. Ispitna ćelija 3.2.1.1. Ispitna ćelija mora imati zadanu vrijednost temperature jednaku Treg. Stvarna vrijednost temperature mora biti unutar ±3 °C na početku ispitivanja i unutar ±5 °C za vrijeme ispitivanja. 3.2.1.2. Apsolutna vlažnost (H) zraka u ispitnoj ćeliji ili ulaznog zraka motora mora biti:
3.2.1.3. Temperatura zraka i vlažnost mjere se na izlazu ventilatora minimalnom frekvencijom od 0,1 Hz. 3.2.2. Prostor za kondicioniranje 3.2.2.1. Zadana vrijednost temperature prostora za kondicioniranje jednaka je Treg, a vrijednost stvarne temperature smije odstupati ±3 °C za 5-minutni pomični aritmetički prosjek i ne smije sustavno odstupati od zadane vrijednosti. Temperatura se mjeri kontinuirano s minimalnom učestalošću od 0,033 Hz. 3.2.2.2. Lokacija senzora temperature u području kondicioniranja mora biti reprezentativna za mjerenje temperature okoline vozila i mora je provjeriti tehnička služba. Senzor mora biti barem 10 cm udaljen od zidova područja kondicioniranja i mora biti zaštićen od izravnog strujanja zraka. Uvjeti strujanja zraka u sobi za kondicioniranje u blizini vozila moraju predstavljati prirodni konvekcijski protok reprezentativan za dimenziju sobe (konvekcija se ne smije prisilno izazvati). 3.3. Ispitno vozilo 3.3.1. Vozilo koje se ispituje mora biti reprezentativno za porodicu vozila za koju su utvrđeni ATCT podaci (na način opisan u stavku 2.1. ovog Podpriloga). 3.3.2. Iz porodice po ATCT-u odabire se interpolacijska porodica s najmanjim obujmom motora (vidjeti stavak 2. ovog Podpriloga), a ispitno vozilo mora biti u konfiguraciji ‚vozila H’ te porodice. 3.3.3. Ako je primjenjivo, iz porodice po ATCT-u odabire se vozilo s najnižom entalpijom aktivnog spremnika topline i s najsporijim toplinskim odzivom aktivnog spremnika topline. 3.3.4. Ispitno vozilo mora ispuniti zahtjeve iz stavka 2.3. Podpriloga 6. i stavka 2.1. ovog Podpriloga. 3.4. Postavke 3.4.1. Cestovni otpor i dinamometar moraju biti namješteni kako je određeno u Podprilogu 4., uključujući zahtjev da sobna temperatura bude 23 °C. Kako bi se uzela u obzir razlika gustoće zraka na 14 °C i gustoće zraka na 20 °C, dinamometar s valjcima namješta se kako je opisano u stavcima 7. i 8. Podpriloga 4, uz iznimku da se kao ciljani koeficijent Ct upotrebljava f2_TReg iz sljedeće jednadžbe: f2_TReg = f2 * (Tref + 273)/(Treg + 273) pri čemu je:
Ako je valjana postavka dinamometra s valjcima za ispitivanje na 23 °C raspoloživa, koeficijent drugog reda dinamometra s valjcima, Cd, prilagođava se prema sljedećoj jednadžbi: Cd_Treg = Cd + (f2_TReg – f2) 3.4.2. ATCT i njegov vozni otpor izvode se na 2WD dinamometru ako je odgovarajuće ispitivanje tipa 1. provedeno na 2WD dinamometru, te na 4WD dinamometru ako je odgovarajuće ispitivanje tipa 1. provedeno na 4WD dinamometru. 3.5. Pretkondicioniranje Na zahtjev proizvođača pretkondicioniranje se može provesti pri Treg. Temperatura motora mora biti unutar ± 2 °C od zadanih 23 °C ili Treg, ovisno koja se temperatura izabere za pretkondicioniranje. 3.5.1. Potpuno MUI vozila pretkondicioniraju se kako je opisano u stavku 2.6. Podpriloga 6. 3.5.2. NOVC-HEV-ovi pretkondicioniraju se kako je opisano u stavku 3.3.1.1. Podpriloga 8. 3.5.3. OVC-HEV-ovi pretkondicioniraju se kako je opisano u stavku 2.1.1. ili 2.1.2. Dodatka 4. Podprilogu 8. 3.6. Postupak kondicioniranja 3.6.1. Nakon pretkondicioniranja i prije ispitivanja vozila čuvaju se u prostoru kondicioniranja s uvjetima okolne temperature opisanima u stavku 3.2.2. ovog Podpriloga. 3.6.2. Od završetka pretkondicioniranja do kondicioniranja na Treg vozilo ne smije biti izloženo temperaturi različitoj od Treg dulje od 10 minuta. 3.6.3. Vozilo se potom drži u prostoru kondicioniranja tako da je vrijeme od kraja ispitnog pretkondicioniranja do početka ATCT-a jednako vremenu tsoak_ATCT uz dopušteno odstupanje od dodatnih 15 minuta. Na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela tsoak_ATCT može se produljiti za najviše 120 minuta. U tom se slučaju taj produžetak upotrebljava za hlađenje kako je opisano u stavku 3.9. ovog Podpriloga. 3.6.4. Kondicioniranje se obavlja bez upotrebe ventilatora za hlađenje i sa svim dijelovima vozila smještenima kako je predviđeno za uobičajeno parkiranje. Mora se zabilježiti vrijeme između kraja pretkondicioniranja i početka ATCT-a. 3.6.5. Prijenos iz prostora kondicioniranja u ispitnu ćeliju mora se provesti na najbrži mogući način. Vozilo ne smije biti izloženo temperaturi različitoj od temperature Treg na dulje od 10 minuta. 3.7. ATCT 3.7.1. Ispitni ciklus mora biti primjenjivi WLTC određen u Podprilogu 1. za taj razred vozila. 3.7.2. Za potpuno MUI vozila moraju se slijediti postupci za izvođenje ispitivanja emisija iz Podpriloga 6, za NOVC-HEV-ove iz Podpriloga 8., a za OVC-HEV-ove ispitivanje tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije, s iznimkom da uvjeti okoline za ispitnu ćeliju moraju biti kao oni opisani u stavku 3.2.1. ovog Podpriloga. 3.7.3. Ispušne emisije definirane u koraku 1 u tablici A7/1 za potpuno MUI vozila i u 2. koraku tablice A8/5 za HEV-ove tijekom ATCT-a ne smiju prijeći granične vrijednosti norme Euro 6 primjenjive na ispitano vozilo iz tablice 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007. 3.8. Izračun i dokumentacija 3.8.1. Faktor korekcije porodice, FCF, izračunava se na sljedeći način: FCF = MCO2,Treg / MCO2,23° pri čemu je:
MCO2,23° i MCO2,Treg moraju se mjeriti na istom ispitnom vozilu. FCF se unosi u sva relevantna ispitna izvješća. FCF se zaokružuje na četiri decimalna mjesta. 3.8.2. Vrijednosti CO2 za svako potpuno motorno vozilo u istoj porodici po ATCT-u (kako je definirana u stavku 2.3. ovog Podpriloga) izračunavaju se pomoću sljedećih jednadžbi: MCO2,c,5 = MCO2,c,4 × FCF MCO2,p,5 = MCO2,p,4 × FCF pri čemu su:
3.8.3. Vrijednosti CO2 za svaki OVC-HEV i NOVC-HEV u istoj porodici po ATCT-u (kako je definirana u stavku 2.3. ovog Podpriloga) izračunavaju se pomoću sljedećih jednadžbi: MCO2,CS,c,5 = MCO2,CS,c,4 × FCF MCO2,CS,p,5 = MCO2,CS,p,4 × FCF pri čemu su:
3.8.4. Ako je FCF manji od 1, smatra se da je jednak 1 ako se primjenjuje najnepovoljniji slučaj u skladu sa stavkom 4.1. ovog Podpriloga. 3.9. Odredba o hlađenju vozila 3.9.1. Za ispitno vozilo koje služi kao referentno vozilo za porodicu po ATCT-u i za sva vozila H interpolacijskih porodica unutar porodice po ATCT-u konačna temperatura rashladnog sredstva motora mjeri se nakon što vozilo prođe vožnju u odgovarajućem ispitivanju tipa 1. na 23 °C i kondicioniranje na 23 °C tijekom tsoak_ATCT uz dopušteno odstupanje od dodatnih 15 minuta. Trajanje se mjeri od završetka tog ispitivanja tipa 1. 3.9.1.1. Ako je vrijeme tsoak_ATCT produljeno u predmetnom ATCT-u, primjenjuje se isto vrijeme kondicioniranja uz dopušteno odstupanje od dodatnih 15 minuta. 3.9.2. Postupak hlađenja mora se provesti odmah po završetku ispitivanja tipa 1., s maksimalnom odgodom od 20 minuta. Mjereno vrijeme kondicioniranja je vrijeme između mjerenja konačne temperature i završetka ispitivanja tipa 1. na 23 °C te se mora navesti u svim relevantnim ispitnim evidencijama. 3.9.3. Prosječna temperatura područja kondicioniranja u posljednjih 3 sata oduzima se od izmjerene temperature rashladnog sredstva motora na kraju vremena kondicioniranja određenog u stavku 3.9.1. To se označava s ΔT_ATCT i zaokružuje na najbliži cijeli broj. 3.9.4. Ako je ΔT_ATCT jednaka ili viša od – 2 °C u odnosu na ΔT_ATCT ispitnog vozila, ta se interpolacijska porodica smatra članom iste porodice po ATCT-u. 3.9.5. Za sva vozila u porodici po ATCT-u temperatura rashladnog sredstva mjeri se na istom mjestu u rashladnom sustavu. Ta lokacija mora biti što je moguće bliža motoru, tako da je temperatura rashladnog sredstva što reprezentativnija za temperaturu motora. 3.9.6. Mjerenje temperature područja kondicioniranja mora se provesti u skladu sa stavkom 3.2.2.2. ovog Podpriloga. 4. Druge mogućnosti u mjernom postupku 4.1. Hlađenje vozila u najnepovoljnijem slučaju Na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela umjesto odredbi iz stavka 3.6. ovog Podpriloga može se primijeniti postupak za hlađenje ispitivanja tipa 1. U tu svrhu:
Ta alternativa nije dopuštena ako vozilo ima aktivni spremnik topline. Primjena tog pristupa mora se navesti u svim relevantnim ispitnim izvješćima. 4.2. Porodica po ATCT-u sastavljena od samo jedne interpolacijske porodice Ako porodicu po ATCT-u čini samo jedna interpolacijska porodica, odredba o hlađenju iz stavka 3.9. ovog Podpriloga može se preskočiti. To se mora navesti u svim relevantnim ispitnim izvješćima. 4.3. Alternativno mjerenje temperature motora Ako mjerenje temperature rashladnog sredstva nije izvedivo, na zahtjev proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela, umjesto temperature rashladnog sredstva za odredbu o hlađenju iz stavka 3.9. ovog Podpriloga može se upotrijebiti temperatura motornog ulja. U tom se slučaju temperatura motornog ulja upotrebljava za sva vozila u porodici. Primjena tog pristupa mora se navesti u svim relevantnim ispitnim izvješćima. |
(33) |
umeće se Podprilog 6.b: „Podprilog 6.b Korekcija rezultata CO2 s obzirom na ciljanu brzinu i udaljenost 1. Općenito U ovom se Podprilogu definiraju posebne odredbe o korekciji ispitnih rezultata CO2 za dopuštena odstupanja od ciljane brzine i udaljenosti. Ovaj se Podprilog primjenjuje samo na potpuno MUI vozila. 2. Mjerenje brzine vozila 2.1. Stvarna / izmjerena brzina vozila (vmi, km/h) na temelju brzine valjaka dinamometra uzorkuje se s mjernom učestalošću od 10 Hz zajedno sa stvarnim vremenom koje odgovara stvarnoj brzini. 2.2. Ciljana brzina (vi, km/h) između vremenskih točaka u tablicama A1/1 do A1/12 u Podprilogu 1. određuje se metodom linearne interpolacije s učestalošću od 10 Hz. 3. Postupak korekcije 3.1. Izračunavanje stvarne / izmjerene i ciljane snage na kotačima Snaga i sile na kotačima iz ciljane i stvarne / izmjerene brzine izračunavaju se primjenom sljedećih jednadžba:
pri čemu je:
3.2. U idućem se koraku izračunava početni POVERRUN,1 pomoću sljedeće jednadžbe: POVERRUN,1 = – 0,02 × PRATED pri čemu je:
3.3. Sve izračunane vrijednosti Pi i Pmi ispod POVERRUN,1 postavljaju se na POVERRUN,1 kako bi se isključile negativne vrijednosti koje nisu važne za emisije CO2. 3.4. Vrijednost Pm,j izračunava se za svaku pojedinačnu fazu WLTC-a iz sljedeće jednadžbe:
pri čemu je:
3.5. Prosječne masene emisije CO2 (g/km) korigirane za RCB za svaku fazu primjenjivog WLTC-a izražavaju se u g/s pomoću sljedeće jednadžbe:
pri čemu je:
3.6. U idućem se koraku te masene emisije CO2 (g/s) za svaku fazu WLTC-a koreliraju s prosječnim vrijednostima Pm,j1 izračunanima u skladu sa stavkom 3.4. ovog Podpriloga. Najprikladniji podaci izračunavaju se regresijskom metodom najmanjih kvadrata. Primjer tog regresijskog pravca (Veline) prikazan je na slici A6b/1. Slika A6b/1. Primjer regresijskog pravca Veline Snaga Pm,j (kW) PRAVAC VELINE CO2 (g/s) 3.7. Jednadžba 1 pravca Veline specifična za vozilo izračunana iz stavka 3.6. ovog Podpriloga definira korelaciju između emisija CO2 u g/s za razmatranu fazu j i prosječne izmjerene snage na kotaču za istu fazu j, a glasi: MCO2,j = (kv,1 × Pm,j1 ) + Dv,1 pri čemu je:
3.8. U idućem se koraku izračunava drugi POVERRUN,1 pomoću sljedeće jednadžbe: POVERRUN,2 = – Dv,1/ kv,1 pri čemu je:
3.9. Sve izračunane vrijednosti P i i P mi iz stavka 3.1. ovog Podpriloga koje su ispod POVERRUN,2 postavljaju se na POVERRUN,2 kako bi se isključile negativne vrijednosti koje nisu važne za emisije CO2. 3.10. Vrijednosti Pm,j2 ponovno se izračunavaju za svaku pojedinu fazu WLTC-a pomoću jednadžba iz stavka 3.4. ovog Podpriloga. 3.11. Jednadžba 2 pravca Veline specifična za nova vozila izračunava se regresijskom metodom najmanjih kvadrata opisanoj u stavku 3.6. ovog Podpriloga. Jednadžba 2 pravca Veline izražava se na sljedeći način: MCO2,j = (kv,2 × Pm,j2 ) + Dv,2 pri čemu je:
3.12. U idućem se koraku izračunavaju vrijednosti Pi,j koje proizlaze iz profila ciljane brzine za svaku pojedinu fazu WLTC-a pomoću sljedeće jednadžbe:
pri čemu je:
3.13. Zatim se izračunava razlika u masenim emisijama CO2 razdoblja j izražena u g/s pomoću sljedeće jednadžbe: ΔCO2,j = kv,2 × (P i,j2 – P m,j2 ) pri čemu je:
3.14. Konačne masene emisije CO2 korigirane za brzinu i udaljenost u razdoblju j izračunavaju se prema sljedećoj jednadžbi:
pri čemu su:
|
(34) |
Podprilog 7. mijenja se kako slijedi:
|
(35) |
Podprilog 8. mijenja se kako slijedi:
|
(1) Deklarirana vrijednost je vrijednost na koju su primijenjene potrebne korekcije (npr. Ki, ATCT i faktor pogoršanja).
(2) Zaokruživanje xxx,xx.
(3) Zaokruživanje xxx,x.
(4) Svaki ispitni rezultat mora biti u skladu s regulatornom graničnom vrijednosti.
(5) Vrijednost ‚0,9’ zamjenjuje se s ‚1,0’ za ispitivanja na baterijski pogon (CD) tipa 1. za OVC-HEV-ove samo ako se ispitivanje na baterijski pogon sastoji od dva ili više primjenjivih WLTC-a.
(6) Svaki ispitni rezultat mora biti u skladu s regulatornom graničnom vrijednosti.
(7) Oprema: statičko brojilo aktivne energije.
(8) brojilo vatsati izmjenične struje, razred 1 u skladu s normom IEC 62053-21 ili ekvivalentnom.
(9) Ovisno što je veće.
(10) Učestalost integracije struje od 20 Hz ili veća.
(11) Bez parametra za pojedinačno vozilo.
(12) Oznaka (p) znači razmatrano razdoblje koje može biti faza, kombinacija faza ili cijeli ciklus”;
(13) Potrošnja goriva (napunjenost REESS-a = 0) tijekom ispitivanja, u masi, standardna devijacija
PRILOG X
„PRILOG XXII.
Uređaji u vozilu za praćenje potrošnje goriva ili električne energije
1. Uvod
U ovom se Prilogu utvrđuju definicije i zahtjevi koji se primjenjuju na uređaje u vozilu za praćenje potrošnje goriva ili električne energije.
2. Definicije
2.1. |
‚Uređaj u vozilu za praćenje potrošnje goriva ili električne energije’ ili ‚OBFCM’ znači svaki konstrukcijski element, hardverski ili softverski, koji mjeri i upotrebljava parametre vozila, motora, goriva ili električne energije za utvrđivanje i davanje barem informacija iz točke 3. te pohranjivanje tih vrijednosti za cijeli radni vijek u vozilu. |
2.2. |
‚Vrijednost za cijeli radni vijek’ znači vrijednosti određene veličine koje su u trenutku t u vozilu utvrđene i pohranjene, a akumulirale su se otkad je vozilo proizvedeno do trenutka t. |
2.3. |
‚Brzina ubrizgavanja goriva u motor’ znači količina goriva ubrizganog u motor po jedinici vremena. Ne obuhvaća gorivo ubrizgano izravno u uređaj za kontrolu onečišćenja. |
2.4. |
‚Brzina ubrizgavanja goriva u vozilu’ znači količina goriva ubrizganog u motor i izravno uređaj za kontrolu onečišćenja po jedinici vremena. U tu količinu nije uključeno gorivo koje troši grijač na gorivo. |
2.5. |
‚Ukupno potrošeno gorivo (u radnom vijeku)’ znači akumulirana izračunana količina goriva ubrizganog u motor i izračunana količina goriva ubrizganog izravno u uređaj za kontrolu onečišćenja. U tu količinu nije uključeno gorivo koje troši grijač na gorivo. |
2.6. |
‚Ukupna prijeđena udaljenost (u radnom vijeku)’ znači akumulirana prijeđena udaljenost iz istog izvora podataka kojim se koristi brojač kilometara u vozilu. |
2.7. |
‚Energija iz električne mreže’ znači, za OVC-HEV-ove, električna energija koja teče u bateriju kad je vozilo spojeno na vanjski izvor energije, a motor je isključen. Ne smije obuhvaćati električne gubitke između vanjskog izvora energije i baterije. |
2.8. |
‚Rad s dopunjavanjem baterije’ znači, za OVC-HEV-ove, radno stanje vozila u kojem napunjenost REESS-a (SOC) može varirati, ali upravljački sustav vozila nastoji održati, u prosjeku, trenutačnu napunjenost. |
2.9. |
‚Rad na baterijski pogon’ znači, za OVC-HEV-ove, radno stanje vozila u kojem je trenutačni SOC REESS-a veći od ciljane vrijednosti SOC-a za dopunjavanje baterije i u kojem, premda može varirati, upravljački sustav vozila nastoji smanjiti SOC s više razine na ciljanu vrijednost SOC-a za dopunjavanje baterije. |
2.10. |
‚Način rada za dopunjavanje koji može odabrati vozač’ znači, za OVC-HEV-ove, radno stanje u kojem je vozač odabrao način rada za povećanje SOC-a REESS-a. |
3. Informacije koje se utvrđuju, pohranjuju i daju
OBFCM mora utvrđivati barem parametre navedene u nastavku i pohranjivati njihove vrijednosti za cijeli radni vijek u vozilu. Parametri se izračunavaju i prilagođavaju u skladu s normama iz točke 6.5.3.2.(a) stavka 6.5.3. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 prema tumačenju iz točke 2.8. Dodatka 1. Prilogu XI. ovoj Uredbi.
3.1. Za sva vozila iz članka 4.a, osim za OVC-HEV-ove:
(a) |
ukupno potrošeno gorivo (u radnom vijeku) (litra); |
(b) |
ukupna prijeđena udaljenost (u radnom vijeku) (kilometar); |
(c) |
brzina ubrizgavanja goriva u motor (gram/sekunda); |
(d) |
brzina ubrizgavanja goriva u motor (litra/sat); |
(e) |
brzina ubrizgavanja goriva u vozilu (gram/sekunda); |
(f) |
brzina vozila (kilometar/sat) |
3.2. Za OVC-HEV-ove:
(a) |
ukupno potrošeno gorivo (u radnom vijeku) (litra); |
(b) |
ukupno potrošeno gorivo tijekom rada na baterijski pogon (u radnom vijeku) (litra); |
(c) |
ukupno potrošeno gorivo u načinu rada za dopunjavanje koji može odabrati vozač (u radnom vijeku) (litra); |
(d) |
ukupna prijeđena udaljenost (u radnom vijeku) (kilometar); |
(e) |
ukupna prijeđena udaljenost tijekom rada na baterijski pogon s isključenim motorom (u radnom vijeku) (kilometar); |
(f) |
ukupna prijeđena udaljenost tijekom rada na baterijski pogon s uključenim motorom (u radnom vijeku) (kilometar); |
(g) |
ukupna prijeđena udaljenost u načinu rada za dopunjavanje koji može odabrati vozač (u radnom vijeku) (kilometar); |
(h) |
brzina ubrizgavanja goriva u motor (gram/sekunda); |
i. |
brzina ubrizgavanja goriva u motor (litra/sat); |
(j) |
brzina ubrizgavanja goriva u vozilu (gram/sekunda); |
(k) |
brzina vozila (kilometar/sat); |
(l) |
ukupna energija iz električne mreže u bateriju (u radnom vijeku) (kWh). |
4. Točnost
4.1. Proizvođač se mora pobrinuti da OBFCM daje informacije iz točke 3. s najvećom točnošću koju može postići mjerno-računski sustav upravljačke jedinice motora.
4.2. Ne dovodeći u pitanje točku 4.1., proizvođač se mora pobrinuti da je točnost izračunana na tri decimale pomoću sljedeće formule viša od –0,05 i niža od 0,05:
pri čemu je:
Fuel_ConsumedWLTP (l) |
potrošnja goriva utvrđena u prvom ispitivanju provedenom u skladu s točkom 1.2. Podpriloga 6. Prilogu XXI., izračunana u skladu sa stavkom 6. Podpriloga 7. tog priloga pomoću rezultata emisija u cijelom ciklusu prije primjene korekcija (rezultat koraka 2 u tablici A7/1 u Podprilogu 7.), pomnožena sa stvarnom prijeđenom udaljenošću i podijeljena sa 100. |
Fuel_ConsumedOBFCM (l) |
potrošnja goriva utvrđena za isto ispitivanje pomoću razlika parametra ‚Ukupno potrošeno gorivo (u radnom vijeku)’ dobiveno iz OBFCM-a. |
Za OVC-HEV-ove provodi se ispitivanje tipa 1. pri pogonu s dopunjavanjem baterije.
4.2.1. Ako zahtijevana točnost iz točke 4.2. nije ostvarena, točnost naknadnih ispitivanja tipa 1. provedenih u skladu s točkom 1.2. Podpriloga 6. mora se ponovno izračunati prema formulama iz točke 4.2. pomoću količine potrošenog goriva utvrđene i akumulirane tijekom svih provedenih ispitivanja. Zahtjev u pogledu točnosti smatra se ispunjenim u trenutku kad je točnost viša od –0,05 i niža od 0,05.
4.2.2. Ako zahtijevana točnost iz točke 4.2.1. nije ostvarena ni nakon naknadnih ispitivanja na temelju te točke, mogu se provesti dodatna ispitivanja za potrebe utvrđivanja točnosti, no ukupni broj ispitivanja ne smije prijeći tri ispitivanja za vozilo ispitano bez primjene interpolacijske metode (vozilo H) odnosno šest ispitivanja za vozilo ispitano uz primjenu interpolacijske metode (tri za vozilo H i tri za vozilo L). Točnost dodatnih naknadnih ispitivanja tipa 1. ponovno se izračunava u skladu s formulama iz točke 4.2. pomoću količine potrošenog goriva utvrđene i akumulirane tijekom svih provedenih ispitivanja. Zahtjev se smatra ispunjenim u trenutku kad je točnost viša od –0,05 i niža od 0,05. Ako su ispitivanja provedena samo za potrebe utvrđivanja točnosti OBFCM-a, rezultati dodatnih ispitivanja ne smiju se uzeti u obzir ni za koju drugu potrebu.
5. Pristup informacijama iz OBFCM-a
5.1. OBFCM mora omogućavati standardiziran i neograničen pristup informacijama iz točke 3. te mora biti u skladu s normama iz točaka 6.5.3.1.(a) i 6.5.3.2.(a) stavka 6.5.3. Dodatka 1. Prilogu 11. Pravilniku UNECE-a br. 83 prema tumačenju iz točke 2.8. Dodatka 1. Prilogu XI. ovoj Uredbi.
5.2. Iznimno od uvjeta za vraćanje na nulu određenih u normama iz točke 5.1. i ne dovodeći u pitanje točke 5.3. i 5.4., otkad se vozilo stavi u upotrebu vrijednosti brojača za cijeli radni vijek moraju se čuvati.
5.3. Vrijednosti brojača za cijeli radni vijek mogu se vratiti na nulu samo ako je riječ o vozilu čija upravljačka jedinica motora ima vrstu memorije koja ne može čuvati podatke ako se ne napaja električnom energijom. Tim se vozilima vrijednosti mogu istovremeno vratiti na nulu samo u slučaju odspajanja akumulatora od vozila. Obveza čuvanja vrijednosti brojača za cijeli radni vijek u tom se slučaju primjenjuje za nove homologacije najkasnije od 1. siječnja 2022., a za nova vozila od 1. siječnja 2023.
5.4. U slučaju neispravnosti koje utječu na vrijednosti brojača za cijeli radni vijek ili zamjene upravljačke jedinice motora, brojači se mogu istodobno vratiti na nulu kako bi vrijednosti ostale posve sinkronizirane.;
PRILOG XI.
Prilozi I., III., VIII. i IX. Direktivi 2007/46/EZ mijenjaju se kako slijedi:
(1) |
Prilog I. mijenja se kako slijedi:
|
(2) |
Prilog III. mijenja se kako slijedi:
|
(3) |
Prilog VIII. mijenja se kako slijedi:
|
(4) |
Prilog IX. mijenja se kako slijedi:
|
(5) |
Prilog XI. mijenja se kako slijedi: Napomena (1) u Značenju bilješki zamjenjuje se sljedećim:
|
(*1) reprezentativno vozilo ispituje se za porodicu po matrici cestovnog otpora