„5.   Kreditne institucije izračunavaju i prate svoj koeficijent likvidnosne pokrivenosti u izvještajnoj valuti za sve stavke neovisno o valuti u kojoj su izražene.

Osim toga, kreditne institucije odvojeno izračunavaju i prate svoj koeficijent likvidnosne pokrivenosti za određene stavke kako slijedi:

(a)	za stavke na koje se primjenjuje zahtjev za odvojeno izvješćivanje u valuti koja nije izvještajna valuta u skladu s člankom 415. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije odvojeno izračunavaju i prate svoj koeficijent likvidnosne pokrivenosti u toj drugoj valuti;

(b)

za stavke izražene u izvještajnoj valuti pri čemu ukupni iznos obveza izražen u valuti koja nije izvještajna valuta iznosi ili premašuje 5 % ukupnih obveza kreditne institucije, ne uzimajući u obzir regulatorni kapital i izvanbilančne stavke, kreditne institucije odvojeno izračunavaju i prate svoj koeficijent likvidnosne pokrivenosti u izvještajnoj valuti.

Kreditne institucije izvješćuju svoje nadležno tijelo o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014.”;

„6.   Kreditne institucije ne smiju dvostruko računati likvidnu imovinu, priljeve i odljeve.”;

„2.   Imovina je vlasništvo, pravo ili udjel koji drži kreditna institucija ili koja je dio skupa kako je navedeno u točki (a) i koja je neopterećena. U tu se svrhu smatra da je imovina neopterećena ako ne podliježe nikakvom pravnom, ugovornom, regulatornom ili drugom ograničenju koje kreditnoj instituciji onemogućuje unovčavanje, prodaju, prijenos, ustupanje imovine ili općenito raspolaganje njome izravnom prodajom na tržištu ili repo ugovorom u sljedećih 30 kalendarskih dana. Sljedeća imovina smatra se neopterećenom:

(a)

imovina koja je dio skupa i koja je dostupna za trenutačnu uporabu kao kolateral za dobivanje dodatnog izvora financiranja u okviru obvezujuće ili, ako skupom upravlja središnja banka, neobvezujuće kreditne linije čije financiranje još nije izvršeno, a koja stoji na raspolaganju kreditnoj instituciji. Ova točka uključuje imovinu koju je kreditna institucija deponirala kod središnje institucije u mreži zadruga ili institucionalnom sustavu zaštite. Kreditne institucije pretpostavljaju da je imovina u skupu opterećena rastućim redoslijedom likvidnosti na temelju klasifikacije likvidnosti iz poglavlja 2., počevši s imovinom koja nije prihvatljiva za zaštitni sloj likvidnosti;

(b)	imovina koju je kreditna institucija primila kao kolateral za potrebe smanjenja kreditnog rizika u obratnim repo transakcijama ili transakcijama financiranja vrijednosnih papira i kojom kreditna institucija može raspolagati.”;

„2.   Tržišna vrijednost pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete iz stavka 1. točke (f) podliježe korektivnom faktoru od najmanje 7 %. Korektivni faktori ne primjenjuju se na vrijednost preostale imovine prvog stupnja, osim u slučajevima koji se odnose na dionice i udjele u CIU-ima iz članka 15. stavka 2. točaka (b) i (c).”;

„1.   Izloženosti u obliku vrijednosnih papira osiguranih imovinom iz članka 12. stavka 1. točke (a) priznaju se kao sekuritizacije 2.B stupnja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	dopušteno je oznaku „STS” odnosno „jednostavna, transparentna i standardizirana” ili oznaku koja se izravno ili neizravno odnosi na te pojmove upotrebljavati za sekuritizaciju u skladu s Uredbom (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) te se tako i upotrebljava;

(b)	ispunjeni su kriteriji iz ovog članka stavka 2. i stavaka od 10. do 13.

„2.   Zahtjevi utvrđeni u stavku 1. primjenjuju se nakon prilagodbe za učinak koji na rezervu likvidne imovine imaju osigurano financiranje, transakcije osigurane kolateralom ili transakcije razmjene kolaterala u kojima se upotrebljava likvidna imovina na najmanje jednom dijelu transakcije ako te transakcije dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana, nakon odbitka primjenjivih korektivnih faktora i pod uvjetom da kreditna institucija postupa u skladu s operativnim zahtjevima iz članka 8.”;

„4.   Nadležno tijelo može na pojedinačnoj osnovi u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene stavke 2. i 3. u vezi s jednom ili više transakcija osiguranog financiranja, transakcija osiguranih kolateralom ili transakcija razmjene kolaterala u kojima se upotrebljava likvidna imovina na najmanje jednom dijelu transakcije i koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	druga ugovorna strana u transakciji ili transakcijama je ESB ili središnja banka države članice;

(b)	postoje izvanredne okolnosti koje predstavljaju sistemski rizik za bankarski sektor jedne ili više država članica;

(c)	nadležno tijelo savjetovalo se sa središnjom bankom koja je druga ugovorna strana u transakciji ili transakcijama te sa ESB-om ako je središnja banka članica Eurosustava prije nego što je odobrilo primjenu izuzeća.”;

„5.   EBA mora do 19. studenoga 2020 Komisiji dostaviti izvješće o tehničkoj prikladnosti mehanizma realizacije transakcija iz stavaka od 2. do 4. te o tome postoji li vjerojatnost da bi ono moglo imati značajan negativan učinak na poslovanje i profil rizičnosti kreditnih institucija s poslovnim nastanom u Uniji, na stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta, na gospodarstvo i prijenos monetarne politike na gospodarstvo. U tom se izvješću procjenjuje mogućnost promjene mehanizma realizacije transakcija iz stavaka od 2. do 4. te, ako ustanovi da postojeći mehanizam realizacije transakcija nije tehnički prikladan ili da ima negativan učinak, EBA bi trebala predložiti alternativna rješenja i evaluirati njihov učinak.

Komisija uzima u obzir EBA-ino izvješće iz prethodnog podstavka pri izradi svakog daljnjeg delegiranog akta na temelju ovlasti iz članka 460. Uredbe (EU) br. 575/2013.”;

„3.   Izračun likvidnosnih odljeva u skladu sa stavkom 1. podliježe umanjenju za međuovisne priljeve koji je odobren u skladu s člankom 26.”;

„3.   Kreditne institucije obvezne su pomnožiti obveze koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana i koje proizlaze iz transakcija osiguranih kolateralom ili transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala kako su definirane u članku 192. točkama 2. i 3. Uredbe br. 575/2013 sa sljedećim postotcima:

(a)

0 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 10. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine prvog stupnja iz članka 10., osim pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. točke (f);

(b)	7 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 10. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom kategorije iz članka 10. stavka 1. točke (f);

(c)	15 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 11. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.A stupnja iz članka 11.;

(d)	25 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 13. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka i., ii. ili iv.;

(e)	30 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 12. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točke (e);

(f)	35 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 13. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka iii. ili v.;

(g)	50 % ako su osigurane imovinom koja bi se, osim ako se upotrebljava kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 12. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točaka (b), (c) ili (f);

(h)

s minimalnim korektivnim faktorom izraženim u postotku utvrđenim u skladu s člankom 15. stavcima 2. i 3. ove Uredbe ako su osigurane dionicama ili udjelima u CIU-ima koji bi se, osim ako se upotrebljavaju kao kolateral za te transakcije, u skladu s člancima 7. i 15. ove Uredbe smatrali likvidnom imovinom iste kategorije kao i odnosna likvidna imovina;

(i)	100 % ako su osigurane imovinom koja nije obuhvaćena nijednom točkom od (a) do (h) ovog podstavka.

Odstupajući od prvog podstavka, ako je domaća središnja banka kreditne institucije druga ugovorna strana u transakciji osiguranoj kolateralom ili transakciji ovisnoj o kretanju na tržištu kapitala, stopa odljeva iznosi 0 %. Međutim, u slučajevima u kojima se transakcija izvršava preko podružnice sa središnjom bankom države članice ili treće zemlje u kojoj se podružnica nalazi, stopa odljeva od 0 % primjenjuje se samo ako podružnica ima isti pristup likvidnosti koju osigurava središnja banka, uključujući tijekom razdoblja stresa, kao i kreditne institucije osnovane u toj državi članici ili trećoj zemlji.

Odstupajući od prvog podstavka, kad je riječ o transakcijama osiguranima kolateralom ili transakcijama ovisnima o kretanju na tržištu kapitala za koje bi u skladu s tim prvim podstavkom stopa odljeva trebala biti veća od 25 %, stopa odljeva iznosi 25 % ako je druga ugovorna strana u transakciji prihvatljiva druga ugovorna strana.

4.   Transakcije razmjene kolaterala i druge transakcije sličnog oblika koje dospijevaju tijekom sljedećih 30 kalendarskih dana, dovode do odljeva ako pozajmljena imovina podliježe na temelju poglavlja 2. nižem korektivnom faktoru nego imovina dana u zajam. Odljev se izračunava množenjem tržišne vrijednosti pozajmljene imovine s razlikom između stope odljeva primjenjive na imovinu danu u zajam i stope odljeva primjenjive na pozajmljenu imovinu određene u skladu sa stopama iz stavka 3. Za potrebe ovog izračuna korektivni faktor od 100 % primjenjuje se na imovinu koja se ne smatra likvidnom imovinom.

Odstupajući od prvog podstavka, ako je domaća središnja banka kreditne institucije druga ugovorna strana u transakciji razmjene kolaterala ili drugoj transakciji sličnog oblika, u tom slučaju stopa odljeva koja se primjenjuje na tržišnu vrijednost pozajmljene imovine iznosi 0 %. Međutim, u slučajevima kad se transakcija izvršava preko podružnice sa središnjom bankom države članice ili treće zemlje u kojoj se podružnica nalazi, stopa odljeva od 0 % primjenjuje se samo ako podružnica ima isti pristup likvidnosti koju osigurava središnja banka, uključujući tijekom razdoblja stresa, kao i kreditne institucije osnovane u toj državi članici ili trećoj zemlji.

Odstupajući od prvog podstavka, kad je riječ o transakcijama razmjene kolaterala ili drugim transakcijama sličnog oblika za koje bi u skladu s tim prvim podstavkom stopa odljeva trebala biti veća od 25 %, stopa odljeva koja se primjenjuje na tržišnu vrijednost pozajmljene imovine iznosi 25 % ako je druga ugovorna strana u transakciji prihvatljiva druga ugovorna strana.”;

„7.   Za imovinu pozajmljenu bez osiguranja koja dospijeva u roku od sljedećih 30 kalendarskih dana pretpostavlja se da istječe u cijelosti, što dovodi do 100-postotnog odljeva likvidne imovine, osim ako je kreditna institucija vlasnik pozajmljene imovine i pozajmljena imovina nije dio zaštitnog sloja likvidnosti kreditne institucije.

8.   Za potrebe ovog članka „domaća središnja banka” znači sljedeće:

(a)	bilo koja središnja banka Eurosustava ako je matična država članica kreditne institucije uvela euro kao svoju valutu;

(b)	nacionalna središnja banka matične države članice kreditne institucije ako ta država članica nije uvela euro kao svoju valutu;

(c)	središnja banka treće zemlje u kojoj je kreditna institucija osnovana.

9.   Za potrebe ovog članka „prihvatljiva druga ugovorna strana” znači sljedeće:

(a)	središnja država, subjekt javnog sektora, jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave matične države članice kreditne institucije;

(b)	središnja država, subjekt javnog sektora, jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice ili treće zemlje u kojoj je kreditna institucija osnovana kad je riječ o transakcijama koje izvršava ta kreditna institucija;

(c)	multilateralna razvojna banka.

Međutim, subjekti javnog sektora, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave smatraju se prihvatljivim drugim ugovornim stranama samo ako im se dodijeli ponder rizika od 20 % ili niži u skladu s člankom 115. ili 116. Uredbe (EU) br. 575/2013, prema potrebi.”;

„2.   Kreditna institucija izračunava dodatni odljev za sve sklopljene ugovore čiji ugovorni uvjeti dovode, u roku od 30 kalendarskih dana i nakon značajnog pogoršanja kreditne kvalitete kreditne institucije, do dodatnih likvidnosnih odljeva ili dodatnih potreba za kolateralom te o njemu obavješćuje nadležno tijelo. Kreditna institucija obavješćuje nadležno tijelo o tom odljevu najkasnije u trenutku dostavljanja izvješća u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ako nadležno tijelo smatra da je taj odljev značajan u odnosu na potencijalne likvidnosne odljeve kreditne institucije, ono od kreditne institucije zahtijeva da doda dodatni odljev za te ugovore koji odgovara dodatnim potrebama za kolateralom ili novčanim odljevima koji proizlaze iz značajnog pogoršanja kreditne kvalitete kreditne institucije što odgovara smanjenju vanjske procjene kreditnog rizika za najmanje tri stupnja. Kreditna institucija primjenjuje stopu odljeva od 100 % na taj dodatni kolateral ili novčane odljeve. Kreditna institucija redovito preispituje razmjer tog značajnog pogoršanja u svjetlu onoga što je relevantno prema ugovorima koje je sklopila i o rezultatima svog preispitivanja obavješćuje nadležno tijelo.

3.   Kreditna institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara potrebama za kolateralom koje bi proizašle iz utjecaja negativne situacije na tržištu na transakcije izvedenicama ako je taj utjecaj značajan. Taj se izračun provodi u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2017/208 (*5).

4.   Odljevi i priljevi predviđeni u razdoblju od 30 kalendarskih dana iz ugovora navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013 i kreditnih izvedenica uzimaju se u obzir na neto osnovi u skladu s člankom 21. ove Uredbe. U slučaju neto odljeva kreditna institucija množi rezultat sa stopom odljeva od 100 %. Kreditne institucije iz tih izračuna isključuju likvidnosne zahtjeve koji su rezultat primjene stavaka 1., 2. i 3. ovog članka.

5.   Ako kreditna institucija ima kratku poziciju koja je pokrivena neosiguranim pozajmljivanjem vrijednosnih papira, kreditna institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara 100 % tržišne vrijednosti vrijednosnih papira ili druge imovine koja je predmet kratke prodaje osim ako ih je kreditna institucija pozajmila pod uvjetima koji zahtijevaju njihovo vraćanje tek nakon roka od 30 kalendarskih dana. Ako je kratka pozicija pokrivena osiguranom transakcijom financiranja vrijednosnim papirima, kreditna institucija obvezna je pretpostaviti da će se kratka pozicija zadržati tijekom cijelog razdoblja od 30 kalendarskih dana i da će primiti 0 % odljeva.

„7.   Depoziti primljeni kao kolateral ne smatraju se obvezama za potrebe članaka 24., 25., 27., 28. ili 31.a već prema potrebi podliježu odredbama stavaka od 1. do 6. ovog članka. Iznos primljene gotovine koji premašuje iznos gotovine primljene kao kolateral smatra se depozitom u skladu s člancima 24., 25., 27., 28. ili 31.a.”;

„12.   U pogledu pružanja usluga glavnog brokera, ako kreditna institucija financira kratke prodaje jednog klijenta njihovim internim usklađivanjem s imovinom drugog klijenta i ta se imovina ne smatra likvidnom imovinom, te transakcije podliježu stopi odljeva od 50 % za potencijalnu obvezu.”;

„6.   Neiskorišteni obvezujući iznos likvidnosne linije koji je ponuđen SSPN-u kako bi se tom SSPN-u omogućila kupnja imovine osim vrijednosnih papira od klijenata koji nisu financijski klijenti množi se sa 10 % pod uvjetom da on premašuje iznos trenutačno kupljene imovine od klijenata i ako je najviši iznos koji se može povući ugovorno ograničen na iznos trenutačno kupljene imovine.”;

„2.   Kreditne institucije primjenjuju stopu priljeva od 100 % na priljeve iz stavka 1., uključujući osobito sljedeće priljeve:

(a)	novčana potraživanja od središnjih banaka i financijskih klijenata s preostalim rokom dospijeća od najviše 30 kalendarskih dana;

(b)	novčana potraživanja od transakcija financiranja trgovine iz članka 162. stavka 3. drugog podstavka točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 s preostalim rokom dospijeća od najviše 30 kalendarskih dana;

(c)	novčana potraživanja iz naslova vrijednosnih papira koja dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana;

(d)

novčana potraživanja iz naslova pozicija vlasničkih instrumenata koji su uključeni u glavne dioničke indekse, pod uvjetom da se likvidna imovina ne obračunava dvostruko. Navedena novčana potraživanja uključuju novčana potraživanja s ugovorenim dospijećem u roku od 30 kalendarskih dana, kao što su dividende u novcu iz tih glavnih indeksa i novac iz tih vlasničkih instrumenata koji su prodani, ali još nisu namireni, ako nisu priznata kao likvidna imovina u skladu s glavom II.

3.   Odstupajući od stavka 2., priljevi utvrđeni u ovom stavku podliježu sljedećim zahtjevima:

(a)

novčana potraživanja od nefinancijskih klijenata s preostalim rokom dospijeća od najviše 30 kalendarskih dana, osim novčanih potraživanja od tih klijenata od transakcija financiranja trgovine ili vrijednosnih papira koji dospijevaju, za potrebe plaćanja glavnice umanjuju se za 50 % njihove vrijednosti. Za potrebe ove točke izraz „nefinancijski klijenti” ima isto značenje kao u članku 31.a stavku 2. Međutim, kreditne institucije koje djeluju kao posrednici i koje su, kako se navodi u članku 31. stavku 9. drugom podstavku, dobile obvezu od kreditne institucije koju je osnovala i koju sponzorira središnja država ili jedinica područne (lokalne) samouprave barem jedne države članice kako bi mogle isplatiti promotivni kredit krajnjem primatelju ili su primile sličnu obvezu od multilateralne razvojne banke ili subjekta javnog sektora, mogu uzeti u obzir priljev do iznosa odljeva koji primjenjuju na odgovarajuću obvezu za odobravanje promotivnih kredita;

(b)

novčana potraživanja od transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala, kako su definirane u članku 192. točkama 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, s preostalim rokom dospijeća od najviše 30 kalendarskih dana množe se sa: i. 0 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 10. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine prvog stupnja iz članka 10., osim pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. točke (f); ii. 7 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 10. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom kategorije iz članka 10. stavka 1. točke (f); iii. 15 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 11. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.A stupnja iz članka 11.; iv. 25 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 13. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka i., ii. ili iv.; v. 30 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 12. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točke (e); vi. 35 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 13. ove Uredbe smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka iii. ili v.; vii. 50 % ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 12. smatrala likvidnom imovinom bilo koje kategorije imovine 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točaka (b), (c) ili (f); viii. s minimalnim korektivnim faktorom izraženim u postotku utvrđenim u skladu s člankom 15. stavcima 2. i 3. ove Uredbe ako su osigurana imovinom koja bi se, neovisno o tome upotrebljava li se ponovno u drugoj transakciji, u skladu s člancima 7. i 15. ove Uredbe smatrala dionicama ili udjelima u CIU-ima iste kategorije kao i odnosna likvidna imovina; ix. 100 % ako su osigurana imovinom koja nije obuhvaćena nijednom podtočkom od i. do viii. ove točke. Međutim, priljev nije priznat ako kreditna institucija upotrebljava kolateral za pokrivanje kratke pozicije u skladu s člankom 30. stavkom 5. drugom rečenicom;

(c)

novčana potraživanja iz naslova ugovornih maržnih kredita koji dospijevaju u sljedećih 30 kalendarskih dana za kolateral u obliku nelikvidne imovine mogu dobiti stopu priljeva od 50 %. Ti se priljevi mogu uzeti u obzir samo ako kreditna institucija ne upotrebljava kolateral koji je izvorno primila za kredite radi pokrića kratkih pozicija;

(d)

novčana potraživanja koja institucija koja duguje ta novčana potraživanja tretira u skladu s člankom 27., osim depozita pri središnjoj instituciji iz članka 27. stavka 3., množe se s odgovarajućom simetričnom stopom priljeva. Ako se odgovarajuća stopa ne može utvrditi, primjenjuje se stopa priljeva od 5 %;

(e)

transakcije razmjene kolaterala i druge transakcije sličnog oblika koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana dovode do priljeva ako imovina dana u zajam podliježe na temelju poglavlja 2. nižem korektivnom faktoru nego pozajmljena imovina. Priljev se izračunava množenjem tržišne vrijednosti imovine dane u zajam s razlikom između stope priljeva primjenjive na pozajmljenu imovinu i stope priljeva primjenjive na imovinu danu u zajam u skladu sa stopama utvrđenima u točki (b). Za potrebe ovog izračuna korektivni faktor od 100 % primjenjuje se na imovinu koja se ne smatra likvidnom imovinom;

(f)

ako se kolateral dobiven u obratnim repo transakcijama, transakcijama pozajmljivanja vrijednosnim papirima, transakcijama razmjene kolaterala ili drugim transakcijama sličnog oblika koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana, upotrebljava za pokriće kratkih pozicija koje se mogu produljiti i nakon 30 kalendarskih dana, kreditna institucija pretpostavlja da će se te obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnim papirima, transakcije razmjene kolaterala ili druge transakcije obnoviti i da neće dovesti do priljeva novca koji odražavaju potrebu za daljnjim pokrićem kratke pozicije ili ponovnim otkupom relevantnih vrijednosnih papira. Kratke pozicije uključuju slučajeve u kojima je u usklađenoj knjizi trgovanja kreditne institucije vrijednosni papir bio predmet kratke prodaje izravno kao dio strategije trgovanja ili zaštite od rizika i slučajeve u kojima je u usklađenoj knjizi trgovanja kreditna institucija uzela u zajam vrijednosni papir na određeno vrijeme i dala ga u zajam na duže vrijeme;

(g)	neiskorištene kreditne ili likvidnosne linije, uključujući neiskorištene obvezujuće likvidnosne linije od središnje banke, i sve druge primljene ugovorne obveze, osim onih iz članka 31. stavka 9. drugog podstavka i članka 34., ne uzimaju se u obzir kao priljev;

(h)

novčana potraživanja iz naslova vrijednosnih papira koje izdaje sama kreditna institucija ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene s kojim je kreditna institucija usko povezana uzimaju se u obzir na neto osnovi sa stopom priljeva koja se primjenjuje na osnovi stope priljeva primjenjive na odnosnu imovinu u skladu s ovim člankom;

(i)	krediti s nedefiniranim ugovornim datumom dospijeća uzimaju se u obzir u visini od 20 % stope priljeva, pod uvjetom da ugovor omogućava kreditnoj instituciji da odustane od ugovora ili zahtijeva plaćanje u roku od 30 kalendarskih dana.”;

„5.   Odljevi i priljevi predviđeni u razdoblju od 30 kalendarskih dana iz ugovora navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013 i kreditnih izvedenica izračunavaju se na neto osnovi u skladu s člankom 21. i množe se sa stopom priljeva od 100 % u slučaju neto priljeva.”;