30.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/1


UREDBA (EU, Euratom) 2018/1046 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. srpnja 2018.

o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 46. točku (d), članak 149., članak 153. stavak 2. točku (a), članke 164., 172., 175., 177. i 178., članak 189. stavak 2., članak 212. stavak 2., članak 322. stavak 1. te članak 349., u vezi s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegovim člankom 106.a,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (4),

budući da:

(1)

Nakon tri godine provedbe trebalo bi dodatno izmijeniti financijska pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije („proračun”) kako bi se povećala fleksibilnost i tako uklonili ograničavajući faktori u provedbi te pojednostavnilo osiguravanje rezultata za dionike i službe, više usmjerilo na rezultate te poboljšale pristupačnost, transparentnost i odgovornost. Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebalo bi stoga staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom.

(2)

Radi smanjenja složenosti financijskih pravila koja se primjenjuju na proračun i uvrštavanja relevantnih pravila u jedinstvenu uredbu, Komisija bi trebala staviti izvan snage Delegiranu uredbu (EU) br. 1268/2012 (6). Radi jasnoće, glavna pravila iz Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012 trebalo bi uvrstiti u ovu Uredbu, a ostala u smjernice za službe.

(3)

Trebalo bi zadržati temeljna proračunska načela. Postojeća odstupanja od tih načela za određena područja, kao što su istraživanje, vanjska djelovanja i strukturni fondovi, trebalo bi preispitati i što je moguće više pojednostavniti, uzimajući pritom u obzir jesu li ona još uvijek relevantna, koja je njihova dodana vrijednost za proračun i kakav teret nameću dionicima.

(4)

Pravila o prijenosu odobrenih sredstava trebalo bi jasnije izložiti te bi trebalo razlikovati automatske i neautomatske prijenose. Dotične institucije Unije trebale bi Europskom parlamentu i Vijeću pružati informacije i o automatskim i o neautomatskim prijenosima.

(5)

Trebalo bi dopustiti prijenos i uporabu vanjskih namjenskih prihoda za program ili djelovanje koji mu slijede kako bi se takva sredstva učinkovito upotrebljavala. Prijenos unutarnjih namjenskih prihoda trebao bi biti moguć samo u sljedeću financijsku godinu, osim ako je u ovoj Uredbi propisano drukčije.

(6)

U pogledu unutarnjih namjenskih prihoda, trebalo bi dopustiti financiranje novih projekata u vezi s nekretninama s pomoću prihoda dobivenih od najma/zakupa i prodaje zgrada. S tim ciljem, takav bi se prihod trebao smatrati unutarnjim namjenskim prihodom koji se može prenositi dok ne bude u potpunosti iskorišten.

(7)

Institucije Unije trebale bi moći prihvatiti svaku donaciju u korist Unije.

(8)

Trebalo bi uvesti odredbu kojom bi se pravnim osobama omogućilo sponzorstvo u naravi događaja ili aktivnosti u promotivne svrhe ili u svrhe društveno odgovornog poslovanja.

(9)

Potrebno je pojasniti pojam uspješnosti u kontekstu proračuna. Uspješnost bi trebalo povezati s izravnom primjenom načela dobrog financijskog upravljanja. Trebalo bi definirati i načelo dobrog financijskog upravljanja te bi trebalo utvrditi vezu između postavljenih ciljeva i uspješnosti, pokazatelja, rezultata te ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti uporabe odobrenih sredstava. Radi pravne sigurnosti i uz izbjegavanje proturječnosti s postojećim okvirima uspješnosti različitih programa, trebalo bi definirati termine koji se odnose na uspješnost, osobito ostvarenja i rezultate.

(10)

U skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7), zakonodavstvo Unije trebalo bi biti kvalitetno i biti usmjereno na područja u kojima nosi najveću dodanu vrijednost za građane, što učinkovitije i djelotvornije u postizanju zajedničkih ciljeva politike Unije. Podvrgavanjem postojećih i novih programa i aktivnosti potrošnje koji su povezani sa znatnim izdacima evaluaciji može se doprinijeti postizanju tih ciljeva.

(11)

U skladu s načelom transparentnosti koje je sadržano u članku 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) od institucija Unije zahtijeva se da koliko je god to moguće primjenjuju otvorenost djelovanja. U pogledu izvršenja proračuna, primjena tog načela podrazumijeva da bi građani trebali znati gdje i u koje svrhe Unija troši sredstva. Takve informacije potiču demokratsku raspravu, doprinose sudjelovanju građana u postupku odlučivanja Unije, jačaju institucionalnu kontrolu i nadzor nad rashodima Unije te doprinose povećanju njezine vjerodostojnosti. Komunikacija bi trebala biti ciljanija te bi trebala nastojati povećati vidljivost doprinosa Unije za građane. Takve bi ciljeve trebalo postići objavom, po mogućnosti uz uporabu suvremenih komunikacijskih alata, relevantnih informacija o svim primateljima sredstava koja se financiraju iz proračuna, pri čemu se uzimaju u obzir legitimni interesi tih primatelja u pogledu povjerljivosti i sigurnosti te, ako je riječ o fizičkim osobama, njihovo pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Institucije Unije stoga bi pri objavi informacija trebale primijeniti selektivni pristup, u skladu s načelom proporcionalnosti. Odluke o objavi trebale bi se temeljiti na relevantnim kriterijima kako bi se pružile smislene informacije.

(12)

Ne dovodeći u pitanje pravila o zaštiti osobnih podataka, trebalo bi težiti maksimalnoj transparentnosti u odnosu na informacije o primateljima. Informacije o primateljima sredstava Unije koja se izvršavaju u okviru izravnog upravljanja trebalo bi objaviti na internetskim stranicama institucija Unije namijenjim u tu svrhu, kao što je sustav financijske transparentnosti te bi one trebale uključivati barem ime i mjesto primatelja, iznos za koji je preuzeta pravna obveza i svrhu mjere. U tim bi informacijama trebalo uzeti u obzir relevantne kriterije kao što su periodičnost, vrsta i važnost mjere.

(13)

Trebalo bi biti moguće da Komisija izvršava proračun neizravno putem organizacija država članica. Zbog razloga pravne sigurnosti stoga je primjereno definirati organizaciju države članice kao subjekt osnovan u državi članici kao tijelo javnog prava ili kao tijelo privatnog prava kojemu je ta država članica povjerila zadaću pružanja javnih usluga i dala odgovarajuća financijska jamstva. Financijska potpora koju država članica u skladu sa zahtjevima utvrđenim u pravu Unije pruži takvim tijelima privatnog prava u obliku koji odredi ta država članica bez da nužno zahtijeva bankovno jamstvo trebalo bi se smatrati odgovarajućim financijskim jamstvom.

(14)

Ako je riječ o nagradama, bespovratnim sredstvima i ugovorima koji su dodijeljeni nakon otvaranja javnog postupka za nadmetanje, a posebice ako je riječ o natječajima, pozivima za podnošenje prijedloga i pozivima za podnošenje ponuda, trebalo bi radi poštovanja načela UFEU-a, a posebno načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije, objaviti ime i mjesto primatelja sredstava Unije. Ta objava trebala bi doprinijeti kontroli postupaka dodjele od strane neuspješnih podnositelja zahtjeva u nadmetanju.

(15)

Osobni podaci koji se odnose na fizičke osobe ne bi smjeli biti javno dostupni u razdoblju dužem od onog tijekom kojega primatelj koristi sredstva te bi stoga te podatke trebalo ukloniti nakon dvije godine. Isto bi se trebalo primjenjivati i na osobne podatke koji se odnose na pravne osobe u čijem se službenom nazivu spominje jedna fizička osoba ili više njih.

(16)

U većini slučajeva obuhvaćenih ovom Uredbom objava se odnosi na pravne osobe. Ako je riječ o fizičkim osobama, pri objavi osobnih podataka trebalo bi poštovati načelo proporcionalnosti između važnosti odobrenog iznosa i potrebe za kontrolom najbolje uporabe sredstava. U takvim slučajevima, objava regije na razini 2 zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) u skladu je s ciljem objave informacija o primateljima te se njome osigurava jednako postupanje s državama članicama različite veličine uz istodobno poštovanje prava primatelja na privatni život, a posebno na zaštitu njihovih osobnih podataka.

(17)

Radi pravne sigurnosti i u skladu s načelom proporcionalnosti trebalo bi navesti u kojim se situacijama podaci ne bi smjeli objavljivati. Primjerice, ne bi se smjele objavljivati informacije o stipendijama ili drugim oblicima izravnih potpora koje se isplaćuju fizičkim osobama kojima je pomoć najpotrebnija, o posebnim ugovorima iznimno niske vrijednosti ili o financijskoj potpori čija je vrijednost ispod vrijednosti određenog praga predviđenog putem financijskih instrumenata ili u slučajevima u kojima bi se otkrivanjem podataka moglo ugroziti prava i slobode dotičnih pojedinaca, kako su zaštićeni Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, ili naštetiti komercijalnim interesima primatelja. Međutim, kako bi se nastavila postojeća praksa i omogućila transparentnost, za bespovratna sredstva ne bi smjelo postojati posebno izuzeće od obveze objave informacija na temelju posebnog praga.

(18)

Ako se osobni podaci primatelja objavljuju u svrhe transparentnosti u odnosu na uporabu sredstava Unije i kontrolu postupka dodjele, te bi primatelje u skladu s uredbama (EZ) br. 45/2001 (8) i (EU) 2016/679 (9) Europskog parlamenta i Vijeća trebalo obavijestiti o takvoj objavi, kao i o njihovim pravima i o postupcima dostupnima za ostvarivanje tih prava.

(19)

Kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog postupanja prema svim primateljima, informacije koje se odnose na fizičke osobe trebalo bi također objaviti, u skladu s obvezom država članica da uspostave visok stupanj transparentnosti ugovora čija vrijednost prelazi vrijednosti pragova utvrđenih u Direktivi 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(20)

U slučaju izravnog i podijeljenog upravljanja, osobe, subjekti ili imenovana tijela koji izvršavaju sredstva Unije trebala bi staviti na raspolaganje informacije o primateljima i krajnjim primateljima. U slučaju podijeljenog upravljanja, informacije bi trebale biti objavljene u skladu s relevantnim sektorskim pravilima. Komisija bi trebala staviti na raspolaganje informacije o jedinstvenim internetskim stranicama, uključujući upućivanje na adresu, na kojima su dostupne informacije o primateljima i krajnjim primateljima.

(21)

Radi veće čitkosti i transparentnosti podataka o financijskim instrumentima koji se provode u okviru izravnog i neizravnog upravljanja, primjereno je sve zahtjeve u pogledu izvješćivanja objediniti u jedinstveni radni dokument koji se treba priložiti nacrtu proračuna.

(22)

Radi promicanja najbolje prakse pri provedbi Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF), Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), kao i Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), Komisija bi trebala moći u informativne svrhe tijelima koja su odgovorna za upravljanje i kontrolu staviti na raspolaganje neobvezujući metodološki priručnik s prikazom njezine strategije i pristupa za kontrolu, uključujući kontrolne popise i primjere najbolje prakse. Taj bi priručnik trebalo ažurirati kad god je to potrebno.

(23)

Primjereno je institucijama Unije omogućiti da međusobno sklapaju sporazume na razini službi kako bi se olakšalo izvršavanje njihovih odobrenih sredstava te im omogućiti sklapanje takvih sporazuma između službi institucija Unije, tijela Unije, europskih ureda, tijela ili osoba kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) na temelju glave V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i Ureda glavnog tajnika Odbora guvernera Europskih škola za pružanje usluga, nabavu proizvoda ili izvođenje radova ili izvršenje ugovorâ u vezi s nekretninama.

(24)

Primjereno je utvrditi postupak za osnivanje novih europskih ureda te razlikovati obvezne i neobvezne zadaće takvih ureda. Trebalo bi uvesti mogućnost da institucije i tijela Unije i drugi europski uredi delegiraju ovlasti dužnosnika za ovjeravanje direktoru europskog ureda. Europski uredi trebali bi imati i mogućnost sklapanja sporazuma na razini službi za pružanje usluga, nabavu proizvoda ili izvođenje radova ili izvršenje ugovorâ u vezi s nekretninama. Primjereno je utvrditi posebna pravila za sastavljanje računovodstvenih evidencija, odredbe kojima se računovodstveni službenik Komisije ovlašćuje za delegiranje nekih svojih zadaća osoblju tih ureda i operativne postupke za bankovne račune koje bi Komisija trebala moći otvoriti u ime europskog ureda.

(25)

Kako bi se povećala troškovna učinkovitost izvršnih agencija te s obzirom na praktično iskustvo u pogledu drugih tijela Unije, trebalo bi omogućiti da se računovodstvenom službeniku Komisije povjere sve ili neke zadaće računovodstvenog službenika dotične izvršne agencije.

(26)

Radi pravne sigurnosti potrebno je pojasniti da direktori izvršnih agencija djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja kada upravljaju odobrenim sredstvima za poslovanje za programe koji su delegirani njihovim agencijama. Radi ostvarenja punog učinka povećanja učinkovitosti koje proizlazi iz globalne centralizacije određenih pomoćnih službi trebalo bi izričito predvidjeti mogućnost da izvršne agencije izvršavaju administrativne rashode.

(27)

Potrebno je utvrditi pravila o ovlastima i odgovornostima financijskih izvršitelja, posebno dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenih službenika.

(28)

Europski parlament, Vijeće i Revizorski sud te računovodstvenog službenika Komisije trebalo bi obavijestiti o imenovanju ili prestanku dužnosti dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja, unutarnjeg revizora i računovodstvenog službenika u roku od dva tjedna od takvog imenovanje ili prestanka dužnosti.

(29)

Dužnosnici za ovjeravanje trebali bi biti u potpunosti odgovorni za sve operacije prihoda i rashoda koje se izvršavaju pod njihovim nadzorom i za sustave unutarnje kontrole te bi trebali odgovarati za svoje postupke, prema potrebi i u stegovnim postupcima.

(30)

Trebalo bi utvrditi zadaće, odgovornosti i načela postupaka koje dužnosnik za ovjeravanje treba poštovati. Dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja trebali bi osigurati da dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja i njihovo osoblje primaju informacije i osposobljavanje o standardima kontrole i odgovarajućim metodama i tehnikama te da se poduzimaju mjere u svrhu osiguranja funkcioniranja sustava kontrole. Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja trebao bi izvješćivati svoju instituciju Unije o izvršavanju dužnosti u obliku godišnjeg izvješća. To izvješće trebalo bi uključivati potrebne financijske informacije i informacije o upravljanju kojima se potvrđuje izjava o jamstvu tog dužnosnika u vezi s izvršavanjem njegovih dužnosti, uključujući informacije o općoj uspješnosti obavljenih operacija. Popratnu dokumentaciju koja se odnosi na obavljene operacije trebalo bi čuvati najmanje pet godina. Različiti oblici pregovaračkog postupka za dodjelu ugovora o javnoj nabavi trebali bi biti predmet posebnog izvješća dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja koje se upućuje dotičnoj instituciji Unije te predmet izvješća te institucije Unije Europskom parlamentu i Vijeću, budući ti postupci predstavljaju odstupanja od uobičajenih postupaka dodjele.

(31)

Trebalo bi uzeti u obzir dvostruku ulogu šefova delegacija Unije i njihovih zamjenika u njihovoj odsutnosti kao dužnosnikâ za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja za Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i, u vezi s odobrenim sredstvima za poslovanje, za Komisiju.

(32)

Mogućnost da Komisija zamjenicima voditeljâ delegacija Unije delegira svoje ovlasti za izvršenje proračuna u vezi s odobrenim sredstvima za poslovanje iz svojeg dijela proračuna trebala bi biti ograničena na situacije u kojima je nužno da zamjenici voditeljâ delegacija Unije izvrše te zadaće kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja za vrijeme odsutnosti voditeljâ delegacija Unije. Zamjenici voditeljâ delegacija Unije ne bi trebali moći te ovlasti izvršavati sustavno ni za potrebe unutarnje podjele posla.

(33)

Računovodstveni službenik trebao bi biti odgovoran za pravilno izvršenje plaćanja, naplatu prihoda i naplatu potraživanja. Računovodstveni službenik trebao bi upravljati riznicom, bankovnim računima i dokumentacijom trećih strana, voditi računovodstvo te je odgovoran za izradu financijskih izvještaja institucije Unije. Računovodstveni službenik Komisije trebao bi biti jedina osoba koja ima pravo utvrditi računovodstvena pravila i usklađene računske planove, dok bi računovodstveni službenici svih drugih institucija Unije trebali utvrditi računovodstvene postupke koji se primjenjuju na njihove institucije.

(34)

Trebalo bi utvrditi i načine imenovanja i prestanka dužnosti računovodstvenog službenika.

(35)

Računovodstveni službenik trebao bi uspostaviti postupke kojima će se osigurati da računi otvoreni za potrebe upravljanja riznicom i knjiga blagajne nemaju negativno stanje.

(36)

Trebalo bi odrediti uvjete uporabe knjige blagajne, sustava upravljanja koji predstavlja iznimku od uobičajenih proračunskih postupaka i odnosi se samo na ograničene iznose, te zadaće i odgovornosti blagajnika, kao i zadaće i odgovornosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika u vezi s kontrolom knjiga blagajne. Revizorski sud trebao bi biti obaviješten o svakom imenovanju blagajnika. Zbog učinkovitosti bi u delegacijama Unije trebalo uspostaviti knjige blagajne za odobrena sredstva i iz dijelova proračuna koji se odnose na Komisiju i na ESVD. Primjereno je i predvidjeti, pod posebnim uvjetima, uporabu knjige blagajne u delegaciji Unije za plaćanje ograničenih iznosa proračunskim postupcima. Kad je riječ o imenovanju blagajnika, trebalo bi omogućiti njihov odabir i među osobljem koje Komisija zapošljava u području upravljanja kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći ako nije dostupno osoblje Komisije obuhvaćeno Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije iz Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (11) („Pravilnik o osoblju”).

(37)

Kako bi se uzela u obzir situacija u području upravljanja kriznim situacijama i operacije humanitarne pomoći kada nije dostupno osoblje Komisije obuhvaćeno Pravilnikom o osoblju te tehničke poteškoće koje sprječavaju da odgovorni službenik za ovjeravanje potpiše sve pravne obveze, trebalo bi osoblju koje Komisija zapošljava u tom području omogućiti da preuzima pravne obveze vrlo niske vrijednosti, do 2 500 EUR, koje su povezane s plaćanjima izvršenima iz knjige blagajne te voditeljima delegacija Unije ili njihovim zamjenicima omogućiti da preuzimaju pravne obveze prema uputi odgovornog službenika za ovjeravanje Komisije.

(38)

Nakon što se utvrde zadaće i odgovornosti financijskih izvršitelja, oni mogu snositi odgovornost samo prema uvjetima utvrđenima u Pravilniku o osoblju. Na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 u institucijama Unije osnovana su posebna povjerenstva za financijske nepravilnosti. Međutim, zbog ograničenog broja slučajeva koji im se upućuju te radi učinkovitosti primjereno je prenijeti njihove funkcije na međuinstitucijsko povjerenstvo osnovano na temelju ove Uredbe („povjerenstvo”). Povjerenstvo bi trebalo osnovati radi procjene zahtjeva i izdavanja preporuka o potrebi donošenja odluka o isključenjima i izricanju financijskih sankcija u pogledu slučajeva koje mu uputi Komisija ili druge institucije i tijela Unije, ne dovodeći u pitanje njihovu administrativnu neovisnost u odnosu na njihove zaposlenike. Cilj je tog prijenosa i izbjeći udvostručavanje posla i smanjiti rizik od proturječnih preporuka ili mišljenja, u slučajevima u kojima su uključeni i gospodarski subjekt i član osoblja institucije ili tijela Unije. Potrebno je zadržati postupak putem kojeg dužnosnik za ovjeravanje može tražiti potvrdu upute za koju smatra da je nepravilna ili protivna načelu dobrog financijskog upravljanja i tako biti razriješen od svake odgovornosti. Sastav povjerenstva trebalo bi izmijeniti nakon što ono ispuni svoju ulogu. Povjerenstvo ne bi smjelo imati istražne ovlasti.

(39)

U pogledu prihoda potrebno je razmotriti negativna usklađenja vlastitih sredstava obuhvaćena Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 (12). Osim u slučaju vlastitih sredstava, potrebno je zadržati postojeće zadaće i kontrole za koje su odgovorni dužnosnici za ovjeravanje u različitim fazama postupka: procjena iznosa potraživanja, izdavanje nalogâ za povrat, slanje obavijesti o terećenju kojom se dužnika obavješćuje da je utvrđen iznos potraživanja, i odluka, prema potrebi, o odricanju od dodijeljenih prava uzimajući u obzir kriterije koji jamče usklađenost s načelom dobrog financijskog upravljanja kako bi se osigurala učinkovita naplata prihoda.

(40)

Službenik za ovjeravanje trebao bi se moći u cijelosti ili djelomično odreći povrata utvrđenog iznosa potraživanja ako je nad dužnikom pokrenut postupak u slučaju nesolventnosti kako je definiran u Uredbi (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća (13), posebno u slučaju sudskih nagodbi, stečajnih nagodbi i sličnih postupaka.

(41)

Trebalo bi utvrditi posebne odredbe za usklađenja ili smanjenja na nulu procjene iznosa potraživanja.

(42)

Potrebno je pojasniti rokove unošenja u proračun primljenih iznosa od novčanih kazni, financijskih i drugih sankcija te svih pripadajućih kamata ili drugog prihoda koji su ostvarile.

(43)

S obzirom na nedavna kretanja na financijskim tržištima i kamatnu stopu koju Europska središnja banka (ESB) primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, potrebno je preispitati odredbe u vezi s kamatnom stopom za novčane kazne ili druge sankcije i predvidjeti pravila za slučaj negativne kamatne stope.

(44)

Kako bi se uzela u obzir posebna priroda iznosa potraživanja koja se sastoje od novčanih kazni ili drugih sankcija koje izriču institucije Unije na temelju UFEU-a ili Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu), potrebno je uvesti posebne odredbe o kamatnim stopama koje se primjenjuju na dospjele iznose koji nisu još plaćeni za slučaj da Sud Europske unije poveća te iznose.

(45)

Pravila o povratu trebalo bi pojasniti i ojačati. Konkretno, trebalo bi navesti da računovodstveni službenik treba osigurati povrat iznosa njihovim prijebojem s iznosima koje dužniku duguje izvršna agencija kad izvršava proračun.

(46)

Radi jamčenja pravne sigurnosti i transparentnosti trebalo bi utvrditi pravila o rokovima u kojima se obavijest o terećenju treba poslati.

(47)

Kako bi se osiguralo upravljanje imovinom i istodobno nastojalo ostvariti pozitivan povrat, potrebno je da se iznosi koji se odnose na novčane kazne, financijske ili druge sankcije koje se izriču na temelju UFEU-a ili Ugovora o Euratomu, kao što su osporavane novčane kazne u području tržišnog natjecanja, privremeno naplate i ulože u financijsku imovinu i da se odredi kome pripada povrat na ta ulaganja. Budući da Komisija nije jedina institucija Unije ovlaštena za izricanje novčanih kazni, financijskih ili drugih sankcija, potrebno je utvrditi odredbe u pogledu takvih novčanih kazni, financijskih ili drugih sankcija koje izriču druge institucije Unije te utvrditi pravila za njihovu naplatu, koja bi trebala biti jednakovrijedna onima koje se primjenjuju na Komisiju.

(48)

Kako bi se osiguralo da Komisija ima sve potrebne informacije za donošenje financijskih odluka, potrebno je utvrditi minimalne zahtjeve za sadržaj odluka o financiranju u vezi s bespovratnim sredstvima, nabavom, skrbničkim fondovima Unije za vanjska djelovanja („skrbnički fondovi Unije”), nagradama, financijskim instrumentima, mehanizmima ili platformama mješovitog financiranja i proračunskim jamstvima. Istodobno, kako bi se potencijalnim primateljima pružila dugoročnija perspektiva, potrebno je omogućiti da se odluke o financiranju donose za razdoblje dulje od jedne financijske godine, istodobno navodeći da izvršenje ovisi o raspoloživosti odobrenih proračunskih sredstava za odgovarajuće financijske godine. Nadalje, potrebno je smanjiti broj elemenata potrebnih za donošenje odluke o financiranju. U skladu s ciljem pojednostavnjenja, odluka o financiranju trebala bi istodobno služiti kao godišnji ili višegodišnji program rada. Budući da su doprinosi tijelima Unije iz članaka 70. i 71. već utvrđeni u godišnjem proračunu, ne bi trebao postojati zahtjev za donošenjem posebne odluke o financiranju u tom pogledu.

(49)

U vezi s rashodima trebalo bi pojasniti odnos između odluka o financiranju, ukupnih proračunskih obveza i pojedinačnih proračunskih obveza, kao i pojmove preuzimanja proračunskih i pravnih obveza, kako bi se uspostavio jasan okvir za različite faze izvršenja proračuna.

(50)

Kako bi se posebno uzeo u obzir broj pravnih obveza koje preuzimaju delegacije Unije i predstavništva Unije te tečajne fluktuacije s kojima se suočavaju, okvirne proračunske obveze trebale bi biti moguće i u slučajevima u kojima su poznati krajnji primatelji plaćanja i iznosi.

(51)

U pogledu vrsta plaćanja koja mogu izvršiti dužnosnici za ovjeravanje trebalo bi pojasniti različite vrste plaćanja u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja. Potrebno je dodatno pojasniti pravila o poravnanju plaćanja predfinanciranja, posebno za situacije kad nije moguće međuporavnanje. U tu svrhu trebalo bi u preuzete pravne obveze uključiti odgovarajuće odredbe.

(52)

Ovom bi se Uredbom trebalo propisati da se plaćanja trebaju izvršiti u određenim rokovima te da će u slučaju nepoštovanja takvih rokova vjerovnici imati pravo na zatezne kamate kojima se tereti proračun, osim u slučaju država članica, Europske investicijske banke (EIB) i Europskog investicijskog fonda (EIF).

(53)

Primjereno je objediniti u jednom članku odredbe koje se odnose na potvrđivanje i odobravanje rashoda te definirati „opoziv”. Budući da se transakcije izvršavaju u računalnim sustavima, potpisivanje potvrde „odobreno za plaćanje” kako bi se izrazila odluka o potvrđivanju trebalo bi zamijeniti pojmom „elektronički zaštićen potpis” osim u ograničenom broju slučajeva. Potrebno je i pojasniti da se potvrđivanje rashoda primjenjuje na sve prihvatljive troškove, među ostalim, kao što je slučaj s poravnanjem predfinanciranja, na troškove koji nisu povezani sa zahtjevom za plaćanje.

(54)

Radi smanjenja složenosti, pojednostavnjenja postojećih pravila i poboljšanja čitkosti ove Uredbe trebalo bi utvrditi zajednička pravila za veći broj instrumenata za izvršenje proračuna. Zbog toga bi trebalo prerasporediti neke odredbe, prilagoditi formulacije i područje primjene drugih odredaba i ukloniti nepotrebna ponavljanja i unakrsna upućivanja.

(55)

Svaka institucija Unije trebala bi osnovati odbor za praćenje tijeka unutarnje revizije zadužen za osiguravanje neovisnosti unutarnjeg revizora, praćenje kvalitete unutarnjih revizija i propisno uzimanje u obzir i primjenu u njezinim službama preporuka danih u okviru unutarnje i vanjske revizije. Svaka institucija Unije trebala bi donositi odluku o sastavu tog odbora za praćenje tijeka unutarnje revizije pri čemu se uzima u obzir njezina organizacijska samostalnost i važnost neovisnih stručnih savjeta.

(56)

Potrebno je staviti veći naglasak na uspješnost i rezultate projekata financiranih iz proračuna. Stoga je primjereno utvrditi dodatni oblik financiranja koji nije povezan s troškovima za relevantne operacije, uz ustaljene oblike doprinosa Unije (nadoknada prihvatljivih troškova koji su stvarno nastali, jedinični trošak, jednokratni iznosi i financiranje uz primjenu paušalne stope). Dodatni oblik financiranja trebao bi se temeljiti na ispunjenju određenih uvjeta ex ante ili na postizanju rezultata mjerenih u odnosu na prethodno utvrđene ključne etape ili s pomoću pokazatelja uspješnosti.

(57)

Pri provođenju procjena operativne i financijske sposobnosti primatelja sredstava Unije ili njihovih sustava i postupaka Komisija bi se trebala moći osloniti na svoje prethodne procjene ili procjene koje su već proveli drugi subjekti ili donatori, primjerice nacionalne agencije i međunarodne organizacije, kako bi se izbjeglo udvostručavanje procjena istih primatelja. Mogućnost međusobnog oslanjanja na procjene koje su proveli drugi subjekti trebalo bi upotrebljavati ako su takve procjene provedene u skladu s uvjetima jednakovrijednim onima utvrđenima u ovoj Uredbi za primjenjivi način izvršenja. Stoga bi, kako bi se potaknulo međusobno oslanjanje na procjene drugih donatora, Komisija trebala poticati priznavanje međunarodno prihvaćenih standarda ili međunarodnih najboljih praksi.

(58)

Važno je i izbjeći situacije u kojima su primatelji sredstava Unije podvrgnuti višestrukim revizijama od strane različitih subjekata u pogledu uporabe tih sredstava. Stoga bi se trebalo moći oslanjati na revizije koje su već izvršili neovisni revizori uz uvjet da postoje dovoljni dokazi njihove stručnosti i neovisnosti i uz uvjet da se revizije temelje na međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima koji pružaju razumno jamstvo te su provedene na financijskim izvještajima i izvješćima u kojima se utvrđuje uporaba doprinosa Unije. Na takvim bi se revizijama trebalo temeljiti ukupno jamstvo u pogledu uporabe sredstava Unije. S tim je ciljem važno osigurati da izvješće neovisnog revizora i s njime povezana revizijska dokumentacija na zahtjev budu stavljeni na raspolaganje Europskom parlamentu, Komisiji, Revizorskom sudu i revizijskim tijelima država članica.

(59)

Za potrebe oslanjanja na procjene i revizije te kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za osobe i subjekte koji primaju sredstva Unije, važno je osigurati da se sve informacije koje su već na raspolaganju institucijama Unije, upravljačkim tijelima ili drugim tijelima i subjektima koji izvršavaju sredstva Unije, ponovno upotrebljavaju kako bi se izbjegli višestruki zahtjevi za primatelje ili korisnike.

(60)

Kako bi se osigurao dugoročan mehanizam suradnje s primateljima, trebalo bi predvidjeti mogućnost potpisivanja okvirnih sporazuma o financijskom partnerstvu. Okvirne sporazume o financijskom partnerstvu trebalo bi provoditi s pomoću bespovratnih sredstava ili sporazuma o doprinosu s osobama ili subjektima koji izvršavaju sredstva Unije. U tu bi svrhu trebalo utvrditi minimalni sadržaj takvih sporazuma o doprinosu. Okvirni sporazumi o financijskom partnerstvu ne bi smjeli neprimjereno ograničiti pristup sredstvima Unije.

(61)

Trebalo bi uskladiti uvjete i postupke suspenzije, otkazivanja ili smanjenja doprinosa Unije za različite instrumente za izvršenje proračuna, kao što su bespovratna sredstva, nabava, neizravno upravljanje, nagrade itd. Trebalo bi utvrditi temelje za takvu suspenziju, otkazivanje ili smanjenje.

(62)

Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi standardna razdoblja tijekom kojih bi primatelji trebali čuvati dokumente o doprinosima Unije kako bi se izbjegli različiti ili nerazmjerni ugovorni zahtjevi, a istodobno dalo dovoljno vremena Komisiji, Revizorskom sudu i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) da dobiju pristup tim podacima i dokumentima te izvrše ex post provjere i revizije. Osim toga, svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije trebali bi biti obvezni surađivati u cilju zaštite financijskih interesa Unije.

(63)

Kako bi se sudionicima i primateljima pružile odgovarajuće informacije i osigurala mogućnost ostvarivanja prava na obranu, sudionicima i primateljima trebalo omogućiti da podnesu opažanja prije donošenja bilo kakve mjere koja negativno utječe na njihova prava te bi trebali biti obaviješteni o raspoloživim pravnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju za osporavanje takve mjere.

(64)

Kako bi se zaštitili financijski interesi Unije, Komisija bi trebala uspostaviti jedinstveni sustav ranog otkrivanja i isključivanja.

(65)

Sustav ranog otkrivanja i isključivanja trebao bi se primjenjivati na sudionike, primatelje, subjekte na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjerava osloniti, na podugovaratelje ugovaratelja, sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije ako se proračun izvršava u okviru neizravnog upravljanja, sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije u okviru financijskih instrumenata koji se izvršavaju u okviru izravnog upravljanja, sudionike ili primatelje o kojima su subjekti koji izvršavaju proračun u okviru podijeljenog upravljanja dostavili informacije, te sponzore.

(66)

Treba pojasniti da ako se odluka o unošenju osobe ili subjekta u bazu podataka sustava ranog otkrivanja i isključivanja donosi na temelju situacije za isključenje koja se odnosi na fizičku ili pravnu osobu koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela te osobe ili subjekta ili koja ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tu osobu ili subjekt, ili na fizičku ili pravnu osobu koja preuzima neograničenu odgovornost za dugove te osobe ili subjekta ili na fizičku osobu koja je ključna za dodjelu ili izvršenje pravne obveze, informacije unesene u bazu podataka trebaju uključivati informacije o tim osobama.

(67)

Odluku o isključivanju osobe ili subjekta iz sudjelovanja u postupcima dodjele ili o određivanju financijske sankcije osobi ili subjektu te odluku o objavi odgovarajućih informacija trebao bi donijeti odgovorni dužnosnik za ovjeravanje s obzirom na njegovu autonomiju u administrativnim stvarima. Ako ne postoji konačna presuda ili konačna upravna odluka te u slučajevima povezanima s teškim kršenjem ugovora, odgovorni dužnosnici za ovjeravanje trebali bi donijeti odluku uzimajući u obzir preporuku povjerenstva na temelju preliminarne zakonske ocjene. Povjerenstvo bi trebalo procijeniti i trajanje isključenja ako trajanje nije određeno konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom.

(68)

Uloga povjerenstva trebala bi biti osiguravanje usklađenog rada sustava isključivanja. Povjerenstvo bi trebalo biti sastavljeno od stalnog predsjedatelja, dva predstavnika Komisije i predstavnika dužnosnika za ovjeravanje koji podnosi zahtjev.

(69)

Preliminarnom zakonskom ocjenom ne prejudicira se konačna procjena postupanja dotične osobe ili subjekta koju provode nadležna tijela država članica u skladu s nacionalnim pravom. Preporuka povjerenstva kao i odluka odgovornog dužnosnika za ovjeravanje trebale bi se stoga preispitati nakon dostave obavijesti o takvoj konačnoj procjeni.

(70)

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi isključiti osobu ili subjekt iz postupka ako je pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno da su osoba ili subjekt krivi za tešku povredu dužnosti, nepoštovanje, s namjerom ili bez nje, obveza povezanih s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje ili plaćanjem poreza, osnivanje subjekta u drugoj jurisdikciji s namjerom zaobilaženja fiskalnih, socijalnih ili bilo kakvih drugih pravnih obveza, prijevaru kojom se šteti proračunu, korupciju, sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji, pranje novca, financiranje terorizma, kaznena djela terorizma ili kaznena djela povezana s terorističkim aktivnostima, dječji rad ili druga kaznena djela u vezi s trgovanjem ljudima ili za počinjenje nepravilnosti. Trebalo bi ih isključiti i osobu ili subjekt u slučaju teškog kršenja pravne obveze ili u slučaju stečaja.

(71)

Pri odlučivanju o isključivanju osobe ili subjekta ili određivanju financijske sankcije osobi ili subjektu te o objavi povezanih informacija, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi osigurati usklađenost s načelom proporcionalnosti, osobito uzimajući u obzir težinu situacije, njezin učinak na proračun, vrijeme koje je proteklo od relevantnog postupanja, njegovo trajanje i ponavljanje, je li ponašanje uključivalo namjeru ili stupanj nepažnje te stupanj suradnje osobe ili subjekta s relevantnim nadležnim tijelom i doprinos te osobe ili subjekta istrazi.

(72)

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi i moći isključiti osobu ili subjekt ako je fizička ili pravna osoba koja preuzima neograničenu odgovornost za dugove gospodarskog subjekta u stečaju ili u sličnoj situaciji nesolventnosti ili ako ta fizička ili pravna osoba ne ispuni svoje obveze u pogledu plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje ili poreza, ako takve situacije utječu na financijsko stanje tog gospodarskog subjekta.

(73)

Ako su osoba ili subjekt poduzeli korektivne mjere i tako dokazali svoju pouzdanost, ne bi trebali podlijegati odluci o isključenju. Ta mogućnosti ne bi smjela vrijediti u slučajevima najozbiljnijih kriminalnih aktivnosti.

(74)

S obzirom na načelo proporcionalnosti trebalo bi razlikovati slučajeve u kojima se financijska sankcija može izreći kao alternativa isključivanju od slučajeva u kojima ozbiljnost postupanja dotičnoga primatelja u pogledu pokušaja nepropisnog stjecanja sredstava Unije opravdava određivanje financijske sankcije uz isključenje kako bi se osigurao odvraćajući učinak. Trebalo bi utvrditi i najveći iznos financijske sankcije koju javni naručitelj može izreći.

(75)

Financijsku sankciju trebalo bi izricati samo primatelju, a ne sudioniku, s obzirom na to da se iznos financijske sankcije koju treba izreći izračunava na temelju vrijednosti dotične pravne obveze.

(76)

Mogućnost donošenja odluka o isključenju ili izricanja financijskih sankcija neovisna je o mogućnosti primjene ugovornih sankcija, poput ugovorne kazne.

(77)

Trajanje isključenja trebalo bi biti vremenski ograničeno, kao što je slučaj na temelju Direktive 2014/24/EU te bi trebalo biti u skladu s načelom proporcionalnosti.

(78)

Potrebno je odrediti datum početka i trajanje zastare za donošenje odluka o isključenju ili o izricanju financijskih sankcija.

(79)

Važno je da postoji mogućnost pojačavanja odvraćajućeg učinka koji se postiže isključenjem i financijskom sankcijom. U tom pogledu odvraćajući učinak trebalo bi pojačati mogućnošću objave informacija koje se odnose na isključenje i/ili financijsku sankciju, na način koji zadovoljava zahtjeve zaštite podataka utvrđene u uredbama (EZ) br. 45/2001 i (EU) 2016/679. Takvom bi se objavom trebalo doprinijeti tome da se isto postupanje ne ponovi. Zbog pravne sigurnosti i u skladu s načelom proporcionalnosti trebalo bi jasno navesti u kojim se situacijama podaci ne bi trebali objavljivati. Prilikom procjene odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi uzeti u obzir svaku preporuku povjerenstva. Ako je riječ o fizičkim osobama, osobni podaci trebali bi se objavljivati samo u iznimnim okolnostima, opravdanima težinom postupanja ili njegovim učinkom na financijske interese Unije.

(80)

Informacije o isključenju ili o financijskoj sankciji trebale bi se objavljivati samo u određenim slučajevima, kao što je teška povreda dužnosti, prijevara, znatni nedostaci pri ispunjavanju glavnih obveza u okviru pravne obveze koja se financira iz proračuna ili nepravilnost, ili ako je subjekt osnovan u drugoj jurisdikciji s namjerom zaobilaženja fiskalnih, socijalnih ili bilo kakvih drugih pravnih obveza.

(81)

Kriterije za isključivanje trebalo bi jasno odvojiti od kriterija koji mogu dovesti do odbijanja sudjelovanja u postupku dodjele.

(82)

Informacije o ranom otkrivanju rizika i o odlukama o isključenju i izricanju financijskih sankcija osobi ili subjektu trebale bi biti centralizirane. U tu svrhu odgovarajuće informacije trebale bi se pohranjivati u bazi podataka koju uspostavlja i kojom upravlja Komisija u svojstvu vlasnika centraliziranog sustava. Pri uporabi tog sustava trebalo bi se poštovati pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka.

(83)

Iako bi uspostava i rad sustava ranog otkrivanja i isključivanja trebali biti odgovornost Komisije, druge institucije i tijela Unije, kao i sve osobe i subjekti koji izvršavaju sredstva Unije u okviru izravnog, podijeljenog i neizravnog upravljanja, trebali bi sudjelovati u tom sustavu prosljeđivanjem relevantnih informacija Komisiji. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje i povjerenstvo trebali bi osobi ili subjektu jamčiti pravo na obranu. Isto pravo trebalo bi dati osobi ili subjektu, u kontekstu ranog otkrivanja, ako dužnosnik za ovjeravanje planira poduzeti mjeru koja bi mogla negativno utjecati na prava dotične osobe ili subjekta. U slučajevima prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije, a o kojima još nije donesena pravomoćna presuda, trebalo bi biti omogućiti odgovornom dužnosniku za ovjeravanje da odgodi obavješćivanje osobe ili subjekta, a povjerenstvu da odgodi pravo osobe ili subjekta da podnese svoja opažanja. Takva odgoda trebala bi biti opravdana samo ako postoje uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti istrage ili nacionalnog sudskog postupka.

(84)

Sud Europske unije trebao bi imati neograničenu nadležnost u pogledu odluka o isključenju i financijskim sankcijama koje se izriču na temelju ove Uredbe, u skladu s člankom 261. UFEU-a.

(85)

Kako bi se olakšala zaštita financijskih interesa Unije u svim metodama izvršenja proračuna, osobe i subjekti koji sudjeluju u izvršenju proračuna u okviru podijeljenog i neizravnog upravljanja trebali bi imati mogućnost prema potrebi uzeti u obzir isključenja o kojima su dužnosnici za ovjeravanje odlučili na razini Unije.

(86)

Ova bi Uredba trebala podupirati cilj e-uprave, a posebno uporabu elektroničkih podataka u razmjeni informacija između institucija Unije i trećih strana.

(87)

Napredak prema elektroničkoj razmjeni informacija i dostavi dokumenata u elektroničkom obliku, među ostalim, ako je to primjereno, e-nabavi, što je značajna mjera pojednostavnjenja, trebali bi pratiti jasni uvjeti za prihvaćanje sustava koji će se upotrebljavati kako bi se uspostavilo pravno utemeljeno okružje uz istodobno očuvanje fleksibilnosti upravljanja sredstvima Unije za sudionike, primatelje i dužnosnike za ovjeravanje, kako je predviđeno ovom Uredbom.

(88)

Trebalo bi utvrditi pravila o sastavu i zadaćama odbora zaduženoga za evaluaciju dokumentacije zahtjeva u postupcima nabave, postupcima dodjele bespovratnih sredstava i natječajima za nagrade. Odbor bi trebao moći uključiti vanjske stručnjake ako je ta mogućnost predviđena u temeljnom aktu.

(89)

U skladu s načelom dobrog upravljanja dužnosnik za ovjeravanje trebao bi zatražiti pojašnjenja ili dokumente koji nedostaju uz istodobno poštovanje načela jednakog postupanja i bez bitnog mijenjanja dokumentacije zahtjeva. Dužnosnik za ovjeravanje trebao bi imati mogućnost samo u valjano opravdanim slučajevima odlučiti da neće to učiniti. Osim toga, dužnosnik za ovjeravanje trebao bi moći ispraviti očitu administrativnu pogrešku ili zatražiti od sudionika da je ispravi.

(90)

U skladu s dobrim financijskim upravljanjem Komisija bi se trebala zaštititi tako što bi zahtijevala jamstva u fazi isplate predfinanciranja. Zahtjev da ugovaratelji i korisnici dostave jamstvo ne bi trebao biti automatski, već bi se trebao temeljiti na analizi rizika. Ako tijekom provedbe dužnosnik za ovjeravanje otkrije da jamac u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom nije ili više nije ovlašten za izdavanje jamstva, dužnosnik za ovjeravanje trebao bi moći zatražiti zamjenu jamstva.

(91)

Različiti skupovi pravila za izravno i neizravno upravljanje, posebno u pogledu pojma „zadaća izvršenja proračuna”, doveli su do zbrke i stvorili rizike od pogrešaka pri definiranju i za Komisiju i za njezine partnere te bi ih stoga trebalo pojednostavniti i uskladiti.

(92)

Trebalo bi revidirati odredbe o ex-ante ocjeni na temelju stupova osoba i subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u okviru neizravnog upravljanja kako bi se Komisija mogla što više osloniti na sustave, pravila i postupke onih osoba i subjekata za koje se smatra da su jednakovrijedni onima koje upotrebljava Komisija. Osim toga, važno je pojasniti da ako u okviru ocjene otkriju područja u kojima uspostavljeni postupci nisu dostatni za zaštitu financijskih interesa Unije, Komisija bi trebala moći potpisati sporazume o doprinosu uz istodobno poduzimanje odgovarajućih mjera nadzora. Važno je i pojasniti u kojim bi slučajevima Komisija mogla odlučiti da ne zahtijeva ocjenu na temelju stupova kako bi potpisala ugovore o doprinosu.

(93)

Naknada za osobe i subjekte koji izvršavaju proračun, trebala bi se, ako je to relevantno i moguće, temeljiti na uspješnosti.

(94)

Komisija sklapa partnerstva s trećim zemljama potpisivanjem sporazuma o financiranju. Važno je pojasniti sadržaj takvih sporazuma o financiranju, posebno za one dijelove djelovanja koje treća zemlja provodi u okviru neizravnog upravljanja.

(95)

Važno je prepoznati posebnu prirodu mehanizama i platformi mješovitog financiranja, u okviru kojih Komisija kombinira svoj doprinos s doprinosom financijskih institucija, te pojasniti primjenu odredaba o financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima.

(96)

Pravila i načela o nabavi koja se primjenjuju na ugovore o javnoj nabavi koje institucije Unije dodjeljuju za svoj račun trebala bi se temeljiti na pravilima utvrđenima u Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14) i Direktivi 2014/24/EU.

(97)

U slučaju mješovitih ugovora potrebno je pojasniti metodologiju kojom javni naručitelji određuju primjenjiva pravila.

(98)

Za ugovore čija je vrijednost jednaka ili veća od vrijednosti pragova utvrđenih u Direktivi 2014/24/EU, za ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti tih pragova i za ugovore koji nisu obuhvaćeni područjem primjene te direktive, trebalo bi pojasniti ex ante i ex post mjere objave potrebne za pokretanje postupka nabave.

(99)

U ovu bi Uredbu trebalo uvrstiti iscrpan popis svih postupaka nabave dostupnih institucijama Unije, neovisno o pragovima.

(100)

U interesu administrativnog pojednostavnjenja i kako bi se potaknulo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), trebalo bi predvidjeti pregovaračke postupke za ugovore srednje vrijednosti.

(101)

Kao i u slučaju Direktive 2014/24/EU ovom Uredbom trebala bi se omogućiti provjera tržišta prije pokretanja postupka nabave. Kako bi se osiguralo da se partnerstvo za inovacije upotrebljava samo kad željeni radovi, roba i usluge ne postoje na tržištu ni razvojna aktivnost koja je skoro spremna za tržište, ovom je Uredbom potrebno utvrditi obvezu provedbe takve prethodne provjere tržišta prije uporabe partnerstva za inovacije.

(102)

Trebalo bi pojasniti da javni naručitelji mogu doprinijeti zaštiti okoliša i promicanju održivoga razvoja, a u isto vrijeme osigurati da pribave najbolju vrijednost za novac za svoje ugovore, osobito zahtijevanjem posebnih oznaka i/ili uporabom odgovarajućih metoda dodjele.

(103)

Kako bi se osiguralo da se pri izvršenju ugovora gospodarski subjekti pridržavaju primjenjivih obveza iz prava okoliša te socijalnog prava i radnog prava koje su utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim društvenim konvencijama i konvencijama o zaštiti okoliša navedenima u Prilogu X. Direktivi 2014/24/EU, takve obveze trebale bi biti dio minimalnih zahtjeva koje utvrđuje javni naručitelj i trebale bi biti uključene u ugovore koje javni naručitelj potpisuje.

(104)

Primjereno je definirati različite slučajeve koji se obično označavaju kao sukob interesa te s njima različito postupati. Pojmom „sukob interesa” trebalo bi se služiti jedino u slučajevima u kojima se osoba ili subjekt s odgovornostima za izvršenje proračuna, reviziju ili kontrolu ili dužnosnik ili službenik institucije Unije ili nacionalnih tijela bilo koje razine nađu u takvoj situaciji. Pokušaje nepropisnog utjecaja na postupak dodjele ili dobivanja povjerljivih informacija trebalo bi tretirati kao tešku povredu dužnosti koja može rezultirati odbijanjem sudjelovanja u postupku dodjele i/ili isključenjem iz sredstava Unije. Osim toga, gospodarski subjekti bi mogli biti u situaciji u kojoj ne bi smjeli biti odabrani za provedbu ugovora zbog sukobljenih poslovnih interesa. Primjerice, trgovačko društvo ne bi smjelo evaluirati projekt u kojem je sudjelovalo, a revizor se ne bi smio naći u situaciji da provodi reviziju računovodstvene dokumentacije koju je prethodno potvrdio kao ispravnu.

(105)

U skladu s Direktivom 2014/24/EU trebalo bi biti moguće provjeriti je li neki gospodarski subjekt isključen, primijeniti kriterije za odabir i dodjelu te provjeriti usklađenost s dokumentacijom o nabavi, bez zadanog redoslijeda. Kao posljedica toga trebalo bi biti moguće odbiti ponude na temelju kriterija za dodjelu bez prethodne provjere odgovarajućeg ponuditelja u pogledu kriterija za isključivanje ili odabir.

(106)

Ugovore bi trebalo dodjeljivati na osnovi ekonomski najpovoljnije ponude u skladu s člankom 67. Direktive 2014/24/EU.

(107)

Radi pravne sigurnosti potrebno je pojasniti da su kriteriji za odabir strogo povezani s evaluacijom natjecatelja ili ponuditelja i da su kriteriji za dodjelu strogo povezani s evaluacijom ponuda. Posebno bi se kvalifikacije i iskustvo osoblja određenog za izvršenje ugovora trebali upotrebljavati samo kao kriterij za odabir, a ne kao kriterij za dodjelu, s obzirom da bi se time riskiralo preklapanje i dvostruka evaluacija istog elementa. Nadalje, ako bi se takve kvalifikacije i iskustvo koristili kao kriterij za dodjelu, svakom promjenom osoblja određenog za izvršenje ugovora, čak i ako je opravdana zbog bolesti ili promjene radnog mjesta, doveli bi se u pitanje uvjeti pod kojima je ugovor dodijeljen i time bi se uzrokovala pravna nesigurnost.

(108)

Nabavom u Uniji trebalo bi se osigurati da se sredstva Unije upotrebljavaju na učinkovit, transparentan i odgovarajući način, uz istodobno smanjenje administrativnog opterećenja za primatelje sredstava Unije. U tom bi se pogledu e-nabavom trebalo doprinijeti boljoj uporabi sredstava Unije i povećati dostupnost ugovora svim gospodarskim subjektima. Sve institucije Unije koje provode postupak nabave trebale bi na svojim internetskim stranicama objaviti jasna pravila o stjecanju, rashodima i praćenju te sve dodijeljene ugovore, uključujući i njihovu vrijednost.

(109)

Trebalo bi pojasniti postojanje faze otvaranja i faze evaluacije za svaki postupak. Odluka o dodjeli uvijek bi trebao biti ishod evaluacije.

(110)

Kada ih se obavješćuje o ishodu postupka, natjecatelje i ponuditelje trebalo bi obavijestiti o osnovi za donošenje odluke i dostaviti im detaljno obrazloženje na temelju sadržaja izvješća o evaluaciji.

(111)

Budući da se kriteriji primjenjuju bez zadanog redoslijeda, odbijenim ponuditeljima koji su podnijeli ponude koje su u skladu sa zahtjevima postupka nabave trebalo bi, ako to zatraže, dostaviti informacije o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude.

(112)

U slučaju okvirnih ugovora koji uključuju ponovnu provedbu nadmetanja ne bi smjela postojati obveza da se neuspješnom ugovaratelju dostave informacije o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude s obzirom na to da bi se primitkom takvih informacija među strankama u istom okvirnom ugovoru moglo narušiti pošteno tržišno natjecanje među njima u svakoj ponovljenoj provedbi nadmetanja.

(113)

Javni naručitelj trebao bi moći poništiti postupak nabave prije potpisivanja ugovora, a da natjecatelji ili ponuditelji nemaju pravo potraživati naknadu. Time se ne bi trebale dovoditi u pitanje situacije u kojima je javni naručitelj postupio tako da ga se može smatrati odgovornim za štetu u skladu s općim načelima prava Unije.

(114)

Kao što je slučaj u Direktivi 2014/24/EU, potrebno je pojasniti uvjete pod kojima se ugovor može izmijeniti tijekom njegova izvršavanja i bez novog postupka nabave. Osobito se ne bi trebalo zahtijevati provođenje novog postupka u slučaju administrativnih izmjena, univerzalne sukcesije i primjene jasnih i nedvosmislenih revizijskih klauzula ili opcija kojima se ne mijenjaju minimalni zahtjevi prvotnog postupka. Provođenje novog postupka nabave trebalo bi biti nužno u slučaju bitnih izmjena prvotnog ugovora, posebice u slučaju izmjena opsega i sadržaja uzajamnih prava i obveza stranaka, uključujući u pogledu raspodjele prava intelektualnog vlasništva. Takve izmjene ukazuju na namjeru stranaka da ponovno pregovaraju o ključnim uvjetima tog ugovora, posebno ako bi izmjene utjecale na rezultate postupka da su takvi izmijenjeni uvjeti bili dio prvotnog postupka.

(115)

Nužno je predvidjeti mogućnost zahtijevanja jamstva za ispunjenje obveza u odnosu na radove, robu i složene usluge kako bi se zajamčila usklađenost s bitnim ugovornim obvezama i kako bi se osiguralo pravilno ispunjenje obveza za vrijeme trajanja ugovora. Potrebno je i predvidjeti mogućnost zahtijevanja jamstva za povrat zadržanog iznosa, za pokrivanje razdoblja odgovornosti za izvršenje ugovora, u skladu s uobičajenom praksom u dotičnim sektorima.

(116)

Kako bi se odredili primjenjivi pragovi i postupci, potrebno je pojasniti smatraju li se institucije Unije, izvršne agencije i tijela Unije javnim naručiteljima. Oni se ne bi trebali smatrati javnim naručiteljima ako nabavu obavljaju preko središnjeg tijela za nabavu. Osim toga, institucije Unije čine jedinstveni pravni subjekt i njihove službe ne mogu sklapati ugovore, nego samo sporazume na razini službi, među sobom.

(117)

Primjereno je u ovu Uredbu uvrstiti upućivanje na dva praga utvrđena u Direktivi 2014/24/EU koji se primjenjuju na radove odnosno na robu i usluge. Imajući u vidu posebnosti potreba institucija Unije u pogledu dodjele ugovorâ, ti bi pragovi radi pojednostavnjenja i dobrog financijskog upravljanja trebali biti primjenjivi i na ugovore o koncesiji. Revizija tih pragova kako je predviđeno u Direktivi 2014/24/EU trebala bi stoga biti izravno primjenjiva na nabavu na temelju ove Uredbe.

(118)

Za potrebe usklađivanja i pojednostavnjenja, standardni postupci koji se primjenjuju na nabavu trebali bi se primjenjivati i na kupnje predviđene u skladu s blagim režimom za ugovore za društvene i druge posebne usluge iz članka 74. Direktive 2014/24/EU. Stoga bi prag za kupnje u okviru blagog režima trebao biti usklađen s pragom za ugovore o uslugama.

(119)

Potrebno je pojasniti uvjete primjene roka mirovanja koji se treba poštovati prije potpisivanja ugovora ili okvirnog ugovora.

(120)

Pravila koja se primjenjuju na nabavu u području vanjskih djelovanja trebala bi biti u skladu s načelima utvrđenima u direktivama 2014/23/EU i 2014/24/EU.

(121)

Radi smanjenja složenosti, racionalizacije postojećih pravila i poboljšanja čitkosti pravila o nabavi potrebno je prerasporediti opće odredbe o nabavi i posebne odredbe primjenjive na nabavu u području vanjskih djelovanja te ukloniti nepotrebna ponavljanja i unakrsna upućivanja.

(122)

Potrebno je pojasniti koji gospodarski subjekti s obzirom na mjesto njihova poslovnog nastana imaju pristup nabavi na temelju ove Uredbe te izričito predvidjeti mogućnost takvog pristupa i za međunarodne organizacije.

(123)

Kako bi se postigla ravnoteža između potrebe za transparentnosti i veće dosljednosti pravila o nabavi, s jedne strane, te potrebe osiguravanja fleksibilnosti u pogledu određenih tehničkih aspekata tih pravila, s druge strane, tehnička pravila o nabavi trebalo bi utvrditi u prilogu ovoj Uredbi, a Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenama tog priloga.

(124)

Potrebno je pojasniti područje primjene glave o bespovratnim sredstvima, posebno u pogledu vrste djelovanja ili tijela prihvatljivih za bespovratna sredstva kao i s obzirom na pravne obveze koje se mogu upotrebljavati za pokrivanje bespovratnih sredstava. Konkretno, odluke o bespovratnim sredstvima trebalo bi postupno ukinuti zbog njihove ograničene uporabe i postupnog uvođenja elektroničkog upravljanja bespovratnim sredstvima. Strukturu bi trebalo pojednostavniti premještanjem odredaba o instrumentima koji nisu bespovratna sredstva u druge dijelove ove Uredbe. Vrstu tijela koja mogu primiti bespovratna sredstva za poslovanje trebalo bi pojasniti tako da se više ne upućuje na tijela koja nastoje ostvariti cilj koji je u općem interesu Unije, budući da su ta tijela obuhvaćena pojmom tijela koja imaju cilj koji je dio politike Unije i podupire je.

(125)

Radi pojednostavnjenja postupaka i bolje čitkosti ove Uredbe potrebno je pojednostavniti i racionalizirati odredbe povezane sa sadržajem zahtjeva za bespovratna sredstva, poziva za podnošenje prijedloga i sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

(126)

Radi lakše provedbe djelovanja koje financira više donatora kada ukupno financiranje djelovanja nije poznato u trenutku preuzimanja obveze za doprinos Unije, potrebno je pojasniti način utvrđivanja doprinosa Unije i metodu provjeravanja njegove uporabe.

(127)

Iskustvo s uporabom jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu paušalne stope pokazalo je da takvi oblici financiranja znatno pojednostavnjuju administrativne postupke i bitno smanjuju rizik od pogrešaka. Jednokratni iznosi, jedinični troškovi i paušalne stope prikladni su oblici financiranja neovisno o području intervencije Unije, a posebno za standardizirana djelovanja i opetovana djelovanja, kao što su mobilnost ili aktivnosti osposobljavanja. Nadalje, budući da međuinstitucijsku suradnju između javnih uprava država članica i zemalja korisnica ili partnerskih zemalja (institucijsko povezivanje) provode institucije država članica, uporaba pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova opravdana je te bi institucije država članica trebala poticati na njihovo iskorištavanje. U interesu veće učinkovitosti, države članice i ostali primatelji sredstava Unije trebali bi moći češće se koristiti pojednostavnjenim mogućnostima obračuna troškova. U tom smislu uvjeti za uporabu jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i paušalnih stopa trebali bi biti fleksibilniji. Potrebno je izričito predvidjeti određivanje jedinstvenih jednokratnih iznosa kojima će biti obuhvaćeni svi prihvatljivi troškovi djelovanja ili programa rada. Nadalje, kako bi se potaknulo stavljanje naglaska na rezultate, trebalo bi dati prednost financiranju na temelju ostvarenja. Jednokratni iznosi, jedinični troškovi i paušalne stope koji se temelje na uloženim sredstvima trebali bi biti opcija ako iznosi koji se temelje na ostvarenjima nisu mogući ili primjereni.

(128)

Administrativne postupke za odobravanje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i paušalnih stopa trebalo bi pojednostavniti prijenosom ovlasti za davanje takvih odobrenja na odgovorne dužnosnike za ovjeravanje. Ako je to primjereno, Komisija može dati takvo odobrenje uzimajući u obzir prirodu aktivnosti ili rashoda ili broj dotičnih dužnosnika za ovjeravanje.

(129)

Kako bi se premostio jaz u raspoloživosti podataka koji se upotrebljavaju za utvrđivanje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i paušalnih stopa, trebalo bi dopustiti primjenu stručne prosudbe.

(130)

Iako bi trebalo ostvariti potencijal češće uporabe pojednostavnjenih oblika financiranja, trebalo bi osigurati poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja te, posebice, načelâ ekonomičnosti, učinkovitosti i izbjegavanja dvostrukog financiranja. U tu svrhu pojednostavnjenim oblicima financiranja trebalo bi osigurati prikladnost upotrijebljenih sredstava s obzirom na ciljeve koji se žele ostvariti, izbjegavanje višestrukog financiranja istih troškova iz proračuna, poštovanje načela sufinanciranja te izbjegavanje prekomjerne kompenzacije primateljâ. Stoga bi se pojednostavnjeni oblici financiranja trebali temeljiti na statističkim ili računovodstvenim podacima, sličnim objektivnim sredstvima ili stručnoj prosudbi. Uz navedeno, trebalo bi nastaviti primjenjivati odgovarajuće provjere, kontrole i periodične procjene.

(131)

Potrebno je pojasniti opseg provjera i kontrola u odnosu na periodične procjene jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa. Navedene provjere i kontrole trebale bi biti usmjerene na ispunjenje uvjeta na temelju kojih se pokreće isplata jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa, uključujući, prema potrebi, postizanje ostvarenja i/ili rezultata. Tim se uvjetima ne bi smjelo zahtijevati izvješćivanje o troškovima koje je korisnik stvarno imao. Ako su ih odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ili Komisija ex ante utvrdili, iznose jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu paušalne stope ne bi se smjelo dovoditi u pitanje ex post kontrolama. Time se ne bi smjelo spriječiti mogućnost smanjenja bespovratnih sredstava u slučaju loše, djelomične ili zakašnjele provedbe ili nepravilnosti, prijevare ili kršenja drugih obveza. Bespovratna sredstva bi, posebice, trebalo smanjiti ako nisu ispunjeni uvjeti zbog kojih se pokreće isplata jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa. Učestalost i opseg periodične ocjene trebali bi ovisiti o kretanju i naravi troškova, pri čemu se osobito uzimaju u obzir znatne promjene tržišnih cijena i druge relevantne okolnosti. Periodična procjena mogla bi dovesti do usklađenjâ jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa, koji će se primjenjivati u budućim sporazumima, ali se ne bi trebala upotrebljavati za preispitivanje opravdanosti već dogovorene vrijednosti jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa. Za periodičnu ocjenu jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa može biti potreban pristup računovodstvenoj dokumentaciji korisnika za statističke i metodološke potrebe, a takav je pristup potreban radi sprečavanja i otkrivanja prijevara.

(132)

Radi olakšavanja sudjelovanja malih organizacija u provedbi politika Unije u okruženju ograničene dostupnosti resursa potrebno je vrijednost rada koji obavljaju volonteri priznati kao prihvatljive troškove. Na temelju toga bi se takve organizacije u većoj mjeri trebale moći oslanjati na volonterski rad za potrebe sufinanciranja djelovanja ili programa rada. Ne dovodeći u pitanje najveću stopu sufinanciranja utvrđenu temeljnim aktom, u takvim slučajevima bespovratna sredstva Unije trebala bi biti ograničena na procijenjene prihvatljive troškove koji ne obuhvaćaju volonterski rad. S obzirom na to da volonterski rad obavljaju treće strane, a korisnik im za to ne isplaćuje naknadu, ograničenjem se izbjegava nadoknada troškova koje korisnik nije imao. Uz navedeno, vrijednost volonterskog rada ne bi smjela prelaziti 50 % doprinosa u naravi i eventualnih drugih oblika sufinanciranja.

(133)

U ovoj Uredbi trebalo bi zadržati načelo zabrane ostvarivanja dobiti kako bi se time zaštitilo jedno od temeljnih načela javnih financija.

(134)

Bespovratna sredstva trebala bi se u načelu dodjeljivati na temelju pozivâ za podnošenje prijedloga. Ako su iznimke dopuštene, trebalo bi ih tumačiti i primjenjivati restriktivno u smislu područja primjene i trajanja. Iznimnu mogućnost dodjele bespovratnih sredstava bez poziva za podnošenje prijedloga tijelima koja imaju de facto ili de jure monopol trebalo bi upotrebljavati samo ako su dotična tijela jedina koja su sposobna provoditi relevantne vrste aktivnosti ili im je takav monopol dan zakonom ili od strane tijela javne vlasti.

(135)

U okviru prijelaza na elektroničko upravljanje bespovratnim sredstvima i e-nabave trebalo bi od podnositelja zahtjeva i ponuditelja u određenom vremenskom razdoblju samo jednom zatražiti da dostave dokaz o svojem pravnom statusu i financijskoj održivosti te se od njih ne bi trebala zahtijevati ponovna dostava popratnih dokumenata u svakom postupku dodjele. Stoga je potrebno uskladiti zahtjeve u pogledu broja godina za koje se zahtijevaju dokumenti u okviru postupaka dodjele bespovratnih sredstava i postupaka nabave.

(136)

Uporabu nagrada kao dragocjene vrste financijske potpore koja nije povezana s predvidivim troškovima trebalo bi olakšati, a primjenjiva pravila pojasniti. Nagrade ne bi trebalo smatrati zamjenom, nego dopunom za druge instrumente financiranja kao što su bespovratna sredstva.

(137)

Kako bi se omogućilo fleksibilnije izvršavanje nagrada, obvezu na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 o objavi natječajâ za nagrade s jediničnom vrijednosti od 1 000 000 EUR ili više u izvještajima uz nacrt proračuna trebalo bi zamijeniti obvezom prethodnog obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća te izričitog navođenja takvih nagrada u odluci o financiranju.

(138)

Nagrade bi se trebale dodjeljivati u skladu s načelima transparentnosti i jednakog postupanja. S time u vezi trebalo bi utvrditi minimalne značajke natječajâ, posebice aranžmane za isplatu nagrade dobitnicima nakon njezine dodjele i odgovarajuća sredstva objave. Potrebno je ujedno utvrditi jasno određen postupak dodjele, od podnošenja prijava do pružanja informacija podnositeljima prijava i obavješćivanja pobjedničkog podnositelja prijave, u kojem se odražava postupak dodjele bespovratnih sredstava.

(139)

Ovom bi Uredbom trebalo propisati načela i uvjete primjenjive za financijske instrumente, proračunska jamstva i financijsku pomoć te pravila o ograničenju financijske odgovornosti Unije, borbi protiv prijevara i pranja novca, ukidanju financijskih instrumenata i izvješćivanju.

(140)

Posljednjih godina Unija se sve više koristi financijskim instrumentima kojima se omogućuje postizanje većeg učinka financijske poluge proračuna, ali oni istodobno podrazumijevaju financijski rizik za proračun. Među tim financijskim instrumentima nisu samo financijski instrumenti obuhvaćeni Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, nego i drugi instrumenti, kao što su proračunska jamstva i financijska pomoć, koji su prethodno bili uređeni samo pravilima utvrđenima u njihovim temeljnim aktima. Važno je uspostaviti zajednički okvir kako bi se osigurala homogenost načela koja se primjenjuju na taj skup instrumenata te ih preraspodijeliti u novu glavu u ovoj Uredbi, koja uz postojeća pravila primjenjiva na financijske instrumente uključuje dijelove o proračunskim jamstvima i o financijskoj pomoći državama članicama ili trećim zemljama.

(141)

Financijski instrumenti i proračunska jamstva mogu biti korisni pri multipliciranju učinka sredstava Unije kad se ta sredstva udruže s drugim sredstvima te uključuju učinak poluge. Financijski instrumenti i proračunska jamstva trebali bi se provoditi samo ako ne postoji rizik od narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu ili neusklađenosti s pravilima o državnim potporama.

(142)

U okviru godišnjih odobrenih sredstava koja su odobrili Europski parlament i Vijeće za određeni program, financijski instrumenti i proračunska jamstva trebali bi se upotrebljavati na temelju ex ante evaluacije kojom se dokazuje njihova učinkovitost u smislu postizanja ciljeva politike Unije.

(143)

Financijski instrumenti, proračunska jamstva i financijska pomoć trebali bi se odobravati temeljnim aktom. Ako su u valjano opravdanim slučajevima financijski instrumenti uspostavljeni bez temeljnog akta, Europski parlament i Vijeće trebali bi ih odobriti u proračunu.

(144)

Trebalo bi definirati instrumente koji bi mogli biti obuhvaćeni glavom X., kao što su zajmovi, jamstva, vlasnička ulaganja, kvazivlasnička ulaganja i instrumenti podjele rizika. Definicijom instrumenata podjele rizika trebalo bi omogućiti uključivanje poboljšanja kreditne kvalitete za projektne obveznice, čime bi se obuhvatio rizik povezan sa servisiranjem duga projekta i ublažio kreditni rizik imatelja obveznica s pomoću poboljšanja kreditne kvalitete u obliku zajma ili jamstva.

(145)

Svako vraćanje iz financijskog instrumenta ili proračunskog jamstva trebalo bi upotrijebiti za instrument ili jamstvo iz kojeg je proizašlo vraćanje kako bi se unaprijedila učinkovitost tog instrumenta ili jamstva, osim ako je drukčije određeno u temeljnom aktu, te bi ga trebalo uvažiti pri predlaganju budućih odobrenih sredstava za isti instrument ili jamstvo.

(146)

Primjereno je priznati usklađivanje interesa u ostvarivanju ciljeva politike Unije i osobito ukazati na to da EIB i EIF imaju posebna stručna znanja za provedbu financijskih instrumenata i proračunskih jamstava.

(147)

EIB i EIF, djelujući kao skupina, trebali bi imati mogućnost međusobnog prijenosa dijela provedbe, ako bi se takvim prijenosom, kako je to pobliže utvrđeno u odgovarajućem sporazumu s Komisijom, moglo doprinijeti provedbi određenog djelovanja.

(148)

Trebalo bi pojasniti da, ako se financijski instrumenti ili proračunska jamstva kombiniraju s dodatnim oblicima potpore iz proračuna, pravila o financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima trebala bi se primjenjivati na cijelu mjeru. Takva pravila trebala bi biti dopunjena, ako je to primjenjivo, posebnim zahtjevima utvrđenim u sektorskim pravilima.

(149)

Pri provedbi financijskih instrumenata i proračunskih jamstava financiranih iz proračuna trebalo bi uvažavati politiku Unije o nekooperativnim jurisdikcijama u porezne svrhe, i njezina ažuriranja, kao što je utvrđeno u relevantnim pravnim aktima Unije i zaključcima Vijeća, osobito u Zaključcima Vijeća od 8. studenoga 2016. o kriterijima i procesu za uspostavu EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (15) i u njihovom prilogu, kao i Zaključcima Vijeća od 5. prosinca 2017. o EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (16) i njihovim prilozima.

(150)

Proračunska jamstva i financijska pomoć državama članicama ili trećim zemljama općenito su izvanproračunske operacije koje imaju znatan učinak na bilancu stanja Unije. Iako ostaju općenito izvanproračunske operacije, njihovim uključivanjem u ovu Uredbu jača se zaštita financijskih interesa Unije i osigurava jasniji okvir za odobravanje tih operacija, upravljanje njima i njihovo obračunavanje.

(151)

Unija je nedavno pokrenula važne inicijative na temelju proračunskih jamstava, kao što su Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) ili Europski fond za održivi razvoj (EFOR). Značajka je tih instrumenata da se njima stvara nepredviđena obveza za Uniju te da podrazumijevaju rezervaciju sredstava radi osiguravanja likvidne rezerve, kojom se omogućuje da proračun uredno odgovara na obveze plaćanja koje bi mogle proizići iz tih nepredviđenih obveza. Kako bi se zajamčio kreditni rejting Unije, a time i njezina sposobnost osiguravanja učinkovitog financiranja, nužno je da se pri odobravanju, izdvajanju rezervacija i praćenju nepredviđenih obveza uvažava čvrsti skup pravila koji bi trebalo primjenjivati na sva proračunska jamstva.

(152)

Nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava mogu obuhvaćati širok niz operacija financiranja i operacija ulaganja. Za razliku od zajmova koji imaju utvrđen raspored vraćanja nemoguće je s potpunom sigurnošću na godišnjoj osnovi planirati mogućnost aktivacije proračunskog jamstva. Stoga je neophodno uspostaviti okvir za odobravanje i praćenje nepredviđenih obveza kako bi se u svakom trenutku osiguralo potpuno poštovanje gornjih granica za godišnja plaćanja utvrđenih u Odluci Vijeća 2014/335/EU, Euratom (17).

(153)

Tim bi okvirom ujedno trebalo osigurati upravljanje i kontrolu, uključujući redovito izvješćivanje o financijskoj izloženosti Unije. Stopu rezervacija financijskih obveza trebalo bi odrediti na temelju odgovarajuće procjene rizika za financijske rizike koji proizlaze iz povezanog instrumenta. Održivost nepredviđenih obveza trebalo bi procjenjivati jednom godišnje u okviru proračunskog postupka. Trebalo bi uspostaviti mehanizam ranog upozoravanja kako bi se izbjegao manjak rezervacija za pokrivanje financijskih obveza.

(154)

S obzirom na sve veću uporabu financijskih instrumenata, proračunskih jamstava i financijske pomoći potrebna je znatna količina odobrenih sredstava za plaćanje koje treba mobilizirati i rezervirati. Radi postizanja učinka poluge i osiguravanja primjerene razine zaštite od financijskih obveza važno je optimizirati iznos potrebnih rezervacija te postići veću učinkovitost udruživanjem tih rezervacija u zajednički fond za rezervacije. Osim toga, fleksibilnijom uporabom tih udruženih rezervacija omogućuje se stvarna globalna stopa rezervacija koja uz optimiziran iznos sredstava pruža traženu zaštitu.

(155)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje zajedničkog fonda za rezervacije za programsko razdoblje nakon 2020. Komisija bi do 30. lipnja 2019. trebala podnijeti neovisnu vanjsku evaluaciju prednosti i nedostataka povjeravanja financijskog upravljanja imovinom zajedničkog fonda za rezervacije Komisiji, EIB-u ili njihovoj kombinaciji, uzimajući u obzir relevantne tehničke i institucionalne kriterije koji se upotrebljavaju pri usporedbi usluga upravljanja imovinom, uključujući tehničku infrastrukturu, usporedbu troškova pruženih usluga, institucionalni ustroj, izvješćivanje, uspješnost, odgovornost te stručna znanja svake institucije i druge mandate za upravljanje imovinom za proračun. Evaluacija bi, ako je to primjereno, trebala biti popraćena zakonodavnim prijedlogom.

(156)

Pravilima koja se primjenjuju na rezervacije i zajednički fond za rezervacije trebao bi se osigurati čvrst okvir unutarnje kontrole. Nakon savjetovanja s računovodstvenim službenikom Komisije, Komisija bi trebala utvrditi smjernice primjenjive na upravljanje sredstvima zajedničkog fonda za rezervacije. Dužnosnici za ovjeravanje financijskih instrumenata, proračunskih jamstava ili financijske pomoći trebali bi aktivno pratiti financijske obveze u okviru svoje odgovornosti, a financijski upravitelj sredstvima zajedničkog fonda za rezervacije trebao bi upravljati gotovinskim sredstvima i imovinom fonda na temelju pravila i postupaka koje utvrđuje računovodstveni službenik Komisije.

(157)

Proračunska jamstva i financijska pomoć trebali bi biti u skladu s istim skupom načela koji je već utvrđen za financijske instrumente. Proračunska jamstva trebala bi posebice biti neopoziva, bezuvjetna i davati se na zahtjev. Ona bi se trebala provoditi u okviru neizravnog upravljanja ili, samo u iznimnim slučajevima, u okviru izravnog upravljanja. Njima bi se trebale pokrivati samo operacije financiranja i operacije ulaganja, a partneri bi trebali tim operacijama doprinijeti vlastitim sredstvima.

(158)

Financijska pomoć državama članicama ili trećim zemljama trebala bi biti u obliku zajma, kreditne linije ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se smatra primjerenim za osiguravanje djelotvornosti potpore. U tu svrhu Komisiju bi u relevantnom temeljnom aktu trebalo ovlastiti za uzimanje u zajam potrebnih sredstava na tržištima kapitala ili od financijskih institucija, izbjegavajući pritom uključivanje Unije u bilo kakvu promjenu dospijeća kojom bi se Unija izložila kamatnom ili bilo kakvom drugom komercijalnom riziku.

(159)

Radi postizanja željenog pojednostavnjenja i djelotvornosti odredbe koje se odnose na financijske instrumente trebale bi se početi primjenjivati što je moguće prije. Odredbe u vezi s proračunskim jamstvima i financijskom pomoći te zajedničkim fondom za rezervacije trebale bi se primjenjivati od početka valjanosti višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020. Tim rasporedom omogućit će se temeljita priprema novih alata za upravljanje nepredviđenim obvezama. Omogućit će se i usklađivanje načela iz glave X. i, s jedne strane, prijedloga za višegodišnji financijski okvir nakon 2020. te, s druge strane, posebnih programa koji su povezani s tim okvirom.

(160)

Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18) utvrđuju se pravila, među ostalim, o financiranju političkih stranaka i političkih zaklada na europskoj razini, posebno u odnosu na uvjete financiranja, dodjelu i raspodjelu financiranja, donacije i doprinose, financiranje izbornih kampanja za Europski parlament, nadoknadive rashode, zabranu određenog financiranja, računovodstvenu dokumentaciju, izvješćivanje i reviziju, provedbu i kontrolu, sankcije, suradnju između tijela za europske političke stranke i zaklade, dužnosnika za ovjeravanje Europskog parlamenta i država članica te u odnosu na transparentnost.

(161)

U ovu bi Uredbu trebalo uključiti pravila o doprinosima iz proračuna Unije za europske političke stranke kako je predviđeno Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014.

(162)

Financijska potpora europskim političkim strankama trebala bi se dodjeljivati u obliku posebnog doprinosa kako bi odgovarala posebnim potrebama tih stranaka.

(163)

Iako se za dodjelu financijske potpore ne zahtijeva godišnji program rada, europske političke stranke trebale bi ex post opravdati pravilnu uporabu financiranja Unije. Konkretno, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi provjeriti jesu li sredstva upotrijebljena za plaćanje nadoknadivih rashoda kako je utvrđeno u pozivu na dodjelu doprinosa u okviru rokova predviđenih ovom Uredbom. Doprinosi europskim političkim strankama trebali bi se potrošiti do kraja financijske godine koja slijedi nakon one u kojoj su dodijeljeni, nakon čega bi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao osigurati povrat svih nepotrošenih sredstava.

(164)

Sredstva Unije dodijeljena radi financiranja operativnih troškova europskih političkih stranaka ne bi se trebala upotrebljavati u svrhe koje su drukčije od onih utvrđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014, a osobito ne za izravno ili neizravno financiranje trećih strana, npr. nacionalnih političkih stranaka. Europske političke stranke trebale bi upotrebljavati doprinose za plaćanje određenog postotka tekućih i budućih rashoda, a ne rashoda ili dugova nastalih prije podnošenja zahtjeva za doprinose.

(165)

Dodjelu doprinosa također bi trebalo pojednostavniti i prilagoditi posebnostima europskih političkih stranaka, osobito uklanjanjem kriterija za odabir, uvođenjem jednokratnog plaćanja predfinanciranja u punom iznosu kao općeg pravila i mogućnošću uporabe jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu paušalne stope i jediničnih troškova.

(166)

Doprinosi iz proračuna trebali bi se suspendirati, smanjiti ili ukinuti ako europske političke stranke prekrše Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014.

(167)

Sankcije koje se temelje na ovoj Uredbi i na Uredbi (EU, Euratom) br. 1141/2014 trebale bi se izricati dosljedno te bi se njima trebalo poštovati načelo ne bis in idem. U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 administrativne i/ili financijske sankcije utvrđene u ovoj Uredbi ne bi se smjele izricati u jednom od slučajeva za koji su sankcije već izrečene na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.

(168)

Ovom bi se Uredbom trebao utvrditi opći okvir na temelju kojeg se proračunska potpora može upotrebljavati kao instrument u području vanjskih djelovanja uključujući obvezu za treće zemlje da Komisiji dostave odgovarajuće i pravodobne informacije kako bi se ocijenilo ispunjavanje dogovorenih uvjeta i odredaba kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije.

(169)

Kako bi se ojačala uloga Europskog parlamenta i Vijeća trebalo bi pojasniti postupak za uspostavu skrbničkog fonda Unije. Ujedno je potrebno utvrditi načela koja se primjenjuju na doprinose skrbničkim fondovima Unije, a osobito važnost osiguravanja doprinosa drugih donatora kojima se opravdava njihova uspostava u pogledu dodane vrijednosti. Potrebno je i pojasniti odgovornosti financijskih izvršitelja i odbora skrbničkog fonda Unije te utvrditi pravila kojima se osigurava pravedna zastupljenost uključenih donatora u odboru skrbničkog fonda Unije i obvezan pozitivan glas Komisije za uporabu sredstava. Ujedno je važno detaljnije utvrditi zahtjeva za izvješćivanje primjenjivo na skrbničke fondove Unije.

(170)

U skladu s racionalizacijom postojećih pravila i radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, posebne odredbe utvrđene u dijelu dva Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, koje se primjenjuju na EFJP, istraživanje, vanjska djelovanja i posebne fondove Unije, trebale bi se unijeti u relevantne dijelove ove Uredbe samo ako se te odredbe još uvijek upotrebljavaju i relevantne su.

(171)

Trebalo bi pojednostavniti i pojasniti odredbe o financijskom izvještavanju i računovodstvu. Stoga je primjereno obuhvatiti sve odredbe o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji i drugom financijskom izvješćivanju.

(172)

Trebalo bi poboljšati način na koji institucije Unije trenutačno izvješćuju Europski parlament i Vijeće o projektima u vezi s nekretninama. Institucijama Unije trebalo bi dopustiti financiranje novih projekata u vezi s nekretninama s pomoću prihoda primljenih za već prodane zgrade. Stoga bi u odredbe o unutarnjim namjenskim prihodima trebalo unijeti upućivanje na projekte u vezi s nekretninama. Time bi se omogućilo ispunjavanje promjenjivih potreba u politici institucija Unije u vezi s nekretninama, kao i uštede na troškovima i uvođenje veće fleksibilnosti.

(173)

Kako bi se prilagodili pravila koja se primjenjuju na određena tijela Unije, detaljna pravila o nabavi i detaljni uvjeti i minimalni omjer za stvarnu stopu rezervacija Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s okvirnom financijskom uredbom za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu, oglednom financijskom uredbom za tijela javno-privatnog partnerstva, izmjenama Priloga I. ove Uredbe, detaljnim uvjetima i metodologijom za izračun stvarne stope rezervacija i izmjenom utvrđenog minimalnog omjera stvarne stope rezervacija, koja ne bi smjela biti utvrđena na razini manjoj od 85 %. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente zaprimaju istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(174)

Kako bi se osiguralo da se u okviru Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19), brzo osiguraju odgovarajuća sredstva za potporu promjenjivim političkim prioritetima, indikativnim udjelima za svaku od triju osi i minimalnim postotcima za svaki tematski prioritet u okviru pojedine osi trebalo bi omogućiti veću fleksibilnost, no istodobno zadržati ambicioznu stopu uvođenja prekograničnih partnerstava EURES-a. Time bi se trebalo poboljšati upravljanje EaSI-jem i omogućiti usmjeravanje proračunskih sredstava na djelovanja kojima se postižu bolji rezultati u području zapošljavanja te socijalni rezultati.

(175)

Kako bi se olakšala ulaganja u infrastrukturu za kulturu i održivi turizam, ne dovodeći u pitanje potpunu primjenu pravnih akata Unije u području zaštite okoliša, posebice, ako je to primjereno, direktivâ 2001/42/EZ (20) i 2011/92/EU (21) Europskog parlamenta i Vijeća, trebalo bi pojasniti određena ograničenja u pogledu opsega potpore na temelju Uredbe (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (22) za takva ulaganja. Stoga je od 2. kolovoza 2018. potrebno uvesti jasne restrikcije u odnosu na ograničavanje ljestvice doprinosa EFRR-a takvim ulaganjima.

(176)

Kako bi se odgovorilo na izazove koje predstavlja povećanje tokova migranata i izbjeglica, trebalo bi precizirati ciljeve kojima EFRR može doprinijeti u okviru potpore koju pruža migrantima i izbjeglicama kako bi se državama članicama omogućila ulaganja usmjerena na državljane trećih zemalja sa zakonitim boravkom, uključujući podnositelje zahtjeva za azil i korisnike međunarodne zaštite.

(177)

Radi lakše provedbe operacija na temelju Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (23), trebalo bi povećati opseg potencijalnih korisnika. Stoga bi upravljačkim tijelima trebalo omogućiti da fizičke osobe smatraju korisnicima te bi trebalo utvrditi fleksibilniju definiciju korisnika u kontekstu državne potpore.

(178)

U praksi je uobičajeno da se makroregionalne strategije dogovore nakon usvajanja zaključaka Vijeća. Kao što je to slučaj od stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 1303/2013, Europsko vijeće, ako je to primjereno i uzimajući u obzir ovlasti te institucije utvrđene u članku 15. UEU-a, može potvrditi takve zaključke. Na odgovarajući način trebalo bi izmijeniti definiciju „makroregionalnih strategija” utvrđenu u toj Uredbi.

(179)

Kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje EFRR-om, ESF-om, Kohezijskim fondom, EPFRR-om i EFPR-om („europski strukturni i investicijski fondovi” - „ESI fondovi”) koji se provode u okviru podijeljenog upravljanja te pojasnile obveze država članica, u općim načelima utvrđenim u članku 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 trebalo bi se izričito upućivati na načela utvrđena u ovoj Uredbi u pogledu unutarnje kontrole izvršenja proračuna i izbjegavanja sukoba interesa.

(180)

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećala sinergija među svim fondovima Unije radi djelotvornog rješavanja izazova povezanih s migracijama i azilom, trebalo bi osigurati da se pri pretvaranju tematskih ciljeva u prioritete u okviru posebnih pravilâ fonda, tim prioritetima obuhvaća odgovarajuća uporaba svakog ESI fonda za ta područja. Ako je to primjereno, trebalo bi osigurati koordinaciju s Fondom za azil, migracije i integraciju.

(181)

Kako bi se osigurala usklađenost mehanizama programiranja, jedanput godišnje trebalo bi uskladiti sporazume o partnerstvu i izmjene programâ koje je Komisija odobrila u prethodnoj kalendarskoj godini.

(182)

Kako bi se olakšala priprema i provedba strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice trebalo bi dopustiti da se iz glavnog fonda pokrivaju pripremni i tekući troškovi te troškovi vođenja.

(183)

Kako bi se olakšala provedba lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i integriranih teritorijalnih ulaganja, trebalo bi pojasniti uloge i odgovornosti lokalnih akcijskih skupina u pogledu strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice te lokalnih vlasti, tijela za regionalni razvoj ili nevladinih organizacija u pogledu integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU) u odnosu na druga programska tijela. Imenovanje posredničkog tijela u skladu s posebnim pravilima fonda trebalo bi se zahtijevati samo u slučajevima u kojima relevantna tijela obavljaju dodatne zadaće koje potpadaju pod odgovornost upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje ili agencije za plaćanje.

(184)

Upravljačka tijela trebala bi imati mogućnost provedbe financijskih instrumenata izravnom dodjelom ugovora EIB-u i međunarodnim financijskim institucijama.

(185)

Mnoge države članice osnovale su banke ili institucije u javnom vlasništvu koje djeluju na temelju mandata u okviru javne politike za promicanje aktivnosti gospodarskog razvoja. Takve banke ili institucije u javnom vlasništvu imaju posebne značajke koje ih razlikuju od privatnih komercijalnih banaka s obzirom na njihovo vlasništvo, njihov mandat razvoja i činjenicu da nisu prvenstveno usmjerene na ostvarivanje najveće moguće dobiti. Takve banke ili institucije u javnom vlasništvu imaju primarnu ulogu ublažiti nedostatke na tržištu ako komercijalne banke u određenim regijama ili u određenim područjima politike ili sektorima ne pružaju dostatne financijske usluge. Te banke ili institucije u javnom vlasništvu u mogućnosti su promicati pristup ESI fondovima, pri čemu zadržavaju neutralnost u pogledu tržišnog natjecanja. Zahvaljujući njihovoj posebnoj ulozi i značajkama države članice mogu povećati uporabu financijskih instrumenata kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao učinak ESI fondova u realnom gospodarstvu. Takav bi ishod bio u skladu s Komisijinom politikom olakšavanja uloge takvim bankama ili institucijama u javnom vlasništvu kao upraviteljima fondova u provedbi ESI fondova te kombiniranju ESI fondova s financiranjem EFSU-a, kako je posebno utvrđeno u Planu ulaganja za Europu. Ne dovodeći u pitanje već dodijeljene ugovore za provedbu financijskih instrumenata u skladu s primjenjivim pravom, opravdano je pojasniti da upravljačka tijela mogu izravno dodjeljivati ugovore takvim bankama ili institucijama u javnom vlasništvu. Međutim, kako bi se osiguralo da mogućnost izravne dodjele i dalje bude u skladu s načelima unutarnjeg tržišta, trebalo bi utvrditi stroge uvjete koje banke ili institucije u javnom vlasništvu trebaju ispuniti.

Takvim bi se uvjetima trebalo predvidjeti da ne treba biti izravnog sudjelovanja privatnog kapitala, uz iznimku sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja u skladu sa zahtjevima utvrđenim u Direktivi 2014/24/EU. Nadalje, pri čemu se to strogo ograničava na područje primjene Uredbe (EU) br. 1303/2013, banci ili financijskoj instituciji u javnom vlasništvu trebalo bi dopustiti i provedbu financijskih instrumenata ako sudjelovanje privatnog kapitala ne podrazumijeva utjecaj na odluke u pogledu svakodnevnog upravljanja financijskim instrumentom koji podupiru ESI fondovi.

(186)

Kako bi se zadržala mogućnost doprinosa EFRR-a i EPFRR-a zajedničkim financijskim instrumentima za neograničena jamstva i sekuritizaciju u korist MSP-ova, potrebno je predvidjeti da se države članice mogu koristiti EFRR-om i EPFRR-om kako bi takvim instrumentima doprinosile tijekom cijelog programskog razdoblja te ažurirati relevantne odredbe koje se na tu mogućnost odnose, kao što su odredbe o ex ante ocjenama i evaluacijama i za EFRR uvesti mogućnost programiranja na razini prioritetne osi.

(187)

Donošenjem Uredbe (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (24) namjeravalo se državama članicama omogućiti uporabu ESI fondova kako bi doprinijele financiranju prihvatljivih projekata koji se podupiru u okviru EFSU-a. Trebalo bi umetnuti posebnu odredbu u Uredbu (EU) br. 1303/2013 kojom se utvrđuju uvjeti kojima se omogućuje bolja interakcija i komplementarnost, kojima se olakšava mogućnost kombiniranja ESI fondova s EIB-ovim financijskim proizvodima na temelju jamstva EU-a u okviru EFSU-a.

(188)

Pri izvršavanju svojih operacija tijela koja provode financijske instrumente trebala bi uvažavati politiku Unije o nekooperativnim jurisdikcijama u porezne svrhe, i njezina ažuriranja, kao što je utvrđeno u relevantnim pravnim aktima Unije i zaključcima Vijeća osobito u Zaključcima Vijeća od 8. studenoga 2016. i njihovom prilogu, kao i Zaključcima Vijeća od 5. prosinca 2017. i njihovim prilozima.

(189)

Kako bi se pojednostavnili i uskladili zahtjevi u pogledu kontrole i revizije te povećala odgovornost financijskih instrumenata koje provode EIB i druge međunarodne financijske institucije, potrebno je izmijeniti odredbe o upravljanju i kontroli financijskih instrumenata radi olakšavanja jamstvenog postupka. Ta se izmjena ne bi trebala primjenjivati na financijske instrumente iz članka 38.stavka 1. točke (a) i članka 39. Uredbe (EU) br. 1303/2013 koji su bili uspostavljeni sporazumom o financiranju potpisanom prije 2. kolovoza 2018. U pogledu takvih financijskih instrumenata nastavlja se primjenjivati članak 40. te uredbe kako je primjenjiv u trenutku potpisivanja sporazuma o financiranju.

(190)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu predložaka izvješćâ o kontroli i godišnjih izvješća o reviziji iz članka 40. stavka 1. te uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (25).

(191)

Kako bi se osigurala usklađenost s tretmanom financijskih ispravaka tijekom programskog razdoblja 2007. –2013., potrebno je pojasniti da bi u slučaju financijskih instrumenata trebalo omogućiti da se doprinosi koji su ukinuti zbog pojedinačne nepravilnosti upotrijebe za regularne rashode u okviru iste operacije tako da povezani financijski ispravak za posljedicu nema neto gubitak za operaciju financijskog instrumenta.

(192)

Kako bi se osiguralo više vremena za potpisivanje sporazumâ o financiranju kojima je omogućena uporaba založnih računa za plaćanja za ulaganja u konačne primatelje nakon isteka razdoblja prihvatljivosti za instrumente koji se temelje na vlasničkom kapitalu, rok za potpisivanje takvih sporazuma o financiranju trebalo bi produljiti do 31. prosinca 2018.

(193)

Kako bi se ulagatelji koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva potakli na zajedničko ulaganje u projekte javnih politika, trebalo bi uvesti koncept različitog tretmana ulagatelja, kojim se pod posebnim uvjetima ESI fondovima omogućuje da zauzmu podređeni položaj u odnosu na ulagatelja koji djeluje u skladu s načelom tržišnog gospodarstva i EIB-ove financijske proizvode na temelju jamstva EU-a u okviru EFSU-a. Istodobno bi trebalo utvrditi uvjete primjene tog različitog tretmana u provedbi ESI fondova.

(194)

S obzirom na dugotrajno razdoblje niskih kamatnih stopa i kako bi se izbjeglo neopravdano kažnjavanje tijela koja provode financijske instrumente, potrebno je, uz aktivno upravljanje riznicom, omogućiti financiranje negativnih kamata nastalih kao posljedica ulaganja ESI fondova na temelju članka 43. Uredbe (EU) br. 1303/2013 iz sredstava vraćenih u financijski instrument.

(195)

Kako bi se zahtjevi u pogledu izvješćivanja uskladili s novim odredbama u pogledu različitog postupanja prema ulagateljima i kako bi se izbjeglo udvostručavanje nekih zahtjeva, trebalo bi izmijeniti članak 46. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(196)

Kako bi se olakšala provedba ESI fondova, potrebno je omogućiti državama članicama provedbu djelovanja tehničke pomoći putem izravne dodjele ugovora EIB-u, drugoj međunarodnoj financijskoj instituciji i banci ili financijskoj instituciji u javnom vlasništvu.

(197)

Kako bi se dodatno uskladili uvjeti za operacije kojima se ostvaruje neto prihod nakon njihova dovršetka, relevantne odredbe ove Uredbe trebalo bi primjenjivati na već odabrane operacije koje su još u tijeku i na operacije koje treba tek odabrati u okviru tog programskog razdoblja.

(198)

Kako bi se snažno potakla provedba mjera energetske učinkovitosti, uštede troškova koje su rezultat poboljšane energetske učinkovitosti i postignute su operacijom ne bi trebalo tretirati kao neto prihod.

(199)

Radi olakšavanja provedbe operacija kojima se ostvaruje prihod, smanjenje stope sufinanciranja trebalo bi se dopustiti u bilo kojem trenutku tijekom provedbe programa te bi trebalo predvidjeti uspostavu paušalne stope postotka neto prihoda na nacionalnoj razini.

(200)

Zbog kasnog donošenja Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (26) i činjenice da su tom Uredbom utvrđene razine intenziteta potpore, potrebno je utvrditi određene iznimke u Uredbi (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća za EFPR u pogledu operacija kojima se ostvaruje prihod. Budući da se tim iznimkama osiguravaju povoljniji uvjeti za određene operacije kojima se ostvaruje prihod za koje su iznosi ili stope potpore definirani u Uredbi (EU) br. 508/2014, potrebno je utvrditi drugi datum početka primjene tih iznimaka kako bi se osiguralo jednako postupanje u pogledu operacija koje se podupiru na temelju Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(201)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za korisnike, trebalo bi povećati prag na temelju kojeg se određene operacije izuzimaju od zahtjeva za izračunavanjem i uzimanjem u obzir prihoda ostvarenog tijekom njihove provedbe.

(202)

Kako bi se pospješila sinergija između ESI fondova i drugih instrumenata Unije, nastali rashodi trebali bi se moći nadoknaditi iz različitih ESI fondova i instrumenata Unije na temelju unaprijed dogovorenog udjela.

(203)

Kako bi se promicala uporaba jednokratnih iznosa te zbog činjenice da se jednokratni iznosi trebaju temeljiti na pravednoj i nepristranoj metodi izračuna koja se može provjeriti i kojom se osigurava dobro financijsko upravljanje, trebalo bi ukloniti primjenjive gornje granice za njihovu uporabu.

(204)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje korisnikâ povezanoga s provedbom projekata trebalo bi uvesti novu pojednostavnjenu mogućnost obračuna troškova za financiranje na temelju uvjeta koji se ne odnose na troškove operacija.

(205)

Kako bi se pojednostavnila pravila kojima se uređuje uporaba sredstava i smanjilo povezano administrativno opterećenje, države članice trebale bi se sve više koristiti pojednostavnjenim mogućnostima obračuna troškova.

(206)

Uzimajući u obzir činjenicu da se u skladu s člankom 71. Uredbe (EU) br. 1303/2013 obveza osiguravanja trajnosti operacija ulaganja primjenjuje od završnog plaćanja korisniku te da se, ako se ulaganje sastoji od zakupa novih strojeva i opreme, završno plaćanje provodi na kraju ugovornog razdoblja, ta se obveza ne bi trebala primjenjivati na tu vrstu ulaganja.

(207)

Kako bi se osigurala široka primjena pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova, trebalo bi uvesti obveznu uporabu standardnih ljestvica jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa za operacije ili projekte koji čine dio operacije koja prima potporu iz EFRR-a i ESF-a ispod određenog praga, podložno relevantnim prijelaznim odredbama. Upravljačkom tijelu, ili odboru za praćenje programâ u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, trebalo bi omogućiti da prijelazno razdoblje produlji do roka koji smatra odgovarajućim ako smatra da se takvom obvezom stvara nerazmjerno administrativno opterećenje. Takvu obvezu ne bi trebalo primjenjivati na operacije koje primaju potporu u okviru državne potpore koji ne predstavlja de minimis potporu. Za takve bi operacije i dalje trebala postojati mogućnost uporabe svih oblika bespovratnih sredstava i povratne pomoći. Istodobno bi za sve ESI fondove trebalo uvesti uporabu nacrtâ proračuna kao dodatne metodologije za utvrđivanje pojednostavnjenih troškova.

(208)

Kako bi se olakšala ranija i ciljanija primjena pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dopunjavanjem Uredbe (EU) br. 1303/2013 dodatnim posebnim pravilima o ulozi, obvezama i nadležnosti tijela koja provode financijske instrumente, povezanim kriterijima za odabir i proizvodima koji se mogu pružiti putem financijskih instrumenata, dopunjavanjem Uredbe (EU) br. 1303/2013 o standardnim ljestvicama jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu paušalne stope, pravedne i nepristrane metode izračuna koja se može provjeriti i kojom bi se one mogle utvrditi te određivanjem detaljnih načina u pogledu financiranja na temelju ispunjavanja uvjeta povezanih s postizanjem napretka u provedbi ili ostvarivanjem ciljeva programa, a ne na temelju troškova i njihove primjene. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(209)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje trebalo bi povećati uporabu paušalnih stopa koje države članice određuju bez posebne metodologije. Trebalo bi stoga uvesti dvije dodatne paušalne stope: jednu za izračunavanje izravnih troškova osoblja i drugu za izračunavanje preostalih prihvatljivih troškova koji se temelje na troškovima osoblja. Nadalje, trebalo bi dodatno pojasniti metode izračunavanja troškova osoblja.

(210)

Radi poboljšanja djelotvornosti i učinka operacija trebalo bi olakšati provedbu operacija koje pokrivaju cijelo državno područje države članice i ili operacija koje obuhvaćaju različita programska područja te bi trebalo povećati mogućnost rashoda izvan Unije za određena ulaganja.

(211)

Kako bi se potaknulo države članice na angažiranje neovisnih stručnjaka za ocjenjivanje velikih projekata, trebalo bi omogućiti podnošenje izjave o izdacima povezane s velikim projektom Komisiji prije pozitivne ocjene neovisnog stručnjaka, nakon što se Komisiju obavijesti o dostavljanju relevantnih informacija neovisnom stručnjaku.

(212)

Kako bi se promicala uporaba zajedničkih akcijskih planova kojima će se smanjiti administrativno opterećenje korisnika potrebno je smanjiti regulatorne zahtjeve povezane s uspostavom zajedničkog akcijskog plana, održavajući pritom odgovarajuće usmjerenje na horizontalna načela, uključujući rodnu ravnopravnost i održivi razvoj, kojima su ostvareni važni doprinosi djelotvornoj provedbi ESI fondova.

(213)

Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje korisnika, pravila o informiranju, komunikaciji i vidljivosti trebala bi biti u skladu s načelom proporcionalnosti. Stoga je važno pojasniti područje primjene tih pravila.

(214)

Radi smanjivanja administrativnog opterećenja i osiguravanja djelotvorne uporabe tehničke pomoći u okviru EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda i u svim kategorijama regija trebalo bi povećati fleksibilnost u izračunu i praćenju odgovarajućih ograničenja primjenjivih na tehničku pomoć država članica.

(215)

Radi racionalizacije provedbenih struktura trebalo bi pojasniti da je mogućnost da upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i tijelo za reviziju budu dio istog javnog tijela dostupna i za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

(216)

Trebalo bi detaljnije navesti odgovornosti upravljačkih tijela povezane s provjerom rashoda koji se odnose na uporabu pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova.

(217)

Kako bi se osiguralo da korisnici u potpunosti mogu iskoristiti potencijal rješenjâ elektroničkog upravljanja za pojednostavnjenje kada provode ESI fondove i Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), osobito radi olakšavanja potpunog elektroničkog upravljanja dokumentima, potrebno je pojasniti da papirnati trag nije potreban ako su ispunjeni određeni uvjeti.

(218)

Kako bi se povećala proporcionalnost kontrola te smanjilo administrativno opterećenje koje je posljedica kontrola koje se preklapaju, posebno za male korisnike, a bez dovođenja u pitanje načela dobrog financijskog upravljanja, načelo jedinstvene revizije za EFRR, ESF, Kohezijski fond i EFPR trebalo bi prevladati te bi trebalo udvostručiti pragove ispod kojih operacija podliježe samo jednoj reviziji.

(219)

Važno je povećati vidljivost ESI fondova i kod javnosti podići svijest o njihovim rezultatima i postignućima. Aktivnosti informiranja i komunikacije i mjere za povećanje vidljivosti u javnosti i dalje su od ključne važnosti za objavu postignuća ESI fondova te prikaz načina na koji se ulažu financijska sredstva Unije.

(220)

Kako bi se određenim ciljnim skupinama olakšao pristup ESF-u, ne bi se trebalo zahtijevati prikupljanje podataka za određene pokazatelje iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

(221)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema operacijama koje se podupiru na temelju ove Uredbe, potrebno je utvrditi datum početka primjene određenih izmjena Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(222)

Kako bi se osiguralo da se cijelo programsko razdoblje za uredbe (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013 i (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (28) uredi dosljednim nizom pravila, potrebno je da se neke izmjene tih uredaba primjenjuju od 1. siječnja 2014. Omogućavanjem retroaktivne primjene tih izmjena u obzir se uzimaju opravdana očekivanja.

(223)

Kako bi se ubrzala provedba financijskih instrumenata kojima se potpora iz ESI fondova kombinira s EIB-ovim financijskim proizvodima na temelju jamstva EU-a u okviru EFSU-a te kako bi se omogućila trajna pravna osnova za potpisivanje sporazumâ o financiranju kojima je omogućena uporaba založnih računa za instrumente koji se temelje na vlasničkom kapitalu, potrebno je da se neke od izmjena ove Uredbe primjenjuju s učinkom od 1. siječnja 2018. Omogućavanjem retroaktivne primjene tih izmjena, osigurava se napredno olakšavanje financiranja projekata kombiniranom potporom iz ESI fondova i iz EFSU-a te uklanja pravna praznina između datuma isteka određenih odredaba Uredbe (EU) br. 1303/2013 i datuma stupanja na snagu njihovih produljenja propisanih ovom Uredbom.

(224)

Pojednostavnjenja i izmjene napravljene u sektorskom zakonodavstvu trebalo bi primijeniti što je prije moguće kako bi se tijekom tekućeg programskog razdoblja olakšala brža provedba te bi se stoga trebali primjenjivati od 2. kolovoza 2018.

(225)

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) trebao bi nakon 31. prosinca 2017. i dalje privremeno pružati potporu mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju, a koji borave u regijama koje su nerazmjerno pogođene znatnim otpuštanjima. Kako bi se omogućila trajna pomoć mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju, izmjena Uredbe (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (29) kojom se osigurava takva pomoć trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2018.

(226)

Trebalo bi biti moguće uspostaviti mehanizme mješovitog financiranja na temelju Uredbe (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (30) za jedan ili više sektora Instrumenta za povezivanje Europe (CEF). Takvim mehanizmima mješovitog financiranja mogle bi se financirati operacije mješovitog financiranja, a koje su djelovanja u kojima se kombiniraju oblici bespovratne potpore, kao što je potpora iz proračunâ država članica, bespovratna sredstva CEF-a, ESI fondovi i financijski instrumenti iz proračuna Unije, uključujući kombinacije vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata CEF-a i financiranje iz grupe EIB-a, iz nacionalnih razvojnih banaka, iz institucija za razvoj ili drugih financijskih institucija, odulagatelja i privatne financijske potpore. Financiranje iz grupe EIB-a trebalo bi uključivati financiranje EIB-a u okviru EFSU-a, a privatne financijske potpore trebale bi uključivati izravne i neizravne financijske doprinose, kao i potporu primljenu putem javno-privatnih partnerstava.

(227)

Osmišljavanje i uspostava mehanizama mješovitog financiranja trebalo bi se temeljiti na ex ante ocjeni provedenoj u skladu s ovom Uredbom i trebalo bi biti u skladu s iskustvom stečenim u provedbi „poziva na mješovito financiranje” CEF-a iz Provedbene odluke Komisije od 20. siječnja 2017. o izmjeni Provedbene odluke Komisije C(2014)1921 o uspostavi višegodišnjeg programa rada od 2014. do 2020. za financijsku potporu u području Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) - sektor prometa. Mehanizme mješovitog financiranja CEF-a trebalo bi uspostaviti višegodišnjim i/ili godišnjim programima rada i donijeti u skladu s člancima 17. i 25. Uredbe (EU) br. 1316/2013. Komisija bi Europski parlament i Vijeće trebala transparentno i pravodobno izvješćivati o provedbi svakog mehanizma mješovitog financiranja CEF-a.

(228)

Cilj mehanizama mješovitog financiranja CEF-a trebao bi biti olakšavanje i racionaliziranje jedne prijave za sve oblike potpore, uključujući bespovratna sredstva Unije iz CEF-a i financiranje iz privatnog sektora. Takvim mehanizmima mješovitog financiranja trebalo bi nastojati optimizirati postupak prijave za promotore projekata osiguravanjem jedinstvenog postupka procjene, s tehničkog i financijskog gledišta.

(229)

Mehanizmima mješovitog financiranja CEF-a trebala bi se povećati fleksibilnost podnošenja projekata te pojednostavniti i racionalizirati postupak utvrđivanja i financiranja projekata. Njima bi se ujedno trebale povećati odgovornost i obveze uključenih financijskih institucija smanjujući time rizike povezane s projektima.

(230)

Mehanizmi mješovitog financiranja CEF-a trebali bi rezultirati boljom koordinacijom, razmjenom informacija i suradnjom između država članica, Komisije, EIB-a, nacionalnih razvojnih banaka i privatnih ulagatelja s ciljem stvaranja i podupiranja primjerenog niza projekata kojima se ostvaruju ciljevi politike CEF-a.

(231)

Cilj mehanizama mješovitog financiranja CEF-a trebao bi biti povećanje multiplikacijskog učinka potrošnje Unije privlačenjem dodatnih sredstava od privatnih ulagatelja, čime se jamči najveći mogući stupanj sudjelovanja privatnih ulagatelja. Uz navedeno, njima bi se trebalo osigurati da djelovanja koja se podupiru postanu ekonomski i financijski održiva te izbjeći izostanak učinka poluge ulaganja. Njima bi se trebalo doprinijeti postizanju ciljeva Unije u pogledu ostvarenja ciljeva utvrđenih na konferenciji o klimatskm promjenama (COP 21) u Parizu, stvaranja radnih mjesta i prekogranične povezanosti. Ako se i CEF i EFSU upotrebljavaju za financiranje djelovanja, važno je da Revizorski sud ispita je li financijsko upravljanje bilo ispravno u skladu s člankom 287. UFEU-a i člankom 24. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1316/2013.

(232)

Očekuje se da će u sektoru prometa bespovratna sredstva u većini slučajeva i dalje biti glavni način potpore ciljevima politike Unije. Primjenom mehanizama mješovitog financiranja CEF-a stoga se ne bi smjela smanjiti raspoloživost takvih bespovratnih sredstava.

(233)

Sudjelovanje suulagatelja iz privatnog sektora u projektima u vezi s prometom moglo bi se olakšati smanjenjem financijskog rizika. Jamstva za prvi gubitak koja EIB pruža u okviru zajedničkih financijskih mehanizama koje podupire proračun, kao što su mehanizmi mješovitog financiranja, mogu biti prikladna za postizanje tog cilja.

(234)

Financiranje u okviru CEF-a trebalo bi se temeljiti na kriterijima za odabir i kriterijima za dodjelu utvrđenima u višegodišnjem i godišnjem programu rada na temelju članka 17. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1316/2013, bez obzira na upotrijebljeni oblik financiranja ili kombinaciju više oblika financiranja.

(235)

Pri evaluacijama Uredbe (EU) br. 1316/2013 potrebno je uzeti u obzir stečeno iskustvo u vezi s mehanizmima mješovitog financiranja.

(236)

Uvođenje mehanizama mješovitog financiranja CEF-a ovom Uredbom ne bi se smjelo tumačiti kao prejudiciranje rezultata pregovora o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020.

(237)

Uzimajući u obzir vrlo visoku stopu izvršenja CEF-a u sektoru prometa i radi potpore provedbi projekata s najvećom dodanom vrijednosti za transeuropsku prometnu mrežu u pogledu koridorâ osnovne mreže, prekograničnih projekata, projekata na drugim dijelovima osnovne mreže i projekata prihvatljivih u okviru horizontalnih prioriteta kako su utvrđeni u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1316/2013, potrebno je iznimno omogućiti dodatnu fleksibilnost u uporabi višegodišnjeg programa rada, čime bi se omogućilo da iznos financijske omotnice dosegne do 95 % financijskih proračunskih sredstava iz Uredbe (EU) br. 1316/2013. Važno je, međutim, tijekom preostalog razdoblja provedbe CEF-a omogućiti dodatnu potporu prioritetima obuhvaćenima godišnjim programima rada.

(238)

Zbog drugačije prirode telekomunikacijskog sektora CEF-a u usporedbi sa sektorom prometa CEF-a i energetskim sektorom CEF-a, to jest manja prosječna visina bespovratnih potpora i razlike u vrstama troškova i projekata, nepotrebno opterećenje korisnika i država članica koji sudjeluju u povezanim djelovanjima trebalo bi se izbjeći manje opterećujućom obvezom potvrđivanja, a da se pritom ne oslabi načelo dobrog financijskog upravljanja.

(239)

Na temelju Uredbe (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (31) trenutno je moguće koristiti samo bespovratna sredstva i nabavu za potporu djelovanja u području infrastruktura digitalnih usluga. Kako bi se osigurala najveća moguća učinkovitost infrastruktura digitalnih usluga, za potporu takvih djelovanja na raspolaganje bi se trebali staviti drugi financijski instrumenti koji se trenutačno upotrebljavaju u okviru CEF-a, uključujući inovativne financijske instrumente.

(240)

Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje za upravljačka tijela koje bi moglo ometati učinkovitu provedbu FEAD-a, primjereno je pojednostavniti i olakšati postupak za izmjenu elemenata operativnih programa koji nisu ključni.

(241)

Radi daljnjeg pojednostavnjenja uporabe FEAD-a primjereno je utvrditi dodatne odredbe u pogledu prihvatljivosti rashoda, posebno u pogledu uporabe standardnih ljestvica jediničnih troškova, jednokratnih iznosa i paušalnih stopa.

(242)

Kako bi se izbjeglo nepravedno postupanje prema partnerskim organizacijama, nepravilnosti koje se mogu pripisati samo tijelu zaduženom za nabavu pomoći ne bi smjele utjecati na prihvatljivost rashoda partnerskih organizacija.

(243)

Kako bi se pojednostavnila provedba ESI fondova i FEAD-a te izbjegle pravne nesigurnosti trebalo bi pojasniti određene odgovornosti država članica u pogledu upravljanja i kontrole.

(244)

Imajući u vidu potrebu za dosljednom primjenom relevantnih financijskih pravila unutar financijske godine, načelno se preporučuje da se dio prvi ove Uredbe (Financijska uredba) počne primjenjivati na početku financijske godine. Međutim, kako bi se osiguralo da primatelji sredstava Unije što prije počnu koristiti bitno pojednostavnjenje predviđeno ovom Uredbom, i u vezi s Financijskom uredbom i s izmjenama sektorskih pravila, primjereno je, iznimno, predvidjeti primjenu ove Uredbe od njezina stupanja na snagu. Kako bi se osiguralo dodatno vrijeme za prilagodbu novim pravilima, istodobno bi trebalo predvidjeti da institucije Unije nastave primjenjivati Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 do kraja financijske godine 2018. u odnosu na izvršavanje njihovih administrativnih odobrenih sredstava.

(245)

Određene izmjene u vezi s financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima i financijskom pomoći trebale bi se primjenjivati tek od dana primjene višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020. kako bi se omogućio dostatan rok za prilagodbu primjenjivih pravnih osnova i programa novim pravilima.

(246)

Informacije o godišnjem prosjeku ekvivalenata punog radnog vremena i o procijenjenom iznosu namjenskih prihoda prenesenih iz prethodnih godina trebalo bi navesti prvi put uz nacrt proračuna koji će se predstaviti 2021. kako bi se Komisiji dalo dovoljno vremena za prilagodbu novoj obvezi,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVI

FINANCIJSKA UREDBA

GLAVA I.

PREDMET, DEFINICIJE I OPĆA NAČELA

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za donošenje i izvršenje općeg proračuna Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju („proračun”) te za financijsko izvještavanje i reviziju njihove računovodstvene dokumentacije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„podnositelj zahtjeva” znači fizička osoba ili subjekt sa ili bez pravne osobnosti koji je podnio zahtjev u postupku dodjele bespovratnih sredstava ili u natječaju za nagrade;

2.

„dokumentacija zahtjeva” znači ponuda, zahtjev za sudjelovanje, zahtjev za bespovratna sredstva ili zahtjev u okviru natječaja za nagradu;

3.

„postupak dodjele” znači postupak nabave, postupak dodjele bespovratnih sredstava, natječaj za nagrade ili postupak za odabir stručnjaka, osoba ili subjekata koji izvršavaju proračun u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c);

4.

„temeljni akt” znači pravni akt, koji nije preporuka ili mišljenje, koji predviđa pravnu osnovu za djelovanje i izvršenje odgovarajućih rashoda unesenih u proračun ili izvršenje proračunskog jamstva ili financijske pomoći potpomognutih iz proračuna i koji može biti:

(a)

u obliku uredbe, direktive ili odluke u smislu članka 288. UFEU-a, pri provedbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu); ili

(b)

u jednom od oblika navedenih u članku 28. stavku 1., članku 31. stavku 2., članku 33., članku 42. stavku 4. i članku 43. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), pri provedbi glave V. UEU-a.

5.

„korisnik” znači fizička osoba ili subjekt sa ili bez pravne osobnosti s kojim je potpisan sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava;

6.

„mehanizam ili platforma mješovitog financiranja” znači okvir za suradnju uspostavljen između Komisije i razvojnih ili drugih javnih financijskih institucija s ciljem kombiniranja bespovratnih oblika potpore i/ili financijskih instrumenata i/ili proračunskih jamstava iz proračuna i povratnih oblika potpora razvojnih ili drugih javnih financijskih institucija te financijskih institucija privatnog sektora i ulagatelja privatnog sektora.;

7.

„izvršenje proračuna” znači provođenje aktivnosti koje se odnose na upravljanje, praćenje, kontrolu i reviziju proračunskih odobrenih sredstava u skladu s načinima izvršenja proračuna iz članka 62.;

8.

„proračunska obveza” znači operacija kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje rezervira proračunska odobrena sredstva potrebna za buduća plaćanja kako bi se ispunile pravne obveze;

9.

„proračunsko jamstvo” znači pravna obveza Unije kojom se podupire program djelovanja preuzimanjem financijske obveze za proračun na koju se može pozvati u slučaju nastupanja određenog događaja za vrijeme provedbe programa i koja ostaje valjana tijekom trajanja obveza preuzetih u okviru poduprtog programa;

10.

„ugovori u vezi s nekretninama” znači ugovor koji obuhvaća kupoprodaju, razmjenu, dugoročni zakup, plodouživanje, leasing, najam ili najam s pravom kupnje, sa ili bez opcije otkupa, zemljišta, zgrada ili druge nepokretne imovine. Takvim su ugovorom obuhvaćene postojeće zgrade i zgrade prije dovršetka pod uvjetom da je natjecatelj za zgradu ishodio valjanu građevinsku dozvolu. Njime nisu obuhvaćene zgrade projektirane u skladu sa specifikacijama javnog naručitelja koje su obuhvaćene ugovorima o radovima;

11.

„natjecatelj” znači gospodarski subjekt koji traži poziv ili je pozvan na sudjelovanje u ograničenom postupku, natjecateljskom postupku uz pregovore, natjecateljskom dijalogu, partnerstvu za inovacije, projektnom natječaju ili pregovaračkom postupku;

12.

„središnje tijelo za nabavu” znači javni naručitelj koji obavlja aktivnosti središnje nabave i, ako je to primjenjivo, pomoćne aktivnosti nabave;

13.

„provjera” znači provjera određenih aspekata neke operacije prihoda ili rashoda;

14.

„ugovor o koncesiji” znači naplatni ugovor sklopljen u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja u smislu članaka 174. i 178. radi povjeravanja izvođenja radova ili pružanja usluga i upravljanja uslugama gospodarskom subjektu („koncesija”), pri čemu:

(a)

naknada se sastoji isključivo od prava na iskorištavanje radova ili usluga ili od tog prava i plaćanja;

(b)

dodjela ugovora o koncesiji uključuje prijenos na koncesionara operativnog rizika pri iskorištavanju tih radova ili usluga koji obuhvaća rizik potražnje ili rizik ponude ili oboje. Smatra se da koncesionar preuzima operativni rizik ako u normalnim uvjetima poslovanja nije zajamčen povrat izvršenih ulaganja ili nastalih troškova pri izvođenju dotičnih radova ili pružanju dotičnih usluga;

15.

„nepredviđena obveza” znači potencijalna financijska obveza koja može nastati ovisno o ishodu nekog budućeg događaja;

16.

„ugovor” znači ugovor o javnoj nabavi ili ugovor o koncesiji;

17.

„ugovaratelj” znači gospodarski subjekt s kojim je sklopljen ugovor o javnoj nabavi;

18.

„sporazum o doprinosu” znači sporazum sklopljen s osobama ili subjektima koje izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkama od ii. do viii.;

19.

„kontrola” znači svaka mjera poduzeta u svrhu pružanja razumnog jamstva u pogledu djelotvornosti, učinkovitosti i ekonomičnosti operacija, pouzdanosti izvješćivanja, zaštite imovine i informacija, sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara i nepravilnosti te daljnjeg postupanja u vezi s njima, te odgovarajućeg upravljanja rizicima u pogledu zakonitosti i pravilnosti temeljnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnju narav programâ kao i narav dotičnih plaćanja. Kontrole mogu uključivati razne provjere te provedbu bilo kojih politika i postupaka za postizanje ciljeva iz prve rečenice;

20.

„partner” znači stranka kojoj se odobrava proračunsko jamstvo;

21.

„kriza” znači:

(a)

situacija neposredne ili izravne opasnosti koja može eskalirati u oružani sukob ili destabilizirati zemlju ili njezino susjedstvo;

(b)

situacija prouzročena prirodnim katastrofama, krizama koje uzrokuje čovjek, kao što su ratovi i drugi sukobi, ili izvanrednim okolnostima usporedivih učinaka povezanima, među ostalim, s klimatskim promjenama, degradacijom okoliša, ograničenim pristupom energiji i prirodnim resursima ili ekstremnim siromaštvom;

22.

„opoziv” znači operacija kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u potpunosti ili djelomično ukida rezervaciju odobrenih sredstava koja je prethodno izvršena putem proračunske obveze;

23.

„dinamički sustav nabave” znači potpuno elektronički postupak za uobičajene nabave artikala koji su općedostupni na tržištu;

24.

„gospodarski subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba, uključujući javni subjekt, ili skupina takvih osoba, koja nudi nabavu robe, izvođenje radova ili pružanje usluga ili nabavu nepokretne imovine;

25.

„vlasničko ulaganje” znači pružanje kapitala trgovačkom društvu izravnim ili neizravnim ulaganjem radi stjecanja potpunog ili djelomičnog vlasništva nad tim trgovačkim društvom, pri čemu ulagatelj može preuzeti dio upravljačke kontrole nad trgovačkim društvom i imati pravo na udio u dobiti trgovačkog društva;

26.

„europski ured” znači administrativna struktura koju osniva Komisija ili Komisija zajedno s jednom ili više drugih institucija Unije radi obavljanja posebnih horizontalnih zadaća;

27.

„konačna upravna odluka” znači odluka upravnoga tijela koja ima konačni i obvezujući učinak u skladu s primjenjivim pravom;

28.

„financijska imovina” znači svaka imovina u obliku novca, vlasničkog instrumenta drugog javnog ili privatnog subjekta ili ugovorno pravo na primitak novca ili druge financijske imovine od takvog subjekta;

29.

„financijski instrumenti” znači mjere financijske potpore Unije koja se pruža iz proračuna kako bi se postigao jedan ili više određenih ciljeva politike Unije koje mogu biti u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, zajmova ili jamstava ili drugih instrumenata podjele rizika i koje se prema potrebi mogu kombinirati s drugim vrstama financijske potpore, sa sredstvima u okviru podijeljenog upravljanja ili sa sredstvima iz Europskog razvojnog fonda (ERF);

30.

„financijska obveza” znači ugovorna obveza isporuke novca ili druge financijske imovine drugom subjektu;

31.

„okvirni ugovor” znači ugovor o javnoj nabavi sklopljen između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja, čija je svrha utvrditi uvjete koji se primjenjuju na posebne ugovore koji se na njemu temelje, a koji se trebaju dodijeliti tijekom određenog razdoblja, osobito u pogledu cijene i, prema potrebi, predviđene količine;

32.

„ukupne rezervacije” znači ukupan iznos sredstava koji se smatra potrebnim tijekom cijelog razdoblja u kojem je proračunsko jamstvo valjano, kao rezultat primjene stope rezervacija iz članka 211. stavka 1. na iznos proračunskog jamstva odobrenog temeljnim aktom iz članka 210. stavka 1. točke (b);

33.

„bespovratna sredstva” znači financijski doprinos donacijom. Ako je takav doprinos omogućen u okviru izravnog upravljanja, uređuje se glavom VIII.;

34.

„jamstvo” znači pisana obveza preuzimanja odgovornosti za cijeli dug ili obvezu ili dio duga ili obveze treće strane, ili za uspješno ispunjavanje obveza od strane te treće strane, ako nastupi događaj koji aktivira to jamstvo, kao što je neplaćanje zajma;

35.

„jamstvo na poziv” znači jamstvo koje izdavatelj jamstva mora ispuniti na poziv druge strane neovisno o mogućim nedostacima pri izvršivosti temeljne obveze;

36.

„doprinosi u naravi” znači nefinancijska sredstva koja treće strane besplatno stavljaju na raspolaganje korisniku;

37.

„pravna obveza” znači radnja kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima ili uspostavlja obvezu koja rezultira naknadnim plaćanjem ili plaćanjima te priznavanjem rashoda na teret proračuna, i koja uključuje posebne sporazume i ugovore sklopljene kao dio okvirnih sporazuma o financijskom partnerstvu i okvirnih ugovora;

38.

„učinak poluge” znači iznos nadoknadivog financiranja osiguran prihvatljivim krajnjim primateljima podijeljen s iznosom doprinosa Unije;

39.

„likvidnosni rizik” znači rizik da se financijska imovina koja se drži u zajedničkom fondu za rezervacije ne bi mogla prodati tijekom određenog razdoblja bez da to rezultira znatnim gubitkom;

40.

„zajam” znači sporazum koji obvezuje zajmodavca da zajmoprimcu učini dostupnim ugovoreni iznos novca na ugovoreno razdoblje i na temelju kojeg je zajmoprimac obvezan vratiti taj iznos u ugovorenom roku;

41.

„bespovratna sredstva male vrijednosti” znači bespovratna sredstva vrijednosti 60 000 EUR ili manje;

42.

„organizacija države članice” znači subjekt osnovan u državi članici kao tijelo javnog prava ili kao tijelo koje se uređuje javnim pravom kojem je ta država članica povjerila zadaće pružanja javnih usluga i dala odgovarajuća financijska jamstva;

43.

„način izvršenja” znači bilo koji način izvršenja iz članka 62. tj. izravno upravljanje, neizravno upravljanje i podijeljeno upravljanje;

44.

„djelovanje s više donatora” znači svako djelovanje u kojem se sredstva Unije udružuju sa sredstvima barem još jednog donatora;

45.

„multiplikacijski učinak” znači ulaganje prihvatljivih krajnjih primatelja podijeljeno s iznosom doprinosa Unije;

46.

„ostvarenje” znači rezultati ostvareni djelovanjem utvrđeni u skladu sa sektorskim pravilima.

47.

„sudionik” znači natjecatelj ili ponuditelj u postupku nabave, podnositelj zahtjeva u postupku dodjele bespovratnih sredstava, stručnjak u postupku odabira stručnjaka, podnositelj zahtjeva u natječaju za nagrade ili osoba ili subjekt koja sudjeluje u postupku izvršenja sredstava Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c);

48.

„nagrada” znači financijski doprinos dat kao naknada nakon natjecanja. Ako je takav doprinos omogućen u okviru izravnog upravljanja, uređuje se odredbama glave IX.;

49.

„nabava” znači stjecanje, na temelju ugovora, radova, robe ili usluga te stjecanje ili najam zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine, koje jedan ili više javnih naručitelja nabavljaju od gospodarskih subjekata koje su ti javni naručitelji odabrali;

50.

„dokumentacija o nabavi” znači svaki dokument koji je javni naručitelj sastavio ili na koji upućuje kako bi opisao ili odredio elemente postupka nabave, uključujući:

(a)

mjere objave navedene u članku 163.;

(b)

poziv na dostavu ponuda;

(c)

natječajne specifikacije, uključujući tehničke specifikacije i odgovarajuće kriterije ili, u slučaju natjecateljskog dijaloga, opisnu dokumentacija;

(d)

nacrt ugovora;

51.

„ugovor o javnoj nabavi” znači naplatni ugovor sklopljen u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja u smislu članaka 174. i 178. radi nabave, uz plaćanje cijene u cijelosti ili djelomično iz proračuna, pokretne ili nepokretne imovine, izvođenja radova ili pružanja usluga, koji obuhvaća:

(a)

ugovore u vezi s nekretninama;

(b)

ugovore o nabavi robe;

(c)

ugovore o radovima;

(d)

ugovore o uslugama;

52.

„kvazivlasničko ulaganje” znači vrsta financiranja rangirana između temeljnog kapitala i duga, s time da je rizičnija od nadređenog duga, a manje rizična od redovnog kapitala i koja se može strukturirati kao dug, koji uobičajeno nije osiguran te je podređen, a u nekim slučajevima može se pretvoriti u temeljni kapital ili u povlašteni kapital;

53.

„primatelj” znači korisnik, ugovaratelj, plaćeni vanjski stručnjak, ili osoba ili subjekt koji prima nagrade ili sredstva u okviru financijskog instrumenta ili izvršava sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c);

54.

„repo ugovor” znači prodaja vrijednosnih papira za gotovinu uz ugovor o njihovom ponovnom otkupu na utvrđeni budući datum ili na poziv;

55.

„odobrena sredstva za istraživanje i tehnološki razvoj” znači odobrena sredstva koja se unose u jednu od glava proračuna koje se odnose na područja politike povezana s „neizravnim istraživanjem” ili „izravnim istraživanjem” ili u poglavlje koje se odnosi na istraživačke aktivnosti u nekoj drugoj glavi proračuna;

56.

„rezultat” znači učinci provedbe nekog djelovanja određeni u skladu sa sektorskim pravilima;

57.

„instrument podjele rizika” znači financijski instrument koji omogućuje podjelu određenog rizika između dvaju ili više subjekata, prema potrebi u zamjenu za ugovorenu naknadu;

58.

„ugovor o uslugama” znači ugovor kojim su obuhvaćene sve intelektualne i neintelektualne usluge, osim onih koje su obuhvaćene ugovorima o nabavi robe, ugovorima o radovima i ugovorima u vezi s nekretninama;

59.

„dobro financijsko upravljanje” znači izvršenje proračuna u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti;

60.

„Pravilnik o osoblju” znači Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije koji su utvrđeni u Uredbi (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68;

61.

„podugovaratelj” znači gospodarski subjekt kojeg je natjecatelj, ponuditelj ili ugovaratelj predložio da izvrši dio ugovora ili kojeg je korisnik predložio da izvrši dio zadaća koje se sufinanciraju iz bespovratnih sredstava;

62.

„članarina” znači iznosi koji se plaćaju tijelima čija je Unija članica, u skladu s proračunskim odlukama i uvjetima plaćanja koje je odredilo dotično tijelo;

63.

„ugovor o nabavi robe” znači ugovor kojim je obuhvaćena kupoprodaja, leasing, najam ili najam s pravom kupnje, sa ili bez opcije otkupa, proizvodâ, a koji kao sporedne poslove može obuhvaćati operacije postavljanja i instalacije;

64.

„tehnička pomoć” znači, ne dovodeći u pitanje sektorska pravila, aktivnosti potpore i izgradnje kapaciteta potrebne za provedbu programa ili djelovanja, a posebno pripremne aktivnosti i aktivnosti upravljanja, praćenja, evaluacije, revizije i kontrole;

65.

„ponuditelj” znači gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu;

66.

„Unija” znači Europska unija, Europska zajednica za atomsku energiju ili obje, ovisno o kontekstu;

67.

„institucija Unije” znači Europski parlament, Europsko vijeće, Vijeće, Komisija, Sud Europske unije, Revizorski sud, Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europski ombudsman, Europski nadzornik za zaštitu podataka ili Europska služba za vanjsko djelovanje („ESVD”); Europska središnja banka ne smatra se institucijom Unije;

68.

„dobavljač” znači gospodarski subjekt uvršten na popis dobavljača koji trebaju biti pozvani da dostavi zahtjeve za sudjelovanje ili ponude;

69.

„volonter” znači osoba koja na neobvezujućoj osnovi radi za organizaciju bez da je za to plaćena;

70.

„posao” znači rezultat visokogradnje ili niskogradnje uzet u cjelini koji je sam po sebi dovoljan da ispuni gospodarsku ili tehničku funkciju;

71.

„ugovor o radovima” znači ugovor kojim je obuhvaćeno:

(a)

izvođenje ili izvođenje i projektiranje posla;

(b)

izvođenje ili izvođenje i projektiranje posla u vezi s jednom od djelatnosti iz Priloga II. Direktivi 2014/24/EU; ili

(c)

realizacija, na bilo koji način, posla u skladu sa zahtjevima koje je odredio javni naručitelj koji ima odlučujući utjecaj na vrstu ili projektiranje posla.

Članak 3.

Usklađenost sekundarnog zakonodavstva s ovom Uredbom

1.   Odredbe o izvršenju prihoda i rashoda proračuna, koje se nalaze u temeljnom aktu, moraju biti u skladu s proračunskim načelima iz glave II.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., u svakom prijedlogu ili izmjeni prijedloga koji se podnose zakonodavnom tijelu, koji sadržavaju odstupanja od odredaba ove Uredbe osim onih utvrđenih u glavi II. ili od delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe, moraju se jasno navesti takva odstupanja te se u uvodnim izjavama i obrazloženjima tih prijedloga moraju navesti konkretni razlozi kojima se takva odstupanja ili izmjene opravdavaju.

Članak 4.

Razdoblja, datumi i rokovi

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, na rokove utvrđene u ovoj Uredbi primjenjuje se Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 (32).

Članak 5.

Zaštita osobnih podataka

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje uredbe (EZ) br. 45/2001 i (EU) 2016/679.

GLAVA II.

PRORAČUN I PRORAČUNSKA NAČELA

Članak 6.

Poštovanje proračunskih načela

Proračun se donosi i izvršava u skladu s načelima jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, obračunske jedinice, univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti, kako je utvrđeno u ovoj Uredbi.

POGLAVLJE 1.

Načela jedinstva i točnosti proračuna

Članak 7.

Područje primjene proračuna

1.   U proračunu se za svaku financijsku godinu predviđaju i odobravaju svi prihodi i rashodi koji se smatraju potrebnima za Uniju. Njime su obuhvaćeni:

(a)

prihodi i rashodi Unije, uključujući administrativne rashode koji proizlaze iz provedbe odredaba UEU-a u vezi sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP), te rashodi poslovanja koji nastaju provedbom tih odredaba ako su na teret proračuna;

(b)

prihodi i rashodi Europske zajednice za atomsku energiju.

2.   Proračun sadržava diferencirana odobrena sredstva, koja se sastoje od odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje, te nediferencirana odobrena sredstva.

Odobrena sredstva za financijsku godinu sastoje se od:

(a)

odobrenih sredstava predviđenih u proračunu, među ostalim u izmjenama proračuna;

(b)

odobrenih sredstava prenesenih iz prethodnih financijskih godina;

(c)

odobrenih sredstava ponovno stavljenih na raspolaganje u skladu s člankom 15.;

(d)

odobrenih sredstava koja proizlaze iz plaćanja predfinanciranja koja su vraćena u skladu s člankom 12. stavkom 4. točkom (b);

(e)

odobrenih sredstava iz namjenskih prihoda zaprimljenih u financijskoj godini ili prenesenih iz prethodnih financijskih godina.

3.   Podložno članku 114. stavku 2. odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza pokriva se ukupan trošak pravnih obveza preuzetih u financijskoj godini.

4.   Odobrenim sredstvima za plaćanje pokrivaju se plaćanja za pravne obveze preuzete u financijskoj godini ili prethodnim financijskim godinama.

5.   Stavcima 2. i 3. ovog članka ne sprečava se da se obveze za odobrena sredstva preuzimaju u cijelosti ili da se proračunske obveze preuzimaju u godišnjim obrocima kako je predviđeno u članku 112. stavku 1. prvom podstavku točki (b), odnosno u članku 112. stavku 2.

Članak 8.

Posebna pravila o načelima jedinstva i točnosti proračuna

1.   Svi prihodi i rashodi knjiže se u proračunsku liniju.

2.   Ne dovodeći u pitanje odobrene rashode koji proizlaze iz nepredviđenih obveza iz članka 210. stavka 2., rashodi se smiju preuzimati ili odobravati samo u okviru odobrenih sredstava.

3.   Odobrena sredstva unose se u proračun samo ako su namijenjena stavci rashoda koja se smatra potrebnom.

4.   Kamate ostvarene plaćanjima predfinanciranja iz proračuna nisu plative Uniji, osim ako je drukčije predviđeno u dotičnim sporazumima o doprinosu ili sporazumima o financiranju.

POGLAVLJE 2.

Načelo jedne godine

Članak 9.

Definicija

Odobrena sredstva unesena u proračun odobravaju se za financijsku godinu koja traje od 1. siječnja do 31. prosinca.

Članak 10.

Proračunsko računovodstvo prihoda i odobrenih sredstava

1.   Prihodi financijske godine knjiže se za tu godinu na temelju iznosa prikupljenih tijekom te godine. Međutim, vlastita sredstva za siječanj sljedeće financijske godine mogu se unaprijed staviti na raspolaganje na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014.

2.   Unosi u vezi s vlastitim sredstvima koja se temelje na porezu na dodanu vrijednost (PDV) i vlastitim sredstvima koja se temelje na bruto nacionalnom dohotku mogu se uskladiti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 609/2014.

3.   Obveze se knjiže za financijsku godinu na temelju pravnih obveza preuzetih do 31. prosinca te godine. Međutim, ukupne proračunske obveze iz članka 112. stavka 4. knjiže se za financijsku godinu na temelju proračunskih obveza do 31. prosinca te godine.

4.   Plaćanja se knjiže za financijsku godinu na temelju plaćanja koja je računovodstveni službenik izvršio najkasnije do 31. prosinca te godine.

5.   Odstupajući od stavaka 3. i 4.:

(a)

rashodi Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) knjiže se za financijsku godinu na temelju vraćanjâ Komisije državama članicama do 31. prosinca te godine, pod uvjetom da je računovodstveni službenik zaprimio nalog za plaćanje do 31. siječnja sljedeće financijske godine;

(b)

rashodi koji se izvršavaju u okviru podijeljenog upravljanja, uz iznimku EFJP-a, knjiže se za financijsku godinu na temelju vraćanjâ Komisije državama članicama do 31. prosinca te godine, uključujući rashode obračunate do 31. siječnja sljedeće financijske godine kako je utvrđeno u člancima 30. i 31.

Članak 11.

Preuzimanje obveza za odobrena sredstva

1.   Nakon konačnog donošenja proračuna obveze za odobrena sredstva unesena u proračun mogu se preuzimati s učinkom od 1. siječnja.

2.   Sljedeći rashodi mogu se od 15. listopada financijske godine unaprijed preuzeti na teret odobrenih sredstava predviđenih za sljedeću financijsku godinu:

(a)

uobičajeni administrativni rashodi, pod uvjetom da su takvi rashodi odobreni u posljednjem propisno donesenom proračunu, i to najviše do jedne četvrtine ukupnih odgovarajućih odobrenih sredstava koja su Europski parlament i Vijeće odredili za tekuću financijsku godinu;

(b)

uobičajeni rashodi za upravljanje u okviru EFJP-a pod uvjetom da je načelo tih rashoda utvrđeno u postojećem temeljnom aktu, i to najviše do tri četvrtine ukupnih odgovarajućih odobrenih sredstava koja su Europski parlament i Vijeće odredili za tekuću financijsku godinu.

Članak 12.

Ukidanje i prijenos odobrenih sredstava

1.   Odobrena sredstva koja nisu upotrijebljena do kraja financijske godine za koju su odobrena ukidaju se, osim ako su prenesena u skladu sa stavcima od 2. do 8.

2.   Sljedeća odobrena sredstva mogu se prenijeti odlukom donesenom na temelju stavka 3., ali samo u sljedeću financijsku godinu:

(a)

odobrena sredstva za preuzimanje obveza i nediferencirana odobrena sredstva, za koje je većina pripremnih faza postupka preuzimanja obveza bila završena do 31. prosinca financijske godine. Za takva odobrena sredstava obveze se mogu preuzeti do 31. ožujka sljedeće financijske godine, uz iznimku nediferenciranih odobrenih sredstava koja se odnose na projekte u vezi s nekretninama u pogledu kojih se obveze mogu preuzeti do 31. prosinca sljedeće financijske godine;

(b)

odobrena sredstva koja su potrebna ako je zakonodavno tijelo donijelo temeljni akt u zadnjem tromjesečju financijske godine, a Komisija nije mogla preuzeti obveze za odobrena sredstva predviđena u tu svrhu do 31. prosinca te godine. Za takva odobrena sredstva obveze se mogu preuzeti najkasnije do 31. prosinca sljedeće financijske godine;

(c)

odobrena sredstva za plaćanje koja su potrebna za pokrivanje postojećih obveza ili obveza povezanih s prenesenim odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza ako odobrena sredstva za plaćanje predviđena u relevantnim proračunskim linijama za sljedeću financijsku godinu nisu dostatna;

(d)

odobrena sredstva za koja nije preuzeta obveza koja se odnose na djelovanja iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (33).

U pogledu prvog podstavka točke (c), dotična institucija Unije najprije upotrebljava odobrena sredstva za tekuću financijsku godinu te tek nakon njihova iscrpljenja upotrebljava prenesena odobrena sredstva.

Prijenosi odobrenih sredstava za koja nije preuzeta obveza iz prvog podstavka točke (d) ovog stavka ne smiju prelaziti iznos usklađenja izravnih plaćanja provedenog u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013 tijekom prethodne financijske godine za više od 2 % prvotnih odobrenih sredstava koje su izglasovali Europski parlament i Vijeće. Prenesena odobrena sredstva vraćaju se u proračunske linije iz kojih se financiraju djelovanja iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

3.   Dotična institucija Unije odluku o prijenosima iz stavka 2. donosi do 15. veljače sljedeće financijske godine. Ona do 15. ožujka te godine obavješćuje Europski parlament i Vijeće o donesenoj odluci o prijenosu. Ujedno za svaku proračunsku liniju navodi kako je za svaki prijenos primijenila kriterije iz stavka 2. prvog podstavka točaka od (a), (b) i (c).

4.   Odobrena sredstva automatski se prenose u pogledu:

(a)

odobrenih sredstava za preuzete obveze za pričuvu za pomoć u nuždi i Fond solidarnosti Europske unije. Takva odobrena sredstva mogu se prenijeti samo u sljedeću financijsku godinu te se obveze za njih mogu preuzeti do 31. prosinca te godine;

(b)

odobrenih sredstava koja odgovaraju unutarnjim namjenskim prihodima. Takva odobrena sredstva mogu se prenijeti samo u sljedeću financijsku godinu, a obveza za njih može se preuzeti najkasnije do 31. prosinca te godine, uz iznimku unutarnjih namjenskih prihoda od davanja u zakup/najam i prodaje zgrada i zemljišta koji se mogu prenijeti dok ne budu u potpunosti iskorišteni. Odobrena sredstva za preuzimanje obveza iz Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Uredbe (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (34) raspoloživa na dan 31. prosinca, koja proizlaze iz vraćanja plaćanja predfinanciranja, mogu se prenositi do zaključenja programa i koristiti prema potrebi pod uvjetom da ostala odobrena sredstva za preuzimanje obveza više nisu raspoloživa;

(c)

odobrenih sredstava koja odgovaraju vanjskim namjenskim prihodima. Takva odobrena sredstva u potpunosti se upotrebljavaju do trenutka izvršenja svih operacija povezanih s programom ili djelovanjem za koje su namijenjena ili se mogu prenijeti i upotrijebiti za sljedeći program ili djelovanje. To se ne odnosi na prihode iz članka 21. stavka 2. točke (g) podtočke iii. u vezi s kojima se odobrena sredstva ukidaju ako za njih nije preuzeta obveza u roku od pet godina;

(d)

odobrenih sredstava za plaćanje u vezi s EFJP-om koja proizlaze iz suspenzija u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   S vanjskim namjenskim prihodima iz stavka 4. točke (c) ovog članka koji proizlaze iz sudjelovanja država članica Europskog udruženja slobodne trgovine („EFTA”) u određenim programima Unije u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (e), postupa se u skladu s Protokolom br. 32. uz Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u).

6.   Uz obavješćivanje iz stavka 3., dotična institucija Unije dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću informacije o odobrenim sredstvima koja su automatski prenesena, uključujući relevantne iznose i odredbu ovog članka na temelju koje su odobrena sredstva prenesena.

7.   Nediferencirana odobrena sredstva za koje su preuzete pravne obveze na kraju financijske godine plaćaju se do kraja sljedeće financijske godine.

8.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4., odobrena sredstva stavljena u pričuvu i odobrena sredstva za rashode za osoblje ne prenose se. Za potrebe ovog članka rashodi za osoblje obuhvaćaju primitke od rada i naknade za članove i osoblje institucija Unije na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju.

Članak 13.

Detaljne odredbe o ukidanju i prijenosu odobrenih sredstava

1.   Odobrena sredstva za preuzimanje obveza i nediferencirana odobrena sredstva iz članka 12. stavka 2. prvog podstavka točke (a) mogu se prenijeti samo ako obveze nije bilo moguće preuzeti do 31. prosinca financijske godine zbog razloga koji se ne mogu pripisati dužnosniku za ovjeravanje te ako su pripremne faze dostatno uznapredovale da je opravdano očekivati da će obveza biti preuzeta do 31. ožujka sljedeće financijske godine odnosno do 31. prosinca sljedeće financijske godine za projekte u vezi s nekretninama.

2.   Kako bi se omogućio prijenos u sljedeću godinu do 31. prosinca financijske godine, moraju se dovršiti osobito sljedeće pripremne faze iz članka 12. stavka 2. prvog podstavka točke (a):

(a)

u pogledu pojedinačnih proračunskih obveza u smislu članka 112. stavka 1. prvog podstavka točke (a): dovršetak odabira potencijalnih ugovaratelja, korisnika, dobitnika nagrada ili osoba kojima su delegirani poslovi;

(b)

u pogledu ukupnih proračunskih obveza u smislu članka 112. stavka 1. prvog podstavka točke (b): donošenje odluke o financiranju ili dovršetak savjetovanja dotičnih službi u okviru svake institucije Unije o donošenju takve odluke o financiranju.

3.   Odobrena sredstva prenesena u skladu s člankom 12. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a) za koja nisu preuzete obveze do 31. ožujka sljedeće financijske godine odnosno do 31. prosinca sljedeće financijske godine za iznose koji se odnose na projekte u vezi s nekretninama, automatski se ukidaju.

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o odobrenim sredstvima koja su ukinuta u skladu s prvim podstavkom u roku od mjesec dana od ukidanja.

Članak 14.

Opozivi

1.   Ako se proračunske obveze opozivaju u financijskoj godini nakon godine u kojoj su preuzete jer djelovanja za koja su bile namijenjene nisu provedena ili su provedena djelomično, odobrena sredstva koja odgovaraju tim opozivima ukidaju se, osim ako je u uredbama (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 514/2014 predviđeno drukčije te ne dovodeći u pitanje članak 15. ove Uredbe.

2.   Odobrena sredstva za preuzimanje obveza iz uredaba (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 514/2014 automatski se opozivaju u skladu s tim uredbama.

3.   Ovaj se članak ne primjenjuje na vanjske namjenske prihode iz članka 21. stavka 2.

Članak 15.

Ponovno stavljanje na raspolaganje odobrenih sredstava koja odgovaraju opozivima

1.   Odobrena sredstva koja odgovaraju opozivima iz uredaba (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 223/2014 i (EU) br. 514/2014 mogu se ponovno staviti na raspolaganje u slučaju očite pogreške koja se može pripisati isključivo Komisiji.

U tu svrhu Komisija ispituje opozive iz prethodne financijske godine i do 15. veljače tekuće financijske godine na temelju zahtjevâ odlučuje o tome treba li odgovarajuća odobrena sredstva ponovno staviti na raspolaganje.

2.   Uz slučaj naveden u stavku 1. ovog članka, odobrena sredstva koja odgovaraju opozivima ponovno se stavljaju na raspolaganje u slučaju:

(a)

opoziva iz programa u okviru aranžmanâ za provedbu pričuve za ostvarenje postignuća uspostavljene u članku 20. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

opoziva iz programa namijenjenog posebnom financijskom instrumentu u korist MSP-ova nakon prestanka sudjelovanja države članice u tom financijskom instrumentu, kako je navedeno u članku 39. stavku 2. sedmom podstavku Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Odobrena sredstva za preuzimanje obveza koja odgovaraju iznosu opozivâ zbog potpunog ili djelomičnog neprovođenja odgovarajućih istraživačkih projekata ujedno se mogu ponovno staviti na raspolaganje istraživačkom programu u okviru kojeg se projekti izvršavaju ili sljedećem programu u okviru proračunskog postupka.

Članak 16.

Pravila koja se primjenjuju u slučaju kasnog donošenja proračuna

1.   Ako proračun nije konačno donesen na početku financijske godine, primjenjuje se postupak propisan u članku 315. prvom stavku UFEU-a (režim privremenih dvanaestina). Obveze se mogu preuzimati i plaćanja izvršavati u okviru graničnih iznosa utvrđenih u stavku 2. ovog članka.

2.   Obveze se mogu preuzimati po poglavlju do najviše jedne četvrtine ukupnih odobrenih sredstava odobrenih za relevantno poglavlje proračuna za prethodnu financijsku godinu, uvećano za jednu dvanaestinu za svaki mjesec koji istekne.

Granični iznos odobrenih sredstava predviđen u nacrtu proračuna ne smije se prekoračiti.

Plaćanja se mogu izvršavati mjesečno po poglavlju do najviše jedne dvanaestine odobrenih sredstava odobrenih u relevantnom poglavlju proračuna za prethodnu financijsku godinu. Taj zbroj, međutim, ne smije prekoračiti jednu dvanaestinu odobrenih sredstava predviđenih u istom poglavlju nacrta proračuna.

3.   Smatra se da se odobrena sredstva odobrena u relevantnom poglavlju proračuna za prethodnu financijsku godinu, kako je navedeno u stavcima 1. i 2., odnose na odobrena sredstva izglasovana u proračunu, uključujući izmjene proračuna, a nakon usklađenja za prijenose izvršene tijekom te financijske godine.

4.   Ako je to potrebno radi kontinuiteta djelovanja Unije i za potrebe upravljanja, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, može odobriti rashode koji su veći od jedne privremene dvanaestine, ali koji ne prelaze ukupno četiri privremene dvanaestine, uz iznimku propisno opravdanih slučajeva, kako za preuzimanje obveza tako i za plaćanja iznad onih koji se automatski stavljaju na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 2. Vijeće bez odlaganja prosljeđuje svoju odluku o odobravanju Europskom parlamentu.

Odluka iz prvog podstavka stupa na snagu 30 dana od dana donošenja, osim ako Europski parlament poduzme neku od sljedećih radnji:

(a)

odlučujući većinom svojih članova, odluči smanjiti rashod prije isteka 30 dana u kojem slučaju Komisija podnosi novi prijedlog;

(b)

obavijesti Vijeće i Komisiju da ne želi smanjiti rashod te u tom slučaju odluka stupa na snagu prije isteka 30 dana.

Dodatne dvanaestine odobravaju se u cijelosti i nisu djeljive.

5.   Ako za dano poglavlje odobrenje četiriju privremenih dvanaestina dodijeljenih u skladu sa stavkom 4. nije dostatno za pokrivanje rashoda potrebnih za osiguravanje kontinuiteta djelovanja Unije u području na koje se odnosi dotično poglavlje, moguće je iznimno odobriti prekoračenje iznosa odobrenih sredstava unesenih u odgovarajuće poglavlje proračuna za prethodnu financijsku godinu. Europski parlament i Vijeće postupaju u skladu s postupcima predviđenima stavkom 4. Međutim, ni u kojem se slučaju ne smije prekoračiti ukupni iznos odobrenih sredstava raspoloživ u proračunu za prethodnu financijsku godinu ili u nacrtu proračuna, kako je predložen.

POGLAVLJE 3.

Načelo uravnoteženosti

Članak 17.

Definicija i područje primjene

1.   Prihodi i odobrena sredstva za plaćanje moraju biti uravnoteženi.

2.   Unija i tijela Unije iz članaka 70. i 71. ne smiju uzimati zajmove u okviru proračuna.

Članak 18.

Saldo financijske godine

1.   Saldo svake financijske godine unosi se u proračun za sljedeću financijsku godinu kao prihod u slučaju viška ili kao odobrena sredstva za plaćanje u slučaju manjka.

2.   Procjene prihoda ili odobrenih sredstava za plaćanje iz stavka 1. ovog članka unose se u proračun tijekom proračunskog postupka te u pismu izmjene podnesenom u skladu s člankom 42. ove Uredbe. Procjene se izrađuju u skladu s člankom 1. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014. (35)

3.   Nakon podnošenja privremene računovodstvene dokumentacije za svaku financijsku godinu, svaka nepodudarnost između te računovodstvene dokumentacije i procjena unosi se u proračun za sljedeću financijsku godinu putem izmjene proračuna koja se odnosi samo na tu nepodudarnost. U takvom slučaju Komisija u roku 15 dana od podnošenja privremene računovodstvene dokumentacije dostavlja nacrt izmjene proračuna istodobno Europskom parlamentu i Vijeću.

POGLAVLJE 4.

Načelo obračunske jedinice

Članak 19.

Uporaba eura

1.   Višegodišnji financijski okvir i proračun sastavljaju se i izvršavaju u eurima te se računovodstvena dokumentacija iskazuje u eurima. Međutim, za potrebe novčanog toka iz članka 77. računovodstveni službenik i, u slučaju knjiga blagajne, blagajnici te, za potrebe administrativnog upravljanja Komisije i ESVD-a, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ovlašteni su izvršavati operacije u drugim valutama.

2.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje su utvrđene sektorskim pravilima ili posebnim ugovorima, sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava, sporazumima o doprinosu i sporazumima o financiranju, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje konverziju obavlja primjenom dnevnog deviznog tečaja eura objavljenog u seriji C Službenog lista Europske unije na dan kada služba za ovjeravanje pripremi nalog za plaćanje ili nalog za povrat.

Ako dnevni tečaj nije objavljen, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje primjenjuje tečaj iz stavka 3.

3.   Za potrebe računovodstva iz članaka 82., 83. i 84., konverzija između eura i druge valute obavlja se na temelju mjesečnog računovodstvenog deviznog tečaja za euro. Taj računovodstveni devizni tečaj utvrđuje računovodstveni službenik Komisije na temelju izvora informacija koji se smatraju pouzdanima te na temelju deviznog tečaja na pretposljednji radni dan u mjesecu koji je prethodio onome za koji se tečaj utvrđuje.

4.   Pri konverziji valute potrebno je osigurati da se njome ne utječe znatno na razinu sufinanciranja Unije odnosno da ona nema štetan utjecaj na proračun. Ako je to primjereno, tečaj konverzije između eura i drugih valuta može se izračunavati uporabom prosjeka dnevnog deviznog tečaja tijekom određenog razdoblja.

POGLAVLJE 5.

Načelo univerzalnosti

Članak 20.

Područje primjene

Ne dovodeći u pitanje članak 21., ukupni prihodi pokrivaju ukupna odobrena sredstva za plaćanje. Ne dovodeći u pitanje članak 27., svi prihodi i rashodi unose se u proračun u cijelosti bez međusobnog usklađivanja.

Članak 21.

Namjenski prihodi

1.   Vanjski namjenski prihodi i unutarnji namjenski prihodi upotrebljavaju se za financiranje određenih stavki rashoda.

2.   Vanjske namjenske prihode čine:

(a)

posebni dodatni financijski doprinosi država članica sljedećim vrstama djelovanja i programa:

i.

određenim dopunskim programima za istraživanje i tehnološki razvoj;

ii.

određenim djelovanjima ili programima u području vanjske pomoći koje financira Unija i kojima upravlja Komisija;

(b)

odobrena sredstva koja se odnose na prihode koje je ostvario Istraživački fond za ugljen i čelik osnovan Protokolom br. 37 o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ-u te o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik, koji je priložen UEU-u i UFEU-u.

(c)

kamate na depozite i novčane kazne predviđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1467/97 (36);

(d)

prihodi predviđeni za posebnu namjenu, kao što su prihodi od zaklada, subvencija, darova i legata, uključujući namjenske prihode specifične za svaku instituciju Unije;

(e)

financijski doprinosi aktivnostima Unije od trećih zemalja ili od tijela koja nisu uspostavljena na temelju UFEU-a ili Ugovora o Euratomu;

(f)

unutarnji namjenski prihodi iz stavka 3., u mjeri u kojoj je riječ o dodatnim prihodima uz vanjske namjenske prihode iz ovog stavka;

(g)

prihod od aktivnosti konkurentske naravi koje provodi Zajednički istraživački centar (ZIC) koje uključuju neku od sljedećih aktivnosti:

i.

postupke dodjele bespovratnih sredstava i postupke nabave u kojima ZIC sudjeluje;

ii.

aktivnosti koje ZIC provodi u ime trećih strana;

iii.

aktivnosti poduzete u skladu s upravnim sporazumom s drugim institucijama Unije ili drugim službama Komisije, u skladu s člankom 59., za pružanje tehničko-znanstvenih usluga.

3.   Unutarnje namjenske prihode čine:

(a)

prihodi od trećih osoba u vezi s robom, uslugama ili radovima isporučenima na njihov zahtjev;

(b)

prihodi od vraćanja, u skladu s člankom 101., nepropisno plaćenih iznosa;

(c)

primici od isporuke robe, usluga i radova drugim službama unutar institucije Unije ili drugim institucijama ili tijelima Unije, uključujući povrat troškova službenih putovanja od strane drugih institucija ili tijela Unije plaćenih u njihovo ime;

(d)

primljeni iznosi osiguranja;

(e)

prihodi od davanja u zakup/najam i prodaje zgrada i zemljišta;

(f)

vraćanja financijskim instrumentima ili proračunskim jamstvima na temelju članka 209. stavka 3. drugog podstavka;

(g)

prihodi od naknadnog vraćanja poreza na temelju članka 27. stavka 3. trećeg podstavka točke (b).

4.   Namjenski prihodi prenose se u skladu s člankom 12. stavkom 4. točkama (b) i (c) i u skladu s člankom 32.

5.   Temeljnim aktom mogu se njime predviđeni prihodi namijeniti posebnim stavkama rashoda. Osim ako je u temeljnom aktu utvrđeno drukčije, takvi prihodi čine unutarnje namjenske prihode.

6.   U proračunu se obuhvaćaju linije koje uključuju vanjske namjenske prihode i unutarnje namjenske prihode te se, kadgod je to moguće, navode iznosi.

Članak 22.

Struktura namjenskih prihoda i osiguravanje odgovarajućih odobrenih sredstava

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2.prvi podstavak točku (c) ovog članka i članak 24., struktura namjenskih prihoda u proračunu obuhvaća:

(a)

u računu prihoda u dijelu proračuna za svaku instituciju Unije, proračunsku liniju u kojoj se zaprima prihod;

(b)

u računu rashoda, primjedbe, uključujući opće primjedbe, u kojima se navodi koje proračunske linije mogu primiti odobrena sredstva koja odgovaraju raspoloživim namjenskim prihodima.

U slučaju iz točke (a) prvog podstavka unosi se oznaka pro memoria te se procijenjeni prihodi u svrhu informiranja iskazuju u primjedbama.

2.   Odobrena sredstva u visini namjenskih prihoda automatski se stavljaju na raspolaganje kao odobrena sredstva za preuzimanje obveza i kao odobrena sredstva za plaćanje, ako je institucija Unije primila prihod, osim u sljedećim slučajevima:

(a)

u slučaju predviđenom u članku 21. stavku 2. točki (a) za financijske doprinose država članica i ako je sporazum o doprinosu izražen u eurima, odobrena sredstva za preuzimanje obveza mogu se staviti na raspolaganje nakon što država članica potpiše sporazum o doprinosu;

(b)

u slučajevima predviđenim u članku 21. stavku 2. točki (b) i članku 21. stavku 2. točki (g) podtočkama i. i iii., odobrena sredstva za preuzimanje obveza stavljaju se na raspolaganje čim se procijeni iznos potraživanja;

(c)

u slučaju predviđenom u članku 21. stavku 2. točki (c), knjiženjem iznosa u račun prihoda istodobno se u računu rashoda iskazuju odobrena sredstva za preuzete obveze i odobrena sredstva za plaćanje.

Odobrena sredstva iz prvog podstavka točke (c) ovog stavka izvršavaju se u skladu s člankom 20.

3.   Procjene iznosâ potraživanja iz članka 21. stavka 2. točaka (b) i (g) šalju se računovodstvenom službeniku radi evidentiranja.

Članak 23.

Doprinosi država članica za istraživačke programe

1.   Doprinosi država članica za financiranje određenih dopunskih istraživačkih programa, kako je predviđeno člankom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014, plaćaju se na sljedeći način:

(a)

sedam dvanaestina zbroja unesenog u proračun plaća se do 31. siječnja tekuće financijske godine;

(b)

preostalih pet dvanaestina plaća se do 15. srpnja tekuće financijske godine.

2.   Ako proračun nije konačno donesen prije početka financijske godine, doprinosi iz stavka 1. temelje se na zbroju koji je unesen u proračun za prethodnu financijsku godinu.

3.   Svaki doprinos ili dodatno plaćanje koje u proračun duguju države članice, knjiži se na računu ili računima Komisije u roku od trideset kalendarskih dana od poziva za sredstva.

4.   Plaćanja se knjiže na računu predviđenom u Uredbi (EU, Euratom) br. 609/2014 te podliježu uvjetima utvrđenima u toj uredbi.

Članak 24.

Namjenski prihodi koji proizlaze iz sudjelovanja država EFTA-e u određenim programima Unije

1.   Struktura proračuna za uključivanje prihoda na temelju sudjelovanja država EFTA-e u određenim programima Unije jest sljedeća:

(a)

u račun prihoda unosi se proračunska linija s oznakom pro memoria u kojoj se iskazuje cjelokupni iznos doprinosa svake države EFTA-e za financijsku godinu;

(b)

u računu rashoda, u prilogu koji čini sastavni dio proračuna, navode se sve proračunske linije koje obuhvaćaju aktivnosti Unije u kojima sudjeluju države EFTA-e te se uključuju informacije o procijenjenom iznosu sudjelovanja svake države EFTA-e.

2.   Na temelju članka 82. Sporazuma o EGP-u, za iznose godišnjeg sudjelovanja država EFTA-e, koje je Komisiji potvrdio Zajednički odbor Europskoga gospodarskog prostora u skladu s člankom 1. stavkom 5. Protokola br. 32. uz Sporazum o EGP-u, na početku financijske godine osiguravaju se cijeli iznosi odgovarajućih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje.

3.   Uporaba prihoda koji proizlaze iz financijskih doprinosa država EFTA-e nadzire se zasebno.

Članak 25.

Donacije

1.   Institucije Unije mogu prihvatiti svaku donaciju u korist Unije, kao što su prihodi od zaklada, subvencija, darova i legata.

2.   Prihvaćanje donacije od 50 000 EUR ili više koja obuhvaća financijske troškove, uključujući naknadne troškove, koji prelaze 10 % vrijednosti donacije podliježe odobrenju Europskog parlamenta i Vijeća. Europski parlament i Vijeće o odobrenju odlučuju u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva dotičnih institucija Unije za takvo odobrenje. Ako tijekom tog razdoblja nije uložen nikakav prigovor, dotične institucije Unije donose konačnu odluku u vezi s prihvaćanjem donacije. U okviru zahtjeva koji upućuju Europskom parlamentu i Vijeću dotične institucije Unije objašnjavaju financijske troškove koji proizlaze iz prihvaćanja donacija Uniji.

Članak 26.

Korporativno sponzorstvo

1.   „Korporativno sponzorstvo” znači sporazum na temelju kojega pravna osoba podupire u naravi neko događanje ili aktivnost u promotivne svrhe ili za potrebe društveno odgovornog poslovanja.

2.   Na temelju posebnih internih pravila, koja se objavljuju na njihovim internetskim stranicama, institucije i tijela Unije iznimno mogu prihvatiti korporativno sponzorstvo uz sljedeće uvjete:

(a)

načela nediskriminacije, proporcionalnosti, jednakog postupanja i transparentnosti poštuju se u svim fazama postupka za prihvaćanje korporativnog sponzorstva;

(b)

njime se doprinosi pozitivnoj slici Unije i izravno je povezano s glavnim ciljem nekog događanja ili aktivnosti;

(c)

ono ne dovodi do sukoba interesa i ne odnosi se isključivo na društvena događanja;

(d)

događaj ili aktivnost nije financirana isključivo korporativnim sponzorstvom;

(e)

usluge u zamjenu za korporativno sponzorstvo ograničene su na javnu prepoznatljivost žiga ili naziva sponzora;

(f)

sponzor se u trenutku postupka sponzorstva ne nalazi u jednoj od situacija iz članka 136. stavka 1. i članka 141. stavka 1. te nije upisan kao isključen u bazu podataka iz članka 142. stavka 1.

3.   Ako vrijednost korporativnog sponzorstva premašuje 5 000 EUR, sponzora se upisuje u javni registar u kojem se navode informacije o vrsti događaja ili aktivnosti koja se sponzorira.

Članak 27.

Pravila o odbicima i usklađenjima deviznog tečaja

1.   Mogu se izvršiti sljedeći odbici od zahtjevâ za plaćanje koji se potom odobravaju za plaćanje u neto iznosu:

(a)

sankcije izrečene strankama u ugovorima ili korisnicima;

(b)

popusti, povrati i rabati na pojedinačne fakture i troškovnike;

(c)

kamate ostvarene plaćanjima predfinanciranja;

(d)

usklađenja za nepropisno isplaćene iznose.

Usklađenja iz točke (d) prvog podstavka mogu se izvršiti izravnim odbitkom od novog međuplaćanja ili plaćanja preostalog iznosa istom primatelju plaćanja u okviru poglavlja, članka i financijske godine u odnosu na koje je iznos preplaćen.

Na odbitke iz točaka (c) i (d) prvog podstavka primjenjuju se računovodstvena pravila Unije.

2.   Troškovi proizvoda ili usluga isporučenih Uniji, koji uključuju poreze koje države članice vraćaju na temelju Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, priložen UEU-u i UFEU-u, terete proračun za iznos bez poreza.

3.   Troškovi proizvoda ili usluga isporučenih Uniji, koji uključuju poreze koje vraćaju treće zemlje na temelju relevantnih sporazuma, mogu teretiti proračun za:

(a)

iznos bez poreza;

(b)

iznos s porezom.

U slučaju iz prvog podstavka točke (b), s naknadno vraćenim porezima postupa se kao s unutarnjim namjenskim prihodima.

4.   Moguća su usklađenja tečajnih razlika koje nastanu pri izvršenju proračuna. Konačna dobit ili gubitak uključuje se u saldo za financijsku godinu.

POGLAVLJE 6.

Načelo specifikacije

Članak 28.

Opće odredbe

1.   Odobrena sredstva određuju se za posebne namjene prema glavama i poglavljima. Poglavlja se dalje dijele na članke i stavke.

2.   Komisija i druge institucije Unije mogu prenositi odobrena sredstva unutar proračuna u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u člancima od 29. do 32.

Odobrena sredstva mogu se prenositi samo na proračunske linije za koje su u proračunu odobrena sredstva ili koje imaju oznaku pro memoria.

Granični iznosi iz članaka 29., 30. i 31. izračunavaju se u trenutku podnošenja zahtjeva za prijenos te u odnosu na odobrena sredstva u proračunu, uključujući ona u izmjenama proračuna.

Iznos koji treba uzeti u obzir za potrebe izračuna graničnih iznosa iz članaka 29., 30. i 31. jest iznos koji je zbroj namjeravanih prijenosa na proračunskoj liniji s koje se izvršavaju prijenosi, nakon usklađenja za prethodno izvršene prijenose. Iznos koji odgovara prijenosima koje Komisija ili dotična druga institucija Unije izvršavaju samostalno, bez odluke Europskog parlamenta i Vijeća, ne uzima se u obzir.

Prijedlozima za prijenose i svim informacijama za Europski parlament i Vijeće u vezi s prijenosima izvršenima na temelju članaka 29., 30. i 31. prilaže se odgovarajuća i detaljna popratna dokumentacija koja sadržava najnovije dostupne informacije o izvršenju odobrenih sredstava i procjene potreba do kraja financijske godine, za proračunske linije na koje se odobrena sredstva prenose i one s kojih se odobrena sredstva prenose.

Članak 29.

Prijenosi od strane institucija Unije, osim Komisije

1.   Sve institucije Unije, osim Komisije, mogu u svojem dijelu proračuna prenositi odobrena sredstva:

(a)

s jedne glave na drugu do iznosa od najviše 10 % odobrenih sredstava u financijskoj godini navedenoj u proračunskoj liniji iz koje se sredstva prenose;

(b)

iz jednog poglavlja u drugo bez ograničenja.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ovog članka, tri tjedna prije izvršenja prijenosa iz stavka 1., institucija Unije o svojoj namjeri obavješćuje Europski parlament i Vijeće. Ako u tom razdoblju Europski parlament ili Vijeće iznesu propisno opravdane prigovore, primjenjuje se postupak utvrđen u članku 31.

3.   Bilo koja institucija Unije, osim Komisije, može predložiti Europskom parlamentu i Vijeću, u vlastitom dijelu proračuna, prijenose s jedne glave na drugu koji prelaze granični iznos iz stavka 1. točke (a) ovog članka. Ti prijenosi podliježu postupku utvrđenom u članku 31.

4.   Svaka institucija Unije osim Komisije može u svojem dijelu proračuna izvršiti prijenos između članaka bez prethodnog obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća.

Članak 30.

Prijenosi od strane Komisije

1.   Komisija može unutar svojeg dijela proračuna, samostalno:

(a)

prenositi odobrena sredstva unutar svakog poglavlja;

(b)

u vezi s rashodima za osoblje i administrativnim rashodima koji se odnose na više glava, prenositi odobrena sredstva jedne glave na drugu do najviše 10 % odobrenih sredstava za financijsku godinu navedenu u proračunskoj liniji s koje su sredstva prenesena, i do najviše 30 % odobrenih sredstava za financijsku godinu navedenu u proračunskoj liniji na koju su sredstva prenesena;

(c)

u vezi s rashodima poslovanja, prenositi odobrena sredstva između poglavlja u okviru iste glave do najviše 10 % odobrenih sredstava za financijsku godinu navedenu u proračunskoj liniji s koje su sredstva prenesena;

(d)

u vezi s odobrenim sredstvima za istraživanje i tehnološki razvoj koja izvršava ZIC, u okviru glave proračuna koja se odnosi na područje politike „izravno istraživanje” prenositi odobrena sredstva između poglavlja do najviše 15 % odobrenih sredstava u proračunskoj liniji s koje se obavlja prijenos;

(e)

u vezi s istraživanjem i tehnološkim razvojem, prenositi odobrena sredstva za poslovanje s jedne glave na drugu pod uvjetom da se dotična odobrena sredstva upotrebljavaju u istu svrhu;

(f)

u vezi s rashodima poslovanja fondova koji se izvršavaju u okviru podijeljenog upravljanja, uz iznimku EFJP-a, prenositi odobrena sredstva s jedne glave na drugu pod uvjetom da se dotična odobrena sredstva upotrebljavaju za isti cilj u smislu uredbe kojom se osniva dotični fond ili je riječ o rashodima za tehničku pomoć;

(g)

prenositi odobrena sredstva s proračunske stavke jednog proračunskog jamstva u proračunsku stavku drugog proračunskog jamstva u iznimnim slučajevima kada su sredstva rezervirana u zajedničkom fondu za rezervacije za to drugo proračunsko jamstvo nedostatna za plaćanje u slučaju aktiviranja jamstva i pod uvjetom da se iznos prenesen u skladu s postupkom utvrđenim u članku 212. stavku 4. naknadno vrati.

Rashodi iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka za svako područje politike pokrivaju stavke iz članka 47. stavka 4.

Ako Komisija u skladu s prvim podstavkom obavlja prijenos odobrenih sredstava za EFJP nakon 31. prosinca, odluku donosi do 31. siječnja sljedeće financijske godine. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće u roku od dva tjedna od donošenja odluke o tim prijenosima.

Tri tjedna prije izvršenja prijenosa iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka, Komisija o svojoj namjeri obavješćuje Europski parlament i Vijeće. U slučaju da postoje propisno opravdani prigovori na koje u tom razdoblju ukaže Europski parlament ili Vijeće, primjenjuje se postupak utvrđen u članku 31.

Odstupajući od četvrtog podstavka, Komisija tijekom zadnja dva mjeseca financijske godine može samostalno prenijeti odobrena sredstva koja se odnose na rashode za osoblje, vanjsko osoblje i ostalo osoblje s jedne glave na drugu do ukupnog graničnog iznosa od 5 % odobrenih sredstava za tu godinu. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće u roku od dva tjedna od donošenja odluke o tim prijenosima.

2.   Komisija može, unutar svojeg dijela proračuna, odlučiti o sljedećim prijenosima odobrenih sredstava s jedne glave na drugu, pod uvjetom da o svojoj odluci odmah obavijesti Europski parlament i Vijeće:

(a)

prijenosu odobrenih sredstava iz glave „rezervacije” iz članka 49. ove Uredbe, pri čemu je jedini uvjet za oslobođenje sredstava iz pričuve donošenje temeljnog akta u skladu s člankom 294. UFEU-a;

(b)

u propisno opravdanim iznimnim slučajevima, kao što su međunarodne humanitarne katastrofe i krize, koji nastupe nakon 1. prosinca financijske godine, prijenosu neiskorištenih odobrenih sredstava za tu godinu koja su još uvijek na raspolaganju za glave koje su obuhvaćene naslovom višegodišnjeg financijskog okvira namijenjenog vanjskom djelovanju Unije u glave koje se odnose na pomoć za upravljanje kriznim situacijama i operacije humanitarne pomoći.

Članak 31.

Prijedlozi prijenosa koje institucije Unije podnose Europskom parlamentu i Vijeću

1.   Svaka institucija Unije svoje prijedloge za prijenos istodobno podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Prijedloge za prijenos odobrenih sredstava za plaćanje u fondove koji se izvršavaju u okviru podijeljenog upravljanja, uz iznimku EFJP-a, Komisija može dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću do 10. siječnja sljedeće financijske godine. Prijenos odobrenih sredstava za plaćanje može se izvršiti iz bilo koje proračunske stavke. U takvim slučajevima šestotjedno razdoblje iz stavka 4. smanjuje se na tri tjedna.

Ako Europski parlament i Vijeće ne odobre prijenos ili ga odobre samo djelomično, za odgovarajući dio rashoda iz članka 10. stavka 5. točke (b) terete se odobrena sredstva za plaćanje iz sljedeće financijske godine.

3.   Europski parlament i Vijeće donose odluke o prijenosima odobrenih sredstava u skladu sa stavcima od 4. do 8.

4.   Uz iznimku hitnih okolnosti, Europski parlament i Vijeće odlučuju, a potonje kvalificiranom većinom, o svakom prijedlogu za prijenos u roku od šest tjedana od trenutka kad obje institucije prime taj prijedlog. U hitnim okolnostima, Europski parlament i Vijeće odlučuju u roku tri tjedna od primitka prijedloga.

5.   Ako Komisija namjerava izvršiti prijenos odobrenih sredstava za EFJP u skladu s ovim člankom, Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja prijedloge za prijenos do 10. siječnja sljedeće financijske godine. U takvim slučajevima šestotjedno razdoblje iz stavka 4. smanjuje se na tri tjedna.

6.   Prijedlog za prijenos prihvaćen je ili se smatra prihvaćenim ako u roku od šest tjedana nastupi bilo što od sljedećeg:

(a)

Europski parlament i Vijeće ga prihvate;

(b)

prihvati ga ili Europski parlament ili Vijeće, a druga se institucija suzdrži od postupanja;

(c)

ni Europski parlament ni Vijeće ne donesu odluku o izmjeni ili odbijanju prijedloga za prijenos.

7.   Osim ako Europski parlament ili Vijeće zatraže suprotno, šestotjedno razdoblje iz stavka 4. smanjuje se na tri tjedna u sljedećim slučajevima:

(a)

prijenos predstavlja manje od 10 % odobrenih sredstava u proračunskoj liniji s koje se prijenos izvršava i ne prelazi 5 000 000 EUR;

(b)

prijenos se odnosi samo na odobrena sredstva za plaćanje i sveukupni iznos prijenosa ne prelazi 100 000 000 EUR.

8.   Ako Europski parlament ili Vijeće izmijene iznos prijenosa, a druga institucija ga odobri ili se suzdrži od postupanja, ili ako i Europski parlament i Vijeće izmijene iznos prijenosa, smatra se da je odobren manji od ta dva iznosa, osim ako dotična institucija Unije povuče svoj prijedlog prijenosa.

Članak 32.

Prijenosi na koje se primjenjuju posebne odredbe

1.   Odobrena sredstva koja odgovaraju namjenskim prihodima mogu se prenijeti samo ako se ti prihodi upotrebljavaju u svrhe za koje su namijenjeni.

2.   Odluke o prijenosima kojima se dopušta uporaba pričuve za pomoć u nuždi donose Europski parlament i Vijeće na prijedlog Komisije.

Za potrebe ovog stavka primjenjuje se postupak utvrđen u članku 31. stavcima 3. i 4. Ako se Europski parlament i Vijeće ne slože s prijedlogom Komisije i ne mogu postići zajedničko stajalište o uporabi pričuve za pomoć u nuždi, suzdržavaju se od postupanja po tom prijedlogu.

Prijedlozima za prijenose iz pričuve za pomoć u nuždi prilaže se odgovarajuća i detaljna popratna dokumentacija koja sadržava:

(a)

najnovije dostupne informacije o izvršenju odobrenih sredstava i procjeni potreba do kraja financijske godine, za proračunsku liniju na koju se odobrena sredstva trebaju prenijeti;

(b)

analizu mogućnosti preraspodjele odobrenih sredstava.

POGLAVLJE 7.

Načelo dobrog financijskog upravljanja i uspješnost

Članak 33.

Uspješnost i načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti

1.   Odobrena sredstva upotrebljavaju se u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja te se stoga izvršavaju uz poštovanje sljedećih načela:

(a)

ekonomičnosti, koje zahtijeva da su sredstva koja dotična institucija Unije upotrebljava pri obavljanju svojih aktivnosti pravodobno dostupna, u primjerenoj količini i primjerene kvalitete te po najboljoj cijeni;

(b)

učinkovitosti, koje se odnosi na postizanje najboljeg odnosa između upotrijebljenih sredstava, poduzetih aktivnosti i postignutih ciljeva;

(c)

djelotvornosti, koje se odnosi na mjeru u kojoj su željeni ciljevi postignuti s pomoću poduzetih aktivnosti.

2.   U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, uporaba odobrenih sredstava usredotočuje se na uspješnost te se u tu svrhu:

(a)

ciljevi programâ i aktivnosti utvrđuju ex ante;

(b)

napredak u postizanju ciljeva prati se s pomoću pokazatelja uspješnosti;

(c)

o napretku i poteškoćama u pogledu postignuća ciljeva izvješćuje se Europski parlament i Vijeće u skladu s člankom 41. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (h) i člankom 247. stavkom 1. točkom (e).

3.   Ako je to relevantno, određuju se posebni, mjerljivi, dostižni, relevantni i vremenski ograničeni ciljevi iz stavaka 1. i 2. te relevantni, prihvaćeni, vjerodostojni, jednostavni i pouzdani pokazatelji.

Članak 34.

Evaluacije

1.   Programi i aktivnosti koji za sobom povlače znatnu potrošnju podliježu ex ante evaluacijama i retrospektivnim evaluacijama koje moraju biti razmjerne ciljevima i rashodima.

2.   Ex ante evaluacije, koje služe kao pomoć pri izradi programâ i aktivnosti, temelje se na dokazima o uspješnosti povezanih programa ili aktivnosti i u njima se utvrđuju i analiziraju problemi koje treba riješiti, dodana vrijednost uključivanja Unije, ciljevi, očekivani učinci različitih opcija te mehanizmi praćenja i evaluacije.

Za velike projekte i aktivnosti od kojih se očekuju znatni gospodarski, okolišni ili društveni utjecaji ex ante evaluacija može se provoditi u obliku procjene učinka kojom se, uz ispunjavanje zahtjeva navedenih u prvom podstavku, analiziraju različite mogućnosti u pogledu načina izvršenja.

3.   Retrospektivnim evaluacijama procjenjuje se uspješnost programa ili aktivnosti, uključujući aspekte kao što su djelotvornost, učinkovitost, usklađenost, relevantnost i dodana vrijednost EU-a. Retrospektivne evaluacije temelje se na informacijama prikupljenima u skladu s mehanizmima praćenja i pokazateljima utvrđenima za dotično djelovanje. Retrospektivne evaluacije provode se barem jednom tijekom trajanja svakog višegodišnjeg financijskog okvira i ako je to moguće dovoljno rano da se njihovi rezultati uzmu u obzir u ex ante evaluacijama ili procjenama učinka koje služe kao pomoć pri izradi povezanih programa i aktivnosti.

Članak 35.

Obvezni financijski izvještaj

1.   Uz svaki prijedlog ili inicijativu koje Komisija, visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku („visoki predstavnik”) ili država članica podnose zakonodavnom tijelu, a koji mogu imati učinak na proračun, uključujući promjene broja radnih mjesta, prilažu se financijski izvještaj s prikazom procjena u pogledu odobrenih sredstava za plaćanja i odobrenih sredstava za preuzimanje obveza, procjena o različitim mogućnostima financiranja i ex ante evaluacija ili procjena učinka predviđena u članku 34.

Uz svaku izmjenu prijedloga ili inicijative podnesenu zakonodavnom tijelu koja može imati znatan učinak na proračun, uključujući promjene broja radnih mjesta, prilaže se financijski izvještaj koji je pripremila institucija Unije koja predlaže izmjenu.

Financijski izvještaj sadržava financijske i ekonomske podatke koji su zakonodavnom tijelu potrebni za procjenu potrebe za djelovanjem Unije. On sadržava odgovarajuće informacije o usklađenosti s drugim aktivnostima Unije i mogućoj sinergiji.

U slučaju višegodišnjih operacija, financijski izvještaj sadržava pregled predvidivih godišnjih potreba u smislu odobrenih sredstava za plaćanje i odobrenih sredstava za preuzete obveze i radnih mjesta, uključujući vanjsko osoblje, te evaluaciju njihova srednjoročnog i, ako je to moguće, dugoročnog financijskog učinka.

2.   Tijekom proračunskog postupka Komisija osigurava potrebne informacije za usporedbu promjena potrebnih odobrenih sredstava i prvotnih predviđanja iznesenih u financijskom izvještaju, s obzirom na napredak u razmatranju prijedloga ili inicijative koji su podneseni zakonodavnom tijelu.

3.   Kako bi se smanjio rizik od prijevare, nepravilnosti i nepostizanja ciljeva, financijski izvještaj sadržava informacije o uspostavljenom sustavu unutarnje kontrole, procjenu troškova i koristi kontrola koje taj sustav podrazumijeva i procjenu očekivane razine rizika od pogreške te informacije o postojećim i planiranim mjerama za sprečavanje i zaštitu od prijevara.

U takvoj se procjeni uzimaju u obzir mogući razmjer i vrstu pogrešaka te posebni uvjeti dotičnog područja politike te pravila koja se na njega primjenjuju.

4.   Pri podnošenju revidiranih ili novih prijedloga potrošnje Komisija procjenjuje troškove i koristi sustava kontrole te očekivanu razinu rizika od pogreške iz stavka 3.

Članak 36.

Unutarnja kontrola izvršenja proračuna

1.   U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja proračun se izvršava u skladu s djelotvornom i učinkovitom unutarnjom kontrolom primjerenom za svaki način izvršenja i u skladu s relevantnim sektorskim pravilima.

2.   Za potrebe izvršenja proračuna unutarnja kontrola primjenjuje se na svim razinama upravljanja te je namijenjena pružanju razumnog jamstva u pogledu postizanja sljedećih ciljeva:

(a)

djelotvornosti, učinkovitosti i ekonomičnosti operacija;

(b)

pouzdanosti izvješćivanja;

(c)

zaštite imovine i informacija;

(d)

sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara i nepravilnosti te daljnjeg postupanja u vezi s njima;

(e)

odgovarajućeg upravljanja rizicima u pogledu zakonitosti i pravilnosti temeljnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnju narav programa kao i narav dotičnih plaćanja.

3.   Djelotvorna unutarnja kontrola temelji se na najboljoj međunarodnoj praksi i posebno obuhvaća sljedeće elemente:

(a)

razdvajanje zadaća;

(b)

odgovarajuću strategiju kontrole i upravljanja rizikom koja uključuje kontrolu na razini primatelja;

(c)

izbjegavanje sukoba interesa;

(d)

odgovarajući revizijski trag i cjelovitost podataka u podatkovnim sustavima;

(e)

postupke za praćenje djelotvornosti i učinkovitosti;

(f)

postupke za daljnje postupanje u pogledu utvrđenih nedostataka i iznimaka unutarnje kontrole;

(g)

periodičnu procjenu dobrog rada sustava unutarnje kontrole.

4.   Učinkovita unutarnja kontrola temelji se na sljedećim elementima:

(a)

provedbi odgovarajuće strategije upravljanja rizikom i kontrole koju koordiniraju odgovarajući dionici kontrolnog lanca;

(b)

dostupnosti rezultata provedenih kontrola za sve odgovarajuće dionike u kontrolnom lancu;

(c)

oslanjanju, ako je to primjereno, na izjave rukovodstva provedbenih partnera zaduženih za provedbu i na mišljenja neovisnih revizora, pod uvjetom da je kvaliteta temeljnog posla odgovarajuća i prihvatljiva te da je posao obavljen u skladu s ugovorenim standardima;

(d)

pravodobnoj primjeni korektivnih mjera, uključujući, ako je to primjereno, odvraćajuće sankcije;

(e)

jasnim i nedvosmislenim zakonodavstvom na kojem se temelje politike, uključujući temeljne akte koji se odnose na elemente kojima se uređuju unutarnje kontrole;

(f)

uklanjanju višestrukih kontrola;

(g)

poboljšanju omjera troškova i koristi kontrola.

5.   Ako je tijekom provedbe razina pogreške konstantno visoka, Komisija utvrđuje nedostatke sustavâ kontrole, analizira troškove i koristi mogućih korektivnih mjera i poduzima ili predlaže odgovarajuće djelovanje, kao što je pojednostavnjenje primjenjivih odredaba, poboljšanje sustava kontrole i preinačenje programa ili sustava isporuke.

POGLAVLJE 8.

Načelo transparentnosti

Članak 37.

Objava računovodstvene dokumentacije i proračuna

1.   Proračun se donosi i izvršava i računovodstvena dokumentacija predstavlja u skladu s načelom transparentnosti.

2.   Na inicijativu predsjednika Europskog parlamenta proračun i svaka izmjena proračuna nakon konačnog donošenja objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

Proračuni se objavljuju u roku od tri mjeseca od datuma kada su proglašeni konačno donesenima.

Do službene objave u Službenom listu Europske unije konačni detaljni iznosi proračuna na inicijativu Komisije objavljuju se što prije, a najkasnije četiri tjedna nakon konačnog donošenja proračuna, na svim jezicima na internetskim stranicama institucija Unije.

Konsolidirana godišnja računovodstvena dokumentacija objavljuje se u Službenom listu Europske unije i na internetskim stranicama institucija Unije.

Članak 38.

Objava informacija o primateljima i drugih informacija

1.   Komisija stavlja na raspolaganje, na odgovarajući način i pravodobno, podatke o primateljima sredstava koja se financiraju iz proračuna, ako se on izvršava u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a).

Prvi podstavak ovog stavka primjenjuje se i na druge institucije Unije ako izvršavaju proračun na temelju članka 59. stavka 1.

2.   Osim u slučajevima iz stavaka 3. i 4. sljedeće informacije objavljuju se uz poštovanje zahtjeva u pogledu povjerljivosti i sigurnosti, a posebno zaštite osobnih podataka:

(a)

ime i prezime odnosno naziv primatelja;

(b)

mjesto primatelja, i to:

i.

adresa primatelja, ako je primatelj pravna osoba;

ii.

regija na razini NUTS 2, ako je primatelj fizička osoba;

(c)

iznos za koji je preuzeta pravna obveza;

(d)

narav i svrha mjere.

Informacije iz prvog podstavka ovog stavka objavljuju se samo za nagrade, bespovratna sredstva i ugovore koji su dodijeljeni nakon natječaja, postupaka dodjele bespovratnih sredstava odnosno postupaka nabave te za stručnjake odabrane u skladu s člankom 237. stavkom 2.

3.   Informacije iz stavka 2. prvog podstavka ne objavljuju se za:

(a)

potpore za obrazovanje koje se isplaćuju fizičkim osobama i drugu izravnu potporu fizičkim osobama kojima je pomoć najpotrebnija iz članka 191. stavka 4. točke (b);

(b)

ugovore vrlo male vrijednosti dodijeljene stručnjacima odabranima u skladu s člankom 237. stavkom 2. te ugovore vrlo male vrijednosti čiji je iznos manji od onoga navedenog u točki 14.4. Priloga I.;

(c)

financijsku potporu pruženu putem financijskih instrumenata u iznosu manjem od 500 000 EUR;

(d)

ako se otkrivanjem podataka mogu ugroziti prava i slobode dotičnih osoba ili subjekata, koji su zaštićeni Poveljom Europske unije o temeljnim pravima ili se može naštetiti komercijalnim interesima primatelja.

U slučajevima iz prvog podstavka točke (c), informacije koje se stavljaju na raspolaganje ograničene su na statističke podatke, zbirno prikazane u skladu s relevantnim kriterijima, kao što su podaci o zemljopisnom položaju, ekonomskoj tipologiji primateljâ, vrsti primljene potpore i području politike Unije u okviru kojega se potpora daje.

Ako se radi o fizičkim osobama, objava informacija iz stavka 2. prvog podstavka temelji se na relevantnim kriterijima kao što su učestalost ili vrsta mjere i iznosi o kojima se radi.

4.   Osobe ili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) objavljuju informacije o primateljima u skladu sa svojim pravilima i postupcima u mjeri u kojoj se ta pravila smatraju jednakovrijednima procjeni koju je Komisija provela u skladu s člankom 154. stavkom 4. prvim podstavkom točkom (e) i pod uvjetom da svaka objava osobnih podataka podliježe zaštitnim mjerama koje su jednakovrijedne onima iz ovog članka.

Tijela imenovana u skladu s člankom 63. stavkom 3. objavljuju informacije u skladu sa sektorskim pravilima. Ta sektorska pravila mogu, u skladu s relevantnom pravnom osnovom, odstupati od stavaka 2. i 3. ovog članka, osobito u pogledu objave osobnih podataka, ako je to opravdano na temelju kriterija iz stavka 3. trećeg podstavka ovog članka, pri čemu se u obzir uzimaju posebnosti dotičnog sektora.

5.   Informacije iz stavka 1. objavljuju se na internetskim stranicama institucija Unije najkasnije do 30. lipnja godine koja slijedi nakon financijske godine u kojoj je za ta sredstva preuzeta pravna obveza.

Na internetskim stranicama institucija Unije navodi se upućivanje na adresu internetskih stranica na kojima se mogu pronaći informacije iz stavka 1., ako te informacije nisu izravno objavljene na za to predviđenim internetskim stranicama institucija Unije.

Komisija na odgovarajući način i pravodobno stavlja na raspolaganje informacije o jedinstvenim internetskim stranicama, uključujući upućivanje na njihovu adresu, na kojima se mogu pronaći informacije koje su dostavile osobe, subjekti ili tijela iz stavka 4.

6.   Ako su objavljeni osobni podaci, oni se uklanjaju dvije godine nakon završetka financijske godine u kojoj je preuzeta pravna obveza za sredstva. Isto se primjenjuje i na osobne podatke koji se odnose na pravne osobe u čijem se službenom nazivu spominje jedna ili više fizičkih osoba.

GLAVA III.

DONOŠENJE I STRUKTURA PRORAČUNA

POGLAVLJE 1.

Donošenje proračuna

Članak 39.

Procjene prihoda i rashoda

1.   Svaka institucija Unije osim Komisije izrađuje procjenu svojih prihoda i rashoda, koju šalju Komisiji i istodobno je dostavlja na uvid Europskom parlamentu i Vijeću prije 1. srpnja svake godine.

2.   Visoki predstavnik savjetuje se s članovima Komisije odgovornima za razvojnu politiku, politiku susjedstva, međunarodnu suradnju, humanitarnu pomoć i odgovor na krizne situacije, u pogledu njihovih odgovornosti.

3.   Komisija izrađuje svoje procjene, koje odmah nakon donošenja šalje Europskom parlamentu i Vijeću. Pri pripremi vlastitih procjena Komisija upotrebljava informacije iz članka 40.

Članak 40.

Procijenjeni proračun tijelâ Unije iz članka 70.

Svako tijelo Unije iz članka 70., u skladu sa svojim aktom o osnivanju, do 31. siječnja svake godine Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja svoj nacrt jedinstvenog programskog dokumenta koji sadržava godišnje i višegodišnje programiranje uz odgovarajuće planiranje ljudskih i financijskih resursa.

Članak 41.

Nacrt proračuna

1.   Komisija Europskom parlamentu i Vijeću do 1. rujna godine koja prethodi godini u kojoj se proračun izvršava dostavlja prijedlog koji sadržava nacrt proračuna. Taj se prijedlog dostavlja na uvid nacionalnim parlamentima.

Nacrt proračuna sadržava zbirni opći račun prihoda i rashoda Unije te konsolidirane procjene iz članka 39. Može sadržavati i drukčije procjene od onih koje su izradile institucije Unije.

Nacrt proračuna slijedi strukturu i prikaz utvrđene u člancima od 47. do 52.

Svakom dijelu nacrta proračuna prethodi uvod koji sastavlja dotična institucija Unije.

Komisija sastavlja opći uvod u nacrt proračuna. Opći uvod sadržava financijske tablice s glavnim podacima po glavama i obrazloženja promjena u odobrenim sredstvima od jedne financijske godine do druge po kategorijama rashoda višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Kako bi pružila što točnija i pouzdanija predviđanja utjecaja na proračun zakonodavstva na snazi i zakonodavnih prijedloga u postupku, Komisija nacrtu proračuna prilaže indikativno financijsko programiranje za sljedeće godine prema kategorijama rashoda, područjima politike i proračunskim linijama. Ukupnim financijskim programiranjem obuhvaćaju su kategorije rashoda sadržane u točki 30. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (37). Kategorije rashoda koje nisu sadržane u točki 30. tog Međuinstitucionalnog sporazuma prikazuju se u sažetom obliku.

Indikativno financijsko programiranje ažurira se nakon donošenja proračuna kako bi se unijeli rezultati proračunskog postupka i drugih relevantnih odluka.

3.   Komisija nacrtu proračuna prilaže:

(a)

komparativnu tablicu koja uključuje nacrt proračuna za druge institucije Unije i prvotne procjene koje su te druge institucije Unije poslale Komisiji te, ako je to primjenjivo, razloge zbog kojih nacrt proračuna sadržava drukčije procjene od onih koje su izradile druge institucije Unije.

(b)

sve radne dokumente koje smatra korisnima u vezi s planovima radnih mjesta institucija Unije sa zadnjim odobrenim planom radnih mjesta te uz navođenje:

i.

podataka o cjelokupnom osoblju koje zapošljava Unija, prikazano prema vrsti ugovora;

ii.

izjave o politici radnih mjesta i vanjskih suradnika te o rodnoj ravnoteži;

iii.

broja stvarno popunjenih radnih mjesta na posljednji dan godine koja prethodi godini u kojoj se predstavlja nacrt proračuna i godišnji prosjek ekvivalenata punog radnog vremena koji postoje u toj prethodnoj godini, pri čemu ih se razvrstava prema razredu, rodu i upravnoj jedinici;

iv.

popis radnih mjesta prema području politike;

v.

za svaku kategoriju vanjskog osoblja, prvotni procijenjeni broj ekvivalenata punog radnog vremena na temelju odobrenih sredstava te broj stvarno zaposlenih osoba na početku godine u kojoj se predstavlja nacrt proračuna, s razvrstavanjem prema funkcijskoj skupini i, prema potrebi, prema razredu;

(c)

za tijela Unije iz članaka 70. i 71., radni dokument s prikazom prihoda i rashoda te svim informacijama o osoblju iz točke (b) ovog podstavka.;

(d)

radni dokument o planiranom izvršenju odobrenih sredstava za financijsku godinu i o nepodmirenim obvezama;

(e)

u vezi s odobrenim sredstvima za administraciju, radni dokument koji prikazuje administrativne rashode koje Komisija treba izvršiti u okviru svojeg dijela proračuna;

(f)

radni dokument o pilot-projektima i pripremnim djelovanjima, koji ujedno sadržava procjenu rezultata i predviđeno daljnje postupanje;

(g)

u vezi s financiranjem međunarodnih organizacija, radni dokument koji sadržava:

i.

sažetak svih doprinosa, s raščlambom prema programu Unije ili fondu i prema međunarodnoj organizaciji;

ii.

obrazloženje u kojem se objašnjava zašto je za Uniju učinkovitije financirati te međunarodne organizacije nego izravno djelovati;

(h)

programske izvještaje ili drugi relevantni dokument u kojima se navodi sljedeće:

i.

kojim politikama i ciljevima Unije program treba doprinijeti;

ii.

jasan razlog za intervenciju na razini Unije uz poštovanje, među ostalim, načela supsidijarnosti;

iii.

napredak u ostvarenju ciljeva programa, kako je navedeno u članku 33.;

iv.

cjelovito obrazloženje, uključujući analizu troškova i koristi predloženih promjena visine odobrenih sredstava;

v.

informacije o stopama izvršenja programa u tekućoj i prethodnoj financijskoj godini;

(i)

sažeti izvještaj o rasporedu plaćanja sa sažetim prikazom plaćanjâ po programima i po naslovima koja dospijevaju u sljedećim financijskim godinama za podmirivanje proračunskih obveza koja su preuzeta tijekom prethodnih financijskih godina i predložena u nacrtu proračuna.

Ako javno-privatna partnerstva upotrebljavaju financijske instrumente, informacije o tim instrumentima uključuju se u radni dokument iz stavka 4.

4.   Ako upotrebljava financijske instrumente, Komisija nacrtu proračuna prilaže radni dokument u kojem se za svaki financijski instrument navodi sljedeće:

(a)

upućivanje na financijski instrument i njegov temeljni akt te opći opis instrumenta, njegova učinka na proračun, njegova trajanja i dodane vrijednosti doprinosa Unije;

(b)

financijske institucije uključene u provedbu, uključujući sva pitanja povezana s primjenom članka 155. stavka 2.;

(c)

doprinos financijskog instrumenta postizanju ciljeva dotičnog programa koji se mjeri na temelju utvrđenih pokazatelja, uključujući, ako je to primjenjivo, zemljopisnu raznolikost;

(d)

predviđene operacije, uključujući ciljne opsege na temelju ciljne poluge i očekivanog privatnog kapitala koji treba mobilizirati ili, ako oni nisu dostupni, na temelju učinka poluge koji proizlazi iz postojećih financijskih instrumenata;

(e)

proračunske linije koje odgovaraju relevantnim operacijama i zbirne proračunske obveze i plaćanja iz proračuna;

(f)

prosječno razdoblje između preuzimanja proračunskih obveza za financijske instrumente i pravnih obveza za pojedinačne projekte u obliku vlasničkog kapitala ili duga, ako je to razdoblje dulje od tri godine;

(g)

prihodi i vraćanja iz članka 209. stavka 3., zasebno prikazani, uključujući evaluaciju njihove uporabe;

(h)

vrijednost vlasničkih ulaganja u odnosu na prethodne godine;

(i)

ukupni iznos rezervacija za rizike i obveze te informacije o izloženosti Unije financijskom riziku, uključujući bilo kakve nepredviđene obveze;

(j)

smanjenje vrijednosti imovine te aktivirana jamstva za prethodnu godinu te odgovarajući kumulirani podaci;

(k)

uspješnost financijskog instrumenta, uključujući ostvarena ulaganja, ciljani i postignuti učinak poluge i multiplikacijski učinak te iznos mobiliziranog privatnog kapitala;

(l)

sredstva rezervirana u zajedničkom fondu za rezervacije i, ako je to primjenjivo, saldo na fiducijarnom računu.

Radni dokument iz prvog stavka sadržava i pregled administrativnih rashoda s osnove naknada za upravljanje i drugih financijskih troškova i troškova poslovanja plaćenih za upravljanje financijskim instrumentima, u ukupnom iznosu te prema upravitelju i financijskom instrumentu kojim se upravlja.

Komisija objašnjava razloge koji se odnose na trajanje razdoblja iz točke (f) prvog podstavka te, ako je to primjereno, osigurava akcijski plan za smanjenje trajanja tog razdoblja u okviru godišnjeg postupka davanja razrješnice.

Radni dokument iz prvog podstavka sadržava tablicu u kojoj se jasno i sažeto prikazuju informacije po pojedinim financijskim instrumentima.

5.   Ako je Unija dodijelila proračunsko jamstvo, Komisija nacrtu proračuna prilaže radni dokument u kojem se za svako proračunsko jamstvo i za zajednički fond za rezervacije navodi sljedeće:

(a)

upućivanje na proračunsko jamstvo i njegov temeljni akt te opći opis proračunskog jamstva, njegova učinka na financijske obveze proračuna, njegova trajanja i dodane vrijednosti doprinosa Unije;

(b)

partnere za proračunska jamstva, uključujući sva pitanja povezana s primjenom članka 155. stavka 2.;

(c)

doprinos proračunskog jamstva postizanju ciljeva proračunskog jamstva izmjeren na temelju utvrđenih pokazatelja, uključujući, ako je to primjenjivo, zemljopisnu raznolikost i mobilizaciju sredstava iz privatnog sektora;

(d)

informacije o operacijama koje su obuhvaćene proračunskim jamstvom, na zbirnoj osnovi prema sektorima, zemljama i instrumentima, uključujući, ako je to primjenjivo, portfelje i potporu kombiniranu s drugim djelovanjima Unije;

(e)

iznos prenesen primateljima te procjenu učinka poluge postignutoga projektima koje se podupire u okviru proračunskog jamstva;

(f)

informacije o aktiviranim proračunskom jamstvima, gubicima, povratima, vraćenim iznosima i drugim primljenim uplatama, zbirno prikazane na istoj osnovi kako je navedena u točki (d);

(g)

podaci o financijskom upravljanju, uspješnosti i riziku zajedničkog fonda za rezervacije na kraju prethodne kalendarske godine;

(h)

stvarnu stopu rezervacija zajedničkog fonda za rezervacije i, ako je to primjenjivo, naknadne operacije u skladu s člankom 213. stavkom 4.;

(i)

financijske tokove u zajedničkom fondu za rezervacije tijekom prethodne kalendarske godine te važne transakcije i sve relevantne informacije o izloženosti Unije financijskom riziku.

(j)

u skladu s člankom 210. stavkom 3., procjenu održivosti nepredviđenih obveza koje se pokrivaju iz proračuna, a koje proizlaze iz proračunskih jamstava ili financijske pomoći.

6.   Ako upotrebljava skrbničke fondove Unije za vanjska djelovanja, Komisija nacrtu proračuna prilaže detaljan radni dokument o aktivnostima koje se podupiru iz tih skrbničkih fondova, među ostalim:

(a)

o njihovu izvršenju, koji sadržava, među ostalim, informacije o mehanizmima nadzora sa subjektima koji izvršavaju skrbničke fondove;

(b)

o troškovima upravljanja njima;

(c)

o doprinosima drugih donatora koji nisu Unija;

(d)

o preliminarnoj procjeni njihove uspješnosti na temelju uvjeta utvrđenih u članku 234. stavku 3.

(e)

o opisu načina na koji su njihove aktivnosti doprinijele ciljevima navedenima u temeljnom aktu instrumenta u okviru kojeg je omogućen doprinos Unije skrbničkim fondovima.

7.   Komisija nacrtu proračuna prilaže popis svojih odluka kojima se izriču novčane kazne u području prava tržišnog natjecanja i iznos svake izrečene novčane kazne, pri čemu navodi jesu li novčane kazne postale pravomoćne odnosno može li se protiv njih podnijeti žalba pred Sudom Europske unije, odnosno je li to već učinjeno, kao i, ako je to moguće, informacije o tome kada se očekuje da novčane kazne postanu pravomoćne.

8.   Komisija nacrtu proračuna prilaže radni dokument u kojem se za svaku proračunsku liniju u okviru koje se zaprimaju unutarnji ili vanjski namjenski prihodi navodi:

(a)

procijenjeni iznos takvih prihoda koje treba zaprimiti;

(b)

procijenjeni iznos takvih prihoda prenesenih iz prethodnih godina.

9.   Komisija nacrtu proračuna prilaže i druge radne dokumente koje smatra korisnima za procjenu Europskog parlamenta i Vijeća o proračunskim zahtjevima.

10.   U skladu s člankom 8. stavkom 5. Odluke Vijeća 2010/427/EU (38), Komisija zajedno s nacrtom proračuna Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja radni dokument u kojem se sveobuhvatno prikazuju:

(a)

svi administrativni rashodi i rashodi poslovanja povezani s vanjskim djelovanjima Unije, uključujući ZVSP i zadaće zajedničke sigurnosne i obrambene politike, koji se financiraju iz proračuna;

(b)

ukupni administrativni rashodi ESVD-a za prethodnu godinu, raščlanjeni na rashode prema delegaciji Unije i rashode za središnju upravu ESVD-a, zajedno s rashodima poslovanja raščlanjenima prema zemljopisnom području (regije, zemlje), tematskim područjima, delegacijama i misijama Unije.

11.   U radnom dokumentu iz stavka 10. navodi se i sljedeće:

(a)

broj radnih mjesta za svaki razred u svakoj kategoriji i broj stalnih i privremenih radnih mjesta, uključujući ugovorno i lokalno osoblje odobrenih u okviru odobrenih sredstava u svakoj delegaciji Unije te u središnjoj upravi ESVD-a;

(b)

svako povećanje ili smanjenje u usporedbi s prethodnom financijskom godinom broja radnih mjesta prema razredu i kategoriji u središnjoj upravi ESVD-a i u svim delegacijama Unije;

(c)

broj radnih mjesta odobrenih za financijsku godinu i za prethodnu financijsku godinu, kao i broj radnih mjesta koja popunjavaju diplomati upućeni iz država članica i službenici Unije;

(d)

detaljni prikaz cjelokupnog osoblja u delegacijama Unije u trenutku predstavljanja nacrta proračuna, uključujući raščlambu prema zemljopisnom području, rodu, pojedinoj zemlji i misiji, pri čemu se razlikuju radna mjesta utvrđena planom radnih mjesta, ugovorno osoblje, lokalno osoblje i upućeni nacionalni stručnjaci te odobrenih sredstava zatraženih u nacrtu proračuna za druge vrste osoblja s odgovarajućim procjenama broja ekvivalenata punog radnog vremena na temelju zatraženih odobrenih sredstava.

Članak 42.

Pismo izmjene nacrta proračuna

Na temelju novih informacija koje nisu bile dostupne u trenutku donošenja nacrta proračuna, Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge institucije Unije u pogledu njihova dijela proračuna, istodobno dostaviti jedno ili više pisama izmjene nacrta proračuna Europskom parlamentu i Vijeću prije sazivanja Odbora za mirenje iz članka 314. UFEU-a. Takva pisma mogu sadržavati pismo izmjene kojim se ažuriraju posebice procjene rashoda za poljoprivredu.

Članak 43.

Obveze država članica kao rezultat donošenja proračuna

1.   Predsjednik Europskog parlamenta proglašava proračun konačno donesenim u skladu s postupkom iz članka 314. stavka 9. UFEU-a i članka 106.a Ugovora o Euratomu.

2.   Čim je proračun proglašen konačno donesenim svaka je država članica, od 1. siječnja sljedeće financijske godine ili od datuma proglašenja proračuna konačno donesenim ako se radi o datumu nakon 1. siječnja, obvezna Uniji podmiriti dospjela plaćanja kako je utvrđeno u Uredbi (EU, Euratom) br. 609/2014.

Članak 44.

Nacrti izmjene proračuna

1.   Komisija može podnijeti nacrte izmjene proračuna koji su prvenstveno uvjetovani prihodima u sljedećim okolnostima:

(a)

kako bi se u proračun unio saldo prethodne financijske godine, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.,

(b)

kako bi se revidirala predviđanja vlastitih sredstava na temelju ažuriranih ekonomskih predviđanja;

(c)

kako bi se ažurirala revidirana predviđanja vlastitih sredstava i drugih prihoda te preispitala raspoloživost odobrenih sredstava za plaćanje i potreba za njima.

Komisija može predstaviti nacrte izmjene proračuna koji se prvenstveno temelje na rashodima ako postoje neizbježne, iznimne ili nepredviđene okolnosti, posebno u pogledu mobilizacije Fonda solidarnosti Europske unije.

2.   Institucije Unije osim Komisije šalju Komisiji zahtjeve za izmjenu proračuna pod uvjetima jednakima onima navedenima u stavku 1.

Prije predstavljanja nacrta izmjene proračuna, Komisija i ostale dotične institucije Unije ispituju mogućnosti preraspodjele relevantnih odobrenih sredstava, uzimajući posebice u obzir svako očekivano nedovoljno izvršenje odobrenih sredstava.

Članak 43. primjenjuje se na izmjene proračuna. Izmjene proračuna moraju biti potkrijepljene upućivanjem na proračun čije se procjene mijenjaju.

3.   Komisija predstavlja svoje nacrte izmjene proračuna istodobno Europskom parlamentu i Vijeću do 1. rujna svake financijske godine, izuzev u propisno opravdanim iznimnim okolnostima ili u slučaju mobilizacije Fonda solidarnosti Europske unije za što se nacrt izmjene proračuna može dostaviti u bilo koje doba godine. Zahtjevima za izmjene proračuna Komisija može priložiti mišljenje drugih institucija Unije.

4.   Uz nacrte izmjene proračuna prilažu se obrazloženja i informacije o izvršenju proračuna za prethodnu i tekuću financijsku godinu koje su dostupne u trenutku pripreme izmjena proračuna.

Članak 45.

Prijevremena dostava procjena i nacrta proračuna

Komisija, Europski parlament i Vijeće mogu dogovoriti skraćivanje određenih rokova za dostavu procjena te za donošenje i prosljeđivanje nacrta proračuna. Takav dogovor, međutim, ne smije imati učinak skraćivanja ili produljivanja rokova predviđenih za razmatranje tih tekstova u skladu s člankom 314. UFEU-a i člankom 106.a Ugovora o Euratomu.

POGLAVLJE 2.

Struktura i prikaz proračuna

Članak 46.

Struktura proračuna

Proračun se sastoji od:

(a)

općeg računa prihoda i rashoda;

(b)

zasebnih dijelova za svaku instituciju Unije, uz iznimku Europskog vijeća i Vijeća koji dijele isti dio, podijeljenih na račune prihoda i rashoda.

Članak 47.

Proračunska nomenklatura

1.   Europski parlament i Vijeće razvrstavaju prihode Komisije te prihode i rashode ostalih institucija Unije prema vrsti ili namjeni u glave, poglavlja, članke i stavke.

2.   Račun rashoda za dio proračuna koji se odnosi na Komisiju priprema se na temelju nomenklature koju donose Europski parlament i Vijeće te koja se razvrstava prema namjeni rashoda.

Svaka glava odgovara jednom području politike, a svako poglavlje u pravilu odgovara pojedinom programu ili aktivnosti.

Svaka glava može sadržavati odobrena sredstva za poslovanje i administrativna odobrena sredstva. Administrativna odobrena sredstva u okviru glave grupiraju se u jedno poglavlje.

Proračunska nomenklatura mora biti u skladu s načelima specifikacije, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti. Njome se osigurava jasnoća i transparentnost koje su potrebne za proračunski postupak te olakšava utvrđivanje glavnih ciljeva koji proizlaze iz relevantnih pravnih osnova, omogućava odabir političkih prioriteta te učinkovito i djelotvorno izvršenje.

3.   Komisija može zahtijevati dodavanje oznake pro memoria unosu bez odobrenih sredstava. Takav se zahtjev odobrava u skladu s postupkom utvrđenim u članku 31.

4.   Kada se prikazuju prema namjeni, administrativna odobrena sredstva za pojedinačne glave razvrstavaju se kako slijedi:

(a)

rashodi za osoblje odobreni u planu radnih mjesta, koji uključuju iznos odobrenih sredstava i broj radnih mjesta utvrđenih u planu radnih mjesta koji odgovaraju tim rashodima;

(b)

rashodi za vanjsko osoblje i ostali rashodi iz članka 30. stavka 1. prvog podstavka točke (b) koji se financiraju pod naslovom „administracija” višegodišnjeg financijskog okvira;

(c)

rashodi za zgrade i drugi povezani rashodi, uključujući čišćenje i održavanje, najam, telekomunikacije, vodu, plin i električnu energiju;

(d)

rashodi za vanjsko osoblje i tehničku pomoć u izravnoj vezi s provedbom programâ.

Svi administrativni rashodi Komisije koji su zajednički nekolicini glava iskazuju se u zasebnom sažetom izvještaju razvrstani prema vrsti.

Članak 48.

Negativni prihod

1.   Proračun ne smije sadržavati negativne prihode, osim ako nastaju na temelju ukupne negativne remuneracije depozita.

2.   Vlastita sredstva koja se plaćaju na temelju Odluke 2014/335/EU, Euratom jesu neto iznosi koji se kao takvi iskazuju u zbirnom računu prihoda proračuna.

Članak 49.

Rezervacije

1.   Svaki dio proračuna može sadržavati glavu „rezervacije”. Odobrena sredstva unose se pod tu glavu ako:

(a)

pri donošenju proračuna ne postoji temeljni akt za dotično djelovanje;

(b)

postoje ozbiljni razlozi za sumnju u dostatnost odobrenih sredstava ili mogućnost izvršenja odobrenih sredstava unesenih u dotične proračunske linije pod uvjetima koji su u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.

Odobrena sredstva u okviru te glave mogu se upotrebljavati samo nakon prijenosâ u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. stavku 1. prvom podstavku točki (c) ove Uredbe, ako donošenje temeljnog akta podliježe postupku iz članka 294. UFEU-a, te u skladu s postupkom utvrđenim u članku 31. ove Uredbe u svim drugim slučajevima.

2.   U slučaju ozbiljnih poteškoća u izvršenju, Komisija može tijekom financijske godine predložiti da se odobrena sredstva prenesu u glavu „rezervacije”. Europski parlament i Vijeće donose odluku o takvim prijenosima kako je predviđeno člankom 31.

Članak 50.

Negativna pričuva

Dio proračuna koji se odnosi na Komisiju može sadržavati „negativnu pričuvu”, koja je ograničena na najviši iznos od 200 000 000 EUR. Takva pričuva, koja se unosi pod zasebnu glavu, obuhvaća samo odobrena sredstva za plaćanje.

Negativna pričuva realizira se prije kraja financijske godine prijenosom u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 30. i 31.

Članak 51.

Pričuva za pomoć u nuždi

1.   Dio proračuna koji se odnosi na Komisiju uključuje pričuvu za pomoć u nuždi trećim zemljama.

2.   Pričuva iz stavka 1. realizira se prije kraja financijske godine prijenosima u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 30. i 32.

Članak 52.

Prikaz proračuna

1.   U proračunu se iskazuju:

(a)

u općem računu prihoda i rashoda:

i.

procijenjeni prihodi Unije za tekuću financijsku godinu („godina n”);

ii.

procijenjeni prihodi za prethodnu financijsku godinu i prihodi za godinu n-2;

iii.

odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanje za godinu n;

iv.

odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanje za prethodnu financijsku godinu;

v.

rashodi koji su preuzeti i rashodi plaćeni u godini n-2, pri čemu se potonji ujedno iskazuju u postotku proračuna za godinu n;

vi.

odgovarajuće primjedbe o svakoj potpodjeli, kako su navedene u članku 47. stavku 1., uključujući upućivanja na temeljni akt, ako postoji, te sva odgovarajuća obrazloženja u vezi s prirodom i svrhom odobrenih sredstava;

(b)

u svakom dijelu, prihodi i rashodi prema istoj strukturi kako je utvrđena u točki (a);

(c)

u vezi s osobljem:

i.

za svaki dio, plan radnih mjesta u kojem se navodi broj radnih mjesta za svaki razred u svakoj kategoriji i u svakoj službi te broj stalnih i privremenih radnih mjesta odobrenih u okviru odobrenih sredstava;

ii.

plan radnih mjesta za osoblje koje se plaća iz odobrenih sredstava za istraživanje i tehnološki razvoj za izravno djelovanje te plan radnih mjesta za osoblje koje se plaća iz istih odobrenih sredstava za neizravno djelovanje; planovi radnih mjesta razvrstavaju se prema kategoriji i razredu te se u njima razlikuju stalna i privremena radna mjesta odobrena u okviru odobrenih sredstava;

iii.

plan radnih mjesta u kojem se navodi broj radnih mjesta prema razredu i kategoriji za svako tijelo Unije iz članka 70. koje prima doprinos kojim se tereti proračun. U planu radnih mjesta uz broj radnih mjesta odobrenih za financijsku godinu prikazuje se i broj radnih mjesta odobrenih za prethodnu financijsku godinu. Osoblje Agencije za opskrbu Euratoma prikazuje se zasebno u planu radnih mjesta Komisije;

(d)

u vezi s financijskom pomoći i proračunskim jamstvima:

i.

u općem računu prihoda, proračunske linije koje se odnose na relevantne operacije i koje su namijenjene evidentiranju eventualnih nadoknada primljenih od korisnika koji prvotno nisu ispunjavali obveze. Te linije nose oznaku pro memoria te se uz njih navode odgovarajuće napomene;

ii.

u dijelu proračuna koji se odnosi na Komisiju:

proračunske linije koje sadržavaju proračunska jamstva u vezi s dotičnim operacijama. Te linije nose oznaku pro memoria, pod uvjetom da ne dolazi do stvarnog terećenja koje se pokriva iz konačno određenih sredstava;

napomene u kojima se upućuje na temeljni akt i opseg predviđenih operacija, njihovo trajanje i financijsko jamstvo koje je Unija dala za te operacije;

iii.

u dokumentu priloženom dijelu proračuna koji se odnosi na Komisiju, kao naznaku, među ostalim i odgovarajućih rizika:

tekuće kapitalne operacije i upravljanje dugom;

kapitalne operacije i upravljanje dugom za godinu n;

(e)

u pogledu financijskih instrumenata koji se uspostavljaju bez temeljnog akta:

i.

proračunske linije koje odgovaraju relevantnim operacijama;

ii.

opći opis financijskih instrumenata, uključujući njihovo trajanje i učinak na proračun;

iii.

predviđene operacije, uključujući ciljne opsege na temelju očekivanog multiplikacijskog učinka i učinka poluge;

(f)

u vezi sa sredstvima koja izvršavaju osobe ili subjekti na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c):

i.

upućivanje na temeljni akt relevantnog programa;

ii.

pripadajuće proračunske linije;

iii.

opći opis djelovanja, uključujući njegovo trajanje i učinak na proračun;

(g)

ukupni iznos rashoda za ZVSP iskazan u poglavlju pod nazivom „ZVSP”, s posebnim člancima, koji obuhvaćaju rashode za ZVSP i sadržavaju posebne proračunske linije u kojima se navode barem pojedinačne glavne misije.

2.   Uz dokumente iz stavka 1., Europski parlament i Vijeće uz proračun mogu priložiti i druge relevantne dokumente.

Članak 53.

Pravila o planovima radnih mjesta za osoblje

1.   Planovi radnih mjesta iz članka 52. stavka 1. točke (c) predstavljaju apsolutno ograničenje za svaku instituciju ili tijelo Unije. Nikakvo imenovanje ne izvršava se izvan utvrđenog ograničenja.

Međutim, uz iznimku u pogledu razreda, AD 14, AD 15 i AD 16, svaka institucija ili tijelo Unije može izmijeniti svoje planove radnih mjesta do najviše 10 % odobrenih radnih mjesta, uz sljedeće uvjete:

(a)

da to ne utječe na obujam odobrenih sredstava za osoblje za cijelu financijsku godinu;

(b)

da se ne prekorači ograničenje ukupnog broja radnih mjesta odobrenih pojedinim planom radnih mjesta;

(c)

da su institucija ili tijelo Unije sudjelovali u komparativnoj analizi s drugim institucijama i tijelima Unije, koja je započela analizom kadrovskih potreba Komisije.

Tri tjedna prije provedbe izmjena iz drugog podstavka, institucija Unije o svojoj namjeri obavješćuje Europski parlament i Vijeće. U slučaju da u tom razdoblju Europski parlament ili Vijeće podnesu propisno opravdane prigovore, institucija Unije suzdržava se od provedbe izmjena te se primjenjuje postupak utvrđen u članku 44.

2.   Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka, učinci rada u nepunom radnom vremenu koji je odobrilo tijelo za imenovanje u skladu s Pravilnikom o osoblju mogu se kompenzirati drugim imenovanjima.

POGLAVLJE 3.

Proračunska disciplina

Članak 54.

Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i Odlukom 2014/335/EU, Euratom

Proračun mora biti usklađen s višegodišnjim financijskim okvirom i Odlukom 2014/335/EU, Euratom.

Članak 55.

Usklađenost akata Unije s proračunom

Akt Unije čijom se provedbom premašuju odobrena sredstva raspoloživa u proračunu provodi se u financijskom smislu tek nakon odgovarajuće izmjene proračuna.

GLAVA IV.

IZVRŠENJE PRORAČUNA

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 56.

Izvršenje proračuna u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja

1.   Komisija izvršava prihode i rashode proračuna u skladu s ovom Uredbom na vlastitu odgovornost te u okviru odobrenih sredstava.

2.   Države članice surađuju s Komisijom kako bi se odobrena sredstva upotrebljavala u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.

Članak 57.

Informacije o prijenosu osobnih podataka za potrebe revizije

U svim pozivima u kontekstu bespovratnih sredstava, nabave ili nagrada koji se izvršavaju u okviru izravnog upravljanja, potencijalni korisnici, natjecatelji, ponuditelji i sudionici se u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 obavješćuju da se u svrhu zaštite financijskih interesa Unije njihovi osobni podaci mogu prosljeđivati službama unutarnje revizije, Revizorskom sudu ili Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) te među dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnih agencija iz članka 69. ove Uredbe te tijela Unije iz članaka 70. i 71.ove Uredbe.

Članak 58.

Temeljni akt i iznimke

1.   Odobrena sredstva unesena u proračun za bilo koje djelovanje Unije upotrebljavaju se samo ako je prethodno donesen temeljni akt.

2.   Odstupajući od stavka 1. i podložno uvjetima utvrđenima u stavcima 3., 4. i 5., sljedeća odobrena sredstva mogu se izvršavati bez temeljnog akta, pod uvjetom da djelovanja za čije se financiranje koriste potpadaju pod nadležnost Unije:

(a)

odobrena sredstva za pilot-projekte osmišljene za ispitivanje izvedivosti određenog djelovanja i njegove korisnosti;

(b)

odobrena sredstva za pripremna djelovanja u području primjene UFEU-a i Ugovora o Euratomu kojima je svrha pripremanje prijedlogâ s ciljem donošenja budućih djelovanja;

(c)

odobrena sredstva za pripremne mjere u području glave V. UEU-a;

(d)

odobrena sredstva za jednokratna djelovanja, ili za djelovanja neograničenog trajanja, koja provodi Komisija na temelju zadaća koje proizlaze iz njezinih ovlasti na institucionalnoj razini na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu koje se ne odnose na njezino pravo na zakonodavnu inicijativu podnošenja prijedloga kako je navedeno u točki (b) ovog stavka, te u skladu s posebnim ovlastima koje su joj izravno dodijeljene člancima 154., 156., 159. i 160. UFEU-a, člankom 168. stavkom 2. UFEU-a, člankom 171. stavkom 2. UFEU-a, člankom 173. stavkom 2 UFEU-a, člankom 175. drugim podstavkom UFEU-a, člankom 181. stavkom 2. UFEU-a, člankom 190. UFEU-a, člankom 210. stavkom 2 UFEU-a i člankom 214. stavkom 6. UFEU-a te člankom 70. Ugovora o Euratomu i člancima od 77. do 85. Ugovora o Euratomu;

(e)

odobrena sredstva za rad svake institucije Unije u okviru njezine administrativne neovisnosti.

3.   U pogledu odobrenih sredstava iz stavka 2. točke (a) relevantna odobrena sredstva za preuzimanje obveza mogu se unijeti u proračun za najviše dvije uzastopne financijske godine. Ukupni iznos odobrenih sredstava za pilot-projekte ne prelazi 40 000 000 EUR po financijskoj godini.

4.   U pogledu odobrenih sredstava iz stavka 2. točke (b), pri pripremnim djelovanjima slijedi se dosljedan pristup te ona mogu poprimiti različite oblike. Relevantna odobrena sredstva za preuzimanje obveza mogu se unijeti u proračun za najviše tri uzastopne financijske godine. Postupak donošenja relevantnog temeljnog akta mora se dovršiti prije kraja treće financijske godine. Tijekom tog postupka preuzimanje obveza za odobrena sredstva mora biti u sklad s posebnim obilježjima pripremnog djelovanja u odnosu na predviđene aktivnosti, ciljeve koji se nastoje ostvariti te primatelje. Kao rezultat toga, iznos odobrenih sredstava za koja su preuzete obveze ne odgovara iznosu sredstava predviđenih za financiranje konačnog djelovanja.

Ukupni iznos odobrenih sredstava za nova pripremna djelovanja iz stavka 2. točke (b) ne prelazi 50 000 000 EUR po financijskoj godini, a ukupni iznos odobrenih sredstava za koja su stvarno preuzete obveze za pripremna djelovanja ne prelazi 100 000 000 EUR.

5.   U pogledu odobrenih sredstava iz stavka 2. točke (c), pripremne mjere ograničavaju se na kratko vremensko razdoblje te su namijenjene uspostavljanju uvjetâ za djelovanje Unije u ispunjenju ciljeva ZVSP-a te za donošenje potrebnih pravnih instrumenata.

Za potrebe operacija Unije za upravljanje kriznim situacijama, pripremne mjere osmišljavaju se, među ostalim, za procjenu operativnih zahtjeva, brzu početnu uporabu sredstava ili uspostavu uvjeta na terenu za pokretanje operacije. Pripremne mjere odobrava Vijeće na prijedlog Visokog predstavnika.

Kako bi se osigurala brza provedba pripremnih mjera, Visoki predstavnik što je prije moguće obavješćuje Europski parlament i Komisiju o namjeri Vijeća da pokrene pripremnu mjeru te osobito o procijenjenim sredstvima koja su za tu svrhu potrebna. Komisija poduzima sve potrebne mjere za osiguravanje brze isplate sredstava.

Financiranjem mjera koje je Vijeća odobrilo za pripremu operacija Unije za upravljanje kriznim situacijama u skladu s glavom V. UEU-a pokrivaju se dodatni troškovi koji izravno proizlaze iz posebnog razmještanja misije ili tima na terenu, uključujući, među ostalim, osoblje institucija Unije, a koji uključuju osiguranje od visokog rizika, putne troškove, troškove smještaja i dnevnica.

Članak 59.

Izvršenje proračuna od strane institucija Unije, osim Komisije

1.   Komisija dodjeljuje ostalim institucijama Unije potrebne ovlasti za izvršenje dijelova proračuna koji se na njih odnose.

2.   Kako bi olakšale izvršenje svojih odobrenih sredstava institucije Unije mogu jedna s drugom sklapati sporazume na razini službi u kojima utvrđuju uvjete za pružanje usluga, nabavu proizvoda, izvođenje radova ili izvršavanje ugovorâ u vezi s nekretninama.

Tim se sporazumima omogućuje prijenos odobrenih sredstava ili povrat troškova koji proizlaze iz njihova izvršenja.

3.   Sporazumi na razini službi iz stavka 2. mogu se sklapati i između službi institucija Unije, tijela Unije, europskih ureda, tijela ili osoba kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u okviru ZVSP-a na temelju glave V. UEU-a i Ureda glavnog tajnika Odbora guvernera Europskih škola. Komisija i druge institucije Unije redovito izvješćuju Europski parlament i Vijeće o sporazumima na razini službi koje sklapaju s drugim institucijama Unije.

Članak 60.

Delegiranje ovlasti za izvršenje proračuna

1.   Komisija i svaka druga institucija Unije mogu unutar svojih službi delegirati ovlasti za izvršenje proračuna, u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi i u skladu sa svojim internim propisima te u skladu s ograničenjima utvrđenima u instrumentu o delegiranju ovlasti. Tako ovlaštene osobe djeluju samo u okviru ovlasti koje su im izričito dodijeljene.

2.   Uz stavak 1., Komisija može delegirati svoje ovlasti za izvršenje proračuna u vezi s odobrenim sredstvima za poslovanje iz svojeg dijela proračuna voditeljima delegacija Unije i, kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja za vrijeme njihove odsutnosti, zamjenicima voditeljâ delegacija Unije. Takvim se delegiranjem ne dovodi u pitanje odgovornost voditelja delegacija Unije za izvršenje proračuna. Ako je voditelj delegacija Unije odsutan dulje od četiri tjedna, Komisija preispituje svoju odluku o delegiranju ovlasti za izvršenje proračuna. Ako voditelji delegacija Unije te, u slučaju njihove odsutnosti, zamjenici voditelja delegacija Unije djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje Komisije na osnovi daljnjeg delegiranja, oni primjenjuju pravila Komisije za izvršenje proračuna i podliježu istim dužnostima, obvezama i odgovornostima kao i bilo koji drugi dužnosnik za ovjeravanje Komisije na osnovi daljnjeg delegiranja.

Komisija može povući delegiranje ovlasti iz prvog podstavka u skladu sa svojim pravilima.

Za potrebe prvog podstavka, Visoki predstavnik poduzima mjere potrebne za olakšavanje suradnje delegacija Unije i službi Komisije.

3.   ESVD može iznimno delegirati svoje ovlasti za izvršenje proračuna u vezi s administrativnim odobrenim sredstvima iz svojeg dijela proračuna osoblju Komisije u delegacijama Unije ako je to potrebno kako bi se osigurao kontinuitet upravljanja takvim delegacijama u odsutnosti odgovornog dužnosnika za ovjeravanje ESVD-a iz zemlje u kojoj njegova delegacija ima sjedište. U iznimnim slučajevima kada osoblje Komisije u delegacijama Unije djeluje u ulozi dužnosnika ESVD-a za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja, dužno je primjenjivati interna pravila ESVD-a za izvršenje proračuna te podliježe istim dužnostima, obvezama i odgovornostima kao i svi drugi dužnosnici ESVD-a za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja.

ESVD može povući delegiranje ovlasti iz prvog podstavka u skladu sa svojim pravilima.

Članak 61.

Sukob interesa

1.   Financijski izvršitelji u smislu poglavlja 4. ove glave i druge osobe, uključujući nacionalna tijela svih razina, uključeni u izvršenje proračuna u okviru izravnog, neizravnog i podijeljenog upravljanja, uključujući pripremne akte za navedeno, te revizije ili kontrole, ne smiju poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do sukoba njihovih interesa i interesa Unije. Ujedno poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi spriječili sukob interesa pri obavljanju funkcija koje su u njihovoj odgovornosti te riješili situacije koje se objektivno mogu smatrati sukobom interesa.

2.   Ako postoji rizik od sukoba interesa koji uključuje člana osoblja nacionalnog tijela, dotična osoba predmet upućuje svojem nadređenom. Ako takav rizik postoji u pogledu člana osoblja obuhvaćenog Pravilnikom o osoblju, dotična osoba predmet upućuje relevantnom dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja. Relevantna nadređena osoba ili dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja u pisanom obliku potvrđuju je li utvrđeno postojanje sukoba interesa. Ako je utvrđeno postojanje sukoba interesa, tijelo za imenovanja ili relevantno nacionalno tijelo osiguravaju da dotična osoba prestane sa svim aktivnostima u vezi s tim predmetom. Relevantni dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili relevantno nacionalno tijelo osiguravaju poduzimanje odgovarajućih daljnjih djelovanja u skladu s primjenjivim pravom.

3.   Za potrebe stavka 1. sukob interesa postoji ako je ugroženo nepristrano i objektivno obnašanje funkcije financijskog izvršitelja ili druge osobe iz stavka 1. zbog obiteljskih, emotivnih, političkih ili nacionalnih razloga, ekonomskog interesa ili drugog izravnog ili neizravnog osobnog interesa.

POGLAVLJE 2.

Načini izvršenja

Članak 62.

Načini izvršenja proračuna

1.   Komisija izvršava proračun na jedan od sljedećih načina:

(a)

izravno („izravno upravljanje”) kako je utvrđeno u člancima od 125. do 153. putem svojih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije pod nadzorom voditelja delegacije, u skladu s člankom 60. stavkom 2., ili putem izvršnih agencija u skladu s člankom 69.;

(b)

u okviru podijeljenog upravljanja s državama članicama („podijeljeno upravljanje”) kako je utvrđeno u članku 63. i člancima od 125. do 129.;

(c)

neizravno („neizravno upravljanje”), kako je utvrđeno u člancima od 125. do 149. i člancima od 154. do 159., ako je to predviđeno temeljnim aktom ili u slučajevima iz članka 58. stavka 2. točkama od (a) do (d) povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

i.

trećim zemljama ili tijelima koje su one imenovale;

ii.

međunarodnim organizacijama ili njihovim agencijama, u smislu članka 156.;

iii.

Europskoj investicijskoj banci („EIB”) ili Europskom investicijskom fondu („EIF”) ili njihovu zajedničkom djelovanju („grupa EIB”);

iv.

tijelima Unije iz članaka 70. i 71.;

v.

tijelima javnog prava, uključujući organizacije država članica;

vi.

tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge, uključujući organizacije država članica, u mjeri u kojoj su im dana odgovarajuća financijska jamstva;

vii.

tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva;

viii.

tijelima ili osobama kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u ZVSP-u u skladu s glavom V. UEU-a i koji su navedeni u relevantnom temeljnom aktu.

U vezi s prvim podstavkom točkom (c) podtočkom vi., iznos zahtijevanih financijskih jamstava može se utvrditi u relevantnom temeljnom aktu te se može ograničiti na najveći iznos doprinosa Unije dotičnom tijelu. Ako postoji više izdavatelja jamstva, raspodjela iznosa ukupnih obveza koje treba pokriti jamstvima utvrđuje se sporazumom o doprinosu kojim se može predvidjeti da je odgovornost svakog izdavatelja jamstva razmjerna udjelu njegova dotičnog doprinosa tijelu.

2.   Za potrebe izravnog upravljanja Komisija može upotrebljavati instrumente iz glava VII., VIII., IX., X. i XII.

Za potrebe podijeljenog upravljanja instrumenti za izvršenje proračuna jesu oni utvrđeni su sektorskim pravilima.

Za potrebe neizravnog upravljanja Komisija primjenjuje glavu VI. te, u slučaju financijskih instrumenata i proračunskih jamstava, glave VI. i X. Provedbeni subjekti primjenjuju instrumente za izvršenje proračuna navedene u dotičnom sporazumu o doprinosu.

3.   Komisija je odgovorna za izvršenje proračuna u skladu s člankom 317. UFEU-a i te zadaće ne delegira trećim stranama ako one uključuju široko diskrecijsko pravo koje podrazumijeva donošenje političkih odluka.

Komisija putem ugovorâ iz glave VII. ove Uredbe ne povjerava vanjskim izvoditeljima poslove koji uključuju izvršenje javnih ovlasti i ovlasti za odlučivanje na temelju diskrecijskog prava.

Članak 63.

Podijeljeno upravljanje s državama članicama

1.   Ako Komisija izvršava proračun podijeljenim upravljanjem, zadaće koje se odnose na izvršenja proračuna prenose se na države članice. Komisija i države članice moraju poštovati načela dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti i nediskriminacije te osiguravati vidljivost djelovanja Unije prilikom upravljanja sredstvima Unije. U tu svrhu Komisija i države članice moraju ispuniti svoje obveze kontrole i revizije te preuzeti s time povezane odgovornosti koje su utvrđene u ovoj Uredbi. Dodatne odredbe utvrđuju se u sektorskim pravilima.

2.   Pri izvršenju zadaća vezanih uz izvršenje proračuna, države članice poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući zakonodavne, regulatorne i administrativne mjere, za zaštitu financijskih interesa Unije, kako bi osobito:

(a)

osigurale da se djelovanja koja se financiraju iz proračuna provode na ispravan i djelotvoran način te u skladu s primjenjivim sektorskim pravilima;

(b)

imenovale tijela odgovorna za upravljanje sredstvima Unije i njihovu kontrolu u skladu sa stavkom 3. i nadzirale takva tijela;

(c)

spriječile, otkrile i ispravile nedostatke i prijevare;

(d)

surađivale, u skladu s ovom Uredbom i sektorskim pravilima, s Komisijom, OLAF-om, Revizorskim sudom i, za države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 (39), Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO).

Kako bi zaštitile financijske interese Unije, države članice, istodobno poštujući načelo proporcionalnosti te postupajući u skladu s ovim člankom i relevantnim sektorskim pravilima, provode ex ante i ex post kontrole uključujući, ako je to primjereno, provjere na licu mjesta reprezentativnih uzoraka transakcija i/ili uzoraka transakcija koji se temelje na riziku. Osim toga, moraju osigurati povrat nepropisno isplaćenih sredstava i, kad je to potrebno, pokrenuti pravne postupke s tim u vezi.

Države članice izriču djelotvorne, odvraćajuće i proporcionalne sankcije primateljima ako su one predviđene sektorskim pravilima ili posebnim odredbama nacionalnog prava.

Kao dio procjene rizika te u skladu sa sektorskim pravilima, Komisija nadzire sustave upravljanja i kontrole uspostavljene u državama članicama. Komisija u svojem revizorskom radu poštuje načelo proporcionalnosti i uzima u obzir razinu procijenjenog rizika u skladu sa sektorskim pravilima.

3.   U skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u sektorskim pravilima, države članice, na odgovarajućoj razini, imenuju tijela odgovorna za upravljanje sredstvima Unije i njihovu kontrolu. Ta tijela mogu obavljati i zadaće koje nisu povezane s upravljanjem sredstvima Unije i mogu povjeriti drugim tijelima neke od svojih zadaća.

Države članice mogu svoju odluku o imenovanju tijela temeljiti na tome jesu li sustavi upravljanja i kontrole u biti istovjetni sustavima koji su već postojali u prethodnom razdoblju i funkcioniraju li djelotvorno.

Ako rezultati revizije i kontrole pokažu da imenovana tijela više nisu u skladu s kriterijima utvrđenima u sektorskim pravilima, države članice poduzimaju mjere potrebne za uklanjanje nedostataka u provedbi zadaća tih tijela, uključujući okončanjem imenovanja u skladu sa sektorskim pravilima.

Uloga Komisije u postupku određenom u ovom stavku utvrđuje se u sektorskim pravilima.

4.   Tijela imenovana u skladu sa stavkom 3. dužna su:

(a)

uspostaviti i osigurati funkcioniranje djelotvornog i učinkovitog sustava unutarnje kontrole;

(b)

upotrebljavati računovodstveni sustav koji pravodobno pruža točne, potpune i pouzdane informacije;

(c)

dostaviti informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavcima 5., 6. i 7.;

(d)

osigurati ex post objavu u skladu s člankom 38. stavcima od 2. do 6.

Pri svakoj obradi osobnih podataka mora se poštovati Uredba (EU) 2016/679.

5.   Tijela imenovana na temelju stavka 3. dužna su do 15. veljače sljedeće financijske godine Komisiji dostaviti:

(a)

svoju računovodstvenu dokumentaciju o rashodima koji su nastali tijekom relevantnog referentnog razdoblja, utvrđenog u sektorskim pravilima, pri izvršenju njihovih zadaća i koji su podneseni Komisiji radi nadoknade;

(b)

godišnji sažetak završnih revizorskih izvješća i provedenih kontrola, uključujući analizu naravi i opsega utvrđenih pogrešaka i nedostataka sustavâ, te provedene ili planirane korektivne mjere.

6.   Računovodstvena dokumentacija iz stavka 5. točke (a) uključuje predfinanciranje i iznose za koje su u tijeku ili su završeni postupci povrata. Uz računovodstvenu dokumentaciju prilaže se izjava rukovodstva kojom se, prema mišljenju odgovornih za upravljanje sredstvima, potvrđuje sljedeće:

(a)

informacije su na odgovarajući način prikazane, potpune su i točne;

(b)

rashodi su upotrijebljeni u skladu s njihovom namjenom, kako je utvrđeno u sektorskim pravilima;

(c)

postojećim sustavima kontrole osiguravaju se zakonitost i pravilnost temeljnih transakcija.

7.   Uz računovodstvenu dokumentaciju iz stavka 5. točke (a) te sažetak iz točke (b) tog stavka prilaže se mišljenje neovisnog revizorskog tijela sastavljenog u skladu s međunarodno priznatim revizijskim standardima. U tom se mišljenju utvrđuje daje li računovodstvena dokumentacija istinit i vjeran prikaz, jesu li rashodi čija se nadoknada traži od Komisije zakoniti i pravilni te funkcioniraju li dobro uspostavljeni sustavi kontrole. U mišljenju se ujedno navodi jesu li se tijekom revizije pojavile dvojbe u vezi s navodima iz izjave rukovodstva iz stavka 6.

Rok iz stavka 5. Komisija može iznimno produljiti s 15. veljače na 1. ožujka slijedom priopćenja dotične države članice.

Države članice mogu na odgovarajućoj razini objaviti informacije iz stavaka 5. i 6. te iz ovog stavka.

Osim toga, države članice Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji mogu dati izjave potpisane na odgovarajućoj razini koje se temelje na podacima iz stavaka 5. i 6. ovog stavka.

8.   Kako bi osigurala da se sredstva Unije upotrebljavaju u skladu s primjenjivim pravilima, Komisija:

(a)

primjenjuje postupke za ispitivanje i prihvaćanje računovodstvene dokumentacije imenovanih tijela, osiguravajući pritom da je računovodstvena dokumentacija potpuna, točna i istinita;

(b)

isključuje iz financiranja Unije rashode čije isplate predstavljaju kršenje primjenjivog prava;

(c)

prekida rokove plaćanja ili suspendira plaćanja ako je to predviđeno sektorskim pravilima.

Komisija okončava, u cijelosti ili djelomično, prekid rokova plaćanja ili suspenziju plaćanja nakon što država članica dostavi svoje primjedbe i odmah po poduzimanju potrebnih mjera. Godišnje izvješće o radu iz članka 74. stavka 9. obuhvaća sve obveze iz ovog stavka.

9.   Sektorska pravila uzimaju u obzir potrebe programâ europske teritorijalne suradnje, posebno u pogledu sadržaja izjave rukovodstva, postupka utvrđenog u stavku 3. i revizijske funkcije.

10.   Komisija sastavlja registar tijela odgovornih za aktivnosti upravljanja, ovjeravanja i revizije u okviru sektorskih pravila.

11.   Države članice mogu upotrebljavati resurse koji su im dodijeljeni u okviru podijeljenog upravljanja u kombinaciji s operacijama i instrumentima koji se provode u okviru Uredbe (EU) 2015/1017 u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim sektorskim pravilima.

POGLAVLJE 3.

Europski uredi i tijela Unije

Odjeljak 1.

Europski uredi

Članak 64.

Opseg nadležnosti europskih ureda

1.   Prije uspostave novog europskog ureda Komisija izrađuje studiju troškova i koristi i procjenu povezanih rizika, obavješćuje Europski parlament i Vijeće o njihovim rezultatima te i predlaže da se potrebna odobrena sredstva unesu u prilog dijelu proračuna koji se odnosi na Komisiju.

2.   U okviru svojih nadležnosti europski uredi:

(a)

obavljaju obvezne zadaće predviđene u njihovu osnivačkom aktu ili u drugim pravnim aktima Unije;

(b)

u skladu s člankom 66. mogu obavljati neobvezne zadaće koje je odobrio njihov upravljački odbor nakon što je razmotrio troškove i koristi te povezane rizike za uključene stranke.

3.   Ovaj odjeljak primjenjuje se na rad OLAF-a, uz iznimku stavka 4. ovog članka, članka 66. i članka 67. stavaka 1., 2. i 3.

4.   Unutarnji revizor Komisije izvršava sve odgovornosti utvrđene u poglavlju 8. ove glave.

Članak 65.

Odobrena sredstva povezana s europskim uredima

1.   Odobrena sredstva za provedbu obveznih zadaća europskih ureda unose se u posebnu proračunsku liniju u dijelu proračuna koji se odnosi na Komisiju i detaljno se utvrđuju u prilogu tom dijelu.

Prilog iz prvog podstavka ima oblik računa prihoda i rashoda, koji je podijeljen na isti način kao i dijelovi proračuna.

Odobrenim sredstvima unesenima u taj prilog:

(a)

pokrivaju se sve financijske potrebe svakog europskog ureda pri obavljanju obveznih zadaća predviđenih u njegovu osnivačkom aktu ili u drugim pravnim aktima Unije;

(b)

mogu se pokriti financijske potrebe europskog ureda pri obavljanju zadaća koje su zatražile institucije Unije, tijela Unije, ostali europski uredi i agencije koji su osnovani Ugovorima ili na temelju Ugovorâ te odobreni u skladu s osnivačkim aktom ureda.

2.   U vezi s odobrenim sredstvima unesenima u prilog za svaki europski ured Komisija direktoru dotičnog europskog ureda delegira ovlasti dužnosnika za ovjeravanje, u skladu s člankom 73.

3.   Plan radnih mjesta svakog europskog ureda prilaže se planu radnih mjesta Komisije.

4.   Direktor svakog europskog ureda donosi odluke o prijenosima unutar priloga iz stavka 1. Komisija o takvim prijenosima obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Članak 66.

Neobvezne zadaće

1.   Za neobvezne zadaće iz članka 64. stavka 2. točke (b) europski ured može:

(a)

od institucija Unije, tijela Unije i drugih europskih ureda primiti delegirane ovlasti za svojeg direktora, zajedno s delegiranim ovlastima dužnosnika za ovjeravanje u vezi s odobrenim sredstvima unesenima u dio proračuna koji se odnosi na instituciju Unije, tijelo Unije ili drugi europski ured;

(b)

sklapati ad hoc sporazume na razini službi s institucijama Unije, tijelima Unije, drugim europskim uredima ili trećim stranama.

2.   U slučajevima iz stavka 1. točke (a) institucije Unije, tijela Unije i drugi dotični europski uredi određuju ograničenja i uvjete za delegiranje ovlasti. Delegiranje ovlasti utvrđuje se u skladu s osnivačkim aktom europskog ureda, posebice u pogledu uvjetâ i načina delegiranja ovlasti.

3.   U slučajevima iz stavka 1. točke (b) direktor europskog ureda u skladu s osnivačkim aktom europskog ureda donosi posebne odredbe kojima se uređuje provedba zadaća, povrat nastalih troškova i vođenje odgovarajuće računovodstvene evidencije. Europski ured izvješćuje o rezultatu takvih računovodstvenih evidencija za institucije Unije, tijela Unije ili druge dotične europske urede.

Članak 67.

Računovodstvene evidencije europskih ureda

1.   Svaki europski ured sastavlja računovodstvene evidencije svojih rashoda, na temelju kojih se može utvrditi udio njegovih usluga pruženih svakoj instituciji Unije, tijelu Unije ili drugom europskom uredu. Direktor dotičnog europskog ureda donosi kriterije na kojima se temelji računovodstvena evidencija nakon što ih odobri upravljački odbor europskog ureda.

2.   U primjedbama koje se odnose na određenu proračunsku liniju u koju se unosi ukupni iznos odobrenih sredstava za svaki europski ured kojem su delegirane ovlasti dužnosnika za ovjeravanje u skladu s člankom 66. stavkom 1. točkom (a) navodi se procjena troškova usluga koje taj ured pruža svakoj instituciji Unije, tijelu Unije i drugim dotičnim europskim uredima. Procjena se temelji na računovodstvenim evidencijama iz stavka 1. ovog članka.

3.   Svaki europski ured kojem su delegirane ovlasti dužnosnika za ovjeravanje u skladu s člankom 66. stavkom 1. točkom (a) o rezultatima računovodstvenih evidencija iz stavka 1. ovog članka obavješćuje institucije Unije, tijela Unije i druge dotične europske urede.

4.   Računovodstvene evidencije svakog europskog ureda sastavni su dio računovodstvene dokumentacije Unije u skladu s člankom 241.

5.   Računovodstveni službenik Komisije može na prijedlog upravljačkog odbora dotičnog europskog ureda članu osoblja europskog ureda delegirati neke od službenikovih zadaća u vezi s naplatom prihoda i plaćanjem rashoda koje izravno obavlja dotični europski ured.

6.   Za pokrivanje potreba europskog ureda za novcem, Komisija može na prijedlog upravljačkog odbora u ime europskog ureda otvoriti bankovne ili poštanske žiro-račune. Konačno stanje blagajne za svaku godinu poravnava se i usklađuje između dotičnog europskog ureda i Komisije na kraju financijske godine.

Odjeljak 2.

Agencije i tijela unije

Članak 68.

Primjenjivost na Agenciju za opskrbu Euratoma

Ova se Uredba primjenjuje na izvršenje proračuna Agencije za opskrbu Euratoma.

Članak 69.

Izvršne agencije

1.   Komisija izvršnim agencijama može delegirati ovlasti za provedbu cijelog ili dijela programa ili projekta Unije, uključujući pilot-projekte i pripremna djelovanja te izvršenje administrativnih rashoda, u svoje ime i pod svojom odgovornošću, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003 (40). Izvršne agencije osnivaju se odlukom Komisije i imaju pravnu osobnost u skladu s pravom Unije. Izvršne agencije primaju godišnji doprinos.

2.   Direktori izvršnih agencija djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja u pogledu izvršenja odobrenih sredstava za poslovanje za programe Unije kojima u cijelosti ili djelomično upravljaju.

3.   Upravljački odbor izvršne agencije može se dogovoriti s Komisijom da računovodstveni službenik Komisije ujedno djeluje i kao računovodstveni službenik dotične izvršne agencije. Upravljački odbor računovodstvenom službeniku Komisije može povjeriti i dio zadaća računovodstvenog službenika dotične izvršne agencije, uzimajući u obzir troškove i koristi. U oba se slučaja poduzimaju potrebni aranžmani kako bi se izbjegao bilo kakav sukob interesa.

Članak 70.

Tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu

1.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 269. ove Uredbe radi dopunjavanja ove Uredbe okvirnom financijskom uredbom za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu, a koja imaju pravnu osobnost te primaju doprinose na teret proračuna.

2.   Okvirna financijska uredba temelji se na načelima i pravilima utvrđenima ovom Uredbom, pri čemu se u obzir uzimaju posebnosti tijelâ iz stavka 1.

3.   Financijskim pravilima tijelâ iz stavka 1. ne smije se odstupati od okvirne financijske uredbe, osim ako to zahtijevaju njihove posebne potrebe te podložno prethodnom pristanku Komisije.

4.   Razrješnicu za izvršenje proračunâ tijelâ iz stavka 1. daje Europski parlament na preporuku Vijeća. Tijela iz stavka 1. u potpunosti surađuju s institucijama Unije uključenima u postupak davanja razrješnice i, ako je to primjereno, pružaju sve dodatne potrebne informacije, među ostalim sudjelovanjem na sastancima relevantnih tijela.

5.   Unutarnji revizor Komisije ima jednake ovlasti nad tijelima iz stavka 1. kakve ima u odnosu na Komisiju.

6.   Neovisni vanjski revizor provjerava jesu li u godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji svakog tijela iz stavka 1. ovog članka propisno iskazani prihodi, rashodi i financijsko stanje relevantnog tijela prije konsolidacije završne računovodstvene dokumentacije Komisije. Osim ako je drukčije propisano relevantnim temeljnim aktom, Revizorski sud priprema posebno godišnje izvješće o svakom tijelu u skladu sa zahtjevima članka 287. stavka 1. UFEU-a. Pri pripremi tog izvješća Revizorski sud u obzir uzima reviziju koju je proveo neovisni vanjski revizor te radnje poduzete kao odgovor na nalaze revizora.

7.   Za sve aspekte neovisnih vanjskih revizija iz stavka 6., uključujući nalaze, Revizorski sud zadržava punu odgovornost.

Članak 71.

Tijela javno-privatnog partnerstva

Tijela koja imaju pravnu osobnost koja su osnovana temeljnim aktom i kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva donose vlastita financijska pravila.

Ta pravila uključuju skup načela koja su potrebna kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 269. radi dopunjavanja ove Uredbe oglednom financijskom uredbom za tijela javno-privatnog partnerstva kojom se utvrđuju načela potrebna za osiguravanje dobrog financijskog upravljanja sredstvima Unije koja se temelje na članku 154.

Financijska pravila tijela javno-privatnog partnerstva ne smiju odstupati od ogledne financijske uredbe, osim ako to zahtijevaju njihove posebne potrebe te podložno prethodnom pristanku Komisije.

Na tijela javno-privatnog partnerstva primjenjuje se članak 70. stavci od 4. do 7.

POGLAVLJE 4.

Financijski izvršitelji

Odjeljak 1.

Načelo razdvajanja dužnosti

Članak 72.

Razdvajanje dužnosti

1.   Dužnosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika razdvajaju se i međusobno se isključuju.

2.   Svaka institucija Unije svakom financijskom izvršitelju osigurava potrebna sredstva za obavljanje njegovih dužnosti i dostavlja mu dokument u kojem se detaljno opisuju njegove zadaće, prava i obveze.

Odjeljak 2.

Dužnosnik za ovjeravanje

Članak 73.

Dužnosnik za ovjeravanje

1.   Svaka institucija Unije izvršava dužnosti dužnosnika za ovjeravanje.

2.   Za potrebe ove glave „osoblje” znači osobe obuhvaćene Pravilnikom o osoblju.

3.   Svaka institucija Unije u skladu s uvjetima iz svojeg poslovnika delegira dužnosti dužnosnika za ovjeravanje osoblju na odgovarajućoj razini. Ona u svojim internim administrativnim pravilima navodi osoblje kojem delegira te dužnosti, opseg delegiranih ovlasti te mogu li osobe kojima su ovlasti delegirane te ovlasti dalje delegirati na druge osobe.

4.   Ovlasti dužnosnika za ovjeravanje delegiraju se ili dalje delegiraju samo osoblju.

5.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje djeluje u okviru ograničenja utvrđenih instrumentom o delegiranju ili daljnjem delegiranju ovlasti. Odgovornom dužnosniku za ovjeravanje može pomagati jedan član osoblja ili više njih, pod njegovom odgovornosti, kojima je povjereno obavljanje određenih operacija potrebnih za izvršenje proračuna i izradu financijskih informacija i informacija o upravljanju.

6.   Svaka institucija Unije i svako tijelo Unije iz članka 70. u roku od dva tjedna obavješćuje Europski parlament, Vijeće, Revizorski sud i računovodstvenog službenika Komisije o imenovanju i prestanku dužnosti dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja, unutarnjih revizora i računovodstvenih službenika te o svim internim pravilima koje donese u vezi s financijskim pitanjima.

7.   Svaka institucija Unije obavješćuje Revizorski sud o odlukama o delegiranju ovlasti i o imenovanju blagajnika na temelju članaka 79. i 88.

Članak 74.

Ovlasti i dužnosti dužnosnika za ovjeravanje

1.   Dužnosnik za ovjeravanje u dotičnoj instituciji Unije odgovoran je za izvršenje prihoda i rashoda u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, među ostalim osiguravanjem izvješćivanja o uspješnosti, te za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima zakonitosti i pravilnosti te jednakog postupanja prema primateljima.

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja uspostavlja, u skladu s člankom 36. i minimalnim standardima koje je donijela svaka institucija Unije i uzimajući u obzir rizike povezane s upravljačkim okružjem te naravi financiranih djelovanja, organizacijsku strukturu i sustave unutarnje kontrole prikladne za obavljanje njegovih dužnosti. Uspostava takve strukture i sustavâ temelji se na sveobuhvatnoj analizi rizika u kojoj se uzima u obzir njihova troškovna učinkovitost i uspješnost.

3.   Za izvršenje rashoda odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima proračunske i pravne obveze, potvrđuje rashode i odobrava plaćanja te poduzima pripremne radnje za izvršenje odobrenih sredstava.

4.   Za izvršenje prihoda odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sastavlja procjene iznosâ potraživanja, utvrđuje dodijeljena prava čiji je povrat potrebno osigurati i izdaje naloge za povrat. Ako je to primjereno, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odriče se utvrđenih dodijeljenih prava.

5.   Kako bi se spriječile pogreške i nepravilnosti prije odobrenja operacija i smanjila mogućnost nepostizanja ciljeva, svaka operacija podliježe najmanje ex ante kontroli operativnih i financijskih aspekata operacije na temelju višegodišnje strategije kontrole kojom se uzima u obzir rizik.

Opseg ex ante kontrola u smislu učestalosti i temeljitosti određuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje uzimajući u obzir rezultate prijašnjih kontrola te pitanje rizika i troškovne učinkovitosti na temelju analize rizika dužnosnika za ovjeravanje. U slučaju sumnje dužnosnik za ovjeravanje koji je odgovoran za potvrđivanje relevantnih operacija, u okviru ex ante kontrole, traži dodatne informacije ili obavlja kontrolu na licu mjesta kako bi dobio razumno jamstvo.

Provjeru dotične operacije ne provodi osoblje koje je tu operaciju pokrenulo. Osoblje koje provodi provjeru ne smije biti podređeno članovima osoblja koji su pokrenuli operaciju.

6.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti može uspostaviti ex post kontrole radi otkrivanja i ispravljanja pogreški i nepravilnosti u vezi s operacijama nakon njihova odobravanja. Takve se kontrole mogu organizirati na temelju uzorka s obzirom na rizik te moraju uzeti u obzir rezultate prijašnjih kontrola kao i troškovnu učinkovitost i uspješnost.

Osoblje koje je odgovorno za ex ante kontrole ne provodi ex post kontrole. Osoblje odgovorno za ex post kontrole ne smije biti podređeno osoblju odgovornom za ex ante kontrole.

Pravila i načini, uključujući vremenske okvire, za provođenje revizija korisnika moraju biti jasni, usklađeni i transparentni te dostupni korisnicima pri potpisivanju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

7.   Odgovorni dužnosnici za ovjeravanje i osoblje odgovorno za izvršenje proračuna moraju raspolagati potrebnim stručnim vještinama.

U svakoj instituciji Unije dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja osigurava:

(a)

da dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja i njihovo osoblje primaju redovito ažurirane i odgovarajuće informacije i osposobljavanje o standardima kontrole te metodama i tehnikama koje su na raspolaganju u tu svrhu;

(b)

da se prema potrebi poduzimaju mjere za osiguravanje djelotvornog i učinkovitog funkcioniranja sustava kontrole u skladu sa stavkom 2.

8.   Ako član osoblja koji je uključen u financijsko upravljanje i kontrolu transakcija smatra da je odluka koju mora na zahtjev nadređenoga izvršiti ili prihvatiti nepravilna ili u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja ili pravilima struke koja taj član osoblja mora poštovati, o tome pisanim putem obavješćuje svojega nadređenoga. Ako taj član osoblja to učini u pisanom obliku, njegov nadređeni dužan je odgovoriti u pisanom obliku. Ako nadređeni ne poduzme nikakvu radnju ili potvrdi prvotnu odluku ili uputu, a član osoblja smatra da takva potvrda ne predstavlja zadovoljavajući odgovor na problem koji je iznio, član osoblja o tome pisanim putem obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja. Ako taj dužnosnik ne odgovori u razumnom roku s obzirom na okolnosti slučaja, a u svakom slučaju u roku od mjesec dana, član osoblja obavješćuje relevantno povjerenstvo iz članka 143.

U slučaju nezakonitih radnji, prijevare ili korupcije koje mogu naštetiti interesima Unije član osoblja obavješćuje tijela imenovana u Pravilniku o osoblju i u odlukama institucija Unije u vezi s uvjetima i načinom obavljanja internih istraga u pogledu sprečavanja prijevare, korupcije te drugih nezakonitih radnji koje štete interesima Unije. U ugovorima s vanjskim revizorima koji provode revizije financijskog upravljanja Unije utvrđuje se obveza vanjskog revizora da dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja obavijesti o svakoj sumnji u nezakonite radnje, prijevaru ili korupciju koje mogu naštetiti interesima Unije.

9.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja izvješćuje svoju instituciju Unije o obavljanju svojih dužnosti u obliku godišnjeg izvješća o radu koje sadržava financijske informacije i informacije o upravljanju, uključujući rezultate kontrola, u kojima izjavljuje da, osim ako je drukčije navedeno u bilo kakvim rezervama u vezi s određenim područjima prihoda i rashoda, može razumno jamčiti:

(a)

da informacije sadržane u izvješću daju istinit i točan prikaz;

(b)

da su sredstva dodijeljena aktivnostima opisanima u izvješću upotrijebljena u svrhu za koju su namijenjena i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja; i

(c)

da se uspostavljenim postupcima kontrole daju potrebna jamstva u pogledu zakonitosti i pravilnosti temeljnih transakcija.

Godišnje izvješće o radu sadržava informacije o provedenim operacijama s obzirom na ciljeve i pitanja uspješnosti utvrđene u strateškim planovima, rizicima s kojima su te operacije povezane, uporabi osiguranih sredstava te učinkovitosti i djelotvornosti sustavâ unutarnje kontrole. Izvješće uključuje sveukupnu procjenu troškova i koristi kontrola i informacije o tome u kojoj mjeri odobreni rashodi poslovanja doprinose ostvarenju strateških ciljeva Unije te stvaraju dodanu vrijednost EU-a. Komisija sastavlja sažetak godišnjih izvješća o radu za prethodnu godinu.

Godišnja izvješća o radu za financijsku godinu koja pripremaju dužnosnici za ovjeravanje i, ako je to primjenjivo, dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja institucija Unije, tijela Unije, europskih ureda i agencija objavljuju se do 1. srpnja sljedeće financijske godine na internetskim stranicama dotične institucije Unije, tijela Unije, europskog ureda ili agencije na lako dostupan način, pri čemu se u obzir uzimaju propisno opravdana pitanja u pogledu povjerljivosti i sigurnosti.

10.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja za svaku financijsku godinu evidentira ugovore sklopljene u pregovaračkim postupcima u skladu s točkom 11.1. podtočkama od (a) do (f) i točkom 39. Priloga I. Ako se udio pregovaračkih postupaka u odnosu na broj ugovora koje je dodijelio isti dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja znatno poveća u odnosu na prethodne godine ili ako je taj udio znatno veći od prosjeka institucije Unije, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje podnosi izvješće instituciji Unije navodeći sve mjere koje su poduzete kako bi se taj trend preokrenuo. Svaka institucija Unije šalje izvješće o pregovaračkim postupcima Europskom parlamentu i Vijeću. U slučaju Komisije to se izvješće prilaže sažetku godišnjih izvješća o radu iz stavka 9. ovog članka.

Članak 75.

Popratna dokumentacija koju čuvaju dužnosnici za ovjeravanje

Dužnosnik za ovjeravanje uspostavlja sustave u papirnatom obliku ili elektroničke sustave za čuvanje izvorne popratne dokumentacije koja se odnosi na izvršenje proračuna. Takvi se dokumenti čuvaju najmanje pet godina od datuma na koji je Europski parlament dao razrješnicu za financijsku godinu na koju se dokumenti odnose.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, dokumentacija se u svakom slučaju čuva do kraja godine koja slijedi iza godine u kojoj su te operacije konačno zaključene.

Osobni podaci sadržani u popratnoj dokumentaciji po mogućnosti se brišu ako nisu potrebni za davanje razrješnice za proračun, za kontrolu ili reviziju. Članak 37. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na pohranu podataka o prometu.

Članak 76.

Ovlasti i dužnosti voditelja delegacija Unije

1.   Voditelji delegacija Unije koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja u skladu s člankom 60. stavkom 2. podređeni su Komisiji kao instituciji Unije odgovornoj za utvrđivanje, izvršenje, praćenje i procjenu njihovih dužnosti i odgovornosti kao dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja te blisko surađuju s Komisijom u vezi s pravilnim izvršenjem sredstava, osobito kako bi osigurali zakonitost i pravilnost financijskih transakcija, poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja pri upravljanju sredstvima te djelotvornu zaštitu financijskih interesa Unije. Oni podliježu internim pravilima Komisije te povelji Komisije za provedbu zadaća financijskog upravljanja koje su im prenesene na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti. Pri obavljanju njihovih dužnosti može im pomagati osoblje Komisije u delegacijama Unije.

U tu svrhu voditelji delegacija Unije poduzimaju mjere potrebne za sprečavanje svake situacije koja će vjerojatno dovesti u pitanje sposobnost Komisije da ispuni svoju odgovornost za izvršenje proračuna koja im je prenesena na temelju daljnjeg delegiranja te svakog sukoba prioriteta koji će vjerojatno imati učinak na provedbu zadaća financijskog upravljanja koje su im dalje delegirane.

Ako nastupi situacija ili sukob iz drugog podstavka, voditelji delegacija Unije bez odlaganja o tome obavješćuju odgovorne glavne direktore Komisije i ESVD-a. Ti glavni direktori poduzimaju odgovarajuće korake za rješavanje situacije.

2.   Ako se sami voditelji delegacija Unije nađu u situaciji iz članka 74. stavka 8., oni upućuju predmet povjerenstvu iz članka 143. U slučaju nezakonitih radnji, prijevare ili korupcije koje mogu naštetiti interesima Unije, oni obavješćuju tijela imenovana na temelju primjenjivog zakonodavstva.

3.   Voditelji delegacija Unije koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja u skladu s člankom 60. stavkom 2. izvješćuju svojeg dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja kako bi potonji mogao uključiti njihova izvješća u svoje godišnje izvješće o radu iz članka 74. stavka 9. Izvješća voditelja delegacija Unije sadržavaju informacije o učinkovitosti i djelotvornosti sustava unutarnje kontrole koji su uspostavljeni u njihovim delegacijama te o upravljanju operacijama koje su im dodijeljene na temelju daljnjeg delegiranja ovlasti te pružaju jamstva iz članka 92. stavka 5. trećeg podstavka. Ta se izvješća prilažu godišnjem izvješću o radu dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja i stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću uzimajući u obzir, ako je to primjereno, njihovu povjerljivost.

Voditelji delegacija Unije u potpunosti surađuju s institucijama Unije koje su uključene u postupak davanja razrješnice te, ako je to primjereno, dostavljaju sve potrebne dodatne informacije. U tom se smislu od njih može tražiti da prisustvuju sastancima relevantnih tijela i pomažu odgovornom dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja.

Voditelji delegacija Unije koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja u skladu s člankom 60. stavkom 2. odgovaraju na svaki zahtjev Komisijina dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja na zahtjev Komisije ili, u kontekstu razrješnice, na zahtjev Europskog parlamenta.

Komisija osigurava da se daljnjim delegiranjem ovlasti voditeljima delegacija Unije ne ugrožava postupak davanja razrješnice na temelju članka 319. UFEU-a.

4.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na zamjenike voditelja delegacija Unije ako u odsutnosti voditelja delegacija Unije djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja.

Odjeljak 3.

Računovodstveni službenik

Članak 77.

Ovlasti i dužnosti računovodstvenog službenika

1.   Svaka institucija Unije imenuje računovodstvenog službenika koji je u toj instituciji odgovoran za:

(a)

ispravno izvršenje plaćanja, naplatu prihoda i povrat iznosa utvrđenih kao potraživanja;

(b)

pripremu i podnošenje računovodstvene dokumentacije u skladu s glavom XIII.;

(c)

vođenje računovodstva u skladu s člancima 82. i 84.;

(d)

utvrđivanje računovodstvenih pravila, postupaka i računskog plana u skladu s člancima od 80. do 84.;

(e)

utvrđivanje i potvrđivanje računovodstvenih sustava te, ako je to primjereno, potvrđivanje sustava koje je utvrdio dužnosnik za ovjeravanje radi pribavljanja ili opravdavanja računovodstvenih informacija;

(f)

upravljanje riznicom.

S obzirom na zadaće iz prvog podstavka točke (e), računovodstveni službenik ovlašten je u svakom trenutku provjeriti usklađenost s kriterijima potvrđivanja.

2.   Odgovornosti računovodstvenog službenika ESVD-a odnose se samo na dio proračuna koji se odnosi na ESVD koji izvršava ESVD. Računovodstveni službenik Komisije ostaje odgovoran za cjelokupni dio proračuna koji se odnosi na Komisiju, uključujući računovodstvene operacije koji se odnose na odobrena sredstva za koja su ovlasti prenesene na temelju daljnjeg delegiranja voditeljima delegacija Unije.

Računovodstveni službenik Komisije djeluje i kao računovodstveni službenik ESVD-a u vezi s izvršenjem dijela proračuna koji se odnosi na ESVD.

Članak 78.

Imenovanje i prestanak dužnosti računovodstvenog službenika

1.   Svaka institucija Unije imenuje računovodstvenog službenika među dužnosnicima na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju

Institucija Unije odabire računovodstvenog službenika na temelju njegove posebne osposobljenosti, koja se dokazuje diplomama ili jednakovrijednim stručnim iskustvom.

2.   Više institucija ili tijela Unije mogu imenovati istog računovodstvenog službenika.

U takvom slučaju oni poduzimaju potrebne mjere kako bi se izbjegao sukob interesa.

3.   U slučaju prestanka dužnosti računovodstvenog službenika bez odlaganja se sastavlja bruto bilanca.

4.   Računovodstveni službenik kojem prestaju dužnosti ili, ako to nije moguće, službena osoba iz njegove službe novom računovodstvenom službeniku dostavlja bruto bilancu kojoj je priloženo izvješće o primopredaji.

Novi računovodstveni službenik potpisuje bruto bilancu u znak primitka u roku od jednog mjeseca od datuma slanja te može izraziti rezerve.

Izvješće o primopredaji sadržava rezultat bruto bilance te sve izražene rezerve.

Članak 79.

Ovlasti koje računovodstveni službenik može delegirati

Pri obavljanju svojih dužnosti računovodstveni službenik može delegirati određene zadaće svojem podređenom osoblju te blagajnicima imenovanima u skladu s člankom 89. stavkom 1.

Te se zadaće utvrđuju u instrumentu o delegiranju.

Članak 80.

Računovodstvena pravila

1.   Računovodstvena pravila koja trebaju primjenjivati institucije Unije, europski uredi te agencije i tijela Unije iz odjeljka 2. poglavlja 3. ove glave temelje se na međunarodno priznatim računovodstvenim standardima za javni sektor. Ta pravila donosi računovodstveni službenik Komisije nakon savjetovanja s računovodstvenim službenicima drugih institucija Unije, europskih ureda i tijela Unije.

2.   Računovodstveni službenik može odstupiti od standarda iz stavka 1. ako to smatra potrebnim kako bi se pružio vjeran prikaz imovine i obveza, troškova, prihoda te novčanog toka. Ako računovodstveno pravilo bitno odstupa od tih standarda, ta se činjenica navodi i obrazlaže u bilješkama uz financijske izvještaje.

3.   Računovodstvenim pravilima iz stavka 1. utvrđuje se struktura i sadržaj financijskih izvještaja te računovodstvena načela na kojima se računovodstvena dokumentacija temelji.

4.   Izvješća o izvršenju proračuna iz članka 241. moraju biti u skladu s proračunskim načelima utvrđenima u ovoj Uredbi. Ona moraju pružiti detaljan prikaz izvršenja proračuna. U njima se iskazuju sve operacije prihoda i rashoda predviđene u ovoj glavi te se daje njihov vjeran prikaz.

Članak 81.

Organizacija računovodstva

1.   Računovodstveni službenik svake institucije ili tijela Unije sastavlja i ažurira dokumente o organizaciji računovodstva i računovodstvenim postupcima svoje institucije ili tijela Unije.

2.   Prihodi i rashodi bilježe se u računalnom sustavu prema ekonomskoj naravi operacije kao tekući prihod ili rashod, ili kao kapital.

Članak 82.

Vođenje računovodstva

1.   Računovodstveni službenik Komisije odgovoran je za utvrđivanje usklađenih računskih planova koje trebaju primjenjivati institucije Unije, europski uredi te agencije tijela Unije iz odjeljka 2. poglavlja 3. ove glave.

2.   Računovodstveni službenici pribavljaju od dužnosnikâ za ovjeravanje sve informacije potrebne za izradu računovodstvene dokumentacije u kojima je dan vjeran prikaz financijskog stanja institucija Unije i izvršenja proračuna. Dužnosnici za ovjeravanje jamče za pouzdanost tih informacija.

3.   Prije nego što institucija Unije ili tijelo Unije iz članka 70. usvoji računovodstvenu dokumentaciju, potpisuje je računovodstveni službenik, čime potvrđuje da može pružiti razumno jamstvo da računovodstvena dokumentacija daje vjeran prikaz financijskog stanja institucije ili tijela Unije iz članka 70.

U tu svrhu računovodstveni službenik provjerava je li računovodstvena dokumentacija sastavljena u skladu s računovodstvenim pravilima iz članka 80. i računovodstvenim postupcima iz članka 77. stavka 1. prvog podstavka točke (d) te jesu li u računovodstvenu dokumentaciju uneseni svi prihodi i rashodi.

4.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja šalje računovodstvenom službeniku sve financijske informacije i informacije o upravljanju potrebne za obavljanje dužnosti računovodstvenog službenika, u skladu s pravilima koja je donio računovodstveni službenik.

Dužnosnik za ovjeravanje redovito, a barem prije zaključenja računovodstvene dokumentacije, obavješćuje računovodstvenog službenika o relevantnim financijskim informacijama o fiducijarnim bankovnim računima kako bi uporaba sredstava Unije bila odražena u računovodstvenoj dokumentaciji Unije.

Dužnosnici za ovjeravanje ostaju u potpunosti odgovorni za pravilnu uporabu sredstava kojima upravljaju, za zakonitost i pravilnost rashoda koje nadziru te za cjelovitost i točnost informacija poslanih računovodstvenom službeniku.

5.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje obavješćuje računovodstvenog službenika o svim događajima ili znatnim izmjenama sustava financijskog upravljanja, sustava popisa imovine ili sustava za vrednovanje imovine i obveza ako taj sustav pruža podatke računovodstvu institucije Unije ili ako služi za obrazloženje podataka računovodstva institucije kako bi računovodstveni službenik mogao provjeriti usklađenost s kriterijima potvrđivanja.

Računovodstveni službenik može u svakom trenutku ponovno ispitati prethodno potvrđeni sustav financijskog upravljanja te može zatražiti da odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sastavi akcijski plan radi pravodobnog uklanjanja mogućih nedostataka.

Dužnosnik za ovjeravanje odgovoran je za potpunost podataka koji se šalju računovodstvenom službeniku.

6.   Računovodstveni službenik ovlašten je provjeriti dobivene informacije te izvršiti sve daljnje provjere koje smatra potrebnima za potpisivanje računovodstvene dokumentacije.

Računovodstveni službenik prema potrebi izražava rezerve, uz detaljno objašnjenje naravi i opsega tih rezervi.

7.   Računovodstveni sustav institucije Unije služi za organizaciju proračunskih i financijskih informacija tako da se omogući unošenje, pohranjivanje i evidentiranje iznosa.

8.   Računovodstveni sustav sastoji se od općeg računovodstva i proračunskog računovodstva. Računovodstvo se vodi u eurima i na temelju kalendarske godine.

9.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja može voditi i detaljno upravljačko računovodstvo.

10.   Popratna dokumentacija za računovodstveni sustav i sastavljanje računovodstvene dokumentacije iz članka 241. čuva se najmanje pet godina od datuma na koji je Europski parlament dao razrješnicu za financijsku godinu na koju se dokumentacija odnosi.

Međutim, dokumenti koji se odnose na operacije koje nisu konačno zaključene čuvaju se do kraja godine koja slijedi nakon godine u kojoj su navedene operacije zaključene. Članak 37. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na pohranu podataka o prometu.

Svaka institucija Unije odlučuje u kojoj se službi čuva popratna dokumentacija.

Članak 83.

Sadržaj i vođenje proračunskog računovodstva

1.   Proračunsko računovodstvo za svaku potpodjelu proračuna prikazuje:

(a)

u slučaju rashoda:

i.

odobrena sredstva u proračunu, uključujući odobrena sredstva unesena u izmjene proračuna, prenesena odobrena sredstva, odobrena sredstva slijedom prikupljenih namjenskih prihoda, prijenose odobrenih sredstava i ukupna raspoloživa odobrena sredstva;

ii.

odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanja u odnosu na financijsku godinu;

(b)

u slučaju prihoda:

i.

procjene unesene u proračun, uključujući procjene unesene u izmjene proračuna, namjenske prihode i ukupan iznos procijenjenih prihoda;

ii.

dodijeljena prava i iznose čiji je povrat osiguran za financijsku godinu;

(c)

preuzete obveze koje još treba platiti i prihode čiji povrat treba osigurati, a preneseni su iz prethodnih financijskih godina.

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanje iz točke (a) prvog podstavka knjiže se i prikazuju zasebno.

2.   Proračunsko računovodstvo zasebno prikazuje:

(a)

uporabu prenesenih odobrenih sredstava i odobrenih sredstava za financijsku godinu;

(b)

poravnanje nepodmirenih obveza.

Na prihodovnoj strani zasebno se prikazuju iznosi iz prethodnih financijskih godina čiji povrat treba osigurati.

Članak 84.

Opće računovodstvo

1.   Općim računovodstvom bilježe se, kronološkim redom te primjenom metode dvojnog knjigovodstva, svi događaji i operacije koji utječu na ekonomsko i financijsko stanje te imovinu i obveze institucija Unije te agencija i tijela Unije iz odjeljka 2. poglavlja 3. ove glave.

2.   Salda i kretanja po općim računima knjiže se u računovodstvenim knjigama.

3.   Svi računovodstveni zapisi, uključujući usklađenja računovodstvene dokumentacije, temelje se na popratnoj dokumentaciji na koju se pozivaju.

4.   Računovodstveni sustav mora biti takav da ostavlja jasan revizijski trag svih računovodstvenih zapisa.

Članak 85.

Bankovni računi

1.   Za potrebe upravljanja riznicom računovodstveni službenik može u ime svoje institucije Unije otvoriti račune kod financijskih institucija ili nacionalnih središnjih banaka, ili zatražiti da se takvi računi otvore. Računovodstveni službenik odgovoran je i za zatvaranje tih računa ili za osiguravanje njihova zatvaranja.

2.   Uvjetima za otvaranje, vođenje i uporabu bankovnih računa propisuje se, ovisno o zahtjevima unutarnje kontrole, da čekove, virmanske naloge banke i sve druge bankovne operacije mora potpisati jedan propisno ovlašteni član osoblja ili više njih. Ručno potpisane naloge potpisuju najmanje dva propisno ovlaštena člana osoblja ili računovodstveni službenik.

3.   U okviru provođenja programa ili djelovanja mogu se otvoriti fiducijarni računi u ime Komisije kako bi se subjektu u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkama ii., iii., v. ili vi. omogućilo upravljanje njima.

Takvi se računi otvaraju pod odgovornošću dužnosnika za ovjeravanje odgovornog za provedbu programa ili djelovanja, a u dogovoru s računovodstvenim službenikom Komisije.

Takvim računima upravlja se pod odgovornošću dužnosnika za ovjeravanje.

4.   Računovodstveni službenik Komisije utvrđuje pravila o otvaranju fiducijarnih računa, upravljanju i zatvaranju fiducijarnih računa te o njihovu korištenju.

Članak 86.

Upravljanje riznicom

1.   Osim ako je drukčije utvrđeno ovom Uredbom, za upravljanje novcem i novčanim ekvivalentima ovlašten je samo računovodstveni službenik. Računovodstveni službenik odgovoran je za njihovo čuvanje.

2.   Računovodstveni službenik osigurava da njegova institucija Unije raspolaže dostatnim sredstvima za pokrivanje potreba za novcem koje nastaju pri izvršenju proračuna u okviru primjenjivog regulatornog okvira te uspostavlja postupke kojima se osigurava da nijedan račun koji je otvoren u skladu s člankom 85. stavkom 1. i člankom 89. stavkom 3. nema negativno stanje.

3.   Plaćanja se izvršavaju virmanskim nalozima banke, čekovima ili s knjiga blagajne ili, uz posebno odobrenje računovodstvenog službenika, debitnom karticom, izravnim terećenjem ili drugim sredstvima plaćanja u skladu s pravilima koje je utvrdio računovodstveni službenik.

Prije preuzimanja obveze prema trećoj osobi dužnosnik za ovjeravanje potvrđuje identitet primatelja plaćanja, utvrđuje podatke o pravnoj osobi i bankovnom računu primatelja plaćanja i unosi ih u zajedničku datoteku prema instituciji Unije za koju je računovodstveni službenik odgovoran kako bi se osigurala transparentnost, odgovornost i pravilno izvršavanje plaćanja.

Računovodstveni službenik može izvršiti plaćanje samo ako su u zajedničku datoteku prema instituciji Unije za koju je odgovoran prethodno uneseni podaci o pravnoj osobi i bankovnom računu primatelja plaćanja.

Dužnosnici za ovjeravanje obavješćuju računovodstvenog službenika o svim promjenama pravne osobe i podataka o bankovnom računu koje im je priopćio primatelj plaćanja te prije odobravanja plaćanja provjeravaju jesu li ti podaci valjani.

Članak 87.

Popis imovine

1.   Institucije Unije i agencije ili tijela Unije iz odjeljka 2. poglavlja 3. ove glave vode popis imovine u okviru kojeg se prikazuje količina i vrijednosti sve njihove materijalne, nematerijalne i financijske imovine u skladu s predloškom kojeg sastavlja računovodstveni službenik Komisije.

Oni također provjeravaju odgovaraju li unosi u odgovarajućim popisima imovine stvarnom stanju.

Sva nabavljena sredstva s rokom uporabe duljim od jedne godine, a koja nisu potrošna roba te čija su nabavna cijena ili trošak proizvodnje viši od onih navedenih u računovodstvenim postupcima iz članka 77., unose se u popis imovine i bilježe u evidenciji stalne imovine.

2.   Prodaja materijalne imovine Unije oglašava se na prikladan način.

3.   Institucije Unije i agencije ili tijela Unije iz odjeljka 2. poglavlja 3. ove glave donose odredbe o zaštiti imovine uključene u njihov popis imovine te odlučuju koje su administrativne službe odgovorne za sustav vođenja popisa imovine.

Odjeljak 4.

Blagajnik

Članak 88.

Knjige blagajne

1.   Za plaćanje rashoda može se uspostaviti knjiga blagajne ako je zbog ograničene visine iznosa koji se plaćaju fizički nemoguće ili neučinkovito izvršavati plaćanja proračunskim postupcima. Knjige blagajne mogu se ujedno uspostaviti za naplatu prihoda koji nisu vlastita sredstva.

U delegacijama Unije knjiga blagajne može se upotrebljavati i za izvršenje plaćanja ograničenih iznosa proračunskim postupcima ako je takva uporaba učinkovita i djelotvorna s obzirom na lokalne zahtjeve.

Najviši iznos koji može isplatiti blagajnik, kada je izvršenje plaćanja putem proračunskog postupka fizički nemoguće ili neučinkovito, utvrđuje računovodstveni službenik i taj iznos ni u kojem slučaju ne prelazi 60 000 EUR za svaku stavku rashoda.

Međutim, u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći knjiga blagajne može se upotrebljavati bez ograničenja iznosa uz poštovanje visine odobrenih sredstava koja su za odgovarajuću proračunsku liniju za tekuću financijsku godinu odobrili Europski parlament i Vijeće te u skladu s internim pravilima Komisije.

2.   U delegacijama Unije knjiga blagajne uspostavlja se za plaćanja rashoda iz dijelova proračuna koji se odnose na Komisiju i na ESVD, pri čemu se osigurava potpuna sljedivost rashoda.

Članak 89.

Uspostava knjiga blagajne i upravljanje njima

1.   Uspostava knjige blagajne i imenovanje blagajnika podliježu odluci računovodstvenog službenika institucije Unije na temelju propisno obrazloženog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje. Tom se odlukom utvrđuju odgovornosti i obveze blagajnika i dužnosnika za ovjeravanje.

Blagajnici se odabiru među dužnosnicima ili, ako je to potrebno te samo u propisno obrazloženim slučajevima, među drugim osobljem ili u skladu s uvjetima utvrđenima internim propisima Komisije, među osobljem koje je Komisija zaposlila u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći uz uvjet da njihovi ugovori o radu jamče istovjetnu razinu zaštite u smislu odgovornosti kao što je ona koja se primjenjuje na osoblje na temelju članka 95. Blagajnici se odabiru na temelju njihova znanja, vještina i posebne stručne osposobljenosti koja se dokazuje diplomama ili odgovarajućim stručnim iskustvom, ili na temelju završetka odgovarajućeg programa za osposobljavanje.

2.   U prijedlozima odluka o uspostavi knjige blagajne odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava:

(a)

da se prednost daje uporabi proračunskih postupaka ako postoji pristup središnjem računalnom računovodstvenom sustavu;

(b)

da se knjige blagajne upotrebljavaju samo u propisno obrazloženim slučajevima.

Pri donošenju odluka o uspostavi knjige blagajne računovodstveni službenik utvrđuje uvjete vođenja i korištenja knjige blagajne.

Izmjena uvjeta vođenja knjige blagajne ujedno podliježe odluci računovodstvenog službenika na temelju propisno obrazloženog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.

3.   Računovodstveni službenik otvara i prati bankovne račune za blagajnu i odobrava ovlaštenja za njihovo potpisivanje na temelju propisno obrazloženog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.

4.   Sredstva za knjigu blagajne osigurava računovodstveni službenik institucije Unije, a za knjigu blagajne odgovorni su blagajnici.

5.   Nakon izvršenih plaćanja izdaju se formalne konačne odluke o potvrđivanju plaćanja ili nalozi za plaćanje koje potpisuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.

Dužnosnik za ovjeravanje obračunava blagajničke transakcije do završetka sljedećeg mjeseca kako bi se moglo uskladiti računovodstveno i bankovno stanje.

6.   Računovodstveni službenik obavlja provjere ili povjerava obavljanje tih provjera članu osoblja iz svoje službe ili službe za ovjeravanje koji je za to posebno ovlašten. Te se provjere u pravilu obavljaju na licu mjesta i, prema potrebi, bez prethodne najave kako bi se provjerilo postojanje sredstava dodijeljenih blagajnicima te pravilno vođenje knjigovodstva te kako bi se provjerilo jesu li blagajničke transakcije obračunate u za to predviđenom roku. Računovodstveni službenik o nalazima tih provjera obavješćuje odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.

POGLAVLJE 5.

Odgovornost financijskih izvršitelja

Odjeljak 1.

Opća pravila

Članak 90.

Opoziv delegiranja ovlasti financijskim izvršiteljima i suspenzija dužnosti financijskih izvršitelja

1.   Tijelo koje je imenovalo odgovorne dužnosnike za ovjeravanje može u svakom trenutku opozvati, privremeno ili konačno, ovlasti koje su im prenesene delegiranjem ili daljnjim delegiranjem.

2.   Tijelo koje je imenovalo računovodstvene službenike ili blagajnike može ih u svakom trenutku, privremeno ili konačno, suspendirati s dužnosti.

3.   Stavcima 1. i 2. ne dovode se u pitanje stegovne mjere poduzete protiv financijskih izvršitelja iz tih stavaka.

Članak 91.

Odgovornost financijskih izvršitelja za nezakonite radnje, prijevaru ili korupciju

1.   Ovim poglavljem ne dovodi se u pitanje kaznenopravna odgovornost financijskih izvršitelja iz članka 90. prema primjenjivom nacionalnom pravu i važećim odredbama o zaštiti financijskih interesa Unije i borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju dužnosnici Unije ili dužnosnici država članica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 92., 94. i 95. ove Uredbe, svaki odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, računovodstveni službenik ili blagajnik podliježe stegovnim mjerama i plaćanju odštete kako je utvrđeno u Pravilniku o osoblju ili, u slučaju osoblja koje je Komisija zaposlila u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći, kako je navedeno u članku 89. stavku 1. ove Uredbe, u njihovim ugovorima o radu. U slučaju nezakonitih radnji, prijevare ili korupcije koje mogu naštetiti interesima Unije, predmet se upućuje tijelima imenovanima u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, a posebno OLAF-u.

Odjeljak 2.

Pravila koja se primjenjuju na odgovorne dužnosnike za ovjeravanje

Članak 92.

Pravila koja se primjenjuju na dužnosnike za ovjeravanje

1.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odgovoran je za plaćanje odštete utvrđene u Pravilniku o osoblju.

2.   Obveza plaćanja odštete primjenjuje se osobito ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, namjerno ili iz krajnje nepažnje:

(a)

utvrdi dodijeljena prava čiji povrat treba osigurati ili izda naloge za povrat, odobri rashode ili potpiše nalog za plaćanje ne pridržavajući se ove Uredbe;

(b)

propusti sastaviti dokument o iznosu potraživanja, ne izda nalog za povrat ili kasni s njegovim izdavanjem ili kasni s izdavanjem naloga za plaćanje, dovodeći time do građanske odgovornosti institucije Unije prema trećim stranama.

3.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja koji primi obvezujuću uputu za koju smatra da je nepravilna ili da je u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja, posebno jer se uputa ne može izvršiti sredstvima koja su mu dodijeljena, o toj činjenici u pisanom obliku obavješćuje nadležno tijelo koje mu je prenijelo ovlasti na osnovu delegiranja ili daljnjeg delegiranja. Ako je uputa potvrđena pisanim putem i potvrda je primljena pravodobno te je dostatno jasna u smislu da se u njoj izričito upućuje na točke koje je dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja doveo u pitanje, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ne smatra se odgovornim. On izvršava uputu, osim ako je ona očito nezakonita ili predstavlja kršenje relevantnih sigurnosnih standarda.

Isti se postupak primjenjuje u slučajevima u kojima dužnosnik za ovjeravanje smatra da je odluka za čije je donošenje odgovoran nepravilna ili u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja ili ako dužnosnik za ovjeravanje tijekom izvršenja obvezujuće upute sazna da bi okolnosti slučaja mogle dovesti do takve situacije.

Sve upute potvrđene u okolnostima iz ovog stavka evidentira odgovorni dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja te ih navodi u svojem godišnjem izvješću o radu.

4.   U slučaju daljnjeg delegiranja ovlasti unutar njegove službe, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja i dalje je odgovoran za učinkovitost i djelotvornost uspostavljenih sustava unutarnjeg upravljanja i kontrole te za odabir dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja.

5.   U slučaju daljnjeg delegiranja ovlasti na voditelje delegacija Unije i njihove zamjenike dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja odgovoran je za utvrđivanje uspostavljenih sustava unutarnjeg upravljanja i kontrole te njihovu učinkovitost i djelotvornost. Voditelji delegacija Unije odgovorni su za odgovarajuću uspostavu i funkcioniranje tih sustava, u skladu s uputama dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja, te za upravljanje sredstvima i operacijama koje u okviru svoje odgovornosti obavljaju unutar delegacije Unije. Prije nego što preuzmu svoje dužnosti dužni su završiti posebne tečajeve za osposobljavanje o zadaćama i odgovornostima dužnosnikâ za ovjeravanje i izvršenju proračuna.

Voditelji delegacija Unije u skladu s člankom 76. stavkom 3.izvješćuju o svojim odgovornostima na temelju prvog podstavka ovog stavka.

Svake godine voditelji delegacija Unije pružaju dužnosniku za ovjeravanje Komisije na osnovi delegiranja jamstvo o sustavima unutarnjeg upravljanja i kontrole koji su uspostavljeni u njihovoj delegaciji, kao i o upravljanju operacijama koje su im povjerene na osnovi daljnjeg delegiranja te o rezultatima tih operacija, kako bi se dužnosniku za ovjeravanje omogućilo da pripremi izjavu o jamstvu predviđenu člankom 74. stavkom 9.

Ovaj se stavak primjenjuje i na zamjenike voditelja delegacija Unije ako u odsutnosti voditelja delegacija Unije djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja.

Članak 93.

Postupanje u slučaju financijskih nepravilnosti koje je počinio član osoblja

1.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti OLAF-a i administrativnu neovisnost institucija Unije, tijela Unije, europskih ureda ili tijela ili osoba kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u okviru ZVSP-a na temelju glave V. UEU-a. u pogledu članova njihova osoblja i uz dužno poštovanje zaštite zviždača, sva kršenja ove Uredbe, ili odredaba koje se odnose na financijsko upravljanje ili provjeru operacija, koja proizlaze iz radnje ili propusta člana osoblja, na mišljenje povjerenstvu iz članka 143. upućuje:

(a)

tijelo za imenovanje zaduženo za stegovne mjere;

(b)

odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, uključujući voditelje delegacija Unije i njihove zamjenike koji u njihovoj odsutnosti djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovu daljnjeg delegiranja u skladu s člankom 60. stavkom 2.

Ako je član osoblja izravno obavijestio povjerenstvo o pitanju, povjerenstvo prosljeđuje spis tijelu za imenovanja dotične institucije Unije, tijela Unije, europskog ureda ili tijela ili osobe te o tome obavješćuje člana osoblja. Tijelo za imenovanje može zatražiti mišljenje povjerenstva o predmetu.

2.   Zahtjevu za mišljenje povjerenstva na temelju stavka 1. prvog podstavka prilaže se opis činjenica i radnje ili propusta u pogledu kojih se traži procjena povjerenstva, kao i relevantna popratna dokumentacija, uključujući izvješća o eventualno provedenim istragama. Informacije se pružaju u anonimiziranom obliku kad god je to moguće.

Prije podnošenja zahtjeva ili bilo koje dodatne informacije povjerenstvu, tijelo za imenovanje ili dužnosnik za ovjeravanje, ako je to primjereno, omogućuje dotičnom članu osoblja da se očituje, nakon što ga je obavijestilo o popratnoj dokumentaciji iz prvog podstavka, u mjeri u kojoj se tom obavijesti ozbiljno ne ugrožava provedba daljnjih istraga.

3.   U slučajevima iz stavka 1. ovog članka povjerenstvo iz članka 143. nadležno je na temelju elemenata koji su mu podneseni na temelju stavka 2. ovog članka i svih zaprimljenih dodatnih informacija procijeniti je li došlo do financijske nepravilnosti. Na temelju mišljenja povjerenstva, dotična institucija Unije, tijelo Unije, europski ured ili tijelo ili osoba odlučuje o primjerenim popratnim djelovanjimâ u skladu s Pravilnikom o osoblju. Ako povjerenstvo utvrdi sistemske probleme, ono daje preporuku dužnosniku za ovjeravanje i dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja, osim ako je potonji član osoblja uključen u predmet, te unutarnjem revizoru.

4.   Ako daje mišljenje iz stavka 1. ovog članka, povjerenstvo mora biti sastavljeno od članova iz članka 143. stavka 2., kao i od sljedeća tri dodatna člana, pri čijem se imenovanju uzima u obzir potreba za izbjegavanjem svakog sukoba interesa:

(a)

predstavnika tijela za imenovanje zaduženoga za stegovne mjere dotične institucije Unije, tijela Unije, europskog ureda ili tijela ili osobe;

(b)

člana, kojeg imenuje odbor osoblja dotične institucije Unije, tijela Unije, europskog ureda ili tijela ili osobe;

(c)

člana pravne službe one institucije Unije koja zapošljava dotičnog člana osoblja.

Mišljenje povjerenstva iz stavka 1. upućuje se tijelu za imenovanje dotične institucije Unije, tijela Unije, europskog ureda ili tijela ili osobe.

5.   Povjerenstvo nema istražne ovlasti. Institucije Unije, tijela Unije, europski ured ili tijelo ili osoba surađuju s povjerenstvom kako bi mu se osigurale sve informacije potrebne za davanje njegova mišljenja.

6.   Ako povjerenstvo smatra da je dotični predmet u nadležnosti OLAF-a, ono u skladu sa stavkom 1. bez odgađanja prosljeđuje spis relevantnom tijelu za imenovanje i odmah obavješćuje OLAF.

7.   Države članice u potpunosti podupiru Uniju da od privremenog osoblja na koje se primjenjuje članak 2. točka (e) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije zahtijeva odgovornost predviđenu člankom 22. Pravilnika o osoblju.

Odjeljak 3.

Pravila koja se primjenjuju na računovodstvene službenike i blagajnike

Članak 94.

Pravila koja se primjenjuju na računovodstvene službenike

Računovodstveni službenik podliježe stegovnim mjerama i plaćanju odštete kako je utvrđeno u Pravilniku o osoblju te u skladu s postupcima utvrđenima u njemu. Računovodstveni službenik može posebice odgovarati za bilo koji od sljedećih oblika neprimjerenog postupanja:

(a)

gubitak ili oštećenje sredstava, imovine ili dokumenata koji su mu dani na čuvanje;

(b)

nedopuštenu izmjenu bankovnih računa ili poštanskih žiro-računa;

(c)

osiguravanje povrata iznosâ ili plaćanja iznosa koji nisu u skladu s odgovarajućim nalozima za povrat odnosno nalozima za plaćanje;

(d)

propuštanje naplate dospjelih prihoda.

Članak 95.

Pravila koja se primjenjuju na blagajnike

Blagajnik osobito može odgovarati ako je počinio jedan od sljedećih oblika neprimjerenog postupanja:

(a)

gubitak ili oštećenje sredstava, imovine ili dokumenata koji su mu dani na čuvanje;

(b)

nepružanje odgovarajuće popratne dokumentacije o plaćanjima koja je izvršio;

(c)

plaćanje iznosa osobama koje na njih nemaju pravo;

(d)

propuštanje naplate dospjelih prihoda.

POGLAVLJE 6.

Prihodi

Odjeljak 1.

Stavljanje na raspolaganje vlastitih sredstava

Članak 96.

Vlastita sredstva

1.   Procjena prihoda koji se sastoje od vlastitih sredstava, kako je navedeno u Odluci 2014/335/EU, Euratom unosi se u proračun u eurima. Odgovarajuća vlastita sredstva stavljaju se na raspolaganje u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 609/2014.

2.   Dužnosnik za ovjeravanje izrađuje raspored stavljanja na raspolaganje Komisiji vlastitih sredstava utvrđenih u Odluci 2014/335/EU, Euratom.

Vlastita sredstva utvrđuju se i njihov se povrat osigurava u skladu s pravilima donesenima na temelju te odluke.

Dužnosnik za ovjeravanje u računovodstvene svrhe izdaje nalog za povrat za knjiženja u korist i na teret računa za vlastita sredstva iz Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014.

Odjeljak 2.

Procjena iznosa potraživanja

Članak 97.

Procjena iznosa potraživanja

1.   Kad odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ima dostatne i pouzdane informacije o bilo kojoj mjeri ili situaciji koja bi mogla prouzročiti dug prema Uniji, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje procjenjuje iznos tog potraživanja.

2.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje usklađuje procijenjeni iznos potraživanja čim sazna za događaj koji mijenja mjeru ili situaciju koja je dovela do procjene.

Pri izdavanju naloga za povrat za mjeru ili situaciju koja je prethodno dovela do procjene iznosa potraživanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u skladu s time usklađuje tu procjenu.

Ako je nalog za povrat sastavljen na isti iznos kao prvotna procjena iznosa potraživanja, ta se procjena smanjuje na nulu.

3.   Odstupajući od stavka 1., procjena iznosa potraživanja ne obavlja se prije nego što države članice stave na raspolaganje Komisiji iznose vlastitih sredstava utvrđenih u Odluci 2014/335/EU, Euratom, koje države članice plaćaju u utvrđenim vremenskim razmacima. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izdaje nalog za povrat za te iznose.

Odjeljak 3.

Utvrđivanje iznosa potraživanja

Članak 98.

Utvrđivanje iznosa potraživanja

1.   Kako bi utvrdio iznos potraživanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:

(a)

provjerava postojanje duga;

(b)

utvrđuje ili provjerava ispravnost i iznos duga; i

(c)

provjerava uvjete dospijeća duga.

Utvrđivanje iznosa potraživanja predstavlja priznavanje prava Unije u odnosu na dužnika i utvrđivanje dodijeljenog prava da se od dužnika zahtijeva plaćanje duga.

2.   Svaki iznos potraživanja koji je potvrđen kao nesporan, u fiksnom iznosu i dospio utvrđuje se nalogom za povrat kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nalaže računovodstvenom službeniku da osigura povrat iznosa. Nakon toga dužniku se šalje obavijest o terećenju, izuzev slučajeva u kojima se postupak odricanja odmah provodi u skladu sa stavkom 4. drugim podstavkom. I nalog za povrat i obavijest o terećenju sastavlja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.

Dužnosnik za ovjeravanje obavijest o terećenju šalje odmah nakon utvrđivanja iznosa potraživanja, a najkasnije u roku od pet godina od trenutka kada je institucija Unije, u uobičajenim okolnostima, mogla potraživati svoj dug. Taj se rok ne primjenjuje ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrdi da je, unatoč naporima koje je institucija Unije poduzela, kašnjenje u djelovanju posljedica postupanja dužnika.

3.   Kako bi utvrdio iznos potraživanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava:

(a)

da je iznos potraživanja nesporan, odnosno da ne podliježe nikakvom uvjetu;

(b)

da je iznos potraživanja fiksan, točno izražen u novcu;

(c)

da je iznos potraživanja dospio i da ne podliježe nikakvom roku plaćanja;

(d)

da su podaci o dužniku točni;

(e)

da je iznos knjižen na točnu proračunsku stavku;

(f)

da je popratna dokumentacija ispravna; i

(g)

da se poštuje načelo dobrog financijskog upravljanja, posebno u pogledu kriterija iz članka 101. stavka 2. prvog podstavka točke (a) ili (b).

4.   Obaviješću o terećenju dužnika se obavješćuje:

(a)

da je Unija utvrdila iznos potraživanja;

(b)

da se, ako je dug plaćen unutar roka navedenog u obavijesti o terećenju, ne obračunavaju zatezne kamate;

(c)

da se, ako dug nije plaćen unutar roka iz točke (b) ovog podstavka, na dug obračunavaju kamate po stopi iz članka 99., ne dovodeći u pitanje eventualne primjenjive posebne propise;

(d)

da će, ako dug nije plaćen unutar roka iz točke (b), institucija Unije osigurati povrat sredstava prijebojem ili naplatom bilo kojeg unaprijed podnesenog jamstva;

(e)

da računovodstveni službenik u iznimnim okolnostima može osigurati povrat prijebojem prije roka iz točke (b) ako je to potrebno radi zaštite financijskih interesa Unije te ako opravdano smatra da bi iznos koji se duguje Uniji bio izgubljen, nakon što je dužnik obaviješten o razlozima i datumu osiguravanja povrata prijebojem;

(f)

ako, nakon poduzimanja svih koraka iz točaka od (a) do (e) ovog podstavka, povrat iznosa nije u cijelosti osiguran, institucija Unije osigurat će povrat izvršenjem odluke osigurane u skladu s člankom 100. stavkom 2. ili u sudskom postupku.

Ako nakon provjere podataka o dužniku ili na temelju drugih relevantnih informacija dostupnih u tom trenutku bude očito da se dug ubraja u slučajeve iz članka 101. stavka 2. prvog podstavka točke (a) ili (b), ili da obavijest o terećenju nije dostavljena u skladu sa stavkom 2. ovog članka, dužnosnik za ovjeravanje, uz suglasnost računovodstvenog službenika te nakon što je utvrdio iznos potraživanja, donosi odluku o izravnom odricanju od povrata u skladu s člankom 101. bez dostave obavijesti o terećenju.

U svim ostalim slučajevima dužnosnik za ovjeravanje tiska obavijest o terećenju i šalje je dužniku. Računovodstveni službenik obavješćuje se o slanju obavijesti o terećenju putem financijskog informacijskog sustava.

5.   Osigurava se povrat nepropisno plaćenih iznosa.

Članak 99.

Zatezne kamate

1.   Ne dovodeći u pitanje eventualne posebne odredbe koje proizlaze iz primjene posebnih propisa, na svaki iznos potraživanja koji nije bio podmiren u roku iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) obračunavaju se kamate u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Osim u slučajevima iz stavka 4. ovog članka, kamatna stopa na iznose potraživanja koji nisu plaćeni u roku iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) jest stopa koju upotrebljava Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije, koja se primjenjuje prvog kalendarskog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećana za:

(a)

osam postotnih bodova ako se obveza temelji na ugovoru o nabavi robe ili ugovoru o uslugama i;

(b)

tri i pol postotna boda u svim ostalim slučajevima.

3.   Kamate se obračunavaju od kalendarskog dana koji slijedi nakon roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) do kalendarskog dana kada je dug u cijelosti podmiren.

Nalog za povrat za iznos zateznih kamata izdaje se kada se te kamate stvarno prime.

4.   U slučaju novčanih kazni ili drugih sankcija, kamatna stopa na iznose potraživanja koji nisu podmireni unutar roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) jest stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije, koja je na snazi prvog kalendarskog dana mjeseca u kojemu je donesena odluka o izricanju novčane kazne ili druge sankcije, uvećana za:

(a)

jedan i pol postotni bod ako dužnik dostavi financijsko jamstvo koje računovodstveni službenik prihvati umjesto plaćanja;

(b)

tri i pol postotna boda u svim ostalim slučajevima.

Ako Sud Europske unije u okviru svoje nadležnosti na temelju članka 261. UFEU-a poveća iznos novčane kazne ili druge sankcije, kamate na iznos povećanja obračunavaju se od datuma presude Suda.

5.   U slučajevima u kojima bi ukupna kamatna stopa bila negativna, ona se utvrđuje na nula posto.

Odjeljak 4.

Odobravanje povrata

Članak 100.

Odobravanje povrata

1.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izdavanjem naloga za povrat daje uputu računovodstvenom službeniku da osigura povrat iznosa potraživanja koji je taj odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrdio („odobravanje povrata”).

2.   Institucija Unije može formalno utvrditi iznos potraživanja od osoba koji nisu države članice putem odluke izvršive u smislu članka 299. UFEU-a.

Ako je to nužno za učinkovitu i pravodobnu zaštitu financijskih interesa Unije, druge institucije Unije u iznimnim okolnostima mogu od Komisije zahtijevati da donese takvu izvršivu odluku u njihovu korist u vezi s potraživanjima povezanima s osobljem ili s članovima ili bivšim članovima institucije Unije, pod uvjetom da su se te institucije dogovorile s Komisijom oko praktičnih načina primjene ovog članka.

Smatra se da takve iznimne okolnosti postoje ako nije izgledno da će dotična institucija Unije osigurati povrat duga dobrovoljnim plaćanjem ili prijebojem kako je predviđeno u članku 101. stavku 1. ove Uredbe te ako nisu ispunjeni uvjeti za odricanje od povrata iz članka 101. stavaka 2. i 3. U svim se slučajevima u izvršivim odlukama navodi da se iznosi potraživanja knjiže u dio proračuna koji se odnosi na dotičnu instituciju Unije, koja djeluje kao dužnosnik za ovjeravanje. Prihodi se knjiže kao opći prihodi, osim ako predstavljaju namjenske prihode kako je predviđeno u članku 21. stavku 3.

Institucija Unije koja traži donošenje izvršive odluke obavješćuje Komisiju o svakom događaju koji će vjerojatno utjecati na povrat te se uključuje u postupak u potporu Komisiji u slučaju žalbe protiv izvršive odluke.

Odjeljak 5.

Povrat

Članak 101.

Pravila o povratu

1.   Računovodstveni službenik provodi naloge za povrat iznosa potraživanja koje je propisno utvrdio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje. Računovodstveni službenik postupa s dužnom pažnjom kako bi osigurao da Unija primi svoje prihode te osigurava zaštitu pravâ Unije.

Djelomični povrat od strane dužnika kojemu je izdano više naloga za povrat najprije se knjiži u korist najstarijeg potraživanja, osim ako dužnik odredi drukčije. Kod svakog djelomičnog plaćanja najprije se pokriva kamata.

Računovodstveni službenik osigurava povrat iznosa koji pripadaju proračunu njihovim prijebojem u skladu s člankom 102.

2.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može se odreći povrata cijelog ili dijela utvrđenog iznosa potraživanja samo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako bi predviđeni trošak povrata bio viši od iznosa čiji povrat treba osigurati te odricanje ne bi naštetilo ugledu Unije;

(b)

ako se ne može osigurati povrat iznosa potraživanja zbog starosti potraživanja, zbog kašnjenja s dostavom obavijesti o terećenju u odnosu na rokove utvrđene u članku 98. stavku 2., zbog nesolventnosti dužnika ili zbog bilo kakvog drugog postupka u slučaju nesolventnosti;

(c)

ako povrat nije u skladu s načelom proporcionalnosti.

Ako se planira u potpunosti ili djelomično odreći povrata utvrđenog iznosa potraživanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava da je to odricanje pravilno i da je u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja i proporcionalnosti. Odluka o odricanju od povrata mora biti obrazložena. Dužnosnik za ovjeravanje može delegirati ovlast za donošenje te odluke.

3.   U slučaju iz stavka 2. prvog podstavka točke (c) odgovorni dužnosnik za ovjeravanje djeluje u skladu s unaprijed utvrđenim postupcima utvrđenima u njegovoj instituciji Unije i primjenjuje sljedeće kriterije koji su obvezni i primjenjivi u svim okolnostima:

(a)

činjenice, uzimajući u obzir težinu nepravilnosti zbog koje je utvrđen iznos potraživanja (prijevara, ponovljeno kršenje, namjera, pažnja, dobra vjera, očita pogreška);

(b)

učinak koji bi odricanje od povrata imalo na funkcioniranje Unije i njezine financijske interese (iznos potraživanja, rizik od uspostavljanja presedana, umanjivanje značenja pravne obvezatnosti).

4.   Ovisno o okolnostima slučaja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, ako je to primjereno, mora voditi računa i o sljedećim dodatnim kriterijima:

(a)

eventualnom narušavanju tržišnog natjecanja do kojeg bi došlo zbog odricanja od povrata;

(b)

gospodarskoj i socijalnoj šteti koja bi nastala ako bi se osigurao povrat duga u cijelosti.

5.   Svaka institucija Unije svake godine šalje Europskom parlamentu i Vijeću izvješća o odricanjima koje su odobrena u skladu sa stavcima od 2., 3. i4. ovog članka. Informacije o odricanjima u iznosu manjem od 60 000 EUR prikazuju se kao ukupan iznos. U slučaju Komisije to se izvješće prilaže sažetku godišnjih izvješća o radu iz članka 74. stavka 9.

6.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može u cijelosti ili djelomično ukinuti utvrđeni iznos potraživanja. Djelomično ukidanje utvrđenog iznosa potraživanja ne podrazumijeva odricanje od preostalog utvrđenog prava Unije.

U slučaju pogreške odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u cijelosti ili djelomično poništava utvrđeni iznos potraživanja i navodi odgovarajuće razloge.

Svaka institucija Unije u svojim internim pravilima utvrđuje uvjete i postupak za delegiranje ovlasti za ukidanje utvrđenog iznosa potraživanja.

7.   Države članice imaju primarnu odgovornost za provođenje kontrola i revizija te za osiguravanje povrata nepropisno potrošenih iznosa, kako je predviđeno sektorskim pravilima. Nepravilnosti koje su države članice same utvrdile i ispravile Komisija izuzima pri provedbi financijskih ispravaka u pogledu tih nepravilnosti.

8.   Komisija izvršava financijske ispravke za države članice kako bi iz financiranja Unije isključila rashode nastale kršenjem primjenjivog prava. Komisija svoje financijske ispravke temelji na utvrđivanju nepropisno potrošenih iznosa i financijskim posljedicama za proračun. Ako te iznose nije moguće točno utvrditi, Komisija može primijeniti ekstrapolirane ispravke ili ispravke primjenom paušalne stope u skladu sa sektorskim pravilima.

Ako odlučuje o iznosu financijskog ispravka, Komisija uzima u obzir narav i težinu povrede primjenjivog prava te financijske posljedice za proračun, uključujući manjkavosti sustavâ upravljanja i kontrole.

Kriteriji za utvrđivanje financijskih ispravaka i postupak koji treba slijediti mogu se utvrditi u sektorskim pravilima.

9.   Metodologija primjene ekstrapoliranih ispravaka ili ispravaka na temelju paušalne stope utvrđuje se u skladu sa sektorskim pravilima kako bi se Komisiji omogućilo da zaštiti financijske interese Unije.

Članak 102.

Povrat prijebojem

1.   Ako dužnik ima potraživanja prema Uniji, ili prema izvršnoj agenciji ako ona izvršava proračun, koja su nesporna u smislu članka 98. stavka 3. točke (a), u fiksnom iznosu i dospjela u vezi s iznosom određenim nalogom za plaćanje, računovodstveni službenik po isteku roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) osigurava povrat utvrđenih iznosa potraživanja prijebojem.

U iznimnim okolnostima, ako je potrebno zaštititi financijske interese Unije i ako računovodstveni službenik opravdano smatra da bi iznos koji se duguje Uniji bio izgubljen, računovodstveni službenik može osigurati povrat prijebojem prije isteka roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b).

Računovodstveni službenik može ujedno osigurati povrat prijebojem prije isteka roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) ako se s tim složi dužnik.

2.   Prije pokretanja postupka za povrat u skladu sa stavkom 1. ovog članka, računovodstveni službenik savjetuje se s odgovornim dužnosnikom za ovjeravanje i obavješćuje dotične dužnike, među ostalim o pravnim sredstvima u skladu s člankom 133.

Ako je dužnik nacionalno tijelo ili neki od njegovih upravnih subjekata, računovodstveni službenik obavješćuje i dotičnu državu članicu o svojoj namjeri osiguravanja povrata prijebojem najmanje 10 radnih dana prije nego što s time započne. Međutim, u dogovoru s državom članicom ili dotičnim upravnim subjektom računovodstveni službenik može pokrenuti postupak povrata prijebojem prije isteka tog roka.

3.   Prijeboj iz stavka 1. ima jednak učinak kao plaćanje i oslobađa Uniju iznosa duga te, ako je to primjereno, dospjelih kamata.

Članak 103.

Postupak povrata u slučaju neizvršenja dobrovoljnog plaćanja

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 102., ako do isteka roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b) i nije osiguran povrat cijelog iznosa, računovodstveni službenik obavješćuje odgovornog dužnosnika za ovjeravanje te bez odgađanja pokreće postupak za osiguravanje povrata u okviru zakonskih mogućnosti, uključujući, ako je to primjereno, naplatom bilo kakvog unaprijed dostavljenog jamstva.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 102., ako nije moguće primijeniti metodu osiguravanja povrata iz stavka 1. ovog članka, a dužnik ne plati dug unatoč formalnoj opomeni koju mu je poslao računovodstveni službenik, računovodstveni službenik osigurava povrat izvršenjem odluke koja je ishođena u skladu s člankom 100. stavkom 2. ili u sudskom postupku.

Članak 104.

Produljenje roka za plaćanje

U suradnji s odgovornim dužnosnikom za ovjeravanje računovodstveni službenik može odobriti produljenje roka za plaćanje samo na pisani i propisno obrazloženi zahtjev dužnika i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

dužnik se obvezuje plaćati kamate po stopi utvrđenoj u članku 99. za cijelo odobreno dodatno razdoblje, počevši od roka utvrđenog u članku 98. stavku 4. prvom podstavku točki (b);

(b)

kako bi se zaštitila prava Unije, dužnik dostavlja financijsko jamstvo kojim se pokriva nepodmireni dug po glavnici i kamati, koje prihvaća računovodstveni službenik institucije Unije.

Jamstvo iz prvog stavka točke (b) može se zamijeniti solidarnim jamstvom treće strane koje je odobrio računovodstveni službenik institucije Unije.

U iznimnim okolnostima računovodstveni službenik može se na zahtjev dužnika odreći zahtjeva za dostavljanjem jamstva iz prvog stavka točke (b) ako je dužnik, na temelju procjene računovodstvenog službenika, spreman i sposoban izvršiti plaćanje u dodatnom razdoblju, ali ne može dostaviti takvo jamstvo te se nalazi u financijskim poteškoćama.

Članak 105.

Zastara

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe posebnih propisa te primjenu Odluke 2014/335/EU, Euratom, na dodijeljena prava Unije u odnosu na treće strane i na dodijeljena prava trećih strana u odnosu na Uniju, primjenjuje se rok zastare od pet godina.

2.   Zastara za dodijeljena prava Unije prema trećim stranama počinje teći od isteka roka iz članka 98. stavka 4. prvog podstavka točke (b).

Zastara za dodijeljena prava trećih strana prema Uniji počinje teći od datuma dospijeća potraživanja treće strane u skladu s odgovarajućom pravnom obvezom.

3.   Zastara za dodijeljena prava Unije prema trećim stranama prekida se svakom radnjom institucije Unije ili države članice koja djeluje na zahtjev institucije Unije koja je priopćena trećoj strani i čiji je cilj vraćanje duga.

Zastara za dodijeljena prava trećih strana prema Uniji prekida se svakom radnjom o kojoj su Uniju obavijestili njezini vjerovnici ili o kojoj je Unija obaviještena u njihovo ime i čiji je cilj vraćanje duga.

4.   Nova zastara u trajanju od pet godina počinje teći sljedećeg dana od dana prekidâ iz stavka 3.

5.   Svaki pravni postupak koji se odnosi na potraživanje iz stavka 2., uključujući postupke pred sudom koji se kasnije proglasi nenadležnim, prekida rok zastare. Nova zastara u trajanju od pet godina ne počinje teći dok nije donesena pravomoćna presuda ili dok se ne postigne izvansudska nagodba između istih stranaka u istom postupku.

6.   Ako računovodstveni službenik dužniku odobri produljenje roka za plaćanje u skladu s člankom 104., to se smatra prekidom zastare. Nova zastara u trajanju od pet godina počinje teći sljedećeg dana od dana isteka produljenog roka za plaćanje.

7.   Povrat dodijeljenih prava Unije ne osigurava se nakon isteka zastare, kako je predviđeno stavcima od 2. do 6.

Članak 106.

Nacionalni tretman dodijeljenih pravâ Unije

Kada je riječ o postupcima u slučaju nesolventnosti, na dodijeljena prava Unije primjenjuje se isti povlašteni tretman kao i na istovrsna dodijeljena prava javnih tijela u državama članicama u kojima se provodi postupak povrata.

Članak 107.

Novčane kazne, financijske i druge sankcije te pripadajuće kamate koje izriču institucije Unije

1.   Primljeni iznosi od novčanih kazni, financijskih i drugih sankcija te sve pripadajuće kamate ili drugi na temelju njih ostvareni prihodi ne unose se u proračun dok god su odluke kojima se one izriču predmet žalbe pred Sudom Europske unije ili bi mogle biti predmetom takve žalbe.

2.   Iznosi iz stavka 1. unose se u proračun što je prije moguće nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva. U propisno opravdanim iznimnim okolnostima ili ako su sva pravna sredstva iscrpljena nakon 1. rujna tekuće financijske godine, iznosi se mogu unijeti u proračun u sljedećoj financijskoj godini.

Iznosi koje u skladu s presudom Suda Europske unije treba vratiti subjektu koji ih je platio ne unose se u proračun.

3.   Stavak 1. ne primjenjuje se na odluke o poravnavanju računa ili financijskim ispravcima.

Članak 108.

Osiguravanje povrata novčanih kazni ili drugih sankcija koje izriču institucije Unije

1.   Ako se pred Sudom Europske unije pokrene postupak protiv odluke institucije Unije o izricanju novčane kazne, financijske ili druge sankcije u skladu s UFEU-om ili Ugovorom o Euratomu i do trenutka kada se iscrpe sva pravna sredstva, dužnik ili privremeno plaća dotične iznose na bankovni račun koji odredi računovodstveni službenik Komisije ili dostavlja financijsko jamstvo koje je prihvatljivo računovodstvenom službeniku Komisije. Jamstvo je neovisno od obveze plaćanja novčane kazne ili druge sankcije te je naplativo na zahtjev. Njime je pokriveno potraživanje u vezi s glavnicom i pripadajućim kamatama kako je utvrđeno u članku 99. stavku 4.

2.   Komisija osigurava privremeno naplaćene iznose tako što ih ulaže u financijsku imovinu, čime osigurava sigurnost i likvidnost novčanih sredstava, istodobno nastojeći ostvariti pozitivan prinos.

3.   Nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva te ako je Sud Europske unije potvrdio novčanu kaznu ili-drugu sankciju ili ako odluka kojom se izriče takva novčana kazna ili druga sankcija više ne može biti predmetom žalbe pred Sudom Europske Unije, poduzima se jedna od sljedećih mjera:

(a)

privremeno naplaćeni iznosi i ostvareni prinos unose se u proračun u skladu s člankom 107. stavkom 2.;

(b)

ako je financijsko jamstvo bilo dostavljeno, ono se naplaćuje, a odgovarajući se iznosi unose u proračun.

Ako je Sud Europske unije povećao iznos novčane kazne ili druge sankcije, točke (a) i (b) prvog podstavka ovog stavka primjenjuju se do iznosa utvrđenih prvotnom odlukom institucije Unije ili, ako je to primjenjivo, do iznosa koji je utvrđen prethodnom presudom Suda Europske unije u istom postupku. Računovodstveni službenik Komisije naplaćuje iznos koji odgovara povećanju i pripadajućim kamatama kako je utvrđeno u članku 99. stavku 4. te koji se unosi u proračun.

4.   Nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva i ako je novčana kazna, ili druga sankcija ukinuta ili je njezin iznos smanjen, poduzima se jedna od sljedećih mjera:

(a)

privremeno naplaćeni iznosi ili, u slučaju smanjenja, njihov relevantan dio, uključujući eventualni prinos, vraćaju se dotičnoj trećoj strani;

(b)

ako je financijsko jamstvo bilo dostavljeno, ono se u skladu s time oslobađa.

U slučaju iz prvog podstavka točke (a), ako je ukupan prinos na privremeno naplaćeni iznos negativan, nastali gubitak oduzima se od iznosa koji treba vratiti.

Članak 109.

Kompenzacijske kamate

Ne dovodeći u pitanje članak 99. stavak 2. i članak 116. stavak 5., a u slučajevima koji nisu novčane kazne i druge sankcije, kako je navedeno u člancima 107. i 108., kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije ili kao rezultat sporazumnog rješavanja spora, primjenjuje se kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca. Kamatna stopa ne smije biti negativna. Kamate teku od datuma isplate iznosa koji treba nadoknaditi do datuma dospijeća naknade.

U slučajevima u kojima bi ukupna kamatna stopa bila negativna, ona se utvrđuje na nula posto.

POGLAVLJE 7.

Rashodi

Članak 110.

Odluke o financiranju

1.   Prije preuzimanja proračunske obveze, institucija Unije ili tijelo kojem je institucija Unije delegirala ovlasti donose odluku o financiranju. Odluke o financiranju jesu godišnje ili višegodišnje.

Prvi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se u slučaju odobrenih sredstava za rad svake institucije Unije u okviru njezine administrativne neovisnosti koja se mogu izvršiti bez temeljnog akta u skladu s člankom 58. stavkom 2. točkom (e), rashoda za administrativnu potporu i doprinosa tijelima Unije iz članaka 70. i 71.

2.   Odluka o financiranju istodobno čini godišnji ili višegodišnji program rada i donosi se, ako je to primjereno, što je prije moguće nakon donošenja nacrta proračuna, a u načelu najkasnije 31. ožujka u godini izvršenja. Ako se relevantnim temeljnim aktom predviđaju posebni načini za donošenje odluke o financiranju ili programa rada ili oba takva akta, ti načini primjenjuju se na dotični dio odluke o financiranju koji čine program rada, uz poštovanje zahtjevâ iz tog temeljnog akta. Dio koji čini program rada objavljuje se na internetskim stranicama dotične institucije Unije odmah nakon njegova donošenja i prije njegova izvršenja. U odluci o financiranju navodi se ukupan iznos koji se odlukom pokriva, kao i opis djelovanja koja treba financirati. U njoj se navode:

(a)

temeljni akt i proračunska linija;

(b)

zadani ciljevi i očekivani rezultati;

(c)

načini izvršavanja;

(d)

sve dodatne informacije koje su za potrebe programa rada propisane temeljnim aktom.

3.   Uz elemente iz stavka 2., u odluci o financiranju utvrđuje se sljedeće:

(a)

za bespovratna sredstva: vrsta podnositeljâ zahtjeva na koje je usmjeren poziv za podnošenje prijedlogâ ili izravna dodjela te ukupna proračunska omotnica koja je namijenjena za bespovratna sredstva;

(b)

za nabavu: ukupan proračunski okvir koji je namijenjen za javne nabave;

(c)

za doprinose skrbničkim fondovima Unije iz članka 234.: odobrena sredstva namijenjena za skrbnički fond za određenu godinu zajedno s iznosima planiranima tijekom njegova trajanja iz proračuna kao i od drugih donatora;

(d)

za nagrade: vrsta sudionika na koje je usmjeren natječaj, ukupan proračunski okvir koji je namijenjen za natječaj i posebno navođenje nagrada jedinične vrijednosti 1 000 000 EUR ili veće;

(e)

za financijske instrumente: iznos dodijeljen financijskom instrumentu;

(f)

u slučaju neizravnog upravljanja: osoba ili subjekt koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) ili kriteriji koje treba primjenjivati pri odabiru osobe ili subjekta;

(g)

za doprinose mehanizmima ili platformama za mješovito financiranje: iznos dodijeljen mehanizmu ili platformi mješovitog financiranja i popis subjekata koji sudjeluju u mehanizmu ili platformi mješovitog financiranja;

(h)

za proračunska jamstva: iznos godišnjih rezervacija i, ako je to primjenjivo, iznos proračunskog jamstva koje treba osloboditi.

4.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja može uvrstiti sve dodatne informacije koje smatra primjerenima u odgovarajuću odluku o financiranju koja ujedno čini program rada ili u bilo koji drugi dokument objavljen na internetskim stranicama institucije Unije.

Višegodišnja odluka o financiranju mora biti u skladu s financijskim programiranjem iz članka 41. stavka 2. i u njoj se navodi da provedba odluke ovisi o raspoloživosti proračunskih odobrenih sredstava za dotične financijske godine nakon donošenja proračuna ili kako je predviđeno u sustavu privremenih dvanaestina.

5.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe temeljnog akta, za svaku znatnu promjenu u već donesenoj odluci o financiranju primjenjuje se jednak postupak kao za prvotnu odluku.

Članak 111.

Rashodi

1.   Svaka stavka rashoda preuzima se kao obveza, potvrđuje, odobrava i plaća.

Na kraju razdobljâ iz članka 114. opoziva se neupotrijebljeni saldo proračunskih obveza.

Pri provedbi operacija odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava usklađenost rashoda s Ugovorima, proračunom, ovom Uredbom i drugim aktima donesenima u skladu s Ugovorima te s načelom dobrog financijskog upravljanja.

2.   Proračunske i pravne obveze preuzima isti dužnosnik za ovjeravanje, osim u propisno opravdanim slučajevima. Osobito u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći, pravne obveze mogu preuzeti voditelji delegacija Unije, ili njihovi zamjenici u njihovoj odsutnosti, prema uputi odgovornog dužnosnika za ovjeravanje Komisije koji, međutim, ostaje u potpunosti odgovoran za temeljnu transakciju. Osoblje koje Komisija zapošljava u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći može potpisivati pravne obveze povezane s plaćanjima izvršenima iz knjige blagajne vrijednosti do 2 500 EUR.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima proračunsku obvezu prije nego što preuzme pravnu obvezu prema trećim stranama ili prenese sredstva u skrbnički fond Unije iz članka 234.

Drugi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se:

(a)

na pravne obveze sklopljene nakon proglašenja krizne situacije u okviru plana kontinuiteta poslovanja, u skladu s postupcima koje su Komisija ili bilo koja druga institucija Unije donijele u okviru svoje administrativne neovisnosti;

(b)

u slučaju operacija humanitarne pomoći, operacija civilne zaštite i pomoći za upravljanje kriznim situacijama, ako je za učinkovitu intervenciju Unije potrebno da Unija odmah sklopi pravnu obvezu s trećim stranama i ako prethodno knjiženje pojedinačne proračunske obveze nije moguće.

U slučajevima iz trećeg podstavka točke (b), proračunske obveze knjiže se bez odgađanja nakon sklapanja pravne obveze s trećim stranama.

3.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje potvrđuje rashode prihvaćanjem terećenja proračuna za stavku rashoda, nakon provjere popratne dokumentacije kojom se potvrđuje pravo vjerovnika u skladu s uvjetima utvrđenima u pravnoj obvezi ako pravna obveza postoji. U tu svrhu odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:

(a)

provjerava postojanje dodijeljenog prava vjerovnika;

(b)

utvrđuje ili provjerava istinitost i iznos potraživanja potvrdom „potvrđeno kao ispravno”;

(c)

provjerava uvjete pod kojima plaćanje dospijeva.

Neovisno o prvom podstavku, potvrđivanje rashoda primjenjuje se i na privremena ili završna izvješća koja nisu povezana sa zahtjevom za plaćanje te je u tom slučaju učinak na računovodstveni sustav ograničen na opće računovodstvo.

4.   Odluka o potvrdi izražava se elektronički zaštićenim potpisom u skladu s člankom 146. dužnosnika za ovjeravanje, ili drugog stručno osposobljenog člana osoblja, propisno ovlaštenog formalnom odlukom dužnosnika za ovjeravanje, ili se iznimno za dokumente na papiru sastoji od pečata s tim potpisom.

Potvrdom „potvrđeno kao ispravno” dužnosnik za ovjeravanje, ili drugi stručno osposobljeni član osoblja, kojega je propisno ovlastio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, potvrđuje:

(a)

za predfinanciranje: da su ispunjeni uvjeti iz pravne obveze za plaćanje predfinanciranja;

(b)

za međuplaćanja i plaćanja preostalih iznosa u ugovorima: da su usluge iz ugovora pravilno pružene, da je roba pravilno isporučena ili da su radovi pravilno izvršeni;

(c)

za međuplaćanja i plaćanja preostalih iznosa u vezi s bespovratnim sredstvima: da je djelovanje ili program rada korisnika u svim aspektima u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, uključujući, ako je to primjenjivo, da su troškovi koje korisnik prijavi prihvatljivi.

U slučaju iz drugog podstavka točke (c), smatra se da procjena troškova nije u skladu s uvjetima prihvatljivosti utvrđenima u članku 186. stavku 3. Isto načelo primjenjuje se i za privremena i završna izvješća koja nisu povezana sa zahtjevom za plaćanje.

5.   Kako bi odobrio rashod, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, nakon što provjeri raspoloživost odobrenih sredstava, izdaje nalog za plaćanje kako bi dao uputu računovodstvenom službeniku da izvrši plaćanje iznosa rashoda koji je prethodno potvrđen.

Ako se obavljaju periodična plaćanja za pružene usluge, uključujući usluge najma, ili za dostavljenu robu, dužnosnik za ovjeravanje može na temelju svoje analize rizika naložiti primjenu sustava izravnog terećenja iz knjige blagajne. Primjena takvog sustava može se naložiti i ako to izričito odobri računovodstveni službenik, u skladu s člankom 86. stavkom 3.

Članak 112.

Vrste proračunskih obveza

1.   Proračunske obveze potpadaju pod jednu od sljedećih kategorija:

(a)

individualne: ako su primatelj i iznos rashoda poznati;

(b)

ukupne: ako barem jedan od elemenata potrebnih za utvrđivanje pojedinačne obveze još uvijek nije poznat;

(c)

okvirne: ako im je svrha pokriti rashode redovnog upravljanja EFJP-a, kako je navedeno u članku 11. stavku 2., i redovne administrativne rashode čiji iznos ili krajnji primatelji plaćanja nisu konačno poznati.

Neovisno o prvom podstavku točki (c), redovni administrativni rashodi koji se odnose na delegacije i predstavništva Unije mogu se pokriti okvirnim proračunskim obvezama čak i kada su iznos i krajnji primatelj plaćanja poznati.

2.   Proračunske obveze za djelovanja koja traju dulje od jedne financijske godine mogu se rasporediti na više godina u godišnje obroke samo ako je to određeno temeljnim aktom ili ako su povezane s administrativnim rashodima.

3.   Ukupna proračunska obveza preuzima se na temelju odluke o financiranju.

Ukupna proračunska obveza preuzima se najkasnije prije donošenja odluke o primateljima i iznosima i, ako izvršenje dotičnih odobrenih sredstava podrazumijeva donošenje programa rada, najranije nakon donošenja programa rada.

4.   Ukupna proračunska obveza izvršava se sklapanjem sporazuma o financiranju, koji predviđa naknadno preuzimanje jedne ili više pravnih obveza, ili preuzimanjem jedne ili više pravnih obveza.

Sporazumi o financiranju u području izravne financijske pomoći trećim zemljama, uključujući proračunske potpore, koji čine pravnu obvezu, mogu biti osnova za plaćanje bez preuzimanja drugih pravnih obveza.

Ako se ukupna proračunska obveza izvršava sklapanjem sporazuma o financiranju, ne primjenjuje se stavak 3. drugi podstavak.

5.   Svaku pojedinačnu pravnu obvezu preuzetu na temelju ukupne proračunske obveze odgovorni dužnosnik za ovjeravanje prije potpisivanja evidentira u središnje proračunske račune i knjiži kao ukupnu proračunsku obvezu.

6.   Okvirne proračunske obveze izvršavaju se preuzimanjem jedne pravne obveze ili više njih, na temelju kojih nastaje pravo na naknadna plaćanja. Međutim, u slučajevima koji se odnose na rashode za upravljanje osobljem, rashode za članove ili bivše članove institucije Unije ili na rashode za komunikaciju koje institucije Unije imaju za obavješćivanje javnosti o događajima Unije, ili u slučajevima iz točke 14.5. Priloga I., one se mogu izvršavati izravno putem plaćanja bez preuzimanja prethodnih pravnih obveza.

Članak 113.

Preuzimanje obveza za odobrena sredstva za EFJP

1.   Za svaku financijsku godinu odobrena sredstva EFJP-a uključuju nediferencirana odobrena sredstva za rashode koji se odnose na mjere iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Rashodi povezani s mjerama iz članka 4. stavka 2. i članka 6. te uredbe, uz iznimku mjera koje se financiraju u okviru neoperativne tehničke pomoći i doprinosa izvršnim agencijama, pokrivaju se diferenciranim odobrenim sredstvima.

2.   Odluke Komisije kojima se utvrđuje iznos nadoknada rashoda povezanih s EFJP-om i nastalih na teret država članica čine ukupne okvirne proračunske obveze čiji iznos ne smije premašiti iznos ukupnih odobrenih sredstava unesenih u proračun za EFJP.

3.   Ukupne okvirne proračunske obveze za EFJP preuzete u određenoj financijskoj godini, za koje, do 1. veljače sljedeće financijske godine, nisu preuzete obveze po konkretnim proračunskim linijama, opozivaju se u odnosu na dotičnu financijsku godinu.

4.   Za ostvarene rashode tijelâ navedene u pravilima koja se odnose na EFJP obveze se preuzimaju po poglavlju, članku i stavci u roku od dva mjeseca od primitka izvještaja koje su dostavile države članice. Takve obveze mogu se preuzeti nakon isteka roka od dva mjeseca ako je potrebno primijeniti postupak za prijenos odobrenih sredstava koja se odnose na relevantne proračunske linije. Uz iznimku slučaja kada države članice još nisu izvršile plaćanje ili ako postoji sumnja u prihvatljivost, iznosi se obračunavaju kao plaćanja u istom dvomjesečnom razdoblju.

Obveze iz prvog podstavka ovog stavka odbijaju se od ukupne okvirne proračunske obveze iz stavka 1.

5.   Stavci 2. i 3. primjenjuju se uz uvjet ispitivanja i prihvaćanja računovodstvene dokumentacije.

Članak 114.

Rokovi za obveze

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 111. stavak 2. i članak 264. stavak 3., pravne obveze koje se odnose na pojedinačne ili okvirne proračunske obveze preuzimaju se do 31. prosinca godine n, pri čemu je godina n ona godina u kojoj je proračunska obveza preuzeta.

2.   Ukupne proračunske obveze pokrivaju ukupne troškove odgovarajućih pravnih obveza preuzetih do 31. prosinca godine n+1.

Ako se na temelju ukupne proračunske obveze dodjeljuje nagrada iz glave IX., pravna obveza iz članka 207. stavka 4. preuzima se do 31. prosinca godine n+3.

U okviru vanjskih djelovanja, ako se na temelju ukupne proračunske obveze sklapa sporazum o financiranju s trećom zemljom, sporazum o financiranju sklapa se do 31. prosinca godine n+1. U tom slučaju ukupna proračunska obveza pokriva ukupne troškove pravnih obveza za provedbu sporazuma o financiranju koje su preuzete unutar razdoblja od tri godine od datuma sklapanja sporazuma o financiranju.

Međutim, u sljedećim slučajevima ukupna proračunska obveza pokriva ukupne troškove pravnih obveza preuzetih do kraja razdoblja provedbe sporazuma o financiranju:

(a)

djelovanja s više donatora;

(b)

operacije mješovitog financiranja;

(c)

pravne obveze u vezi s revizijom i evaluacijom;

(d)

u sljedeće iznimne okolnosti:

i.

promjene pravnih obveza koje su već preuzete;

ii.

pravne obveze koje treba preuzeti nakon prijevremenog prestanka postojeće pravne obveze;

iii.

promjene koje se odnose na provedbeni subjekt.

3.   Stavak 2. treći i četvrti podstavak ne primjenjuju se na sljedeće višegodišnje programe koji se provode podjelom obveza:

(a)

Instrument pretpristupne pomoći uspostavljen Uredbom (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (41);

(b)

Europski instrument za susjedstvo uspostavljen Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (42).

U slučajevima iz prvog podstavka Komisija automatski opoziva odobrena sredstva u skladu sa sektorskim pravilima.

4.   Preuzete pojedinačne i okvirne proračunske obveze za djelovanja koja traju dulje od jedne financijske godine imaju, izuzev slučaja rashoda za osoblje, utvrđen konačan rok za izvršenje, u skladu s uvjetima iz pravnih obveza na koje se odnose, i uzimajući u obzir načelo dobrog financijskog upravljanja.

5.   Svaki dio proračunskih obveza koji nije izvršen putem plaćanja šest mjeseci nakon roka za izvršenje opoziva se.

6.   Iznos proračunske obveze za koju u roku od dvije godine od preuzimanja pravne obveze nisu izvršena plaćanja u smislu članka 115. opoziva se, osim ako se taj iznos odnosi na spor u tijeku pred sudom ili arbitražnim tijelom, ako je pravna obveza u obliku sporazuma o financiranju s trećom zemljom ili ako postoje posebne odredbe utvrđene u sektorskim pravilima.

Članak 115.

Vrste plaćanja

1.   Plaćanje rashoda obavlja računovodstveni službenik u okviru raspoloživih sredstava.

2.   Plaćanje se obavlja na osnovi predočenog dokaza da je relevantno djelovanje u skladu s ugovorom, sporazumom ili temeljnim aktom te obuhvaća jednu ili više sljedećih operacija:

(a)

plaćanje cjelokupnog dospjelog iznosa;

(b)

plaćanje dospjelog iznosa na bilo koji od sljedećih načina:

i.

predfinanciranje kojim se osiguravaju likvidna sredstva, koje se može podijeliti na više plaćanja u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja; iznos takvog predfinanciranja plaća se na temelju ugovora, sporazuma ili temeljnog akta ili na temelju popratne dokumentacije s pomoću koje se može provjeriti usklađenost s uvjetima dotičnog ugovora ili sporazuma;

ii.

jedno ili više međuplaćanja za djelomično izvršenje djelovanja ili djelomično izvršenje ugovora ili sporazuma, kojim se može u cijelosti ili djelomično poravnati predfinanciranje ne dovodeći u pitanje temeljni akt;

iii.

jedno plaćanje preostalih dospjelih iznosa ako su djelovanje u cijelosti izvršeno ili su ugovor ili sporazum u cijelosti izvršeni;

(c)

plaćanje rezervacije u zajednički fond za rezervacije uspostavljen na temelju članka 212.

Plaćanjem preostalog iznosa poravnavaju se svi prethodni rashodi. Za povrat neupotrebljenih iznosa izdaje se nalog za povrat.

3.   U proračunskom računovodstvu pri svakom plaćanju pravi se razlika među različitim vrstama plaćanja iz stavka 2.

4.   Računovodstvena pravila iz članka 80. uključuju pravila o poravnanju predfinanciranja u poslovnim knjigama i o priznavanju prihvatljivosti troškova.

5.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje redovito, a najkasnije na kraju projekta, poravnava plaćanja predfinanciranja u skladu s gospodarskom naravi projekta. Poravnanje se provodi na temelju informacija o nastalim troškovima ili potvrde ispunjenja uvjeta za plaćanje u skladu s člankom 125., na temelju potvrde dužnosnika za ovjeravanje u skladu s člankom 111. stavkom 3.

Za sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava, ugovore ili sporazume o doprinosu vrijednosti veće od 5 000 000 EUR dužnosnik za ovjeravanje na kraju svake godine pribavlja barem informacije potrebne za izračunavanje razumne procjene tih troškova. Te se informacije ne smiju upotrebljavati se za poravnanje predfinanciranja, ali ih dužnosnik za ovjeravanje i računovodstveni službenik mogu upotrebljavati kako bi se udovoljilo članku 82. stavku 2.

Za potrebe drugog podstavka u preuzete pravne obveze uključuju se odgovarajuće odredbe.

Članak 116.

Rokovi plaćanja

1.   Plaćanja se izvršavaju u roku od:

(a)

90 kalendarskih dana za sporazume o doprinosu, ugovore i sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava koji uključuju tehničke usluge ili djelovanja čija je evaluacija posebno složena i čije plaćanje ovisi o odobrenju izvješća ili potvrde;

(b)

60 kalendarskih dana za sve ostale sporazume o doprinosu, ugovore i sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava čije plaćanje ovisi o odobrenju izvješća ili potvrde;

(c)

30 kalendarskih dana za sve ostale sporazume o doprinosu, ugovore i sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Rok za izvršenje plaćanja uključuje potvrđivanje, odobravanje i plaćanje rashoda.

Počinje teći od datuma na koji je primljen zahtjev za plaćanje.

3.   Zahtjev za plaćanje evidentira ovlaštena služba odgovornog dužnosnika za ovjeravanje što je prije moguće, a smatra se da je zaprimljen na datum kada je evidentiran.

Smatra se da je datum plaćanja datum na koji se tereti račun institucije Unije.

Zahtjev za plaćanje uključuje sljedeće bitne elemente:

(a)

identifikaciju vjerovnika;

(b)

iznos;

(c)

valutu;

(d)

datum.

Ako nedostaje samo jedan bitan element zahtjev za plaćanje se odbija.

Vjerovnik se obavješćuje u pisanom obliku o odbijanju i razlozima za odbijanje što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od 30 kalendarskih dana od datuma kada je primljen zahtjev za plaćanje.

4.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može suspendirati rok za plaćanje ako:

(a)

iznos zahtjeva za plaćanje nije dospio; ili

(b)

nije dostavljena odgovarajuća popratna dokumentacija.

Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje primi na znanje informacije koje dovode u pitanje prihvatljivost rashoda iz zahtjeva za plaćanje, on može suspendirati rok za plaćanje kako bi se provjerilo, uključujući provjere na licu mjesta, da je rashod prihvatljiv. Preostali rok za plaćanje počinje teći od dana primitka traženih informacija ili revidiranih dokumenata odnosno nakon što se obavi potrebna dodatna provjera, uključujući provjeru na licu mjesta.

Dotične vjerovnike obavješćuje se u pisanom obliku o razlozima suspenzije.

5.   Osim u slučaju država članica, EIB-a i EIF-a, vjerovnik po isteku rokova iz stavka 1. ima pravo na kamate u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

primjenjuju se kamatne stope iz članka 99. stavka 2.;

(b)

kamate se plaćaju za razdoblje koje protekne od sljedećeg kalendarskog dana od dana isteka roka za plaćanje utvrđenog u stavku 1. do dana plaćanja.

Međutim, ako kamate obračunane u skladu s prvim podstavkom iznose 200 EUR ili manje, one se isplaćuju vjerovniku samo na zahtjev podnesen u roku od dva mjeseca od primitka zakašnjelog plaćanja.

6.   Svaka institucija Unije podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o poštovanju i suspenziji rokova utvrđenih u stavcima od 1. do 4. ovog članka. Izvješće Komisije prilaže se sažetku godišnjih izvješća o radu iz članka 74. stavka 9.

POGLAVLJE 8.

Unutarnji revizor

Članak 117.

Imenovanje unutarnjeg revizora

1.   Svaka institucija Unije uspostavlja funkciju unutarnje revizije koja se obavlja u skladu s relevantnim međunarodnim standardima. Unutarnji revizor kojeg je imenovala dotična institucija Unije odgovara toj instituciji za potvrđivanje pravilnog funkcioniranja sustavâ i postupaka izvršenja proračuna. Unutarnji revizor ne smije biti dužnosnik za ovjeravanje ni računovodstveni službenik.

2.   Za potrebe unutarnje revizije ESVD-a, unutarnji revizor Komisije ima ovlasti provjere u odnosu na voditelje delegacija Unije, koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja u skladu s člankom 60. stavkom 2., u vezi s financijskim upravljanjem koje im je dodijeljeno na temelju daljnjeg delegiranja ovlasti.

Unutarnji revizor Komisije djeluje i kao unutarnji revizor ESVD-a u vezi s izvršenjem dijela proračuna koji se odnosi na ESVD.

3.   Svaka institucija Unije imenuje svojeg unutarnjeg revizora u skladu s aranžmanima koje prilagođava svojim posebnim obilježjima i zahtjevima. Svaka institucija Unije obavješćuje Europski parlament i Vijeće o imenovanju svojeg unutarnjeg revizora.

4.   Svaka institucija Unije u skladu sa svojim posebnim obilježjima i zahtjevima određuje opseg zadaća svojeg unutarnjeg revizora i detaljno utvrđuje ciljeve i postupke za izvršenje funkcije unutarnje revizije, uz dužno poštovanje međunarodnih standarda za unutarnje revizije.

5.   Svaka institucija Unije može, na temelju svojih posebnih kompetencija, za unutarnjeg revizora imenovati dužnosnika ili drugog službenika na kojeg se primjenjuje Pravilnik o osoblju i koji je državljanin države članice.

6.   Ako dvije ili više institucija Unije imenuju istog unutarnjeg revizora, one poduzimaju potrebne mjere kako bi se unutarnjeg revizora moglo pozvati na odgovornost za njegova djelovanja kako je utvrđeno u članku 121.

7.   Svaka institucija Unije obavješćuje Europski parlament i Vijeće kada njezin unutarnji revizor prestane obavljati svoje dužnosti.

Članak 118.

Ovlasti i dužnosti unutarnjeg revizora

1.   Unutarnji revizor savjetuje svoju instituciju Unije o prevladavanju rizika, izdavanjem neovisnih mišljenja o kvaliteti sustava upravljanja i kontrole te izdavanjem preporuka za poboljšanje uvjeta za provedbu operacija i promicanje dobrog financijskog upravljanja.

Unutarnji revizor odgovoran je posebice za:

(a)

procjenu prikladnosti i djelotvornosti sustavâ unutarnjeg upravljanja te za uspješnost službi u provedbi politika, programâ i djelovanjâ, upozoravanjem na rizike koji su s njima povezani;

(b)

procjenu učinkovitosti i djelotvornosti sustava unutarnje kontrole i revizije koji se primjenjuju na svaku operaciju izvršenja proračuna.

2.   Unutarnji revizor obavlja svoje dužnosti u vezi sa svim aktivnostima i službama dotične institucije Unije. Unutarnji revizor mora imati potpun i neograničen pristup svim informacijama potrebnima za izvršenje njegovih dužnosti, prema potrebi i na licu mjesta, uključujući u državama članicama i u trećim zemljama.

Unutarnji revizor dužan je uzeti u obzir godišnje izvješće dužnosnikâ za ovjeravanje i sve druge utvrđene informacije.

3.   Unutarnji revizor izvješćuje dotičnu instituciju Unije o svojim nalazima i preporukama. Dotična institucija Unije osigurava poduzimanje mjera na temelju preporuka koje proizlaze iz revizija.

Svaka institucija Unije razmatra jesu li preporuke dane u izvješćima unutarnjeg revizora prikladne za razmjenu najboljih praksi s drugim institucijama Unije.

4.   Unutarnji revizor podnosi dotičnoj instituciji Unije godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji u kojem se navodi broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, glavne izdane preporuke i djelovanja poduzeta na temelju tih preporuka.

U tom se godišnjem izvješću o unutarnjoj reviziji navode svi sistemski problemi koje je utvrdilo povjerenstvo uspostavljeno na temelju članka 143., ako izdaje mišljenje iz članka 93.

5.   Unutarnji revizor se prilikom sastavljanja izvješća posebno usredotočuje na opće poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja i uspješnosti te osigurava poduzimanje odgovarajućih mjera s ciljem kontinuiranog poboljšavanja i osnaživanja njihove primjene.

6.   Komisija svake godine u okviru postupka davanja razrješnice i u skladu s člankom 319. UFEU-a na zahtjev prosljeđuje svoje godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji uz dužno poštovanje zahtjevâ u pogledu povjerljivosti.

7.   Svaka institucija Unije daje kontaktne podatke svojeg unutarnjeg revizora svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja sudjeluje u operacijama rashoda kako bi mu se ta osoba mogla obratiti na povjerljiv način.

8.   Svaka institucija Unije svake godine sastavlja izvješće sa sažetkom u kojem su navedeni broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, sažetak izdanih preporuka i mjera poduzetih na temelju tih preporuka i prosljeđuje ga Europskom parlamentu i Vijeću, kako je propisano u članku 247.

9.   Izvješća i nalazi unutarnjeg revizora, kao i izvješće dotične institucije Unije, dostupni su javnosti tek nakon što unutarnji revizor potvrdi mjere poduzete za njihovu provedbu.

10.   Svaka institucija Unije svojem unutarnjem revizoru osigurava potrebne resurse kako bi mogao pravilno obavljati funkciju unutarnje revizije i dokument koji sadržava detaljan opis zadaća, prava i obveza unutarnjeg revizora.

Članak 119.

Program rada unutarnjeg revizora

1.   Unutarnji revizor donosi program rada te ga podnosi dotičnoj instituciji Unije.

2.   Svaka institucija Unije može od svojeg unutarnjeg revizora zatražiti provođenje revizija koje nisu uključene u program rada iz stavka 1.

Članak 120.

Neovisnost unutarnjeg revizora

1.   Unutarnji revizor potpuno je neovisan u izvršenju svojih revizorskih zadaća. Dotična institucija Unije utvrđuje posebna pravila koja se primjenjuju na unutarnjeg revizora i kojima se jamči potpuna neovisnost unutarnjeg revizora u obavljanju njegovih dužnosti i utvrđuje njegova odgovornost.

2.   Unutarnjem revizoru ne smiju se davati nikakve upute niti ga se smije na bilo koji način ograničavati u obavljanju dužnosti koje su mu na temelju njegova imenovanja dodijeljene u skladu s ovom Uredbom.

3.   Ako je unutarnji revizor član osoblja, on mora potpuno neovisno obavljati svoje isključive revizorske funkcije i preuzimati odgovornost kako je utvrđeno u Pravilniku o osoblju.

Članak 121.

Odgovornost unutarnjeg revizora

Svojeg unutarnjeg revizora, koji je član osoblja, na odgovornost za njegove radnje može pozvati samo institucija Unije, postupajući u skladu s ovim člankom.

Svaka institucija Unije donosi obrazloženu odluku o otvaranju istrage. Ta se odluka priopćava zainteresiranoj strani. Dotična institucija Unije može, pod svojom izravnom odgovornošću, zadužiti za istragu jednog ili više dužnosnika istog ili višeg razreda od dotičnog člana osoblja. Tijekom istrage saslušava se zainteresirana strana.

Izvješće o istrazi priopćava se zainteresiranoj strani, koju zatim saslušava dotična institucija Unije o predmetu tog izvješća.

Na temelju izvješća i saslušanja, dotična institucija Unije donosi obrazloženu odluku kojom se okončava postupak ili obrazloženu odluku u skladu s člancima 22. i 86. Pravilnika o osoblju te Prilogom IX. tom pravilniku. Odluke kojima se izriču stegovne mjere ili financijske sankcije dostavljaju se zainteresiranoj strani i, u svrhe informiranja, priopćavaju drugim institucijama Unije i Revizorskom sudu.

U vezi s takvim odlukama zainteresirana strana može, u skladu s Pravilnikom o osoblju, pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije.

Članak 122.

Postupak pred Sudom Europske unije

Ne dovodeći u pitanje sredstva dopuštena Pravilnikom o osoblju, unutarnji revizor može pokrenuti postupak izravno pred Sudom Europske unije u vezi s bilo kojom radnjom koja se odnosi na obavljanje njegovih dužnosti unutarnjeg revizora. On takav postupak mora pokrenuti u roku od tri mjeseca koji počinje teći od kalendarskog dana njegova saznanja o dotičnoj radnji.

Istrage i saslušanja u takvom postupku provode se u skladu s člankom 91. stavkom 5. Pravilnika o osoblju.

Članak 123.

Odbori za praćenje tijeka unutarnje revizije

1.   Svaka institucija Unije uspostavlja odbor za praćenje tijeka unutarnje revizije zadužen za osiguravanje neovisnosti unutarnjeg revizora, praćenje kvalitete unutarnjih revizija i propisno uzimanje u obzir i primjenu u njezinim službama preporuka danih u okviru unutarnje i vanjske revizije.

2.   Svaka institucija Unije odlučuje o sastavu odbora za praćenje tijeka unutarnje revizije pri čemu se uzima u obzir njezina organizacijska samostalnost i važnost savjeta neovisnih stručnjaka.

GLAVA V.

ZAJEDNIČKA PRAVILA

POGLAVLJE 1.

Pravila koja se primjenjuju na izravno, neizravno i podijeljeno upravljanje

Članak 124.

Područje primjene

Uz iznimku članka 138., upućivanja na pravne obveze iz ove glave tumače se kao upućivanja na pravne obveze, okvirne ugovore i okvirne sporazume o financijskom partnerstvu.

Članak 125.

Oblici doprinosa Unije

1.   Doprinosi Unije u okviru izravnog, podijeljenog i neizravnog upravljanja doprinose postizanju utvrđenih ciljeva i rezultata politika Unije i mogu imati bilo koji od sljedećih oblika:

(a)

financiranje koje nije povezano s troškovima relevantnih operacija, a temelji se na:

i.

ispunjavanju uvjeta utvrđenih u sektorskim pravilima ili odlukama Komisije; ili

ii.

postizanju rezultata, koji se mjere s obzirom na prethodno zadane ključne etape ili na temelju pokazatelja uspješnosti;

(b)

naknade za stvarno nastale prihvatljive troškove;

(c)

jedinični troškovi, koji obuhvaćaju sve ili određene posebne kategorije prihvatljivih troškova koje su unaprijed jasno utvrđene upućivanjem na iznos po jedinici;

(d)

jednokratni iznosi, koji općenito obuhvaćaju sve ili određene posebne kategorije prihvatljivih troškova koje su unaprijed jasno utvrđene;

(e)

financiranje uz primjenu paušalne stope, koje obuhvaća posebne kategorije prihvatljivih troškova koje su unaprijed jasno utvrđene primjenom postotka;

(f)

kombinacija oblika iz točaka od (a) do (e).

Doprinosi Unije iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka utvrđuju se, u okviru izravnog i neizravnog upravljanja, u skladu s člankom 181., sektorskim pravilima ili odlukom Komisije, a u okviru podijeljenog upravljanja, u skladu sa sektorskim pravilima. Doprinosi Unije iz prvog podstavka točaka(c), (d) i (e) ovog stavka utvrđuju se, u okviru izravnog i neizravnog upravljanja, u skladu s člankom 181. ili sektorskim pravilima, a u okviru podijeljenog upravljanja u skladu sa sektorskim pravilima.

2.   Pri određivanju prikladnog oblika doprinosa, u najvećoj se mogućoj mjeri uzimaju u obzir interesi potencijalnih primatelja i računovodstvene metode.

3.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u godišnjem izvješću o radu iz članka 74. stavka 9. izvješćuje o financiranju koje nije povezano s troškovima na temelju ovoga članka stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (f).

Članak 126.

Međusobno oslanjanje na ocjene

Komisija se može u potpunosti ili djelomično oslanjati na ocjene koje je provela sama ili koje su proveli drugi subjekti, uključujući donatore, ako su takve ocjene provedene u pogledu usklađenosti s jednakovrijednim uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi za primjenjivi način izvršenja. U tu svrhu, Komisija promiče priznavanje međunarodno prihvaćenih standarda ili međunarodnih najboljih praksi.

Članak 127.

Međusobno oslanjanje na revizije

Ne dovodeći u pitanje postojeće mogućnosti za provođenje dodatnih revizija, ako je neovisni revizor proveo reviziju financijskih izvještaja i izvješća u kojima je opisana uporaba doprinosa Unije i koja se temelji na međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima kojima se osigurava razumno jamstvo, ta je revizija osnova za opće jamstvo, kako je detaljnije navedeno, ako je to primjereno, u sektorskim pravilima, pod uvjetom da postoje dostatni dokazi o neovisnosti i stručnosti revizora. U tu se svrhu izvješće neovisnog revizora i s njime povezana revizijska dokumentacija na zahtjev stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu, Komisiji, Revizorskom sudu i revizijskim tijelima država članica.

Članak 128.

Uporaba već dostupnih informacija

Kako bi se izbjegla situacija u kojoj se od osoba i subjekata koji primaju sredstva Unije više puta traže iste informacije, informacije koje su već dostupne institucijama Unije, upravljačkim tijelima ili drugim tijelima i subjektima koji izvršavaju proračun upotrebljavaju se u što većoj mogućoj mjeri.

Članak 129.

Suradnja s ciljem zaštite financijskih interesa Unije

1.   Svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije u postupnosti mora surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije te, kao uvjet za dobivanje sredstava, dodjeljuje potrebna prava i potrebni pristup odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, EPPO-u u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, OLAF-u, Revizorskom sudu te, ako je to primjereno, odgovarajućim nacionalnim tijelima, za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti. U slučaju OLAF-a takva prava uključuju pravo provođenja istraga, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (43).

2.   Svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije u okviru izravnog i neizravnog upravljanja u pisanom obliku izjavljuju da su suglasni dodijeliti potrebna prava iz stavka 1. i osiguravaju da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

POGLAVLJE 2.

Pravila koja se primjenjuju na izravno i neizravno upravljanje

Odjeljak 1.

Pravila o postupcima i upravljanju

Članak 130.

Okvirni sporazumi o financijskom partnerstvu

1.   Komisija može sklopiti okvirne sporazume o financijskom partnerstvu za dugoročnu suradnju s osobama i subjektima koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) ili s korisnicima. Ne dovodeći u pitanje stavak 4. točku (c) ovog članka, okvirni sporazumi o financijskom partnerstvu preispituju se najmanje jednom tijekom trajanja svakog višegodišnjeg financijskog okvira. U okviru tih sporazuma mogu se potpisivati sporazumi o doprinosu ili sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Svrha okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu jest olakšati ostvarenje ciljeva politike Unije stabiliziranjem ugovornih uvjeta suradnje. Okvirnim sporazumom o financijskom partnerstvu utvrđuju se oblici financijske suradnje i obuhvaća obveza da se, u posebnim sporazumima potpisanim u okviru okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu, utvrde mehanizmi praćenja ostvarenja posebnih ciljeva. U tim sporazumima, na temelju rezultata ex -ante procjene, navodi se i može li se Komisija osloniti na sustave i postupke osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1.prvim podstavkom točkom (c) ili korisnika, uključujući postupke revizije.

3.   S ciljem optimiziranja troškova i koristi revizija i lakše koordinacije, sporazumi o reviziji ili provjeri mogu se sklapati s osobama ili subjektima koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) ili s korisnicima. Takvim sporazumima ne dovode se u pitanje članci 127. i 129.

4.   U slučaju da se okvirni sporazumi o financijskom partnerstvu provode s pomoću posebnih bespovratnih sredstava:

(a)

u okvirnom sporazumu o financijskom partnerstvu, uz stavak 2., navode se:

i.

narav predviđenih djelovanja ili programâ rada;

ii.

postupak dodjele posebnih bespovratnih sredstava u skladu s načelima i postupovnim pravilima iz glave VIII.;

(b)

okvirni sporazum o financijskom partnerstvu i sporazum o dodjeli posebnih bespovratnih sredstava, uzimajući ih kao cjelinu, moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 201.;

(c)

okvirno financijsko partnerstvo ne smije trajati duže od četiri godine osim u valjano opravdanim slučajevima, što se jasno naznačuje u godišnjem izvješću o radu iz članka 74. stavka 9.;

(d)

okvirni sporazum o financijskom partnerstvu provodi se u skladu s načelima transparentnosti i jednakog postupanja prema podnositeljima zahtjeva;

(e)

u pogledu programiranja, ex ante objave i dodjele okvirni sporazum o financijskom partnerstvu tretira se kao bespovratna sredstva;

(f)

posebna bespovratna sredstva koja se temelje na okvirnom financijskom partnerstvu podliježu postupcima ex post objave utvrđenima u članku 38.

5.   U okvirnom sporazumu o financijskom partnerstvu koji se provodi s pomoću posebnih bespovratnih sredstava može se predvidjeti oslanjanje na sustave i postupke korisnika u skladu sa stavkom 2. ovog članka, ako su ti sustavi i postupci procijenjeni u skladu s člankom 154. stavcima 2., 3. i 4. U takvom se slučaju ne primjenjuje članak 196. stavak 1. točka (d). Ako je Komisija pozitivno procijenila korisnikove postupke za osiguravanje financiranja trećim stranama iz članka 154. stavka 4. prvog podstavka točke (d), ne primjenjuju se članci 204. i 205.

6.   U slučaju okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu koji se provodi s pomoću posebnih bespovratnih sredstava, prije potpisivanja okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu provodi se provjera financijske i operativne sposobnosti iz članka 198. Komisija se može osloniti na jednakovrijednu provjeru financijske i operativne sposobnosti koju su proveli drugi donatori.

7.   U slučaju okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu koji se provodi s pomoću sporazumâ o doprinosu, odredbe okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu i sporazuma o doprinosu, uzimajući ih kao cjelinu, moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 129. i članka 155. stavka 6.

Članak 131.

Suspenzija, prekid i smanjenje

1.   Ako se u postupku dodjele utvrde nepravilnosti ili prijevara, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje suspendira postupak te može poduzeti sve potrebne mjere, uključujući poništenje postupka. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odmah obavješćuje OLAF o slučajevima u kojima se sumnja na prijevaru.

2.   Ako se nakon dodjele utvrdi da je u postupku dodjele bilo nepravilnosti ili da je počinjena prijevara, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može:

(a)

odbiti preuzeti pravnu obvezu ili poništiti dodjelu nagrade;

(b)

suspendirati plaćanja;

(c)

suspendirati izvršenje pravne obveze;

(d)

ako je to primjereno, raskinuti pravnu obvezu u cijelosti ili u odnosu na jednog ili više primatelja.

3.   Nadalje, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može suspendirati plaćanja ili izvršenje pravne obveze u sljedećim slučajevima:

(a)

ako se utvrdi da je u postupku izvršenja pravne obveze bilo nepravilnosti, ako je počinjena prijevara ili su prekršene obveze;

(b)

ako je potrebno provjeriti je li doista došlo do navodnih nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza;

(c)

ako je zbog nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza dovedena u pitanje pouzdanost ili djelotvornost sustava unutarnje kontrole osobe ili subjekta koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) ili zakonitost i pravilnost temeljnih transakcija.

Ako se postojanje navodnih nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza iz prvog podstavka točke (b) ne potvrdi, izvršenje plaćanja nastavlja se što je prije moguće.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može raskinuti pravnu obvezu u cijelosti ili u odnosu na jednog ili više primatelja u slučajevima iz prvog podstavka točaka (a) i (c).

4.   Uz poduzimanje mjera iz stavaka 2. ili 3. odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može smanjiti iznos bespovratnih sredstava, nagrade, doprinosa iz sporazuma o doprinosu ili cijene koja se treba platiti prema ugovoru razmjerno težini nepravilnosti, prijevara ili kršenja obveza, uključujući slučajeve u kojima dotične aktivnosti nisu provedene ili su provedene loše, djelomično ili sa zakašnjenjem.

U slučaju financiranja iz članka 125. stavka 1. prvog podstavka točke (a) odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može razmjerno smanjiti iznos doprinosa ako su rezultati bili loši, ako su ostvareni samo djelomično ili sa zakašnjenjem ili ako uvjeti nisu ispunjeni.

5.   Stavak 2. točke (b), (c) i (d) i stavak 3. ne primjenjuju se na podnositelje zahtjeva u natječajima za nagrade.

Članak 132.

Vođenje evidencije

1.   Primatelji čuvaju evidenciju i popratnu dokumentaciju, uključujući evidenciju statističkih i drugih podataka koji se odnose na financiranje, kao i evidenciju i dokumente u elektroničkom obliku, pet godina nakon isplate preostalog iznosa ili, u izostanku takve isplate, transakcije. Za iznos financiranja od najviše 60 000 EUR taj je rok tri godine.

2.   Evidencija i dokumenti koji se odnose na revizije, žalbe, sudske sporove ili potraživanja u vezi s pravnim obvezama ili koji se odnose na istrage OLAF-a čuvaju se do zaključenja takvih revizija, žalbi, sudskih sporova, potraživanja ili istraga. U pogledu evidencija i dokumenata koji se odnose na istrage OLAF-a, obveza čuvanja počinje se primjenjivati čim se primatelja obavijesti o tim istragama.

3.   Evidencija i dokumenti čuvaju se ili kao izvornici ili kao ovjerene preslike izvornika, ili na općeprihvaćenim nosačima podataka na kojima se čuvaju elektroničke verzije izvornih dokumenata ili dokumenti koji postoje samo u elektroničkom obliku. U slučaju postojanja elektroničkih verzija izvornici se ne zahtijevaju ako ti dokumenti ispunjavaju primjenjive pravne zahtjeve da bi ih se moglo smatrati istovjetnima izvorniku i da bi ih se moglo pouzdano upotrebljavati za potrebe revizije.

Članak 133.

Kontradiktorni postupak i pravna sredstva

1.   Prije donošenja bilo kakve mjere koja negativno utječe na prava sudionika ili primatelja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava da je sudionik ili primatelj dobio priliku da dostavi svoja opažanja.

2.   Ako mjera dužnosnika za ovjeravanje negativno utječe na prava sudionika ili primatelja, akt o donošenju te mjere sadržava naznaku raspoloživih sredstava za osporavanje navedenog akta u upravnim i/ili sudskim postupcima.

Članak 134.

Subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstva

1.   Subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstva osiguravaju se u skladu s glavom X. ako ih se u okviru jedne mjere kombinira s financijskim instrumentima.

2.   Ako se subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstva ne kombiniraju u okviru jedne mjere s financijskim instrumentima, mogu se osigurati u skladu s glavom VI. ili glavom VIII.

Odjeljak 2.

Sustav ranog otkrivanja i isključenja

Članak 135.

Zaštita financijskih interesa Unije otkrivanjem rizika, isključenjem i izricanjem financijskih sankcija

1.   Kako bi se zaštitili financijski interesi Unije Komisija uspostavlja sustav ranog otkrivanja i isključenja te upravlja njime.

Svrha je takvog sustava olakšati:

(a)

rano otkrivanje osoba ili subjekata iz stavka 2. koji predstavljaju rizik za financijske interese Unije;

(b)

isključenje osoba ili subjekata iz stavka 2. koji se nalaze u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1.;

(c)

određivanje financijske sankcije primatelju na temelju članka 138.

2.   Sustav ranog otkrivanja i isključenja primjenjuje se na:

(a)

sudionike i primatelje;

(b)

subjekte na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjerava osloniti ili podugovaratelje ugovaratelja;

(c)

sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije ako se proračun izvršava na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c) i članka 154. stavka 4. na temelju informacija koje su dostavljene u skladu s člankom 155. stavkom 6.;

(d)

sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije u okviru financijskih instrumenata koji se iznimno provode u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a);

(e)

sudionike ili primatelje o kojima su subjekti koji izvršavaju proračun u skladu s člankom 63. dostavili informacije, kako su ih prenijele države članice u skladu sa sektorskim pravilima, u skladu s člankom 142. stavkom 2. točkom (d);

(f)

sponzore kako se navodi u članku 26.

3.   Odluku o unošenju informacija o ranom otkrivanju rizika iz stavka 1. drugog podstavka točke (a) ovog članka, o isključenju osoba ili subjekata iz stavka 2. i/ili izricanju financijske sankcije primatelju donosi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje. Informacije povezane s takvim odlukama unose se u bazu podataka iz članka 142. stavka 1. Ako se takve odluke donose na temelju članka 136. stavka 4., informacije unesene u bazu podataka obuhvaćaju informacije o osobama iz tog stavka.

4.   Odluka o isključenju osoba ili subjekata iz stavka 2. ovog članka ili izricanju financijskih sankcija primatelju mora se temeljiti na pravomoćnoj presudi ili, u situacijama za isključenje iz članka 136. stavka 1., na konačnoj upravnoj odluci, ili na preliminarnoj pravnoj ocjeni povjerenstva iz članka 143. u situacijama iz članka 136. stavka 2. kako bi se osigurala centralizirana procjena tih situacija. U slučajevima iz članka 141. stavka 1. odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sudioniku odbija sudjelovanje u određenom postupku dodjele.

Ne dovodeći u pitanje članak 136. stavak 5., odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može donijeti odluku o isključenju sudionika ili primatelja i/ili o izricanju financijske sankcije primatelju te odluku o objavi povezanih informacija, na temelju preliminarne ocjene kako je navedeno u članku 136. stavku 2., tek nakon što je pribavio preporuku povjerenstva iz članka 143.

Članak 136.

Kriteriji za isključenje i odluke o isključenju

1.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. iz sudjelovanja u postupcima dodjele uređenima ovom Uredbom ili iz odabira osoba ili subjekata za izvršenje sredstava Unije u sljedećim situacijama za isključenje:

(a)

osoba ili subjekt je u stečaju, podliježe postupku u slučaju nesolventnosti ili postupku likvidacije, njegovom imovinom upravlja upravitelj ili sud, u nagodbi je s vjerovnicima, poslovne aktivnosti su mu suspendirane ili se nalazi u bilo kakvoj analognoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka predviđenog pravom Unije ili nacionalnim pravom;

(b)

pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno je da osoba ili subjekt krši svoje obveze u pogledu plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje u skladu s primjenjivim pravom;

(c)

pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno je da je osoba ili subjekt kriv za tešku povredu dužnosti zbog kršenja primjenjivih zakona ili drugih propisa ili etičkih normi profesije kojoj osoba ili subjekt pripada ili zbog protupravnog postupanja koje utječe na njegovu profesionalnu vjerodostojnost ako takvo postupanje upućuje na protuzakonitu namjeru ili krajnju nepažnju, uključujući osobito bilo što od sljedećeg:

i.

netočno prikazivanje informacija, s namjerom ili iz nepažnje, koje su potrebne kako bi se potvrdilo da ne postoji osnova za isključenje ili da su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti ili kriteriji za odabir ili pri izvršenju pravne obveze;

ii.

dogovaranje s drugim osobama ili subjektima s ciljem narušavanja tržišnog natjecanja;

iii.

kršenje pravâ intelektualnog vlasništva;

iv.

pokušaj da se utječe na odluke koje donosi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje tijekom postupka dodjele;

v.

pokušaj da osoba ili subjekt pribavi povjerljive informacije zahvaljujući kojima bi imao nepoštenu prednost u postupku dodjele;

(d)

pravomoćnom presudom utvrđeno je da je osoba ili subjekt kriv za bilo što od sljedećeg:

i.

prijevaru, u smislu članka 3. Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (44) i članka 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, sastavljene Aktom Vijeća od 26. srpnja 1995. (45);

ii.

primanje i davanje mita kako je definirano u članku 4. stavku 2. Direktive (EU) 2017/1371 ili davanje mita u smislu članka 3. Konvencije o borbi protiv korupcije koja uključuje dužnosnike Europskih zajednica ili dužnosnike država članica Europske unije, sastavljene Aktom Vijeća od 26. svibnja 1997. (46), ili postupanje iz članka 2. stavka 1. Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP (47), ili korupciju kako je definirana u drugim primjenjivim pravima;

iii.

postupanje u vezi sa zločinačkom organizacijom, kako je navedeno u članku 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (48);

iv.

pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. stavaka 3., 4. i 5. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (49).

v.

kaznena djela terorizma ili kaznena djela povezana s terorističkim aktivnostima, kako su definirana u članku 1. odnosno članku 3. Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP (50), ili poticanje, pomaganje, potpora ili pokušaj počinjenja takvih kaznenih djela, kako je navedeno u članku 4. te odluke;

vi.

dječji rad ili druga kaznena djela u vezi s trgovanjem ljudima iz članka 2. Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (51);

(e)

osoba ili subjekt pokazao je znatne nedostatke u udovoljavanju glavnim obvezama pri izvršenju pravne obveze koja se financira iz proračuna, što je:

i.

dovelo do preuranjenog prestanka pravne obveze;

ii.

dovelo do primjene ugovornih kazni ili drugih ugovornih sankcija; ili

iii.

otkriveno nakon provjera, revizija ili istraga dužnosnika za ovjeravanje, OLAF-a ili Revizorskog suda;

(f)

pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno je da je osoba ili subjekt počinio nepravilnost u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (52);

(g)

pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno je da je osoba ili subjekt osnovao subjekt u drugoj jurisdikciji kako bi izbjegao fiskalne, socijalne ili bilo koje druge pravne obveze u jurisdikciji u kojoj se nalazi njegovo sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja;

(h)

pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno je da je subjekt osnovan s ciljem iz točke (g).

2.   U nedostatku pravomoćne presude ili, ako je to primjenjivo, konačne upravne odluke u slučajevima iz stavka 1. točaka (c), (d), (f), (g) i (h) ovog članka ili u slučaju iz stavka 1. točke (e) ovog članka, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. na temelju preliminarne pravne ocjene postupanja iz tih točaka, uzimajući u obzir utvrđene činjenice ili druge nalaze sadržane u preporuci povjerenstva iz članka 143.

Preliminarnom procjenom iz prvog podstavka ovog stavka ne prejudicira se ocjenjivanje postupanja dotične osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. koje u skladu s nacionalnim pravom provode nadležna tijela država članica. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nakon obavijesti o pravomoćnoj presudi ili konačnoj upravnoj odluci bez odgađanja preispituje svoju odluku o isključenju osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. i/ili o određivanju financijske sankcije primatelju. Ako pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom nije određeno trajanje isključenja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje određuje to trajanje na temelju utvrđenih činjenica i nalaza te uzimajući u obzir preporuku povjerenstva iz članka 143.

Ako je takvom pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno da osoba ili subjekt iz članka 135. stavka 2. nije kriv za postupanje na koje se primjenjuje preliminarna pravna ocjena i na temelju kojega je ta osoba ili subjekt bio isključen, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje bez odlaganja okončava to isključenje i/ili nadoknađuje, ako je to primjereno, svaku izrečenu financijsku sankciju.

Činjenice i nalazi iz prvog podstavka posebno uključuju:

(a)

činjenice utvrđene u kontekstu revizija ili istraga koje provodi EPPO u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, Revizorski sud, OLAF ili unutarnji revizor, ili bilo koje druge provjere, revizije ili kontrole za čiju je provedbu odgovoran dužnosnik za ovjeravanje;

(b)

upravne odluke koje nisu konačne, a koje mogu uključivati stegovne mjere koje izriče nadležno nadzorno tijelo odgovorno za provjeru primjene normi profesionalne etike;

(c)

činjenice iz odluka osoba i subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c);

(d)

informacije koje su u skladu s člankom 142. stavkom 2. točkom (d) dostavili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (b);

(e)

odluke Komisije u vezi s kršenjem prava Unije o tržišnom natjecanju ili nacionalnog nadležnog tijela u vezi s kršenjem prava Unije ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja.

3.   Svaka odluka koju odgovorni dužnosnik za ovjeravanje donese na temelju članaka od 135. do 142. ili, ako je to primjenjivo, svaka preporuka povjerenstva iz članka 143. donose se u skladu s načelom proporcionalnosti, posebno uzimajući u obzir:

(a)

ozbiljnost situacije, uključujući učinak na financijske interese Unije i njezin ugled;

(b)

vrijeme koje je proteklo od relevantnog postupanja;

(c)

trajanje postupanja i njegova opetovanost;

(d)

je li ponašanje uključivalo namjeru ili stupanj nepažnje;

(e)

u slučajevima iz stavka 1. točke (b), pitanje radi li se o ograničenom iznosu;

(f)

sve ostale olakotne okolnosti, primjerice:

i.

u kojoj je mjeri dotična osoba ili subjekt iz članka 135. stavka 2. surađivao s relevantnim nadležnim tijelom i doprinio istrazi, kako to priznaje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje; ili

ii.

objava situacije za isključenje putem izjave kako je navedeno u članku 137. stavku 1.

4.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. isključuje u sljedećim slučajevima:

(a)

ako se fizička ili pravna osoba koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. ili koja ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tu osobu ili subjekt nalazi u jednoj ili više situacija iz stavka 1. točaka od (c) do (h) ovog članka;

(b)

ako se fizička ili pravna osoba koja preuzima neograničenu odgovornost za dugove osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. nalazi u jednoj ili više situacija iz stavka 1. točaka (a) ili (b) ovog članka;

(c)

ako se fizička osoba koja je ključna za dodjelu ili za izvršenje pravne obveze nalazi u jednoj ili više situacija iz stavka 1. točaka od (c) do (h).

5.   U slučajevima iz stavka 2. ovog članka odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može privremeno isključiti osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. bez prethodne preporuke povjerenstva iz članka 143. ako bi sudjelovanje te osobe ili subjekta u postupku dodjele ili odabir te osobe ili subjekta za izvršenje sredstava Unije na ozbiljan i neposredan način ugrozilo financijske interese Unije. U takvim slučajevima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odmah upućuje slučaj povjerenstvu iz članka 143. i donosi konačnu odluku najkasnije 14 dana nakon što je zaprimio preporuku povjerenstva.

6.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, preporuku povjerenstva iz članka 143., ne isključuje osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. iz sudjelovanja u postupku dodjele ili odabira osoba ili subjekata za izvršenje sredstava Unije:

(a)

ako su korektivne mjere iz stavka 7. ovog članka koje su osoba ili subjekt poduzeli dostatne za dokazivanje njihove pouzdanosti. Ova se točka ne primjenjuje u slučaju iz stavka 1. točke (d) ovog članka;

(b)

ako je neophodno osigurati kontinuitet pružanja usluga tijekom ograničenog razdoblja i do donošenja korektivnih mjera utvrđenih u stavku 7. ovog članka;

(c)

ako bi takvo isključenje bilo neproporcionalno na temelju kriterija iz stavka 3. ovog članka.

Osim toga, stavak 1. točka (a) ovog članka ne primjenjuje se u slučaju nabave robe pod posebno povoljnim uvjetima od dobavljača koji trajno likvidira svoje poslovanje ili upravitelja u postupku u slučaju nesolventnosti, u slučaju dogovora s vjerovnicima ili u sličnom postupku koji se provodi u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

U slučajevima iz prvog i drugog podstavka ovog stavka u kojima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne isključi osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2., on mora navesti razloge zbog kojih ih nije isključio i te razloge priopćiti povjerenstvu iz članka 143.

7.   Korektivne mjere iz stavka 6. prvog podstavka točke (a) osobito uključuju:

(a)

mjere za utvrđivanje uzroka situacija za isključenje i konkretne tehničke, organizacijske i kadrovske mjere u relevantnom području poslovanja ili aktivnosti osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. prikladne za ispravljanje postupanja te sprečavanje njegova ponavljanja;

(b)

dokaz da su osoba ili subjekt iz članka 135. stavka 2. poduzeli mjere kako bi se nadoknadila ili popravila šteta ili negativni učinak za financijske interese Unije koji su rezultat temeljnih činjenica koje su dovele do situacije za isključenje;

(c)

dokaz da su osoba ili subjekt iz članka 135. stavka 2. platili sve novčane kazne koje je izreklo nadležno tijelo ili sve poreze ili doprinose za socijalno osiguranje iz stavka 1. točke (b) ovog članka ili da su osigurali njihovo plaćanje.

8.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, revidiranu preporuku povjerenstva iz članka 143., bez odlaganja preispituje svoju odluku o isključenju osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. po službenoj dužnosti ili na zahtjev te osobe ili subjekta, ako su ta osoba ili subjekt poduzeli korektivne mjere dostatne za dokazivanje njihove pouzdanosti ili su dostavili nove elemente kojima se dokazuje da više nisu u situaciji za isključenje iz stavka 1. ovog članka.

9.   U slučaju iz članka 135. stavka 2. točke (b), odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zahtijeva da natjecatelj ili ponuditelj zamijeni subjekt ili podugovaratelja na čiju se sposobnost namjerava osloniti, a koji se nalazi u situaciji za isključenje iz stavka 1. ovog članka.

Članak 137.

Izjava i dokazi o nepostojanju situacije za isključenje

1.   Sudionik prijavljuje nalazi li se u jednoj od situacija iz članka 136. stavka 1. i članka 141. stavka 1. te, ako je to primjenjivo, je li poduzeo neku od korektivnih mjera iz članka 136. stavka 6. prvog podstavka točke (a).

Sudionik prijavljuje i nalaze li se sljedeće osobe ili subjekti u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točaka od (c) do (h):

(a)

fizičke ili pravne osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela sudionika ili koje imaju ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tog sudionika;

(b)

sudionikovi stvarni vlasnici, kako su definirani u članku 3. točki 6. Direktive (EU) 2015/849.

Sudionik ili primatelj bez odlaganja obavješćuju odgovornog dužnosnika za ovjeravanje o svakoj promjeni situacija koje su prijavljene.

Ako je to primjereno, natjecatelj ili ponuditelj dostavlja iste izjave iz prvog i drugog podstavka, koje je potpisao podugovaratelj ili bilo koji subjekt na čiju se sposobnost namjeravaju osloniti, ovisno o slučaju.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne zahtijeva izjave iz prvog i drugog podstavka ako su takve izjave već bile dostavljene za potrebe nekog drugog postupka dodjele, pod uvjetom da se situacija nije promijenila i da od datuma izdavanja izjave nije prošlo više od godinu dana.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može odustati od primjene zahtjevâ iz prvog i drugog podstavka u slučaju ugovorâ vrlo male vrijednosti čija vrijednost ne premašuje iznos iz točke 14.4. Priloga I.

2.   Kada god to odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zatraži i ako je to potrebno za osiguravanje pravilnog vođenja postupka, sudionik, podugovaratelj ili subjekt na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjeravaju osloniti dostavljaju:

(a)

odgovarajuće dokaze da nisu u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1.;

(b)

informacije o fizičkim ili pravnim osobama koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela sudionika ili koje imaju ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tog sudionika, uključujući osobe i subjekte u okviru strukture vlasništva i kontrole i stvarne vlasnike, te odgovarajuće dokaze da ni jedna od tih osoba nije u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točaka od (c) do (f);

(c)

odgovarajuće dokaze da fizičke ili pravne osobe koje preuzimaju neograničenu odgovornost za dugove tog sudionika nisu u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točke (a) ili (b).

3.   Ako je to primjenjivo i u skladu s nacionalnim pravom, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje kao odgovarajući dokaz da sudionik ili subjekt iz stavka 2. nije u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točaka (a), (c), (d), (f) (g) i (h) može prihvatiti nedavno izdani izvod iz sudske evidencije ili, ako to nije moguće, jednakovrijedan dokument koji je nedavno izdalo sudsko ili upravno tijelo u zemlji njegova poslovnog nastana, kojim se dokazuje da su ti zahtjevi ispunjeni.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje kao odgovarajući dokaz da sudionik ili subjekt iz stavka 2. nije u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točak (a) i (b) može prihvatiti potvrdu koju je nedavno izdalo nadležno tijelo zemlje poslovnog nastana. Ako se takve vrste potvrda ne izdaju u zemlji njegova poslovnog nastana, sudionik može dostaviti izjavu danu pod prisegom pred pravosudnim tijelom ili javnim bilježnikom ili, ako to nije moguće, svečanu izjavu pred upravnim tijelom ili kvalificiranim strukovnim tijelom u zemlji svojeg poslovnog nastana.

4.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izuzima sudionika ili subjekt iz stavka 2. od obveze dostavljanja dokaza u vidu dokumenata iz stavaka 2. i 3.:

(a)

ako može besplatno pristupiti takvim dokazima u nacionalnoj bazi podataka;

(b)

ako su ti dokazi već dostavljeni za potrebe drugog postupka i pod uvjetom da su svi dostavljeni dokumenti još valjani te da od datuma njihova izdavanja nije prošlo više od godinu dana;

(c)

ako priznaje da je takve dokaze materijalno nemoguće dostaviti.

5.   Stavci od 1. do 4. ovog članka ne primjenjuju se na osobe i subjekte koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) ili na tijela Unije iz članaka 70. i 71.

Za financijske instrumente i u nedostatku pravila i postupaka koji su u potpunosti jednakovrijedni onima iz članka 154. stavka 4. prvog podstavka točke (d), krajnji primatelji i posrednici osiguravaju osobi ili subjektu koji izvršava sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) vlastoručno potpisanu izjavu kojom potvrđuju da se ne nalaze ni u jednoj od situacija iz članka 136. stavka 1. točaka od (a) do (d), (g) i (h) ili članka 141. stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (c) ni u situaciji koju se na temelju procjene provedene u skladu s člankom 154. stavkom 4. smatra jednakovrijednom.

Ako se financijski instrumenti iznimno provode na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (a) krajnji primatelji financijskim posrednicima dostavljaju vlastoručno potpisanu izjavu kojom potvrđuju da se ne nalaze ni u jednoj od situacija iz članka 136. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d), (g) i (h) ili članka 141. stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (c).

Članak 138.

Financijske sankcije

1.   Kako bi osigurao odvraćajući učinak, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, preporuku povjerenstva iz članka 143., izreći financijsku sankciju primatelju od kojeg je preuzeta pravna obveza i koji je u situaciji za isključenje iz članka 136. stavka 1. točke (c), (d), (e) ili (f).

U pogledu situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točaka od (c) do (f), ako bi odluka o isključenju primatelja bila neproporcionalna na temelju kriterija iz članka 136. stavka 3., moguće je primatelju umjesto toga izreći financijsku sankciju.

U pogledu situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točaka (c), (d) i (e), ako je to potrebno za zaštitu financijskih interesa Unije jer primatelj sistemski i opetovano postupa s namjerom da na nepropisan način pribavi financijska sredstva Unije, može se uz isključenje izreći i financijska sankcija.

Neovisno o prvom, drugom i trećem podstavku ovog stavka, financijska sankcija ne izriče se primatelju koji je u skladu s člankom 137. prijavio da je u situaciji za isključenje.

2.   Iznos financijske sankcije ne smije biti veći od 10 % ukupne vrijednosti pravne obveze. U slučaju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava potpisanog s više korisnika financijska sankcija ne smije biti veća od 10 % iznosa bespovratnih sredstava na koji dotični korisnik ima pravo u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 139.

Trajanje isključenja i zastara

1.   Trajanje isključenja ne smije biti dulje od:

(a)

mogućeg trajanja koje je utvrđeno pravomoćnom presudom ili konačnom upravnom odlukom države članice;

(b)

ako ne postoji pravomoćna presuda ili konačna upravna odluka:

i.

pet godina za slučajeve iz članka 136. stavka 1. točke (d);

ii.

tri godine za slučajeve iz članka 136. stavka 1. točaka (c) i od (e) do (h).

Osoba ili subjekt iz članka 135. stavka 2. isključeni su sve dok se nalaze u jednoj od situacija za isključenje iz članka 136. stavka 1. točaka (a) i (b).

2.   Za isključenje i/ili izricanje financijskih sankcija osobi ili subjektu iz članka 135. stavka 2. vrijedi zastara od pet godina, računajući od bilo kojeg od sljedećih datuma:

(a)

u slučajevima iz članka 136. stavka 1. točaka od (b) do (e) te (g) i (h), od datuma postupanja koje je dovelo do isključenja ili, u slučaju kontinuiranog ili opetovanog postupanja, od datuma prestanka tog postupanja;

(b)

od datuma pravomoćne presude nacionalnog suda ili konačne upravne odluke u slučajevima iz članka 136. stavka 1. točaka (b), (c), (d), (g) i (h).

Zastaru svojim aktom prekida nacionalno tijelo, Komisija, OLAF, EPPO u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, povjerenstvo iz članka 143. ove Uredbe ili bilo koji subjekt uključen u izvršenje proračuna ako se taj akt priopći osobi ili subjektu iz članka 135. stavka 2. ove Uredbe i ako je povezan s istragama ili sudskim postupcima. Nova zastara počinje teći sljedećeg dana od dana prekida.

Za potrebe članka 136. stavka 1. točke (f) ove Uredbe na isključenje osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. ove Uredbe i/ili izricanje financijskih sankcija primatelju primjenjuje se zastara iz članka 3. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95.

Ako se postupanje osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. ove Uredbe može svrstati pod više razloga navedenih u članku 136. stavku 1. ove Uredbe, primjenjuje se zastara predviđena za najozbiljniji od tih razloga.

Članak 140.

Objava informacija o isključenjima i financijskim sankcijama

1.   Kako bi se, prema potrebi, pojačao odvraćajući učinak isključenja i/ili financijske sankcije, Komisija, podložno odluci odgovornog dužnosnika za ovjeravanje, na svojim internetskim stranicama objavljuje sljedeće informacije u vezi s isključenjem i, ako je to primjenjivo, financijskom sankcijom u slučajevima iz članka 136. stavka 1. točaka od (c) do (h):

(a)

ime dotične osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2.;

(b)

situaciju za isključenje;

(c)

trajanje isključenja i/ili iznos financijske sankcije.

Ako je odluka o isključenju i/ili financijskoj sankciji donesena na temelju preliminarne ocjene iz članka 136. stavka 2., u objavi se navodi da nema pravomoćne presude ili, ako je to primjenjivo, konačne upravne odluke. U takvim se slučajevima informacije o svim žalbama, njihovu statusu i ishodu te o svim revidiranim odlukama odgovornog dužnosnika za ovjeravanje objavljuju bez odlaganja. Ako je izrečena financijska sankcija, u objavi se navodi i je li ta sankcija plaćena.

Odluku o objavi informacija donosi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nakon donošenja relevantne pravomoćne presude ili, ako je to primjenjivo, konačne upravne odluke ili nakon što povjerenstvo iz članka 143. izda preporuku, ovisno o slučaju. Ta odluka počinje proizvoditi učinke tri mjeseca nakon njezina priopćenja dotičnoj osobi ili subjektu iz članka 135. stavka 2.

Objavljene informacije uklanjaju se odmah po isteku isključenja. U slučaju financijske sankcije objavljene informacije uklanjaju se šest mjeseci nakon plaćanja te sankcije.

Ako se radi o osobnim podacima, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 obavješćuje dotičnu osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. ove Uredbe o njihovim pravima u okviru primjenjivih pravila o zaštiti podataka i o postupcima dostupnima za ostvarivanje tih prava.

2.   Informacije iz stavka 1. ovog članka ne objavljuju se ni u jednoj od sljedećih okolnosti:

(a)

ako je potrebno očuvati povjerljivost istrage ili nacionalnog sudskog postupka;

(b)

ako bi objava nanijela neproporcionalnu štetu dotičnoj osobi ili subjektu iz članka 135. stavka 2. ili ako bi na neki drugi način bila neproporcionalna na temelju kriterijâ proporcionalnosti utvrđenih u članku 136. stavku 3. i uzimajući u obzir iznos financijske sankcije;

(c)

ako se radi o fizičkoj osobi, osim ako je objava osobnih podataka opravdana na temelju iznimnih okolnosti, među ostalim, težinom postupanja ili njegovim učinkom na financijske interese Unije. U takvim se slučajevima u odluci o objavi informacija u obzir uzimaju pravo na privatnost i druga prava predviđena Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 141.

Odbijanje sudionika u postupku dodjele

1.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u postupku dodjele odbija sudionika za kojega vrijedi sljedeće:

(a)

nalazi se u situaciji za isključenje utvrđenoj u skladu s člankom 136.;

(b)

netočno je prikazao informacije koje su uvjet za sudjelovanje u postupku ili je propustio dostaviti ih;

(c)

prethodno je bio uključen u pripremu dokumenata u vezi s postupkom dodjele ako to dovodi do kršenja načela jednakog postupanja, uključujući narušavanje tržišnog natjecanja koje se ne može drukčije ispraviti.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje priopćuje drugim sudionicima u postupku dodjele relevantne informacije koje su razmijenjene u kontekstu sudionikova sudjelovanja u pripremi postupka dodjele iz prvog podstavka točke (c) ili koje su proizašle iz tog njegova sudjelovanja. Prije svakog takvog odbijanja sudioniku se daje mogućnost da dokaže da svojim sudjelovanjem u pripremi postupka dodjele ne krši načelo jednakog postupanja.

2.   Članak 133. stavak 1. primjenjuje se osim ako je odbijanje, u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) ovog članka, opravdano odlukom o isključenju sudionika, nakon ispitivanja njegovih opažanja.

Članak 142.

Sustav ranog otkrivanja i isključenja

1.   Informacije koje se razmjenjuju u okviru sustava ranog otkrivanja i isključenja iz članka 135. prikupljaju se centralizirano u bazi podataka koju uspostavlja Komisija („baza podataka”) te se njima upravlja u skladu s pravom na privatnost i drugim pravima predviđenima Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje unosi u bazu podataka informacije o slučajevima ranog otkrivanja, isključenja i/ili financijskih sankcija nakon što o tome obavijesti dotičnu osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. To se obavješćivanje može u iznimnim okolnostima odgoditi ako postoje uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti istrage ili nacionalnog sudskog postupka, dok takvi uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti ne prestanu postojati.

U skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001, Komisija na zahtjev obavješćuje sve osobe ili subjekte iz članka 135. stavka 2. na koje se primjenjuje sustav ranog otkrivanja i isključenja o podacima pohranjenima u bazi podataka koji se odnose na tu osobu ili subjekt.

Informacije sadržane u bazi podataka ažuriraju se, ako je to primjereno, nakon svakog ispravljanja, brisanja ili izmjene podataka. Objavljuju se isključivo u skladu s člankom 140.

2.   Sustav ranog otkrivanja i isključenja temelji se na činjenicama i nalazima iz članka 136. stavka 2. četvrtog podstavka i na informacijama koje Komisiji prenose osobito:

(a)

EPPO, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, ili OLAF u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 ako istraga koja je okončana ili koja je u tijeku pokaže da bi moglo biti primjereno poduzeti mjere predostrožnosti ili djelovanja kako bi se zaštitili financijski interesi Unije, uz dužno poštovanje postupovnih i temeljnih prava te zaštite zviždača;

(b)

dužnosnik za ovjeravanje Komisije, europskog ureda koji je osnovala Komisija ili izvršne agencije;

(c)

institucija Unije, europski ured, agencija osim onih iz točke (b) ovog stavka ili tijelo ili osoba kojima je povjerena provedba djelovanjâ u okviru ZVSP-a;

(d)

subjekti koji izvršavaju proračun u skladu s člankom 63. u slučajevima utvrđene prijevare i/ili nepravilnosti i s njima povezanim daljnjim postupanjem, ako se prijenos informacija zahtijeva sektorskim pravilima;

(e)

osobe ili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) u slučajevima otkrivene prijevare i/ili nepravilnosti i s njima povezanim daljnjim postupanjem.

3.   Uz iznimku slučaja kada informacije treba dostaviti u skladu sa sektorskim pravilima, informacije koje treba proslijediti na temelju stavka 2. ovog članka uključuju:

(a)

identifikaciju dotičnog subjekta ili osobe;

(b)

sažetak prepoznatih rizika ili relevantnih činjenica;

(c)

informacije koje bi dužnosniku za ovjeravanje mogle pomoći u provođenju provjere iz stavka 4. ovog članka ili u donošenju odluke o isključenju kako je navedeno u članku 136. stavku 1. ili 2. ili odluke o izricanju financijske sankcije kako je navedeno u članku 138.;

(d)

ako je to primjenjivo, informacije o svim posebnim mjerama nužnim za osiguravanje povjerljivosti proslijeđenih informacija, uključujući mjere za zaštitu dokaza radi zaštite istrage ili nacionalnog sudskog postupka.

4.   Komisija putem baze podataka iz stavka 1. bez odlaganja prosljeđuje informacije iz stavka 3. svojim dužnosnicima za ovjeravanje i dužnosnicima za ovjeravanje svojih izvršnih agencija, svih drugih institucija Unije, tijela Unije, europskih ureda i agencija kako bi im omogućila da provedu potrebnu provjeru u pogledu svojih postupaka dodjele koji su u tijeku i postojećih pravnih obveza.

Pri provođenju te provjere odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izvršava svoje ovlasti utvrđene u članku 74. i ne smije prelaziti ono što je predviđeno u uvjetima postupka dodjele i pravnim obvezama.

Razdoblje čuvanja informacija povezanih s ranim otkrivanjem proslijeđenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka ne smije biti dulje od jednu godinu. Ako tijekom tog razdoblja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje od povjerenstva zatraži izdavanje preporuke u vezi sa slučajem u kojem se primjenjuje isključenje ili izriču financijske sankcije, razdoblje čuvanja može se produljiti dok odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne donese odluku.

5.   Svim osobama i subjektima koji sudjeluju u izvršenju proračuna u skladu s člankom 62. Komisija odobrava pristup informacijama u vezi s odlukama o isključenju u skladu s člankom 136., čime im omogućuje da provjere jesu li u sustavu evidentirana kakva isključenja kako bi oni te informacije mogli uzeti u obzir, ako je to primjereno i na vlastitu odgovornost, pri dodjeli ugovorâ u okviru izvršenja proračuna.

6.   Komisija u okviru svojeg godišnjeg izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, na temelju članka 325. stavka 5. UFEU-a, dostavlja zbirno prikazane informacije o odlukama koje su donijeli dužnosnici za ovjeravanje na temelju članaka od 135. do 142. ove Uredbe. To izvješće sadržava i dodatne informacije o svim odlukama koje donesu dužnosnici za ovjeravanje na temelju članka 136. stavka 6. prvog podstavka točke (b) ove Uredbe i članka 140. stavka 2. ove Uredbe te o svim odlukama dužnosnikâ za ovjeravanje kojima oni odstupaju od preporuke povjerenstva na temelju članka 143. stavka 6. trećeg podstavka.

Informacije iz prvog podstavka ovog stavka dostavljaju se uz dužno poštovanje zahtjevâ u pogledu povjerljivosti te iz njih, osobito, ne smije biti moguće razabrati identitet dotične osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2.

Članak 143.

Povjerenstvo

1.   Povjerenstvo se saziva na zahtjev dužnosnika za ovjeravanje bilo koje institucije Unije, tijela Unije, europskog ureda ili tijela ili osobe kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u okviru ZVSP-a na temelju glave V. UEU-a.

2.   Povjerenstvo se sastoji od:

(a)

stalnog neovisnog predsjedatelja visoke razine kojeg imenuje Komisija;

(b)

dvaju stalnih predstavnika Komisije kao vlasnika sustava ranog otkrivanja i isključenja, koji izražavaju zajedničko stajalište; i

(c)

jednog predstavnika dužnosnika za ovjeravanje koji podnosi zahtjev.

Povjerenstvo je sastavljeno tako da se osigura odgovarajuća pravna i tehnička stručnost. Povjerenstvu pomaže stalno tajništvo, koje osigurava Komisija i koje je zaduženo za svakodnevno upravljanje povjerenstvom.

3.   Predsjedatelj se odabire iz redova bivših članova Suda Europske unije, Revizorskog suda ili bivših dužnosnika koji su imali barem položaj glavnog direktora u nekoj od institucija Unije osim Komisije. Odabire se na temelju njegovih osobnih kvaliteta i stručnosti, opsežnog iskustva u području pravnih i financijskih pitanja i dokazane sposobnosti, neovisnosti i integriteta. Njegov mandat traje pet godina i ne obnavlja se. Predsjedatelj se imenuje kao posebni savjetnik u smislu članka 5. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije. Predsjedatelj predsjedava svim sjednicama povjerenstva. Neovisan je u obavljanju svojih dužnosti. Između njegovih dužnosti predsjedatelja povjerenstva i bilo kojih drugih službenih dužnosti ne smije biti sukoba interesa.

4.   Poslovnik povjerenstva donosi Komisija.

5.   Povjerenstvo poštuje pravo dotične osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. da dostave opažanja u vezi s činjenicama ili nalazima iz članka 136. stavka 2. i u vezi s preliminarnom pravnom ocjenom prije nego što ono donese svoje preporuke. Pravo na dostavljanje opažanja može se u iznimnim okolnostima odgoditi ako postoje uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti istrage ili nacionalnog sudskog postupka, dok takvi uvjerljivi legitimni razlozi ne prestanu postojati.

6.   Preporuka povjerenstva u vezi s isključenjem i/ili izricanjem financijske sankcije sadržava, ako je to primjenjivo, sljedeće elemente:

(a)

činjenice ili nalaze iz članka 136. stavka 2. i njihovu preliminarnu pravnu ocjenu;

(b)

procjenu potrebe za izricanjem financijske sankcije i njezin iznos;

(c)

procjenu potrebe za isključenjem osobe ili subjekta iz članka 135. stavka 2. i, u tom slučaju, predloženo trajanje takvog isključenja;

(d)

procjenu potrebe za objavom informacija povezanih s osobom ili subjektom iz članka 135. stavka 2. koji je isključen i/ili podliježe financijskoj sankciji;

(e)

procjenu korektivnih mjera koje je poduzela osoba ili subjekt iz članka 135. stavka 2., ako ih je bilo.

Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje planira donijeti odluku koja će biti stroža od one koju je preporučilo povjerenstvo, on osigurava da se takva odluka donese uz dužno poštovanje prava na saslušanje i pravila o zaštiti osobnih podataka.

Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odluči odstupiti od preporuke povjerenstva, povjerenstvu dostavlja obrazloženje takve odluke.

7.   Povjerenstvo revidira svoju preporuku tijekom razdoblja isključenja na zahtjev odgovornog dužnosnika za ovjeravanje u slučajevima iz članka 136. stavka 8. ili nakon obavijesti o pravomoćnoj presudi ili konačnoj upravnoj odluci kojima se utvrđuju osnove za isključenje ako se takvom presudom ili odlukom ne utvrđuje trajanje isključenja, kako je navedeno u članku 136. stavku 2. drugom podstavku.

8.   Povjerenstvo bez odlaganja obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje koji podnosi zahtjev o svojoj revidiranoj preporuci nakon čega dužnosnik za ovjeravanje preispituje svoju odluku.

9.   Sud Europske unije ima neograničenu nadležnost za preispitivanje odluke kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 135. stavka 2. i/ili izriče financijsku sankciju primatelju, uključujući poništavanje isključenja, skraćivanje ili produljivanje trajanja isključenja i/ili ukidanje, smanjivanje ili povećavanje izrečene financijske sankcije. Članak 22. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 58/2003 ne primjenjuje se kada se odluka dužnosnika za ovjeravanje o isključenju ili određivanju financijske sankcije donosi na temelju preporuke povjerenstva.

Članak 144.

Funkcioniranje baze podataka za sustav ranog otkrivanja i isključenja

1.   Informacije zatražene od subjekata iz članka 142. stavka 2. točke (d) dostavljaju se samo putem automatiziranog informacijskog sustava koji je Komisija uspostavila i koji se trenutačno upotrebljava za prijavljivanje prijevara i nepravilnosti („sustav za upravljanje nepravilnostima”), u skladu sa sektorskim pravilima.

2.   Pri uporabi podataka zaprimljenih putem sustava za upravljanje nepravilnostima uzima se u obzir status nacionalnog postupka koji je postojao u trenutku podnošenja informacija. Takvoj uporabi mora prethoditi savjetovanje s državom članicom koja je podnijela relevantne podatke putem sustava za upravljanje nepravilnostima.

Članak 145.

Iznimka koja se primjenjuje na Zajednički istraživački centar

Članci od 135. do 144. ne primjenjuju se na ZIC.

Odjeljak 3.

Sustavi informacijske tehnologije i e-uprava

Članak 146.

Elektroničko upravljanje operacijama

1.   Ako se prihodima i rashodima ili razmjenom dokumenata upravlja s pomoću računalnih sustava, dokumenti mogu biti potpisani računalnim ili elektroničkim postupkom koji osigurava autentifikaciju potpisnika. Takvi računalni sustavi uključuju potpuni i ažurirani opis sustava u kojem je utvrđen sadržaj svih podatkovnih polja, u kojem je opisan način obrade svake pojedine operacije i detaljno objašnjeno kako se računalnim sustavom jamči postojanje potpunog revizijskog traga za svaku operaciju.

2.   Podložno prethodnom sporazumu između dotičnih institucija Unije i država članica, međusobno slanje dokumenata može se obavljati elektroničkim putem.

Članak 147.

E-uprava

1.   Institucije Unije, izvršne agencije i tijela Unije iz članaka 70. i 71. uspostavljaju i primjenjuju jedinstvene standarde za elektroničku razmjenu informacija sa sudionicima. Posebno, u najvećoj mogućoj mjeri, osmišljavaju i primjenjuju rješenja za dostavu, pohranu i obradu podataka dostavljenih u postupcima dodjele i u tu svrhu uspostavljaju jedinstveno „područje elektroničke razmjene podataka” za sudionike. Komisija redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće o postignutom napretku.

2.   U slučaju podijeljenog upravljanja, sve službene razmjene informacija između država članica i Komisije provode se na načine navedene u sektorskim pravilima. Tim se pravilima propisuje interoperabilnost prikupljenih ili drugačije primljenih i prenesenih podataka pri upravljanju proračunom.

Članak 148.

Sustavi elektroničke razmjene podataka

1.   Sva razmjena podataka s primateljima, uključujući preuzimanja pravnih obveza i sve njihove moguće izmjene, može se obavljati putem sustava elektroničke razmjene podataka.

2.   Sustavi elektroničke razmjene podataka moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)

samo ovlaštene osobe mogu imati pristup sustavu i dokumentima koji se putem njega prenose;

(b)

samo ovlaštene osobe mogu elektronički potpisati ili poslati dokument putem sustava;

(c)

ovlaštene osobe identificira se u sustavu s pomoću za to određenih mehanizama;

(d)

vrijeme i datum elektroničke transakcije točno su određeni;

(e)

očuvana je cjelovitost dokumenata;

(f)

očuvana je raspoloživost dokumenata;

(g)

ako je to primjereno, očuvana je povjerljivost dokumenata;

(h)

osigurana je zaštita osobnih podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

3.   Za podatke koji su poslani ili primljeni putem takvog sustava vrijedi pravna pretpostavka cjelovitosti podataka te točnosti datuma i vremena slanja ili primanja podataka koje sustav prikazuje.

Dokument koji se šalje ili o kojem se šalje obavijest putem tog sustava smatra se jednakovrijednim dokumentu u papirnatom obliku te se prihvaća kao dokaz u sudskom postupku, smatra se izvornikom te za njega vrijedi pravna pretpostavka autentičnosti i cjelovitosti, pod uvjetom da dokument ne sadržava dinamična obilježja koja omogućavaju njegovo automatsko mijenjanje.

Elektronički potpisi iz stavka 2. točke (b) imaju pravni učinak jednakovrijedan vlastoručnim potpisima.

Članak 149.

Podnošenje dokumentacije zahtjeva

1.   Aranžmane za podnošenje dokumentacije zahtjeva utvrđuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, koji može odabrati isključiv način podnošenja.

Odabranim sredstvima komunikacije osigurava se istinsko tržišno natjecanje i ispunjavanje sljedećih uvjeta:

(a)

svaki podneseni zahtjev sadržava sve informacije potrebne za njegovu evaluaciju;

(b)

očuvana je cjelovitost podataka;

(c)

očuvana je povjerljivost dokumentacije zahtjeva;

(d)

osigurana je zaštita osobnih podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

2.   Komisija odgovarajućim sredstvima i u skladu s člankom 147. stavkom 1. osigurava da sudionici mogu podnijeti zahtjev i sve prateće dokaze u elektroničkom formatu. Svi sustavi elektroničke komunikacije koji se upotrebljavaju za potporu komunikacije i razmjene informacija moraju biti nediskriminirajući, opće dostupni i interoperabilni s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije u općoj uporabi te se njima ne smije ograničavati pristup sudionikâ postupku dodjele.

Komisija redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u primjeni ovog stavka.

3.   Uređajima za elektroničko zaprimanje dokumentacije zahtjeva s pomoću tehničkih sredstava i odgovarajućih postupaka osigurava se sljedeće:

(a)

sudionika se može sa sigurnošću autentificirati;

(b)

moguće je utvrditi točno vrijeme i datum zaprimanja dokumentacije zahtjeva;

(c)

samo ovlaštene osobe imaju pristup podacima koji se prenose te samo te osobe mogu odrediti ili promijeniti datume za otvaranje dokumentacije zahtjeva;

(d)

u različitim fazama postupka dodjele pristup svim podnesenim podacima mogu imati samo ovlaštene osobe, koje za potrebe postupka mogu osigurati pristup tim podacima;

(e)

razumno je osigurano da se svaki pokušaj kršenja bilo kojeg od uvjeta navedenih u točkama od (a) do (d) može otkriti.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1.

4.   Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odobri podnošenje dokumentacije zahtjeva elektroničkim putem, elektronički dokumenti dostavljeni putem tih sustava smatraju se izvornicima.

5.   U slučaju podnošenja zahtjeva pismom, sudionici dokumentaciju zahtjeva mogu podnijeti na jedan od sljedećih načina:

(a)

poštom ili kurirskom službom, pri čemu se dokazom smatra poštanski žig ili datum na potvrdi o predaji pošiljke;

(b)

sudionik osobno ili njegov agent ručno dostavljaju zahtjev u prostorije odgovornog dužnosnika za ovjeravanje, pri čemu se dokazom smatra potvrda o primitku.

6.   Podnošenjem dokumentacije zahtjeva sudionici pristaju na to da im se obavijest o ishodu postupka dostavi elektroničkim putem.

7.   Stavci od 1. do 6. ovog članka ne primjenjuju se na odabir osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije na temelju članka 62. stavke 1. točke (c).

POGLAVLJE 3.

Pravila koja se primjenjuju na izravno upravljanje

Članak 150.

Odbor za evaluaciju

1.   Dokumentaciju zahtjeva ocjenjuje odbor za evaluaciju.

2.   Odbor za evaluaciju imenuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.

Odbor za evaluaciju sastoji se od najmanje tri osobe.

3.   Članovi odbora za evaluaciju koji ocjenjuju zahtjeve za bespovratna sredstva ili ponude predstavljaju najmanje dva organizacijska subjekta institucija Unije ili tijela Unije iz članaka 68., 70. i 71., koji nisu međusobno hijerarhijski povezani i od kojih barem jedan nije pod nadležnošću odgovornog dužnosnika za ovjeravanje. Ako predstavništva i lokalne jedinice izvan Unije, kao što su delegacija, ured ili podružnica Unije u trećoj zemlji, te tijela Unije iz članaka 68., 70. i 71. nemaju zasebne subjekte, ne primjenjuje se zahtjev u vezi s organizacijskim subjektima koji nisu međusobno hijerarhijski povezani.

Odboru za evaluaciju mogu pomagati vanjski stručnjaci na temelju odluke odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.

Članovi odbora za evaluaciju mogu biti vanjski stručnjaci ako je ta mogućnost predviđena u temeljnom aktu.

4.   Članovi odbora za evaluaciju koji ocjenjuju zahtjeve u natječaju za nagrade mogu biti osobe iz stavka 3. prvog podstavka ili vanjski stručnjaci.

5.   Članovi odbora za evaluaciju i vanjski stručnjaci moraju poštovati članak 61.

Članak 151.

Pojašnjavanje i ispravljanje dokumentacije zahtjeva

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može ispraviti očite administrativne pogreške u dokumentaciji zahtjeva nakon što od sudionika dobije potvrdu ispravka koji je namjeravao unijeti.

Ako sudionik ne dostavi dokaze ili izjave, odbor za evaluaciju ili, ako je to primjereno, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, osim u propisno opravdanim slučajevima, od sudionika zahtijeva da dostavi informacije koje nedostaju ili da pojasni popratnu dokumentaciju.

Takvim se informacijama, pojašnjenjima ili potvrdama ne smije u bitnom mijenjati dokumentacija zahtjeva.

Članak 152.

Jamstva

1.   Uz iznimku ugovora i bespovratnih sredstava čija vrijednost ne premašuje 60 000 EUR, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ako je to razmjerno i na temelju svoje analize rizika, zahtijevati da jamstvo dostave:

(a)

ugovaratelji ili korisnici kako bi se ograničili financijski rizici povezani s plaćanjem ili predfinanciranjem („jamstvo za predfinanciranje”);

(b)

ugovaratelji kako bi se osiguralo poštovanje bitnih ugovornih obveza u slučaju radova, robe ili složenih usluga („jamstvo za ispunjenje obveza”);

(c)

ugovaratelji kako bi se osiguralo potpuno izvršenje ugovora tijekom razdoblja ugovorne odgovornosti („jamstvo za povrat zadržanog iznosa”).

ZIC se izuzima od obveze dostavljanja jamstava.

Kao alternativa traženju jamstva za predfinanciranje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, u slučaju bespovratnih sredstava, može odlučiti podijeliti plaćanje na više obroka.

2.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odlučuje treba li jamstvo biti izraženo u eurima ili u valuti ugovora ili sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

3.   Jamstvo izdaje banka ili ovlaštena financijska institucija koju prihvati odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.

Na zahtjev ugovaratelja ili korisnika i pod uvjetom da je to prihvatio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:

(a)

jamstva iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) može se zamijeniti solidarnim jamstvom ugovaratelja ili korisnika i treće strane;

(b)

jamstvo iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) može se zamijeniti neopozivim i bezuvjetnim zajedničkim jamstvom korisnika koji su stranke istog sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

4.   Jamstvom banka ili financijska institucija ili treća strana pružaju neopozivo kolateralno osiguranje ili se obvezuju da će na prvi poziv ispuniti obveze ugovaratelja ili korisnika.

5.   Ako tijekom provedbe ugovora ili sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrdi da izdavatelj jamstva nije ili više nije ovlašten za izdavanje jamstava u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, on od ugovaratelja ili korisnika traži da zamijeni jamstvo koje mu izdaje takav izdavatelj jamstva.

Članak 153.

Jamstvo za predfinanciranje

1.   Jamstvo za predfinanciranje izdaje se za iznos koji ne smije biti veći od iznosa predfinanciranja te mora vrijediti dovoljno dugo da ga se može aktivirati.

2.   Jamstvo za predfinanciranje oslobađa se kada se predfinanciranje oduzme od međuplaćanja ili plaćanja preostalog iznosa ugovaratelju ili korisniku u skladu s uvjetima ugovora ili uvjetima sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

GLAVA VI.

NEIZRAVNO UPRAVLJANJE

Članak 154.

Neizravno upravljanje

1.   Odabir osoba i subjekata kojima se povjeravaju zadaće izvršenja sredstava Unije ili proračunskih jamstava na temelju članka 62. stavka 1. točke (c) mora biti transparentan, opravdan prirodom djelovanja i ne smije dovoditi do sukoba interesa. Ako se radi o subjektima iz članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočaka ii., v., vi. i vii., pri odabiru se u obzir uzima i njihova financijska i operativna sposobnost.

Ako su osoba ili subjekt identificirani u temeljnom aktu, financijski izvještaj predviđen člankom 35. uključuje obrazloženje odabira te osobe ili subjekta.

U slučajevima izvršenja putem mreže, koje zahtijeva da dotična država članica ili zemlja imenuje barem po jedno tijelo ili subjekt, to tijelo ili subjekt imenuje dotična država članica ili zemlja u skladu s temeljnim aktom. U svim ostalim slučajevima takva tijela ili subjekte imenuje Komisija u dogovoru s dotičnim državama članicama ili zemljama.

2.   Osobe i subjekti kojima su povjerene zadaće izvršenja sredstava Unije ili proračunskih jamstava na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c), moraju poštovati načela dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti, nediskriminacije i vidljivosti djelovanja Unije. Ako Komisija uspostavi okvirne sporazume o financijskom partnerstvu u skladu s člankom 130., navedena se načela dodatno opisuju u tim sporazumima.

3.   Prije potpisivanja sporazumâ o doprinosu, sporazumâ o financiranju ili sporazumâ o jamstvu Komisija osigurava razinu zaštite financijskih interesa Unije jednakovrijednu onoj koja se osigurava ako Komisija izvršava proračun u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a). Komisija to čini tako što provodi ocjenu sustavâ, pravila i postupaka kojima se služe osobe ili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije, ako se namjerava osloniti na takve sustave, pravila i postupke pri provedbi djelovanja, ili tako što poduzima odgovarajuće mjere nadzora u skladu sa stavkom 5.ovog članka.

4.   Komisija, u skladu s načelom proporcionalnosti i uz dužno poštovanje prema naravi djelovanja i uključenih financijskih rizika, ocjenjuje u pogledu osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c):

(a)

jesu li uspostavili djelotvoran i učinkovit sustav unutarnje kontrole, koji se temelji na najboljim međunarodnim praksama i kojim se posebno omogućuje sprječavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti i prijevara, te osiguravaju li funkcioniranje tog sustava;

(b)

upotrebljavaju li računovodstveni sustav koji pravodobno pruža točne, potpune i pouzdane informacije;

(c)

jesu li predmet neovisne vanjske revizije, koju u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima obavlja revizijska služba koja je funkcionalno neovisna od dotične osobe ili subjekta;

(d)

primjenjuju li primjerena pravila i postupke za osiguravanje financiranja trećim stranama, uključujući transparentne, nediskriminirajuće, učinkovite i djelotvorne postupke preispitivanja, pravila za osiguravanje povrata nepropisno isplaćenih sredstava i pravila za isključenje iz pristupa financiranju;

(e)

objavljuju li odgovarajuće informacije o svojim primateljima, jednakovrijedne onima iz članka 38;

(f)

osiguravaju li razinu zaštite osobnih podataka koja je jednakovrijedna onoj iz članka 5.

Uz navedeno Komisija u dogovoru s dotičnim osobama ili subjektima može procijeniti druga pravila i postupke, na primjer troškove upravljanja računovodstvenim praksama osoba ili subjekata. Na temelju rezultata te procjene Komisija može odlučiti da će se osloniti na ta pravila i postupke.

Osobe ili subjekti koji su procijenjeni u skladu s prvim i drugim podstavkom bez nepotrebnog odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj bitnoj promjeni svojih sustava, pravila ili postupaka koja bi mogla utjecati na pouzdanost Komisijine procjene.

5.   Ako dotične osobe ili subjekti samo djelomično poštuju stavak 4., Komisija poduzima odgovarajuće mjere nadzora kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije. Te se mjere pobliže određuju u odgovarajućim sporazumima. Informacije o svakoj takvoj mjeri stavljaju se na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev.

6.   Komisija može odlučiti da ex ante ocjena kako je navedeno u stavcima 3. i 4. nije potrebna:

(a)

u pogledu tijelâ Unije iz članaka 70. i 71. i tijelâ ili osoba iz članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočke viii. koji su donijeli financijska pravila uz prethodni pristanak Komisije;

(b)

u pogledu trećih zemalja ili tijela koja one imenuju, u mjeri u kojoj Komisija zadržava odgovornosti za financijsko upravljanje, a kojima se jamči dostatna zaštita financijskih interesa Unije; ili

(c)

u pogledu postupaka koje posebno zahtijeva Komisija, uključujući njezine vlastite postupke i one postupke koji su utvrđeni u temeljnim aktima.

7.   Ako su sustavi, pravila ili postupci osoba ili subjekata iz članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c) procijenjeni kao primjereni, doprinosi Unije tim osobama ili subjektima mogu se izvršavati u skladu s ovom glavom. Ako te osobe ili subjekti sudjeluju u pozivu za podnošenje prijedlogâ, oni moraju poštovati pravila poziva za podnošenje prijedlogâ u skladu s glavom VIII. U takvom slučaju dužnosnik za ovjeravanje može odlučiti potpisati sporazum o doprinosu ili sporazum o financiranju umjesto sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 155.

Izvršenje sredstava Unije i proračunskih jamstava

1.   Osobe i subjekti koji izvršavaju sredstva Unije ili proračunska jamstva Komisiji dostavljaju:

(a)

izvješće o izvršenju sredstava Unije ili proračunskih jamstava, među ostalim o ispunjavanju uvjeta ili postizanju rezultata iz članka 125. stavka 1. prvog podstavka točke (a);

(b)

ako se doprinosom nadoknađuju rashodi, svoju računovodstvenu dokumentaciju o nastalim rashodima;

(c)

izjavu rukovodstva koja sadržava informacije iz točke (a) i, ako je to primjereno, točke (b) kojom se potvrđuje:

i.

da su informacije na odgovarajući način prikazane, potpune i točne;

ii.

da su sredstva Unije upotrijebljena u skladu s predviđenom namjenom, kako je utvrđeno sporazumima o doprinosu, sporazumima o financiranju ili sporazumima o jamstvu, ili ako je to primjenjivo, u relevantnim sektorskim pravilima;

iii.

da se postojećim sustavima kontrole osiguravaju potrebna jamstva u pogledu zakonitosti i ispravnosti temeljnih transakcija;

(d)

sažetak završnih revizorskih izvješća i provedenih kontrola, uključujući analizu naravi i opsega pogrešaka i slabosti utvrđenih u sustavima, te provedenih ili planiranih korektivnih mjera.

Ako se pribjegava međusobnom oslanjanju na revizije kako je navedeno u članku 127., sažetak iz prvog podstavka točke (d) ovog stavka uključuje svu relevantnu revizijsku dokumentaciju na koju se treba osloniti.

U slučaju djelovanja koja završavaju prije kraja dotične financijske godine, završno izvješće može zamijeniti izjavu rukovodstva iz prvog podstavka točke (c), pod uvjetom da je podneseno prije 15. veljače sljedeće financijske godine.

Uz dokumente iz prvog podstavka prilaže se mišljenje neovisnog revizorskog tijela, sastavljeno u skladu s međunarodno priznatim revizijskim standardima. U tom se mišljenju utvrđuje funkcioniraju li uspostavljeni sustavi kontrole pravilno i troškovno učinkovito te jesu li temeljne transakcije zakonite i pravilne. U mišljenju se navodi i dovodi li revizija u pitanje navode iz izjave rukovodstva iz prvog podstavka točke (c). U izostanku tog mišljenja dužnosnik za ovjeravanje može zahtijevati da mu se drugim neovisnim sredstvima osigura jednakovrijedna razina jamstva.

Dokumenti iz prvog podstavka dostavljaju se Komisiji najkasnije 15. veljače sljedeće financijske godine. Mišljenje iz trećeg podstavka dostavlja se Komisiji najkasnije 15. ožujka te godine.

Obvezama utvrđenima u ovom stavku ne dovodi se u pitanje sporazume sklopljene s EIB-om, EIF-om, organizacijama država članica, međunarodnim organizacijama i trećim zemljama. Kada je riječ o izjavi rukovodstva, takvi sporazumi uključuju barem obvezu tih subjekata da Komisiji svake godine dostave izjavu da su tijekom dotične financijske godine sredstva Unije upotrijebljena i obračunana u skladu sa zahtjevima iz članka 154. stavaka 3. i 4. i obvezama utvrđenima u takvim sporazumima. Takva se izjava može uključiti u završno izvješće ako je trajanje djelovanja koje se provodi ograničeno na 18 mjeseci.

2.   Pri izvršenju sredstava Unije osobe i subjekti moraju:

(a)

poštovati primjenjivo pravo Unije i dogovorene međunarodne standarde i standarde Unije te stoga ne smiju podupirati djelovanja kojima se doprinosi pranju novca, financiranju terorizma, izbjegavanju plaćanja poreza, poreznim prijevarama ili utaji poreza;

(b)

pri provedbi financijskih instrumenata i proračunskih jamstava u skladu s glavom X. ne započinjati ni ne ponavljati operacije sa subjektima osnovanima u jurisdikcijama navedenima u relevantnom političkom dokumentu Unije o nekooperativnim jurisdikcijama, ili s poslovnim nastanom u njima, ili za koje se utvrdi da su visokorizične treće zemlje na temelju članka 9. stavka 2. Direktive (EU) 2015/849, ili koji se u praksi ne pridržavaju dogovorenih poreznih standarda Unije ili međunarodnih poreznih standarda u vezi s transparentnošću i razmjenom informacija.

Subjekti mogu odstupiti od prvog podstavka točke (b) samo ako se djelovanje fizički provodi u jednoj od tih jurisdikcija i ako ne postoji nijedan pokazatelj da relevantna operacija potpada pod neku od kategorija navedenih u prvom podstavku točki (a).

Pri sklapanju sporazuma s financijskim posrednicima subjekti koji izvršavaju financijske instrumente i proračunska jamstva u skladu s glavom X. prenose zahtjeve iz ovog stavka u relevantne sporazume i zahtijevaju od financijskih posrednika da ih izvješćuju o njihovom poštovanju.

3.   Pri provedbi financijskih instrumenata i proračunskih jamstava u skladu s glavom X. osobe i subjekti primjenjuju načela i standarde utvrđene u pravu Unije o sprečavanju korištenja financijskim sustavom u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, a posebno Uredbom (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća (53) i Direktivom (EU) 2015/849. Oni financiranje na temelju ove Uredbe uvjetuju objavom informacija o stvarnom vlasništvu u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 i objavljuju podatke iz izvješća po zemljama u smislu članka 89. stavka 1. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (54).

4.   Komisija provjerava jesu li sredstva Unije ili proračunska jamstva upotrijebljeni u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim sporazumima. Ako se troškovi osobe ili subjekta nadoknađuju na temelju jedne od pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova u skladu s člankom 125. stavkom 1. prvim podstavkom točkama (c), (d) i (e), članak 181. točke od 1. do 5. i članci 182. do 185. primjenjuju se mutatis mutandis. Ako su sredstva Unije ili proračunsko jamstvo upotrijebljeni na način kojim se krše obveze iz relevantnih sporazuma, primjenjuje se članak 131.

5.   U djelovanjima s više donatora, u kojima se doprinosom Unije nadoknađuju rashodi, postupak iz stavka 4. sastoji se od provjere toga jesu li iznos koji odgovara iznosu koji je Komisija isplatila za dotično djelovanje osoba ili subjekt upotrijebili u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnom sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, sporazumu o doprinosu ili sporazumu o financiranju.

6.   U sporazumima o doprinosu, sporazumima o financiranju i sporazumima o jamstvu moraju se jasno utvrditi odgovornosti i obveze osobe ili subjekta koji izvršava sredstva Unije, uključujući obveze iz članka 129. i uvjete za plaćanje doprinosa. Takvim se sporazumima ujedno, ako je to primjenjivo, utvrđuje uzajamno dogovorena naknada koja mora biti razmjerna uvjetima na temelju kojih se provode djelovanja, uzimajući u obzir okolnosti krize i nestabilnosti te koja se, ako je to primjereno, temelji na uspješnosti. Ti sporazumi sadržavaju i pravila za izvješćivanje Komisiji o izvršenju zadaća, očekivanim rezultatima, uključujući pokazatelje kojima se mjeri uspješnost i obvezu osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije da Komisiju bez odlaganja obavijeste o slučajevima u kojima su utvrđene prijevare ili nepravilnosti i o daljnjem postupanju u vezi s tim slučajevima.

7.   Svi se sporazumi o doprinosu, sporazumi o financiranju i sporazumi o jamstvu stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev.

8.   Ovaj se članak ne primjenjuje na doprinos Unije tijelima Unije na koja se primjenjuje zaseban postupak davanja razrješnice iz članaka 70. i 71., uz iznimku mogućih ad hoc sporazuma o doprinosu.

Članak 156.

Neizravno upravljanje s međunarodnim organizacijama

1.   Komisija može, u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom ii., izvršavati proračun neizravno s međunarodnim organizacijama javnog sektora uspostavljenih međunarodnim sporazumima („međunarodne organizacije”) i sa specijaliziranim agencijama koje takve organizacije osnuju. Ti se sporazumi prosljeđuju Komisiji kao dio procjene koju Komisija provodi u skladu s člankom 154. stavkom 3.

2.   Sljedeće organizacije smatraju se međunarodnim organizacijama:

(a)

Međunarodni odbor Crvenog križa;

(b)

Međunarodna federacija nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

3.   Komisija može donijeti propisno opravdanu odluku o tretiranju neprofitne organizacije kao međunarodne organizacije pod uvjetom da ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

ima pravnu osobnost i neovisna upravljačka tijela;

(b)

uspostavljena je za izvršenje posebnih zadaća od općeg međunarodnog interesa;

(c)

najmanje šest država članica članice su neprofitne organizacije;

(d)

ima odgovarajuća financijska jamstva;

(e)

djeluje na temelju stalne strukture i u skladu sa sustavima, pravilima i postupcima koji se mogu procijeniti u skladu s člankom 154. stavkom 3.

4.   Ako međunarodna organizacija izvršava sredstva u okviru neizravnog upravljanja, primjenjuju se sporazumi o provjeri koji su s njom sklopljeni.

Članak 157.

Neizravno upravljanje s organizacijama država članica

1.   Komisija može u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkama v. i vi. neizravno izvršavati proračun preko organizacija država članica.

2.   Pri neizravnom izvršenju proračuna s organizacijama država članica, Komisija se oslanja na sustave, pravila i postupke tih organizacija koji su ocijenjeni u skladu s člankom 154. stavcima 3. i 4.

3.   Okvirnim sporazumima o financijskom partnerstvu sklopljenima s organizacijama država članica u skladu s člankom 130. dodatno se određuju opseg i načini međusobnog oslanjanja na sustave, pravila i postupke organizacija država članica te ti sporazumi mogu uključivati posebne odredbe o međusobnom oslanjanju na ocjene i revizije kako je navedeno u člancima 126. i 127.

Članak 158.

Neizravno upravljanje s trećim zemljama

1.   Komisija može neizravno izvršavati proračun s trećom zemljom ili tijelima koja je ta zemlja imenovala kako je navedeno u članku 62. stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki i. sklapanjem sporazuma o financiranju u kojem se opisuje intervencija Unije u trećoj zemlji i utvrđuje način izvršenja za svaki dio djelovanja.

2.   Za dio djelovanja koje se neizravno izvršava s trećom zemljom ili tijelima koja je ona imenovala, sporazumom o financiranju jasno se utvrđuju, uz elemente iz članka 155. stavka 5., uloge i odgovornosti treće zemlje i Komisije u izvršenju sredstava. Sporazumom o financiranju ujedno se određuju pravila i postupci koje treća zemlja treba primjenjivati pri izvršenju sredstava Unije.

Članak 159.

Operacije mješovitog financiranja

1.   Operacijama mješovitog financiranja upravlja Komisija ili osobe ili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c).

2.   Ako se financijski instrumenti i proračunska jamstva provode u okviru mehanizma ili platforme mješovitog financiranja, primjenjuje se glava X.

3.   Kada je riječ o financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima koji se provode u okviru mehanizama ili platformi za mješovito financiranje, smatra se da su ispunjeni uvjeti iz članka 209. stavka 2. prvog podstavka točke (h) ako se prije uspostavljanja relevantnog mehanizma ili platforme mješovitog financiranja provede ex ante evaluacija.

4.   Godišnja izvješća na temelju članka 249. sastavljaju se na razini mehanizma ili platforme mješovitog financiranja, uzimajući u obzir sve financijske instrumente i proračunska jamstva koji su obuhvaćeni mehanizmom ili platformom, te se u njima moraju jasno navesti različite vrste financijske potpore u okviru mehanizma ili platforme.

GLAVA VII.

NABAVA I KONCESIJE

POGLAVLJE 1.

Zajedničke odredbe

Članak 160.

Načela koja se primjenjuju na ugovore i područje primjene

1.   Svim ugovorima koji se financiraju u potpunosti ili djelomično iz proračuna moraju se poštovati načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije.

2.   Za sve ugovore provodi se nadmetanje na najširoj mogućoj osnovi, uz iznimku slučaja kad se upotrebljava postupak iz članka 164. stavka 1. točke (d).

Procijenjena vrijednost ugovora ne smije se određivati s namjerom zaobilaženja primjenjivih pravila niti se ugovor smije dijeliti u tu svrhu.

Javni naručitelj dijeli ugovor na više grupa kad god je to primjereno uzimajući u obzir široko tržišno natjecanje.

3.   Javni naručitelji ne upotrebljavaju neprimjereno okvirne ugovore ili tako da njihova svrha ili učinak bude sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja.

4.   ZIC može primati sredstva za koja se terete odobrena sredstva koja nisu odobrena sredstva za istraživanje i tehnološki razvoj u okviru svojega sudjelovanja u postupcima nabave koji se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna.

5.   Uz iznimku načelâ transparentnosti i jednakog postupanja, pravila o nabavi utvrđena u ovoj Uredbi ne primjenjuju se na aktivnosti koje Zajednički istraživački centar provodi u ime trećih strana.

Članak 161.

Prilog o nabavi i delegiranje ovlasti

Detaljna pravila o nabavi utvrđena su u Prilogu I. ovoj Uredbi. Kako bi se osiguralo da institucije Unije pri dodjeli ugovora za vlastiti račun primjenjuju iste standarde koji vrijede za javne naručitelje obuhvaćene direktivama 2014/23/EU i 2014/24/EU, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 269. ove Uredbe radi izmjene Priloga I. ovoj Uredbi, kako bi taj prilog uskladila s izmjenama tih direktiva i provela povezane tehničke prilagodbe.

Članak 162.

Mješoviti ugovori i jedinstveni rječnik javne nabave

1.   Mješoviti ugovor koji obuhvaća dvije ili više vrsta nabave (radova, robe ili usluga) ili koncesija (za radove ili usluge) ili oboje dodjeljuje se u skladu s odredbama primjenjivima na vrstu nabave koja se veže uz glavni predmet dotičnog ugovora.

2.   U slučaju mješovitih ugovora koji obuhvaćaju robu i usluge, glavni predmet određuje se usporedbom vrijednosti dotične robe ili usluga.

Ugovor kojim je obuhvaćena jedna vrsta nabave (radova, robe ili usluga) i koncesija (za radove ili usluge) dodjeljuje se u skladu s odredbama koje se primjenjuju na dotični ugovor o javnoj nabavi.

3.   Ova glava ne primjenjuje se na ugovore o tehničkoj pomoći sklopljene s EIB-om ili EIF-om.

4.   Za upućivanja na nomenklature u kontekstu nabave upotrebljava se „Jedinstveni rječnik javne nabave (CPV)” kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (55).

Članak 163.

Mjere objave

1.   Za postupke čija je vrijednost jednaka ili veća od vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1. ili članka 178. javni naručitelj u Službenom listu Europske unije objavljuje:

(a)

obavijest o nadmetanju kojom se pokreće postupak, osim u slučaju postupka iz članka 164. stavka 1. točke (d);

(b)

obavijest o dodjeli ugovora u kojoj su navedeni rezultati postupka.

2.   Postupci čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1. ili članka 178. oglašavaju se odgovarajućim sredstvima.

3.   Određene informacije o dodjeli ugovora ne moraju se nužno objaviti ako bi njihova objava ometala izvršavanje zakonodavstva ili bi na neki drugi način bila protivna javnom interesu, štetila legitimnim komercijalnim interesima gospodarskih subjekata ili bi mogla dovesti u pitanje pošteno tržišno natjecanje među njima.

Članak 164.

Postupci nabave

1.   Postupci nabave za dodjelu ugovorâ o koncesiji ili ugovorâ o javnoj nabavi, uključujući okvirne ugovore, imaju jedan od sljedećih oblika:

(a)

otvoreni postupak;

(b)

ograničeni postupak, među ostalim na temelju dinamičkog sustava nabave;

(c)

projektni natječaj;

(d)

pregovarački postupak, među ostalim bez prethodne objave;

(e)

natjecateljski dijalog;

(f)

natjecateljski postupak uz pregovore;

(g)

partnerstvo za inovacije;

(h)

postupci koji uključuju poziv na iskaz interesa.

2.   U otvorenim postupcima svaki zainteresirani gospodarski subjekt može dostaviti ponudu.

3.   U ograničenim postupcima, natjecateljskim dijalozima, natjecateljskim postupcima uz pregovore i partnerstvima za inovacije svaki gospodarski subjekt može podnijeti zahtjev za sudjelovanje dostavljanjem informacija koje traži javni naručitelj. Javni naručitelj poziva sve natjecatelje koji zadovoljavaju kriterije za odabir i koji se ne nalaze ni u jednoj od situacija iz članka 136. stavka 1. i članka 141. stavka 1. da dostave ponudu.

Neovisno o prvom podstavku, javni naručitelj može ograničiti broj natjecatelja koji se pozivaju na sudjelovanje u postupku na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija za odabir, što se navodi u obavijesti o nadmetanju ili pozivu na iskaz interesa. Broj pozvanih natjecatelja mora biti dostatan kako bi se osiguralo istinsko tržišno natjecanje.

4.   U svim postupcima koji obuhvaćaju pregovore javni naručitelj pregovara s ponuditeljima o prvotnim i svim naknadnim ponudama ili dijelovima ponuda, osim o konačnim ponudama, kako bi se poboljšao njihov sadržaj. Minimalni zahtjevi i kriteriji utvrđeni u dokumentaciji o nabavi nisu predmet pregovora.

Javni naručitelj može dodijeliti ugovor na osnovi prvotne ponude bez pregovora ako je u dokumentaciji o nabavi navedeno da zadržava mogućnost da to učini.

5.   Javni naručitelj može primijeniti:

(a)

otvoren ili ograničen postupak za svaku nabavu;

(b)

postupke koji se sastoje od poziva na iskaz interesa za ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1. kako bi napravio predodabir natjecatelja koji će biti pozvani da podnesu ponude kao odgovor na buduće ograničene pozive za podnošenje ponuda ili kako bi sastavio popis prodavatelja koji trebaju biti pozvani da podnesu zahtjeve za sudjelovanje ili podnesu ponude;

(c)

projektni natječaj za dobivanje plana ili projekta koji ocjenjivački sud izabire po raspisivanju natječaja;

(d)

partnerstvo za inovacije za razvoj inovativnog proizvoda, usluge ili inovativnih radova i naknadnu nabavu robe, usluga ili radova koji iz toga proizlaze;

(e)

natjecateljski postupak uz pregovore ili natjecateljski dijalog za ugovore o koncesiji, za ugovore o uslugama navedene u Prilogu XIV. Direktivi 2014/24/EU, u slučajevima u kojima su, po završetku prvotnog postupka, u okviru otvorenog ili ograničenog postupka dostavljene samo nepravilne ili neprihvatljive ponude te u slučajevima u kojima je to opravdano posebnim okolnostima povezanima, među ostalim, s naravi ili složenošću predmeta ugovora ili posebnom vrstom ugovora, kako je detaljno opisano u Prilogu I. ovoj Uredbi;

(f)

pregovarački postupak za ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1. ili pregovarački postupak bez prethodne objave za posebne vrste nabave koje nisu obuhvaćene područjem primjene Direktive 2014/24/EU ili u jasno utvrđenim iznimnim okolnostima utvrđenim u Prilogu I. ovoj Uredbi.

6.   Dinamički sustav nabave tijekom svojega trajanja otvoren je svakom gospodarskom subjektu koji zadovoljava kriterije za odabir.

Javni naručitelj pri nabavi u okviru dinamičkog sustava nabave slijedi pravila ograničenog postupka.

Članak 165.

Međuinstitucijska nabava i zajednička nabava

1.   Ako su za ugovor ili okvirni ugovor zainteresirane dvije ili više institucija Unije, izvršnih agencija ili tijela Unije iz članaka 70. i 71. te kad god postoji mogućnost povećanja učinkovitosti, dotični javni naručitelji mogu postupak i kasnije upravljanje ugovorom ili okvirnim ugovorom provoditi na međuinstitucijskoj razini pod vodstvom jednog od javnih naručitelja.

U međuinstitucijskim postupcima mogu sudjelovati tijela i osobe zaduženi za provedbu posebnih djelovanja ZVSP-a na temelju glave V. UEU-a te Ured glavnog tajnika Odbora guvernera europskih škola.

Uvjeti okvirnog ugovora primjenjuju se samo među onim javnim naručiteljima koji su identificirani za tu svrhu u dokumentaciji o nabavi i onim gospodarskim subjektima koji su stranke okvirnog ugovora.

2.   Ako je ugovor ili okvirni ugovor potreban za provedbu zajedničkog djelovanja između neke institucije Unije i jednog ili više javnih naručitelja iz država članica, postupak nabave mogu zajednički provesti institucija Unije i javni naručitelji.

Zajednička nabava može se provoditi s državama EFTA-e i zemljama kandidatkinjama za pristupanje Uniji ako je ta mogućnost izričito predviđena u bilateralnom ili multilateralnom ugovoru.

Postupovne odredbe koje se primjenjuju na institucije Unije primjenjuju se na zajedničku nabavu.

Ako je udjel u ukupnoj procijenjenoj vrijednosti ugovora koji pripada javnom naručitelju iz države članice ili kojim on upravlja jednak ili viši od 50 %, ili u drugim propisno opravdanim slučajevima, institucija Unije može odlučiti da se postupovna pravila koja se primjenjuju na javnog naručitelja iz države članice primjenjuju na zajedničku nabavu, pod uvjetom da se ta pravila mogu smatrati jednakovrijednima pravilima institucije Unije.

Institucija Unije i javni naručitelj iz države članice, države EFTA-e ili zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji na koje se odnosi zajednička nabava osobito se dogovaraju o detaljnim praktičnim aranžmanima za evaluaciju zahtjevâ za sudjelovanje ili ponuda, dodjeli ugovora, pravu koje se primjenjuje na ugovor i sudu nadležnom za rješavanje sporova.

Članak 166.

Priprema postupka nabave

1.   Prije pokretanja postupka nabave javni naručitelj može provesti prethodnu provjeru tržišta u svrhu pripreme postupka.

2.   Javni naručitelj određuje predmet nabave u dokumentaciji o nabavi, opisujući u njoj svoje potrebe i tražene značajke radova, robe ili usluga koji se kupuju te određuje primjenjive kriterije za isključenje, dodjelu i odabir. Javni naručitelj ujedno navodi koji elementi određuju minimalne zahtjeve koje sve ponude trebaju zadovoljiti. Minimalni zahtjevi uključuju poštovanje primjenjivih obveza iz prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje su utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili primjenjivim međunarodnim društvenim konvencijama i konvencijama o zaštiti okoliša navedenima u Prilogu X. Direktivi 2014/24/EU.

Članak 167.

Dodjela ugovorâ

1.   Ugovori se dodjeljuju na temelju kriterija za dodjelu pod uvjetom da je javni naručitelj provjerio sljedeće:

(a)

ponuda je u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u dokumentaciji o nabavi;

(b)

natjecatelj ili ponuditelj nije isključen na temelju članka 136. ni odbijen na temelju članka 141.;

(c)

natjecatelj ili ponuditelj ispunjava kriterije za odabir utvrđene u dokumentaciji o nabavi i nije u sukobu interesa koji bi mogao negativno utjecati na izvršenje ugovora.

2.   U svrhu evaluacije sposobnosti natjecatelja ili ponuditelja javni naručitelj primjenjuje kriterije za odabir. Kriteriji za odabir odnose se samo na pravnu i regulatornu sposobnost za obavljanje profesionalne aktivnosti, ekonomsku i financijsku sposobnost te tehničku i stručnu sposobnost. Pretpostavlja se da ZIC ispunjava zahtjeve koji se odnose na financijsku sposobnost.

3.   Javni naručitelj u svrhu evaluacije ponude primjenjuje kriterije za dodjelu.

4.   Javni naručitelj dodjeljuje ugovore na temelju ekonomski najpovoljnije ponude pri čemu primjenjuje jednu od triju metoda dodjele: najniže cijene, najmanjih troškova ili najboljeg omjera cijene i kvalitete.

Za metodu najmanjih troškova javni naručitelj primjenjuje pristup troškovne učinkovitosti uključujući izračun troškova tijekom životnog vijeka.

Za metodu najboljeg omjera cijene i kvalitete javni naručitelj uzima u obzir cijenu ili trošak i druge kriterije kvalitete povezane s predmetom ugovora.

Članak 168.

Podnošenje, elektronička komunikacija i evaluacija

1.   Javni naručitelj određuje rokove za zaprimanje ponuda i zahtjevâ za sudjelovanje u skladu s točkom 24. Priloga I. uzimajući u obzir složenost nabave, pri čemu se gospodarskim subjektima osigurava odgovarajuće vrijeme za pripremu ponuda.

2.   Ako to smatra prikladnim i proporcionalnim, javni naručitelj može zahtijevati od ponuditeljâ da dostave jamstvo kao osiguranje da se dostavljene ponude neće povući prije potpisivanja ugovora. Traženo jamstvo iznosi od 1 do 2 % ukupne procijenjene vrijednosti ugovora.

Javni naručitelj oslobađa jamstva:

(a)

u odnosu na ponuditelje ili ponude odbijene u skladu s točkom 30.2. podtočkom (b) ili (c) Priloga I., nakon pružanja informacija o ishodu postupka;

(b)

u odnosu na ponuditelje rangirane u skladu s točkom 30.2. podtočkom (e) Priloga I., nakon potpisivanja ugovora.

3.   Javni naručitelj otvara sve zahtjeve za sudjelovanje i ponude. Međutim, javni naručitelj odbija:

(a)

zahtjeve za sudjelovanje i ponude koji nisu zaprimljeni u roku, i to bez otvaranja;

(b)

ponude koje su već bile otvorene kad ih je zaprimio, bez ispitivanja njihova sadržaja.

4.   Javni naručitelj evaluira sve zahtjeve za sudjelovanje ili ponude koji nisu odbijeni u fazi otvaranja kako je navedeno u stavku 3. na temelju kriterija utvrđenih u dokumentaciji o nabavi kako bi dodijelio ugovor ili proveo elektroničku dražbu.

5.   Dužnosnik za ovjeravanje može odustati od imenovanja odbora za evaluaciju kako je predviđeno u članku 150. stavku 2. u sljedećim slučajevima:

(a)

vrijednost ugovora manja je od vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1.;

(b)

na temelju analize rizika u slučajevima iz točke 11.1. drugog podstavka podtočaka (c), (e), (f) i., (f) iii. i (h) Priloga I.;

(c)

na temelju analize rizika u slučaju ponovnog otvaranja nadmetanja u okviru okvirnog ugovora;

(d)

za postupke u području vanjskih djelovanja vrijednosti od 20 000 EUR ili manje.

6.   Zahtjevi za sudjelovanje i ponude koji nisu u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u dokumentaciji o nabavi odbijaju se.

Članak 169.

Kontakti tijekom postupka nabave

1.   Prije isteka roka do kojeg se primaju zahtjevi za sudjelovanje ili ponude, javni naručitelj može dostaviti dodatne informacije u vezi s dokumentacijom o nabavi ako u njoj otkrije pogrešku ili propust, ili na zahtjev natjecateljâ ili ponuditeljâ. Dostavljene informacije otkrivaju se svim natjecateljima ili ponuditeljima.

2.   Nakon isteka roka do kojeg se primaju zahtjevi za sudjelovanje ili ponude, u svakom slučaju u kojem je uspostavljen kontakt i u propisno opravdanim slučajevima u kojima kontakt nije uspostavljen kako je predviđeno člankom 151., vodi se evidencija u dosjeu o toj nabavi.

Članak 170.

Odluka o dodjeli i obavješćivanje natjecateljâ ili ponuditeljâ

1.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odlučuje kome ugovor treba dodijeliti u skladu s kriterijima za odabir i dodjelu utvrđenima u dokumentaciji o nabavi.

2.   Javni naručitelj obavješćuje sve natjecatelje ili ponuditelje čiji su zahtjevi za sudjelovanje ili ponude odbijeni o razlozima na temelju kojih je donesena odluka i o trajanju rokova mirovanja iz članka 175. stavka 2. i članka 178. stavka 1.

Kada je riječ o dodjeli posebnih ugovora na temelju okvirnog ugovora koji uključuju ponovno otvaranje nadmetanja, javni naručitelj obavješćuje ponuditelje o ishodu evaluacije.

3.   Javni naručitelj obavješćuje svakog ponuditelja koji nije u situaciji za isključenje iz članka 136. stavka 1., koji nije odbijen na temelju članka 141. te čija je ponuda u skladu s dokumentacijom o nabavi i koji to zahtijeva pisanim putem o sljedećem:

(a)

imenu i prezimenu odnosno nazivu ponuditelja, ili ponuditeljâ u slučaju okvirnog ugovora, kojem je dodijeljen ugovor i, osim u slučaju posebnog ugovora na temelju okvirnog ugovora koji uključuje ponovno otvaranje nadmetanja, značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude, plaćenoj cijeni ili vrijednosti ugovora, ovisno o slučaju;

(b)

napretku pregovora i dijaloga s ponuditeljima.

Međutim, javni naručitelj može odlučiti ne otkriti određene informacije ako bi se njihovim otkrivanjem ometalo izvršavanje zakonodavstva, djelovalo suprotno javnom interesu ili ugrozilo legitimne komercijalne interese gospodarskih subjekata ili moglo narušiti pošteno tržišno natjecanje među njima.

Članak 171.

Poništenje postupka nabave

Prije potpisivanja ugovora javni naručitelj može poništiti postupak nabave, a da natjecatelji ili ponuditelji pritom nemaju pravo tražiti bilo kakvu naknadu.

Odluka mora biti obrazložena te se u najkraćem mogućem roku priopćuje natjecateljima ili ponuditeljima.

Članak 172.

Izvršenje i izmjene ugovora

1.   S izvršenjem ugovora ne započinje se prije nego što je potpisan.

2.   Javni naručitelj može izmijeniti ugovor ili okvirni ugovor bez postupka nabave samo u slučajevima predviđenima u stavku 3. i pod uvjetom da se izmjenom ne mijenja predmet ugovora ili okvirnog ugovora.

3.   Ugovor, okvirni ugovor ili posebni ugovor na temelju okvirnog ugovora mogu se izmijeniti bez novog postupka nabave u sljedećim slučajevima:

(a)

u slučaju da se pokazala potreba za dodatnim radovima, robom ili uslugama početnog ugovaratelja koji nisu bili uključeni u prvotnu nabavu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.

nije moguće promijeniti ugovaratelja zbog tehničkih razloga povezanih sa zahtjevima koji se odnose na međuzamjenjivost ili interoperabilnost s obzirom na postojeću opremu, usluge ili instalacije;

ii.

promjenom ugovaratelja došlo bi do znatnog udvostručavanja troškova za javnog naručitelja;

iii.

povećanje cijene, uključujući neto kumulativnu vrijednost uzastopnih izmjena, nije veće od 50 % prvotne vrijednosti ugovora;

(b)

ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

izmjena je potrebna jer su nastupile okolnosti koje pažljivi javni naručitelj nije mogao predvidjeti;

ii.

povećanje cijene nije veće od 50 % prvotne vrijednosti ugovora;

(c)

ako je vrijednost izmjene manja od vrijednosti sljedećih pragova:

i.

pragova iz članka 175. stavka 1. i točke 38. Priloga I. u području vanjskih djelovanja primjenjivih u trenutku izmjene; i

ii.

10 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o javnim uslugama i ugovore o javnoj nabavi robe te ugovore o koncesiji za radove ili usluge i 15 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o javnim radovima;

(d)

ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

minimalni zahtjevi prvotnog postupka nabave nisu izmijenjeni;

ii.

svaka naknadna izmjena vrijednosti u skladu je s uvjetima iz točke (c) ovog podstavka, osim ako takva izmjena vrijednosti proizlazi iz stroge primjene dokumentacije o nabavi ili ugovornih odredaba.

U prvotnoj vrijednosti ugovora ne uzimaju se u obzir izmjene cijena.

Neto kumulativna vrijednost nekoliko uzastopnih izmjena iz prvog podstavka točke (c) ne smije premašivati vrijednost nijednog praga koji je ondje naveden.

Javni naručitelj primjenjuje ex post mjere objave iz članka 163.

Članak 173.

Jamstva za ispunjenje obveza i jamstva za povrat zadržanog iznosa

1.   Jamstvo za ispunjenje obveza iznosi najviše 10 % ukupne vrijednosti ugovora.

U potpunosti se oslobađa nakon konačnog prihvaćanja radova, robe ili složenih usluga, unutar razdoblja koje se utvrđuje u ugovoru i podliježe rokovima iz članka 116. stavka 1.Može se osloboditi djelomično ili u potpunosti u trenutku privremenog prihvaćanja radova, robe ili složenih usluga.

2.   Jamstvo za povrat zadržanog iznosa u iznosu od najviše 10 % ukupne vrijednosti ugovora može se osigurati odbicima od međuplaćanjâ kako se ona budu izvršavala ili odbitkom od završnog plaćanja.

Javni naručitelj određuje iznos jamstva za povrat zadržanog iznosa koji mora biti razmjeran utvrđenim rizicima u vezi s izvršenjem ugovora, uzimajući u obzir predmet ugovora i uobičajene komercijalne uvjete koji se primjenjuju u dotičnom sektoru.

Jamstvo za povrat zadržanog iznosa ne smije se upotrebljavati u ugovoru ako je jamstvo za ispunjenje obveza zatraženo, ali nije oslobođeno.

3.   Podložno odobrenju javnog naručitelja, ugovaratelj može zatražiti zamjenu jamstva za povrat zadržanog iznosa drugim jamstvom iz članka 152.

4.   Javni naručitelj oslobađa jamstvo za povrat zadržanog iznosa nakon isteka razdoblja ugovorne odgovornosti, unutar razdoblja koje se utvrđuje u ugovoru i podliježe rokovima iz članka 116. stavka 1.

POGLAVLJE 2.

Odredbe koje se primjenjuju na ugovore koje institucije Unije dodjeljuju za svoj račun

Članak 174.

Javni naručitelj

1.   Institucije Unije, izvršne agencije i tijela Unije iz članaka 70. i 71. smatraju se javnim naručiteljima u pogledu ugovora koje dodjeljuju za svoj račun, osim ako nabavu obavljaju pri središnjem tijelu za nabavu. Službe institucija Unije ne smatraju se javnim naručiteljima u slučaju sporazuma na razini službi koje međusobno sklapaju.

U skladu s člankom 60. institucije Unije koje se smatraju javnim naručiteljima u skladu s prvim podstavkom delegiraju ovlasti potrebne za obavljanje funkcije javnog naručitelja.

2.   Svaki dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja u svakoj instituciji Unije ocjenjuje jesu li dosegnute vrijednosti pragova iz članka 175. stavka 1.

Članak 175.

Primjenjivi pragovi i rok mirovanja

1.   U postupku dodjele ugovorâ o javnoj nabavi i ugovorâ o koncesiji javni naručitelj pri odabiru postupka iz članka 164. stavka 1. ove Uredbe mora poštovati pragove iz članka 4. točaka (a) i (b) Direktive 2014/24/EU. Na temelju tih pragova određuju se mjere objave iz članka 163. stavaka 1. i 2. ove Uredbe.

2.   Podložno iznimkama i uvjetima utvrđenim u Prilogu I. ovoj Uredbi, u slučaju ugovorâ čija vrijednost premašuje vrijednosti pragova iz stavka 1. javni naručitelj ne potpisuje ugovor ili okvirni ugovor s uspješnim ponuditeljem prije isteka roka mirovanja.

3.   Ako se upotrebljavaju elektronička sredstva komunikacije, rok mirovanja traje 10 dana, dok za uporabu drugih sredstava vrijedi rok od 15 dana.

Članak 176.

Pravila o pristupu postupku nabave

1.   Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je pod jednakim uvjetima svim fizičkim i pravnim osobama obuhvaćenima područjem primjene Ugovorâ te svim fizičkim i pravnim osobama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji s kojom Unija ima poseban sporazum u području nabave pod uvjetima utvrđenima u takvom sporazumu. Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je i međunarodnim organizacijama.

2.   Za potrebe članka 160. stavka 4. ZIC se smatra pravnom osobom koja ima poslovni nastan u državi članici.

Članak 177.

Pravila o nabavi u okviru Svjetske trgovinske organizacije

Ako se primjenjuje plurilateralni Sporazum o javnoj nabavi sklopljen u okviru Svjetske trgovinske organizacije, postupak nabave otvoren je i gospodarskim subjektima s poslovnim nastanom u državama koje su ratificirale taj sporazum, pod uvjetima određenima tim sporazumom.

POGLAVLJE 3.

Odredbe primjenjive na nabavu u području vanjskih djelovanja

Članak 178.

Nabava za vanjska djelovanja

1.   Opće odredbe o nabavi utvrđene u ovoj poglavlju 1. ove glave primjenjuju se na ugovore obuhvaćene ovim poglavljem podložno posebnim odredbama koje se odnose na aranžmane za dodjelu vanjskih ugovora utvrđene u poglavlju 3. Priloga I. Članci od 174. do 177. ne primjenjuju se na nabavu obuhvaćenu ovim poglavljem.

Podložno iznimkama i uvjetima utvrđenim u Prilogu I., javni naručitelj ne potpisuje ugovor ili okvirni ugovor s uspješnim ponuditeljem prije isteka roka mirovanja. Ako se upotrebljavaju elektronička sredstva komunikacije, rok mirovanja traje 10 dana, dok za uporabu drugih sredstava vrijedi rok od 15 dana.

Članak 163. i članak 164. stavak 1. točke (a) i (b) te drugi podstavak ovog stavka primjenjuju se tek od:

(a)

300 000 EUR za ugovore o uslugama i ugovora o nabavi robe;

(b)

5 000 000 EUR za ugovore o radovima.

2.   Ovo poglavlje primjenjuje se na:

(a)

postupke nabave u kojima Komisija ne dodjeljuje ugovore za svoj račun;

(b)

postupke nabave koje provode osobe ili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije na temelju članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c) ako je to predviđeno u sporazumu o doprinosu ili u sporazumu o financiranju iz članka 154.

3.   Postupci nabave utvrđuju se u sporazumima o financiranju iz članka 158.

4.   Ovo poglavlje ne primjenjuje se na djelovanja predviđena u temeljnim aktima pojedinih sektora koji se odnose na pomoć za upravljanje humanitarnim krizama, operacije civilne zaštite i operacije humanitarne pomoći.

Članak 179.

Pravila o pristupu nabavi u području vanjskih djelovanja

1.   Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je pod jednakim uvjetima svim osobama obuhvaćenima područjem primjene Ugovorâ i svim fizičkim ili pravnim osobama u skladu s posebnim odredbama temeljnih instrumenata kojima je uređen dotični sektor suradnje. Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je i međunarodnim organizacijama.

2.   U iznimnim okolnostima koje je propisno opravdao odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, moguće je odlučiti da se državljanima trećih zemalja, uz one koji su navedeni u stavku 1. ovog članka, dopusti sudjelovanje u nadmetanju za dodjelu ugovora.

3.   U slučajevima u kojima se primjenjuje sporazum o širenju tržišta za nabavu robe ili usluga u kojem je Unija stranka, postupci nabave za ugovore koji se financiraju iz proračuna otvoreni su i fizičkim i pravnim osobama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, uz one koje su navedene u stavcima 1. i 2., pod uvjetima utvrđenima u tom sporazumu.

GLAVA VIII.

BESPOVRATNA SREDSTVA

POGLAVLJE 1.

Područje primjene i oblik bespovratnih sredstava

Članak 180.