19.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 156/1

(1)

U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. Europsko vijeće podržalo je obvezujući cilj domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na 1990., a taj je cilj ponovno potvrđen u zaključcima Europskog vijeća od 17. i 18. ožujka 2016.

(2)

U zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. navodi se da bi Unija cilj smanjenja emisija od najmanje 40 % trebala zajednički ostvariti na troškovno najisplativiji način, pri čemu smanjenja u EU sustavu trgovanja emisijama, utvrđenom u Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), i u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama do 2030. iznose 43 % odnosno 30 % u usporedbi s 2005., uz raspodjelu tereta na temelju relativnog BDP-a po stanovniku.

(3)

Ova Uredba dio je provedbe obveza Unije iz Pariškog sporazuma (5), donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („UNFCCC”). Pariški sporazum sklopljen je u ime Unije 5. listopada 2016. Odlukom Vijeća (EU) 2016/1841 (6). Obveza Unije koja se odnosi na smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu sadržana je u planiranom nacionalno utvrđenom doprinosu koji su s obzirom na Pariški sporazum Unija i njezine države članice 6. ožujka 2015. podnijele Tajništvu UNFCCC-a. Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Unija bi u skladu s Pariškim sporazumom trebala nastaviti smanjivati svoje emisije stakleničkih plinova i povećati uklanjanja.

(4)

Pariškim sporazumom utvrđuje se, među ostalim, dugoročni cilj u skladu s nastojanjima da se povećanje globalne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da se ulažu napori u njegovo zadržavanje na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Šume, poljoprivredna zemljišta i močvarna zemljišta odigrat će središnju ulogu u postizanju tog cilja. U Pariškom sporazumu stranke također prepoznaju apsolutan prioritet očuvanja sigurnosti opskrbe hranom i iskorjenjivanja gladi u kontekstu održivog razvoja i nastojanja usmjerenih na iskorjenjivanje siromaštva te posebne slabosti sustavâ za proizvodnju hrane u odnosu na negativne učinke klimatskih promjena, jačajući time otpornost na klimatske promjene i razvoj s niskim emisijama stakleničkih plinova na način kojim se ne ugrožava proizvodnja hrane. Kako bi se ispunili ciljevi Pariškog sporazuma, stranke bi trebale povećati svoje zajedničke napore. Stranke bi trebale pripremati, priopćavati i održavati uzastopne nacionalno utvrđene doprinose. Pariškim sporazumom zamjenjuje se pristup iz Kyotskog protokola iz 1997. koji se neće nastaviti nakon 2020. Pariškim sporazumom također se želi uspostaviti ravnoteža između antropogenih emisija iz izvora i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima u drugoj polovici ovog stoljeća, a stranke se pozivaju da poduzmu mjere za očuvanje i poboljšanje, prema potrebi, ponora i spremnika stakleničkih plinova, uključujući šume.

(5)

Sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva („LULUCF”) ima potencijal za pružanje dugoročnih klimatskih koristi i tako može doprinijeti postizanju cilja Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova, kao i dugoročnih klimatskih ciljeva iz Pariškog sporazuma. Sektor LULUCF pruža i biomaterijale kojima se mogu zamijeniti fosilni ili ugljikom bogati materijali i stoga ima važnu ulogu u prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama stakleničkih plinova. Budući da su uklanjanja putem sektora LULUCF reverzibilna, trebalo bi ih smatrati posebnim stupom u okviru klimatske politike Unije.

(6)

Europsko vijeće zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. izjavilo je da bi trebalo priznati višestruke ciljeve poljoprivrednog sektora i sektora korištenja zemljišta s obzirom na njihov niži potencijal za ublažavanje, kao i potrebu da se osigura usklađenost između ciljeva Unije u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i klimatskih promjena. Europsko vijeće pozvalo je Komisiju da razmotri koji su najbolji načini za poticanje održivog povećanja proizvodnje hrane optimizirajući doprinos tog sektora ublažavanju učinka i sekvestraciji stakleničkih plinova, uključujući pošumljavanjem, te da uspostavi politiku o tome kako uključiti sektor LULUCF u okvir ublažavanja učinka stakleničkih plinova do 2030. čim to tehnički uvjeti dopuste, a svakako prije 2020.

(7)

Postupcima održivog upravljanja u sektoru LULUCF može se doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena na nekoliko načina, osobito smanjenjem emisija, te održavanjem i povećavanjem ponora i zaliha ugljika. Za učinkovitost mjera koje su posebno usmjerene na sekvestraciju ugljika ključna je dugoročna stabilnost i prilagodljivost spremnika ugljika. Osim toga, postupcima održivog upravljanja može se održati produktivnost, sposobnost regeneracije i vitalnost sektora LULUCF te tako promicati gospodarski i socijalni razvoj smanjujući ugljični i ekološki otisak tog sektora.

(8)

Razvojem održivih i inovativnih praksi i tehnologija, uključujući agroekologiju i agrošumarstvo, može se osnažiti ulogu sektora LULUCF u odnosu na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i ojačati produktivnost i otpornost tog sektora. Budući da sektor LULUCF ima duge vremenske okvire za povrat ulaganja, dugoročne su strategije važne za jačanje financiranja istraživanja u području razvoja održivih i inovativnih praksi i tehnologija te ulaganja u njih. Ulaganjima u preventivne mjere, kao što su postupci održivog upravljanja, mogu se smanjiti rizici povezani s prirodnim nepogodama.

(9)

Europsko vijeće u svojim zaključcima od 22. i 23. lipnja 2017. ponovno je istaknulo da su Unija i njezine države članice predane Programu održivog razvoja do 2030., čiji je cilj, među ostalim, osigurati da upravljanje šumama bude održivo.

(10)

Mjere za smanjenje krčenja i uništavanja šuma te promicanje održivog upravljanja šumama važne su u zemljama u razvoju. U tom kontekstu Vijeće je u svojim zaključcima od 21. listopada 2009. i 14. listopada 2010. podsjetilo na ciljeve Unije da se bruto vrijednosti krčenja tropskih šuma do 2020. smanji za barem 50 % u odnosu na trenutačne razine i zaustavi globalno smanjenje šumskih površina najkasnije do 2030.

(11)

Odlukom br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđena su pravila za obračun primjenjiva na emisije i uklanjanja iz sektora LULUCF, čime se doprinijelo razvoju politika koje vode prema uključivanju sektora LULUCF u obvezu smanjenja emisija Unije. Ova bi se Uredba trebala temeljiti na postojećim pravilima za obračun te bi se njome ta pravila trebala ažurirati i poboljšati za razdoblje od 2021. do 2030. Njome bi trebalo utvrditi obveze država članica u pogledu provedbe tih pravila za obračun te bi trebalo također zahtijevati od država članica da osiguraju da cjelokupni sektor LULUCF ne proizvodi neto emisije i da doprinosi cilju dugoročnog poboljšanja ponorâ. Njome ne bi trebalo utvrđivati nikakve obveze u pogledu obračunavanja ili izvješćivanja za privatne stranke, uključujući poljoprivrednike i šumare.

(12)

Sektor LULUCF, uključujući poljoprivredno zemljište, ima izravan i znatan učinak na biološku raznolikost i usluge ekosustava. Stoga je važan cilj politika koje se odnose na taj sektor da zajamče usklađenost s ciljevima strategije Unije za biološku raznolikost. U tom bi sektoru trebalo poduzeti mjere za provedbu i potporu u odnosu i na ublažavanje klimatskih promjena i na prilagodbu njima. Također bi trebalo osigurati usklađenost zajedničke poljoprivredne politike i ove Uredbe. Svi sektori trebaju dati svoj ravnopravan doprinos u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(13)

Močvarna zemljišta djelotvorni su ekosustavi za skladištenje ugljika. Stoga bi se zaštitom i obnovom močvarnih zemljišta mogle smanjiti emisije stakleničkih plinova u sektoru LULUCF. U tom bi kontekstu trebalo voditi računa o pročišćenoj verziji Smjernica iz 2006. Međuvladina panela o klimatskim promjenama („IPCC”) za nacionalne inventare stakleničkih plinova u vezi s močvarnim zemljištima.

(14)

Kako bi se osigurao doprinos sektora LULUCF postizanju cilja Unije za smanjenje emisija od najmanje 40 % i dugoročnog cilja iz Pariškog sporazuma, potreban je pouzdan obračunski sustav. Kako bi se dobili točni izračuni emisija i uklanjanja u skladu sa smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006. („smjernice IPCC-a”), trebalo bi upotrebljavati godišnje prijavljene vrijednosti u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) za kategorije korištenja zemljišta i prenamjenu kategorija zemljišta, čime se pojednostavnjuju pristupi koji su se primjenjivali u skladu s UNFCCC-om i Kyotskim protokolom. Zemljište koje se prenamijeni u drugu kategoriju korištenja zemljišta trebalo bi smatrati zemljištem u postupku prijelaza prema toj kategoriji u zadanoj vrijednosti od 20 godina prema smjernicama IPCC-a. Države članice trebale bi moći odstupati od te zadane vrijednosti samo za pošumljena zemljišta i samo u ograničenim okolnostima za koja postoji opravdanje u smjernicama IPCC-a. Promjene smjernica IPCC-a usvojene na Konferenciji stranaka UNFCCC-a ili Konferenciji stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma trebalo bi na odgovarajući način prikazati u zahtjevima u pogledu izvješćivanja iz ove Uredbe.

(15)

U međunarodno dogovorenim smjernicama IPCC-a navodi se da se emisije od izgaranja biomase mogu smatrati jednakima nuli u energetskom sektoru pod uvjetom da se takve emisije obračunavaju u sektoru LULUCF. Budući da se emisije od izgaranja biomase u Uniji trenutačno smatraju jednakima nuli u skladu s člankom 38. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (9) i odredbama iz Uredbe (EU) br. 525/2013, usklađenost sa smjernicama IPCC-a bila bi stoga osigurana samo ako se takve emisije precizno odražavaju u ovoj Uredbi.

(16)

Emisije i uklanjanja iz šumskog zemljišta ovise o nizu prirodnih okolnosti, dinamičnim značajkama šuma povezanima sa starošću, kao i o prošlim i sadašnjim praksama gospodarenja koje se znatno razlikuju među državama članicama. Upotrebom bazne godine ne bi bilo moguće prikazivanje tih čimbenika i posljedičnih cikličnih utjecaja na emisije i uklanjanja ili njihove međugodišnje varijacije. Umjesto toga odgovarajućim bi pravilima za obračun trebalo utvrditi upotrebu referentnih razina za isključivanje učinaka prirodnih značajki i značajki specifičnih za određenu zemlju. Kako bi se zadržali ili ojačali dugoročni ponori ugljika, u referentnim razinama za šume u obzir bi trebalo uzeti svaku neuravnoteženu starosnu strukturu šuma, a budući intenzitet gospodarenja šumama ne bi bez opravdanja trebalo ograničiti. S obzirom na posebnu povijesnu situaciju Hrvatske, u njezinoj referentnoj razini za šume moglo bi se uzeti u obzir i okupaciju njezina državnog područja, rat i poslijeratne okolnosti koje su imale utjecaja na gospodarenje šumama tijekom referentnog razdoblja. Odgovarajućim pravilima za obračun uzimaju se u obzir načela održivog gospodarenja šumama kako su usvojena na ministarskim konferencijama o zaštiti šuma u Europi („Forest Europe”).

(17)

Države članice podnose Komisiji nacionalne računske planove za šumarstvo, uključujući i predložene referentne razine za šume. U nedostatku međunarodnog preispitivanja u okviru UNFCCC-a ili Kyotskog protokola trebalo bi uspostaviti postupak preispitivanja kojim bi se osigurala transparentnost i poboljšala kvaliteta obračuna u toj kategoriji šumskog zemljišta kojim se gospodari.

(18)

Kada procjenjuje nacionalne računske planove za šumarstvo, uključujući u njima predložene referentne razine za šume, Komisija bi trebala polaziti od dobre prakse i iskustva iz stručnih pregleda u okviru UNFCCC-a, među ostalim u pogledu sudjelovanja stručnjaka iz država članica. Komisija bi trebala osigurati da stručnjaci iz država članica budu uključeni u tehničku procjenu toga jesu li predložene referentne razine za šume određene u skladu s kriterijima i zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Rezultate tehničke procjene trebalo bi proslijediti Stalnom odboru za šumarstvo uspostavljenom Odlukom Vijeća 89/367/EEZ (10) radi obavijesti. Komisija bi se također trebala savjetovati s dionicima i civilnim društvom. Nacionalni računski planovi za šumarstvo trebala bi se objaviti u skladu s relevantnim zakonodavstvom.

(19)

Povećanom održivom upotrebom drvnih proizvoda na temelju učinka zamjene mogu se znatno ograničiti emisije u atmosferu i povećati uklanjanja stakleničkih plinova iz atmosfere. Pravilima za obračun trebalo bi osigurati da države članice u svojim LULUCF obračunima točno i transparentno prikažu promjene u spremniku ugljika drvnih proizvoda kada do njih dođe kako bi se prepoznala i potaknula povećana upotreba drvnih proizvoda s dugim životnim ciklusom. Komisija bi trebala pružiti smjernice o pitanjima koja se odnose na metodologiju u vezi s obračunom za drvne proizvode.

(20)

Prirodne nepogode, poput požara, najezde insekata i bolesti, ekstremnih meteoroloških pojava i geoloških poremećaja, koje su izvan kontrole država članica te one na njih ne mogu znatno utjecati, mogu izazvati privremene emisije stakleničkih plinova u sektoru LULUCF ili izazvati reverziju prethodnih uklanjanja. Budući da takva reverzija može biti i posljedica odluka u gospodarenju, poput odluka o sječi ili sadnji drveća, ovom bi se Uredbom trebalo osigurati da se u obračunima za sektor LULUCF uvijek točno prikazuju reverzije uklanjanja izazvane ljudskim djelovanjem. Nadalje, ovom bi Uredbom državama članicama trebalo osigurati ograničenu mogućnost da iz svojih obračuna za LULUCF isključe emisije nastale zbog nepogoda na koje ne mogu utjecati. Međutim, način na koji države članice primjenjuju te odredbe ne bi trebao dovesti do neopravdano nižeg obračunavanja.

(21)

Ovisno o nacionalnim prioritetima, države članice trebale bi moći odabrati odgovarajuće nacionalne politike za ostvarivanje svojih obveza u pogledu sektora LULUCF, uključujući mogućnost postizanja ravnoteže između emisija iz jedne kategorije zemljišta i uklanjanja iz druge kategorije zemljišta. Osim toga, u razdoblju od 2021. do 2030. trebale bi moći kumulirati neto uklanjanja. Prijenosi prema drugim državama članicama trebali bi i dalje biti dostupni kao dodatna mogućnost, a države članice trebale bi moći upotrebljavati godišnje emisijske kvote utvrđene ne temelju Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (11) kako bi se postigla usklađenost s ovom Uredbom. Upotrebom fleksibilnih mogućnosti utvrđenih u ovoj Uredbi neće se ugroziti ukupna razina ambicije Unijinih ciljeva u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(22)

Šume kojima se gospodari na održiv način obično su ponori, čime se doprinosi ublažavanju klimatskih promjena. U referentnom razdoblju od 2000. do 2009. prijavljena prosječna uklanjanja ponorima sa šumskog zemljišta za cijelu je Uniju iznosio 372 milijuna tona ekvivalenta CO2 godišnje. Države članice trebale bi osigurati da se ponori i spremnici, uključujući šume, prema potrebi čuvaju i poboljšavaju s ciljem ostvarenja svrhe Pariškog sporazuma i ispunjenja ambicioznih ciljeva Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2050.

(23)

Uklanjanja iz šumskog zemljišta kojim se gospodari trebala bi se obračunavati na temelju buduće referentne razine za šume. Predviđena buduća uklanjanja ponorima trebala bi se temeljiti na ekstrapolaciji praksi gospodarenja šumama i intenzitetu iz referentnog razdoblja. Smanjenje ponora u odnosu na referentnu razinu trebalo bi se računati kao emisije. Trebalo bi uzeti u obzir specifične nacionalne okolnosti i prakse, poput intenziteta sječe koji je niži od uobičajenog ili starenja šuma tijekom referentnog razdoblja.

(24)

Državama članicama trebalo bi pružiti određenu fleksibilnost kako bi privremeno povećali svoj intenzitet sječe, u skladu s praksama održivog gospodarenja šumama koje su sukladne s ciljem utvrđenim u Pariškom sporazumu, pod uvjetom da ukupne emisije unutar Unije ne premaše uklanjanja u cjelokupnom sektoru LULUCF. Na temelju takve fleksibilnosti svim bi državama članicama trebala biti dodijeljena osnovna količina kompenzacije izračunana na temelju faktora izraženog u obliku postotka njihova prijavljenog ponora u razdoblju od 2000. do 2009. kako bi nadoknadile svoje obračunane emisije sa šumskog zemljišta kojim se gospodari. Trebalo bi osigurati da se državama članicama naknada može pružiti samo do razine do koje njihove šume više ne predstavljaju ponore.

(25)

Države članice s vrlo visokom šumskom pokrivenošću u odnosu na prosjek Unije, a posebno manje države članice s vrlo visokom šumskom pokrivenošću, za postizanje ravnoteže emisija u drugim obračunskim kategorijama zemljišta više od drugih država članica ovise o šumskom zemljištu kojim se gospodari te bi stoga bile pogođenije i imale bi ograničen potencijal za povećanje svoje šumske pokrivenosti. Kompenzacijski faktor bi se, stoga, na temelju šumske pokrivenosti i kopnene površine trebao povećati kako bi se državama članicama s vrlo malom kopnenom površinom i vrlo visokom šumskom pokrivenošću u odnosu na prosjek Unije dodijelio najviši kompenzacijski faktor za referentno razdoblje.

(26)

U svojim zaključcima od 9. ožujka 2012. Vijeće je priznalo posebnosti zemalja bogatih šumama. Te se posebnosti osobito odnose na ograničene mogućnosti u pogledu postizanja ravnoteže emisija s uklanjanjima. S obzirom na to da je država članica najbogatija šumama i uzimajući u obzir njezine posebne geografske karakteristike, Finska se suočava s posebnim poteškoćama u tom pogledu. Finskoj bi stoga trebalo odobriti ograničenu dodatnu naknadu.

(27)

Radi praćenja napretka država članica u ispunjenju obveza u skladu s ovom Uredbom i radi osiguravanja transparentnosti, točnosti, dosljednosti, potpunosti i usporedivosti informacija o emisijama i uklanjanjima, države članice trebale bi Komisiji dostaviti odgovarajuće podatke iz inventara stakleničkih plinova u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 te bi provjere usklađenosti iz ove Uredbe te podatke trebale uzimati u obzir. Ako država članica u pogledu šumskog zemljišta kojim se gospodari namjerava primijeniti fleksibilnost određenu u ovoj Uredbi, u izvješće o usklađenosti trebala bi uključiti količinu naknade koju namjerava iskoristiti.

(28)

Europska agencija za okoliš trebala bi, prema potrebi i u skladu sa svojim godišnjim programom rada, pomagati Komisiji sa sustavom godišnjeg izvješćivanja o emisijama i uklanjanjima stakleničkih plinova, procjenom informacija o politikama i mjerama te nacionalnim projekcijama, ocjenjivanjem planiranih dodatnih politika i mjera te provjerama usklađenosti koje Komisija provodi u skladu s ovom Uredbom.

(29)

Kako bi se osiguralo primjereno obračunavanje transakcija u skladu s ovom Uredbom, uključujući iskorištavanje fleksibilnih mogućnosti i praćenje usklađenosti, kao i promicanje povećane upotrebe drvnih proizvoda s dugim životnim ciklusom, Komisiji bi u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u pogledu tehničke prilagodbe definicija, uključujući minimalne vrijednosti za definiciju šuma, popisâ stakleničkih plinova i spremnikâ ugljika, utvrđivanja referentnih razina država članica za razdoblja od 2021. do 2025. odnosno od 2026. do 2030., dodavanja novih kategorija drvnih proizvoda, revizije metodologije i zahtjeva u pogledu informacija o prirodnim nepogodama kako bi se odrazile promjene u smjernicama IPCC-a, te obračunavanja transakcija pomoću registra Unije. Potrebne odredbe povezane s obračunavanjem transakcija trebale bi biti sadržane u jedinstvenom instrumentu u kojem su objedinjene odredbe o obračunu iz Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbe (EU) 2018/842, ove Uredbe i Direktive 2003/87/EZ. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (12) od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

Komisija bi u sklopu redovitog izvješćivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 također trebala ocijeniti ishod pospješujućeg dijaloga u 2018. u okviru UNFCCC-a („dijalog Talanoa”). Ovu bi Uredbu trebalo preispitati 2024. i svakih pet godina nakon toga kako bi se procijenilo njezino cjelokupno funkcioniranje. Pri preispitivanju bi, među ostalim, trebalo voditi računa o rezultatima dijaloga Talanoa i globalnog pregleda stanja na temelju Pariškog sporazuma. Okvir za razdoblje nakon 2030. trebao bi biti u skladu s dugoročnim ciljevima i obvezama iz Pariškog sporazuma.

(31)

Kako bi se osiguralo postojanje učinkovitog, transparentnog i isplativog izvješćivanja te verifikacije emisija i uklanjanja stakleničkih plinova te izvješćivanja svih drugih podataka potrebnih za procjenu usklađenosti zemalja članica s njihovim obvezama, u Uredbu (EU) br. 525/2013 trebalo bi uključiti zahtjeve za izvješćivanje.

(32)

Kako bi se olakšalo prikupljanje podataka i poboljšanje metodologija, korištenje zemljišta trebalo bi popisati te o njemu izvijestiti upotrebom geografskog praćenja svih kopnenih površina u skladu s nacionalnim i Unijinim sustavima za prikupljanje podataka. Trebalo bi što bolje iskoristiti postojeće programe i istraživanja Unije i država članica za prikupljanje podataka, uključujući LUCAS (Land Use/Cover Area frame Survey), Europski program za promatranje Zemlje Copernicus i europski navigacijski satelitski sustav Galileo za prikupljanje podataka. Upravljanje podacima, uključujući razmjenu podataka radi izvješćivanja, ponovne upotrebe i širenja, trebalo bi biti usklađeno sa zahtjevima iz Direktive br. 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(33)

Uredbu (EU) br. 525/2013 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(34)

Odluka br. 529/2013/EU i dalje bi se trebala primjenjivati na obveze u pogledu obračunavanja i izvješćivanja za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2020. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati za obračunska razdoblja od 1. siječnja 2021.

(35)

Odluku br. 529/2013/EU trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, osobito utvrđivanje obveza država članica za sektor LULUCF kako bi se ispunio cilj Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 2021. do 2030., države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se oni zbog svojeg opsega i učinaka na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

u razdobljima od 2021. do 2025. i od 2026. do 2030.:

i.   „pošumljeno zemljište”: korištenje zemljišta prijavljenog kao zemljište pod usjevima, travnjak, močvarno zemljište, naselje ili drugo zemljište koji su pretvoreni u šumsko zemljište;

ii.   „iskrčeno zemljište”: korištenje zemljišta prijavljenog kao šumsko zemljište pretvoreno u zemljište pod usjevima, travnjak, močvarno zemljište, naselje ili drugo zemljište;

iii.   „zemljište pod usjevima kojim se gospodari”: korištenje zemljišta prijavljenog kao:

iv.   „travnjak kojim se gospodari”: korištenje zemljišta prijavljenog kao:

v.   šumsko zemljište kojim se gospodari: korištenje zemljišta prijavljenog kao šumsko zemljište koje ostaje šumsko zemljište.

(b)

od 2026.: „močvarno zemljište kojim se gospodari”: korištenje zemljišta prijavljenog ka:

1.

„ponor” znači svaki postupak, djelatnost ili mehanizam kojim se iz atmosfere uklanja staklenički plin, aerosol ili prethodnik stakleničkog plina;

2.

„izvor” znači svaki postupak, djelatnost ili mehanizam kojim se u atmosferu ispušta staklenički plin, aerosol ili prethodnik stakleničkog plina;

3.

„spremnik ugljika” znači cijela biogeokemijska značajka ili sustav na državnom području države članice ili njihov dio, u kojem se pohranjuje ugljik, svaki prethodnik stakleničkog plina koji sadrži ugljik ili svaki staklenički plin koji sadrži ugljik;

4.

„zaliha ugljika” znači masa ugljika pohranjena u spremniku ugljika;

5.

„drvni proizvod” znači svaki proizvod sječe drva koji je napustio lokaciju sječe;

6.

„šuma” znači zemljište određeno minimalnim vrijednostima za površinu zemljišta, lisnati šumski pokrov ili odgovarajući stupanj gustoće te potencijalnu visinu drveća u zrelosti na mjestu rasta drveća, kako je određeno za svaku državu članicu u Prilogu II. Uključuje površine s drvećem, među ostalim grupe mladog, prirodno rastućeg drveća, ili plantaže koje tek trebaju dosegnuti minimalne vrijednosti lisnatog šumskog pokrova ili odgovarajućeg stupnja gustoće ili minimalnu visinu drveća, kako je utvrđeno u Prilogu II., uključujući svaku površinu koja inače čini dio šumskog zemljišta, ali na kojoj privremeno nema drveća uslijed ljudskog djelovanja, poput sječe, ili prirodnih uzroka, ali za koju se može očekivati da ponovno postane šuma;

7.

„referentna razina za šume” znači procjena, izražena u tonama ekvivalenta CO2 godišnje, prosječnih godišnjih neto emisija ili uklanjanja iz šumskog zemljišta kojim se gospodari na državnom području države članice u razdoblju od 2021. do 2025. i od 2026. do 2030. na temelju kriterija utvrđenih ovom Uredbom;

8.

„vrijednost vremena poluraspada” znači broj godina potrebnih da se količina ugljika pohranjena u kategoriji drvnih proizvoda smanji na polovicu svoje početne vrijednosti;

9.

„prirodne nepogode” znači svaki neantropogeni događaj ili okolnost koja izaziva znatne emisije u šumama i čija je pojava izvan kontrole određene države članice, a čije učinke država članica objektivno nije u mogućnosti znatno ograničiti, čak i nakon njihove pojave, na emisije;

10.

„trenutačna oksidacija” znači metoda obračunavanja pri kojoj se pretpostavlja da se cijela količina ugljika pohranjenog u drvnim proizvodima ispušta u atmosferu u trenutku sječe.

(a)

močvarno zemljište koje ostaje močvarno zemljište,

(b)

naselje ili drugo zemljište, pretvoreno u močvarno zemljište, ili

(c)

močvarno zemljište pretvoreno u naselje ili drugo zemljište.

(a)

papir;

(b)

drvene ploče;

(c)

piljeno drvo.

(a)

Komisiji dostavlja informacije o pozadinskoj razini za obračunske kategorije zemljišta iz stavka 1. te podacima i metodama upotrijebljenima u skladu s Prilogom VI.; i

(b)

isključuje iz obračuna do 2030. sva kasnija uklanjanja na zemljištu pogođenom prirodnim nepogodama.

(a)

opće fleksibilne mogućnosti navedene u članku 12.; i

(b)

s ciljem osiguravanja usklađenosti s obvezom iz članka 4., fleksibilnu mogućnost za šumsko zemljište kojim se gospodari navedenu u članku 13.

(a)

država članica uključila je u svoju strategiju podnesenu u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 525/2013 postojeće ili planirane konkretne mjere za osiguravanje očuvanja ili poboljšanja, prema potrebi, šumskih ponora i spremnika; i

(b)

ukupne emisije unutar Unije ne premašuju ukupna uklanjanja u obračunskim kategorijama zemljišta iz članka 2. ove Uredbe za razdoblje u kojem država članica namjerava iskoristiti naknadu. Prilikom procjene premašuju li ukupne emisije u Uniji ukupna uklanjanja, Komisija osigurava da države članice izbjegavaju dvostruko obračunavanje, osobito pri izvršavanju fleksibilnih mogućnosti utvrđenih u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) 2018/842.

(a)

ponore obračunane kao emisije na temelju njihove referentne razine za šume; i

(b)

najveći iznos naknade za tu državu članicu iz Priloga VII. za razdoblje od 2021. do 2030.

1.

u članku 7. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 13. stavku 1. točki (c) dodaje se sljedeća podtočka:

3.

u članak 14. stavak 1. umeće se sljedeća točka:

4.

umeće se sljedeći Prilog:

1.

članak 3. stavak 2. prvi podstavak briše se;

2.

članak 6. stavak 4. briše se.