6.2.2018

Službeni list Europske unije

L 32/1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/171

оd 19. listopada 2017.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za prag značajnosti za dospjele kreditne obveze

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 178. stavak 6. treći podstavak,

budući da:

(1)

Budući da su tržišni i gospodarski uvjeti unutar istog područja nadležnosti slični, nadležna tijela trebala bi utvrditi jedinstveni prag za procjenu značajnosti kreditne obveze iz članka 178. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 za sve institucije u njihovim odgovarajućim područjima nadležnosti. Takvim se pragom značajnosti, koji bi trebao ostati dosljedan tijekom vremena, ostvaruje dodatna korist od veće usporedivosti kapitalnih zahtjeva među institucijama u istom području nadležnosti.

(2)

S jedne strane iznos koji se može smatrati značajnim ovisi o razini ukupne kreditne obveze. S druge strane institucije obično sve iznose ispod određene razine smatraju beznačajnima, bez obzira na njihov razmjer u odnosu na ukupnu kreditnu obvezu. Stoga bi se prag značajnosti trebao sastojati od dviju sastavnica: apsolutne sastavnice (apsolutnog iznosa) i relativne sastavnice (postotka ukupne kreditne obveze koji predstavlja dospjeli iznos). Dospjela kreditna obveza trebala bi se stoga smatrati značajnom kad su premašene granica koja je izražena kao apsolutni iznos i granica koja je izražena kao postotak.

(3)	Postoje znatne razlike u prosječnom dohotku i prosječnim iznosima kreditnih obveza među različitim dužnicima. Stoga bi se sukladno tome pragovi značajnosti trebali razlikovati time što bi se odvojile apsolutne sastavnice praga za izloženosti prema stanovništvu i za druge izloženosti.

(4)

Prag značajnosti trebao bi se prilagoditi lokalnim specifičnostima svakog područja nadležnosti. Razlike u gospodarskim uvjetima, uključujući različite razine cijena u područjima nadležnosti, opravdavaju činjenicu da se apsolutna sastavnica praga značajnosti može razlikovati od jednog područja nadležnosti do drugog. U pogledu relativne sastavnice pak, takvo se razlikovanje rijetko može opravdati. Stoga bi u načelu relativna sastavnica trebala biti jednaka u svim područjima nadležnosti, dok bi za apsolutnu sastavnicu trebalo dopustiti određenu fleksibilnost. Time će nadležna tijela moći prag značajnosti utvrditi na primjerenoj razini, do određene najviše vrijednosti, uzimajući u obzir posebne uvjete u svojim odgovarajućim područjima nadležnosti.

(5)

Iako bi trebalo uskladiti uvjete za određivanje praga značajnosti unutar različitih područja nadležnosti u Uniji, trebalo bi dopustiti određene razlike u razinama pragova primjenjivih u drugim područjima nadležnosti, čime bi se uzele u obzir različite razine rizika koje relevantna nadležna tijela smatraju primjerenima u okviru posebnosti nacionalnih tržišta. Stoga bi se o odgovarajućoj razini praga značajnosti možda trebalo raspravljati u okviru različitih kolegija nadzornih tijela.

(6)

Prag značajnosti može znatno utjecati na izračun kapitalnih zahtjeva i očekivanih gubitaka za sve institucije u predmetnom području nadležnosti, bez obzira na metodu izračuna. Stoga bi nadležna tijela pri definiranju praga značajnosti trebala uzeti u obzir raznovrsne čimbenike, uključujući posebna obilježja rizika za izloženosti prema stanovništvu. Posebna obilježja rizika za izloženosti prema stanovništvu i izloženosti koje nisu izloženosti prema stanovništvu trebalo bi razmatrati zasebno.

(7)

Prag značajnosti koji određuje nadležno tijelo pojedinog područja nadležnosti možda će trebati primjenjivati i institucije koje djeluju na prekograničnoj osnovi. Razina praga koju određuje nadležno tijelo drugog područja nadležnosti mogla bi biti važan čimbenik u slučaju kada nadležno tijelo donosi procjenu o tome je li razina rizika koju odražava određeni prag primjerena. Stoga bi pragovi značajnosti koje određuju nadležna tijela trebali biti transparentni te bi o njima trebalo obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) kako bi postali dostupni javnosti.

(8)

Nadležna tijela trebala bi prag značajnosti utvrditi na razini koja odgovara razini rizika koju smatraju primjerenom. Budući da ta razina rizika ovisi o načinu na koji se prag značajnosti primjenjuje u postupku utvrđivanja nastanka statusa neispunjavanja obveza, nužno je da nadležna tijela pri određivanju praga pretpostave kako će se izračunati iznosi i omjeri koji će se usporediti s apsolutnom i relativnom sastavnicom praga značajnosti te u kojoj se fazi primjenjuje postupak utvrđivanja nastanka statusa neispunjavanja obveza. Stoga bi prag trebalo odrediti na taj način da institucije mogu utvrditi dužnike koji predstavljaju znatno veće rizike zbog djelomičnih ili neredovitih, ali sustavno zakašnjelih plaćanja i da se pravovremeno utvrdi značajna dospjela kreditna obveza.

(9)

Značajnost dospjelih kreditnih obveza čini dio definicije statusa neispunjavanja obveza iz članka 178. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013. Za institucije koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima („IRB pristup”) svaka promjena te definicije vodi do značajnih promjena rejting-sustava koji se primjenjuju za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik. Stoga nadležno tijelo ne bi smjelo mijenjati prag značajnosti osim ako je on neprimjeren zbog promijenjenih tržišnih ili gospodarskih uvjeta koji su doveli do znatnih poremećaja u postupku utvrđivanja nastanka statusa neispunjavanja obveza.

(10)

Nadležnim tijelima trebalo bi omogućiti odgodu primjene pragova značajnosti za institucije od kojih se zahtijeva uvođenje značajnih promjena u njihovim modelima internih rejting-sustava i za institucije za koje je provedba takvih pragova veliko opterećenje jer se njihov prethodni pristup utvrđivanju značajnosti dospjelih izloženosti znatno razlikuje od tih pragova. Nadalje, za institucije koje primjenjuju IRB pristup ali na dio svojih izloženosti primjenjuju standardizirani pristup na temelju članka 148. ili 150. Uredbe (EU) br. 575/2013, datum primjene novih pragova značajnosti trebao bi biti jednak za sve izloženosti tih institucija. No radi sprečavanja prekomjernog kašnjenja u primjeni pragova diljem Unije, trebalo bi ograničiti takva dulja razdoblja.

(11)	Nadležnim tijelima trebalo bi omogućiti dovoljno vremena za provedbu sveobuhvatne analize nužne za određivanje praga značajnosti na primjerenoj razini.

(12)	Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je EBA dostavila Komisiji.

(13)

EBA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uvjeti za određivanje praga značajnosti za izloženosti prema stanovništvu

1. Nadležno tijelo određuje jedinstveni prag značajnosti za izloženosti prema stanovništvu za sve institucije u svojem području nadležnosti.

No, ono može odrediti zaseban jedinstveni prag značajnosti za izloženosti prema stanovništvu za institucije koje primjenjuju definiciju nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenu u članku 178. stavku 1. prvom podstavku točkama (a) i (b) Uredbe (EU) 575/2013 na razini pojedinog kreditnog proizvoda.

2. Prag značajnosti iz stavka 1. prvog podstavka sastoji se od apsolutne i relativne sastavnice.

Apsolutna sastavnica izražava se kao najviši iznos za zbroj svih dospjelih iznosa koje dužnik duguje instituciji, matičnom društvu te institucije ili bilo kojem od njezinih društava kćeri („dospjela kreditna obveza”). Najviši iznos ne premašuje 100 EUR ili istovrijedni iznos u odgovarajućoj nacionalnoj valuti.

Relativna sastavnica izražava se kao postotak koji je jednak iznosu dospjele kreditne obveze u odnosu na ukupan iznos svih bilančnih izloženosti institucije, matičnog društva te institucije ili bilo kojega od njezinih društava kćeri prema tom dužniku, isključujući izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja. Postotak je između 0 % i 2,5 %, a iznosi 1 % kad god taj postotak odražava razinu rizika koju nadležno tijelo smatra primjerenom u skladu s člankom 3.

3. Prag značajnosti iz stavka 1. drugog podstavka određuje se u skladu s uvjetima iz stavka 2., uz jedinu razliku što se „dospjela kreditna obveza” i „ukupan iznos svih bilančnih izloženosti institucije prema tom dužniku, isključujući izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja” odnose na iznose kreditne obveze dužnika koji proizlaze iz jedinstvenog kreditnog proizvoda koji je odobrila institucija, matično društvo ili bilo koje od njezinih društava kćeri.

4. Pri određivanju praga značajnosti u skladu s ovim člankom nadležno tijelo uzima u obzir obilježja rizika izloženosti prema stanovništvu i podroban opis izloženosti prema stanovništvu iz članka 147. Uredbe (EU) br. 575/2013 za banke koje primjenjuju IRB pristup i članka 123. te uredbe za institucije koje primjenjuju standardizirani pristup.

5. Pri određivanju praga značajnosti u skladu s ovim člankom nadležno tijelo pretpostavlja da je dužnik u statusu neispunjavanja obveza kad su granica koja je izražena kao apsolutna sastavnica praga značajnosti i granica koja je izražena kao relativna sastavnica toga praga premašene tijekom 90 ili 180 uzastopnih dana, ako su sve izloženosti uključene u izračun dospjele kreditne obveze osigurane stambenom nekretninom ili poslovnom nekretninom MSP-a te je 90 dana zamijenjeno sa 180 dana za te izloženosti u skladu s člankom 178. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 2.

Prag značajnosti za izloženosti koje nisu izloženosti prema stanovništvu

1. Nadležno tijelo određuje jedinstveni prag značajnosti za izloženosti koje nisu izloženosti prema stanovništvu za sve institucije u svojem području nadležnosti.

2. Prag značajnosti iz stavka 1. određuje se u skladu s uvjetima iz članka 1. stavka 2., uz jedinu razliku što apsolutna sastavnica tog praga značajnosti ne premašuje 500 EUR ili istovrijedni iznos u odgovarajućoj nacionalnoj valuti.

3. Pri određivanju praga značajnosti u skladu s ovim člankom nadležno tijelo uzima u obzir obilježja rizika izloženosti koje nisu izloženosti prema stanovništvu.

4. Pri određivanju praga značajnosti u skladu s ovim člankom nadležno tijelo pretpostavlja da je dužnik u statusu neispunjavanja obveza kad su granica koja je izražena kao apsolutna sastavnica praga značajnosti i granica koja je izražena kao relativna sastavnica toga praga premašene tijekom 90 ili 180 uzastopnih dana, ako su izloženosti uključene u izračun dospjele kreditne obveze izloženosti prema subjektu javnog sektora te je 90 dana zamijenjeno sa 180 dana za te izloženosti u skladu s člankom 178. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 3.

Razina rizika

Nadležno tijelo smatra da prag značajnosti odražava primjerenu razinu rizika u skladu sa zahtjevima iz članka 178. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 ako taj prag ne rezultira priznavanjem prekomjernog broja statusa neispunjavanja obveza koji proizlaze iz okolnosti nepovezanih s financijskim poteškoćama dužnika ni znatnim kašnjenjima u priznavanju statusa neispunjavanja obveza nastalih zbog financijskih poteškoća dužnika.

Članak 4.

Obavijest o pragovima značajnosti

Nadležno tijelo obavješćuje EBA-u o pragovima značajnosti određenima u njegovu području nadležnosti. Nadležno tijelo koje relativnu sastavnicu praga značajnosti utvrdi na postotak viši ili niži od 1 % tu odluku obrazlaže EBA-i.

Članak 5.

Ažuriranje pragova značajnosti

Ako je apsolutna sastavnica praga značajnosti utvrđena u valuti koja nije euro i ako je zbog volatilnosti deviznih tečajeva istovrijedni iznos te sastavnice viši od 100 EUR za izloženosti prema stanovništvu odnosno 500 EUR za izloženosti koje nisu izloženosti prema stanovništvu, prag ostaje nepromijenjen, osim ako nadležno tijelo EBA-i obrazloži da prag značajnosti više ne odražava razinu rizika koju nadležno tijelo smatra primjerenom.

Članak 6.

Datum početka primjene pragova značajnosti

Nadležno tijelo određuje datum početka primjene praga značajnosti koji se može razlikovati za različite kategorije institucija, ali koji nije kasniji od 31. prosinca 2020. za institucije koje primjenjuju standardizirani pristup utvrđen u dijelu III., glavi II. poglavlju 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 7 svibanj 2018.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. listopada 2017.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).