DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2018/2057

od 20. prosinca 2018.

o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu privremene primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze na isporuke robe i usluga iznad određenog praga

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 113.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)	U komunikaciji od 7. travnja 2016. o akcijskom planu o PDV-u Komisija je najavila svoju namjeru da iznese prijedlog konačnog sustava poreza na dodanu vrijednost (PDV) za prekograničnu trgovinu među poduzećima među državama članicama, na temelju oporezivanja prekograničnih isporuka robe i usluga.

(2)	S obzirom na trenutačnu razinu prijevara u vezi s PDV-om i činjenicu da nisu sve države članice jednako pogođene takvim prijevarama te da će za provedbu konačnog sustava PDV-a biti potrebno nekoliko godina, mogle bi biti potrebne pojedine hitne i posebne mjere.

(3)

U tom kontekstu određene su države članice zatražile da im se zbog borbe protiv raširenih kružnih prijevara odobri provedba privremenog općeg mehanizma prijenosa porezne obveze s određenim pragom po transakciji, kojim bi se odstupilo od jednog od općih načela sadašnjeg sustava PDV-a, tj. od sustava razlomljenog plaćanja. Kružne prijevare osobito imaju svoje korijene u postojećem izuzeću na isporuke unutar Zajednice, kojim se omogućuje stjecanje robe bez plaćanja PDV-a. Brojni trgovci potom čine porezne prijevare tako što PDV koji su primili od kupaca ne plaćaju poreznim tijelima. Međutim, ti kupci na temelju valjanih računa i dalje imaju pravo na porezni odbitak. Ista se roba može isporučiti nekoliko puta ponovnim uključivanjem isporuka unutar Zajednice na koje se primjenjuje izuzeće. Slične kružne prijevare mogu se pojaviti i pri isporučivanju usluga. Odstupanjem koje se sastoji u određivanju poreznog obveznika kojemu se isporučuju roba ili usluge kao osobe odgovorne za plaćanje PDV-a otklonila bi se mogućnost počinjenja tog oblika poreznih prijevara.

(4)

Države članice kod kojih postoje razlike u stupnju razvoja kapaciteta njihovih poreznih tijela ulažu posebne napore pri provedbi sustava PDV-a, u pogledu rješavanja viših razina prijevara u vezi s PDV-om i gubitaka prihoda, kako je navedeno u članku 27. prvom stavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(5)

Kako bi se ograničio rizik od preusmjeravanja prijevara među državama članicama, državama članicama koje ispunjavaju određene kriterije u pogledu razine prijevara, posebno u vezi s kružnim prijevarama, i koje mogu dokazati da druge mjere kontrole nisu dostatne za borbu protiv tih prijevara, trebalo bi odobriti primjenu općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. Osim toga, one bi trebale dokazati da je procijenjeni dobitak od poštovanja poreznih obveza i ubiranja poreza koji se očekuje kao rezultat uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze veći od procijenjenog ukupnog dodatnog opterećenja za poduzeća i porezna tijela te da za poduzeća i porezna tijela neće nastati troškovi koji su viši od onih koji nastaju kao rezultat primjene drugih mjera kontrole.

(6)

Ako se države članice odluče za primjenu općeg mehanizma prijenosa porezne obveze, trebale bi ga primjenjivati na sve isporuke robe i usluga koje nisu prekogranične iznad utvrđenog praga po transakciji. Primjena općeg mehanizma prijenosa porezne obveze ne bi trebala biti ograničena na određeni sektor.

(7)

Države članice koje odluče primjenjivati opći mehanizam prijenosa porezne obveze trebale bi uvesti posebne obveze elektroničkog izvješćivanja za porezne obveznike kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje i praćenje primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. One bi trebale otkrivati i sprječavati sve nove oblike poreznih prijevara, poput umjetnog razdvajanja oporezivog iznosa transakcija.

(8)

Kako bi se moglo ocijeniti dovodi li uvođenje općeg mehanizma prijenosa porezne obveze u jednoj državi članici do preusmjeravanja prijevara prema drugim državama članicama i kako bi se mogao procijeniti stupanj mogućih smetnji u funkcioniranju unutarnjeg tržišta, primjereno je predvidjeti posebnu obvezu razmjene informacija između država članica koje primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze i onih koje ga ne primjenjuju. Sve razmjene informacija podliježu primjenjivim odredbama o zaštiti osobnih podataka i povjerljivosti što uključuje izuzeća i ograničenja radi zaštite interesa država članica ili Unije u području oporezivanja.

(9)

Kako bi se na transparentan način mogao procijeniti učinak primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze na prijevarne aktivnosti, dotične države članice trebale bi utvrditi unaprijed definirane kriterije za evaluaciju radi omogućivanja procjene razine prijevara prije primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze i poslije te primjene.

(10)	Odluke o odobravanju primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze imale bi proračunski utjecaj koji bi mogao biti znatan za jednu državu članicu ili više njih. U skladu s time ovlast za odobravanje primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze trebalo bi dodijeliti Vijeću.

(11)

Država članica koja odluči primjenjivati opći mehanizam prijenosa porezne obveze trebala bi Komisiji podnijeti zahtjev da predloži primjenu općeg mehanizma prijenosa porezne obveze te joj dostaviti relevantne informacije kako bi Komisija mogla procijeniti takav zahtjev. Komisija bi, prema potrebi, trebala moći zatražiti dodatne informacije.

(12)

S obzirom na neočekivane učinke koje bi primjena općeg mehanizma prijenosa porezne obveze mogla imati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta zbog mogućeg preusmjeravanja prijevara u druge države članice koje ne primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze, Vijeće bi trebalo moći, kao zaštitnu mjeru, staviti izvan snage sve provedbene odluke o odobravanju primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. S obzirom na potrebu brze reakcije u situaciji kada je utvrđen znatan negativni učinak na unutarnje tržište, trebalo bi primijeniti obrnuto jednoglasno odlučivanje.

(13)	S obzirom na neizvjesne učinke koje bi opći mehanizam prijenosa porezne obveze mogao imati, njegovu primjenu trebalo bi vremenski ograničiti.

(14)

Kako bi se pomno pratio njegov učinak na unutarnje tržište, sve bi države članice, u slučaju da se opći mehanizam prijenosa porezne obveze primjenjuje barem u jednoj državi članici, trebale Komisiji podnositi izvješća kako bi se omogućila procjena učinka na prijevare, troškove poštovanja za poduzeća i preusmjeravanje prijevarnih aktivnosti zbog primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze.

(15)	Direktivu Vijeća 2006/112/EZ (3) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U Direktivu 2006/112/EZ umeće se sljedeći članak 199.c:

„Članak 199.c

1. Odstupajući od članka 193., država članica do 30. lipnja 2022. može uvesti opći mehanizam prijenosa porezne obveze na isporuke koje nisu prekogranične, kojim se predviđa da je osoba odgovorna za plaćanje PDV-a porezni obveznik kojem se isporučuju sva roba i sve usluge iznad praga od 17 500 EUR po transakciji.

Država članica koja želi uvesti opći mehanizam prijenosa porezne obveze mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:

(a)	u skladu s metodom i brojkama navedenima u završnom izvješću za 2016. od 23. kolovoza 2016. o jazu PDV-a koje je objavila Komisija, imala je jaz PDV-a, izražen kao postotak ukupne porezne obveze PDV-a, od najmanje 5 postotnih bodova iznad medijanske vrijednosti jaza PDV-a Zajednice;

(b)	na temelju procjene učinka kojom je popraćen zakonodavni prijedlog u vezi s ovim člankom, ima razinu kružnih prijevara unutar svojeg ukupnog jaza PDV-a iznad 25 %;

(c)	utvrdila je da druge mjere kontrole nisu dostatne za borbu protiv kružnih prijevara na njezinu državnom području, konkretno navodeći primijenjene mjere kontrole i posebne razloge za njihov manjak djelotvornosti, kao i razloge zbog kojih se upravna suradnja u području PDV-a pokazala nedostatnom;

(d)	utvrdila je da je procijenjeni dobitak od poštovanja poreznih obveza i ubiranja poreza koji se očekuje kao rezultat uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze najmanje 25 % veći od procijenjenog ukupnog dodatnog opterećenja za poduzeća i porezna tijela; i

(e)

utvrdila je da za poduzeća i porezna tijela zbog uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze neće nastati troškovi koji su viši od onih koji nastaju kao rezultat primjene drugih mjera kontrole.

Država članica zahtjevu iz stavka 3. prilaže izračun jaza PDV-a u skladu s metodom i brojkama dostupnima u izvješću o jazu PDV-a, koji je objavila Komisija, kako je navedeno u drugom podstavku točki (a) ovog stavka.

2. Države članice koje primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze utvrđuju primjerene i djelotvorne obveze elektroničkog izvješćivanja za sve porezne obveznike, a prije svega za porezne obveznike koji isporučuju ili primaju robu ili usluge na koje se primjenjuje opći mehanizam prijenosa porezne obveze, kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje i praćenje primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze.

3. Države članice koje žele primjenjivati opći mehanizam prijenosa porezne obveze podnose zahtjev Komisiji i dostavljaju sljedeće informacije:

(a)	detaljno obrazloženje ispunjenja uvjeta iz stavka 1.;

(b)	datum početka primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze i razdoblje koje treba biti obuhvaćeno općim mehanizmom prijenosa porezne obveze;

(c)	mjere koje se trebaju poduzeti kako bi se porezne obveznike obavijestilo o uvođenju primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze; i

(d)	detaljan opis popratnih mjera iz stavka 2.

Ako Komisija smatra da nema sve potrebne informacije, ona u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva traži dodatne informacije, uključujući temeljne metode, pretpostavke, studije i druge popratne dokumente. Država članica koja je podnijela zahtjev dostavlja tražene informacije u roku od mjesec dana od primitka obavijesti.

4. Ako Komisija smatra da je zahtjev usklađen sa zahtjevima utvrđenima u stavku 3., najkasnije tri mjeseca nakon što je primila sve potrebne informacije podnosi prijedlog Vijeću. Vijeće, koje djeluje jednoglasno na takav prijedlog Komisije, može državi članici koja je podnijela zahtjev odobriti primjenu općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. Ako Komisija smatra da zahtjev nije usklađen sa zahtjevima utvrđenima u stavku 3., ona u istom roku priopćava svoje razloge državi članici koja je podnijela zahtjev i Vijeću.

5. Ako se u skladu s drugim podstavkom ovog stavka utvrdi znatan negativni učinak na unutarnje tržište, Komisija najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je primila sve potrebne informacije predlaže stavljanje izvan snage svih provedbenih odluka iz stavka 4., najranije šest mjeseci nakon stupanja na snagu prve provedbene odluke kojom se državi članici odobrava primjena općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. Smatra se da je Vijeće donijelo takvo stavljanje izvan snage osim ako Vijeće jednoglasno odluči odbiti prijedlog Komisije u roku od 30 dana nakon što ga Komisija donese.

Smatra se da je utvrđen znatan negativni učinak ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	najmanje jedna država članica koja ne primjenjuje opći mehanizam prijenosa porezne obveze obavijestila je Komisiju o porastu prijevara u vezi s PDV-om na svojem državnom području zbog primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze; i

(b)	Komisija je utvrdila, među ostalim na temelju informacija koje su dostavile države članice iz točke (a) ovog podstavka, da je porast prijevara u vezi s PDV-om na njihovu državnom području povezan s primjenom općeg mehanizma prijenosa porezne obveze u jednoj državi članici ili više njih.

6. Države članice koje primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze dostavljaju sljedeće informacije u elektroničkom obliku svim državama članicama:

(a)	imena osoba protiv kojih se, unutar 12 mjeseci prije datuma početka primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze, vodio postupak, kazneni ili upravni, zbog prijevara u vezi s PDV-om; i

(b)	imena osoba, među ostalim u slučaju pravnih osoba i imena njihovih direktora, čija je registracija u sustav PDV-a u toj državi članici završila nakon uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze; i

(c)	imena osoba, među ostalim u slučaju pravnih osoba i imena njihovih direktora, koje nisu podnijele prijavu PDV-a za dva uzastopna porezna razdoblja nakon uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze.

Informacije iz točaka (a) i (b) prvog podstavka podnose se najkasnije tri mjeseca nakon uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze i ažuriraju svaka tri mjeseca nakon toga. Informacije iz točke (c) prvog podstavka podnose se najkasnije devet mjeseci nakon uvođenja općeg mehanizma prijenosa porezne obveze i ažuriraju svaka tri mjeseca nakon toga.

Države članice koje primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze podnose privremeno izvješće Komisiji najkasnije godinu dana nakon početka primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. To izvješće sadržava detaljnu procjenu djelotvornosti općeg mehanizma prijenosa porezne obveze. Tri mjeseca nakon završetka primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze države članice koje primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze podnose završno izvješće o njegovu ukupnom učinku.

7. Države članice koje ne primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze podnose privremeno izvješće Komisiji u pogledu učinka koji na njihovu državnom području ima primjena općeg mehanizma prijenosa porezne obveze od strane drugih država članica. To se izvješće podnosi Komisiji u roku od tri mjeseca nakon što se opći mehanizam prijenosa porezne obveze već primjenjivao najmanje godinu dana u pojedinoj državi članici.

Ako najmanje jedna država članica primjenjuje opći mehanizam prijenosa porezne obveze, države članice koje ne primjenjuju opći mehanizam prijenosa porezne obveze do 30. rujna 2022. podnose završno izvješće Komisiji u pogledu učinka koji na njihovu državnom području ima primjena općeg mehanizma prijenosa porezne obveze od strane drugih država članica.

8. U izvješćima iz stavka 6. države članice procjenjuju učinak primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze na temelju sljedećih evaluacijskih kriterija:

(a)	razvoj jaza PDV-a;

(b)	razvoj prijevara u vezi s PDV-om, posebice kružnih prijevara i prijevara na razini maloprodaje;

(c)	razvoj administrativnog opterećenja poreznih obveznika;

(d)	razvoj administrativnih troškova poreznih tijela.

9. U izvješćima iz stavka 7. države članice procjenjuju učinak primjene općeg mehanizma prijenosa porezne obveze na temelju sljedećih evaluacijskih kriterija:

(a)	razvoj prijevara u vezi s PDV-om, posebice kružnih prijevara i prijevara na razini maloprodaje;

(b)	preusmjeravanje prijevara iz onih država članica koje primjenjuju ili koje su primjenjivale opći mehanizam prijenosa porezne obveze.”.

Članak 2.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se do 30. lipnja 2022.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. prosinca 2018.

Za Vijeće

Predsjednica

E. KÖSTINGER

(1) Mišljenje od 11. prosinca 2018. (P8_TA(2018)0496).

(2) Mišljenje od 31. svibnja 2017. (SL C 288, 31.8.2017., str. 52.).

(3) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).