5.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 62/18

PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2018/320

оd 28. veljače 2018.

o određenim mjerama zaštite zdravlja životinja u trgovini daždevnjacima unutar Unije i unošenju tih životinja u Uniju s obzirom na gljivicu Batrachochytrium salamandrivorans

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2018) 1208)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/425/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarskim i zootehničkim pregledima koji se primjenjuju u trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (1), a posebno njezin članak 10. stavak 4.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. o utvrđivanju načela o organizaciji veterinarskih pregleda životinja koje se unose u Zajednicu iz trećih zemalja i o izmjeni direktiva 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (2), a posebno njezin članak 18. stavak 1.,

budući da:

(1)

Gljivica Batrachochytrium salamandrivorans (Bsal), nova patogena gljivica koja pogađa daždevnjake, pojavljuje se od 2013. u Belgiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Ona pogađa držane i divlje populacije daždevnjaka te može prouzročiti znatne stope pobola i uginuća u tim populacijama. Gljivica Bsal za određene je vrste daždevnjaka smrtonosna, a druge su vrste potpuno ili djelomično otporne na nju, ali mogu na koži nositi gljivicu Bsal i time djelovati kao rezervoar i izvor zaraze ili kontaminacije drugih vrsta daždevnjaka.

(2)

Prema sadašnjim znanstvenim spoznajama o gljivici Bsal koje su prikupljene u znanstvenom mišljenju (3) Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o gljivici Bsal u okviru njezine Procjene uvrštavanja i kategorizacije bolesti životinja u okviru Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća (4), čini se da je gljivica Bsal endemska bolest barem u Japanu, Tajlandu i Vijetnamu sa stopom pojavnosti od približno 3 % u populacijama divljih daždevnjaka. Općenito se smatra da je gljivica potekla iz istočne Azije te je tamo široko rasprostranjena i endemska. Istodobno nedostaju informacije o njezinoj rasprostranjenosti u drugim dijelovima svijeta. Općenito se smatra i da trgovina zaraženim daždevnjacima i daždevnjacima prijenosnicima pridonosi širenju gljivice Bsal.

(3)

Prema dostupnim podacima trguje se i otpornim i podložnim vrstama daždevnjaka. Direktivom Vijeća 92/65/EEZ (5) utvrđeni su zahtjevi za zdravlje životinja kojima se uređuje trgovina životinjama i uvoz u Uniju životinja koje ne podliježu zahtjevima za zdravlje životinja utvrđenima u posebnim aktima Unije navedenima u Prilogu F toj direktivi. Zakonodavstvom Unije o zdravlju životinja, uključujući Direktivu 92/65/EEZ, trenutačno nisu utvrđeni nikakvi posebni zahtjevi za zdravlje životinja u trgovini daždevnjacima ili njihovu uvozu u Uniju koji bi bili učinkoviti u zaštiti zdravlja životinja od širenja gljivice Bsal u Uniji.

(4)

EFSA je, u okviru izvješća Znanstvena i tehnička pomoć u vezi s preživljavanjem, nastanjivanjem i širenjem gljivice Batrachochytrium salamandrivorans (Bsal) u EU-u (6) (izvješće EFSA-e o pomoći), procijenila potencijal gljivice Bsal da utječe na zdravlje divljih i držanih daždevnjaka u Uniji, učinkovitost i izvedivost zabrane premještanja daždevnjaka kojima se trguje, valjanost, pouzdanost i čvrstu utemeljenost dostupnih dijagnostičkih metoda za otkrivanje gljivice Bsal i mogućih alternativnih metoda te izvedivih mjera za smanjenje rizika kako bi se osigurala sigurna međunarodna trgovina daždevnjacima i trgovina daždevnjacima unutar Unije.

(5)

Prema izvješću EFSA-e o pomoći, stavljanje daždevnjaka u karantenu, testiranje daždevnjaka radi dokazivanja njihove nezaraženosti gljivicom Bsal, ograničavanje premještanja daždevnjaka, higijenski postupci i biosigurnosne mjere ili liječenje daždevnjaka od gljivice Bsal važne su mjere za smanjenje rizika u sprečavanju širenja te bolesti.

(6)

U okviru izvješća EFSA-e o pomoći naglašene su i mnoge praznine i neizvjesnosti u postojećim spoznajama o gljivici Bsal. Posebno, zaključeno je da bi, zbog složenosti taksonomije te zbog nedostatka trenutačno dostupnih dokaza o tome koje su vrste podložne gljivici Bsal, pravila uvedena na razini taksonomskog reda vjerojatno bila učinkovitija i lakše izvediva nego pravila specifična za vrstu.

(7)

Stoga je primjereno utvrditi mjere za zaštitu zdravlja životinja u trgovini pošiljkama daždevnjaka unutar Unije i unošenju tih pošiljaka u Uniju za taksonomski red Caudata kako bi se osiguralo da se gljivica Bsal ne širi trgovinom tih životinja unutar Unije i unošenjem tih životinja u Uniju. Tim bi se mjerama u obzir trebale uzeti mjere za smanjenje rizika navedene u izvješću EFSA-e o pomoći te posebno predvidjeti odgovarajuća karantena, dijagnostičko testiranje i liječenje daždevnjaka te izdavanje certifikata o njihovu zdravstvenom statusu za trgovanje njima unutar Unije i njihovo unošenje u Uniju. Te su mjere hitne i ne smatraju se posebnim mjerama u smislu članka 18. stavka 2. Direktive Vijeća 92/65/EEZ.

(8)

Uredbom (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđuju se zahtjevi za zdravlje životinja primjenjivi na nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca navedenih u Prilogu I. toj uredbi te su vodozemci uključeni među životinje navedene u tom prilogu. Mjere za zaštitu zdravlja životinja utvrđene ovom Odlukom ne bi se trebale primjenjivati na nekomercijalno premještanje daždevnjaka kućnih ljubimaca koji su obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EU) br. 576/2013 zbog posebnosti tog premještanja i nedostatka informacija o tom premještanju.

(9)

Ove bi se mjere trebale primjenjivati neovisno o drugim pravilima Unije koja su potencijalno relevantna za trgovinu daždevnjacima i njihovo unošenje, a osobito o Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 (8).

(10)

Tijekom 85. općeg zasjedanja od 21. do 26. svibnja 2017. Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) uvrstila je zarazu gljivicom Bsal u svoj Kodeks o zdravlju akvatičnih životinja. Međutim, još ne postoje detaljni međunarodni standardi, a nema ni dovoljno informacija o tehničkoj opremljenosti veterinarskih službi i laboratorija u svijetu za testiranje na gljivicu Bsal, a zainteresirani dionici u Europskoj uniji predvode u dijagnosticiranju i liječenju gljivice Bsal te sigurnom postupanju s daždevnjacima kojima se trguje. Stoga je primjereno da glavninu mjera za smanjenje rizika, posebno stavljanje u karantenu u odgovarajućoj ustanovi, testiranje i liječenje daždevnjaka kojima se trguje i koji su uneseni provode nadležna veterinarska tijela, subjekti i laboratoriji smješteni unutar Unije.

(11)

Prema izvješću EFSA-e o pomoći moguće je da se gljivica Bsal prenosi među vrstama daždevnjaka koje su autohtone na različitim područjima te je moguća unakrsna kontaminacija u raznim ustanovama u kojima se daždevnjaci uzgajaju, prikupljaju ili distribuiraju. To rizik pojave gljivice Bsal među daždevnjacima kojima se trguje čini neovisnim o mjestu podrijetla i o stanju u divljini. Stoga bi se na sve pošiljke daždevnjaka namijenjenih trgovini unutar Unije ili unesenih u Uniju trebale primjenjivati mjere za smanjenje rizika.

(12)

Za ustanove u kojima će se daždevnjaci držati u karanteni trebalo bi utvrditi minimalne uvjete biosigurnosti, a s daždevnjacima koji uginu u tim ustanovama trebalo bi postupati u skladu s postojećim posebnim pravilima utvrđenima Uredbom o nusproizvodima životinjskog podrijetla (9).

(13)

Kad je riječ o veličini epidemioloških jedinica u karanteni, trebalo bi odrediti najmanju prihvatljivu veličinu za izdavanje certifikata o dijagnostičkom testiranju s negativnim rezultatima zbog ograničene osjetljivosti najboljeg dostupnog testa kvantitativnom lančanom reakcijom polimeraze u stvarnom vremenu (qPCR) koji je dovoljno pouzdan za primjenu samo ako se epidemiološke jedinice sastoje od najmanje 62 daždevnjaka.

(14)

Na daždevnjake koji su prošli karantenu uz testiranje s negativnim rezultatima ili su zadovoljavajuće liječeni u Uniji ne bi trebalo ponovno primjenjivati karantenu ili testiranje, pod uvjetom da su u odgovarajućoj ustanovi bili izolirani od daždevnjaka s drukčijim zdravstvenim statusom.

(15)

Kad je riječ o liječenju, ono bi trebalo biti točno određeno i u skladu s protokolima koji su već opisani u stručno ocijenjenoj znanstvenoj literaturi kako je istaknuto u okviru izvješća EFSA-e o pomoći ili u skladu s usporedivim protokolima.

(16)

Trebalo bi utvrditi popis trećih zemalja kojima je odobreno izdavanje certifikata o zdravlju životinja za unošenje pošiljaka daždevnjaka u Uniju te ga ograničiti na one zemlje koje su već pružile dostatna jamstva za izdavanje certifikata radi sprečavanja obmanjujućeg ili lažnog izdavanja certifikata, koja su u najmanjoj mjeri jednakovrijedna onima iz Direktive Vijeća 96/93/EZ (10). Stoga je primjereno uputiti na već dostupne popise koji postoje u kontekstu unošenja drugih roba u Uniju. Te treće zemlje navedene su u Prilogu I. Odluci Komisije 2004/211/EZ (11), dijelu 2. Priloga II. Odluci Komisije 2007/777/EZ (12), Prilogu I. Uredbi Komisije (EZ) br. 798/2008 (13), dijelu 1. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 119/2009 (14), dijelu 1. Priloga II. Uredbi Komisije (EU) br. 206/2010 (15) ili Prilogu I. Uredbi Komisije (EU) br. 605/2010 (16).

(17)

Pošiljke daždevnjaka trebale bi se unositi u Uniju samo ako su u skladu sa svim zahtjevima te ako nadležno veterinarsko tijelo granične inspekcijske postaje ulaska može utvrditi i da će pošiljke prihvatiti subjekt odgovoran za odgovarajuću ustanovu odredišta u kojoj će ih propisno staviti u karantenu.

(18)

Stvarno prispijeće pošiljaka daždevnjaka unesenih u Uniju iz trećih zemalja na njihovo mjesto karantene u Uniji trebalo bi evidentirati u elektroničkoj verziji zajedničkog veterinarskog dokumenta o ulasku utvrđenog u Prilogu I. Uredbi Komisije (EZ) br. 282/2004 (17), kojim se upravlja u okviru integriranog računalnog veterinarskog sustava poznatog kao TRACES, kako bi se nadležno veterinarsko tijelo granične inspekcijske postaje ulaska moglo pouzdano obavijestiti o njihovu prispijeću.

(19)

Ovom bi se Odlukom trebalo predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi države članice, nadležna tijela i gospodarski subjekti imali dovoljno vremena za uvođenje potrebnih postupaka kako bi se mogli uskladiti s pravilima utvrđenima ovom Odlukom. Trajanje tog razdoblja trebalo bi ograničiti na nekoliko mjeseci. Istodobno bi se već trebale primjenjivati mjere za smanjenje rizika koje se temelje na razini zaštite koju zahtijevaju države članice odredišta.

(20)

Očekuje se da će u idućim godinama biti dostupno više informacija o gljivici Bsal iz znanstvenih izvora i iz rezultata službenih kontrola koje provode države članice, čime će se dopuniti postojeće spoznaje o toj bolesti. Stoga bi mjere za zaštitu zdravlja životinja utvrđene ovom Odlukom trebale biti privremene. Unatoč tome, one bi se trebale primjenjivati barem do 31. prosinca 2019. kako bi se državama članicama omogućila jedna godina provedbe te popratno godišnje izvješćivanje o njima i njihovo razmatranje, dok se stalna pravila EU-a o zdravlju životinja mogu utvrditi na temelju nove Uredbe (EU) 2016/429 o prenosivim bolestima životinja koja će se primjenjivati od datuma početka primjene te uredbe.

(21)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Odlukom utvrđuju mjere za zaštitu zdravlja životinja za trgovinu pošiljkama daždevnjaka unutar Unije i unošenje tih pošiljaka u Uniju.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„daždevnjaci” znači svi vodozemci iz reda Caudata;

(b)

„Bsal” znači gljivica Batrachochytrium salamandrivorans (carstvo gljiva, koljeno Chytridiomycota, red Rhizophydiales);

(c)

„epidemiološka jedinica” znači skupina daždevnjaka koji su vjerojatno jednako izloženi gljivici Bsal;

(d)

„karantena” znači držanje daždevnjaka u izolaciji, bez izravnog ili neizravnog kontakta s daždevnjacima izvan te epidemiološke jedinice, kako bi se osiguralo da ne dođe do širenja gljivice Bsal dok su izolirane životinje na promatranju tijekom određenog razdoblja i na testiranju te, ako je potrebno, dok su na liječenju;

(e)

„subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za daždevnjake, između ostalog u ograničenom razdoblju, izuzev držatelja kućnih ljubimaca;

(f)

„odgovarajuća ustanova” znači prostorije:

i.

u kojima se daždevnjaci drže u karanteni prije otpremanja u drugu državu članicu ili nakon njihova unošenja u Uniju; i

ii.

koje je nadležno tijelo registriralo prije datuma početka bilo koje karantene;

(g)

„odgovarajući dijagnostički test” znači test lančanom reakcijom polimeraze u stvarnom vremenu (qPCR) koji sadržava početnice STerF i STerR specifične za vrstu kojima se umnožava DNK fragment gljivice Bsal dug 119 nukleotida;

(h)

„zajednički veterinarski dokument o ulasku” ili „ZVDU” znači dokument kojim se prijavljuje prispijeće životinja u Uniju kako je predviđeno člankom 1. Uredbe (EZ) br. 282/2004 i koji je sastavljen u skladu s obrascem utvrđenim u Prilogu I. toj uredbi te kojim se upravlja u okviru integriranog računalnog veterinarskog sustava poznatog kao TRACES;

(i)

„potvrđeni slučaj gljivice Bsal” znači potvrda prisutnosti gljivice Bsal ili njezina genetskog materijala na ili u tkivima daždevnjaka primjenom odgovarajućeg dijagnostičkog testa.

Članak 3.

Uvjeti zdravlja životinja za trgovinu daždevnjacima unutar Unije

1.   Države članice moraju zabraniti otpremanje pošiljaka daždevnjaka u drugu državu članicu, osim ako su te pošiljke u skladu sa sljedećim uvjetima zdravlja životinja:

(a)

pošiljke imaju certifikat o zdravlju životinja koji je u skladu s obrascem certifikata o zdravlju životinja utvrđenim u dijelu A Priloga I.;

(b)

daždevnjaci ne smiju pokazivati kliničke znakove gljivice Bsal, posebno ne smiju pokazivati znakove lezija kože ni čireva u trenutku ispitivanja koje provodi službeni veterinar; to ispitivanje mora se provesti u roku od 24 sata prije trenutka otpremanja pošiljke u državu članicu odredišta;

(c)

daždevnjaci moraju potjecati iz populacije u kojoj nije bilo uginuća zbog gljivice Bsal ni kliničkih znakova gljivice Bsal te je posebno nužno da subjekt nije primijetio lezije kože ni čireve;

(d)

pošiljka se mora sastojati od:

i.

najmanje 62 daždevnjaka koji su prošli karantenu kao jedna epidemiološka jedinica u odgovarajućoj ustanovi koja je u skladu s minimalnim uvjetima utvrđenima u Prilogu II. tijekom razdoblja od najmanje šest tjedana neposredno prije datuma izdavanja certifikata o zdravlju životinja utvrđenog u dijelu A Priloga I. te su uzorci brisova kože daždevnjaka iz pošiljke morali biti testirani na gljivicu Bsal s negativnim rezultatima tijekom petog tjedna razdoblja karantene primjenom odgovarajućeg dijagnostičkog testa, u skladu s veličinama uzoraka utvrđenima u točki 1. podtočki (a) Priloga III.; ili

ii.

daždevnjaka koji su liječeni od gljivice Bsal postupcima koje nadležno tijelo smatra zadovoljavajućima u skladu s točkom 1. podtočkom (b) Priloga III.

2.   Ako su pošiljke daždevnjaka unesene u Uniju iz treće zemlje te su već prošle karantenu u odgovarajućoj ustanovi odredišta u skladu s člankom 6., države članice odobravaju njihovo otpremanje u drugu državu članicu samo ako su te pošiljke u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

ispunjeni su uvjeti zdravlja životinja utvrđeni u stavku 1. točkama (a), (b) i (c);

(b)

daždevnjaci su držani u karanteni u odgovarajućoj ustanovi koja je u skladu s minimalnim uvjetima utvrđenima u Prilogu II. u razdoblju od kraja razdoblja karantene nakon njihova unošenja u Uniju do izdavanja certifikata o zdravlju životinja utvrđenoga u dijelu A Priloga I.

Članak 4.

Uvjeti zdravlja životinja za unošenje pošiljaka daždevnjaka u Uniju

Države članice moraju zabraniti unošenje pošiljaka daždevnjaka iz treće zemlje u Uniju, osim ako su te pošiljke u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

pošiljke potječu iz trećih zemalja navedenih u jednom od sljedećih propisa:

i.

Prilog I. Odluci 2004/211/EZ;

ii.

dio 2. Priloga II. Odluci 2007/777/EZ;

iii.

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 798/2008;

iv.

dio 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 119/2009;

v.

dio 1. Priloga II. Uredbi (EU) br. 206/2010;

ili

vi.

Prilog I. Uredbi (EU) br. 605/2010;

(b)

pošiljke imaju certifikat o zdravlju životinja koji je u skladu s obrascem certifikata o zdravlju životinja utvrđenim u dijelu B Priloga I.;

(c)

daždevnjaci ne smiju pokazivati kliničke znakove gljivice Bsal, posebno ne smije biti znakova lezija kože ni čireva u trenutku ispitivanja koje provodi službeni veterinar; to ispitivanje moralo se provesti u roku od 24 sata prije trenutka otpremanja pošiljke u Uniju;

(d)

prije izdavanja certifikata o zdravlju životinja iz točke (b) epidemiološka jedinica koja se sastoji od daždevnjaka iz pošiljke morala je biti izolirana od drugih daždevnjaka najkasnije u trenutku ispitivanja za potrebe izdavanja certifikata o zdravlju životinja te oni od tog trenutka nisu smjeli biti u kontaktu s drugim daždevnjacima.

Članak 5.

Potvrda o odgovarajućoj ustanovi odredišta

Države članice moraju se pobrinuti da granične inspekcijske postaje ne prihvate ulazak pošiljaka daždevnjaka u Uniju, ako uvoznici ili njihovi zastupnici ne predoče pisanu potvrdu na službenom jeziku države članice u kojoj se nalazi granična inspekcijska postaja ulaska u Uniju, koju je potpisala fizička ili pravna osoba odgovorna za odgovarajuću ustanovu odredišta i u kojoj se navodi:

(a)

naziv i adresa odgovarajuće ustanove odredišta;

(b)

da je odgovarajuća ustanova odredišta u skladu s minimalnim uvjetima utvrđenima u Prilogu II.;

(c)

da će pošiljka daždevnjaka biti primljena u karantenu.

Članak 6.

Pravila o karanteni za pošiljke daždevnjaka unesenih u Uniju

Države članice osiguravaju sljedeće.

1.

Službeni ili ovlašteni veterinar odgovoran za odgovarajuću ustanovu odredišta evidentira prispijeće pošiljke daždevnjaka unesenih u Uniju iz treće zemlje u okviru 45. dijela 3. elektroničke verzije zajedničkog veterinarskog dokumenta o ulasku.

2.

Službeni ili ovlašteni veterinar osigurava da subjekt pošiljku daždevnjaka drži u karanteni u odgovarajućoj ustanovi odredišta kao jednu epidemiološku jedinicu.

3.

Službeni ili ovlašteni veterinar provodi inspekcijski nadzor nad uvjetima karantene za svaku pojedinu pošiljku daždevnjaka, uključujući ispitivanje evidencije o uginuću i klinički pregled daždevnjaka u odgovarajućoj ustanovi odredišta, pri čemu posebno provjerava postoje li lezije kože i čirevi.

4.

Ako pošiljka sadržava 62 ili više daždevnjaka, službeni ili ovlašteni veterinar provodi postupke ispitivanja, uzorkovanja, testiranja i liječenja za gljivicu Bsal u skladu s postupcima iz točaka 1. i 2. Priloga III. nakon prispijeća pošiljke daždevnjaka u odgovarajuću ustanovu odredišta.

5.

Ako pošiljka sadržava manje od 62 daždevnjaka, službeni ili ovlašteni veterinar osigurava da se pošiljka liječi od gljivice Bsal postupcima koje nadležno tijelo smatra zadovoljavajućima u skladu s točkom 3. Priloga III.

6.

Službeni ili ovlašteni veterinar pošiljku daždevnjaka iz odgovarajuće ustanove odredišta pušta pisanim ovlaštenjem:

(a)

u slučaju testiranja kako je navedeno u točki 1. podtočki (a) Priloga III., pod uvjetom da je prošlo najmanje šest tjedana od datuma početka karantene i ne prije zaprimanja negativnih rezultata testiranja, ovisno o tome što nastupi poslije; ili

(b)

u slučaju liječenja kako je navedeno u točki 1. podtočki (b) Priloga III., isključivo nakon zadovoljavajućeg dovršetka liječenja.

Članak 7.

Mjere koje treba poduzeti u odgovarajućoj ustanovi odredišta u slučaju potvrđenog slučaja gljivice Bsal

1.   Države članice osiguravaju da, ako se tijekom karantene potvrdi da je najmanje jedan daždevnjak iz epidemiološke jedinice zaražen gljivicom Bsal, odgovarajuća ustanova odredišta poduzima sljedeće mjere:

(a)

svi se daždevnjaci iz iste epidemiološke jedinice:

i.

liječe od gljivice Bsal postupcima koje nadležno tijelo smatra zadovoljavajućima u skladu s točkom 3. Priloga III.; ili

ii.

ubijaju i odlažu kao nusproizvodi životinjskog podrijetla u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

(b)

nakon dovršetka mjera iz točke (a) prostor odgovarajuće ustanove odredišta u kojem je držana epidemiološka jedinica čisti se i dezinficira postupcima koje nadležno tijelo smatra zadovoljavajućima.

2.   Nadležno tijelo može zahtijevati testiranje liječenih daždevnjaka radi provjere učinkovitosti liječenja iz stavka 1. točke (a) podtočke i. i može, prema potrebi, zahtijevati ponavljanje liječenja radi sprečavanja širenja gljivice Bsal.

Članak 8.

Troškovi

Države članice osiguravaju da subjekt ili uvoznik snosi sve troškove karantene, troškove testiranja te, prema potrebi, troškove mjera za smanjenje rizika i troškove liječenja.

Članak 9.

Zahtjevi u pogledu godišnjeg izvješćivanja

Počevši od 2019. one države članice koje su u prethodnoj godini postupale s pošiljkama daždevnjaka Komisiji najkasnije do 30. lipnja svake godine podnose sljedeće informacije za prethodnu godinu pri čemu se pravi razlika između informacija koje se odnose na trgovinu unutar Unije ili na unošenje pošiljaka daždevnjaka u Uniju:

(a)

broj epidemioloških jedinica s najmanje jednim potvrđenim slučajem gljivice Bsal;

(b)

broj liječenih epidemioloških jedinica u kojima nije bilo potvrđenog slučaja;

(c)

sve druge informacije koje smatraju relevantnima za testiranje i liječenje pošiljaka ili postupanje s njima te za provedbu ove Odluke.

Članak 10.

Prijelazne mjere

1.   U prijelaznom razdoblju do 6. rujna 2018. države članice odredišta mogu iz drugih država članica na svoje državno područje prihvaćati pošiljke daždevnjaka koje nisu u skladu s uvjetima zdravlja životinja utvrđenima člankom 3., pod primjerenim uvjetima za smanjenje rizika koje treba odrediti nadležno tijelo nakon savjetovanja sa subjektima i, prema potrebi, državom članicom podrijetla.

2.   U prijelaznom razdoblju do 6. rujna 2018. države članice odredišta mogu na svoje državno područje prihvaćati pošiljke daždevnjaka unesene u Uniju iz treće zemlje koje nisu u skladu s uvjetima zdravlja životinja utvrđenima člankom 4., pod uvjetom da se s njima postupa u skladu s člancima od 5. do 7.

Članak 11.

Primjena

Ova se Odluka primjenjuje do 31. prosinca 2019.

Članak 12.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. veljače 2018.

Za Komisiju

Vytenis ANDRIUKAITIS

Član Komisije

(1)  SL L 224, 18.8.1990., str. 29.

(2)  SL L 268, 24.9.1991., str. 56.

(3)  EFSA Journal 2017.;15(11):5071.

(4)  Uredba (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”) (SL L 84, 31.3.2016., str. 1.).

(5)  Direktiva Vijeća 92/65/EEZ od 13. srpnja 1992. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu uvjetima zdravlja životinja utvrđenima u određenim propisima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktive 90/425/EEZ (SL L 268, 14.9.1992., str. 54.).

(6)  EFSA Journal 2017.;15(2):4739.

(7)  Uredba (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178, 28.6.2013., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.).

(9)  Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 96/93/EZ od 17. prosinca 1996. o izdavanju certifikata za životinje i proizvode životinjskog podrijetla (SL L 13, 16.1.1997., str. 28.).

(11)  Odluka Komisije 2004/211/EZ od 6. siječnja 2004. o uspostavljanju popisa trećih zemalja i dijelova njihovog državnog područja iz kojih države članice odobravaju uvoz živih kopitara i sjemena, jajnih stanica i zametaka kopitara, te o izmjeni odluka 93/195/EEZ i 94/63/EZ (SL L 73, 11.3.2004., str. 1.).

(12)  Odluka Komisije (EZ) 2007/777/EZ od 29. studenoga 2007. o utvrđivanju uvjeta za zdravlje životinja i javno zdravlje te obrazaca certifikata za uvoz iz trećih zemalja određenih mesnih proizvoda i obrađenih želudaca, mjehura i crijeva za prehranu ljudi i o stavljanju izvan snage Odluke 2005/432/EZ (SL L 312, 30.11.2007., str. 49.).

(13)  Uredba Komisije (EZ) br. 798/2008 od 8. kolovoza 2008. o utvrđivanju popisa trećih zemalja, državnih područja, zona ili kompartmenta iz kojih je dozvoljen uvoz i provoz peradi i proizvoda od peradi kroz Zajednicu te o zahtjevima veterinarskog certificiranja (SL L 226, 23.8.2008., str. 1.).

(14)  Uredba Komisije (EZ) br. 119/2009 od 9. veljače 2009. o utvrđivanju popisa trećih zemalja ili njihovih dijelova za uvoz mesa divljih leporida, određenih divljih kopnenih sisavaca i kunića iz uzgoja u Zajednicu ili njegov provoz kroz Zajednicu te zahtjeva za veterinarsko certificiranje (SL L 39, 10.2.2009., str. 12.).

(15)  Uredba Komisije (EU) br. 206/2010 od 12. ožujka 2010. o utvrđivanju popisa trećih zemalja, državnih područja ili njihovih dijelova odobrenih za unos u Europsku uniju određenih životinja i svježeg mesa te zahtjeva veterinarskog certificiranja (SL L 73, 20.3.2010., str. 1.).

(16)  Uredba Komisije (EU) br. 605/2010 od 2. srpnja 2010. o uvjetima zdravlja životinja i javnog zdravlja te uvjetima veterinarskog certificiranja za unošenje sirovog mlijeka, mliječnih proizvoda, kolostruma i proizvoda na osnovi kolostruma namijenjenih prehrani ljudi u Europsku uniju (SL L 175, 10.7.2010., str. 1.).

(17)  Uredba Komisije (EZ) br. 282/2004 od 18. veljače 2004. o uvođenju dokumenta za deklariranje i veterinarske preglede životinja iz trećih zemalja koje ulaze u Zajednicu (SL L 49, 19.2.2004., str. 11.).

PRILOG I.

DIO A

CERTIFIKAT O ZDRAVLJU ŽIVOTINJA

za trgovinu daždevnjacima unutar Unije

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

DIO B

CERTIFIKAT O ZDRAVLJU ŽIVOTINJA

za unos pošiljki daždevnjaka u Europsku uniju

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG II.

MINIMALNI UVJETI U POGLEDU ODGOVARAJUĆIH USTANOVA ODREDIŠTA

1.

Odgovarajuća ustanova odredišta:

(a)

ima sustav kojim se osigurava prikladan nadzor nad daždevnjacima;

(b)

pod nadzorom je službenog ili ovlaštenog veterinara;

(c)

čisti se i dezinficira u skladu s naputcima nadležnog tijela.

2.

Subjekt koji upravlja odgovarajućom ustanovom osigurava:

(a)

da se provodi čišćenje i dezinfekcija spremnika, sanduka i ostalih kontaminiranih predmeta koji su korišteni za prijevoz daždevnjaka osim ako su oni uništeni na način kojim se sprečava širenje gljivice Bsal;

(b)

da se otpadni materijal i otpadne vode redovito prikupljaju, pohranjuju i nakon toga obrađuju na način kojim se sprečava širenje gljivice Bsal;

(c)

da se lešine daždevnjaka držanih u karanteni ispituju u laboratoriju koji je odredilo nadležno tijelo;

(d)

da se potrebna testiranja i liječenja daždevnjaka provode uz savjetovanje sa službenim ili ovlaštenim veterinarom i pod njegovim nadzorom.

3.

Subjekt koji upravlja odgovarajućim ustanovama odredišta obavješćuje službenog ili ovlaštenog veterinara o bolestima i uginućima daždevnjaka tijekom karantene.

4.

Subjekt koji upravlja odgovarajućim ustanovama odredišta vodi evidenciju o:

(a)

datumu, broju i vrstama daždevnjaka koji ulaze i izlaze za svaku pošiljku;

(b)

primjercima certifikata o zdravlju životinja i zajedničkih veterinarskih dokumenata o ulasku priloženih uz pošiljku daždevnjaka;

(c)

slučajevima bolesti i broju uginuća na dnevnoj osnovi;

(d)

datumima i rezultatima testiranja;

(e)

vrstama i datumima liječenja te o broju životinja koje su mu podvrgnute.

PRILOG III.

POSTUPCI ISPITIVANJA, UZORKOVANJA, TESTIRANJA I LIJEČENJA ZA GLJIVICU BSAL

1.

Tijekom karantene daždevnjaci se podvrgavaju sljedećim postupcima:

(a)

ako veličina epidemiološke jedinice iznosi 62 ili više, uzorci brisova kože daždevnjaka stavljenih u karantenu moraju se ispitati pod nadzorom službenog ili ovlaštenog veterinara primjenom odgovarajućeg dijagnostičkog testa tijekom petog tjedna nakon datuma njihova ulaska u odgovarajuću ustanovu, u skladu s veličinama uzoraka utvrđenima u referentnoj tablici, osim ako subjekt odabere način liječenja u skladu s točkom (b);

Referentna tablica (1):

Veličina epidemiološke jedinice

62

186

200

250

300

350

400

450

Veličina uzorka

62

96

98

102

106

108

110

111

(b)

ako subjekt odabere jedan od načina liječenja navedenih u točki 3. i u svim slučajevima u kojima je veličina epidemiološke jedinice manja od 62, subjekt mora sve daždevnjake iz pošiljke liječiti od gljivice Bsal pod nadzorom službenog ili ovlaštenog veterinara na način koji nadležno tijelo smatra zadovoljavajućim;

(c)

u slučajevima iz točke (b) službeni ili ovlašteni veterinar može zahtijevati reprezentativno testiranje epidemiološke jedinice primjenom odgovarajućeg dijagnostičkog testa prije liječenja kako bi se pratila prisutnost gljivice Bsal ili nakon liječenja kako bi se potvrdila odsutnost gljivice Bsal;

(d)

uzorci brisova kože svih uginulih ili klinički bolesnih daždevnjaka, posebno onih s lezijama kože, moraju se ispitati pod nadzorom službenog ili ovlaštenog veterinara primjenom odgovarajućeg dijagnostičkog testa u trenutku kada se pokažu lezije ili drugi klinički znakovi ili u trenutku uginuća, ovisno o tome što nastupi ranije;

(e)

svi daždevnjaci koji uginu u odgovarajućoj ustanovi moraju se podvrgnuti obdukciji pod nadzorom službenog ili ovlaštenog veterinara, posebno kako bi se provjerilo ima li znakova gljivice Bsal, kako bi se gljivica Bsal potvrdila ili isključila kao uzročnik uginuća, u mjeri u kojoj je to moguće.

2.

Sva testiranja uzetih uzoraka i obdukcije tijekom karantene moraju se provesti u laboratorijima koje je odredio službeni ili ovlašteni veterinar.

3.

Sljedeći načini liječenja smatraju se zadovoljavajućima:

(a)

držanje daždevnjaka na temperaturi od najmanje 25 °C tijekom najmanje 12 dana;

(b)

držanje daždevnjaka na temperaturi od najmanje 20 °C tijekom najmanje 10 dana u kombinaciji s liječenjem uranjanjem u kupku s polimiksinom E (2 000 IU/ml) na 10 minuta dva puta dnevno nakon čega se primjenjuje raspršivač s vorikonazolom (12,5 μg/ml);

(c)

svaki drugi način liječenja s usporedivim rezultatima u odstranjivanju gljivice Bsal koji su objavljeni u stručno ocijenjenom članku objavljenom u znanstvenom časopisu.

(1)  Pod pretpostavkom da u epidemiološkoj jedinici stopa pojavnosti gljivice Bsal iznosi 3 % i osiguravanjem njezina otkrivanja uz stopu pouzdanosti od 95 % te uz osjetljivost odgovarajućeg dijagnostičkog testa za koju je izračunano da iznosi 80 %.