28.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 280/1

(1)

Prirodni plin (plin) i dalje je bitna sastavnica opskrbe Unije energijom. Velik udio tog plina uvozi se u Uniju iz trećih zemalja.

(2)

Velik poremećaj u opskrbi plinom može utjecati na sve države članice, Uniju i ugovorne stranke Ugovora o osnivanju Energetske zajednice, potpisanog u Ateni 25. listopada 2005. Osim toga, može ozbiljno naštetiti gospodarstvu Unije i imati ozbiljne socijalne posljedice, posebno za ugrožene skupine kupaca.

(3)

Ovom Uredbom nastoji se osigurati poduzimanje svih potrebnih mjera za zaštitu neprekinute opskrbe plinom u cijeloj Uniji, a posebno opskrbe zaštićenih kupaca u slučaju teških klimatskih uvjeta ili poremećaja u opskrbi plinom. Te ciljeve trebalo bi ostvariti troškovno najučinkovitijim mjerama i na način kojim se neće narušiti tržišta plina.

(4)

Pravo Unije, posebno Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), Uredba (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Uredba (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Uredba (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8), već je uvelike pozitivno utjecalo na sigurnost opskrbe plinom u Uniji, i u pogledu pripravnosti i u pogledu ublažavanja. Države članice sada su spremnije suočiti se s krizom u opskrbi jer su dužne utvrditi planove prevencije i interventne planove te su sada bolje zaštićene jer moraju ispuniti niz obveza povezanih s infrastrukturnim kapacitetom i opskrbom plinom. Međutim, u izvješću Komisije o provedbi Uredbe (EU) br. 994/2010 iz listopada 2014. istaknuta su područja u kojima bi se poboljšanjima te uredbe mogla dodatno povećati sigurnost opskrbe plinom u Uniji.

(5)

U komunikaciji Komisije od 16. listopada 2014. o kratkoročnoj otpornosti europskog plinskog sustava analizirani su učinci djelomičnog ili potpunog poremećaja u opskrbi plinom iz Rusije i zaključeno je da isključivo nacionalni pristupi zbog svojeg opsega, koji je po definiciji ograničen, nisu vrlo djelotvorni u slučaju teškog poremećaja. To ispitivanje otpornosti na stres pokazalo je da bi se pristupom koji uključuje veću suradnju među državama članicama mogao znatno umanjiti učinak scenarijâ iznimno teškog poremećaja u najugroženijim državama članicama.

(6)

Energetska sigurnost jedan je od ciljeva strategije za energetsku uniju, kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 25. veljače 2015. o Okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom, kojom su također naglašeni načelo „energetske učinkovitosti na prvom mjestu” i potreba da se u potpunosti provedu postojeći pravni akti Unije u području energetike. U toj komunikaciji istaknuta je činjenica da je energetska unija utemeljena na solidarnosti, koja je kao načelo utvrđena u članku 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i povjerenju, koji su nužne sastavnice energetske sigurnosti. Cilj je ove Uredbe povećati solidarnost i povjerenje među državama članicama i uspostaviti mjere potrebne za ostvarenje tih ciljeva. Pri procjeni planova prevencije i interventnih planova koje utvrđuju države članice Komisija bi također trebala moći skrenuti pozornost država članica na ciljeve energetske unije.

(7)

Unutarnje tržište plina koje dobro funkcionira najbolje je jamstvo za sigurnost opskrbe plinom u Uniji i za smanjenje izloženosti pojedinih država članica štetnim posljedicama poremećajâ u opskrbi plinom. Ako je ugrožena sigurnost opskrbe plinom neke države članice, postoji rizik da bi se mjerama koje je ta država članica jednostrano razvila moglo ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina i poremetiti opskrba plinom kupaca u drugim državama članicama. Kako bi unutarnje tržište plina funkcioniralo čak i u slučaju nestašice u opskrbi, nužno je osigurati solidarnost i koordinaciju kao odgovor na krize u opskrbi, i u području preventivnog djelovanja i u reakciji na konkretne poremećaje u opskrbi plinom.

(8)

Istinski međusobno povezano unutarnje energetsko tržište s više ulaznih točaka i protocima u suprotnom smjeru može se uspostaviti samo potpunim međusobnim povezivanjem njegovih plinskih mreža, stvaranjem čvorišta za ukapljeni prirodni plin (UPP) u južnim i istočnim regijama Unije, dovršavanjem izgradnje koridora sjever-jug i južnog plinskog koridora te daljnjim razvijanjem domaće proizvodnje. Stoga je potrebna brža uspostava spojnih plinovoda i projekata usmjerenih na diversifikaciju izvora opskrbe, što je u strategiji energetske sigurnosti već proglašeno jednim od prioriteta.

(9)

Dosada nisu u potpunosti iskorištene mogućnosti za učinkovitije i troškovno povoljnije mjere putem regionalne suradnje. To se odnosi ne samo na bolju koordinaciju nacionalnih mjera ublažavanja u izvanrednim situacijama, nego i na nacionalne preventivne mjere kao što su nacionalno skladištenje ili politike povezane s UPP-om, što može biti od strateške važnosti u određenim regijama Unije.

(10)

U duhu solidarnosti, regionalna suradnja, kojom su obuhvaćena i tijela javne vlasti i poduzeća za prirodni plin, trebala bi biti vodeće načelo ove Uredbe kako bi se ublažili utvrđeni rizici i ostvarila najveća korist od koordiniranih mjera te provele mjere koje su troškovno najučinkovitije za potrošače u Uniji. Regionalnu suradnju trebalo bi postupno nadopunjavati jačim djelovanjem na razini Unije, čime bi se omogućio pristup svoj dostupnoj opskrbi plinom i instrumentima na cjelokupnom unutarnjem tržištu plina. Procjenu koridorâ za interventnu opskrbu koja se obavlja na razini Unije trebalo bi uključiti u regionalnu suradnju.

(11)

Pristupom temeljenim na riziku za procjenu sigurnosti opskrbe te utvrđivanje preventivnih mjera i mjera ublažavanja omogućava se koordinacija napora te donosi znatna korist u smislu djelotvornosti mjera i optimizacije resursa. To se posebno primjenjuje na mjere izrađene kako bi se njima zajamčila neprekinuta opskrba zaštićenih kupaca u vrlo zahtjevnim uvjetima te na mjere za ublažavanje učinaka izvanrednog stanja. Procjenom rizika među kojima postoji korelacija, koja se zajednički provodi unutar skupina za rizik te koja je opsežnija i preciznija, osigurat će se bolja pripremljenost država članica na sve krize. Nadalje, u slučaju izvanrednog stanja, koordiniranim i unaprijed dogovorenim pristupom sigurnosti opskrbe osigurava se dosljedan odgovor i smanjuje rizik od negativnih učinaka prelijevanja koje bi isključivo nacionalne mjere mogle imati u susjednim državama članicama.

(12)

Za potrebe pristupa temeljenog na riziku skupine za rizik trebalo bi definirati na osnovi glavnih transnacionalnih rizika za sigurnost opskrbe plinom u Uniji. Takvi rizici utvrđeni su u komunikaciji Komisije od 16. listopada 2014. o kratkoročnoj otpornosti europskog plinskog sustava i procjeni uključenoj u najnoviji desetogodišnji plan razvoja mreže koji je izradila Europska mreža operatora transportnih sustava za plin (ENTSOG). Kako bi se omogućila preciznija i usmjerenija procjena za potrebe ove Uredbe, skupine za rizik trebale bi biti sastavljene na osnovi glavnih izvora i putova opskrbe plinom.

(13)

Kako bi se dobile ulazne vrijednosti za zajedničke i nacionalne procjene rizika, ENTSOG bi trebao u dogovoru s Koordinacijskom skupinom za plin (GCG) i Europskom mrežom operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) provesti simulaciju scenarijâ poremećaja u opskrbi plinom i infrastrukturi na razini Unije. Takvu bi simulaciju trebalo ponavljati barem svake dvije godine. S ciljem jačanja regionalne suradnje pružanjem informacija o protoku plina, kao i svojim tehničkim i operativnim stručnim znanjem, u izvođenje simulacija trebao bi biti uključen Sustav regionalne koordinacije za plin (Sustav ReCo za plin), koji uspostavlja ENTSOG i koji je sastavljen od stalnih stručnih skupina. ENTSOG bi trebao osigurati odgovarajuću razinu transparentnosti pretpostavki modeliranja upotrijebljenih u njegovim scenarijima, kao i pristupa njima.

(14)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za ažuriranje sastava skupina za rizik putem delegiranog akta na temelju promjena u pogledu glavnih transnacionalnih rizika za sigurnost opskrbe plinom u Uniji i njegova utjecaja na države članice, uzimajući u obzir rezultat simulacije na razini Unije te raspravu unutar GCG-a.

(15)

Da bi regionalna suradnja bila izvediva, države članice trebale bi se dogovoriti o mehanizmu suradnje unutar svake skupine za rizik. Takav mehanizam trebalo bi razviti na vrijeme kako bi bilo moguće provesti zajedničku procjenu rizika te raspravljati i postići dogovor o odgovarajućim i djelotvornim prekograničnim mjerama za koje će biti potrebna suglasnost svake dotične države članice te koje će se uvrstiti u regionalna poglavlja planova prevencije i interventnih planova nakon savjetovanja s Komisijom. Države članice mogu se dogovoriti o najprikladnijem mehanizmu suradnje za određenu skupinu za rizik. Komisija bi trebala moći imati ulogu kojom olakšava cjelokupni proces te razmjenjivati najbolje prakse za organizaciju regionalne suradnje, kao što je rotacija koordinacijske uloge unutar skupina za rizik za pripremu različitih dokumenata ili uspostava posebnih tijela. Ako nije postignut dogovor o mehanizmu suradnje, Komisija bi trebala predložiti prikladan mehanizam suradnje za određenu skupinu za rizik.

(16)

Pri provođenju zajedničke procjene rizika nadležna tijela trebala bi procijeniti sve relevantne čimbenike rizika na temelju kojih bi se mogao materijalizirati glavni transnacionalni rizik zbog kojeg je skupina za rizik osnovana, uključujući poremećaj u opskrbi plinom najvećeg pojedinačnog opskrbljivača. S tim bi se čimbenicima rizika trebalo uhvatiti ukoštac s pomoću odgovarajućih prekograničnih mjera koje su dogovorila nadležna tijela dotičnih država članica. Prekogranične mjere trebale bi biti uključene u regionalna poglavlja planova prevencije i interventnih planova. Osim toga, nadležna tijela trebala bi provesti sveobuhvatnu nacionalnu procjenu rizika i procijeniti prirodne, tehnološke, komercijalne, financijske, društvene, političke, tržišne i sve ostale relevantne rizike. Sa svim rizicima trebalo bi se uhvatiti ukoštac djelotvornim, proporcionalnim i nediskriminirajućimmjerama koje treba razviti u planovima prevencije i interventnim planovima. Rezultatima zajedničkih i nacionalnih procjena rizika trebalo bi se doprinijeti i svim procjenama rizika od opasnosti predviđenima člankom 6. Odluke br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) te bi se oni trebali u potpunosti uzeti u obzir u nacionalnim procjenama rizika.

(17)

Kako bi se osigurala maksimalna spremnost u svrhu izbjegavanja poremećaja u opskrbi plinom i ublažavanja njegovih učinaka ako do njega ipak dođe, nadležna tijela određene skupine za rizik nakon savjetovanja s dionicima trebala bi utvrditi planove prevencije i interventne planove koji će sadržavati regionalna poglavlja. Trebali bi biti osmišljeni tako da se njima uzimaju u obzir nacionalni rizici uz potpuno iskorištavanje mogućnosti koje pruža regionalna suradnja. Planovi bi trebali biti tehničke i operativne prirode, a njihova je funkcija pomoći u sprečavanju nastanka ili pogoršanja izvanrednog stanja ili ublažiti njegove učinke. Planovima bi se u obzir trebala uzeti sigurnost sustavâ električne energije te bi trebali biti u skladu s alatima energetske unije za strateško planiranje i izvješćivanje.

(18)

Pri utvrđivanju i provedbi planova prevencije i interventnih planova nadležna tijela stalno bi trebala voditi računa o sigurnom radu plinskog sustava na regionalnoj i nacionalnoj razini. Ona bi u tim planovima trebala uzeti u obzir i utvrditi tehnička ograničenja koja utječu na rad mreže, uključujući bilo kakve tehničke i sigurnosne razloge koji mogu dovesti do smanjenja protoka u slučaju izvanrednog stanja.

(19)

Komisija bi trebala procijeniti planove prevencije i interventne planove uzimajući na odgovarajući način u obzir stajališta iznesena u okviru GCG-a te preporučiti njihovo preispitivanje, posebno ako se rizici utvrđeni u procjeni rizika ne rješavaju na djelotvoran način u planovima, ako se njima narušava tržišno natjecanje ili ometa funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta, ako se njima ugrožava sigurnost opskrbe plinom drugih država članica ili ako nisu u skladu s odredbama ove Uredbe ili s drugim pravom Unije. Nadležno tijelo države članice trebalo bi u obzir uzeti preporuke Komisije. Ako Komisija, nakon donošenja konačnog stajališta nadležnog tijela, zaključi da bi se dotičnom mjerom ugrozila sigurnost opskrbe plinom druge države članice ili Unije, Komisija bi trebala nastaviti dijalog s dotičnom državom članicom kako bi ona pristala izmijeniti ili povući tu mjeru.

(20)

Planove prevencije i interventne planove trebalo bi redovito ažurirati i objavljivati. Kako bi se osiguralo da su interventni planovi uvijek ažurirani i djelotvorni, države članice trebale bi provesti najmanje jedno ispitivanje u razdoblju između ažuriranja planova simuliranjem scenarija s velikim i srednjim učinkom te odgovorâ u stvarnom vremenu. Nadležna tijela trebala bi predstaviti rezultate ispitivanja na sastanku GCG-a.

(21)

Obvezni sveobuhvatni predlošci koji uključuju sve rizike koji trebaju biti obuhvaćeni procjenom rizika i sve dijelove planova prevencije i interventnih planova potrebni su u svrhu olakšavanja procjene rizika i pripreme planova te njihove procjene koju provodi Komisija.

(22)

Kako bi se olakšala komunikacija između država članica i Komisije, procjene rizika, planove prevencije i interventne planove te sve ostale dokumente i razmijenjene informacije predviđene ovom Uredbom trebalo bi dostavljati uporabom sigurnog i standardiziranog elektroničkog sustava obavješćivanja.

(23)

Određeni kupci, uključujući kućanstva i kupce koji pružaju temeljne socijalne usluge, posebno su ugroženi i može im trebati zaštita od negativnih učinaka poremećaja u opskrbi plinom. Definicija takvih zaštićenih kupaca ne bi smjela biti u suprotnosti s mehanizmima solidarnosti Unije.

(24)

Primjereno je suziti definiciju kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti. To je nužno zbog obveze država članica da pruže solidarnost u slučaju iznimnih okolnosti i za temeljne potrebe. Stoga bi definicija kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti trebala biti ograničena na kućanstva, no i dalje bi trebala moći, pod specifičnim uvjetima, uključivati određene temeljne socijalne usluge i postrojenja centraliziranoga grijanja. Stoga u skladu s tim okvirom države članice mogu tretirati zdravstvenu skrb, temeljnu socijalnu skrb te hitne i sigurnosne službe kao kupce zaštićene mehanizmom solidarnosti, među ostalim i kada te usluge izvršava javna uprava.

(25)

Odgovornost za sigurnost opskrbe plinom trebali bi dijeliti poduzeća za prirodni plin, države članice, koje djeluju posredstvom svojih nadležnih tijela, i Komisija, u okviru vlastitih područja djelovanja. Za takvu podijeljenu odgovornost potrebna je njihova vrlo bliska suradnja. Međutim, kupci koji upotrebljavaju plin za proizvodnju električne energije ili u industrijske svrhe mogu također imati važnu ulogu u sigurnosti opskrbe plinom jer mogu odgovoriti na krizu poduzimanjem mjera koje se odnose na potražnju, primjerice ugovorima s mogućnosti prekida i prelaskom na druga goriva, što izravno utječe na ravnotežu potražnje i ponude. Nadalje, sigurnost opskrbe plinom određenih kupaca koji upotrebljavaju plin za proizvodnju električne energije u nekim se slučajevima također može smatrati temeljnom. U izvanrednom stanju država članica trebala bi moći pod određenim uvjetima dati prednost opskrbi plinom takvih kupaca, čak i pred opskrbom plinom zaštićenih kupaca. U iznimnim okolnostima opskrba plinom nekih od takvih kupaca koji su u izvanrednom stanju dobili prednost pred zaštićenim kupcima može se nastaviti i u nekoj državi članici koja pruža solidarnost kako bi se izbjegla ozbiljna šteta za funkcioniranje sustava električne energije ili plina u toj državi članici. Takvom se posebnom mjerom ne bi smjela dovesti u pitanje Direktiva 2005/89/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(26)

Nadležna tijela trebala bi pri izvršavanju zadaća navedenih u ovoj Uredbi blisko surađivati s drugim relevantnim nacionalnim tijelima, a osobito nacionalnim regulatornim tijelima.

(27)

Infrastrukturnim standardom trebalo bi obvezivati države članice na održavanje minimalne razine infrastrukture kako bi osigurale određenu razinu redundancije u sustavu u slučaju poremećaja u najvećoj pojedinačnoj plinskoj infrastrukturi. Budući da analiza provedena na temelju formule N – 1 predstavlja pristup utemeljen samo na kapacitetu, rezultate formule N – 1 trebalo bi nadopuniti detaljnom analizom kojom je obuhvaćen i protok plina.

(28)

U skladu s Uredbom (EU) br. 994/2010 operatori transportnih sustava dužni su omogućiti stalni fizički dvosmjerni kapaciteti na svim prekograničnim spojnim plinovodima, osim ako je odobreno izuzeće od te obveze. Njome se nastoji osigurati da se potencijalne koristi stalnog dvosmjernog kapaciteta uvijek uzmu u obzir pri planiranju novog spojnog plinovoda. Međutim, dvosmjerni kapacitet može se upotrebljavati i za opskrbu susjedne države članice plinom i za opskrbu drugih država duž koridora za opskrbu plinom. Koristi za sigurnost opskrbe plinom koje se ostvaruju omogućivanjem stalnog fizičkog dvosmjernog kapaciteta trebaju se promatrati iz šire perspektive, u duhu solidarnosti i pojačane suradnje. Kada se razmatra uvođenje dvosmjernog kapaciteta, trebalo bi provesti sveobuhvatnu analizu troškova i koristi kojom se uzima u obzir cijeli transportni koridor. Od dotičnih nadležnih tijela trebalo bi se zahtijevati da preispitaju izuzeća odobrena u skladu s Uredbom (EU) br. 994/2010 na temelju rezultata zajedničkih procjena rizika. Konačan cilj trebao bi biti rastući dvosmjerni kapacitet, a jednosmjerni kapacitet budućih prekograničnih projekata trebao bi se zadržati na što nižoj razini.

(29)

Kapacitet na točki međusobnog povezivanja s državom članicom može konkurirati kapacitetu na izlaznim točkama iz plinske mreže u sustav skladišta plina. Iz tog bi moglo proizići da stalno rezerviranje izlaznog kapaciteta u skladište smanjuje tehnički raspoloživi kapacitet koji će se dodijeliti na točki međusobnog povezivanja. Kako bi se osigurala viša razina energetske sigurnosti u izvanrednom stanju, ovom bi Uredbom trebalo predvidjeti jasno pravilo prvenstva. Svakom rezerviranom kapacitetu na točkama međusobnog povezivanja trebalo bi dati prednost pred konkurentnim kapacitetom na izlaznoj točki u sustav skladišta plina, čime se operatoru transportnog sustava omogućuje da dodijeli maksimalni tehnički kapacitet na točki međusobnog povezivanja kako bi se omogućio veći protok plina u susjednu državu članicu koja je proglasila izvanredno stanje. Slijedom toga može se dogoditi da dotok plina u skladište izostane ili se može izvršiti samo u smanjenom obujmu unatoč prethodnoj stalnoj rezervaciji. Kako bi se nadoknadio financijski gubitak koji iz toga proizlazi, ovom bi Uredbom trebalo predvidjeti pravičnu naknadu koja će se primjenjivati izravno i bez odgađanja između pogođenih korisnika sustava. Dotični operatori transportnog sustava trebali bi surađivati u skladu s odgovarajućim pravnim aktima kako bi primijenili to pravilo prvenstva.

(30)

U Direktivi Vijeća 2008/114/EZ (11) utvrđen je postupak s ciljem jačanja sigurnosti označene europske kritične infrastrukture u Uniji, uključujući određenu plinsku infrastrukturu. Direktivom 2008/114/EZ i ovom Uredbom doprinosi se stvaranju sveobuhvatnog pristupa energetskoj sigurnosti Unije.

(31)

U ovoj Uredbi utvrđuju se standardi sigurnosti opskrbe koji su dovoljno usklađeni i kojima je obuhvaćena barem situacija iz siječnja 2009. kada je došlo do poremećaja u opskrbi plinom iz Rusije. Tim se standardima uzimaju u obzir razlike između država članica, obveze javne usluge i mjere zaštite kupaca, kako je navedeno u članku 3. Direktive 2009/73/EZ. Standardi sigurnosti opskrbe trebali bi biti stabilni, kako bi se osigurala potrebna pravna sigurnost, trebali bi biti jasno definirani te se njima poduzećima za prirodni plin ne bi trebalo nametati neopravdana i neproporcionalna opterećenja. Osim toga, njima bi se poduzećima za prirodni plin iz Unije trebao zajamčiti jednak pristup nacionalnim kupcima. Države članice trebale bi uspostaviti mjere kojima će se na djelotvoran i proporcionalan način osigurati usklađenost poduzećâ za prirodni plin s takvim standardom, uključujući mogućnost uvođenja novčanih kazni za opskrbljivače u slučaju da to smatraju primjerenim.

(32)

Radi očuvanja ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta plina uloge i odgovornosti svih poduzeća za prirodni plin i nadležnih tijela trebale bi biti točno definirane, osobito u slučaju poremećaja u opskrbi i kriza. Te uloge i odgovornosti trebalo bi utvrditi tako da se osigura poštovanje pristupa na trima razinama, u okviru kojeg se uključuju, prvo, relevantna poduzeća za prirodni plin i industrija, drugo, države članice na nacionalnoj ili regionalnoj razini i, treće, Unija. Ovom Uredbom trebalo bi omogućiti poduzećima za prirodni plin i kupcima da se u slučaju poremećaja u opskrbi što je dulje moguće oslanjaju na tržišne mehanizme. Međutim, njome bi trebalo predvidjeti i mehanizme koji se mogu primijeniti kada tržišta sama više nisu u mogućnosti na odgovarajući se način nositi s problemom poremećaja u opskrbi plinom.

(33)

U slučaju poremećaja u opskrbi plinom sudionicima na tržištu trebalo bi tržišnim mjerama dati dovoljno prilika da odgovore na takvo stanje. Ako su tržišne mjere iscrpljene i još uvijek nisu dostatne, države članice i njihova nadležna tijela trebali bi poduzeti mjere za uklanjanje ili ublažavanje učinaka poremećaja u opskrbi plinom.

(34)

Svaki put kada država članica planira uvesti netržišne mjere, uvođenje takvih mjera trebalo bi biti popraćeno opisom njihova gospodarskog učinka. Time se osigurava da kupci imaju potrebne informacije o troškovima takvih mjera i da su one transparentne, posebno u pogledu njihova učinka na cijenu plina.

(35)

Komisija bi trebala biti ovlaštena osigurati da se novim preventivnim netržišnim mjerama ne ugrožava sigurnost opskrbe plinom drugih država članica ili u Uniji. S obzirom na to da takve mjere mogu biti osobito štetne za sigurnost opskrbe plinom, primjereno je da stupe na snagu tek kada ih Komisija odobri ili kada budu izmijenjene u skladu s odlukom Komisije.

(36)

Mjere koje se odnose na potražnju, kao što je prelazak na drugo gorivo ili smanjenje opskrbe plinom velikih industrijskih kupaca u skladu s gospodarski učinkovitim redoslijedom, mogu imati važnu ulogu u osiguravanju sigurnosti opskrbe plinom ako se mogu brzo primijeniti i ako se njima može znatno smanjiti potražnja u slučaju poremećaja u opskrbi plinom. Trebalo bi više raditi na promicanju učinkovite uporabe energije, posebno ako su potrebne mjere koje se odnose na potražnju. Trebalo bi uzeti u obzir učinak na okoliš svih mjera koje se odnose na potražnju i ponudu, a prednost bi se trebala dati mjerama koje imaju najmanji učinak na okoliš, koliko je to moguće. Istodobno bi trebalo uzeti u obzir aspekte sigurnosti opskrbe plinom i konkurentnosti.

(37)

Nužno je osigurati predvidljivost mjera koje će se poduzeti u slučaju izvanrednog stanja i tako svim sudionicima na tržištu pružiti dovoljno prilika da reagiraju na takve okolnosti i pripreme se za njih. Nadležna tijela stoga bi u pravilu trebala postupati u skladu sa svojim interventnim planom. U opravdanim iznimnim okolnostima trebalo bi im biti dopušteno poduzeti mjere koje odstupaju od tih planova. Također je važno povećati transparentnost i predvidljivost načina proglašenja izvanrednog stanja. U tome važnu ulogu mogu imati informacije o poziciji uravnoteženja sustava (ukupno stanje transportne mreže), za što je okvir utvrđen u Uredbi Komisije (EU) br. 312/2014 (12). Te bi informacije trebale biti u stvarnom vremenu dostupne nadležnim tijelima i nacionalnim regulatornim tijelima ako ona nisu nadležna tijela.

(38)

Kao što je vidljivo u kontekstu ispitivanja otpornosti na stres iz listopada 2014., za osiguravanje sigurnosti opskrbe u Uniji potrebna je solidarnost. Njome se ravnomjernije šire učinci i umanjuju ukupni učinci teškog poremećaja. Mehanizam solidarnosti osmišljen je kako bi se odgovorilo na ekstremne situacije u kojima je u nekoj državi članici ugrožena opskrba kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti, a koja se smatra temeljnom potrebom i nužnim prioritetom. Solidarnošću se osigurava suradnja s ugroženijim državama članicama.Istodobno, solidarnost je mjera za krajnju nuždu koja se primjenjuje smo u izvanrednom stanju i samo pod ograničavajućim uvjetima. Stoga bi se, ako je u nekoj državi članici proglašeno izvanredno stanje, trebao primijeniti postupan i proporcionalan pristup kako bi se osigurala sigurnost opskrbe plinom. Država članica koja je proglasila izvanredno stanje trebala bi osobito prvo provesti sve hitne mjere predviđene u njezinu interventnom planu kako bi osigurala opskrbu plinom svojim kupcima zaštićenima mehanizmom solidarnosti. Istodobno, sve države članice koje su uvele povećani standard opskrbe trebale bi ga privremeno smanjiti na normalni standard opskrbe kako bi tržište plina postalo likvidnije u slučaju da država članica koja je proglasila izvanredno stanje navede da je potrebno prekogranično djelovanje. Ako se tim dvama skupovima mjera neosigura nužna opskrba, izravno povezane države članice trebale bi poduzeti mjere solidarnosti radi osiguranja opskrbe plinom kupcima zaštićenima mehanizmom solidarnosti u državi članici koja se nalazi u izvanrednom stanju na zahtjev te države članice. Takve mjere solidarnosti trebale bi obuhvaćati osiguravanje toga da se opskrba plinom kupaca koji nisu kupci zaštićeni mehanizmom solidarnosti na državnom području države članice koja pruža solidarnost smanji ili obustavi kako bi se oslobodio obujam plina do potrebne razine i dokle god opskrba plinom kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti u državi članici koja je zatražila solidarnost ne bude zadovoljena. Ništa se u ovoj Uredbi ne bi smjelo tumačiti kao zahtijevanje od države članice ili njezino ovlašćivanje da obavlja javnu vlast u drugoj državi članici.

(39)

Mjere solidarnosti također bi trebalo poduzimati u krajnjoj nuždi ako je neka država članica povezana s drugom državom članicom putem treće zemlje, osim ako su protoci kroz treću zemlju ograničeni i ako postoji dogovor relevantnih država članica koje bi trebale, prema potrebi, uključiti treću zemlju putem koje su povezane.

(40)

Ako se poduzimaju mjere solidarnosti u krajnjoj nuždi, smanjenje ili obustava opskrbe plinom u državi članici koja pruža solidarnost trebali bi, ako je to potrebno kako bi država članica mogla poštovati svoje obveze solidarnosti i kako bi se izbjeglo diskriminatorno postupanje, biti primjenjivi na sve kupce koji nisu kupci zaštićeni mehanizmom solidarnosti, neovisno o tome primaju li plin izravno ili putem postrojenja centraliziranoga grijanja zaštićenih mehanizmom solidarnosti u obliku toplinske energije. Isto to trebalo bi osigurati i obratno u pogledu kupaca koji nisu kupci zaštićeni mehanizmom solidarnosti u državi članici koja prima plin u okviru mehanizma solidarnosti.

(41)

Ako se poduzimaju mjere solidarnosti u krajnjoj nuždi, poželjno je da se kao prvi korak potrošnja plina u državi članici koja pruža solidarnost smanji na dobrovoljnoj osnovi, putem tržišnih mjera, kao što su dobrovoljne mjere koje se odnose na potražnju ili obrnute dražbe, u kojima bi određeni kupci, primjerice industrijski kupci, operatoru transportnog sustava ili drugom odgovornom tijelu naznačili cijenu po kojoj bi smanjili ili zaustavili svoju potrošnju plina. Ako se tržišne mjere pokažu nedostatnima za rješavanje deficita u traženoj opskrbi plinom i s obzirom na važnost mjera solidarnosti u krajnjoj nuždi, država članica koja pruža solidarnost kao drugi korak trebala bi se moći koristiti netržišnim mjerama, među ostalim ograničavanjem opskrbe određenih skupina kupaca, kako bi ispunila svoje obveze solidarnosti.

(42)

Mjere solidarnosti u krajnjoj nuždi trebalo bi pružati na temelju naknade. Država članica koja prima solidarnost odmah bi državi članici koja pruža solidarnost trebala isplatiti pravičnu naknadu, među ostalim za plin dostavljen na njezino državno područje i sve druge relevantne i opravdane troškove nastale pri pružanju solidarnosti. Mjere solidarnosti u krajnjoj nuždi trebale bi biti uvjetovane time da se država članica koja je zatražila solidarnost obveže odmah isplatiti takvu pravičnu naknadu. Ovom Uredbom ne usklađuju se svi aspekti pravične naknade. Dotične države članice trebale bi donijeti potrebne mjere, posebno tehničke, pravne i financijske aranžmane, radi provedbe odredaba o brzo isplaćenoj i pravičnoj naknadi među njima.

(43)

Pri poduzimanju mjera solidarnosti u skladu s odredbama ove Uredbe, države članice provode pravo Unije i stoga su obvezne poštovati temeljna prava koja su zajamčena pravom Unije. Iz takvih mjera stoga može proizići obveza države članice da isplati naknadu onima pogođenima njezinim mjerama. Države članice stoga bi trebale osigurati da na snazi budu nacionalna pravila o naknadi koja su u skladu s pravom Unije, a posebno s temeljnim pravima. Nadalje, trebalo bi osigurati da država članica koja prima solidarnost u konačnici snosi sve opravdane troškove koji su proizišli iz navedene obveze države članice koja pruža solidarnost da plati naknadu i daljnje opravdane troškove nastale plaćanjem naknade u skladu s navedenim nacionalnim pravilima o naknadi.

(44)

Budući da može postojati više od jedne države članice koja pruža solidarnost državi članici koja je zatraži, trebao bi postojati mehanizam raspodjele opterećenja. U okviru tog mehanizma država članica koja je zatražila solidarnost trebala bi, nakon savjetovanja sa svim dotičnim državama članicama, zatražiti najpovoljniju ponudu na temelju troškova, brzine dostave, pouzdanosti i diversifikacije opskrbe plinom iz različitih država članica. Države članice trebale bi, koliko god i dokle god je to moguće, pružati takve ponude na temelju dobrovoljnih mjera koje se odnose na potražnju, prije pribjegavanja netržišnim mjerama.

(45)

Ovom se Uredbom prvi put uvodi takav mehanizam solidarnosti među državama članicama kao instrument za ublažavanje učinaka ozbiljnog izvanrednog stanja unutar Unije, uključujući mehanizam raspodjele opterećenja. Komisija bi stoga trebala općenito preispitati mehanizam raspodjele opterećenja i mehanizam solidarnosti u kontekstu budućeg iskustva njihova funkcioniranja te predložiti, prema potrebi, njihove izmjene.

(46)

Države članice trebale bi donijeti potrebne mjere za provedbu odredaba o mehanizmu solidarnosti, među ostalim na način da se dotične države članice dogovore o tehničkim, pravnim i financijskim aranžmanima. Države članice trebale bi opisati pojedinosti tih aranžmana u svojim interventnim planovima. Komisija bi trebala pripremiti pravno neobvezujuće smjernice u vezi s ključnim elementima koje bi trebalo uključiti u takve aranžmane.

(47)

Sve dok država članica vlastitom proizvodnjom može pokriti potrošnju plina svojih kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti te stoga ne treba tražiti solidarnost, trebalo bi je izuzeti od obveze sklapanja tehničkih, pravnih i financijskih aranžmana s drugim državama članicama za potrebe njezina primanja solidarnosti. To ne bi trebalo utjecati na obvezu relevantne države članice da pruža solidarnost drugim državama članicama.

(48)

Trebala bi postojati zaštitna mjera za slučaj da Uniji, na temelju odgovornosti, nastanu troškovi, osim za nezakonite radnje ili nezakonito postupanje u skladu s člankom 340. drugim stavkom UFEU-a, u odnosu na mjere koje države članice moraju poduzeti u skladu s odredbama ove Uredbe o mehanizmu solidarnosti. U takvim je slučajevima primjereno da država članica koja prima solidarnost nadoknadi te troškove Unije.

(49)

Solidarnost bi, prema potrebi, trebala biti i u obliku pomoći Unije i njezinih država članica u okviru civilne zaštite. Takvu pomoć trebao bi olakšati i koordinirati Mehanizam Unije za civilnu zaštitu uspostavljen Odlukom br. 1313/2013/EU koji je usmjeren na jačanje suradnje između Unije i država članica te olakšavanje koordinacije u području civilne zaštite kako bi se poboljšala učinkovitost sustavâ za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(50)

Pristup relevantnim informacijama ključan je za procjenu sigurnosti opskrbe plinom u državi članici, dijelu Unije ili u cijeloj Uniji. Državama članicama i Komisiji posebno je potreban redoviti pristup informacijama poduzeća za prirodni plin u vezi s glavnim parametrima opskrbe plinom, uključujući točne količine dostupnih spremljenih rezervi, kao osnovnim ulaznim vrijednostima za izradu politika u području sigurnosti opskrbe plinom. Na temelju opravdanih razloga, neovisno o proglašenju izvanrednog stanja, trebalo bi biti moguće pristupiti i dodatnim informacijama potrebnima za ocjenu ukupnog stanja opskrbe plinom. Te dodatne informacije obično bi se odnosile na informacije o isporuci plina koje nisu povezane s cijenom, kao što su najmanje i najveće količine plina, točke isporuke ili uvjeti za prekid isporuke plina.

(51)

Učinkovitim i ciljanim mehanizmom za pristup država članica i Komisije ključnim ugovorima o opskrbi plinom trebala bi se osigurati sveobuhvatna procjena relevantnih rizika koji bi mogli uzrokovati poremećaj opskrbe plinom ili ometati provedbu nužnih mjera ublažavanja u slučaju da do krize ipak dođe. U okviru tog mehanizma određene bi ključne ugovore o opskrbi plinom trebalo automatski priopćiti nadležnom tijelu najteže pogođenih država članica bez obzira na to je li podrijetlo plina unutar ili izvan Unije. Nove ugovore ili izmjene trebalo bi priopćiti odmah nakon njihova sklapanja. Kako bi se osigurala transparentnost i pouzdanost, trebalo bi priopćiti i postojeće ugovore. Obveza obavješćivanja trebala bi obuhvatiti i sve trgovačke sporazume koji su relevantni za izvršenje ugovora o opskrbi plinom, uključujući relevantne sporazume koji mogu biti povezani s infrastrukturom, skladištenjem i svim drugim aspektima bitnima za sigurnost opskrbe plinom.

(52)

Svaka obveza automatskog priopćivanja ugovora nadležnom tijelu treba biti proporcionalna. Primjenom te obveze na ugovore između opskrbljivača i kupca kojima je obuhvaćeno 28 % ili više godišnje potrošnje plina na nacionalnom tržištu uspostavlja se odgovarajuća ravnoteža u pogledu administrativne učinkovitosti i transparentnosti te se utvrđuju jasne obveze za sudionike na tržištu. Nadležno tijelo trebalo bi ocijeniti ugovor za potrebe sigurnosti opskrbe plinom i dostaviti rezultate procjene Komisiji. Ako nadležno tijelo ima dvojbe u vezi stime ugrožava li se određenim ugovorom sigurnost opskrbe plinom u državi članici ili regiji, ono bi o ugovoru trebalo obavijestiti Komisiju radi procjene. To ne znači da drugi ugovori o opskrbi plinom nisu važni za sigurnost opskrbe plinom. U skladu s time, ako nadležno tijelo najteže pogođene države članice ili Komisija smatra da bi se ugovorom o opskrbi plinom, koji ne podliježe automatskom priopćivanju u skladu ovom Uredbom, zbog njegove specifičnosti, skupine kupaca koji se opslužuju ili njegove važnosti za sigurnost opskrbe plinom mogla ugroziti sigurnost opskrbe plinom neke države članice, regije ili Unije, nadležno tijelo ili Komisija trebali bi moći zatražiti taj ugovor kako bi procijenili njegov učinak na sigurnost opskrbe plinom. Mogao bi se, primjerice, zatražiti u slučaju promjena u obrascu opskrbe plinom određenog kupca ili kupaca u državi članici koje se ne bi očekivale kada bi tržišta normalno funkcionirala i koje bi mogle utjecati na opskrbu Unije ili njezinih dijelova plinom. Takvim će se mehanizmom osigurati zajamčeni pristup drugim ključnim ugovorima o opskrbi plinom koji su važni za sigurnost opskrbe. Takav bi zahtjev trebao biti obrazložen, uzimajući u obzir potrebu da se što je više moguće ograniči administrativno opterećenje te mjere.

(53)

Komisija može predložiti da države članice izmijene procjene rizika te planove prevencije i interventne planove kako bi uzele u obzir informacije dobivene iz ugovora. Odredbama ove Uredbe ne bi se trebalo dovoditi u pitanje pravo Komisije da pokrene postupke zbog povrede obveze u skladu s člankom 258. UFEU-a i da provodi pravila o tržišnom natjecanju, uključujući državne potpore.

(54)

Svi ugovori ili informacije iz ugovora primljeni u tom okviru, uključujući procjene koje provodi nadležno tijelo ili Komisija, trebali bi ostati povjerljivi, posebno kako bi se zaštitile poslovno osjetljive informacije te integritet i ispravno funkcioniranje sustava razmjene informacija. Takva povjerljivost može biti relevantna i za javnu sigurnost s obzirom na važnost koju osnovni resurs poput plina može imati za države članice. Osim toga, smislene i sveobuhvatne procjene koje provode nadležna tijela ili Komisija posebno će sadržavati informacije u vezi s javnom sigurnošću, komercijalne informacije ili upućivanja na njih. Stoga je potrebno osigurati povjerljivost procjena. Jednako je važno da oni koji prime povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne. Komisija, nadležna tijela i nacionalna regulatorna tijela, organi ili osobe koji prime povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom trebali bi osigurati povjerljivost informacija koje prime.

(55)

Trebao bi postojati proporcionalan sustav upravljanja kriznim stanjima i razmjene informacija utemeljen na tri krizne razine: ranom upozoravanju, uzbunjivanju i izvanrednom stanju. Ako nadležno tijelo države članice proglasi jednu od kriznih razina, trebalo bi odmah obavijestiti Komisiju i nadležna tijela država članica s kojima je država članica tog nadležnog tijela izravno povezana. U slučaju proglašenja izvanrednog stanja, trebalo bi obavijestiti i države članice u skupini za rizik. Komisija bi trebala proglasiti izvanredno stanje na regionalnoj razini ili razini Unije na zahtjev najmanje dvaju nadležnih tijela koja su proglasila izvanredno stanje. Kako bi se osigurala primjerena razina razmjene informacija i suradnje u slučaju izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije, Komisija bi trebala koordinirati djelovanja nadležnih tijela, u potpunosti uzimajući u obzir relevantne informacije GCG-a i rezultate savjetovanja s GCG-om. Komisija bi trebala proglasiti prestanak izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije ako, nakon procjene stanja, zaključi da proglašenje izvanrednog stanja više nije opravdano.

(56)

GCG bi trebao djelovati kao savjetnik Komisije kako bi pomogao pri koordinaciji mjera sigurnosti opskrbe plinom u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije. Osim toga, trebao bi pratiti adekvatnost i primjerenost mjera koje će se poduzimati u skladu s ovom Uredbom, uključujući dosljednost planova prevencije i interventnih planova koje su izradile različite skupine za rizik.

(57)

Kriza u opskrbi plinom mogla bi se proširiti izvan granica Unije te ugroziti i ugovorne članice Energetske zajednice. Kao stranka Ugovora o Energetskoj zajednici Unija bi se trebala zalagati za izmjene tog ugovora s ciljem stvaranja integriranog tržišta i jedinstvenog regulatornog prostora pružanjem odgovarajućeg i stabilnog regulatornog okvira. Kako bi se osiguralo da u međuvremenu postoji učinkovito upravljanje kriznim stanjima na granicama između država članica i ugovornih stranaka, one se pozivaju na blisku suradnju u sprečavanju krize u opskrbi plinom te pripremi za nju i hvatanje ukoštac s njome.

(58)

S obzirom na to da su isporuke plina iz trećih zemalja jedan od ključnih elemenata sigurnosti opskrbe plinom u Uniji, Komisija bi trebala koordinirati djelovanja koja se tiču trećih zemalja, surađivati sa zemljama koje isporučuju plin i tranzitnim zemljama na pronalaženju rješenja za krizna stanja te osigurati stabilan dotok plinau Uniju. Komisija bi trebala imati pravo uspostaviti radnu skupinu koja bi, nakon savjetovanja s državama članicama i uključenim trećim zemljama, pratila dotok plina u Uniju tijekom kriznih stanja, a u slučaju da je kriza izazvana problemima u trećoj zemlji, preuzela ulogu posrednika i pomagača. Komisija bi trebala redovito izvješćivati GCG.

(59)

Ako postoje pouzdane informacije o postojanju situacije izvan Unije zbog koje je ugrožena sigurnost opskrbe plinom jedne ili više država članica i koja bi mogla dovesti do aktiviranja mehanizma ranog upozoravanja između Unije i treće zemlje, Komisija bi o tome trebala bez odgađanja obavijestiti GCG, a Unija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se to stanje pokušalo ublažiti.

(60)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest zaštitu sigurnosti opskrbe plinom u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice koje djeluju samostalno, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(61)

Kako bi Unija mogla brzo odgovoriti na promjene okolnosti u pogledu sigurnosti opskrbe plinom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi sa sastavom skupina za rizik i predlošcima za procjene rizika te planovima prevencije i interventnim planovima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(62)

Ovom Uredbom ne utječe se na pravo država članica da utvrđuju uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa u skladu s člankom 194. stavkom 2. UFEU-a.

(63)

Uredbu (EU) br. 994/2010 trebalo bi staviti izvan snage. Međutim, kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, planovi prevencije i interventni planovi izrađeni u skladu s tom uredbom trebali bi ostati na snazi dok prvi put ne budu doneseni novi planovi prevencije i interventni planovi izrađeni u skladu s ovom Uredbom,

1.

„sigurnost” znači sigurnost kako je definirana u članku 2. točki 32. Direktive 2009/73/EZ;

2.

„kupac” znači kupac kako je definiran u članku 2. točki 24. Direktive 2009/73/EZ;

3.

„kupac iz kategorije kućanstvo” znači kupac iz kategorije kućanstvo kako je definiran u članku 2. točki 25. Direktive 2009/73/EZ;

4.

„temeljna socijalna usluga” znači usluga povezana sa zdravstvenom skrbi, temeljnom socijalnom skrbi, hitnim službama, sigurnosnim službama, obrazovanjem ili javnom upravom;

5.

„zaštićeni kupac” znači kupac iz kategorije kućanstvo koji je priključen na plinsku distribucijsku mrežu, a ako dotična država članica tako odluči, može značiti i jedno ili više od sljedećeg, pod uvjetom da poduzeća ili usluge iz točaka (a) i (b) zajedno ne čine više od 20 % ukupne godišnje krajnje potrošnje plina u toj državi članici:

6.

„kupac zaštićen mehanizmom solidarnosti” znači kupac iz kategorije kućanstvo koji je priključen na plinsku distribucijsku mrežu i, osim toga, može uključivati jedno ili oboje od sljedećeg:

7.

„nadležno tijelo” znači nacionalno vladino tijelo ili nacionalno regulatorno tijelo koje je imenovala država članica kako bi se osiguralo provedbu mjera predviđenih ovom Uredbom;

8.

„nacionalno regulatorno tijelo” znači nacionalno regulatorno tijelo imenovano u skladu s člankom 39. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ;

9.

„poduzeće za prirodni plin” znači poduzeće za prirodni plin kako je definirano u članku 2. točki 1. Direktive 2009/73/EZ;

10.

„ugovor o opskrbi plinom” znači ugovor o opskrbi plinom kako je definiran u članku 2. točki 34. Direktive 2009/73/EZ;

11.

„transport” znači transport kako je definiran u članku 2. točki 3. Direktive 2009/73/EZ;

12.

„operator transportnog sustava” znači operator transportnog sustava kako je definiran u članku 2. točki 4. Direktive 2009/73/EZ;

13.

„distribucija” znači distribucija kako je definirana u članku 2. točki 5. Direktive 2009/73/EZ;

14.

„operator distribucijskog sustava” znači operator distribucijskog sustava kako je definiran u članku 2. točki 6. Direktive 2009/73/EZ;

15.

„međudržavni spojni plinovod” znači međudržavni spojni plinovod kako je definiran u članku 2. točki 17. Direktive 2009/73/EZ;

16.

„koridori za interventnu opskrbu” znači putovi opskrbe plinom Unije kojima se državama članicama pomaže da bolje ublaže učinke mogućih poremećaja u opskrbi ili infrastrukturi;

17.

„skladišni kapacitet” znači skladišni kapacitet kako je definiran u članku 2. točki 28. Uredbe (EZ) br. 715/2009;

18.

„tehnički kapacitet” znači tehnički kapacitet kako je definiran u članku 2. točki 18. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća;

19.

„stalni kapacitet” znači stalni kapacitet kako je definiran u članku 2. točki 16. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća;

20.

„prekidivi kapacitet” znači prekidivi kapacitet kako je definiran u članku 2. točki 13. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća;

21.

„kapacitet terminala za UPP” znači kapacitet terminala za UPP kako je definiran u članku 2. točki 24. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća;

22.

„terminal za UPP” znači terminal za UPP kako je definiran u članku 2. točki 11. Direktive 2009/73/EZ;

23.

„sustav skladišta plina” znači sustav skladišta plina kako je definiran u članku 2. točki 9. Direktive 2009/73/EZ;

24.

„sustav” znači sustav kako je definiran u članku 2. točki 13. Direktive 2009/73/EZ;

25.

„korisnik sustava” znači korisnik sustava kako je definiran u članku 2. točki 23. Direktive 2009/73/EZ;

26.

„pomoćne usluge” znači pomoćne usluge kako su definirane u članku 2. točki 14. Direktive 2009/73/EZ.

(a)

sigurnosti opskrbe plinom u bilo kojem trenutku, a posebno u slučaju izvanrednog stanja;

(b)

svih informacija koje su relevantne za sigurnost opskrbe plinom na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini Unije;

(c)

najbolje prakse i mogućih smjernica za sve uključene strane;

(d)

razine sigurnosti opskrbe plinom, referentnih vrijednosti i metodologija procjene;

(e)

nacionalnih i regionalnih scenarija te scenarija na razini Unije i ispitivanja razina pripravnosti;

(f)

procjene planova prevencije i interventnih planova, koherentnosti različitih planova te provedbe mjera koje su u njima predviđene;

(g)

koordinacije mjera za rješavanje izvanrednog stanja na razini Unije s ugovornim strankama Energetske zajednice i ostalim trećim zemljama;

(h)

pomoći koja je potrebna najteže pogođenim državama članicama.

(a)

u slučaju veza s proizvodnim postrojenjima, terminalima za UPP i distribucijskim mrežama; ili

(b)

ako je odobreno izuzeće od te obveze nakon detaljne procjene i savjetovanja s državama članicama i Komisijom u skladu s Prilogom III.

(a)

procjeni potražnje na tržištu;

(b)

predviđanjima potražnje i ponude;

(c)

mogućem gospodarskom učinku na postojeću infrastrukturu;

(d)

studiji izvedivosti;

(e)

troškovima dvosmjernog kapaciteta, uključujući potrebno jačanje transportnog sustava; i

(f)

koristima za sigurnost opskrbe plinom, uzimajući u obzir mogući doprinos dvosmjernog kapaciteta ispunjavanju infrastrukturnog standarda utvrđenog u ovom članku.

(a)

ima najmanje dva međudržavna spojna plinovoda s drugim državama članicama;

(b)

ima najmanje dva različita izvora opskrbe plinom; i

(c)

nema nijedan sustav skladišta plina na svojem državnom području.

(a)

ima najmanje dva međudržavna spojna plinovoda s drugim državama članicama;

(b)

ima najmanje dva različita izvora opskrbe plinom; i

(c)

nema nijedan sustav skladišta plina ni terminal za UPP na svojem državnom području.

(a)

preko njezina državnog područja ne provodi se tranzit plina prema drugim državama članicama;

(b)

njezina unutarnja bruto potrošnja plina iznosi manje od 2 Mtoe godišnje; i

(c)

manje od 5 % ukupne potrošnje primarne energije otpada na plin.

(a)

u ekstremnim temperaturama tijekom sedmodnevnog vršnog razdoblja kakvo se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina;

(b)

u bilo kojem razdoblju iznimno visoke potražnje za plinom u trajanju od 30 dana, kakvo se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina;

(c)

u razdoblju od 30 dana kod poremećaja najveće pojedinačne plinske infrastrukture u prosječnim zimskim uvjetima.

(a)

moraju biti u skladu s člankom 8. stavkom 1.;

(b)

ne smiju imati negativan utjecaj na sposobnost bilo koje druge države članice da osigura opskrbu plinom za svoje zaštićene kupce u skladu s ovim člankom u slučaju izvanrednog stanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini ili na razini Unije; i

(c)

moraju biti u skladu s člankom 12. stavkom 5. u slučaju izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili na razini Unije.

(a)

primjenom standarda iz članaka 5. i 6. U procjeni rizika opisuje se izračun formule N – 1 na nacionalnoj razini i u nju se prema potrebi uključuje izračun formule N – 1 na regionalnoj razini. U procjenu rizika uključuju se i upotrijebljene pretpostavke, uključujući, prema potrebi, pretpostavke za izračun formule N – 1 na regionalnoj razini, te podaci potrebni za takav izračun. Izračun formule N – 1 na nacionalnoj razini mora biti popraćen simulacijom poremećaja najveće pojedinačne plinske infrastrukture uporabom hidrauličnog modeliranja za nacionalno područje te izračunom formule N – 1 uzimajući u obzir razinu plina u skladištima na 30 % i 100 % maksimalnog radnog kapaciteta;

(b)

uzimajući u obzir sve relevantne nacionalne i transnacionalne okolnosti, posebno veličinu tržišta, konfiguraciju mreže, stvarne protoke, uključujući izlazne protoke iz dotičnih država članica, mogućnost fizičkih protoka plina u oba smjera, uključujući moguću potrebu za posljedičnim jačanjem transportnog sustava, postojanje proizvodnje i skladištenja te ulogu plina u kombinacijama izvora energije, posebno u odnosu na centralizirano grijanje i proizvodnju električne energije te rad industrijskih postrojenja, kao i pitanja sigurnosti i kvalitete plina;

(c)

uzimajući u obzir različite scenarije iznimno visoke potražnje za plinom i poremećaja u opskrbi plinom, uzimajući u obzir povijest, vjerojatnost, razdoblje godine, učestalost i trajanje njihove pojave te procjenjujući vjerojatne posljedice tih scenarija, primjerice:

(d)

utvrđivanjem interakcije i korelacije rizika među državama članicama u skupini za rizik i s drugim državama članicama ili drugim skupinama za rizik prema potrebi, među ostalim u odnosu na spojne plinovode, prekograničnu opskrbu, prekogranični pristup sustavima skladišta plina i dvosmjerni kapacitet;

(e)

uzimajući u obzir rizike povezane s kontrolom infrastrukture važne za sigurnost opskrbe plinom u mjeri kojoj bi ti rizici mogli uključivati, među ostalim, rizike od nedovoljnih ulaganja, ugrožavanje diversifikacije, zloupotrebu postojeće infrastrukture ili povrede prava Unije;

(f)

uzimajući u obzir maksimalni kapacitet spojnog plinovoda na svakoj graničnoj ulaznoj i izlaznoj točki te različite razine punjenja u pogledu skladištenja.

(a)

plan prevencije koji sadržava mjere potrebne za uklanjanje ili ublažavanje utvrđenih rizika, uključujući učinke mjera energetske učinkovitosti te mjera koje se odnose na potražnju sadržanih u zajedničkim i nacionalnim procjenama rizika, u skladu s člankom 9.;

(b)

interventni plan koji sadržava mjere koje treba poduzeti radi uklanjanja ili ublažavanja utjecaja poremećaja u opskrbi plinom u skladu s člankom 10.

(a)

nije djelotvoran za ublažavanje rizika utvrđenih u procjeni rizika;

(b)

nije u skladu s procijenjenim scenarijima rizika ili s planovima druge države članice ili skupine za rizik;

(c)

nije u skladu sa zahtjevom utvrđenim u stavku 1. prema kojem se ne smije neopravdano narušavati tržišno natjecanje ni djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(d)

nije u skladu s odredbama ove Uredbe ili drugim odredbama prava Unije.

(a)

rezultate procjene rizika i sažetak scenarija koji su uzeti u obzir, kako je navedeno u članku 7. stavku 4. točki (c);

(b)

definiciju zaštićenih kupaca i informacije opisane u članku 6. stavku 1. drugom podstavku;

(c)

mjere, količine i kapacitete potrebne kako bi se ispunili infrastrukturni standardi i standardi opskrbe plinom utvrđeni u člancima 5. i 6., uključujući, prema potrebi, razinu do koje se mjerama koje se odnose na potražnju može u dovoljnoj mjeri i pravodobno nadoknaditi poremećaj u opskrbi plinom kako je navedeno u članku 5. stavku 2., utvrđivanje najveće pojedinačne plinske infrastrukture od zajedničkog interesa u slučaju primjene članka 5. stavka 3., potrebne količine plina po kategoriji zaštićenih kupaca i po scenariju kako je navedeno u članku 6. stavku 1. i sve povećane standarde opskrbe plinom, uključujući svako obrazloženje kojim se pokazuje usklađenost s uvjetima utvrđenima u članku 6. stavka 2. i opis mehanizma za privremeno smanjenje povećanog standarda opskrbe plinom ili dodatne obveze u skladu s člankom 11. stavkom 3.;

(d)

obveze određene poduzećima za prirodni plin, prema potrebi poduzećima za električnu energiju, i drugim relevantnim tijelima koje bi mogle utjecati na sigurnost opskrbe plinom, kao što su obveze kada je riječ o sigurnom radu plinskog sustava;

(e)

druge preventivne mjere namijenjene rješavanju rizika utvrđenih u procjeni rizika, kao što su mjere koje se odnose na potrebu poboljšanja spojnih plinovoda između susjednih država članica, daljnjem poboljšanju energetske učinkovitosti i smanjenju potražnje za plinom te mogućnost diversifikacije putova i izvora opskrbe plinom te regionalne uporabe postojećih skladišnih kapaciteta i kapaciteta za UPP, prema potrebi, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri održao kontinuitet opskrbe plinom svih kupaca;

(f)

informacije o gospodarskom učinku, djelotvornosti i učinkovitosti mjera sadržanih u planu, uključujući obveze iz točke (k);

(g)

opis učinaka mjera sadržanih u planu na funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta te nacionalnih tržišta, uključujući obveze iz točke (k);

(h)

opis učinka mjera na okoliš i na kupce;

(i)

mehanizme koji će se upotrebljavati za suradnju s drugim državama članicama, uključujući mehanizme za pripremu i provedbu planova prevencije i interventnih planova;

(j)

informacije o postojećim i budućim spojnim plinovodima i infrastrukturi, uključujući one kojima se osigurava pristup unutarnjem tržištu, prekograničnim protocima i prekograničnom pristupu sustavima skladišta plina i terminalima za UPP te dvosmjernom kapacitetu, posebno u slučaju izvanrednog stanja;

(k)

informacije o svim obvezama javne usluge koje se odnose na sigurnost opskrbe plinom.

(a)

mogući učinak na razvoj nacionalnog tržišta plina i tržišno natjecanje na nacionalnoj razini;

(b)

mogući učinak na unutarnje tržište plina;

(c)

mogući učinak na sigurnost opskrbe plinom susjednih država članica, posebno u pogledu mjera kojima bi se mogla smanjiti likvidnost na regionalnim tržištima ili ograničiti protoci u susjedne države članice;

(d)

troškove i koristi, procijenjene u odnosu na alternativne tržišne mjere;

(e)

procjenu nužnosti i proporcionalnosti u odnosu na moguće tržišne mjere;

(f)

procjenu osiguravaju li se mjerom jednake mogućnosti za sve sudionike na tržištu;

(g)

strategiju postupnog ukidanja, očekivano trajanje predviđene mjere i primjereni vremenski raspored preispitivanja.

(a)

temelji se na kriznim razinama navedenima u članku 11. stavku 1.;

(b)

u njemu se definiraju uloga i odgovornosti poduzeća za prirodni plin, operatora prijenosnih sustava za električnu energiju kada je to relevantno i industrijskih kupaca plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, vodeći računa o različitoj mjeri u kojoj je svaki od njih pogođen u slučaju poremećaja u opskrbi plinom, te njihova interakcija s nadležnim tijelima i, prema potrebi, nacionalnim regulatornim tijelima na svakoj kriznoj razini navedenoj u članku 11. stavku 1.;

(c)

u njemu se definiraju uloga i odgovornosti nadležnih tijela i drugih tijela kojima su delegirane zadaće, kako je navedeno u članku 3. stavku 2., na svakoj kriznoj razini navedenoj u članku 11. stavku 1.;

(d)

njime se osigurava da poduzeća za prirodni plin i industrijski kupci plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, imaju dovoljno prilike za reakciju na krizne razine navedene u članku 11. stavku 1.;

(e)

u njemu se prema potrebi utvrđuju mjere i radnje koje se trebaju poduzeti u svrhu ublažavanja mogućeg učinka poremećaja u opskrbi plinom na centralizirano grijanje i opskrbu električnom energijom proizvedenom iz plina, među ostalim sagledavajući zajedno rad energetskih sustava u sektoru električne energije i plina kada je to relevantno;

(f)

u njemu se utvrđuju detaljni postupci i mjere koje treba slijediti za krizne razine navedene u članku 11. stavku 1., uključujući odgovarajuće planove protoka informacija;

(g)

u njemu se imenuje krizni upravitelj i definira njegova uloga;

(h)

u njemu se utvrđuje doprinos tržišnih mjera rješavanju situacije na razini uzbunjivanja i ublažavanju situacije na razini izvanrednog stanja;

(i)

u njemu se utvrđuje doprinos netržišnih mjera koje su planirane ili će se provesti na razini izvanrednog stanja i ocjenjuje u kojoj je mjeri upotreba takvih netržišnih mjera nužna za rješavanje krize. Procjenjuju se učinci netržišnih mjera i definiraju postupci za njihovu provedbu. Netržišne mjere upotrebljavaju se samo kada se opskrba više ne može osigurati isključivo tržišnim mehanizmima, a posebno opskrba zaštićenih kupaca, ili za primjenu članka 13.;

(j)

u njemu se opisuju mehanizmi koji se upotrebljavaju za suradnju s drugim državama članicama u slučaju kriznih razina navedenih u članku 11. stavku 1. te aranžmani razmjene informacija među nadležnim tijelima;

(k)

u njemu se detaljno utvrđuju obveze izvješćivanja koje poduzeća za prirodni plin, a prema potrebi i poduzeća za električnu energiju, moraju ispunjavati na razini uzbunjivanja i razini izvanrednog stanja;

(l)

u njemu se opisuju tehnički ili pravni aranžmani na snazi kojima se sprečava da kupci koji su povezani na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu, ali nisu zaštićeni kupci, neopravdano troše plin;

(m)

u njemu se opisuju tehnički, pravni i financijski aranžmani na snazi za primjenu obveza solidarnosti iz članka 13.;

(n)

sadržava procjenu količina plina koju bi kupci zaštićeni mehanizmom solidarnosti mogli potrošiti, kojom se najmanje obuhvaćaju slučajevi opisani u članku 6. stavku 1.

(o)

u njemu se utvrđuje popis unaprijed definiranih postupaka za osiguravanje raspoloživosti plina u slučaju izvanrednog stanja, uključujući trgovačke sporazume između stranaka koje sudjeluju u tim postupcima i mehanizme naknade za poduzeća za prirodni plin prema potrebi, vodeći računa o povjerljivosti osjetljivih podataka. Ti postupci mogu uključivati prekogranične sporazume između država članica i/ili poduzeća za prirodni plin.

(a)

razina ranog upozoravanja („rano upozoravanje”): ako postoje konkretne, ozbiljne i pouzdane informacije o tome da bi mogao nastupiti događaj koji može uzrokovati znatno pogoršanje stanja opskrbe plinom i da može izazvati aktiviranje razine uzbunjivanja ili razine izvanrednog stanja; razina ranog upozoravanja može se aktivirati mehanizmom ranog upozoravanja;

(b)

razina uzbunjivanja („uzbunjivanje”): u slučaju poremećaja u opskrbi plinom ili iznimno visoke potražnje za plinom čija je posljedica znatno pogoršanje stanja opskrbe plinom, ali se tržište još uvijek može nositi s tim poremećajem odnosno potražnjom bez potrebe za pribjegavanjem netržišnim mjerama;

(c)

razina izvanrednog stanja („izvanredno stanje”): u slučaju iznimno visoke potražnje za plinom, znatnog poremećaja u opskrbi plinom ili drugog znatnog pogoršanja stanja opskrbe plinom te u slučaju da su provedene sve relevantne tržišne mjere, ali opskrba plinom nije dostatna za zadovoljenje preostale potražnje za plinom, tako da se dodatno moraju uvesti i netržišne mjere, posebno s ciljem zaštite opskrbe zaštićenih kupaca plinom u skladu s člankom 6.

(a)

da se ne uvode mjere kojima bi se u bilo kojem trenutku neopravdano ograničio protok plina unutar unutarnjeg tržišta;

(b)

da se ne uvode mjere kojima bi se moglo ozbiljno ugroziti stanje opskrbe plinom u drugoj državi članici; i

(c)

da se održava prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta, u skladu s interventnim planom.

(a)

mogao rezultirati ozbiljnom štetom za funkcioniranje sustava električne energije; ili

(b)

ometao proizvodnju i/ili transport plina.

(a)

osigurava razmjenu informacija;

(b)

osigurava dosljednost i djelotvornost postupaka na razini države članice i na regionalnoj razini u odnosu na mjere na razini Unije;

(c)

koordinira djelovanja u odnosu na treće zemlje.

(a)

da se ne uvode mjere kojima bi se u bilo kojem trenutku neopravdano ograničio protok plina na unutarnjem tržištu, a osobito dotok plina na pogođena tržišta;

(b)

da se ne uvode mjere kojima bi se moglo ozbiljno ugroziti stanje opskrbe plinom u drugoj državi članici; i

(c)

da se održava prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta, u skladu s interventnim planom.

(a)

nije bila u mogućnosti pokriti deficit u opskrbi plinom svojim kupcima zaštićenima mehanizmom solidarnosti unatoč primjeni mjere iz članka 11. stavka 3.;

(b)

iscrpila je sve tržišne mjere i sve mjere predviđene u svojem interventnom planu;

(c)

uputila je izričit zahtjev Komisiji i nadležnim tijelima svih država članica s kojima je povezana bilo izravno ili, u skladu sa stavkom 2., putem treće zemlje, uz priloženi opis provedenih mjera iz točke (b) ovog stavka;

(d)

obvezala se državi članici koja pruža solidarnost odmah platiti pravičnu naknadu u skladu sa stavkom 8.

(a)

plin dostavljen na državno područje države članice koja je zatražila solidarnost;

(b)

sve ostale relevantne i opravdane troškove nastale pri pružanju solidarnosti, uključujući, prema potrebi, troškove takvih mjera koji su možda unaprijed utvrđeni;

(c)

obvezu isplate svih naknada koje proizlaze iz sudskih postupaka, arbitražnih postupaka ili sličnih postupaka i nagodbi te povezanih troškova takvih postupaka koji uključuju državu članicu koja pruža solidarnost u odnosu na subjekte uključene u pružanje takve solidarnosti.

(a)

operativna sigurnost mreža;

(b)

cijene plina koje će se primjenjivati i/ili metodologija za njihovo utvrđivanje, uzimajući u obzir učinak na funkcioniranje tržišta;

(c)

uporaba spojnih plinovoda, uključujući dvosmjerni kapacitet i podzemno skladištenje plina;

(d)

količine plina ili metodologija za njihovo utvrđivanje;

(e)

kategorije troškova koji će morati biti obuhvaćeni pravičnom i brzo isplaćenom naknadom; što može uključivati odštetu za ograničavanje rada industrije;

(f)

naznaka metode kojom bi se mogla izračunati pravična naknada.

(a)

dnevna predviđanja potražnje za plinom i opskrbe plinom za sljedeća tri dana u milijunima kubičnih metara po danu (mil. m3/dan);

(b)

dnevni protok plina na svim prekograničnim ulaznim i izlaznim točkama te svim točkama priključenja proizvodnog postrojenja, sustava skladišta plina ili terminala za UPP na mrežu, u milijunima kubičnih metara po danu (mil. m3/dan);

(c)

razdoblje, izraženo u danima, tijekom kojeg se očekuje da će biti moguće osigurati opskrbu zaštićenih kupaca plinom.

(a)

informacije iz stavka 1.;

(b)

informacije o mjerama koje nadležno tijelo planira poduzeti i onima koje je već provelo u svrhu ublažavanja izvanrednog stanja te informacije o njihovoj djelotvornosti;

(c)

zahtjeve upućene drugim nadležnim tijelima za poduzimanje dodatnih mjera;

(d)

mjere provedene na zahtjev drugih nadležnih tijela.

(a)

dotičnom nadležnom tijelu sljedeće podatke o ugovorima o opskrbi plinom s prekograničnom dimenzijom i trajanja duljeg od jedne godine koje je sklopilo radi nabave plina:

(b)

nadležnom tijelu najteže pogođene države članice, odmah nakon njihova sklapanja ili izmjene, svoje ugovore o opskrbi plinom trajanja duljeg od jedne godine koji su sklopljeni ili izmijenjeni 1. studenog 2017. ili nakon tog datuma, a kojima se pojedinačno ili zajedno sa svojim ugovorima s istim opskrbljivačem ili njegovim povezanim društvima osigurava 28 % ili više godišnje potrošnje plina u toj državi članici, koju treba izračunati prema najnovijim dostupnim podacima. Usto, poduzeća za prirodni plin do 2. studenog 2018. priopćuju nadležnom tijelu sve postojeće ugovore koji ispunjavaju iste uvjete. Obveza priopćivanja ne obuhvaća informacije o cijeni i ne primjenjuje se na izmjene koje se odnose samo na cijenu plina. Obveza priopćivanja primjenjuje se i na sve trgovačke sporazume koji su relevantni za izvršenje ugovora o opskrbi plinom, isključujući informacije o cijeni.

(a)

osobe koje rade ili su radile u Komisiji;

(b)

revizore i stručnjake kojima je Komisija davala upute;

(c)

osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela i nacionalna regulatorna tijela ili druga relevantna tijela;

(d)

revizore i stručnjake kojima su nadležna tijela i nacionalna regulatorna tijela ili druga relevantna tijela davala upute.

(a)

za članak 2. točku 5., članak 3. stavak 2., članak 7. stavak 5. i članak 14. stavak 6. točku (a): 12 mjeseci;

(b)

za članak 6. stavak 1.: 18 mjeseci;

(c)

za članak 8. stavak 7.: 24 mjeseca;

(d)

za članak 5. stavak 4.: 36 mjeseci;

(e)

za članak 5. stavak 1.: 48 mjeseci.