7.4.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 95/1


UREDBA (EU) 2017/625 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. ožujka 2017.

o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) zahtijeva se da se pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije osigura visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te zaštite okoliša. Taj bi cilj, među ostalim, trebalo nastojati postići mjerama u veterinarskom i fitosanitarnom području čiji je krajnji cilj zaštita zdravlja ljudi.

(2)

UFEU-om se također predviđa da Unija treba doprinositi postizanju visoke razine zaštite potrošača mjerama koje donosi u kontekstu ostvarivanja unutarnjeg tržišta.

(3)

Zakonodavstvom Unije predviđen je skup usklađenih pravila kako bi se osiguralo da je hrana i hrana za životinje sigurna i zdravstveno ispravna te da se aktivnosti koje bi mogle utjecati na sigurnost poljoprivredno-prehrambenog lanca ili zaštitu interesa potrošača u vezi s hranom i informacijama o hrani provode u skladu s posebnim zahtjevima. Svrha pravila Unije također je osiguravanje visoke razine zdravlja ljudi, životinja i bilja te dobrobiti životinja u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu te u svim područjima aktivnosti u kojima je glavni cilj borba protiv mogućeg širenja bolesti životinja, koje su u nekim slučajevima prenosive na ljude, ili organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode, te osiguravanje zaštite okoliša od rizika koji bi mogli proizići iz genetski modificiranih organizama ili sredstava za zaštitu bilja. Pravilna primjena tih pravila, dalje u tekstu zajednički nazvanih „zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu”, doprinosi funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(4)

Osnovna pravila Unije u vezi s propisima o hrani i hrani za životinje utvrđena su Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Povrh tih osnovnih pravila, detaljnijim propisima o hrani i hrani za životinje obuhvaćena su različita područja kao što su prehrana životinja, uključujući hranu za životinje s dodanim lijekovima, higijena hrane i hrane za životinje, zoonoze, nusproizvodi životinjskog podrijetla, ostatci veterinarsko-medicinskih proizvoda, kontaminanti, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja s učinkom na zdravlje ljudi, označivanje hrane i hrane za životinje, sredstva za zaštitu bilja, prehrambeni aditivi i dodatci hrani za životinje, vitamini, mineralne soli, elementi u tragovima i drugi dodatci, materijali koji dolaze u dodir s hranom, zahtjevi u vezi s kvalitetom i sastavom, voda za piće, ionizacija, nova hrana i genetski modificirani organizmi.

(5)

Cilj zakonodavstva Unije o zdravlju životinja jest osigurati visoke standarde zdravlja ljudi i životinja u Uniji i racionalan razvoj sektora poljoprivrede i akvakulture te povećati produktivnost. To je zakonodavstvo potrebno kako bi se doprinijelo ostvarivanju unutarnjeg tržišta životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla i spriječilo širenje zaraznih bolesti koje se tiču Unije. Ono obuhvaća područja koja uključuju trgovinu unutar Unije, ulazak u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarske kontrole i obavješćivanje o bolestima te doprinosi sigurnosti hrane i hrane za životinje.

(6)

Prenosive bolesti životinja, uključujući one koje izazivaju mikroorganizmi koji su razvili otpornost na antimikrobna sredstva, mogu imati znatan utjecaj na javno zdravlje, sigurnost hrane i hrane za životinje te zdravlje i dobrobit životinja. Kako bi se osigurali visoki standardi zdravlja životinja i javnog zdravlja u Uniji, pravila o mjerama u vezi sa zdravljem životinja te pravila o sigurnosti hrane i hrane za životinje utvrđuju se na razini Unije. Poštovanje tih pravila, uključujući pravila namijenjena rješavanju problema antimikrobne otpornosti trebalo bi biti podvrgnuto službenim kontrolama predviđenima ovom Uredbom. Usto, zakonodavstvom Unije previđaju se pravila o stavljanju na tržište veterinarsko-medicinskih proizvoda i njihovoj uporabi, a kojima se doprinosi koherentnom djelovanju na razini Unije usmjerenom na provođenje razborite uporabe antimikrobnih sredstava na razini poljoprivrednih gospodarstava i svođenje na najmanju mjeru razvoja antimikrobne otpornosti u životinja te njegov prijenos kroz hranu životinjskog podrijetla. Akcijama br. 2 i 3 koje se zagovaraju Komunikacijom Komisije od 15. studenoga 2011. Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenom „Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne otpornosti” ističe se ključna uloga koju posebna pravila Unije imaju u području veterinarsko-medicinskih proizvoda. Poštovanje tih posebnih pravila trebalo bi biti podvrgnuto kontrolama predviđenima tim zakonodavstvom Unije te ono stoga nije obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe.

(7)

U članku 13. UFEU-a životinje su priznate kao čuvstvena bića. Prema zakonodavstvu Unije o dobrobiti životinja vlasnici životinja, držatelji životinja i nadležna tijela dužni su poštovati zahtjeve u pogledu dobrobiti životinja kojima se osigurava humano postupanje prema njima i pošteđivanje njih od nepotrebne boli i patnje. Ta se pravila temelje na znanstvenim dokazima i njima se može poboljšati kvaliteta i sigurnost hrane životinjskog podrijetla.

(8)

Zakonodavstvom Unije o biljnom zdravstvu regulira se ulazak, udomaćivanje i širenje organizama štetnih za bilje koji u Uniji ne postoje ili nisu rašireni. Cilj mu je zaštita zdravlja nasada u Uniji te javnih i privatnih zelenih površina i šuma, uz istodobnu zaštitu bioraznolikosti i okoliša u Uniji te osiguranje kvalitete bilja i biljnih proizvoda te sigurnosti hrane i hrane za životinje biljnog podrijetla.

(9)

Zakonodavstvom Unije o sredstvima za zaštitu bilja uređuje se odobravanje, stavljanje na tržište, upotreba i kontrola sredstava za zaštitu bilja te bilo kojih aktivnih tvari, safenera, sinergista, koformulanata i pomoćnih sredstava (adjuvants) koje bi ta sredstva mogla sadržavati ili od kojih bi se mogla sastojati. Cilj tih pravila jest osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja te zaštite okoliša ocjenom rizika koje predstavljaju sredstva za zaštitu bilja, istodobno poboljšavajući funkcioniranje tržišta Unije usklađivanjem pravila za njihovo stavljanje na tržište te unapređujući poljoprivrednu proizvodnju.

(10)

Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (6) predviđa se prethodno odobravanje, sljedivost i označivanje genetski modificiranih organizama i genetski modificirane hrane i hrane za životinje. Genetski modificirani organizmi koji nisu namijenjeni izravnoj potrošnji, poput sjemena koje se upotrebljava kao sirovina za proizvodnju hrane i hrane za životinje mogu biti odobreni na temelju Direktive 2001/18/EZ ili Uredbe (EZ) br. 1829/2003. Neovisno o pravnoj osnovi prema kojoj bi genetski modificirani organizmi mogli biti odobreni, trebala bi se primjenjivati ista pravila o službenim kontrolama.

(11)

Zakonodavstvo Unije o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda pruža osnovu za održivi razvoj ekološke proizvodnje i njime se nastoji doprinijeti zaštiti prirodnih resursa, bioraznolikosti i dobrobiti životinja te razvoju ruralnih područja.

(12)

Zakonodavstvom Unije o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode utvrđuju se proizvodi i prehrambeni proizvodi koji se uzgajaju i proizvode u skladu s preciznim specifikacijama te se istodobno potiče raznovrsna poljoprivredna proizvodnja, štite nazivi proizvoda i informiraju potrošači o posebnom karakteru poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

(13)

Zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu temelji se na načelu da su subjekti u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije koje su pod njihovim nadzorom odgovorni za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima koji su relevantni za njihove aktivnosti, a koji su utvrđeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(14)

Pravilima Unije o tržišnim standardima za proizvode ribarstva i akvakulture osiguravaju se održivi proizvodi i postizanje punog potencijala unutarnjeg tržišta; njima se olakšavaju tržišne aktivnosti temeljene na poštenom tržišnom natjecanju, čime se pomaže povećanje isplativosti proizvodnje. Tim se pravilima i za uvezene proizvode i za proizvode podrijetlom iz Unije osigurava usklađenost s istim zahtjevom. Pravilima Unije o tržišnim standardima za poljoprivredne proizvode doprinosi se poboljšanju ekonomskih uvjeta za proizvodnju i stavljanje na tržište te kvalitetu takvih proizvoda.

(15)

Za izvršavanje zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu odgovorne su države članice, čija nadležna tijela organiziranjem službenih kontrola prate i verificiraju djelotvorno ispunjavanje i izvršavanje zahtjeva Unije.

(16)

Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (7) uspostavljen je jedinstveni zakonodavni okvir za organizaciju službenih kontrola. Tim je okvirom znatno poboljšana učinkovitost službenih kontrola, izvršavanje zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu te razina zaštite od rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja te dobrobit životinja u Uniji, kao i razina zaštite okoliša od rizika koji bi mogli proizići iz genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Njime je također osiguran konsolidirani pravni okvir za podupiranje integriranog pristupa provedbi službenih kontrola u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(17)

Zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu sadržava niz odredaba čije izvršavanje nije uređeno Uredbom (EZ) br. 882/2004 ili je njome uređeno samo djelomično. Posebna pravila o službenim kontrolama osobito su zadržana u Uredbi (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Biljno zdravstvo također uglavnom nije obuhvaćeno područjem primjene Uredbe (EZ) br. 882/2004, a određena pravila o službenim kontrolama utvrđena su Direktivom Vijeća 2000/29/EZ (9).

(18)

Direktivom Vijeća 96/23/EZ (10) također je predviđen vrlo detaljan skup pravila kojima se, među ostalim, utvrđuje minimalna učestalost službenih kontrola i posebne mjere izvršavanja koje treba usvojiti u slučajevima neusklađenosti.

(19)

Kako bi se racionalizirao i pojednostavnio cjelokupan zakonodavni okvir te istodobno radilo na postizanju cilja bolje regulative, pravila primjenjiva na službene kontrole u posebnim područjima trebalo bi integrirati u jedinstveni zakonodavni okvir za službene kontrole. U tu bi svrhu Uredbu (EZ) br. 882/2004 i druge akte Unije kojima su trenutačno uređene službene kontrole u posebnim područjima trebalo staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom.

(20)

Cilj ove Uredbe trebalo bi biti uspostavljanje usklađenog okvira Unije za organizaciju službenih kontrola i službenih aktivnosti koje nisu službene kontrole u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu, uzimajući u obzir pravila o službenim kontrolama utvrđena Uredbom (EZ) br. 882/2004 i relevantnim sektorskim zakonodavstvom te iskustvo stečeno primjenom tih pravila.

(21)

Pravila kojima se utvrđuju zahtjevi za održivu upotrebu sredstava za zaštitu bilja utvrđena u Direktivi 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) u njezinu članku 8. uključuju odredbe o pregledu uređaja za primjenu pesticida koje će se nastaviti primjenjivati dok se pravila o službenim kontrolama iz ove Uredbe ne primjenjuju na te aktivnosti pregleda.

(22)

Za verifikaciju usklađenosti s pravilima o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda (ratarskih kultura, vina, maslinova ulja, voća i povrća, hmelja, mlijeka i mliječnih proizvoda, junetine i teletine, mesa ovaca i koza te meda) već postoji uhodan, poseban sustav kontrola. Stoga se ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na verifikaciju usklađenosti s Uredbom (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) kojom se uređuje zajednička organizacija tržištâ poljoprivrednih proizvoda, osim kada kontrole koje se provode u odnosu na tržišne standarde na temelju Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) upućuju na moguće slučajeve prijevarnih ili obmanjujućih praksi.

(23)

Određene definicije trenutačno utvrđene Uredbom (EZ) br. 882/2004 trebalo bi prilagoditi kako bi se u obzir uzelo šire područje primjene ove Uredbe, kako bi ih se uskladilo s onima utvrđenima u drugim aktima Unije te kako bi se pojasnilo ili, prema potrebi, zamijenilo terminologiju koja u različitim sektorima ima različito značenje.

(24)

Kada se zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu od nadležnih tijela zahtijeva da verificiraju jesu li subjekti usklađeni s relevantnim pravilima Unije te ispunjavaju li životinje ili roba posebne zahtjeve u svrhu izdavanja službenih certifikata ili potvrda, takvu verifikaciju usklađenosti trebalo bi smatrati službenom kontrolom.

(25)

Prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu nadležnim tijelima država članica dodatno se povjeravaju specijalizirane zadaće koje treba obaviti s ciljem zaštite zdravlja životinja i bilja te dobrobiti životinja te s ciljem zaštite okoliša u vezi s genetički modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. Te su zadaće aktivnosti od javnog interesa koje nadležna tijela država članica moraju obaviti u svrhu uklanjanja, obuzdavanja ili smanjivanja bilo koje opasnosti do koje može doći za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili i za okoliš. Te druge službene aktivnosti, koje uključuju davanje odobrenjâ ili dopuštenjâ, epidemiološki nadzor i praćenje, iskorjenjivanje i obuzdavanje bolesti ili štetnih organizama te izdavanje službenih certifikata ili potvrda, uređene su istim sektorskim pravilima koja se izvršavaju putem službenih kontrola i stoga ovom Uredbom.

(26)

Države članice trebale bi odrediti nadležna tijela za sva područja obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Dok su države članice u najboljem položaju da utvrde koje nadležno tijelo ili više njih treba odrediti za koje područje ili dio područja te da o tome donesu odluku, od njih bi također trebalo zahtijevati da odrede jedno tijelo koje za svako područje ili dio područja osigurava odgovarajuće koordiniranu komunikaciju s nadležnim tijelima drugih država članica i Komisijom.

(27)

Za provedbu službenih kontrola s ciljem verifikacije pravilne primjene zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i drugih službenih aktivnosti koje su zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu povjerene tijelima država članica, države članice trebale bi odrediti nadležna tijela koja djeluju u javnom interesu, imaju odgovarajuće resurse i opremu te jamče nepristranost i profesionalnost. Nadležna tijela trebala bi osigurati kvalitetu, dosljednost i djelotvornost službenih kontrola.

(28)

Za pravilnu primjenu i izvršavanje pravila obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe potrebno je odgovarajuće poznavanje i tih pravila i pravila iz ove Uredbe. Stoga je važno da se osoblje koje provodi službene kontrole i druge službene aktivnosti redovito educira o primjenjivom zakonodavstvu, u skladu sa svojim područjem nadležnosti, kao i o obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe.

(29)

Nadležna tijela trebala bi provoditi unutarnje revizije, ili bi trebala osigurati da se revizije provode u njihovo ime, kako bi se utvrdila usklađenost s ovom Uredbom. Te bi revizije trebalo provoditi na transparentan način i trebale bi biti predmet neovisne kontrole.

(30)

Subjekti bi, podložno nacionalnim pravu, trebali imati pravo žalbe na odluke koje donose nadležna tijela. Nadležna tijela o tom bi pravu trebala obavijestiti subjekte.

(31)

Nadležna tijela trebala bi osigurati da osoblje odgovorno za službene kontrole ne otkriva informacije do kojih je došlo tijekom provedbe tih kontrola ako su te informacije obuhvaćene obvezom čuvanja profesionalne tajne. Ako ne postoji prevladavajući interes koji opravdava otkrivanje, čuvanje profesionalne tajne trebalo bi se odnositi na informacije čijim bi se otkrivanjem ugrozila svrha inspekcija, istraga ili revizija, zaštita komercijalnih interesa ili zaštita sudskih postupaka i pravnih savjeta. Međutim, čuvanje profesionalne tajne ne bi smjelo sprečavati nadležna tijela da objave činjenične informacije o ishodu službenih kontrola u vezi s pojedinačnim subjektima kada je dotičnom subjektu omogućeno da ga komentira prije otkrivanja i ti su komentari uzeti u obzir ili objavljeni zajedno s informacijama koje otkrivaju nadležna tijela. Potreba za poštovanjem obveze čuvanja profesionalne tajne također ne dovodi u pitanje obvezu nadležnih tijela da obavješćuju javnost kada postoje opravdani razlozi za sumnju da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje prema članku 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Ova Uredba ne bi smjela utjecati na Pravo pojedinaca na zaštitu osobnih podataka, kako je predviđeno u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14). Ta pravila također ne bi trebala dovesti u pitanje situacije u kojima se otkrivanje zahtijeva zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom.

(32)

Nadležna tijela trebala bi redovito provoditi službene kontrole, na temelju rizika i s odgovarajućom učestalošću, u svim sektorima i u vezi sa svim subjektima, aktivnostima, životinjama i robom uređenima zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Učestalost službenih kontrola trebala bi odrediti nadležna tijela vodeći računa o potrebi za prilagođavanjem aktivnosti kontrola riziku i razini usklađenosti koji se očekuju u različitim situacijama, uključujući moguća kršenja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu počinjena prijevarnim ili obmanjujućim praksama. U skladu s time, pri prilagodbi aktivnosti kontrola trebalo bi u obzir uzeti vjerojatnost postojanja neusklađenosti sa svim područjima zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu koja su obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Međutim, u nekim se slučajevima, te s obzirom na izdavanje službenog certifikata ili potvrde, što je preduvjet za stavljanje životinja ili robe na tržište ili njihovo premještanje, zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu zahtijeva provedba službenih kontrola bez obzira na razinu rizika ili vjerojatnost postojanja neusklađenosti. U takvim je slučajevima učestalost službenih kontrola zadana potrebama u vezi s izdavanjem certifikata ili potvrde.

(33)

Kako bi se očuvala djelotvornost službenih kontrola za verifikaciju usklađenosti, prije provedbe kontrola ne bi trebalo davati prethodne obavijesti, osim ako je takva prethodna obavijest apsolutno nužna za provedbu kontrola (na primjer u slučaju službenih kontrola u klaonicama tijekom postupaka klanja koje zahtijevaju neprekidnu ili redovitu prisutnost osoblja ili predstavnika nadležnih tijela u prostorima subjekta) ili ako priroda aktivnosti službenih kontrola zahtijeva drukčije (što je posebno slučaj u odnosu na aktivnosti revizije).

(34)

Službene kontrole trebale bi biti temeljite i djelotvorne i njima bi se trebala osigurati pravilna primjena zakonodavstva Unije. Budući da službene kontrole subjektima mogu predstavljati opterećenje, nadležna bi tijela pri organizaciji i provedbi aktivnosti službenih kontrola trebala uzeti u obzir njihove interese i navedeno opterećenje ograničiti na ono što je nužno za provedbu učinkovitih i djelotvornih službenih kontrola.

(35)

Službene kontrole trebalo bi provoditi osoblje koje je neovisno, to jest nije ni u kakvu sukobu interesa, posebno ono osoblje koje nije u situaciji koja bi, izravno ili neizravno, mogla utjecati na njihovu sposobnost nepristranog obavljanja profesionalnih dužnosti. Također bi trebali biti uspostavljeni odgovarajući sustavi kako bi se osigurala nepristranost u slučajevima kada se službene kontrole provode na životinjama, robi, mjestima ili aktivnostima koji pripadaju tijelu javne vlasti ili javnom tijelu.

(36)

Nadležna tijela države članice službene kontrole trebala bi provoditi uz jednaku razinu skrbi bez obzira na to primjenjuju li se pravila koja se izvršavaju na aktivnosti relevantne samo na državnom području te države članice ili na aktivnosti koje će utjecati na usklađenost sa zakonodavstvom Unije o životinjama i robi koje će se premještati ili stavljati na tržište u drugoj državi članici ili izvoziti izvan Unije. U slučaju izvoza izvan Unije od nadležnih tijela u skladu sa zakonodavstvom Unije može se zahtijevati i da verificiraju usklađenost životinja i robe sa zahtjevima koje je utvrdila treća zemlja odredišta tih životinja ili robe. Nadalje, u pogledu uspostave predložaka certifikata za izvoz, relevantne provedbene ovlasti predviđene ovom Uredbom trebale bi se primjenjivati samo kada je takvo certificiranje predviđeno pravom Unije, a posebno bilateralnim sporazumima sklopljenima između Unije i treće zemlje ili udruženja trećih zemalja.

(37)

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u pogledu sljedivosti utvrđene u sektorskom zakonodavstvu te u mjeri u kojoj je to nužno za organiziranje službenih kontrola, nadležna tijela države članice u iznimnim okolnostima trebala bi moći od subjekata zahtijevati da prijave prispijeće životinja ili robe iz druge države članice.

(38)

Kako bi se osiguralo da se zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu pravilno izvršava, nadležna tijela trebala bi imati ovlasti za provedbu službenih kontrola u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije životinja i robe na koje se to zakonodavstvo odnosi. Kako bi se osigurala temeljita provedba i djelotvornost službenih kontrola, nadležna tijela također bi trebala imati ovlasti za provedbu službenih kontrola u svim fazama proizvodnje i distribucije robe, tvari, materijala ili predmeta koji nisu uređeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu u mjeri u kojoj je to nužno da bi se potpuno istražila moguća kršenja tog zakonodavstva te utvrdio uzrok tih kršenja. Kako bi te službene kontrole djelotvorno provodile, nadležna tijela trebala bi sastavljati i održavati popis ili registar subjekata koje treba kontrolirati.

(39)

Nadležna tijela djeluju u interesu subjekata i javnosti osiguravajući da se visoki standardi zaštite uspostavljeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu dosljedno čuvaju i štite odgovarajućim mjerama izvršavanja te da se usklađenost s tim zakonodavstvom verificira u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu putem službenih kontrola. Nadležna tijela, kao i delegirana tijela i fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće, stoga bi trebala odgovarati subjektima i javnosti za učinkovitost i djelotvornost službenih kontrola koje provode. Trebala bi osigurati pristup informacijama u vezi s organizacijom i provedbom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti te redovito objavljivati informacije u vezi sa službenim kontrolama i dobivenim rezultatima. Nadležna tijela također bi, podložno određenim uvjetima, trebala imati pravo objaviti ili staviti na raspolaganje informacije o rangiranju pojedinačnih subjekata na temelju ishoda službenih kontrola. Državama članicama trebala bi biti dopuštena uporaba programa rangiranja te bi je trebalo poticati kao način povećanja transparentnosti u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu, pod uvjetom da se takvim programima nude odgovarajuća jamstva pravednosti, dosljednosti, transparentnosti i objektivnosti. Nadležna tijela trebala bi imati uspostavljene potrebne mjere kako bi rangiranje točno odražavalo stvarnu razinu usklađenosti; osobito, nadležna tijela trebalo bi poticati da osiguraju da se rangiranje temelji na ishodu nekoliko službenih kontrola ili, kada se rangiranje temelji na ishodu jedne službene kontrole, a nalazi su nepovoljni, da se naknadne službene kontrole obavljaju unutar razumnog roka. Posebno je nužna transparentnost kriterija rangiranja kako bi se mogle uspoređivati najbolje prakse te, s vremenom, mogao razmotriti razvoj dosljednog pristupa na razini Unije.

(40)

Važno je da nadležna tijela, kao i delegirana tijela i fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće, osiguravaju i verificiraju djelotvornost i dosljednost službenih kontrola koje provode. U tu bi svrhu trebali djelovati na temelju pisanih dokumentiranih postupaka, a osoblju koje provodi službene kontrole pružiti informacije i upute. Također bi trebali imati uspostavljene odgovarajuće dokumentirane postupke i mehanizme za trajno verificiranje djelotvornosti i dosljednosti vlastita djelovanja te poduzeti korektivne mjere kada se utvrde nedostatci.

(41)

Radi lakšeg utvrđivanja slučajeva neusklađenosti i usmjeravanja korektivnih mjera koje poduzima dotični subjekt, ishod službenih kontrola trebalo bi zabilježiti u pisanom obliku, a kopiju dostaviti subjektu ako to zatraži. Kada službene kontrole zahtijevaju stalnu ili redovitu prisutnost osoblja nadležnih tijela radi praćenja aktivnosti subjekta, zapisnik svake pojedinačne inspekcije ili posjeta subjektu bio bi nerazmjeran. U takvim bi slučajevima zapisnike trebalo pripremati s učestalošću kojom se omogućuje da se nadležna tijela i subjekte redovito informira o razini usklađenosti i da ih se bez odgode obavijesti o svim utvrđenim nedostatcima ili neusklađenostima.

(42)

Subjekti bi trebali u potpunosti surađivati s nadležnim tijelima, delegiranim tijelima ili fizičkim osobama kojima su delegirane određene zadaće kako bi se osigurala neometana provedba službenih kontrola i nadležnim tijelima omogućila provedba drugih službenih aktivnosti. Subjekti odgovorni za pošiljku koja ulazi u Uniju trebali bi pružiti sve dostupne informacije u vezi s tom pošiljkom. Svi subjekti trebali bi nadležnim tijelima pružiti barem informacije potrebne za identifikaciju njih, njihovih aktivnosti i subjekata koje opskrbljuju te koji opskrbljuju njih.

(43)

Ovom se Uredbom uspostavlja jedinstveni zakonodavni okvir za organizaciju službenih kontrola radi verifikacije usklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu u svim područjima obuhvaćenima tim zakonodavstvom. U nekima od tih područja zakonodavstvom Unije utvrđeni su detaljni zahtjevi koje treba ispunjavati i za koje su pri provedbi službenih kontrola potrebne posebne vještine i sredstva. Kako bi se izbjegle razlike u praksama provedbe iz kojih bi mogla proizići neujednačena zaštita zdravlja ljudi, životinja i bilja te dobrobiti životinja i, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, također neujednačena zaštita okoliša, koje bi mogle poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta životinja i robe obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe te narušiti tržišno natjecanje, Komisija bi trebala moći dopuniti pravila utvrđena ovom Uredbom donošenjem posebnih pravila za službene kontrole kojima se mogu zadovoljiti potrebe povezane s kontrolama u tim područjima. Tim bi pravilima osobito trebalo utvrditi posebne zahtjeve u vezi s provedbom službenih kontrola i minimalnu učestalost takvih kontrola, specifične ili dodatne mjere, uz one predviđene ovom Uredbom, koje bi nadležna tijela trebala poduzimati u pogledu slučajeva neusklađenosti, posebne odgovornosti i zadaće nadležnih tijela, uz one predviđene ovom Uredbom, te posebne kriterije za pokretanje mehanizama administrativne pomoći predviđenih ovom Uredbom. U drugim bi slučajevima takva dodatna pravila mogla postati nužna za osiguravanje detaljnijeg okvira za provedbu službenih kontrola u vezi s hranom i hranom za životinje kada se pojave nove informacije o rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizicima i za okoliš, ukazujući na to da u nedostatku zajedničkih specifikacija za provedbu službenih kontrola u svim državama članicama kontrole ne bi donijele očekivanu razinu zaštite od navedenih rizika, kako je predviđena zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(44)

Kako bi se omogućila učinkovita organizacija službenih kontrola obuhvaćenih ovom Uredbom, države članice trebale bi imati diskrecijsko pravo utvrditi koje je osoblje najprikladnije za provedbu tih kontrola, pod uvjetom da je osigurana visoka razina zaštite zdravlja ljudi, životinja i bilja te dobrobiti životinja u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu i da su ispunjeni međunarodni standardi i obveze. Međutim, u određenim slučajevima, kada su njihove posebne vještine nužne za osiguravanje dobrog ishoda službenih kontrola, od država članica trebalo bi zahtijevati da se obrate službenim veterinarima, službenicima za biljno zdravstvo ili drugim posebno određenim osobama. Time ne bi trebalo dovesti u pitanje mogućnost država članica da također angažiraju službene veterinare (među ostalim za službene kontrole peradi i dvojezubaca), službenike za biljno zdravstvo ili druge posebno određene osobe u slučajevima kada se to ne zahtijeva u skladu s ovom Uredbom.

(45)

S ciljem razvoja novih metoda i tehnika kontrola u vezi sa službenim kontrolama proizvodnje mesa, nadležnim tijelima trebalo bi biti dopušteno donošenje nacionalnih mjera za provedbu vremenski i opsegom ograničenih pokusnih projekata. Takvim bi mjerama trebalo osigurati da nadležna tijela verificiraju da subjekti poštuju sve temeljne odredbe koje se primjenjuju na proizvodnju mesa, uključujući zahtjev da meso bude sigurno i prikladno za prehranu ljudi. Kako bi se Komisiji i državama članicama osigurala mogućnost da ocijene učinak takvih nacionalnih mjera i da izraze svoje mišljenje prije njihova donošenja, te stoga djeluju na najprikladniji način, o tim bi mjerama trebalo obavijestiti Komisiju u skladu s člancima 5. i 6. Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i za potrebe navedenih članaka.

(46)

Nadležnim bi tijelima trebalo omogućiti da neke svoje zadaće delegiraju drugim tijelima. Trebalo bi utvrditi odgovarajuće uvjete kojima bi se osiguralo očuvanje nepristranosti, kvalitete i dosljednosti službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti. Delegirano tijelo posebno bi trebalo biti akreditirano u skladu s normom Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) za provedbu inspekcija.

(47)

Kako bi se osigurala pouzdanost i dosljednost službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u cijeloj Uniji, metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranje trebale bi zadovoljavati znanstvene standarde te ispunjavati posebne potrebe dotičnog laboratorija povezane s analizama, ispitivanjima i dijagnosticiranjem te davati točne i pouzdane rezultate analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja. Ako je dostupno više metoda iz različitih izvora, kao što su ISO, Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO), Međunarodna konvencija o zaštiti bilja (IPPC), Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE), Europska unija i nacionalni referentni laboratoriji ili nacionalno pravo, potrebno je uspostaviti jasna pravila za odabir metode koju treba upotrijebiti.

(48)

Subjekti čije se životinje ili roba uzorkuju, analiziraju, ispituju ili dijagnosticiraju u okviru službenih kontrola trebali bi imati pravo na drugo stručno mišljenje o vlastitom trošku. Tim bi se pravom subjektu trebalo omogućiti da zatraži da drugi stručnjak pregleda dokumentaciju u vezi s početnim uzorkovanjem, analizom, ispitivanjem ili dijagnosticiranjem, kao i da zatraži drugu analizu, ispitivanje ili dijagnosticiranje dijelova materijala uzetih početnim uzorkovanjem, osim ako je provođenje takve druge analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja tehnički nemoguće ili irelevantno. To bi posebno bio slučaj kada je prevalencija opasnosti kod životinje ili robe posebno niska ili je njezina distribucija posebno rijetka ili neujednačena za procjenu prisutnosti karantenskih organizama ili, ovisno o slučaju, obavljanje mikrobiološke analize.

(49)

U svrhu provedbe službenih kontrola trgovine koja se odvija putem interneta ili drugih sredstava trgovine na daljinu, nadležnim tijelima trebalo bi omogućiti pribavljanje uzoraka putem anonimnih narudžbi (poznatih i kao tajna kupnja) koje se potom mogu analizirati, ispitati ili podvrgnuti verifikaciji usklađenosti. Nadležna tijela trebala bi poduzeti sve korake kako bi zaštitila prava subjekata na drugo stručno mišljenje.

(50)

Laboratoriji koje su nadležna tijela odredila za obavljanje analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja uzoraka uzetih u okviru službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti trebali bi posjedovati stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje za obavljanje takvih zadaća u skladu s najvišim standardima. Kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati, ti bi laboratoriji trebali biti akreditirani za upotrebu tih metoda u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 pod nazivom „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija”. Akreditaciju bi trebalo izvršavati nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(51)

Iako je akreditacija preferirani instrument za osiguravanje visoke razine učinka službenih laboratorija, to je i složen i skup postupak koji bi nerazmjerno opteretio laboratorije u slučajevima kada je metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja osobito jednostavna i ne zahtijeva specijalizirane postupke ili opremu, kao kod otkrivanja trihinele u okviru inspekcije te, u određenim uvjetima, u slučajevima kada laboratorij samo provodi analize, ispitivanja ili dijagnosticiranje u okviru drugih službenih aktivnosti, a ne u okviru službenih kontrola.

(52)

Kako bi se osigurala fleksibilnost i proporcionalnost pristupa, a posebno za laboratorije za zdravlje životinja ili bilja, trebalo bi predvidjeti donošenje odstupanja prema kojima određeni laboratoriji ne bi morali biti akreditirani za sve metode koje upotrebljavaju. To je osobito slučaj kada za otkrivanje određenih organizama štetnih za bilje nisu dostupne validirane metode. Nadalje, moguće je da akreditacija laboratorija za sve metode koje bi kao službeni laboratorij trebao upotrebljavati ne bude odmah dostupna u slučajevima kada treba upotrijebiti nove ili nedavno izmijenjene metode, u slučajevima novih rizika ili u izvanrednim situacijama. Stoga bi u određenim uvjetima službenim laboratorijima trebalo dopustiti obavljanje analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja za nadležna tijela prije stjecanja odgovarajuće akreditacije.

(53)

Službene kontrole životinja i robe koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja od ključne su važnosti jer se tim kontrolama osigurava usklađenost sa zakonodavstvom koje se primjenjuje unutar Unije, a osobito s pravilima donesenima s ciljem zaštite zdravlja ljudi, životinja i bilja, ili dobrobiti životinja te, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, također zaštite okoliša. Te bi službene kontrole trebalo provoditi prije puštanja tih životinja ili robe u slobodni promet u Uniji. Učestalost službenih kontrola trebala bi odgovarati rizicima za zdravlje ljudi, životinja i bilja, dobrobit životinja i okoliš koje bi životinje i roba koje ulaze u Uniju mogle predstavljati, uzimajući u obzir povijest usklađenosti subjekta sa zahtjevima predviđenima zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, kontrole tih životinja i robe koje su već provedene u dotičnoj trećoj zemlji te jamstva te treće zemlje da životinje i roba izvezene u Uniju ispunjavaju zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije.

(54)

Potrebno je predvidjeti kategorije životinja i robe koje bi uvijek trebale biti prijavljene na graničnoj kontrolnoj postaji radi provedbe službenih kontrola prije njihova ulaska u Uniju. Također je potrebno predvidjeti mogućnost zahtijevanja da druge kategorije robe budu privremeno podvrgnute istom zahtjevu s pomoću posebnih mjera u tu svrhu, te mogućnost zahtijevanja da određene druge kategorije robe, a posebno određeni prehrambeni proizvodi koji sadržavaju i proizvode biljnog podrijetla i prerađene proizvode životinjskog podrijetla (mješoviti proizvodi), budu uvijek prijavljene radi službene kontrole na graničnoj kontrolnoj postaji prije njihova ulaska u Uniju.

(55)

S obzirom na rizike koje bi određene životinje ili roba mogle predstavljati za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili okoliš, pri ulasku u Uniju trebale bi biti podvrgnute posebnim službenim kontrolama. Prema postojećim pravilima Unije potrebno je provesti službene kontrole na granicama Unije kako bi se verificiralo jesu li zadovoljeni standardi u vezi sa zdravljem ljudi i životinja te dobrobiti životinja primjenjivi na životinje, proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla te jesu li bilje i biljni proizvodi usklađeni s fitosanitarnim zahtjevima. Pojačane kontrole pri ulasku u Uniju provode se i na određenoj drugoj robi kada to opravdavaju novi ili poznati rizici. Ovom bi Uredbom trebale biti predviđene posebnosti takvih kontrola, koje su trenutačno uređene direktivama Vijeća 97/78/EZ (17), 91/496/EEZ (18) i 2000/29/EZ te Uredbom Komisije (EZ) br. 669/2009 (19).

(56)

Kako bi se povećala učinkovitost sustava službenih kontrola u Uniji, osigurala optimalna raspodjela sredstava za službene kontrole dodijeljenih graničnoj kontroli te olakšalo izvršavanje zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, trebalo bi uspostaviti zajednički integrirani sustav službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama, koji bi zamijenio trenutačne fragmentirane okvire kontrola, kojim bi se obuhvatile sve pošiljke koje bi se s obzirom na rizik koji mogu predstavljati trebale nadzirati pri ulasku u Uniju.

(57)

Službene kontrole trebalo bi provoditi na pošiljkama po njihovu prispijeću na granične kontrolne postaje. Te bi službene kontrole trebale uključivati provjere dokumentacije svih pošiljaka, uključujući, prema potrebi, provjere elektroničkim putem, te provjere identiteta i fizičke provjere koje se provode s odgovarajućom učestalošću, ovisno o riziku koji predstavlja svaka pojedinačna pošiljka životinja ili robe.

(58)

Učestalost fizičkih provjera trebalo bi utvrditi i izmijeniti na temelju rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja, ili dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizika i za okoliš. Tim bi se pristupom nadležnim tijelima trebalo omogućiti da sredstva za kontrole dodijele ondje gdje je rizik najveći. Učestalost provjera identiteta također bi trebalo smanjiti ili ograničiti na verifikaciju službenog pečata pošiljke kada je to opravdano smanjenim rizikom koji predstavljaju pošiljke koje ulaze u Uniju. Pri provjerama identiteta i fizičkim provjerama trebalo bi primijeniti pristup utemeljen na riziku iskorištavanjem dostupnih skupova podataka i informacija te upotrebom računalnih sustava za prikupljanje i upravljanje podatcima.

(59)

U određenim slučajevima i pod uvjetom da su osigurane visoke razine zaštite zdravlja ljudi, životinja i bilja, dobrobiti životinja i, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, također zaštite okoliša, službene kontrole koje obično provode nadležna tijela na graničnim kontrolnim postajama mogle bi se provoditi na drugim kontrolnim točkama ili bi ih mogla provoditi druga tijela.

(60)

U svrhu organizacije učinkovitog sustava službenih kontrola pošiljke koje prispijevaju iz trećih zemalja i za koje su potrebne kontrole pri ulasku u Uniju trebale bi biti popraćene zajedničkim zdravstvenim ulaznim dokumentom (ZZUD), koji se treba upotrebljavati za prethodno obavješćivanje o prispijeću pošiljaka na graničnu kontrolnu postaju i za evidentiranje ishoda provedenih službenih kontrola i odluka koje su nadležna tijela donijela u vezi s pošiljkom koju dokument prati. Subjekt bi isti dokument trebao upotrijebiti za dobivanje odobrenja carinskih tijela nakon što budu provedene sve službene kontrole.

(61)

U nekim je državama članicama zbog specifičnih geografskih ograničenja, poput dugačke obale ili granica, teško postići trajno ispunjavanje minimalnih zahtjeva u pogledu graničnih kontrolnih postaja. Neobrađeni drveni trupci obično se uvoze u velikim količinama preko specijaliziranih luka ili kontrolnih točaka, i to neredovito, zbog čega je teško imati potpuno opremljene granične kontrolne postaje sa stalnim osobljem. Trebalo bi dopustiti odstupanja od minimalnih zahtjeva u pogledu graničnih kontrolnih postaja kako bi se osigurale učinkovite službene kontrole specifičnih neobrađenih drvenih trupaca.

(62)

Službene kontrole životinja i robe koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja trebalo bi provoditi na graničnim kontrolnim postajama koje određuju države članice u skladu sa skupom minimalnih zahtjeva. Određivanje tih točaka trebalo bi povući ili suspendirati kada više ne budu usklađeni s minimalnim zahtjevima ili kada bi njihove aktivnosti mogle predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u slučaju genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, rizik i za okoliš. Odlukom o povlačenju ili suspenziji takva određivanja trebalo bi uzeti u obzir stupanj ozbiljnosti rizika i načelo proporcionalnosti.

(63)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila o službenim kontrolama pošiljaka koje prispijevaju iz trećih zemalja, trebalo bi uspostaviti zajednička pravila kojima bi se uređivale mjere koje bi nadležna tijela i subjekti trebali poduzeti u slučaju sumnje u neusklađenost te u vezi s neusklađenim pošiljkama i pošiljkama koje bi mogle predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš.

(64)

Kako bi se izbjegle nedosljednosti i nepotrebno ponavljanje u provedbi službenih kontrola, omogućila pravodobna identifikacija pošiljaka koje podliježu službenim kontrolama na graničnim kontrolnim postajama i drugim kontrolnim točkama te osigurala učinkovita provedba kontrola, trebalo bi osigurati suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima, carinskim tijelima i drugim relevantnim tijelima koja rade s pošiljkama koje prispijevaju iz trećih zemalja.

(65)

Države članice trebale bi osigurati stalnu dostupnost adekvatnih financijskih sredstava za odgovarajuće osoblje i opremu nadležnih tijela koja provode službene kontrole i druge službene aktivnosti. Iako su subjekti ponajprije odgovorni za osiguravanje da svoje aktivnosti obavljaju u skladu sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, sustav vlastitih kontrola koji uspostave u tu svrhu trebalo bi nadopuniti namjenskim sustavom službenih kontrola koji održava svaka država članica kako bi osigurala djelotvoran nadzor tržišta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Takav je sustav po prirodi složen i zahtijeva znatna sredstva i trebalo bi mu osigurati stabilan priljev sredstava za službene kontrole, na razini koja odgovara potrebama provedbe u svakom trenutku. Kako bi se smanjila ovisnost sustava službenih kontrola o javnim financijama, nadležna tijela trebala bi naplaćivati naknade ili pristojbe za pokrivanje troškova koji nastaju pri provedbi službenih kontrola određenih subjekata te za određene aktivnosti za koje se zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu zahtijeva registracija ili odobrenje u skladu s pravilima Unije o higijeni hrane i hrane za životinje ili pravilima kojima je uređeno biljno zdravstvo. Naknade ili pristojbe bi također trebalo naplaćivati subjektima kako bi se nadoknadili troškovi službenih kontrola koje se provode radi izdavanja službenog certifikata ili potvrde te troškovi službenih kontrola koje provode nadležna tijela na graničnim kontrolnim postajama.

(66)

Naknade ili pristojbe trebale bi pokrivati, ali ne i nadmašiti, troškove nadležnih tijela, uključujući fiksne troškove, koji nastaju pri provedbi službenih kontrola. Fiksni troškovi mogli bi uključivati troškove potpore i organizacije potrebne za planiranje i provedbu službenih kontrola. Takve bi troškove trebalo izračunati na temelju svake pojedinačne službene kontrole ili na temelju svih službenih kontrola provedenih u određenom razdoblju. Ako se naknade ili pristojbe primjenjuju na temelju stvarnih troškova pojedinačnih službenih kontrola, subjekti s dobrim dotadašnjim rezultatima u pogledu usklađenosti trebali bi snositi manje ukupne troškove od neusklađenih subjekata jer bi ih rjeđe trebalo podvrgavati službenim kontrolama. U svrhu promicanja usklađenosti svih subjekata sa zakonodavstvom Unije, bez obzira na metodu (na temelju stvarnih troškova ili paušalno) koju je svaka država članica odabrala za izračun naknada ili pristojbi, kada se naknade ili pristojbe izračunavaju na temelju ukupnih troškova nadležnih tijela tijekom određenog razdoblja i naplaćuju svim subjektima bez obzira na to jesu li tijekom referentnog razdoblja podvrgnuti službenoj kontroli, te bi naknade ili pristojbe trebalo izračunati tako da se nagrade subjekti sa sustavno dobrim rezultatima u pogledu usklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(67)

Izravni ili neizravni povrat naknada ili pristojbi koje naplaćuju nadležna tijela trebao bi biti zabranjen jer bi se time stavilo u nepovoljan položaj subjekte koji ne dobiju povrat te potencijalno narušilo tržišno natjecanje.

(68)

Financiranje službenih kontrola naknadama ili pristojbama koje se naplaćuju subjektima trebalo bi biti potpuno transparentno kako bi građani i poduzeća razumjeli metodu i podatke upotrijebljene za utvrđivanje naknada ili pristojbi.

(69)

Zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu utvrđeni su slučajevi kada bi stavljanje na tržište ili premještanje određenih životinja ili robe trebalo biti popraćeno službenim certifikatom koji je potpisala službena osoba za certificiranje. Primjereno je utvrditi zajednički skup pravila kojima se utvrđuju obveze nadležnih tijela i službenih osoba za certificiranje u vezi s izdavanjem službenih certifikata te značajkama koje bi službeni certifikati trebali imati kako bi se osigurala njihova pouzdanost.

(70)

U drugim se slučajevima pravilima iz područja primjene ove Uredbe predviđa da stavljanje na tržište ili premještanje određenih životinja ili robe treba biti popraćeno službenom etiketom, službenom oznakom ili drugom službenom potvrdom koju su izdali subjekti pod službenim nadzorom nadležnih tijela ili sama nadležna tijela. Službene potvrde uključuju, na primjer, biljne putovnice, logotipove za ekološke proizvode i identifikacijske oznake, kada se one zahtijevaju zakonodavstvom Unije, te zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake zajamčeno tradicionalnih specijaliteta. Prikladno je utvrditi minimalan skup pravila kako bi se osiguralo da se i izdavanje službenih potvrda može obavljati u skladu s odgovarajućim jamstvima pouzdanosti.

(71)

Službene kontrole i druge službene aktivnosti trebale bi se temeljiti na metodama analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koje zadovoljavaju najviše znanstvene standarde i daju točne, pouzdane i usporedive rezultate u cijeloj Uniji. Stoga bi trebalo neprekidno poboljšavati metode kojima se služe službeni laboratoriji, kao i kvalitetu i ujednačenost podataka povezanih s analizama, ispitivanjem i dijagnosticiranjem dobivenih tim metodama. U tu bi svrhu Komisija trebala moći odrediti referentne laboratorije Europske unije i osloniti se na njihovu stručnu pomoć u svim područjima poljoprivredno-prehrambenog lanca u kojima postoji potreba za preciznim i pouzdanim rezultatima analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja. Referentni laboratoriji Europske unije posebno bi trebali osiguravati da nacionalni referentni laboratoriji i službeni laboratoriji dobivaju najnovije informacije o dostupnim metodama te organizirati međulaboratorijska usporedna ispitivanja ili u njima aktivno sudjelovati te nuditi programe osposobljavanja za nacionalne referentne laboratorije ili službene laboratorije.

(72)

Člankom 32. prvim stavkom Uredbe (EZ) br. 1829/2003 odnosno člankom 21. prvim stavkom Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (20) referentnom laboratoriju Europske unije za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje odnosno referentnom laboratoriju Europske unije za dodatke hrani za životinje dodjeljuju se posebne zadaće kao dio postupka odobravanja genetski modificirane hrane ili hrane za životinje, ili dodataka hrani za životinje, koje se posebno odnose na ispitivanje, ocjenu i validaciju metode otkrivanja ili analize koju predlažu podnositelji zahtjeva. Stoga bi ti laboratoriji za potrebe ove Uredbe trebali djelovati kao referentni laboratoriji Europske unije.

(73)

Za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti kojima je cilj utvrditi moguća kršenja pravila, uključujući kršenja počinjena prijevarnim ili obmanjujućim praksama i kršenja u području dobrobiti životinja, nadležna tijela trebala bi imati pristup ažuriranim, pouzdanim i dosljednim tehničkim podatcima, rezultatima istraživanja, novim tehnikama i stručnom znanju potrebnima za pravilnu primjenu zakonodavstva Unije primjenjivog u tim dvama područjima. U tu bi svrhu Komisija trebala moći odrediti referentne centre Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca te dobrobit životinja i osloniti se na njihovu stručnu pomoć.

(74)

Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe i kako bi se doprinijelo neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta osiguravajući povjerenje potrošača u to tržište, slučajeve neusklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu koji zahtijevaju mjere izvršavanja u više od jedne države članice trebalo bi rješavati učinkovito i dosljedno. Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) uspostavljen na temelju članka 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 nadležnim tijelima već omogućuje brzu razmjenu i širenje informacija o ozbiljnim izravnim ili neizravnim rizicima za zdravlje ljudi u vezi s hranom ili hranom za životinje, ili ozbiljnim rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s hranom za životinje, kako bi se omogućilo poduzimanje brzih mjera za suzbijanje tih ozbiljnih rizika. Međutim, iako se tim instrumentom omogućuje pravodobno djelovanje u svim dotičnim državama članicama s ciljem suzbijanja određenih ozbiljnih rizika u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu, njime se ne može omogućiti djelotvorna prekogranična pomoć i suradnja među nadležnim tijelima kako bi se osiguralo da se slučajevi neusklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu s prekograničnom dimenzijom djelotvorno rješavaju ne samo u državi članici u kojoj se neusklađenost prvi put utvrdi, nego i u državi članici u kojoj je neusklađenost nastala. Posebno bi administrativnom pomoći i suradnjom nadležnim tijelima trebalo omogućiti da razmjenjuju informacije, otkriju, istraže i poduzmu djelotvorne i proporcionalne mjere za rješavanje prekograničnih kršenja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu također u slučajevima kada potencijalne prijevarne ili obmanjujuće prakse imaju ili bi mogle imati prekograničnu dimenziju.

(75)

U odnosu na zahtjeve za administrativnu pomoć i sve obavijesti trebalo bi primjereno dalje djelovati. Kako bi se olakšala administrativna pomoć i suradnja, od država članica trebalo bi zahtijevati da odrede jedno ili više tijela za vezu koja će pomagati i koordinirati komunikaciju među nadležnim tijelima u različitim državama članicama. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe te kako bi se usmjerila i pojednostavnila suradnja među državama članicama, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju specifikacije tehničkih alata koje treba upotrebljavati, postupci za komunikaciju među tijelima za vezu te standardni format zahtjeva za pomoć, obavijesti i odgovore.

(76)

Od svake države članice trebalo bi zahtijevati da uspostavi i redovito ažurira višegodišnji nacionalni plan kontrola (VNPK) kojim će biti obuhvaćena sva područja uređena zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i koji će sadržavati informacije o strukturi i organizaciji njezina sustava službenih kontrola. Takav VNPK instrument je kojim bi svaka država članica trebala osigurati da se službene kontrole provode na temelju rizika i učinkovito na cijelom njezinu državnom području i u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu te u skladu s ovom Uredbom. Odgovarajućim savjetovanjem s relevantnim dionicima prije izrade planova trebalo bi se osigurati da su svrsishodni.

(77)

Kako bi se osigurala koherentnost i potpunost VNPK-a, svaka bi država članica trebala odrediti jedinstveno tijelo koje ima zadaću koordinirati pripremu njezina VNPK-a te, prema potrebi, prikupljati informacije u vezi s njegovom provedbom, preispitivanjem i ažuriranjem.

(78)

Od država članica trebalo bi zahtijevati podnošenje godišnjeg izvješća Komisiji s informacijama o aktivnostima kontrola i provedbi VNPK-ova. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe te kako bi se olakšalo prikupljanje i dostavljanje usporedivih podataka, daljnje kompiliranje tih podataka u statistike na razini cijele Unije te priprema izvješćâ Komisije o funkcioniranju službenih kontrola u cijeloj Uniji, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje provedbenih akata u vezi s utvrđivanjem standardnih predložaka obrazaca za godišnja izvješća.

(79)

Stručnjacima Komisije trebalo bi omogućiti provedbu kontrola, uključujući revizije, u državama članicama radi verifikacije primjene relevantnog zakonodavstva Unije te funkcioniranja nacionalnih sustava kontrola i nadležnih tijela. Kontrole koje provodi Komisija također bi trebale služiti za istraživanje i prikupljanje informacija o praksama ili problemima provedbe, hitnim slučajevima i razvoju događaja u državama članicama. Na zahtjev dotičnih država članica stručnjaci Komisije trebali bi također moći sudjelovati u kontrolama koje provode nadležna tijela trećih zemalja na državnom području te države članice; takve kontrole trebale bi biti organizirane u bliskoj suradnji između dotičnih država članica i Komisije.

(80)

Životinje i roba iz trećih zemalja trebale bi ispunjavati jednake zahtjeve koji se primjenjuju na životinje i robu iz Unije, ili zahtjeve priznate kao barem jednakovrijedne u odnosu na ciljeve zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. To je načelo sadržano u članku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002 prema kojemu hrana i hrana za životinje koja se uvozi u Uniju mora udovoljavati odgovarajućim zahtjevima iz propisa Unije o hrani ili zahtjevima koji se smatraju barem jednakovrijednima njima. Posebni zahtjevi za primjenu tog načela predviđeni su pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, kojima se zabranjuje unos u Uniju određenih štetnih organizama koji u Uniji nisu prisutni (ili su prisutni u ograničenom opsegu), pravilima Unije kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu zdravlja životinja, kojima se dopušta ulazak životinja i određenih proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju samo iz trećih zemalja koje se nalaze na popisu izrađenom u tu svrhu te pravilima Unije o organizaciji službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi, kojima se također predviđa izrada popisa trećih zemalja iz kojih takvi proizvodi mogu ući u Uniju.

(81)

Kako bi se osiguralo da životinje i roba koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja ispunjavaju sve zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili zahtjeve koji se smatraju jednakovrijednima, uz zahtjeve uspostavljene pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, pravilima Unije kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu zdravlja životinja te pravilima Unije kojima se utvrđuju posebna higijenska pravila za hranu životinjskog podrijetla kako bi se osiguralo da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu u vezi s fitosanitarnim i veterinarskim pitanjima, Komisiji bi trebalo dopustiti da utvrdi uvjete za ulazak životinja i robe u Uniju u mjeri potrebnoj da bi se osiguralo da te životinje i roba ispunjavaju sve odgovarajuće zahtjeve iz zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili jednakovrijedne zahtjeve. Takvi bi se uvjeti trebali primjenjivati na životinje ili robu ili kategorije životinja ili robe iz svih trećih zemalja ili iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija.

(82)

U posebnim slučajevima, kada postoje dokazi da određene životinje ili roba podrijetlom iz treće zemlje, skupine trećih zemalja ili njihovih regija predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, ili dokazi da možda postoji raširena ozbiljna neusklađenost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, Komisija bi trebala moći donijeti mjere za obuzdavanje takvih rizika.

(83)

Provedba djelotvornih i učinkovitih službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti, a u konačnici i sigurnost i zdravlje ljudi, životinja i bilja te zaštita okoliša također ovise o tome je li kontrolnim tijelima dostupno dobro osposobljeno osoblje koje posjeduje primjereno znanje o svim pitanjima relevantnima za pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Komisija bi trebala osigurati odgovarajuće i namjensko osposobljavanje radi promicanja ujednačenog pristupa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje provode nadležna tijela. Kako bi se promicalo poznavanje zakonodavstva i zahtjeva Unije u vezi s poljoprivredno-prehrambenim lancem u trećim zemljama, takvo bi osposobljavanje također trebalo usmjeriti na osoblje nadležnih tijela u trećim zemljama. U potonjem slučaju aktivnosti osposobljavanja trebalo bi osmisliti uzimajući u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju kako bi se potpomogle njihove kontrole i mjere izvršavanja kako bi mogle ispuniti zahtjeve primjenjive na uvoz životinja i robe u Uniju.

(84)

Radi promicanja razmjene iskustva i najbolje prakse među nadležnim tijelima, Komisija bi također, u suradnji s državama članicama, trebala moći organizirati programe razmjene osoblja koje obavlja službene kontrole ili druge službene aktivnosti među državama članicama.

(85)

Za provedbu djelotvornih službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti važno je da nadležna tijela u državama članicama, Komisija i, prema potrebi, subjekti mogu brzo i učinkovito razmjenjivati podatke i informacije u vezi sa službenim kontrolama ili njihovim rezultatima. Zakonodavstvom Unije uspostavljeno je nekoliko informacijskih sustava kojima upravlja Komisija kako bi se omogućilo rukovanje i upravljanje tim podatcima i informacijama putem računalnih i internetskih alata na razini Unije. Sustav za evidenciju i praćenje rezultata službenih kontrola jest sustav Traces (Trade Control and Expert System) uspostavljen odlukama Komisije 2003/24/EZ (21) i 2004/292/EZ (22) u skladu s Direktivom Vijeća 90/425/EEZ (23) i trenutačno se upotrebljava za upravljanje podatcima i informacijama o životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te nad njima provedenim službenim kontrolama. Ovom bi Uredbom trebalo omogućiti održavanje tog sustava i njegovu nadogradnju kako bi se omogućila njegova upotreba za svu robu za koju su zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu utvrđeni posebni zahtjevi ili praktično uređenje za službene kontrole. Također postoje namjenski računalni sustavi za brzu razmjenu informacija među državama članicama i s Komisijom o rizicima koji bi mogli nastati u poljoprivredno-prehrambenom lancu ili koji bi mogli nastati za zdravlje životinja i bilja. Člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 uspostavljen je RASFF, sustav za obavješćivanje o izravnom ili neizravnom riziku za zdravlje ljudi koji potječe od hrane ili hrane za životinje, člankom 20. Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća (24) sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o mjerama za bolesti s popisa, a člankom 103. Uredbe (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća (25) sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o prisutnosti štetnih organizama i obavješćivanje o slučajevima neusklađenosti. Svi takvi sustavi trebali bi djelovati na skladan i dosljedan način kojim se iskorištavaju sinergije među različitim sustavima, izbjegavaju nepotrebna ponavljanja, pojednostavnjuje njihov rad i povećava učinkovitost.

(86)

Kako bi se poduprlo učinkovitije upravljanje službenim kontrolama, Komisija bi trebala uspostaviti računalni informacijski sustav kojim se prema potrebi integriraju i nadograđuju svi relevantni postojeći informacijski sustavi, čime bi se omogućila upotreba naprednih komunikacijskih i certifikacijskih alata te najučinkovitije korištenje podatcima i informacijama povezanima sa službenim kontrolama. Kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje zahtjevâ u pogledu informacija, pri oblikovanju takva računalnog sustava trebalo bi voditi računa o potrebi da se, kad god je to primjereno, osigura kompatibilnost i interoperabilnost takva računalnog sustava s drugim informacijskim sustavima tijela javne vlasti putem kojih se relevantni podatci automatski razmjenjuju ili stavljaju na raspolaganje. Osim toga, trebalo bi predvidjeti mogućnost upotrebe elektroničkih potpisa u smislu Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), u skladu s Digitalnom agendom za Europu. Tijekom razvojne faze svih novih funkcija takva računalnog sustava, kao i tijekom razvoja odgovarajućih provedbenih mjera koje bi mogle utjecati na obradu osobnih podataka i privatnost trebalo bi se savjetovati s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

(87)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u vezi s pravilnim funkcioniranjem računalnog informacijskog sustava, njegovim tehničkim specifikacijama te dužnostima i ovlastima različitih uključenih aktera i korisnika, posebno uzimajući u obzir potrebu za smanjenjem administrativnog opterećenja na najmanju moguću mjeru upotrebom, prema potrebi, međunarodno standardiziranog jezika, strukture poruka i protokolâ razmjene, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(88)

Nadležna tijela trebala bi istražiti slučajeve kada postoji sumnja u neusklađenost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu te, ako se utvrdi neusklađenost, odrediti njezino podrijetlo i opseg, kao i odgovornosti subjekata. Nadležna tijela također bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da dotični subjekti otklone nepravilnosti te kako bi se spriječila daljnja neusklađenost. Nadležna tijela trebala bi pri organizaciji i obavljanju istraga i mjera izvršavanja na odgovarajući način uzeti u obzir moguće rizike i vjerojatnost prijevarnih ili obmanjujućih praksi u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(89)

Verifikacija usklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu putem službenih kontrola od ključne je važnosti kako bi se osiguralo da se ciljevi tog zakonodavstva djelotvorno ostvaruju u cijeloj Uniji. Poremećaji u sustavima kontrola država članica u određenim slučajevima mogu znatno omesti ostvarivanje tih ciljeva i dovesti do pojave rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizika i za okoliš, neovisno o sudjelovanju ili odgovornosti subjekata ili drugih aktera, ili mogu dovesti do raširene ozbiljne neusklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisija bi u slučaju ozbiljnih poremećaja u sustavu kontrola neke države članice trebala moći reagirati donošenjem mjera čiji je cilj obuzdavanje ili otklanjanje tih rizika iz poljoprivredno-prehrambenog lanca do potrebnih radnji koje treba poduzeti dotična država članica kako bi otklonila poremećaj u sustavu kontrola. Provedbene ovlasti trebalo bi stoga dodijeliti Komisiji.

(90)

Kršenja pravila zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu te pravila ove Uredbe trebala bi biti predmet učinkovitih, odvraćajućih i proporcionalnih sankcija na nacionalnoj razini u cijeloj Uniji, čija bi težina trebala uzimati u obzir, među ostalim, moguću štetu za zdravlje ljudi koja može biti izazvana kršenjima, među ostalim u slučajevima kada subjekti ne surađuju tijekom službene kontrole te u slučajevima kada se izrađuju ili upotrebljavaju lažni ili obmanjujući službeni certifikati ili potvrde. Kako bi financijske sankcije primjenjive na kršenja pravila počinjena prijevarnim ili obmanjujućim praksama bile dovoljno obeshrabrujuće, trebale bi biti određene na razini kojom se želi premašiti neopravdana prednost za počinitelja, a koja proizlazi iz tih praksi.

(91)

Svaka bi osoba trebala moći upozoriti nadležna tijela na nove informacije, čime im pomažu u otkrivanju i izricanju sankcija u slučajevima kršenja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2. Međutim, zviždače bi od toga moglo odvratiti nepostojanje jasnih postupaka ili strah od odmazde. Prijavljivanje kršenja ove Uredbe koristan je alat kako bi se osiguralo da nadležno tijelo može otkriti i izreći sankcije za kršenja. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo osigurati postojanje adekvatnih sustava kojima se svakoj osobi omogućuje prijavljivanje mogućih kršenja ove Uredbe nadležnim tijelima te se tu osobu štiti od odmazde.

(92)

Ovom Uredbom obuhvaćena su područja koja su već obuhvaćena određenim aktima koji su trenutačno na snazi. Kako bi se izbjeglo ponavljanje i uspostavio koherentan zakonodavni okvir, sljedeće bi akte trebalo staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom: Uredbu (EZ) br. 882/2004 i Uredbu (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (27), direktive Vijeća 89/608/EEZ (28), 89/662/EEZ (29), 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ (30) i 97/78/EZ te Odluku Vijeća 92/438/EEZ (31).

(93)

Kako bi se osigurala dosljednost, trebalo bi izmijeniti sljedeće akte: Uredbu (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (32), Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 (33), Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (34), Uredbu (EZ) br. 1069/2009, Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 (35), Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (36), Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (37) te direktive Vijeća 98/58/EZ (38), 1999/74/EZ (39), 2007/43/EZ (40), 2008/119/EZ (41) i 2008/120/EZ (42).

(94)

Uredbom (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (43) predviđen je okvir za financiranje djelovanja i mjera od strane Unije u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu u područjima obuhvaćenima u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. Cilj nekih od tih akata i mjera jest poboljšati provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u cijeloj Uniji. Uredbu (EU) br. 652/2014 trebalo bi izmijeniti kako bi se u obzir uzelo stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 882/2004 izvršeno ovom Uredbom.

(95)

Uzimajući u obzir posebnu situaciju u vezi sa sektorom bilja, koji dosad nije bio podvrgnut jednakoj razini kontrola kao druga roba obuhvaćena ovom Uredbom, od ključne je važnosti da uvođenje novog sustava bude što je moguće više neometano i glatko. Zbog tog je razloga potrebno uvesti posebne odredbe u vezi s vremenskim okvirom donošenja odgovarajućih delegiranih akata. Također je jasno kako je opravdano imati izuzeće od obveze provjera dokumentacije koje se obavljaju na graničnim kontrolnim postajama za sektor bilja u slučaju bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji predstavljaju nisku razinu rizika te dopustiti provjere dokumentacije na udaljenosti od graničnih kontrolnih postaja za bilje, biljne proizvode i druge predmete kada se takvim provjerama na udaljenosti može osigurati jednaka razina osiguranja.

(96)

Kako bi se izmijenila upućivanja na europske norme i kako bi se prilozima II. i III. ovoj Uredbi u obzir uzeo zakonodavni, tehnički i znanstveni razvoj te kako bi se ova Uredba dopunila posebnim pravilima kojima se uređuju službene kontrole i druge službene aktivnosti u područjima koja obuhvaća, uključujući, pravila o kvalifikacijama i osposobljavanju osoblja, o dodatnim odgovornostima i zadaćama nadležnih tijela, o slučajevima kada akreditacija laboratorija nije potrebna, o određenim izuzećima od službenih kontrola na granicama, o kriterijima koje treba primijeniti za utvrđivanje učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera, o uspostavljanju uvjeta koje trebaju ispunjavati određene životinje ili roba koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja, o dodatnim zahtjevima i zadaćama referentnih laboratorija i centara Europske unije te o dodatnim zahtjevima za nacionalne referentne laboratorije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (44) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(97)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u vezi s određivanjem referentnih laboratorija Europske unije i referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca i dobrobit životinja, za donošenje programa kontrola koje Komisija provodi u državama članicama te za provedbu pojačanih službenih kontrola u slučaju kršenja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu koja zahtijevaju koordiniranu pomoć i daljnje djelovanje Komisije, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(98)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, uključujući pravila i praktično uređenje u vezi s revizijama; format certifikatâ i drugih dokumenata; uspostavljanje računalnih sustava upravljanja informacijama; suradnju između subjekata i nadležnih tijela te suradnju među nadležnim tijelima, carinskim tijelima i drugim tijelima; metode uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja te njihovu validaciju i tumačenje; sljedivost; popisivanje životinja ili robe koje podliježu kontrolama te popisivanje zemalja ili regija koje mogu izvoziti određene životinje i robu u Uniju; prethodno obavješćivanje o pošiljkama; razmjenu informacija; granične kontrolne postaje; izolaciju i karantenu; odobravanje kontrola prije izvoza koje provode treće zemlje; mjere za obuzdavanje rizika ili zaustavljanje raširene ozbiljne neusklađenosti u vezi s određenim životinjama ili robom podrijetlom iz treće zemlje ili njezine regije; priznavanje trećih zemalja ili regija koje nude jamstva jednakovrijedna onima koja se primjenjuju u Uniji i njihovo stavljanje izvan snage; aktivnosti osposobljavanja i programe razmjene osoblja među državama članicama; te krizne planove za hranu i hranu za životinje za primjenu općeg plana upravljanja krizom predviđenog člankom 55. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (45).

(99)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest osiguravanje usklađenog pristupa u vezi sa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg učinka, složenosti, prekograničnog i međunarodnog karaktera on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za:

(a)

provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti od strane nadležnih tijela država članica;

(b)

financiranje službenih kontrola;

(c)

administrativnu pomoć i suradnju među državama članicama radi pravilne primjene pravila iz stavka 2.;

(d)

provedbu kontrola od strane Komisije u državama članicama i trećim zemljama;

(e)

donošenje uvjeta koji trebaju biti ispunjeni u odnosu na životinje i robu koje ulaze u Uniju iz treće zemlje;

(f)

uspostavljanje računalnog informacijskog sustava za upravljanje informacijama i podatcima u vezi sa službenim kontrolama.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na službene kontrole kojima se verificira usklađenost s pravilima, bez obzira na to jesu li uspostavljena na razini Unije ili su ih uspostavile države članice, radi primjene zakonodavstva Unije, u područjima:

(a)

hrane i sigurnosti hrane, cjelovitosti i zdravstvene ispravnosti hrane u svakoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane, uključujući pravila kojima je cilj osigurati poštene prakse u trgovini i zaštititi interese potrošača i informacije za potrošače, te proizvodnje i upotrebe materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom;

(b)

namjernog uvođenja u okoliš genetski modificiranih organizama u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje;

(c)

hrane za životinje i sigurnosti hrane za životinje u svakoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje te upotrebe hrane za životinje, uključujući pravila kojima je cilj osigurati poštene prakse u trgovini i zaštititi zdravlje i interese potrošača te informacije za potrošače;

(d)

zahtjeva u pogledu zdravlja životinja;

(e)

sprječavanja rizika za zdravlje ljudi i životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i dobivenih proizvoda te njihova svođenja na najmanju moguću mjeru;

(f)

zahtjeva u pogledu dobrobiti životinja;

(g)

zaštitnih mjera protiv organizama štetnih za bilje;

(h)

zahtjeva za stavljanje na tržište i upotrebu sredstava za zaštitu bilja i održivu upotrebu pesticida, uz iznimku uređaja za primjenu pesticida;

(i)

ekološke proizvodnje i označivanja ekoloških proizvoda;

(j)

upotrebe zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta te označivanja njima.

3.   Ova se Uredba također primjenjuje na službene kontrole koje se provode s ciljem verifikacije usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima pravilima iz stavka 2. kada su ti zahtjevi primjenjivi na životinje i robu koje ulaze u Uniju ili će biti izvezene iz Unije.

4.   Ova se Uredba ne primjenjuje na službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s:

(a)

Uredbom (EU) br. 1308/2013; međutim, ova se Uredba primjenjuje na provjere na temelju članka 89. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kada se tim provjerama utvrde moguće prijevarne ili obmanjujuće prakse u odnosu na tržišne standarde iz članaka od 73. do 91. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(b)

Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (46);

(c)

Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (47).

5.   Članci 4., 5., 6. i 8., članak 12. stavci 2. i 3., članak 15., članci od 18. do 27., članci od 31. do 34., članci od 37. do 42. i članak 78., članci od 86. do 108., članak 112. točka (b), članak 130. i članci od 131. do 141. također se primjenjuju na druge službene aktivnosti koje provode nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom ili pravilima iz stavka 2. ovog članka.

Članak 2.

Službene kontrole i druge službene aktivnosti

1.   Za potrebe ove Uredbe, „službene kontrole” znači aktivnosti koje provode nadležna tijela, ili delegirana tijela ili fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće službenih kontrola u skladu s ovom Uredbom, s ciljem verifikacije:

(a)

usklađenosti subjekata s ovom Uredbom te s pravilima iz članka 1. stavka 2.; i

(b)

ispunjavaju li životinje ili roba zahtjeve utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2., uključujući zahtjeve u vezi s izdavanjem službenog certifikata ili službene potvrde.

2.   Za potrebe ove Uredbe, „druge službene aktivnosti” znači aktivnosti koje nisu službene kontrole, a koje provode nadležna tijela ili delegirana tijela ili fizičke osobe kojima su delegirane određene druge službene aktivnosti u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2, uključujući aktivnosti kojima je cilj verifikacija prisutnosti bolesti životinja ili organizama štetnih za bilje, sprečavanje ili obuzdavanje širenja takvih bolesti životinja ili organizama štetnih za bilje, iskorjenjivanje tih bolesti životinja ili organizama štetnih za bilje, davanje ovlaštenja ili odobrenja te izdavanje službenih certifikata ili službenih potvrda.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„propisi o hrani” znači propisi o hrani kako su definirani u članku 3. točki 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

2.

„propisi o hrani za životinje” znači zakoni i drugi propisi kojima se općenito regulira hrana za životinje i posebno sigurnost hrane za životinje, bilo na razini Unije bilo na nacionalnoj razini, u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije ili upotrebe hrane za životinje;

3.

„nadležna tijela” znači:

(a)

središnja tijela države članice odgovorna za organizaciju službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti, u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

sva druga tijela kojima je ta odgovornost dodijeljena;

(c)

prema potrebi, odgovarajuća tijela treće zemlje;

4.

„kontrolno tijelo za ekološku proizvodnju” znači organizacija javne uprave države članice za ekološku proizvodnju i označivanje ekoloških proizvoda države članice, na koju su nadležna tijela u cjelini ili dijelom prenijela svoje nadležnosti u vezi s primjenom Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (48), uključujući, prema potrebi, odgovarajuće tijelo treće zemlje ili tijelo koje djeluje u trećoj zemlji;

5.

„delegirano tijelo” znači zasebna pravna osoba kojoj su nadležna tijela delegirala određene zadaće službenih kontrola ili određene zadaće povezane s drugim službenim aktivnostima;

6.

„postupci za verifikaciju kontrola” znači uspostavljeni sustavi i radnje koje nadležna tijela provode s ciljem osiguravanja dosljednosti i djelotvornosti službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti;

7.

„sustav kontrola” znači sustav koji uključuje nadležna tijela i resurse, strukture, sustave i postupke uspostavljene u državi članici kako bi se osiguralo da se službene kontrole provode u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članaka od 18. do 27.;

8.

„plan kontrola” znači opis koji utvrđuju nadležna tijela, a koji sadržava informacije o strukturi i organizaciji sustava službenih kontrola i njegovu funkcioniranju te detaljan plan službenih kontrola koje treba provesti tijekom određenog razdoblja u svakom od područja uređenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

9.

„životinje” znači životinje kako su definirane u članku 4. točki 1. Uredbe (EU) 2016/429;

10.

„bolest životinja” znači bolest kako je definirana u članku 4. točki 16. Uredbe (EU) 2016/429;

11.

„roba” znači sve što podliježe jednom ili više pravila iz članka 1. stavka 2., osim životinja;

12.

„hrana” znači hrana kako je definirana u članku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

13.

„hrana za životinje” znači hrana za životinje kako je definirana u članku 3. točki 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

14.

„nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači nusproizvodi životinjskog podrijetla kako su definirani u članku 3. točki 1. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

15.

„dobiveni proizvodi” znači dobiveni proizvodi kako su definirani u članku 3. točki 2. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

16.

„bilje” znači bilje kako je definirano u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2016/2031;

17.

„organizmi štetni za bilje” znači štetni organizmi kako su definirani u članku 1. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/2031;

18.

„sredstva za zaštitu bilja” znači sredstva za zaštitu bilja kako su navedena u članku 2. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009;

19.

„proizvodi životinjskog podrijetla” znači proizvodi životinjskog podrijetla kako su definirani u Prilogu I. točki 8.1. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (49);

20.

„zametni proizvodi” znači zametni proizvodi kako su definirani u članku 4. točki 28. Uredbe (EU) 2016/429;

21.

„biljni proizvodi” znači biljni proizvodi kako su definirani u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2016/2031;

22.

„drugi predmeti” znači drugi predmeti kako su definirani u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) 2016/2031;

23.

„opasnost” znači svaki činitelj ili stanje koji bi mogli imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili okoliš;

24.

„rizik” znači funkcija vjerojatnosti štetnog utjecaja na zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili okoliš te funkcija ozbiljnosti tog utjecaja kao posljedice opasnosti;

25.

„službeno certificiranje” znači postupak kojim nadležna tijela pružaju jamstvo u pogledu usklađenosti s jednim ili više zahtjeva utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

26.

„službena osoba za certificiranje” znači:

(a)

svaki službenik nadležnih tijela ovlašten za potpisivanje službenih certifikata tih tijela; ili

(b)

svaka druga fizička osoba koju su nadležna tijela ovlastila za potpisivanje službenih certifikata, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

27.

„službeni certifikat” znači papirnati ili elektronički dokument koji je potpisala službena osoba za certificiranje i kojim se pruža jamstvo u pogledu usklađenosti s jednim ili više zahtjeva utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

28.

„službena potvrda” znači svaka etiketa, oznaka ili drugi oblik potvrde koje izdaju subjekti pod nadzorom nadležnih tijela u okviru namjenskih službenih kontrola, ili koje izdaju sama nadležna tijela, a kojima se pruža jamstvo u pogledu usklađenosti s jednim ili više zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom ili pravilima iz članka 1. stavka 2.;

29.

„subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba koja podliježe jednoj ili više obveza predviđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

30.

„revizija” znači sustavno i neovisno ispitivanje kojim se utvrđuje jesu li aktivnosti i povezani rezultati tih aktivnosti u skladu s planiranim mjerama te provode li se te mjere djelotvorno i jesu li prikladne za ostvarenje ciljeva;

31.

„rangiranje” znači klasifikacija subjekata prema ocjeni njihove sukladnosti s kriterijima rangiranja;

32.

„službeni veterinar” znači veterinar kojeg imenuje nadležno tijelo ili kao člana osoblja ili u drugom svojstvu i koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u skladu s ovom Uredbom i relevantnim pravilima iz članka 1. stavka 2.;

33.

„ovlašteni službenik za biljno zdravstvo” znači fizička osoba koju imenuje nadležno tijelo ili kao člana osoblja ili u drugom svojstvu i koja je odgovarajuće osposobljena za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u skladu s ovom Uredbom i relevantnim pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g);

34.

„specificirani rizični materijal” znači specificirani rizični materijal kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki (g) Uredbe (EZ) br. 999/2001;

35.

„dugo putovanje” znači dugo putovanje kako je definirano u članku 2. točki (m) Uredbe (EZ) br. 1/2005;

36.

„uređaji za primjenu pesticida” znači uređaji za primjenu pesticida kako su definirani u članku 3. točki 4. Direktive 2009/128/EZ;

37.

„pošiljka” znači neki broj životinja ili količina robe koje pokriva isti službeni certifikat, službena potvrda ili bilo koji drugi dokument, koji se prevoze istim prijevoznim sredstvom i koji dolaze iz istog područja ili iste treće zemlje i koji, uz iznimku robe koja podliježe pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), pripadaju istom tipu, klasi ili opisu;

38.

„granična kontrolna postaja” znači mjesto i pripadajući objekti koje je država članica odredila za provedbu službenih kontrola predviđenih člankom 47. stavkom 1.;

39.

„izlazna točka” znači granična kontrolna postaja ili bilo koje drugo mjesto koje je odredila država članica na kojem životinje obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1/2005 napuštaju carinsko područje Unije;

40.

„koji/e ulazi/e u Uniju” ili „ulazak u Uniju” znači unos životinja i robe na jedno od područja navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi s mjesta izvan tih područja, osim u vezi s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g) za koja ti pojmovi znače unos robe na „područje Unije” kako je definirano u članku 1. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EU) 2016/2031;

41.

„provjera dokumentacije” znači pregled službenih certifikata, službenih potvrda i drugih dokumenata, uključujući dokumente komercijalne prirode, koji moraju pratiti pošiljku, kako je predviđeno pravilima iz članka 1. stavka 2., člankom 56. stavkom 1. ili provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 77. stavkom 3., člankom 126. stavkom 3., člankom 128. stavkom 1. i člankom 129. stavkom 1.;

42.

„provjera identiteta” znači vizualni pregled kojim se verificira odgovaraju li sadržaj i oznake pošiljke, uključujući oznake na životinjama, pečatima i prijevoznim sredstvima, informacijama navedenima u službenim certifikatima, službenim potvrdama i drugim pratećim dokumentima;

43.

„fizička provjera” znači provjera životinja ili robe te, prema potrebi, ambalaže, prijevoznog sredstva, oznaka i temperature, uzorkovanje radi analize, ispitivanje ili dijagnosticiranje te sve druge provjere potrebne kako bi se verificirala usklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

44.

„provoz” znači premještanje iz jedne treće zemlje u drugu, s prolaskom pod carinskim nadzorom kroz jedno od područja navedenih u Prilogu I., ili premještanje iz jednog od područja navedenih u Prilogu I. na drugo područje navedeno u Prilogu I., nakon prolaska kroz područje treće zemlje, osim u vezi s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), za koje znači jedno od sljedećega:

(a)

premještanje iz jedne treće zemlje u drugu, kako je definirana u članku 1. stavku 3. prvom podstavku Uredbe (EU) 2016/2031, s prolaskom pod carinskim nadzorom kroz „područje Unije” kako je definirano u članku 1. stavku 3. drugom podstavku te uredbe; ili

(b)

premještanje s „područja Unije” na drugi dio „područja Unije”, kako je definirano u članku 1. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EU) 2016/2031, s prolaskom kroz državno područje treće zemlje kako je definirana u članku 1. stavku 3. prvom podstavku te uredbe;

45.

„nadzor od strane carinskih tijela” znači carinski nadzor kako je definiran u članku 5. točki 27. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (50);

46.

„kontrola od strane carinskih tijela” znači carinske provjere kako su definirane u članku 5. točki 3. Uredbe (EU) br. 952/2013;

47.

„službeno zadržavanje” znači postupak kojim nadležna tijela osiguravaju da se životinje i roba koje podliježu službenim kontrolama ne premještaju i da se njima ne rukuje dok se ne donese odluka o njihovu odredištu; to obuhvaća skladištenje od strane subjekata u skladu s uputama i pod nadzorom nadležnih tijela;

48.

„dnevnik puta” znači dokument utvrđen u točkama od 1. do 5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1/2005;

49.

„službeni pomoćnik” znači predstavnik nadležnih tijela osposobljen u skladu sa zahtjevima utvrđenima na temelju članka 18. i zaposlen za provedbu određenih zadaća službenih kontrola ili određenih zadaća povezanih s drugim službenim aktivnostima;

50.

„meso i jestivi mesni nusproizvodi klanja”, za potrebe članka 49. stavka 2. točke (a) ove Uredbe, znači proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu II. odsjeku I. poglavlju 2. potpoglavljima od 0201 do 0208 Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (51);

51.

„oznaka zdravstvene ispravnosti” znači oznaka postavljena nakon što su provedene službene kontrole iz članka 18. stavka 2. točaka (a) i (c) i kojom se potvrđuje da je meso prikladno za prehranu ljudi.

GLAVA II.

SLUŽBENE KONTROLE I DRUGE SLUŽBENE AKTIVNOSTI U DRŽAVAMA ČLANICAMA

POGLAVLJE I.

Nadležna tijela

Članak 4.

Određivanje nadležnih tijela

1.   Za svako područje uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. države članice određuju nadležno tijelo ili više njih na koje prenose odgovornost za organiziranje ili provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti.

2.   Ako za isto područje država članica prenosi odgovornost za organiziranje ili provedbu službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti na više nadležnih tijela, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ili ako se nadležnim tijelima određenima u skladu sa stavkom 1. tim određenjem omogućuje prenošenje posebnih odgovornosti za službene kontrole ili druge službene aktivnosti na druga tijela javne vlasti, država članica:

(a)

osigurava učinkovitu i djelotvornu koordinaciju među svim uključenim tijelima te dosljednost i djelotvornost službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti na cijelom svojem državnom području; i

(b)

određuje jedinstveno tijelo, u skladu s ustavnim zahtjevima država članica, koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i kontakata s Komisijom i drugim državama članicama u vezi sa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode u svakom od područja uređenih pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.   Nadležna tijela odgovorna za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (i) mogu određene odgovornosti povezane sa službenim kontrolama ili drugim službenim aktivnostima prenijeti na jedno ili više kontrolnih tijela za ekološku proizvodnju. U takvim slučajevima svakome od njih dodjeljuju brojčanu oznaku.

4.   Države članice osiguravaju da Komisija bude obaviještena o podatcima za kontakt i svim promjenama u vezi s:

(a)

nadležnim tijelima određenima u skladu sa stavkom 1.;

(b)

jedinstvenim tijelima određenima u skladu sa stavkom 2. točkom (b);

(c)

kontrolnim tijelima za ekološku proizvodnju iz stavka 3.;

(d)

delegiranim tijelima iz članka 28. stavka 1.

Informacije iz prvog podstavka države članice također stavljaju na raspolaganje javnosti, među ostalim na internetu.

Članak 5.

Opće obveze u vezi s nadležnim tijelima i kontrolnim tijelima za ekološku proizvodnju

1.   Nadležna tijela i kontrolna tijela za ekološku proizvodnju:

(a)

imaju uspostavljene postupke i/ili sustave za osiguravanje djelotvornosti i prikladnosti službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti;

(b)

imaju uspostavljene postupke i/ili sustave za osiguravanje nepristranosti, kvalitete i dosljednosti službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti na svim razinama;

(c)

imaju uspostavljene postupke i/ili sustave kako bi se osiguralo da osoblje koje provodi službene kontrole i druge službene aktivnosti nije u sukobu interesa;

(d)

imaju adekvatne laboratorijske kapacitete za analizu, ispitivanje i dijagnosticiranje ili imaju pristup takvim kapacitetima;

(e)

imaju dovoljan broj osoblja s odgovarajućim kvalifikacijama i iskustvom kako bi se službene kontrole i druge službene aktivnosti mogle provoditi učinkovito i djelotvorno ili imaju pristup dovoljnom broju takva osoblja;

(f)

imaju prikladne i propisno održavane objekte i opremu kako bi se osiguralo da osoblje službene kontrole i druge službene aktivnosti može provoditi učinkovito i djelotvorno;

(g)

imaju pravne ovlasti za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti te za djelovanje predviđeno ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(h)

imaju uspostavljene pravne postupke kako bi se osiguralo da osoblje ima pristup prostorima i dokumentaciji subjekata kako bi moglo propisno obaviti svoje zadaće;

(i)

imaju uspostavljene krizne planove i spremni su ih provoditi u izvanrednim situacijama, prema potrebi, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

2.   Svako imenovanje službenog veterinara izvršava se u pisanom obliku i njime se utvrđuju službene kontrole i druge službene aktivnosti te s njima povezane zadaće za koje je imenovanje izvršeno. Zahtjevi nametnuti osoblju nadležnih tijela predviđeni ovom Uredbom, uključujući zahtjev o nepostojanju sukoba interesa, primjenjuju se na sve službene veterinare.

3.   Svako imenovanje ovlaštenog službenika za biljno zdravstvo izvršava se u pisanom obliku i njime se utvrđuju službene kontrole i druge službene aktivnosti te s njima povezane zadaće za koje je imenovanje izvršeno. Zahtjevi nametnuti osoblju nadležnih tijela predviđeni ovom Uredbom, uključujući zahtjev o nepostojanju sukoba interesa, primjenjuju se na sve ovlaštene službenike za biljno zdravstvo.

4.   Osoblje koje provodi službene kontrole i druge službene aktivnosti:

(a)

za svoje područje nadležnosti prolazi odgovarajuće osposobljavanje koje mu omogućuje stručno izvršavanje njegovih dužnosti te dosljednu provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti;

(b)

prati razvoj u svojem području stručnosti i prema potrebi prolazi redovito dodatno osposobljavanje; i

(c)

prema potrebi prolazi osposobljavanje o predmetima utvrđenima u Prilogu II. poglavlju I. te u vezi s obvezama nadležnih tijela koje proizlaze iz ove Uredbe.

Nadležna tijela, kontrolna tijela za ekološku proizvodnju i delegirana tijela razvijaju i provode programe osposobljavanja kako bi se osoblju koje provodi službene kontrole i druge službene aktivnosti osiguralo osposobljavanje iz točaka (a), (b) i (c).

5.   Kada u sklopu službi nadležnog tijela postoji više odjela nadležnih za provedbu službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti, među različitim odjelima osigurava se učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja.

Članak 6.

Revizije nadležnih tijela

1.   Kako bi se osigurala njihova usklađenost s ovom Uredbom, nadležna tijela provode unutarnje revizije ili osiguravaju provedbu revizija sebe samih i poduzimaju odgovarajuće mjere s obzirom na rezultate tih revizija.

2.   Revizije iz stavka 1. predmet su neovisne kontrole i provode se transparentno.

Članak 7.

Pravo na žalbu

Fizičke i pravne osobe imaju pravo na žalbu u skladu s nacionalnim pravom protiv odluka koje nadležna tijela donesu u vezi s njima u skladu s člankom 55., člankom 66. stavcima 3. i 6., člankom 67., člankom 137. stavkom 3. točkom (b) te člankom 138. stavcima 1. i 2.

Pravo na žalbu ne utječe na obvezu nadležnih tijela da bez odgode poduzmu mjere za uklanjanje ili obuzdavanje rizika za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizika i za okoliš, u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.

Članak 8.

Obveze nadležnih tijela u vezi s povjerljivošću

1.   Nadležna tijela osiguravaju da se, podložno stavku 3., informacije do kojih su došla pri izvršavanju svojih dužnosti u okviru službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti ne otkrivaju trećim stranama kada su, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije, te informacije zbog svoje prirode obuhvaćene obvezom čuvanja profesionalne tajne.

U tu svrhu države članice osiguravaju uspostavljanje odgovarajućih obveza u vezi s povjerljivošću za osoblje i druge pojedince koji su angažirani tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti.

2.   Stavak 1. također se primjenjuje na kontrolna tijela za ekološku proizvodnju, delegirana tijela i fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće službenih kontrola te na službene laboratorije.

3.   Ako ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje informacija obuhvaćenih obvezom čuvanja profesionalne tajne iz stavka 1., te ne dovodeći u pitanje situacije u kojima se otkrivanje zahtijeva zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom, takve informacije uključuju informacije čije bi otkrivanje ugrozilo:

(a)

svrhu inspekcija, istraga ili revizija;

(b)

zaštitu komercijalnih interesa subjekta ili bilo koje druge fizičke ili pravne osobe; ili

(c)

zaštitu sudskih postupaka i pravnih savjeta.

4.   Pri utvrđivanju postoji li prevladavajući javni interes za otkrivanje informacija obuhvaćenih obvezom čuvanja profesionalne tajne iz stavka 1. nadležna tijela uzimaju u obzir, među ostalim, moguće rizike za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, ili za okoliš, i vrstu, ozbiljnost i opseg takvih rizika.

5.   Obveze u vezi s povjerljivošću predviđene ovim člankom ne sprečavaju nadležna tijela da objavljuju informacije o ishodu službenih kontrola u vezi s pojedinačnim subjektima ili ih na neki drugi način stavljaju na raspolaganje javnosti ako su, ne dovodeći u pitanje situacije u kojima se otkrivanje zahtijeva zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom, zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

dotični subjekt dobio je priliku da prije njihove objave komentira informacije koje nadležno tijelo namjerava objaviti ili na neki drugi način staviti na raspolaganje javnosti, uzimajući u obzir hitnost situacije; i

(b)

pri objavljivanju informacija ili njihovu drukčijem stavljanju na raspolaganje javnosti uzimaju se u obzir komentari dotičnog subjekta ili se informacije objavljuju zajedno s tim komentarima.

POGLAVLJE II.

Službene kontrole

Odjeljak I.

Opći zahtjevi

Članak 9.

Opća pravila o službenim kontrolama

1.   Nadležna tijela redovito provode službene kontrole svih subjekata, na temelju rizika te s odgovarajućom učestalošću, uzimajući u obzir:

(a)

utvrđene rizike povezane sa:

i.

životinjama i robom;

ii.

aktivnostima koje su pod nadzorom subjekata;

iii.

mjestom obavljanja aktivnosti ili operacija subjekata;

iv.

upotrebom proizvoda, postupaka, materijala ili tvari koji mogu utjecati na sigurnost, cjelovitost i zdravstvenu ispravnost hrane ili sigurnost hrane za životinje, zdravlje životinja ili dobrobit životinja, zdravlje bilja ili koji, u slučaju genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, također mogu štetno utjecati na okoliš;

(b)

sve informacije koje upućuju na vjerojatnost dovođenja potrošača u zabludu, posebice u vezi s prirodom, identitetom, osobinama, sastavom, količinom, trajnošću, zemljom podrijetla ili mjestom podrijetla te metodom izrade ili proizvodnje hrane;

(c)

dotadašnje rezultate subjekata u pogledu ishoda službenih kontrola provedenih nad njima te njihovu usklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(d)

pouzdanost i rezultate vlastitih kontrola koje su proveli subjekti ili treća strana na njihov zahtjev, uključujući, prema potrebi, privatne programe za osiguravanje kvalitete, u svrhu utvrđivanja usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.; i

(e)

sve informacije koje bi mogle ukazivati na neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2.

2.   Nadležna tijela službene kontrole provode redovito, pri čemu je odgovarajuća učestalost utvrđena na temelju rizika, kako bi utvrdila moguća namjerna kršenja pravila iz članka 1. stavka 2. počinjena prijevarnim ili obmanjujućim praksama, te uzimajući u obzir informacije u vezi s takvim kršenjima koje se razmjenjuju putem mehanizama administrativne pomoći predviđenih u člancima od 102. do 108. i sve druge informacije koje ukazuju na mogućnost takvih kršenja.

3.   Službene kontrole provedene prije stavljanja na tržište ili premještanja određenih životinja i robe u svrhu izdavanja službenih certifikata ili službenih potvrda koji se zahtijevaju pravilima iz članka 1. stavka 2. kao uvjet za stavljanje na tržište ili premještanje životinja ili robe provode se u skladu s obojem od sljedećeg:

(a)

pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

primjenjivim delegiranim i provedbenim aktima koje donosi Komisija u skladu s člancima od 18. do 27.

4.   Službene kontrole provode se bez prethodne obavijesti, osim kada je takva obavijest potrebna i valjano utemeljena za provedbu službene kontrole. U pogledu službenih kontrola na zahtjev subjekta nadležno tijelo može odlučiti o tome hoće li službene kontrole biti provedene uz prethodnu obavijest ili bez nje. Službene kontrole uz prethodnu obavijest ne isključuju službene kontrole bez prethodne obavijesti.

5.   Službene kontrole provode se što je moguće više tako da se administrativno opterećenje i ometanje poslovanja subjekata svedu na nužnu najmanju moguću mjeru, a da to ne utječe negativno na učinkovitost tih kontrola.

6.   Nadležna tijela službene kontrole provode na jednak način, istodobno uzimajući u obzir potrebu za prilagodbom kontrola specifičnim situacijama, bez obzira na to jesu li dotične životinje i roba:

(a)

dostupne na tržištu Unije, bilo da dolaze iz države članice u kojoj se provode službene kontrole ili iz druge države članice;

(b)

predviđene za izvoz iz Unije; ili

(c)

ulaze u Uniju.

7.   U mjeri u kojoj je to nužno za organizaciju službenih kontrola, države članice odredišta od subjekata kojima se dostavljaju životinje ili roba iz druge države članice mogu zahtijevati da prijave prispijeće takvih životinja ili robe.

Članak 10.

Subjekti, postupci i aktivnosti koji podliježu službenim kontrolama

1.   U mjeri u kojoj je to potrebno za utvrđivanje usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službene kontrole:

(a)

životinja i robe u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i upotrebe;

(b)

tvari, materijala ili drugih predmeta koji mogu utjecati na značajke ili zdravlje životinja i robe te njihovu usklađenost s primjenjivim zahtjevima, u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i upotrebe;

(c)

subjekata u pogledu aktivnosti, uključujući držanje životinja, opreme, prijevoznih sredstava, prostora i drugih mjesta pod njihovim nadzorom te njihove okoline i povezane dokumentacije.

2.   Ne dovodeći u pitanje pravila u vezi s postojećim popisima ili registrima uspostavljenima na temelju pravila iz članka 1. stavka 2., nadležna tijela sastavljaju i ažuriraju popis subjekata. Ako takav popis ili registar već postoji za druge potrebe, može se upotrebljavati i za potrebe ove Uredbe.

3.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu utvrđivanja kategorija subjekata koji se izuzimaju od uvrštavanja na popis subjekata iz stavka 2. ovog članka ako bi njihovo uvrštavanje na takav popis za njih predstavljalo nerazmjerno administrativno opterećenje u usporedbi s rizikom povezanim s njihovim aktivnostima.

Članak 11.

Transparentnost službenih kontrola

1.   Nadležna tijela provode službene kontrole uz visoku razinu transparentnosti i barem jedanput na godinu stavljaju na raspolaganje javnosti, među ostalim objavljivanjem na internetu, relevantne informacije u vezi s organizacijom i provedbom službenih kontrola.

Također osiguravaju redovito i pravodobno objavljivanje informacija o:

(a)

vrsti, broju i ishodu službenih kontrola;

(b)

vrsti i broju utvrđenih slučajeva neusklađenosti;

(c)

vrsti i broju slučajeva u kojima su nadležna tijela poduzela mjere u skladu s člankom 138.; i

(d)

vrsti i broju slučajeva u kojima su izrečene sankcije iz članka 139.

Informacije iz drugog podstavka točaka od (a) do (d) ovog stavka prema potrebi se mogu staviti na raspolaganje objavom godišnjeg izvješća iz članka 113. stavka 1.

2.   Nadležna tijela utvrđuju postupke kojima se osigurava da se sve netočnosti u informacijama koje se stavljaju na raspolaganje javnosti na primjeren način isprave.

3.   Nadležna tijela mogu objaviti ili na drugi način na raspolaganje javnosti staviti informacije o rangiranju pojedinačnih subjekata na temelju ishoda jedne službene kontrole ili više njih ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

kriteriji rangiranja objektivni su, transparentni i javno dostupni; i

(b)

uspostavljeni su odgovarajući sustavi za osiguravanje pravednosti, dosljednosti i transparentnosti postupka rangiranja.

Članak 12.

Dokumentirani postupci kontrole

1.   Nadležna tijela službene kontrole provode u skladu s dokumentiranim postupcima.

Ti postupci obuhvaćaju tematska područja za postupke kontrole utvrđena u Prilogu II. poglavlju II. i sadržavaju upute za osoblje koje provodi službene kontrole.

2.   Nadležna tijela imaju uspostavljene postupke za verifikaciju kontrola.

3.   Nadležna tijela:

(a)

poduzimaju korektivne mjere u svim slučajevima u kojima se postupcima predviđenima u stavku 2. utvrde nedostatci; i

(b)

prema potrebi ažuriraju dokumentirane postupke predviđene u stavku 1.

4.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na delegirana tijela i kontrolna tijela za ekološku proizvodnju.

Članak 13.

Zapisnici o službenim kontrolama

1.   Nadležna tijela sastavljaju zapisnike za svaku službenu kontrolu koju provedu. Te evidencije mogu biti u papirnatom ili elektroničkom obliku.

Ti zapisnici sadržavaju:

(a)

opis svrhe službenih kontrola;

(b)

primijenjene metode kontrole;

(c)

ishod službenih kontrola; i

(d)

prema potrebi, mjere čije poduzimanje nadležna tijela zahtijevaju od dotičnog subjekta kao rezultat njihovih službenih kontrola.

2.   Ako se u svrhu pravosudnih istraga ili zaštite sudskih postupaka ne zahtijeva drukčije, subjektima koji podliježu službenoj kontroli na zahtjev se dostavlja kopija zapisnika predviđenih u stavku 1., osim ako je izdan službeni certifikat ili službena potvrda. Nadležna tijela bez odgode pisanim putem obavješćuju subjekt o svim slučajevima neusklađenosti utvrđenima službenim kontrolama.

3.   Kada službene kontrole zahtijevaju stalnu ili redovitu prisutnost osoblja ili predstavnika nadležnih tijela u prostorima subjekta, zapisnici predviđeni u stavku 1. sastavljaju se s učestalošću kojom se nadležnim tijelima i subjektu omogućuje:

(a)

da budu redovito obaviješteni o razini usklađenosti; i

(b)

da bez odgode budu obaviješteni o svim slučajevima neusklađenosti utvrđenima službenim kontrolama.

4.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na delegirana tijela, kontrolna tijela za ekološku proizvodnju i fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće službenih kontrola.

Članak 14.

Metode i tehnike službenih kontrola

Metode i tehnike službenih kontrola uključuju sljedeće, prema potrebi:

(a)

ispitivanje kontrola koje su uspostavili subjekti i dobivenih rezultata;

(b)

inspekcijski pregled:

i.

opreme, prijevoznih sredstava, prostora i drugih mjesta pod njihovim nadzorom te njihove okoline;

ii.

životinja i robe, uključujući poluproizvode, sirovina, sastojaka, pomoćnih tvari u preradi i drugih proizvoda koji se upotrebljavaju za pripremu i proizvodnju robe ili za hranjenje ili liječenje životinja;

iii.

proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje;

iv.

sljedivosti, označivanja, prezentacije, oglašavanja i relevantnih materijala za pakiranje, uključujući materijale koji dolaze u dodir s hranom;

(c)

kontrole higijenskih uvjeta u prostorima subjekata;

(d)

ocjenu postupaka dobre proizvodne prakse, dobre higijenske prakse, dobre poljoprivredne prakse te postupaka koji se temelje na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP);

(e)

pregled dokumenata, evidencija o sljedivosti i drugih evidencija koji mogu biti relevantni za ocjenu usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2., uključujući, prema potrebi, popratne dokumente uz hranu, hranu za životinje i sve tvari ili materijale koji ulaze u objekt ili izlaze iz njega;

(f)

razgovore sa subjektima i njihovim osobljem;

(g)

verifikaciju mjerenja koja je poduzeo subjekt i drugih rezultata ispitivanja;

(h)

uzorkovanje, analizu, dijagnosticiranje i testiranje;

(i)

revizije subjekata;

(j)

sve druge aktivnosti potrebne za utvrđivanje slučajeva neusklađenosti.

Članak 15.

Obveze subjekata

1.   U mjeri u kojoj je to nužno za provedbu službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti, subjekti, ako to zahtijevaju nadležna tijela, osoblju nadležnih tijela omogućuju pristup:

(a)

opremi, prijevoznim sredstvima, prostorima i drugim mjestima pod njihovim nadzorom te njihovoj okolini;

(b)

svojim računalnim sustavima za upravljanje informacijama;

(c)

životinjama i robi pod njihovim nadzorom;

(d)

svojim dokumentima i svim ostalim relevantnim informacijama.

2.   Tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti subjekti pomažu osoblju nadležnih tijela i kontrolnih tijela za ekološku proizvodnju u obavljanju njihovih zadaća te surađuju s njima.

3.   Subjekt odgovoran za pošiljku koja ulazi u Uniju uz obveze iz stavaka 1. i 2. bez odgode stavlja na raspolaganje, u papirnatom ili elektroničkom obliku, sve informacije o životinjama i robi.

4.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o suradnji i razmjeni informacija između subjekata i nadležnih tijela u vezi s prispijećem i istovarom životinja i robe iz članka 47. stavka 1. kada je potrebno osigurati njihovu potpunu identifikaciju i učinkovitu provedbu službenih kontrola tih životinja i robe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

5.   Za potrebe članka 10. stavka 2. i podložno članku 10. stavku 3., subjekti nadležnim tijelima dostavljaju barem sljedeće ažurirane podatke:

(a)

svoj naziv i pravni oblik; i

(b)

specifične aktivnosti koje provode, uključujući aktivnosti poduzete komunikacijom na daljinu, te mjesta koja su pod njihovim nadzorom.

6.   Obveze subjekata utvrđene u ovom članku primjenjuju se i ako službene kontrole i druge službene aktivnosti provode službeni veterinari, ovlašteni službenici za biljno zdravstvo, delegirana tijela, kontrolna tijela i fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće službene kontrole ili određene zadaće povezane s drugim službenim aktivnostima.

Odjeljak II.

Dodatni zahtjevi u vezi sa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima u određenim područjima

Članak 16.

Dodatni zahtjevi

1.   U područjima uređenima pravilima predviđenima u ovom odjeljku ta se pravila primjenjuju uz druga pravila utvrđena u ovoj Uredbi.

2.   Pri donošenju delegiranih i provedbenih akata predviđenih u ovom odjeljku Komisija u obzir uzima sljedeće:

(a)

iskustvo koje su nadležna tijela i subjekti koji posluju s hranom i hranom za životinje stekli u primjeni postupaka iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (52) i članka 6. Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (53);

(b)

znanstveni i tehnološki napredak;

(c)

očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i promjene u prehrambenim navikama;

(d)

rizike za zdravlje ljudi, životinja i bilja povezane sa životinjama i robom; i

(e)

informacije o mogućim namjernim kršenjima počinjenima prijevarnim ili obmanjujućim praksama.

3.   Pri donošenju delegiranih i provedbenih akata predviđenih u ovom odjeljku te u mjeri u kojoj se time ne sprečava ostvarivanje ciljeva koje se želi postići pravilima iz članka 1. stavka 2. Komisija u obzir također uzima sljedeće:

(a)

potrebu da se olakša primjena delegiranih i provedbenih akata, uzimajući u obzir prirodu i veličinu malih poduzeća;

(b)

potrebu da se omogući kontinuirana upotreba tradicionalnih metoda u svim fazama proizvodnje, prerade ili distribucije hrane te proizvodnja tradicionalne hrane; i

(c)

potrebe subjekata smještenih u regijama u kojima postoje specifična geografska ograničenja.

Članak 17.

Posebne definicije

Za potrebe članka 18.:

(a)

„pod odgovornošću službenog veterinara” znači da službeni veterinar obavljanje radnje dodjeljuje službenom pomoćniku;

(b)

„pod nadzorom službenog veterinara” znači da radnju obavlja službeni pomoćnik pod odgovornošću službenog veterinara, a službeni veterinar prisutan je u prostorima tijekom vremena potrebnog za obavljanje te radnje;

(c)

ante mortem pregled” znači verifikacija, prije aktivnosti klanja, zahtjeva u pogledu zdravlja ljudi i životinja te dobrobiti životinja, uključujući, prema potrebi, klinički pregled svake pojedinačne životinje, te verifikacija informacija o prehrambenom lancu iz Priloga II. odjeljka III. Uredbe (EZ) br. 853/2004;

(d)

post mortem pregled” znači verifikacija, u klaonici ili objektu za obradu divljači, usklađenosti sa zahtjevima primjenjivima na:

i.

trupove kako su definirani u točki 1.9. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 853/2004 i nusproizvode klanja kako su definirani u točki 1.11. tog priloga, za potrebe donošenja odluke o tome je li meso prikladno za prehranu ljudi;

ii.

sigurno uklanjanje specificiranog rizičnog materijala; i

iii.

zdravlje i dobrobit životinja.

Članak 18.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s proizvodnjom proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi

1.   Službene kontrole koje se provode radi verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe u odnosu na proizvode životinjskog podrijetla namijenjene prehrani ljudi uključuju verifikaciju usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u uredbama (EZ) br. 852/2004, (EZ) br. 853/2004, (EZ) br. 1069/2009 i (EZ) br. 1099/2009, kako je primjenjivo.

2.   Službene kontrole iz stavka 1. koje se provode u odnosu na proizvodnju mesa uključuju:

(a)

ante mortem pregled koji u klaonici obavlja službeni veterinar kojemu u vezi s predodabirom životinja mogu pomagati službeni pomoćnici osposobljeni u tu svrhu;

(b)

odstupajući od točke (a), u pogledu peradi i dvojezubaca, ante mortem pregled koji obavlja službeni veterinar, koji se obavlja pod nadzorom službenog veterinara ili, ako postoje dostatna jamstva, pod odgovornošću službenog veterinara;

(c)

post mortem pregled koji obavlja službeni veterinar, koji se obavlja pod nadzorom službenog veterinara ili, ako postoje dostatna jamstva, pod odgovornošću službenog veterinara;

(d)

druge službene kontrole koje u klaonicama, rasjekavaonicama i objektima za obradu divljači provodi službeni veterinar, koje se provode pod nadzorom službenog veterinara ili, ako postoje dostatna jamstva, pod odgovornošću službenog veterinara, kako bi se verificirala usklađenost sa zahtjevima primjenjivima na:

i.

higijenu pri proizvodnji mesa;

ii.

prisutnost ostataka veterinarsko-medicinskih proizvoda i kontaminanata u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenima prehrani ljudi;

iii.

revizije u vezi s dobrom higijenskom praksom i postupke koji se temelje na načelima HACCP-a;

iv.

laboratorijska ispitivanja radi otkrivanja prisutnosti uzročnika zoonoza i bolesti životinja te verifikacije usklađenosti s mikrobiološkim kriterijem kako je definiran u članku 2. točki (b) Uredbe Komisije (EZ) br. 2073/2005 (54);

v.

obradu i zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla i specificiranog rizičnog materijala;

vi.

zdravlje i dobrobit životinja.

3.   Nadležno tijelo može na temelju analize rizika osoblju klaonice dopustiti da pomaže u obavljanju zadaća povezanih sa službenim kontrolama iz stavka 2. u objektima za klanje peradi ili dvojezubaca ili, u objektima za klanje drugih životinjskih vrsta, da obavlja određene zadaće uzorkovanja i ispitivanja u vezi s takvim kontrolama pod uvjetom:

(a)

da osoblje djeluje neovisno o proizvodnom osoblju klaonice;

(b)

da je osoblje prošlo odgovarajuće osposobljavanje za obavljanje tih zadaća; i

(c)

da osoblje te zadaće obavlja u prisutnosti službenog veterinara ili službenog pomoćnika i prema njihovim uputama.

4.   Ako službenim kontrolama iz stavka 2. točaka (a) i (c) nisu utvrđeni nedostatci zbog kojih meso ne bi bilo prikladno za prehranu ljudi, oznakom zdravstvene ispravnosti domaće kopitare i papkare, divljač iz razreda sisavaca iz uzgoja, osim dvojezubaca, te krupnu slobodnoživuću divljač označuje službeni veterinar, ili se označivanje provodi pod nadzorom službenog veterinara, pod odgovornošću službenog veterinara ili ga, u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 3. provodi osoblje klaonice.

5.   Službeni veterinar ostaje odgovoran za odluke donesene nakon službenih kontrola predviđenih stavcima 2. i 4., čak i ako obavljanje radnje dodijeli službenom pomoćniku.

6.   Za potrebe službenih kontrola iz stavka 1. koje se provode u vezi sa živim školjkašima nadležna tijela klasificiraju proizvodno područje i područje za ponovno polaganje.

7.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu posebnih pravila za provedbu službenih kontrola iz stavaka od 2. do 6. ovog članka o:

(a)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, odstupajući od stavka 2. točke (a), kada se ante mortem pregled u određenim klaonicama može obaviti pod nadzorom ili odgovornošću službenog veterinara, pod uvjetom da se odstupanjima ne utječe na ostvarivanje ciljeva ove Uredbe;

(b)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, u pogledu peradi i dvojezubaca, kada su ispunjena dostatna jamstva za provedbu službenih kontrola pod odgovornošću službenog veterinara u vezi s ante mortem pregledima iz stavka 2. točke (b);

(c)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, odstupajući od stavka 2. točke (a), kada se ante mortem pregled može obaviti izvan klaonice u slučaju prisilnog (hitnog) klanja;

(d)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, odstupajući od stavka 2. točaka (a) i (b), kada se ante mortem pregled može obaviti na gospodarstvu podrijetla;

(e)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje kada su ispunjena dostatna jamstva za provedbu službenih kontrola pod odgovornošću službenog veterinara u vezi s post mortem pregledom i aktivnostima revizije iz stavka 2. točaka (c) i (d);

(f)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, odstupajući od stavka 2. točke (c), kada u slučaju prisilnog (hitnog) klanja post mortem pregled obavlja službeni veterinar;

(g)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, u vezi s češljačama (Pectinidae), morskim puževima i trpovima (Holothuroidea), odstupajući od stavka 6., kada se proizvodno područje i područje za ponovno polaganje ne klasificiraju;

(h)

posebnim odstupanjima u pogledu vrsta Rangifer tarandus tarandus, Lagopus lagopus i Lagopus mutus, kako bi se omogućio nastavak dugogodišnjih lokalnih i tradicionalnih običaja i praksi, pod uvjetom da se odstupanjima ne utječe na ostvarivanje ciljeva ove Uredbe;

(i)

kriterijima i uvjetima za utvrđivanje, odstupajući od stavka 2. točke (d), kada službene kontrole u rasjekavaonicama može provesti osoblje koje je nadležno tijelo odredilo za tu svrhu i koje je odgovarajuće osposobljeno;

(j)

specifičnim minimalnim zahtjevima za osoblje nadležnih tijela te službenog veterinara i službenog pomoćnika kako bi se osiguralo adekvatno obavljanje njihovih zadaća predviđenih ovim člankom, uključujući specifične minimalne zahtjeve u pogledu osposobljavanja;

(k)

odgovarajućim minimalnim zahtjevima u pogledu osposobljavanja za osoblje klaonica koje pomaže u obavljanju zadaća povezanih sa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima u skladu sa stavkom 3.

8.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola iz ovog članka u pogledu:

(a)

posebnih zahtjeva u vezi s provedbom službenih kontrola i ujednačene minimalne učestalosti tih službenih kontrola, imajući na umu posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakim proizvodom životinjskog podrijetla i različite postupke rukovanja tim proizvodom, kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike koje bi mogli predstavljati proizvodi životinjskog podrijetla;

(b)

uvjeta za klasifikaciju i praćenje klasificiranih proizvodnih područja i područja za ponovno polaganje za žive školjkaše;

(c)

slučajeva kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.;

(d)

praktičnog uređenja ante mortem i post mortem pregleda iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c), uključujući ujednačene zahtjeve potrebne kako bi se osiguralo ispunjavanje dostatnih jamstava kada se službene kontrole provode pod odgovornošću službenog veterinara;

(e)

tehničkih zahtjeva u vezi s oznakom zdravstvene ispravnosti i praktičnim uređenjem njezine primjene;

(f)

posebnih zahtjeva u vezi s provedbom službenih kontrola i ujednačene minimalne učestalosti tih službenih kontrola sirovog mlijeka, mliječnih proizvoda te proizvoda ribarstva, kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike koje bi mogli predstavljati.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

9.   Uz istodobnu usklađenost s ciljevima ove Uredbe, a posebno u pogledu zahtjeva povezanih sa sigurnošću hrane, države članice mogu donijeti nacionalne mjere kojima se provode vremenski i opsegom ograničeni pokusni projekti kako bi se ocijenilo alternativno praktično uređenje za provedbu službenih kontrola proizvodnje mesa. O tim se nacionalnim mjerama obavješćuje u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 5. i 6. Direktive (EU) 2015/1535. Ishod ocjene provedene pokusnim projektima prosljeđuje se Komisiji čim bude dostupan.

10.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 19.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s ostatcima relevantnih tvari u hrani i hrani za životinje

1.   Službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a) i (c) uključuju službene kontrole, koje se provode u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije, na relevantnim tvarima, uključujući tvari koje se upotrebljavaju u materijalima koji dolaze u dodir s hranom, kontaminante, neodobrene, zabranjene i nepoželjne tvari čija bi upotreba ili prisutnost na usjevima ili životinjama ili pri proizvodnji ili preradi hrane ili hrane za životinje mogla rezultirati ostatcima tih tvari u hrani ili hrani za životinje.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravilâ za provedbu službenih kontrola iz stavka 1. ovog članka te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon tih službenih kontrola. Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)

posebnim zahtjevima u vezi s provedbom službenih kontrola, uključujući, prema potrebi, raspon uzoraka i fazu proizvodnje, prerade i distribucije u kojoj će se uzeti uzorci u skladu s metodama koje treba primjenjivati za uzorkovanje i laboratorijske analize uspostavljene u skladu s člankom 34. stavkom 6. točkama (a) i (b), uzimajući u obzir posebne opasnosti i rizike u vezi s tvarima iz stavka 1. ovog članka;

(b)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s neusklađenošću ili u vezi sa sumnjom u neusklađenost trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.;

(c)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s neusklađenošću ili u vezi sa sumnjom u neusklađenost u pogledu životinja i robe iz trećih zemalja trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članaka od 65. do 72.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola iz stavka 1. te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon tih službenih kontrola, u pogledu:

(a)

ujednačene minimalne učestalosti takvih službenih kontrola, uzimajući u obzir opasnosti i rizike povezane s tvarima iz stavka 1.;

(b)

posebnih dodatnih uređenja i posebnog dodatnog sadržaja, uz one predviđene u članku 110., za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana kontrola (VNPK) predviđenog u članku 109. stavku 1.;

(c)

posebnog praktičnog uređenja za aktivaciju mehanizma administrativne pomoći predviđenog u člancima od 102. do 108.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

4.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 20.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u vezi sa životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, zametnim proizvodima, nusproizvodima životinjskog podrijetla i dobivenim proizvodima

1.   Službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e) uključuju službene kontrole, koje se provode u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije, na životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, zametnim proizvodima, nusproizvodima životinjskog podrijetla i dobivenim proizvodima.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za provedbu službenih kontrola životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla i dobivenih proizvoda kako bi verificirala usklađenost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točaka (d) i (e) te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon službenih kontrola. Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)

posebnim zahtjevima u vezi s provedbom službenih kontrola životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i zametnih proizvoda kako bi se reagiralo na prepoznate opasnosti i rizike za zdravlje ljudi i životinja putem službenih kontrola koje se provode s ciljem verifikacije usklađenosti s mjerama za prevenciju i nadzor bolesti utvrđenima u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (d);

(b)

posebnim zahtjevima u vezi s provedbom službenih kontrola nusproizvoda životinjskog podrijetla i dobivenih proizvoda kako bi se reagiralo na posebne opasnosti i rizike za zdravlje ljudi i životinja putem službenih kontrola koje se provode s ciljem verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (e);

(c)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s neusklađenošću ili u vezi sa sumnjom u neusklađenost trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola iz stavka 1. u pogledu:

(a)

ujednačene minimalne učestalosti tih službenih kontrola životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i zametnih proizvoda kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike za zdravlje ljudi i životinja putem službenih kontrola koje se provode s ciljem verifikacije usklađenosti s mjerama za prevenciju i nadzor bolesti utvrđenima u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (d); i

(b)

ujednačene minimalne učestalosti tih službenih kontrola nusproizvoda životinjskog podrijetla i dobivenih proizvoda, kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na posebne opasnosti i rizike za zdravlje ljudi i životinja putem službenih kontrola koje se provode s ciljem verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (e);

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

4.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 21.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje trebaju poduzeti nadležna tijela u vezi sa zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja

1.   Službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (f) provode se u svim relevantnim fazama proizvodnje, prerade i distribucije u poljoprivredno-prehrambenom lancu.

2.   Službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s pravilima kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dobrobiti životinja u slučaju njihova prijevoza, a posebno s Uredbom (EZ) br. 1/2005, uključuju:

(a)

u slučaju dugih putovanja među državama članicama i s trećim zemljama, provedbu službenih kontrola prije utovara kako bi se provjerilo jesu li životinje sposobne za prijevoz;

(b)

u slučaju dugih putovanja među državama članicama i s trećim zemljama domaćih kopitara koji nisu registrirani kopitari i domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza i svinja, te prije tih putovanja:

i.

službene kontrole dnevnika puta kako bi se verificiralo je li dnevnik puta realan i ukazuje li na usklađenost s Uredbom (EZ) br. 1/2005; i

ii.

službene kontrole za verifikaciju ima li prijevoznik koji je naveden u dnevniku puta valjano ovlaštenje prijevoznika, certifikat o odobrenju za prijevozno sredstvo za duga putovanja te certifikate o osposobljenosti vozača i pratitelja;

(c)

na graničnim kontrolnim postajama predviđenima u članku 59. stavku 1. i na izlaznim točkama:

i.

službene kontrole stanja životinja koje se prevoze i prijevoznog sredstva radi verifikacije usklađenosti s poglavljem II. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005 i, prema potrebi, njegovim poglavljem VI.;

ii.

službene kontrole kako bi se verificiralo jesu li prijevoznici usklađeni s primjenjivim međunarodnim sporazumima te imaju li valjana ovlaštenja prijevoznika i certifikate o osposobljenosti vozača i pratitelja; i

iii.

službene kontrole kako bi se verificiralo jesu li se domaći kopitari i domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza i svinja prevozili ili će se prevoziti na dugim putovanjima.

3.   Tijekom provedbe službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi se kašnjenje između utovara životinja i njihova odlaska, ili tijekom prijevoza, spriječilo ili svelo na najmanju mjeru.

Nadležna tijela ne zadržavaju životinje tijekom prijevoza, osim ako je to nužno zbog dobrobiti životinja ili razloga povezanih sa zdravljem životinja ili ljudi. Ako se životinje tijekom prijevoza mora zadržati dulje od dva sata, nadležna tijela osiguravaju da se poduzmu odgovarajuće mjere za skrb o njima te da ih se, kada je to potrebno, nahrani, napoji, istovari i smjesti.

4.   Ako se slijedom službenih kontrola iz stavka 2. točke (b) utvrdi neusklađenost i ako je organizator ne ukloni prije dugog putovanja odgovarajućim izmjenama načina prijevoza, nadležna tijela zabranjuju to dugo putovanje.

5.   Kada nadležna tijela slijedom službenih kontrola iz stavka 2. točke (c) utvrde da životinje nisu sposobne završiti putovanje, nalažu istovar, napajanje, hranjenje i odmor životinja sve dok ne budu sposobne nastaviti putovanje.

6.   O neusklađenosti s pravilima iz stavka 1. ovog članka za potrebe članaka 105. i 106. također se obavješćuju:

(a)

države članice koje su izdale ovlaštenje prijevozniku;

(b)

ako je utvrđena neusklađenost s nekim od pravila primjenjivih na prijevozno sredstvo, država članica koja je izdala certifikat o odobrenju prijevoznog sredstva;

(c)

ako je utvrđena neusklađenost s nekim od pravila primjenjivih na vozače, država članica koja je izdala certifikat o osposobljenosti vozača.

7.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

8.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravilâ za provedbu službenih kontrola za verifikaciju usklađenosti s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (f). Tim se delegiranim aktima uzima u obzir rizik za dobrobit životinja u vezi s poljoprivrednim aktivnostima i prijevozom, klanjem i usmrćivanjem životinja te se utvrđuju pravila o:

(a)

posebnim zahtjevima u vezi s provedbom takvih službenih kontrola kako bi se reagiralo na rizik povezan s različitim životinjskim vrstama i prijevoznim sredstvima, te u pogledu potrebe za sprečavanjem neusklađenih praksi i ograničavanjem patnje životinja;

(b)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.;

(c)

verifikaciji zahtjeva u pogledu dobrobiti životinja na graničnim kontrolnim postajama i izlaznim točkama te minimalnih zahtjeva primjenjivih na te izlazne točke;

(d)

posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama administrativne pomoći predviđenih u člancima od 102. do 108.;

(e)

slučajevima i uvjetima kada službene kontrole za verifikaciju usklađenosti sa zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja mogu uključivati upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja koji se temelje na mjerljivim kriterijima uspješnosti, te o osmišljavanju tih pokazatelja na temelju znanstvenih i tehničkih dokaza.

9.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za službene kontrole koje se provode radi verifikacije usklađenosti s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (f) kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dobrobiti životinja te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon tih službenih kontrola u pogledu:

(a)

ujednačene minimalne učestalosti tih službenih kontrola, kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na rizik povezan s različitim vrstama životinja i prijevoznim sredstvima, te u pogledu potrebe za sprečavanjem neusklađenih praksi i ograničavanjem patnje životinja; i

(b)

praktičnog uređenja za vođenje zapisnika o provedenim službenim kontrolama i razdoblja njihova čuvanja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 22.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s biljnim zdravstvom

1.   Službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g) uključuju službene kontrole štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te specijaliziranih subjekata i drugih osoba koji podliježu tim pravilima.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za provedbu službenih kontrola bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se verificirala usklađenost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (g) primjenjivima na tu robu te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon provedbe tih službenih kontrola. Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)

posebnim zahtjevima u vezi s provedbom tih službenih kontrola u pogledu unosa u Uniju i premještanja unutar Unije određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji podliježu pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g) kako bi se reagiralo na prepoznate opasnosti i rizike za biljno zdravstvo u odnosu na određeno bilje, biljne proizvode i druge predmete određenog podrijetla ili izvora; i

(b)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.

3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta radi verifikacije usklađenosti s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (g) primjenjivima na tu robu te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon tih službenih kontrola u pogledu:

(a)

ujednačene minimalne učestalosti tih službenih kontrola, kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike za biljno zdravstvo u odnosu na određeno bilje, biljne proizvode i druge predmete određenog podrijetla ili izvora;

(b)

ujednačene učestalosti službenih kontrola koje nadležna tijela provode nad subjektima koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice u skladu s člankom 84. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031, uzimajući u obzir činjenicu jesu li ti subjekti proveli plan upravljanja fitosanitarnim rizikom iz članka 91. te uredbe za bilje, biljne proizvode i druge predmete koje proizvode;

(c)

ujednačene učestalosti službenih kontrola koje nadležna tijela provode nad subjektima koji su ovlašteni za postavljanje oznake iz članka 96. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031 ili za izdavanje službene potvrde iz članka 99. stavka 2. točke (a) te uredbe;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

4.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 23.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s genetski modificiranim organizmima u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje te u vezi s genetski modificiranom hranom i hranom za životinje

1.   Službene kontrole za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) uključuju službene kontrole genetski modificiranih organizama u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje te genetski modificirane hrane i hrane za životinje koje se provode u svim relevantnim fazama proizvodnje, prerade i distribucije u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za provedbu službenih kontrola iz stavka 1. ovog članka i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon takvih službenih kontrola. Tim se delegiranim aktima uzima u obzir potreba za osiguravanjem minimalne razine službenih kontrola kako bi se spriječile prakse kojima se krše pravila iz članka 1. stavka (2). točke (b) te se utvrđuju:

(a)

posebni zahtjevi u vezi s provedbom službenih kontrola kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike u vezi s:

i.

prisutnošću u poljoprivredno-prehrambenom lancu genetski modificiranih organizama za proizvodnju hrane i hrane za životinje te genetski modificirane hrane i hrane za životinje koja nije odobrena u skladu s Direktivom 2001/18/EZ ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

ii.

uzgojem genetski modificiranih organizama za proizvodnju hrane i hrane za životinje te pravilnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ te članka 5. stavka 5. točke (b) i članka 17. stavka 5. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1829/2003;

(b)

slučajevi kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola iz stavka 1., uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem minimalne razine službenih kontrola kako bi se spriječile prakse kojima se krše ona pravila u pogledu ujednačene minimalne učestalosti takvih službenih kontrola kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike u vezi s:

(a)

prisutnošću u poljoprivredno-prehrambenom lancu genetski modificiranih organizama za proizvodnju hrane i hrane za životinje te genetski modificirane hrane i hrane za životinje koja nije odobrena u skladu s Direktivom 2001/18/EZ ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

(b)

uzgojem genetski modificiranih organizama za proizvodnju hrane i hrane za životinje te pravilnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ te članka 5. stavka 5. točke (b) i članka 17. stavka 5. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

4.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 24.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u vezi sa sredstvima za zaštitu bilja

1.   Službene kontrole radi verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (h) ove Uredbe uključuju službene kontrole aktivnih tvari i safenera, sinergista, koformulanata i pomoćnih tvari (adjuvants) iz članka 2. stavaka 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

2.   Za potrebe utvrđivanja učestalosti službenih kontrola utemeljenih na riziku iz stavka 1. nadležna tijela u obzir uzimaju i sljedeće:

(a)

rezultate relevantnih aktivnosti praćenja, uključujući one koje se odnose na ostatke pesticida, a provode se za potrebe članka 32. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 396/2005 i članka 8. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (55);

(b)

informacije o neodobrenim sredstvima za zaštitu bilja, uključujući nezakonitu trgovinu sredstvima za zaštitu bilja, te rezultate relevantnih kontrola koje provode tijela iz članka 8. Uredbe (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (56); i

(c)

informacije o trovanju u vezi sa sredstvima za zaštitu bilja, uključujući informacije dostupne u skladu s člankom 56. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, te informacije o hitnim zdravstvenim intervencijama koje su na raspolaganje stavili centri iz članka 45. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (57).

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravilâ za provedbu službenih kontrola iz stavka 1. ovog članka. Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)

posebnim zahtjevima u vezi s provedbom tih službenih kontrola kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike koje bi mogla predstavljati sredstva za zaštitu bilja u vezi s proizvodnjom, stavljanjem na tržište, ulaskom u Uniju, označivanjem, pakiranjem, prijevozom, skladištenjem i upotrebom sredstava za zaštitu bilja s ciljem osiguravanja njihove sigurne i održive upotrebe i borbe protiv nezakonite trgovine njima; i

(b)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.

4.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi detaljna pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola proizvoda iz stavka 1. u vezi s:

(a)

ujednačenom minimalnom učestalošću tih službenih kontrola kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na prepoznate ujednačene opasnosti i rizike koje bi mogla predstavljati sredstva za zaštitu bilja u vezi s proizvodnjom, stavljanjem na tržište, ulaskom u Uniju, označivanjem, pakiranjem, prijevozom, skladištenjem i upotrebom sredstava za zaštitu bilja s ciljem osiguravanja njihove sigurne i održive upotrebe i borbe protiv nezakonite trgovine njima;

(b)

prikupljanjem informacija, praćenjem i izvješćivanjem u vezi sa sumnjom na trovanje sredstvima za zaštitu bilja;

(c)

prikupljanjem informacija, praćenjem neodobrenih sredstava za zaštitu bilja i izvješćivanjem o njima, uključujući nezakonitu trgovinu sredstvima za zaštitu bilja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

5.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 25.

Posebna pravila o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima za ekološku proizvodnju i označivanje ekoloških proizvoda

Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola radi verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (i) u vezi s:

(a)

posebnim zahtjevima i dodatnim sadržajem uz onaj utvrđen u članku 110. radi pripreme relevantnih dijelova VNPK-a iz članka 109. stavka 1. te posebnim dodatnim sadržajem izvješća iz članka 113.;

(b)

posebnim odgovornostima i zadaćama za referentne centre Europske unije uz one predviđene člankom 98.;

(c)

praktičnim uređenjem aktivacije mehanizama administrativne pomoći predviđenih u člancima od 102. do 108., uključujući razmjenu informacija o primjerima neusklađenosti ili vjerojatnosti postojanja neusklađenosti između nadležnih tijela i delegiranih tijela;

(d)

metodama koje treba primjenjivati za uzorkovanje te za laboratorijske analize i ispitivanja, isključujući sva pravila koja uključuju određivanje graničnih vrijednosti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 26.

Posebna pravila o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima nadležnih tijela u vezi sa zaštićenim oznakama izvornosti, zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima

1.   Odstupajući od članka 31. stavka 3., u vezi s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j), kada su nadležna tijela delegirala odluke o odobravanju upotrebe registriranog naziva proizvoda, mogu delegirati i primjenu sljedećih mjera:

(a)

davanja naloga da određene aktivnosti subjekta budu podvrgnute sustavnim ili pojačanim službenim kontrolama;

(b)

davanja naloga subjektu da poveća učestalost vlastitih kontrola;

(c)

davanja naloga o izmjeni etikete radi usklađivanja sa specifikacijama proizvoda i pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j).

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za provedbu službenih kontrola za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)

zahtjevima, metodama i tehnikama iz članaka 12. i 14. za službene kontrole koje se provode radi verifikacije usklađenosti sa specifikacijama proizvoda i zahtjevima u pogledu označivanja;

(b)

posebnim metodama i tehnikama iz članka 14. za provedbu službenih kontrola čiji cilj je osigurati sljedivost robe i životinja obuhvaćenih područjem primjene pravila iz članka 1. stavka 2. točke (j) u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te pružiti jamstva u pogledu usklađenosti s tim pravilima;

(c)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više radnji i mjera iz članka 138. stavaka 1. i 2.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola radi verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) u vezi s:

(a)

posebnim praktičnim uređenjem aktivacije mehanizama administrativne pomoći predviđenih u člancima od 102. do 108., uključujući razmjenu informacija o primjerima neusklađenosti ili vjerojatnosti postojanja neusklađenosti između nadležnih tijela i delegiranih tijela; i

(b)

posebnim obvezama delegiranih tijela u vezi s izvješćivanjem.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

4.   Za potrebe članka 30., dopušteno je određene zadaće službenih kontrola iz ovog članka delegirati jednoj ili više fizičkih osoba.

Članak 27.

Posebna pravila o službenim kontrolama i za mjere koje poduzimaju nadležna tijela u slučajevima novoutvrđenih rizika u vezi s hranom i hranom za životinje

1.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za provedbu službenih kontrola nad određenim kategorijama hrane ili hrane za životinje za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka od (a) do (e) te za mjere koje poduzimaju nadležna tijela nakon tih službenih kontrola. Ti se delegirani akti odnose na novoutvrđene rizike koji posredstvom hrane ili hrane za životinje mogu nastati za zdravlje ljudi ili životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i za okoliš, ili sve takve rizike koji proizlaze iz novih obrazaca proizvodnje ili potrošnje hrane ili hrane za životinje, i koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez takvih zajedničkih pravila. Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)

ujednačenim posebnim zahtjevima u vezi s provedbom službenih kontrola kako bi se reagiralo na posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakom kategorijom hrane i hrane za životinje i različite postupke rukovanja; i

(b)

slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim neusklađenostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 137. stavka 2. i članka 138. stavka 2.

2.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o ujednačenom praktičnom uređenju za službene kontrole koje se provode nad određenim kategorijama hrane ili hrane za životinje kako bi se verificirala usklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka od (a) do (e) kako bi reagirala na novoutvrđene rizike koji posredstvom hrane ili hrane za životinje mogu nastati za zdravlje ljudi ili životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i za okoliš, ili sve takve rizike koji proizlaze iz novih obrazaca proizvodnje ili potrošnje hrane ili hrane za životinje, i koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez takvih zajedničkih pravila o ujednačenoj minimalnoj učestalosti tih službenih kontrola, kada je minimalna razina službenih kontrola potrebna kako bi se reagiralo na posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakom kategorijom hrane i hrane za životinje i različite postupke rukovanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

3.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa slučajevima ozbiljnih rizika za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš Komisija u skladu s postupkom iz članka 145. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

POGLAVLJE III.

Delegiranje određenih zadaća nadležnih tijela

Članak 28.

Delegiranje određenih zadaća službenih kontrola od strane nadležnih tijela

1.   Nadležna tijela određene zadaće službenih kontrola mogu delegirati jednom ili više delegiranih tijela odnosno fizičkih osoba u skladu s uvjetima predviđenima u članku 29. odnosno članku 30. Nadležno tijelo osigurava da delegirano tijelo ili fizička osoba kojima su takve zadaće delegirane ima ovlasti potrebne za njihovo djelotvorno obavljanje.

2.   Kada nadležno tijelo ili država članica odluči određene zadaće službenih kontrola za verifikaciju usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (i) delegirati jednom ili više delegiranih tijela, svakom delegiranom tijelu dodjeljuje brojčanu oznaku te određuje relevantna tijela odgovorna za odobravanje delegiranih tijela i nadzor nad njima.

Članak 29.

Uvjeti za delegiranje određenih zadaća službenih kontrola delegiranim tijelima

Delegiranje određenih zadaća službenih kontrola delegiranom tijelu iz članka 28. stavka 1. obavlja se u pisanom obliku i ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

delegiranje sadržava precizan opis onih zadaća službenih kontrola koje delegirano tijelo može obavljati i uvjeta pod kojima može obavljati te zadaće;

(b)

delegirano tijelo:

i.

posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebne za obavljanje onih zadaća službenih kontrola koje su mu delegirane;

ii.

raspolaže dovoljnim brojem osoblja s odgovarajućim kvalifikacijama i iskustvom;

iii.

nepristrano je i nije ni u kakvu sukobu interesa i osobito nije u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njegovo nepristrano obavljanje profesionalnih dužnosti u odnosu na obavljanje onih zadaća službenih kontrola koje su mu delegirane;

iv.

djeluje i akreditirano je u skladu s normama relevantnima za dotične delegirane zadaće, uključujući normu EN ISO/IEC 17020 „Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju”;

v.

ima dostatne ovlasti za obavljanje zadaća službenih kontrola koje su mu delegirane; i

(c)

uspostavljeni su sustavi kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija između nadležnih tijela koja delegiraju i delegiranog tijela.

Članak 30.

Uvjeti za delegiranje određenih zadaća službenih kontrola fizičkim osobama

Nadležna tijela mogu delegirati određene zadaće službenih kontrola jednoj ili više fizičkih osoba ako to dopuštaju pravila predviđena u člancima od 18. do 27. Takvo se delegiranje obavlja u pisanom obliku i ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

delegiranje sadržava precizan opis onih zadaća službenih kontrola koje fizičke osobe mogu obavljati i uvjeta pod kojima fizičke osobe mogu obavljati te zadaće;

(b)

fizičke osobe:

i.

posjeduju stručnost, opremu i infrastrukturu potrebne za obavljanje onih zadaća službenih kontrola koje su im delegirane;

ii.

posjeduju odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo;

iii.

djeluju nepristrano i nisu ni u kakvu sukobu interesa u vezi s obavljanjem onih zadaća službenih kontrola koje su im delegirane; i

(c)

uspostavljeni su sustavi kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija između nadležnih tijela koja delegiraju i fizičkih osoba.

Članak 31.

Uvjeti za delegiranje određenih zadaća povezanih s drugim službenim aktivnostima

1.   Nadležna tijela mogu delegirati određene zadaće povezane s drugim službenim aktivnostima jednom ili više delegiranih tijela ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

takvo delegiranje nije zabranjeno pravilima iz članka 1. stavka 2.; i

(b)

ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 29., s iznimkom onog utvrđenog u točki (b) podtočki iv.

2.   Nadležna tijela mogu delegirati određene zadaće povezane s drugim službenim aktivnostima jednoj ili više fizičkih osoba ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

takvo je delegiranje dopušteno pravilima iz članka 1. stavka 2.; i

(b)

ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 30., primijenjeni mutatis mutandis.

3.   Nadležna tijela delegiranom tijelu ili fizičkoj osobi ne delegiraju odluku u vezi sa zadaćama predviđenima u članku 138. stavku 1. točki (b) i članku 138. stavcima 2. i 3.

Članak 32.

Obveze delegiranih tijela i fizičkih osoba

Delegirana tijela ili fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće službenih kontrola u skladu s člankom 28. stavkom 1. ili određene zadaće povezane s drugim službenim aktivnostima u skladu s člankom 31.:

(a)

obavješćuju nadležna tijela koja delegiraju, redovito i kad god to zatraže ta nadležna tijela, o ishodu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti koje su proveli;

(b)

odmah obavješćuju nadležna tijela koja delegiraju kad god ishod službenih kontrola upućuje na neusklađenost ili ukazuje na vjerojatnost postojanja neusklađenosti, osim ako je posebnim sustavima uspostavljenima između nadležnog tijela i dotičnog delegiranog tijela ili dotične fizičke osobe predviđeno drukčije; i

(c)

nadležnim tijelima osiguravaju pristup svojim prostorima i objektima te surađuju i pružaju pomoć.

Članak 33.

Obveze nadležnih tijela koja delegiraju

Nadležna tijela koja su delegirala određene zadaće službene kontrole delegiranim tijelima ili fizičkim osobama u skladu s člankom 28. stavkom 1. ili određene zadaće povezane s drugim službenim aktivnostima delegiranim tijelima ili fizičkim osobama u skladu s člankom 31.:

(a)

organiziraju revizije ili inspekcijske preglede tih tijela ili osoba, prema potrebi i izbjegavajući udvostručavanje, uzimajući u obzir svaku akreditaciju iz članka 29. stavka 1. točke (b) podtočke iv.

(b)

u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:

i.

postoje dokazi da navedeno delegirano tijelo ili fizička osoba ne obavljaju pravilno zadaće koje su im delegirane;

ii.

delegirano tijelo ili fizička osoba ne poduzmu odgovarajuću i pravodobnu radnju kako bi se otklonili utvrđeni nedostatci; ili

iii.

se pokazalo da je neovisnost ili nepristranost delegiranog tijela ili fizičke osobe dovedena u pitanje.

Ovime se ne dovodi u pitanje nadležnost nadležnih tijela za povlačenje delegiranja zbog razloga koji nisu navedeni u ovoj Uredbi.

POGLAVLJE IV.

Uzorkovanje, analize, ispitivanja i dijagnosticiranja

Članak 34.

Metode uzorkovanja, analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja

1.   Metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti usklađene su s pravilima Unije kojima se utvrđuju te metode ili kriteriji uspješnosti za te metode.

2.   Ako pravila Unije iz stavka 1. ne postoje te u okviru službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti, službeni laboratoriji upotrebljavaju jednu od sljedećih metoda, u skladu s prikladnošću, za svoje posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe:

(a)

dostupne metode koje su u skladu s relevantnim međunarodno priznatim pravilima ili protokolima, uključujući one koje prihvaća Europski odbor za normizaciju (CEN); ili

relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju referentni laboratoriji Europske unije te su validirane u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima;

(b)

ako prikladna pravila ili protokoli iz točke (a) ne postoje, metode koje su u skladu s relevantnim pravilima uspostavljenima na nacionalnoj razini ili, ako takva pravila ne postoje, relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju nacionalni referentni laboratoriji te su validirane u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima; ili

relevantne metode koje su razvijene i validirane međulaboratorijskim ili intralaboratorijskim studijama validacije metoda u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima.

3.   Kada su hitno potrebne laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja i ne postoji nijedna od metoda iz stavaka 1. i 2. ovog članka, relevantni nacionalni referentni laboratorij ili, ako takav nacionalni referentni laboratorij ne postoji, bilo koji drugi laboratorij određen u skladu s člankom 37. stavkom 1. do validacije odgovarajuće metode u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima može upotrebljavati metode koje nisu navedene u stavcima 1. i 2. ovog članka.

4.   Kad god je to moguće, metode koje se upotrebljavaju u laboratorijskim analizama karakteriziraju relevantni kriteriji utvrđeni u Prilogu III.

5.   Uzimanje i označavanje uzoraka te rukovanje njima obavlja se tako da se osigura njihova pravna, znanstvena i tehnička valjanost.

6.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o:

(a)

metodama koje će se upotrebljavati za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja;

(b)

kriterijima uspješnosti, analitičkim, ispitivačkim ili dijagnostičkim parametrima, mjernoj nesigurnosti i postupcima validacije tih metoda;

(c)

interpretiranju analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih rezultata.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 35.

Drugo stručno mišljenje

1.   Nadležna tijela osiguravaju da subjekti čije životinje ili robu se uzorkuje, analizira, ispituje ili dijagnosticira u okviru službenih kontrola imaju pravo na drugo stručno mišljenje, na trošak samog subjekta.

Pravo na drugo stručno mišljenje subjektu omogućuje da zatraži pregled dokumenata uzorkovanja, analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja od strane drugog stručnjaka, koji je priznat i ima odgovarajuće kvalifikacije.

2.   Kada je to relevantno, prikladno i tehnički izvedivo, posebno s obzirom na učestalost i raširenost opasnosti za životinje ili robu, kvarljivost uzoraka ili robe te količinu raspoloživog supstrata, nadležna tijela:

(a)

pri uzimanju uzorka i ako tako zatraži subjekt, osiguravaju da je uzeta dovoljna količina koja će omogućiti drugo stručno mišljenje i preispitivanje iz stavka 3. bude li to potrebno; ili

(b)

kada nije moguće uzeti dovoljnu količinu iz točke (a), o tome obavješćuju subjekta.

Ovaj stavak ne primjenjuje se prilikom procjene prisutnosti karantenskih štetnih organizama na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima u svrhu verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g).

3.   Države članice mogu odlučiti da, u slučaju spora između nadležnih tijela i subjekata koji se temelji na drugom stručnom mišljenju iz stavka 1., subjekti mogu zatražiti, o vlastitom trošku, pregled dokumenata prve analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja i, prema potrebi, drugu analizu, ispitivanje ili dijagnosticiranje drugog službenog laboratorija.

4.   Zahtjev subjekta za drugo stručno mišljenje u skladu sa stavkom 1. ovog članka ne utječe na obvezu nadležnih tijela da brzo djeluju kako bi uklonili ili obuzdali rizike za zdravlje ljudi, životinja i bilja ili dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizike i za okoliš, u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.

Članak 36.

Uzorkovanje životinja i robe koje se prodaju putem sredstava za komuniciranje na daljinu

1.   U slučaju životinja i robe koje se prodaju putem sredstava za komuniciranje na daljinu za potrebe službene kontrole mogu se upotrijebiti uzorci koje su nadležna tijela naručila od subjekata bez otkrivanja svojeg identiteta.

2.   Kada nadležna tijela dobiju uzorke, poduzimaju sve korake kako bi osigurala da subjekti od kojih su ti uzorci naručeni u skladu sa stavkom 1.:

(a)

budu informirani da su takvi uzorci uzeti u okviru službene kontrole i prema potrebi se analiziraju ili ispituju u svrhu takve službene kontrole; i

(b)

kada se uzorci iz tog stavka analiziraju ili ispituju, mogu ostvariti pravo na drugo stručno mišljenje, kako je navedeno u članku 35. stavku 1.

3.   Stavci 1. i 2. primjenjuju se na delegirana tijela i fizičke osobe kojima su delegirane određene zadaće službenih kontrola.

Članak 37.

Određivanje službenih laboratorija

1.   Nadležna tijela određuju službene laboratorije za obavljanje laboratorijskih analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja na uzorcima koji se uzimaju tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u državi članici na čijem državnom području ta nadležna tijela djeluju ili u drugoj državi članici ili trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

2.   Nadležna tijela mogu kao službeni laboratorij odrediti laboratorij koji se nalazi u drugoj državi članici ili trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

uspostavljeni su odgovarajući sustavi u okviru kojih nadležna tijela mogu provoditi revizije i inspekcijske preglede iz članka 39. stavka 1. ili provedbu takvih revizija i inspekcija delegirati nadležnim tijelima države članice ili treće zemlje koja je ugovorna stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru u kojoj se laboratorij nalazi; i

(b)

taj su laboratorij nadležna tijela države članice na čijem se državnom području nalazi već odredila kao službeni laboratorij.

3.   Određivanje službenog laboratorija obavlja se u pisanom obliku i uključuje detaljni opis:

(a)

zadaća koje laboratorij obavlja kao službeni laboratorij;

(b)

uvjeta u skladu s kojima obavlja zadaće iz točke (a); i

(c)

sustava koji su potrebni kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja između laboratorija i nadležnih tijela.

4.   Nadležna tijela kao službeni laboratorij mogu odrediti samo laboratorij koji:

(a)

posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za obavljanje analiza, ispitivanja ili dijagnosticiranja na uzorcima;

(b)

raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja;

(c)

osigurava da se zadaće koje su mu dodijeljene kako je utvrđeno u stavku 1. obavljaju nepristrano i koji je bez ikakva sukoba interesa u vezi s obavljanjem njegovih zadaća kao službenog laboratorija;

(d)

može pravodobno isporučiti rezultate analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja uzoraka koji su uzeti tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti; i

(e)

djeluje u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 te ga je u skladu s tom normom akreditiralo nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008.

5.   Opseg akreditiranja službenog laboratorija kako je navedeno u stavku 4. točki (e):

(a)

obuhvaća one metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje laboratorij treba upotrebljavati za analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja kada djeluje kao službeni laboratorij;

(b)

može se sastojati od jedne ili više metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, ili skupina metoda;

(c)

može se definirati fleksibilno, kako bi opseg akreditiranja obuhvaćao modificirane verzije metoda koje je službeni laboratorij upotrebljavao kada je dobio akreditaciju ili nove metode uz te metode, na temelju validacija samog laboratorija, bez posebnog ocjenjivanja od strane nacionalnog akreditacijskog tijela prije upotrebe tih modificiranih ili novih metoda.

6.   Kada nijedan službeni laboratorij određen u Uniji ili u trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru u skladu sa stavkom 1. ne posjeduje stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje potrebno za obavljanje novih ili posebno neuobičajenih laboratorijskih analiza, ispitivanja ili dijagnosticiranja, nadležna tijela od laboratorija ili dijagnostičkog centra koji ne ispunjava jedan ili više zahtjeva iz navedenih u stavcima 3. i 4. mogu zatražiti da obave te analize, ispitivanja i dijagnosticiranja.

Članak 38.

Obveze službenih laboratorija

1.   Kada rezultati analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja obavljenog na uzorcima uzetima tijekom službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti upućuju na rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, ili ukazuju na vjerojatnu neusklađenost, službeni laboratoriji odmah obavješćuju nadležna tijela koja su ih odredila za tu analizu, ispitivanje ili dijagnosticiranje i, prema potrebi, delegirana tijela ili fizičke osobe kojima su delegirane zadaće. Međutim, posebnim dogovorima između nadležnih tijela, delegiranih tijela ili fizičkih osoba kojima su zadaće delegirane i službenih laboratorija može se odrediti da se te informacije ne moraju pružiti odmah.

2.   Službeni laboratoriji na zahtjev referentnog laboratorija Europske unije ili nacionalnog referentnog laboratorija sudjeluju u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima ili provjerama kvalitete rada koje se organiziraju za analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koja obavljaju kao službeni laboratoriji.

3.   Službeni laboratoriji, na zahtjev nadležnih tijela, stavljaju na raspolaganje javnosti nazive metoda koje se upotrebljavaju za analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koja se obavljaju u okviru službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti.

4.   Službeni laboratoriji navode, na zahtjev nadležnih tijela, zajedno s rezultatima, metodu koja se upotrebljava za svaku analizu, ispitivanje ili dijagnosticiranje koje se obavlja u okviru službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti.

Članak 39.

Revizije službenih laboratorija

1.   Nadležna tijela redovito i uvijek kada smatraju da je revizija potrebna organiziraju revizije službenih laboratorija koje su odredili u skladu s člankom 37. stavkom 1., osim ako takve revizije smatraju suvišnima s obzirom na ocjenjivanje u svrhu akreditiranja iz članka 37. stavka 4. točke (e).

2.   Nadležna tijela odmah povlače određivanje službenog laboratorija, u potpunosti ili za određene zadaće, ako službeni laboratorij ne poduzme odgovarajuće i pravodobne korektivne mjere nakon što rezultati revizije iz stavka 1. otkriju bilo što od sljedećeg:

(a)

službeni laboratorij više ne ispunjava uvjete iz članka 37. stavaka 4. i 5.;

(b)

službeni laboratorij ne ispunjava obveze iz članka 38.;

(c)

službeni laboratorij nije dovoljno uspješan u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima iz članka 38. stavka 2.

Članak 40.

Odstupanja od uvjeta obveznog akreditiranja za određene službene laboratorije

1.   Odstupajući od članka 37. stavka 4. točke (e), nadležna tijela mogu sljedeće laboratorije odrediti kao službene laboratorije bez obzira na to ispunjavaju li uvjet predviđen u toj točki:

(a)

laboratorije:

i.

čija je jedina aktivnost otkrivanje trihinele u mesu;

ii.

koji upotrebljavaju samo metode za otkrivanje trihinele iz članka 6. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375 (58);

iii.

koji otkrivanje trihinele obavljaju pod nadzorom nadležnih tijela ili službenog laboratorija određenog u skladu s člankom 37. stavkom 1. i akreditiranog u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metoda iz podtočke ii. ove točke; i

iv.

redovito sudjeluju i imaju zadovoljavajuće rezultate u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima ili provjerama kvalitete rada koje organiziraju nacionalni referentni laboratoriji za metode koje upotrebljavaju za otkrivanje trihinele;

(b)

laboratorije koji samo obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja u okviru drugih službenih aktivnosti, pod uvjetom da:

i.

upotrebljavaju samo metode laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja iz članka 34. stavka 1. i članka 34. stavka 2. točke (a) ili (b);

ii.

obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija u vezi s metodama koje upotrebljavaju;

iii.

redovito sudjeluju i imaju zadovoljavajuće rezultate u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima ili provjerama kvalitete rada koje organiziraju nacionalni referentni laboratoriji u vezi s metodama koje upotrebljavaju; i

iv.

imaju uspostavljen sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koje se upotrebljavaju.

2.   Kada metode koje upotrebljavaju laboratoriji iz stavka 1. točke (b) ovog članka zahtijevaju potvrdu rezultata laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, potvrdnu laboratorijsku analizu, ispitivanje ili dijagnosticiranje obavlja službeni laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz članka 37. stavka 4. točke (e).

3.   Službeni laboratoriji određeni u skladu sa stavkom 1. nalaze se u državama članicama na čijem se državnom području nalaze i nadležna tijela koja su ih odredila.

Članak 41.

Ovlasti za donošenje odstupanja od uvjeta obveznog akreditiranja svih metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koje upotrebljavaju službeni laboratoriji

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu slučajeva u kojima i uvjeta pod kojima nadležna tijela u skladu s člankom 37. stavkom 1. mogu kao službene laboratorije odrediti laboratorije koji ne ispunjavaju uvjete iz članka 37. stavka 4. točke (e) u vezi sa svim metodama koje upotrebljavaju za službene kontrole ili druge službene aktivnosti, pod uvjetom da ti laboratoriji ispunjavanju sljedeće uvjete:

(a)

djeluju te su akreditirani u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu jedne ili više metoda koje su slične i reprezentativne za druge metode koje upotrebljavaju; i

(b)

redovito i znatno upotrebljavaju metode za koje su dobili akreditaciju iz točke (a) ovog članka; osim, u vezi s područjem uređenim pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), kada validirana metoda za otkrivanje određenih organizama štetnih za bilje iz članka 34. stavaka 1. i 2. ne postoji.

Članak 42.

Privremena odstupanja od uvjeta obveznog akreditiranja za službene laboratorije

1.   Odstupajući od članka 37. stavka 5. točke (a), nadležna tijela mogu postojeći službeni laboratorij privremeno odrediti kao službeni laboratorij u skladu s člankom 37. stavkom 1. za upotrebu metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja za koje nije dobio akreditaciju iz članka 37. stavka 4. točke (e):

(a)

kada se upotreba te metode po novome zahtijeva prema pravilima Unije;

(b)

kada promjene metode koja se upotrebljava zahtijevaju novu akreditaciju ili proširenje opsega akreditacije koju je službeni laboratorij dobio; ili

(c)

u slučajevima kada potreba za upotrebom metode proizlazi iz izvanredne situacije ili novog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i za okoliš.

2.   Privremeno određivanje iz stavka 1. podliježe sljedećim uvjetima:

(a)

službeni laboratorij već je akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metode koja je slična onoj koja nije obuhvaćena opsegom njegove akreditacije;

(b)

u službenom laboratoriju postoji sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati upotrebom metode koja nije u opsegu postojeće akreditacije;

(c)

analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja po toj metodi obavljaju se pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija.

3.   Privremeno određivanje iz stavka 1. nije dulje od godine dana. Može se obnoviti jedanput na dodatnih godinu dana.

4.   Službeni laboratoriji određeni u skladu sa stavkom 1. nalaze se u državama članicama na čijem se državnom području nalaze i nadležna tijela koja su ih odredila.

POGLAVLJE V.

Službene kontrole životinja i robe koje ulaze u Uniju

Članak 43.

Službene kontrole životinja i robe koje ulaze u Uniju

Službene kontrole životinja i robe koje ulaze u Uniju organiziraju se na temelju rizika. U pogledu životinja i robe iz članaka 47. i 48. te se službene kontrole provode u skladu s člancima od 47. do 64.

Odjeljak I.

Životinje i roba osim onih koje podliježu službenim kontrolama na graničnim kontrolnim postajama u okviru odjeljka ii.

Članak 44.

Službene kontrole životinja i robe osim onih koje podliježu službenim kontrolama na graničnim kontrolnim postajama u okviru odjeljka II.

1.   Kako bi utvrdila pridržavanje pravila iz članka 1. stavka 2., nadležna tijela redovito provode službene kontrole, na temelju rizika i s odgovarajućom učestalošću, životinja i robe koje ulaze u Uniju i na koje se ne primjenjuju članci 47. i 48.

2.   U vezi sa životinjama i robom iz stavka 1. odgovarajuća učestalost službenih kontrola utvrđuje se uzimajući u obzir:

(a)

rizike za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizike i za okoliš, povezane s različitim vrstama životinja i robe;

(b)

sve informacije koje upućuju na vjerojatnost dovođenja potrošača u zabludu, posebice u vezi s prirodom, identitetom, osobinama, sastavom, količinom, trajnošću, zemljom podrijetla ili mjestom podrijetla te metodom izrade ili proizvodnje robe;

(c)

povijest usklađenosti sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. koja su primjenjiva na dotične životinje i robu:

i.

treće zemlje i utvrđivanja podrijetla ili mjesta proizvodnje, prema potrebi;

ii.

izvoznika;

iii.

subjekta koji je odgovoran za pošiljku;

(d)

kontrole koje su već provedene nad dotičnim životinjama i robom; i

(e)

jamstva koja su nadležna tijela treće zemlje podrijetla dala u vezi s usklađenošću životinja i robe sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. ili sa zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima.

3.   Službene kontrole iz stavka 1. provode se na odgovarajućem mjestu unutar carinskog područja Unije, uključujući:

(a)

točku ulaska u Uniju;

(b)

graničnu kontrolnu postaju;

(c)

točku puštanja u slobodni promet u Uniji;

(d)

skladišta i prostore subjekta koji je odgovoran za pošiljku;

(e)

odredište.

4.   Neovisno o stavcima 1. i 3., nadležna tijela na graničnim kontrolnim postajama i drugim točkama ulaska u Uniju provode službene kontrole nad sljedećim kad god imaju razloga vjerovati da njihov ulazak u Uniju može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš:

(a)

prijevoznim sredstvima, čak i kada su prazna; i

(b)

ambalažom, uključujući palete.

5.   Nadležna tijela također mogu provoditi službene kontrole nad robom koja se stavlja u jedan od carinskih postupaka definiranih u članku 5. točki 16. podtočkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 952/2013 te u privremeni smještaj definiran u članku 5. točki 17. te uredbe.

Članak 45.

Vrste službenih kontrola životinja i robe osim onih koje podliježu službenim kontrolama na graničnim kontrolnim postajama u okviru odjeljka II.

1.   Kada se službene kontrole provode u skladu s člankom 44. stavkom 1., one:

(a)

uvijek uključuju provjeru dokumentacije; i

(b)

uključuju provjere identiteta i fizičke provjere ovisno o riziku za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, riziku i za okoliš.

2.   Nadležna tijela obavljaju fizičke provjere iz stavka 1. točke (b) u odgovarajućim uvjetima koji omogućuju pravilno provođenje istraživanja.

3.   Kada provjere dokumentacije, provjere identiteta ili fizičke provjere iz stavka 1. ovog članka pokažu da životinje i roba nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., primjenjuju se članak 66. stavci 1., 3. i 5., članci 67., 68. i 69., članak 71. stavci 1. i 2., članak 72. stavci 1. i 2. te članci 137. i 138.

4.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu slučajeva u kojima i uvjeta pod kojima nadležna tijela mogu zatražiti od subjekata da najave prispijeće određene robe koja ulazi u Uniju.

Članak 46.

Uzorci životinja i robe osim onih koje podliježu službenim kontrolama na graničnim kontrolnim postajama u okviru odjeljka II.

1.   Kada se uzimaju uzorci životinja i robe, nadležna tijela, ne dovodeći u pitanje članke od 34. do 42.:

(a)

obavješćuju dotične subjekte i, prema potrebi, carinska tijela; i

(b)

odlučuju trebaju li se životinje ili roba zadržati do dobivanja rezultata obavljene analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, ili se mogu pustiti, pod uvjetom da je osigurana sljedivost životinja ili robe.

2.   Komisija provedbenim aktima:

(a)

uspostavlja potrebne postupke kako bi se osigurala sljedivost životinja ili robe iz stavka 1. točke (b); i

(b)

utvrđuje dokumente koji moraju pratiti životinje ili robu iz stavka 1. kada nadležna tijela uzimaju uzorke.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Odjeljak II.

Službene kontrole životinja i robe na graničnim kontrolnim postajama

Članak 47.

Životinje i roba koje podliježu službenim kontrolama na graničnim kontrolnim postajama

1.   Nadležna tijela za utvrđivanje usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. na graničnim kontrolnim postajama prvog prispijeća u Uniju provode službene kontrole svake pošiljke koja sadržava sljedeće kategorije životinja i robe koje ulaze u Uniju:

(a)

životinje;

(b)

proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla;

(c)

bilje, biljne proizvode i druge predmete kako je navedeno na popisima koji su utvrđeni na temelju članka 72. stavka 1. i članka 74. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031;

(d)

robu iz određenih trećih zemalja za koju je Komisija provedbenim aktima iz stavka 2. točke (b) ovog članka odlučila da je potrebno privremeno povećati službene kontrole nad njezinim ulaskom u Uniju zbog poznatog ili novog rizika ili dokaza o mogućoj raširenoj ozbiljnoj neusklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(e)

životinje i robu koje podliježu hitnim mjerama predviđenima u aktima koji su doneseni u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 249. Uredbe (EU) 2016/429 ili člankom 28. stavkom 1., člankom 30. stavkom 1., člankom 40. stavkom 3., člankom 41. stavkom 3., člankom 49. stavkom 1., člankom 53. stavkom 3. i člankom 54. stavkom 3. Uredbe (EU) 2016/2031, prema kojima je pošiljke takvih životinja i robe koje su identificirane s pomoću njihovih tarifnih oznaka iz kombinirane nomenklature potrebno podvrgnuti službenim kontrolama pri njihovu ulasku u Uniju;

(f)

životinje i robu za čiji su ulazak u Uniju utvrđeni uvjeti ili mjere putem akata koji su doneseni u skladu s člankom 126. odnosno člankom 128., ili u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., prema kojima je potrebno utvrditi usklađenost s tim uvjetima ili mjerama pri ulasku životinja ili robe u Uniju.

2.   Komisija provedbenim aktima:

(a)

utvrđuje popise u kojima se navode sve životinje i roba iz stavka 1. točaka (a) i (b) te njihove tarifne oznake iz kombinirane nomenklature; i

(b)

utvrđuje popis robe koja pripada kategoriji iz stavka 1. točke (d), uz navođenje njezinih tarifnih oznaka iz kombinirane nomenklature, te ga prema potrebi ažurira u vezi s rizicima koji su navedeni u toj točki.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu izmjena kategorija pošiljaka iz stavka 1. ovog članka kako bi uključila mješovite proizvode, sijeno i slamu te druge proizvode strogo ograničene na one koji predstavljaju novoutvrđeni ili značajno povećani rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i za okoliš.

4.   Ako aktima kojima se utvrđuju mjere ili uvjeti iz stavka 1. točaka (d), (e) i (f) nije drukčije predviđeno, ovaj se članak primjenjuje i na pošiljke koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) kada nisu komercijalne prirode.

5.   Subjekti odgovorni za pošiljku osiguravaju da se životinje i roba iz kategorija iz stavka 1. prijavljuju radi službenih kontrola na graničnoj kontrolnoj postaji navedenoj u tom stavku.

Članak 48.

Životinje i roba izuzete iz službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila kojima se utvrđuju slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se sljedeće kategorije životinja i robe izuzimaju iz članka 47. te kada je takvo izuzeće opravdano:

(a)

roba koja se šalje kao trgovački uzorak ili kao izlošci koji nisu namijenjeni stavljanju na tržište;

(b)

životinje i roba za znanstvene namjene;

(c)

roba u prijevoznim sredstvima u međunarodnom prometu koja nije istovarena, a namijenjena je za potrošnju posade i putnika;

(d)

roba koja čini dio osobne prtljage putnika, a namijenjena je za njihovu osobnu potrošnju ili uporabu;

(e)

male pošiljke robe koje se šalju fizičkim osobama i nisu namijenjene stavljanju na tržište;

(f)

kućni ljubimci kako su definirani u članku 4. točki 11. Uredbe (EU). 2016/429;

(g)

posebno obrađena roba koja ne prelazi količine koje će se odrediti tim delegiranim aktima;

(h)

kategorije životinja ili robe koje predstavljaju nizak rizik ili ne predstavljaju specifični rizik te za koje stoga nisu potrebne kontrole na graničnim kontrolnim postajama.

Članak 49.

Službene kontrole na graničnim kontrolnim postajama

1.   Radi verifikacije usklađenosti s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u pravilima iz članka 1. stavka 2., nadležna tijela provode službene kontrole nad pošiljkama koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. po prispijeću pošiljke na graničnu kontrolnu postaju. Te službene kontrole obuhvaćaju provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere.

2.   Fizičke provjere obavlja, kada se te provjere tiču:

(a)

životinja, osim akvatičnih životinja, ili mesa i jestivih mesnih nusproizvoda klanja, službeni veterinar, kojemu može pomagati osoblje osposobljeno u skladu sa zahtjevima utvrđenima na temelju stavka 5. u veterinarskim pitanjima i koje su u tu svrhu odredila nadležna tijela.

(b)

akvatičnih životinja, proizvoda životinjskog podrijetla osim onih iz točke (a) ovog stavka, zametnih proizvoda ili nusproizvoda životinjskog podrijetla, službeni veterinar ili osoblje osposobljeno u skladu sa zahtjevima utvrđenima na temelju stavka 5. i koje su u tu svrhu odredila nadležna tijela.

(c)

bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, ovlašteni službenik za biljno zdravstvo.

3.   Nadležna tijela na graničnim kontrolnim postajama sustavno provode službene kontrole nad pošiljkama životinja koje se prevoze i nad prijevoznim sredstvima kako bi se verificirala usklađenost sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. Nadležna tijela uspostavljaju sustave kojima se daje prioritet službenim kontrolama nad životinjama koje se prevoze te smanjuje kašnjenje takvih kontrola.

4.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o praktičnom uređenju za prijavljivanje pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1., prijevozne jedinice ili podjedinice koje čine pojedinačnu pošiljku i najveći broj takvih prijevoznih jedinica ili podjedinica u svakoj pošiljci, uzimajući u obzir potrebu da se osigura brzo i učinkovito rukovanje pošiljkama i da službene kontrole provode nadležna tijela te, prema potrebi, međunarodne standarde. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

5.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila kojima se utvrđuju posebni zahtjevi za osposobljavanje osoblja iz stavka 2. ovog članka radi obavljanja fizičkih provjera na graničnim kontrolnim postajama.

Članak 50.

Certifikati i dokumenti koji prate pošiljke i razdijeljene pošiljke

1.   Izvorni službeni certifikati ili dokumenti, ili njihovi elektronički ekvivalenti, koji prema pravilima iz članka 1. stavka 2. moraju pratiti pošiljke koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1., predaju se nadležnim tijelima granične kontrolne postaje koja ih ondje i čuvaju, osim ako je drukčije predviđeno pravilima iz članka 1. stavka 2.

2.   Nadležna tijela granične kontrolne postaje subjektu koji je odgovoran za pošiljku izdaju ovjereni papirnati ili elektronički primjerak službenih certifikata ili dokumenata iz stavka 1. ili, ako je pošiljka razdijeljena, pojedinačno ovjerene primjerke takvih certifikata ili dokumenata u papirnatom ili elektroničkom obliku.

3.   Pošiljke se ne razdjeljuju dok se ne provedu službene kontrole i dok se zajednički zdravstveni ulazni dokument (ZZUD) iz članka 56. ne dovrši u skladu s člankom 56. stavkom 5. i člankom 57.

4.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila kojima se utvrđuju slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima ZZUD mora pratiti pošiljke koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. do odredišta.

Članak 51.

Posebna pravila za službene kontrole na graničnim kontrolnim postajama

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima nadležna tijela granične kontrolne postaje mogu odobriti daljnji prijevoz pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. do krajnjeg odredišta dok se ne dobiju rezultati fizičkih provjera, ako su takve provjere potrebne;

(b)

vremenska ograničenja i sustavi za obavljanje provjera dokumentacije te, prema potrebi, provjera identiteta i fizičkih provjera kategorija životinja i robe koje podliježu službenim kontrolama predviđenima člankom 47. stavkom 1. koje ulaze u Uniju pomorskim ili zračnim prijevozom iz treće zemlje, kada se te životinje i roba premještaju s plovila ili zrakoplova te se pod carinskim nadzorom prenose na drugo plovilo ili zrakoplov u istoj luci ili zračnoj luci radi pripreme za daljnje putovanje („pretovarene pošiljke”);

(c)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se provjere identiteta i fizičke provjere pretovarenih pošiljaka i životinja koje prispijevaju zračnim ili morskim putem i nastavljaju putovanje istim prijevoznim sredstvom mogu obavljati na graničnoj kontrolnoj postaji koja nije granična kontrolna postaja prvog prispijeća u Uniju;

(d)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se provoz pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. može odobriti te na njima provesti određene službene kontrole na graničnim kontrolnim postajama, uključujući slučajeve i uvjete skladištenja robe u posebno odobrenim carinskim skladištima ili u slobodnim zonama;

(e)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se odstupanja od pravila o provjerama identiteta i fizičkim provjerama primjenjuju u vezi s pretovarenim pošiljkama i provozom pošiljaka robe iz članka 47. stavka 1. točke (c).

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila kojima se utvrđuju slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se odstupanja od pravila o provjerama dokumentacije primjenjuju u vezi s pretovarenim pošiljkama i provozom pošiljaka robe iz članka 47. stavka 1. točke (c).

Članak 52.

Pojedinosti provjera dokumentacije, provjera identiteta i fizičkih provjera

Kako bi osigurala ujednačenu provedbu članaka 49., 50. i 51., Komisija provedbenim aktima utvrđuje detaljna pravila o postupcima koje je potrebno provesti tijekom i nakon provjera dokumentacije, provjera identiteta i fizičkih provjera iz navedenih članaka, da bi se osigurala učinkovita provedba tih službenih kontrola. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 53.

Službene kontrole koje se ne provode na graničnim kontrolnim postajama

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila kojima se utvrđuju slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima:

(a)

provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. nadležna tijela mogu obavljati na kontrolnim točkama koje nisu granične kontrolne postaje, pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve predviđene člankom 64. stavkom 3. i provedbenim aktima koji su doneseni u skladu s člankom 64. stavkom 4.;

(b)

se fizičke provjere pošiljaka, na kojima su obavljene provjere dokumentacije i provjere identiteta na graničnoj kontrolnoj postaji prvog prispijeća u Uniju, mogu obavljati na drugoj graničnoj kontrolnoj postaji u drugoj državi članici;

(c)

se provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka, na kojima su obavljene provjere dokumentacije na graničnoj kontrolnoj postaji prvog prispijeća u Uniju, mogu obavljati na drugoj graničnoj kontrolnoj postaji u drugoj državi članici;

(d)

posebne zadaće kontrole mogu obavljati carinska tijela ili druga tijela javne vlasti, u mjeri u kojoj te zadaće već ne potpadaju pod nadležnost tih tijela, nad:

i.

pošiljkama iz članka 65. stavka 2.;

ii.

osobnom prtljagom putnika;

iii.

robom naručenom putem prodaje preko ugovora na daljinu, među ostalim telefonski ili putem interneta;

iv.

kućnim ljubimcima koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 5. Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (59);

(e)

se provjere dokumentacije pošiljaka bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točke (c) mogu obavljati na udaljenosti od granične kontrolne postaje.

2.   Članak 56. stavak 3. točka (b), članak 57. stavak 2. točka (a), članak 59. stavak 1., članak 60. stavak 1. točke (a) i (d) te članci 62. i 63. također se primjenjuju na kontrolne točke iz stavka 1. točke (a) ovog članka.

Članak 54.

Učestalost provjera dokumentacije, provjera identiteta i fizičkih provjera

1.   Sve pošiljke koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. podliježu provjerama dokumentacije.

2.   Učestalost provjera identiteta i fizičkih provjera koje se obavljaju nad pošiljkama koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. ovisi o riziku koji svaka životinja, roba ili kategorija životinja ili robe predstavlja za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetskim modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i za okoliš.

3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila za ujednačenu primjenu odgovarajuće stope učestalosti iz stavka 2. Tim se pravilima osigurava da je ta učestalost viša od nulte te se njima utvrđuju:

(a)

kriteriji i postupci za određivanje i mijenjanje stopa učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te za njihovu prilagodbu razini rizika koji je povezan s tim kategorijama, uzimajući u obzir:

i.

informacije koje je Komisija prikupila u skladu s člankom 125. stavkom 1.;

ii.

ishod kontrola koje su proveli stručnjaci Komisije u skladu s člankom 120. stavkom 1.;

iii.

dotadašnje rezultate subjekata u vezi s usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

iv.

podatke i informacije prikupljene putem sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole (IMSOC) iz članka 131.;

v.

dostupne znanstvene ocjene; i

vi.

sve druge informacije u vezi s rizikom koji se povezuje s kategorijama životinja i robe;

(b)

uvjeti u kojima države članice mogu povećati stopu učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera utvrđenih u skladu s točkom (a) kako bi se u obzir uzeli lokalni čimbenici rizika;

(c)

postupci osiguravanja da se stope učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera koje su utvrđene u skladu s točkom (a) primjenjuju pravodobno i ujednačeno.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

4.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o:

(a)

učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera za kategorije robe iz članka 47. stavka 1. točke (d); i

(b)

učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera za kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. točaka (e) i (f) ako to nije već utvrđeno aktima iz navedenih točaka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 55.

Odluke o pošiljkama

1.   Nadležna tijela nakon provedbe službenih kontrola, uključujući provjere dokumentacije te, prema potrebi, provjere identiteta i fizičke provjere, donose odluku o svakoj pošiljci koja sadržava kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1., u kojoj navodi je li pošiljka usklađena s pravilima iz članka 1. stavka 2. te, prema potrebi, s primjenjivim carinskim postupkom.

2.   Odluke o pošiljkama donosi:

(a)

službeni veterinar ako se tiču životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda ili nusproizvoda životinjskog podrijetla; ili

(b)

ovlašteni službenik za biljno zdravstvo ako se tiču bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

3.   Odstupajući od stavka 2. točke (a), nadležna tijela mogu odlučiti da odluku o pošiljkama proizvoda ribarstva, živih školjaka, živih bodljikaša, živih plaštenjaka i živih morskih puževa namijenjenih prehrani ljudi, donese primjereno osposobljeno osoblje, koje su posebno u tu svrhu odredila nadležna tijela.

Članak 56.

Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta (ZZUD) od strane subjekta i nadležnih tijela

1.   Za svaku pošiljku koja sadržava kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. subjekt koji je odgovoran za pošiljku ispunjava odgovarajući dio ZZUD-a u kojem navodi informacije potrebne za trenutačnu i potpunu identifikaciju pošiljke i njezina odredišta.

2.   Upućivanja na ZZUD u ovoj Uredbi odnose se i na njegov elektronički ekvivalent.

3.   ZZUD upotrebljavaju:

(a)

subjekti odgovorni za pošiljke koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. kako bi nadležna tijela granične kontrolne postaje unaprijed obavijestili o prispijeću tih pošiljaka; i

(b)

nadležna tijela granične kontrolne postaje za:

i.

evidentiranje ishoda provedenih službenih kontrola i svih odluka koje su donesene na tom temelju, uključujući odluku o odbijanju pošiljke;

ii.

slanje informacija iz podtočke i. preko sustava IMSOC.

4.   Prije fizičkog prispijeća pošiljke u Uniju subjekti koji su odgovorni za pošiljke u skladu sa stavkom 3. točkom (a) unaprijed obavješćuju nadležna tijela granične kontrolne postaje ispunjavanjem i podnošenjem relevantnog dijela ZZUD-a u sustav IMSOC.

5.   Nadležna tijela granične kontrolne postaje dovršavaju ZZUD čim:

(a)

se provedu sve službene kontrole koje se zahtijevaju člankom 49. stavkom 1.;

(b)

su dostupni rezultati fizičkih provjera, kada su takve provjere potrebne; i

(c)

se donese odluka o pošiljci u skladu s člankom 55. i upiše u ZZUD.

Članak 57.

Upotreba ZZUD-a od strane carinskih tijela

1.   Za stavljanje pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. u carinski postupak i rukovanje njima, uključujući ulazak ili rukovanje u carinskim skladištima ili slobodnim zonama, zahtijeva se da subjekt odgovoran za pošiljku carinskim tijelima preda ZZUD, ne dovodeći u pitanje izuzeća iz članka 48. i pravila iz članaka 53. i 54. U toj fazi ZZUD mora biti propisno dovršen u sustavu IMSOC od strane nadležnih tijela granične kontrolne postaje.

2.   Carinska tijela:

(a)

ne dozvoljavaju stavljanje pošiljke u carinski postupak koji je različit od onoga koji su naznačila nadležna tijela granične kontrolne postaje; i

(b)

ne dovodeći u pitanje izuzeća iz članka 48. i pravila iz članaka 53. i 54., dopuštaju puštanje pošiljke u slobodni promet tek nakon predavanja propisno dovršenog ZZUD-a kojim se potvrđuje da je pošiljka u skladu s primjenjivim pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.   Kada se izrađuje carinska deklaracija za pošiljku koja sadržava kategorije životinja ili robe iz članka 47. stavka 1., a ZZUD nije predan, carinska tijela zadržavaju pošiljku i odmah obavješćuju nadležna tijela granične kontrolne postaje. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu s člankom 66. stavkom 6.

Članak 58.

Format, rokovi i posebna pravila za upotrebu ZZUD-a

Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o:

(a)

formatu ZZUD-a i uputama za njegovo predavanje i upotrebu, uzimajući u obzir relevantne međunarodne norme; i

(b)

minimalnom roku za prethodnu obavijest o pošiljkama od strane subjekata koji su odgovorni za pošiljku kako je predviđeno u članku 56. stavku 3. točki (a) kako bi se nadležnim tijelima granične kontrolne postaje omogućila pravodobna i djelotvorna provedba službenih kontrola.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 59.

Određivanje graničnih kontrolnih postaja

1.   Države članice određuju granične kontrolne postaje za provedbu službenih kontrola nad jednom ili više kategorija životinja i robe iz članka 47. stavka 1.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju prije određivanja granične kontrolne postaje. Ta obavijest uključuje sve informacije koje su Komisiji potrebne da verificira ispunjava li predložena granična kontrolna postaja minimalne zahtjeve utvrđene u članku 64.

3.   U roku od tri mjeseca od primanja obavijesti iz stavka 2. Komisija obavješćuje državu članicu:

(a)

o tome ovisi li određivanje predložene granične kontrolne postaje o povoljnom ishodu kontrole koju provode stručnjaci Komisije u skladu s člankom 116. kako bi verificirali usklađenost s minimalnim zahtjevima utvrđenima u članku 64.; i

(b)

o datumu takve kontrole, koja se provodi najkasnije šest mjeseci od obavijesti.

4.   Ako je Komisija, u skladu sa stavkom 3., obavijestila državu članicu da kontrola nije potrebna, država članica može nastaviti s određivanjem.

5.   Država članica odgađa određivanje granične kontrolne postaje dok je Komisija ne obavijesti o povoljnom ishodu kontrole. Komisija priopćuje ishod svoje kontrole kako je navedeno u stavku 3. točki (a) najkasnije tri mjeseca od datuma te kontrole.

Članak 60.

Popisivanje graničnih kontrolnih postaja

1.   Svaka država članica na internetu objavljuje ažurirane popise graničnih kontrolnih postaja na svojem državnom području, uz navođenje sljedećih informacija o svakoj graničnoj kontrolnoj postaji:

(a)

podataka za kontakt;

(b)

radnog vremena;

(c)

točne lokacije i radi li se o lučkoj, zrakoplovnoj, željezničkoj ili cestovnoj ulaznoj točki; i

(d)

kategorija životinja i robe iz članka 47. stavka 1. za koje je određena.

2.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o formatu, kategorijama, kraticama za oznake i drugim informacijama koje države članice trebaju upotrebljavati na popisima graničnih kontrolnih postaja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 61.

Povlačenje odobrenja za postojeće subjekte granične kontrole i njihovo ponovno određivanje

1.   Odobrenje graničnih inspekcijskih postaja u skladu s člankom 6. Direktive 97/78/EZ i člankom 6. Direktive 91/496/EEZ, određivanje mjesta ulaska u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 669/2009 i člankom 13.c stavkom 4. Direktive 2000/29/EZ te određivanje mjesta prvog unosa u skladu s člankom 5. Uredbe Komisije (EU) br. 284/2011 (60) povlači se.

2.   Države članice u skladu s člankom 59. stavkom 1. mogu kao granične kontrolne postaje ponovno odrediti granične inspekcijske postaje, određena mjesta ulaska, mjesta ulaska i mjesta prvog unosa iz stavka 1. ovog članka pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi iz članka 64.

3.   Članak 59. stavci 2., 3. i 5. ne primjenjuju se na ponovno određivanje iz stavka 2. ovog članka.

Članak 62.

Povlačenje određenja graničnih kontrolnih postaja

1.   Ako granične kontrolne postaje prestanu ispunjavati zahtjeve iz članka 64., države članice:

(a)

povlače određenje predviđeno u članku 59. stavku 1. za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koje su granične kontrolne postaje bile određene; i

(b)

te granične kontrolne postaje brišu s popisâ iz članka 60. stavka 1. za kategorije životinja i robe za koje je određenje povučeno.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o povlačenju određenja granične kontrolne postaje kako je predviđeno u stavku 1. te razlozima takva povlačenja.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu slučajeva u kojima i postupaka kojima se granične kontrolne postaje, za koje je određenje povučeno samo djelomično u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka, mogu ponovno odrediti odstupajući od članka 59.

4.   Ovim člankom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica da odlučuju o povlačenju određenja graničnih kontrolnih postaja zbog drugih razloga osim onih koji su navedeni u ovoj Uredbi.

Članak 63.

Suspenzija određenja graničnih kontrolnih postaja

1.   Država članica suspendira određenje granične kontrolne postaje i nalaže zaustavljanje njezinih aktivnosti, za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koje je bila određena, u slučajevima kada takve aktivnosti mogu prouzročiti rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš. U slučaju ozbiljnog rizika suspenzija ima trenutan učinak.

2.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o svakoj suspenziji određenja granične kontrolne postaje i razlozima takve suspenzije.

3.   Države članice navode suspenziju određenja granične kontrolne postaje u popisima iz članka 60. stavka 1.

4.   Države članice ukidaju suspenziju iz stavka 1. čim:

(a)

nadležna tijela utvrde da rizik iz stavka 1. više ne postoji; i

(b)

obavijeste Komisiju i druge države članice o informacijama na temelju kojih je suspenzija ukinuta.

5.   Ovim člankom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica da odlučuju o suspenziji određenja granične kontrolne postaje zbog drugih razloga osim onih koji su navedeni u ovoj Uredbi.

Članak 64.

Minimalni zahtjevi za granične kontrolne postaje

1.   Granične kontrolne postaje u neposrednoj su blizini točke ulaska u Uniju i na mjestu koje su carinska tijela odredila u skladu s člankom 135. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili u slobodnoj zoni.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu slučajeva i uvjeta u kojima granična kontrolna postaja može biti na udaljenosti koja nije u neposrednoj blizini točke ulaska u Uniju u slučajevima specifičnih geografskih ograničenja.

3.   Granične kontrolne postaje imaju:

(a)

dovoljan broj odgovarajuće kvalificiranog osoblja;

(b)

prostore ili druge objekte primjerene naravi i količini kategorija životinja i robe kojima se rukuje;

(c)

opremu i prostore ili druge objekte koji omogućuju provedbu službenih kontrola nad svakom kategorijom životinja i robe za koje je granična kontrolna postaja određena;

(d)

uspostavljene sustave kojima se prema potrebi osigurava pristup drugoj opremi, prostorima i uslugama koje su potrebne za primjenu mjera poduzetih u skladu s člancima 65., 66. i 67. u slučajevima sumnje u neusklađenost, neusklađenih pošiljaka ili pošiljaka koje predstavljaju rizik;

(e)

postupke u slučaju izvanrednih okolnosti kojima se osigurava neometana provedba službenih kontrola i djelotvorna primjena mjera poduzetih u skladu s člancima 65., 66 i 67. u slučajevima nepredvidivih i neočekivanih uvjeta ili događaja;

(f)

tehnologiju i opremu koja je potrebna za učinkovit rad sustava IMSOC te, prema potrebi, drugih računalnih sustava za upravljanje informacijama koji su potrebni za rukovanje i razmjenu podataka i informacija;

(g)

pristup uslugama službenih laboratorija koji mogu osigurati analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate u odgovarajućim rokovima te su opremljeni alatima informacijske tehnologije potrebnima za osiguravanje unošenja rezultata obavljenih analiza, ispitivanja ili dijagnosticiranja u sustav IMSOC, prema potrebi;

(h)

odgovarajuće sustave za pravilno rukovanje različitim kategorijama životinja i robe te za sprečavanje rizika koji mogu nastati zbog unakrsne kontaminacije; i

(i)

sustave za ispunjavanje relevantnih biosigurnosnih normi kako bi se spriječilo širenje bolesti u Uniju.

4.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi detaljna pravila o zahtjevima iz stavka 3. ovog članka kako bi se u obzir uzele posebne značajke i logističke potrebe povezane s provedbom službenih kontrola te primjenom mjera poduzetih u skladu s člankom 66. stavcima 3. i 6. te člankom 67. u vezi s različitim kategorijama životinja i robe iz članka 47. stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

5.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu slučajeva i uvjeta u kojima granične kontrolne postaje određene za uvoz neobrađenih trupaca te rezanog drva i sječke mogu biti izuzete od jedne ili više obveza iz stavka 3. ovog članka kako bi se u obzir uzele potrebe nadležnih tijela zaduženih za službene kontrole koja djeluju pod specifičnim geografskim ograničenjima, osiguravajući pritom pravilnu provedbu kontrola.

Odjeljak III.

Postupanje u slučaju sumnje u neusklađenost i neusklađenosti životinja i robe koje ulaze u Uniju

Članak 65.

Sumnja u neusklađenost i pojačane službene kontrole

1.   U slučaju sumnje u neusklađenost pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 44. stavka 1. i članka 47. stavka 1. s pravilima iz članka 1. stavka 2., nadležna tijela provode službene kontrole kako bi potvrdila ili uklonila tu sumnju.

2.   Pošiljke životinja i robe za koje subjekti nisu prijavili da sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. podliježu službenim kontrolama od strane nadležnih tijela kada ona imaju razloga vjerovati da su takve kategorije životinja ili robe prisutne u pošiljci.

3.   Nadležna tijela službeno zadržavaju pošiljke iz stavaka 1. i 2. do ishoda službenih kontrola koje su predviđene tim stavcima.

Prema potrebi te se pošiljke izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinjama se pruža zaštita, hrana, voda i, prema potrebi, liječenje do ishoda službenih kontrola.

4.   Kada nadležna tijela imaju razloga sumnjati u prijevarne ili obmanjujuće prakse subjekta koji je odgovoran za pošiljku ili na temelju službenih kontrola smatraju da su pravila iz članka 1. stavka 2. ozbiljno ili opetovano prekršena, prema potrebi te uz mjere iz članka 66. stavka 3. pojačavaju službene kontrole nad pošiljkama istog podrijetla odnosno namjene.

5.   Nadležna tijela putem sustava IMSOC obavješćuju Komisiju i države članice o svojoj odluci o provedbi pojačanih službenih kontrola, kako je predviđeno u stavku 4. ovog članka, uz navođenje razloga za svoju odluku.

6.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o postupcima za koordiniranu provedbu pojačanih službenih kontrola iz stavaka 4. i 5. ovog članka od strane nadležnih tijela. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 66.

Mjere koje treba poduzeti u slučajevima neusklađenih pošiljaka koje ulaze u Uniju

1.   Nadležna tijela službeno zadržavaju svaku pošiljku životinja ili robe koja ulazi u Uniju, a koja nije usklađena s pravilima iz članka 1. stavka 2. te zabranjuju njezin ulazak u Uniju.

Nadležna tijela, ovisno o slučaju, svaku takvu pošiljku izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinje koje se u njoj nalaze čuvaju se, zbrinjavaju ili liječe u odgovarajućim uvjetima dok se ne donese daljnja odluka. Ako je to moguće, nadležna tijela u obzir uzimaju i interes za osiguravanje posebne pozornosti u pogledu određenih vrsta robe.

2.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o praktičnom uređenju za izolaciju i stavljanje u karantenu iz stavka 1. drugog podstavka ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

3.   Nadležno tijelo, u vezi s pošiljkom iz stavka 1., nalaže, bez odgode, da subjekt odgovoran za pošiljku:

(a)

uništi pošiljku;

(b)

ponovno otpremi pošiljku izvan Unije u skladu s člankom 72. stavcima 1. i 2.; ili

(c)

pošiljku podvrgne posebnoj obradi u skladu s člankom 71. stavcima 1. i 2. ili bilo kojoj drugoj mjeri potrebnoj kako bi se osigurala usklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. te da, prema potrebi, pošiljku prenamijeni za svrhu koja je drukčija od izvorno predviđene.

Sve mjere iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) provode se u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., uključujući posebno, u pogledu pošiljaka živih životinja, one mjere kojima se želi životinje poštedjeti svake boli, nelagode ili patnje koji se mogu izbjeći.

Ako se pošiljka sastoji od bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, prvi podstavak točke (a), (b) i (c) primjenjuju se ili na pošiljku ili na njezine partije.

Prije negoli subjektu naloži da poduzme mjeru u skladu s prvim podstavkom točkama (a), (b) i (c), nadležno tijelo saslušava dotičnog subjekta, osim ako je potrebno odmah djelovati zbog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizika i za okoliš.

4.   Ako nadležno tijelo naloži subjektu da poduzme jednu ili više mjera utvrđenih u stavku 3. prvom podstavku točki (a), (b) ili (c), to nadležno tijelo iznimno može odobriti da se mjere poduzmu u odnosu na samo dio pošiljke, pod uvjetom da su djelomično uništavanje, ponovno otpremanje, posebna obrada ili druga mjera:

(a)

takvi da je osigurana usklađenost,

(b)

ne predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja ili za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš; i

(c)

ne ometaju aktivnosti službenih kontrola.

5.   Nadležna tijela o svakoj odluci o zabrani ulaska pošiljke kako je predviđeno u stavku 1. ovog članka i bilo kojem nalogu izdanom u skladu sa stavcima 3. i 6. ovog članka te člankom 67. odmah obavješćuju:

(a)

Komisiju;

(b)

nadležna tijela drugih država članica;

(c)

carinska tijela;

(d)

nadležna tijela trećih zemalja podrijetla; i

(e)

subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

Ta se obavijest šalje putem sustava IMSOC.

6.   Ako se pošiljka koja sadržava kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. ne preda na službene kontrole koje su u njemu navedene ili se ne preda u skladu sa zahtjevima koji su utvrđeni u članku 50. stavcima 1. i 3. te članku 56. stavcima 1., 3. i 4., ili s pravilima koja su donesena u skladu s člankom 48., člankom 49. stavkom 4., člankom 51., člankom 53. stavkom 1. i člankom 58., nadležna tijela nalažu zadržavanje ili povrat takve pošiljke te njezino službeno zadržavanje bez odgode.

Stavci 1., 3. i 5. ovog članka primjenjuju se na takve pošiljke.

7.   Mjere iz ovog članka primjenjuju se o trošku subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

Članak 67.

Mjere koje treba poduzeti u vezi sa životinjama ili robom koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja i predstavljaju rizik

Kada službene kontrole upućuju na to da pošiljka životinja ili robe predstavlja rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, takva se pošiljka izolira ili stavlja u karantenu, a životinje iz nje čuvaju se, zbrinjavaju ili liječe u odgovarajućim uvjetima do donošenja daljnje odluke.

Nadležna tijela službeno zadržavaju dotičnu pošiljku te bez odgode nalažu subjektu koji je odgovoran za tu pošiljku da:

(a)

uništi pošiljku u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., poduzimajući sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili okoliš, a u pogledu živih životinja osobito uključujući pravila o pošteđivanju od svake boli, nelagode ili patnje koji se mogu izbjeći; ili

(b)

pošiljku podvrgne posebnoj obradi u skladu s člankom 71. stavcima 1. i 2.

Mjere iz ovog članka primjenjuju se o trošku subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

Članak 68.

Daljnje postupanje po odlukama donesenima u vezi s neusklađenim pošiljkama koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1.   Nadležna tijela:

(a)

poništavaju službene certifikate i, prema potrebi, druge relevantne dokumente koji prate pošiljke nad kojima se provode mjere u skladu s člankom 66. stavcima 3. i 6. te člankom 67.; i

(b)

surađuju u skladu s člancima od 102. do 108. kako bi poduzela dodatne mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da nije moguće ponovno unijeti u Uniju pošiljke kojima je ulazak zabranjen u skladu s člankom 66. stavkom 1.

2.   Nadležna tijela u državi članici u kojoj su se službene kontrole provele nadziru primjenu mjera koje su naložene u skladu s člankom 66. stavcima 3. i 6. te člankom 67. kako bi se osiguralo da pošiljka ne dovodi do štetnih učinaka na zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili okoliš, dok se te mjere primjenjuju ili dok se čeka primjena tih mjera.

Prema potrebi takva se primjena provodi pod nadzorom nadležnih tijela druge države članice.

Članak 69.

Neprovođenje mjera koje su subjektu naložila nadležna tijela

1.   Subjekt koji je odgovoran za pošiljku provodi sve mjere koje nadležna tijela nalože u skladu s člankom 66. stavcima 3. i 6. te člankom 67. bez odgode i najkasnije u roku od šezdeset dana od dana kada nadležna tijela obavijeste dotičnog subjekta o svojoj odluci u skladu s člankom 66. stavkom 5. Nadležna tijela mogu odrediti kraće razdoblje od razdoblja od 60 dana.

2.   Ako po isteku roka iz stavka 1. dotični subjekt ne poduzme nikakve radnje, nadležna tijela nalažu:

(a)

da se pošiljka uništi ili da se nad njom provede neka druga odgovarajuća mjera;

(b)

u slučajevima iz članka 67. da se pošiljka uništi u odgovarajućim objektima koji se nalaze što bliže graničnoj kontrolnoj postaji te da se poduzmu sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili okoliš.

3.   Nadležna tijela mogu produljiti rok iz stavaka 1. i 2. ovog članka za toliko vremena koliko je potrebno da se dobiju rezultati drugog stručnog mišljenja iz članka 35. pod uvjetom da to nema štetnih učinaka na zdravlje ljudi, životinja i bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i na okoliš.

4.   Mjere iz ovog članka primjenjuju se o trošku subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

Članak 70.

Usklađenost primjene članaka 66., 67. i 68.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila kojima se na svim graničnim kontrolnim postajama iz članka 59. stavka 1. i kontrolnim točkama iz članka 53. stavka 1. točke (a) osigurava usklađenost odluka i mjera koje nadležna tijela donose te naloga koje ona izdaju u skladu s člancima 66., 67. i 68., a koje nadležna tijela moraju poštovati pri rješavanju uobičajenih ili opetovanih situacija neusklađenosti ili rizika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 71.

Posebna obrada pošiljaka

1.   Posebna obrada pošiljaka predviđena u članku 66. stavku 3. točki (c) i članku 67. točki (b) prema potrebi može uključivati:

(a)

obradu ili preradu, prema potrebi uključujući dekontaminaciju, ali ne i razrjeđivanje, tako da pošiljka ispunjava zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili zahtjeve treće zemlje ponovne otpreme; ili

(b)

sve druge načine obrade primjerene za sigurnu prehranu životinja ili ljudi ili za druge namjene.

2.   Posebna obrada predviđena u stavku 1.:

(a)

provodi se djelotvorno i osigurava otklanjanje svih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizika i za okoliš;

(b)

dokumentira se i provodi pod nadzorom nadležnih tijela ili, prema potrebi, pod nadzorom nadležnih tijela druge države članice zajedničkim dogovorom; i

(c)

ispunjava zahtjeve utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu zahtjeva i uvjeta u skladu s kojima se provodi posebna obrada iz stavka 1. ovog članka.

Ako ne postoje pravila donesena delegiranim aktima, takva posebna obrada provodi se u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 72.

Ponovna otprema pošiljaka

1.   Nadležna tijela dopuštaju ponovnu otpremu pošiljaka ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

odredište je dogovoreno sa subjektom koji je odgovoran za pošiljku;

(b)

subjekt koji je odgovoran za pošiljku obavijestio je nadležna tijela države članice pisanim putem da su nadležna tijela treće zemlje podrijetla ili, ako su različite, treće zemlje odredišta, obaviještena o razlozima i okolnostima zabrane ulaska dotične pošiljke životinja ili robe u Uniju;

(c)

ako treća zemlja odredišta nije treća zemlja podrijetla, subjekt je pribavio pristanak nadležnih tijela te treće zemlje odredišta i ta su nadležna tijela obavijestila nadležna tijela države članice da su spremna prihvatiti pošiljku; i

(d)

u slučaju pošiljaka životinja, ponovna otprema u skladu je sa zahtjevima za dobrobit životinja.

2.   Uvjeti navedeni u stavku 1. točkama (b) i (c) ovog članka ne primjenjuju se na pošiljke koje sadržavaju kategorije robe iz članka 47. stavka 1. točke (c).

Odjeljak IV.

Odobravanje kontrola prije izvoza

Članak 73.

Odobravanje kontrola prije izvoza koje provode treće zemlje

1.   Komisija može provedbenim aktima odobriti, na zahtjev treće zemlje, posebne kontrole prije izvoza koje ta treća zemlja provodi nad pošiljkama životinja i robe prije izvoza u Uniju kako bi se verificiralo zadovoljavaju li izvezene pošiljke zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. Takvo se odobrenje primjenjuje samo na pošiljke s podrijetlom iz dotične treće zemlje i može se izdati za jednu ili više kategorija životinja ili robe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

2.   U odobrenju predviđenom u stavku 1. navodi se:

(a)

najveća učestalost službenih kontrola koje provode nadležna tijela država članica pri ulasku pošiljaka u Uniju, ako nema razloga za sumnju u neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. ili prijevarne ili obmanjujuće prakse;

(b)

službeni certifikati koji moraju pratiti pošiljke koje ulaze u Uniju;

(c)

predložak certifikata iz točke (b);

(d)

nadležna tijela treće zemlje koja su odgovorna za provedbu kontrola prije izvoza; i

(e)

prema potrebi, sva delegirana tijela kojima nadležna tijela mogu delegirati određene zadaće. Takvo delegiranje može se odobriti samo ako zadovoljava kriterije utvrđene u člancima od 28. do 33. ili jednakovrijedne uvjete.

3.   Odobrenje predviđeno u stavku 1. ovog članka može se izdati trećoj državi samo ako dostupni dokazi i, prema potrebi, kontrola Komisije koja je provedena u skladu s člankom 120. pokazuju da sustav službenih kontrola te treće države može osigurati:

(a)

da pošiljke životinja ili robe koje se izvoze u Uniju ispunjavaju zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili jednakovrijedne zahtjeve; i

(b)

da su kontrole koje su provedene u trećoj zemlji prije otpreme u Uniju dovoljno djelotvorne da zamijene ili smanje učestalost provjera dokumenata, provjera identiteta i fizičkih provjera koje su utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

4.   Nadležna tijela ili delegirano tijelo navedeno u odobrenju:

(a)

odgovorni su za kontakte s Unijom; i

(b)

osiguravaju da službeni certifikati iz stavka 2. točke (b) prate svaku pošiljku koja se kontrolira.

5.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje detaljna pravila i kriterije za odobravanje kontrola prije izvoza koje provode treće zemlje u skladu sa stavkom 1. ovog članka i za službene kontrole koje provode nadležna tijela država članica nad životinjama i robom koje podliježu odobrenju iz tog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 74.

Neusklađenost s odobrenjem kontrola prije izvoza koje provode treće zemlje i povlačenje tog odobrenja

1.   Kada se službenim kontrolama pošiljaka koje sadržavaju kategorije životinja i robe za koje su odobrene posebne kontrole prije izvoza u skladu s člankom 73. stavkom 1. otkrije ozbiljna i opetovana neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2., države članice odmah:

(a)

putem sustava IMSOC obavješćuju Komisiju, druge države članice i dotične subjekte te traže administrativnu pomoć u skladu s postupcima koji su uspostavljeni u člancima od 102. do 108.; i

(b)

povećavaju broj službenih kontrola pošiljaka iz relevantnih trećih zemalja i, kada je to potrebno radi omogućivanja pravilnog analitičkog pregleda situacije, čuvaju odgovarajući broj uzoraka u primjerenim uvjetima skladištenja.

2.   Komisija može provedbenim aktima povući odobrenje predviđeno člankom 73. stavkom 1. ako, slijedom službenih kontrola iz stavka 1. ovog članka, postoje naznake da zahtjevi utvrđeni člankom 73. stavcima 3. i 4. više nisu zadovoljeni. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Odjeljak V.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke iz trećih zemalja

Članak 75.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1.   Nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela država članica zadužena za životinje i robu koje ulaze u Uniju blisko surađuju kako bi osigurala da se službene kontrole pošiljaka životinja i robe koje ulaze u Uniju provode u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe.

U tu svrhu, nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela:

(a)

osiguravaju uzajamni pristup informacijama koje su potrebne za organizaciju i obavljanje vlastitih aktivnosti u vezi sa životinjama i robom koje ulaze u Uniju; i

(b)

osiguravaju pravodobnu razmjenu takvih informacija, među ostalim elektroničkim putem.

2.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o ujednačenim sustavima suradnje koje nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela iz stavka 1. moraju uspostaviti kako bi osigurala:

(a)

pristup nadležnih tijela informacijama koje su potrebne za neposrednu i potpunu identifikaciju pošiljaka životinja i robe koje ulaze u Uniju i podliježu službenim kontrolama na graničnoj kontrolnoj postaji u skladu s člankom 47. stavkom 1.;

(b)

uzajamno ažuriranje, razmjenama informacija ili sinkronizacijom relevantnih baza podataka, informacija o pošiljkama životinja i robe koje ulaze u Uniju, a koje su prikupila nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela; i

(c)

brzo priopćivanje odluka koje su ta tijela donijela na temelju informacija iz točaka (a) i (b).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 76.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje ne podliježu posebnim kontrolama na granicama

1.   Stavci 2., 3. i 4. ovog članka primjenjuju se u slučaju pošiljaka životinja i robe, osim onih koje podliježu kontrolama na ulasku u Uniju kako se zahtijeva člankom 47. stavkom 1. ove Uredbe, a za koje je podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet u skladu s člankom 5. točkom 12. Uredbe (EU) br. 952/2013 i člancima od 158. do 202. te uredbe.

2.   Carinska tijela suspendiraju puštanje pošiljke u slobodan promet kada imaju razloga vjerovati da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, te o takvoj suspenziji odmah obavješćuju nadležna tijela.

3.   Pošiljka čije je puštanje u slobodan promet suspendirano na temelju stavka 2. pušta se u slobodan promet ako, u roku od tri radna dana od suspenzije puštanja, nadležna tijela ne zatraže od carinskih tijela da nastave sa suspenzijom ili obavijeste carinska tijela da ne postoji rizik.

4.   Ako nadležna tijela smatraju da postoji rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš;

(a)

zahtijevaju od carinskih tijela da ne puste pošiljku u slobodni promet te da u komercijalnu fakturu koja se prilaže uz pošiljku i uz bilo koje druge relevantne popratne dokumente ili relevantne elektroničke ekvivalente unesu sljedeću izjavu:

„Proizvod predstavlja rizik – puštanje u slobodan promet nije odobreno – Uredba (EU) 2017/…”;

(b)

ne dopušta se nijedan drugi carinski postupak bez suglasnosti nadležnih tijela; i

(c)

primjenjuju se članak 66. stavci 1., 3., 5. i 6., članci 67., 68. i 69., članak 71. stavci 1. i 2. i članak 72. stavci 1. i 2.

5.   U slučaju pošiljaka životinja i robe, osim onih koje podliježu kontrolama na ulasku u Uniju kako se zahtijeva člankom 47. stavkom 1., a za koje nije podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet, carinska tijela, ako imaju razloga vjerovati da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, prenose sve relevantne informacije carinskim tijelima u državama članicama koje su krajnja odredišta.

Odjeljak VI.

Posebne mjere

Članak 77.

Pravila o posebnim službenim kontrolama i mjerama koje treba poduzeti nakon provedbe takvih kontrola

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila za provedbu posebnih službenih kontrola i mjera u slučajevima neusklađenosti, kako bi se uzele u obzir specifičnosti sljedećih kategorija životinja i robe ili načina i sredstava njihova prijevoza:

(a)

pošiljke svježih proizvoda ribarstva koji se iskrcavaju izravno u lukama koje su odredile države članice u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (61) s ribarskih plovila koja plove pod zastavom treće zemlje;

(b)

pošiljke divljači s kožom i krznom;

(c)

pošiljke koje sadržavaju kategorije robe iz članka 47. stavka 1. točke (b) i koje su isporučene plovilima koja napuštaju Uniju, s pohranjivanjem ili bez pohranjivanja u za to posebno predviđenim carinskim skladištima ili u slobodnim zonama, a namijenjene su opskrbi brodova ili potrošnji od strane posade i putnika;

(d)

drvena ambalaža;

(e)

hrana za životinje koja prati životinje i namijenjena je za hranidbu tih životinja;

(f)

životinje i roba naručeni putem prodaje preko ugovora na daljinu i isporučeni iz treće zemlje na adresu u Uniji, kao i zahtjevi za obavješćivanje koji su potrebni kako bi se omogućila pravilna provedba službenih kontrola;

(g)

biljni proizvodi koji zbog svojeg sljedećeg odredišta mogu dovesti do rizika od širenja infektivnih ili zaraznih bolesti životinja;

(h)

pošiljke koje sadržavaju kategorije životinja i robe iz članka 47. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) podrijetlom iz Unije i na povratku u nju, nakon što im je zabranjen ulazak u treću zemlju;

(i)

rasuta roba koja ulazi u Uniju iz treće zemlje, bez obzira na to potječe li sva iz te treće zemlje;

(j)

pošiljke robe iz članka 47. stavka 1. koje dolaze s državnog područja Hrvatske i provoze se preko državnog područja Bosne i Hercegovine kod Neuma („neumski koridor”) prije ponovnog ulaska na državno područje Hrvatske preko ulaznih točaka na Kleku ili Zatonu Dolima;

(k)

životinje i roba koje su izuzete od članka 47. u skladu s člankom 48.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu uvjeta za praćenje prijevoza i prispijeća pošiljaka određenih životinja i robe, od granične kontrolne postaje pri prispijeću do objekta u mjestu odredišta u Uniji, do granične kontrolne postaje u mjestu odredišta ili do izlazne granične kontrolne postaje.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o:

(a)

predlošku službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata; i

(b)

formatu dokumenata koji moraju pratiti kategorije životinja ili robe iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

POGLAVLJE VI.

Financiranje službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti

Članak 78.

Opća pravila

1.   Države članice osiguravaju dostupnost adekvatnih financijskih sredstava kako bi nadležna tijela imala na raspolaganju osoblje i druga sredstva koja su potrebna za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti.

2.   Ovo se poglavlje također primjenjuje u slučaju delegiranja određenih zadaća službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u skladu s člancima 28. i 31.

Članak 79.

Obvezne naknade ili pristojbe

1.   Nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe za službene kontrole provedene u odnosu na aktivnosti iz Priloga IV. poglavlja II. te službene kontrole životinja i robe iz članka 47. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), na graničnim kontrolnim postajama ili kontrolnim točkama iz članka 53. stavka 1. točke (a), ili:

(a)

u visini troška izračunanog u skladu s člankom 82. stavkom 1.; ili

(b)

u iznosima predviđenima Prilogom IV.

2.   Nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe radi nadoknade troškova koje snose u odnosu na:

(a)

službene kontrole životinja i robe iz članka 47. stavka 1. točaka (d), (e) i (f);

(b)

službene kontrole provedene na zahtjev subjekta, radi dobivanja odobrenja predviđenog člankom 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005,

(c)

službene kontrole koje nisu bile prvotno planirane, a koje:

i.

su postale nužne nakon utvrđivanja slučaja neusklađenosti od strane istog subjekta tijekom službene kontrole koja je provedena u skladu s ovom Uredbom; i

ii.

se provode radi procjene opsega i učinka slučaja neusklađenosti ili kako bi se verificiralo je li neusklađenost otklonjena.

3.   Neovisno o stavcima 1. i 2., države članice mogu, u vezi s aktivnostima iz Priloga IV. poglavlja II., na objektivnoj i nediskriminirajućoj osnovi, umanjiti iznos naknada ili pristojba uzimajući u obzir:

(a)

interese subjekata s niskim kapacitetom proizvodnje;

(b)

tradicionalne metode koje se upotrebljavaju u proizvodnji, preradi i distribuciji;

(c)

potrebe subjekata koji su smješteni u područjima sa specifičnim geografskim ograničenjima; i

(d)

evidenciju usklađenosti subjekata s relevantnim pravilima iz članka 1. stavka 2. kako je utvrđeno službenim kontrolama.

4.   Države članice mogu odlučiti da se naknade i pristojbe izračunane u skladu s člankom 82. stavkom 1. točkom (b) ne naplaćuju u iznosu manjem od onoga pri kojem bi, uzimajući u obzir trošak naplate i ukupni očekivani prihod od naknadi i pristojbi, naplata te naknade ili pristojbe bila neekonomična.

5.   Ovaj članak ne primjenjuje se na službene kontrole koje se provode radi verifikacije usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (i) i (j).

Članak 80.

Druge naknade i pristojbe

Države članice mogu u svrhu pokrivanja troškova službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti naplaćivati naknade ili pristojbe različite od naknada i pristojbi iz članka 79., osim ako je to zabranjeno zakonodavnim odredbama primjenjivima u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2.

Članak 81.

Troškovi

Naknade ili pristojbe koje se naplaćuju u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a) i člankom 79. stavkom 2. utvrđuju se na temelju sljedećih troškova, u mjeri u kojoj oni proizlaze iz dotičnih službenih kontrola:

(a)

plaćâ osoblja, uključujući pomoćno i administrativno osoblje, koje sudjeluje u provedbi službenih kontrola te troškova njihova socijalnog i mirovinskog osiguranja te osiguranja;

(b)

troška objekata i opreme, uključujući troškove održavanja i osiguranja te druge povezane troškove;

(c)

troška potrošnog materijala i alata;

(d)

troškova usluga koje delegirana tijela naplaćuju nadležnim tijelima za službene kontrole koje su delegirane tim delegiranim tijelima;

(e)

troška osposobljavanja osoblja iz točke (a), uz izuzetak osposobljavanja koje je potrebno za stjecanje kvalifikacije koja je uvjet prilikom zapošljavanja od strane nadležnih tijela;

(f)

putnih troškova osoblja iz točke (a) i s tim povezanih troškova dnevnica;

(g)

troškova uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koje službeni laboratoriji naplaćuju za te zadaće.

Članak 82.

Izračun naknada ili pristojbi

1.   Naknade ili pristojbe naplaćene u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a) i člankom 79. stavkom 2. utvrđuju se u skladu s jednom od sljedećih metoda izračuna ili njihovom kombinacijom:

(a)

u paušalnom iznosu na temelju ukupnih troškova službenih kontrola koje nadležna tijela snose u određenom razdoblju i primjenjuju se na sve subjekte, neovisno o tome provodi li se službena kontrola tijekom referentnog razdoblja u odnosu na svaki od subjekata koji su podložni plaćanju; kod utvrđivanja visine naknada koje se naplaćuju za svaki sektor, aktivnost i kategoriju subjekata, nadležna tijela uzimaju u obzir učinak koji vrsta i opseg dotične aktivnosti i relevantni čimbenici rizika imaju u raspodjeli ukupnih troškova tih službenih kontrola; ili

(b)

na temelju izračuna stvarnih troškova svake pojedine službene kontrole te se primjenjuju na subjekte koji podliježu takvoj službenoj kontroli.

2.   Putni troškovi iz članka 81. točke (f) uzimaju se obzir prilikom izračunavanja naknada ili pristojbi iz članka 79. stavka 1. točke (a) i članka 79. stavka 2. bez diskriminacije među subjektima na osnovi udaljenosti njihovih prostora od lokacije nadležnih tijela.

3.   Kada se naknade ili pristojbe izračunavaju u skladu sa stavkom 1. točkom (a), naknade ili pristojbe koje naplaćuju nadležna tijela ne smiju premašiti ukupne troškove nastale prilikom provedbe službenih kontrola tijekom razdoblja koje je tamo navedeno.

4.   Ako se naknade ili pristojbe izračunavaju u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ne smiju premašiti stvarni trošak provedene službene kontrole.

Članak 83.

Naplata i primjena naknada ili pristojbi

1.   Subjektu se naknada ili pristojba za službenu kontrolu i za drugu službenu aktivnost koja se provodi na temelju pritužbe naplaćuje samo ako se tom kontrolom potvrdi neusklađenost.

2.   Nema izravnog ili neizravnog povrata naknada ili pristojbi naplaćenih u skladu s člancima 79. i 80, osim ako su nepropisno naplaćene.

3.   Države članice mogu odlučiti da naknade ili pristojbe naplaćuju tijela različita od nadležnih tijela ili delegirana tijela.

Članak 84.

Plaćanje naknada ili pristojbi

1.   Nadležna tijela osiguravaju da subjekti, na zahtjev, prime dokaz o plaćanju naknada ili pristojbi ako subjekti inače nemaju pristup takvu dokazu.

2.   Naknade ili pristojbe naplaćene u skladu s člankom 79. stavkom 1. plaća subjekt odgovoran za pošiljku ili njegov zastupnik.

Članak 85.

Transparentnost

1.   Države članice osiguravaju visoku razinu transparentnosti u vezi s:

(a)

naknadama ili pristojbama predviđenima člankom 79. stavkom 1. točkom (a), člankom 79. stavkom 2. i člankom 80., to jest u vezi s:

i.

metodom i podatcima upotrijebljenima za utvrđivanje tih naknada ili pristojbi;

ii.

iznosom naknada ili pristojbi koje se primjenjuju na svaku od kategorija subjekata i za svaku od kategorija službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti;

iii.

raščlambom troškova kako je navedeno u članku 81.;

(b)

identitetom tijela koja su odgovorna za naplatu naknada ili pristojbi.

2.   Svako nadležno tijelo stavlja na raspolaganje javnosti informacije iz stavka 1. ovog članka za svako referentno razdoblje te troškove nadležnog tijela za koje naknada ili pristojba dospijeva u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a), člankom 79. stavkom 2. i člankom 80.

3.   Države članice savjetuju se s relevantnim dionicima o općim metodama koje se upotrebljavaju za izračun naknada ili pristojbi predviđenih člankom 79. stavkom 1. točkom (a), člankom 79. stavkom 2. i člankom 80.

POGLAVLJE VII.

Službeno certificiranje

Članak 86.

Opći zahtjevi u vezi sa službenim certificiranjem

1.   Službeno certificiranje dovodi do izdavanja:

(a)

službenih certifikata; ili

(b)

službenih potvrda u slučajevima predviđenima pravilima iz članka 1. stavka 2.

2.   Kada nadležna tijela delegiraju određene zadaće u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili službenih potvrda ili u vezi sa službenim nadzorom iz članka 91. stavka 1., takvo je delegiranje u skladu s odredbama članaka od 28. do 33.

Članak 87.

Službeni certifikati

Članci 88., 89. i 90. primjenjuju se:

(a)

kada se pravilima iz članka 1. stavka 2. zahtijeva izdavanje službenog certifikata; i

(b)

na službene certifikate koji su potrebni u svrhu izvoza pošiljaka životinja i roba u treće zemlje ili koje je od nadležnog tijela države članice otpreme zatražilo nadležno tijelo države članice odredišta u vezi s pošiljkama životinja ili robe koja se izvozi u treće zemlje.

Članak 88.

Potpisivanje i izdavanje službenih certifikata

1.   Službene certifikate izdaju nadležna tijela.

2.   Nadležna tijela određuju službene osobe za certificiranje koje su ovlaštene za potpisivanje službenih certifikata te u odnosu na te službene osobe osiguravaju:

(a)

da su nepristrane i da nisu ni u kakvu sukobu interesa te osobito da nisu u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog obavljanja profesionalnih dužnosti u odnosu na to za što se izdaje certifikat; i

(b)

da su prošle odgovarajuće osposobljavanje o pravilima, usklađenost s kojima se certificira službenim certifikatom i o tehničkoj ocjeni usklađenosti s tim pravilima kao i o relevantnim pravilima utvrđenima ovom Uredbom.

3.   Službena osoba za certificiranje potpisuje službene certifikate te ih izdaje na temelju jednog od sljedećih razloga:

(a)

izravnog saznanja službene osobe za certificiranje o najnovijim činjenicama i podatcima relevantnima za certificiranje, a do kojeg je došla:

i.

putem službene kontrole; ili

ii.

pribavljanjem drugog službenog certifikata koji su izdala nadležna tijela;

(b)

činjenica i podataka relevantnih za certificiranje koji su poznati drugoj osobi koju su u tu svrhu ovlastila nadležna tijela i pod čijim nadzorom djeluje, uz uvjet da službena osoba za certificiranje može verificirati točnost takvih činjenica i podataka;

(c)

činjenica i podataka relevantnih za certificiranje koji su dobiveni putem sustavâ samonadzora subjekata, a koje su nadopunili i potvrdili rezultati redovitih službenih kontrola, ako službena osoba za certificiranje smatra da su time ispunjeni uvjeti za izdavanje službenog certifikata.

4.   Službena osoba za certificiranje potpisuje službene certifikate te ih izdaje samo na temelju stavka 3. točke (a) ovog članka kada se tako zahtijeva pravilima iz članka 1. stavka 2.

Članak 89.

Jamstva pouzdanosti za službene certifikate

1.   Službeni certifikati:

(a)

sadržavaju jedinstveni kod;

(b)

ne potpisuje ih službena osoba za certificiranje ako nisu ispunjeni ili su nepotpuni;

(c)

sastavljeni su na jednom od službenih jezika institucija Unije ili više njih koje razumije službena osoba za certificiranje i, prema potrebi, na jednom od službenih jezika države članice odredišta;

(d)

vjerodostojni su i točni;

(e)

omogućuju identifikaciju osobe koja ih je potpisala i datum izdavanja; i

(f)

omogućuju jednostavnu verifikaciju povezanosti između certifikata, tijela koje ga izdaje i pošiljke, partije ili pojedinačne životinje ili robe obuhvaćene certifikatom.

2.   Nadležna tijela poduzimaju sve prikladne mjere za sprečavanje izdavanja lažnih ili obmanjujućih službenih certifikata ili zloporabe službenih certifikata.

Članak 90.

Provedbene ovlasti u vezi sa službenim certifikatima

Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila za ujednačenu primjenu članaka 88. i 89. u vezi s:

(a)

predloškom službenih certifikata i pravilima za izdavanje takvih certifikata, ako zahtjevi nisu utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

mehanizmima i tehničkim mjerama kojima se osigurava izdavanje točnih i pouzdanih službenih certifikata i sprečava rizik od prijevare;

(c)

postupcima koje treba slijediti u slučaju povlačenja službenih certifikata te pri izdavanju zamjenskih certifikata;

(d)

pravilima za izradu ovjerenih preslika službenih certifikata;

(e)

formatima dokumenata koji moraju pratiti životinje i robu nakon provedbe službenih kontrola;

(f)

pravilima za izdavanje elektroničkih certifikata i pravilima za upotrebu elektroničkih potpisa.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 91.

Službene potvrde

1.   Kada se ovom Uredbom ili pravilima iz članka 1. stavka 2. zahtijeva da službene potvrde izdaju subjekti pod službenim nadzorom nadležnih tijela ili sama nadležna tijela, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4. ovog članka.

2.   Službene potvrde:

(a)

vjerodostojne su i točne;

(b)

sastavljene su na jednom od službenih jezika institucija Unije ili više njih i, prema potrebi, na jednom od službenih jezika države članice odredišta; i

(c)

kada se odnose na pošiljku ili partiju, omogućuju verifikaciju povezanosti između službene potvrde i te pošiljke ili partije.

3.   Nadležna tijela osiguravaju da je osoblje koje provodi službene kontrole radi nadzora izdavanja službenih potvrda ili, u slučaju kada službene potvrde izdaju nadležna tijela, osoblje uključeno u izdavanje tih službenih potvrda:

(a)

nepristrano i nije ni u kakvu sukobu interesa, a posebno da nije u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog obavljanja profesionalnih dužnosti u odnosu na to što se certificira službenim potvrdama; i

(b)

prošlo odgovarajuće osposobljavanje o:

i.

pravilima, usklađenost s kojima se certificira službenim potvrdama i o tehničkoj ocjeni usklađenosti s tim pravilima;

ii.

relevantnim pravilima utvrđenima ovom Uredbom.

4.   Nadležna tijela provode redovite službene kontrole kako bi verificirala:

(a)

pridržavaju li se subjekti koji izdaju potvrde uvjeta utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.; i

(b)

izdaje li se potvrda na temelju relevantnih, točnih i provjerljivih činjenica i podataka.

GLAVA III.

REFERENTNI LABORATORIJI I REFERENTNI CENTRI

Članak 92.

Odluka o uspostavljanju referentnog laboratorija Europske unije

1.   U područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. referentni laboratorij Europske unije uspostavlja se kada učinkovitost službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti također ovisi o kvaliteti, ujednačenosti i pouzdanosti:

(a)

analitičkih, ispitnih ili dijagnostičkih metoda koje upotrebljavaju službeni laboratoriji određeni u skladu s člankom 37. stavkom 1.; i

(b)

rezultata analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja koje obavljaju ti službeni laboratoriji.

2.   Referentni laboratorij Europske unije uspostavlja se kada postoji prepoznata potreba za promicanjem ujednačenih praksi u vezi s razvojem ili uporabom metoda iz stavka 1. točke (a).

3.   Komisija redovito preispituje mandat i rad referentnih laboratorija Europske unije.

4.   Komisija delegiranim aktom u skladu s člankom 144. dopunjuje ovu Uredbu donošenjem odluke o uspostavi referentnog laboratorija Europske unije.

Članak 93.

Određivanje referentnih laboratorija Europske unije

1.   Komisija provedbenim aktima određuje referentne laboratorije Europske unije u slučajevima kada je donesena odluka o uspostavi takva laboratorija u skladu s člankom 92.

2.   Određivanja predviđena stavkom 1.:

(a)

obavljaju se postupkom javnog odabira; i

(b)

vremenski su ograničena i traju najmanje pet godina ili se redovito preispituju.

3.   Referentni laboratoriji Europske unije:

(a)

djeluju u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 te ih u skladu s tom normom akreditira nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008. Opseg tog akreditiranja:

i.

obuhvaća sve metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje laboratorij treba upotrebljavati kada djeluje kao referentni laboratorij Europske unije;

ii.

može se sastojati od jedne ili više metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, ili skupina metoda;

iii.

može se definirati fleksibilno, kako bi opseg akreditiranja obuhvaćao modificirane verzije metoda koje je referentni laboratorij Europske unije upotrebljavao kada je dobio akreditaciju ili nove metode uz te metode, na temelju validacija samog laboratorija, bez posebnog ocjenjivanja od strane nacionalnog akreditacijskog tijela države članice u kojoj se nalazi referentni laboratorij Europske unije prije upotrebe tih modificiranih ili novih metoda;

(b)

nepristrani su i nisu ni u kakvu sukobu interesa, a osobito nisu u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog obavljanja profesionalnih dužnosti u odnosu na obavljanje svojih zadaća kao referentnih laboratorija Europske unije;

(c)

raspolažu osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i adekvatno je osposobljeno je za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove nadležnosti te prema potrebi pomoćnim osobljem, ili imaju ugovorni pristup takvu osoblju;

(d)

posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnima za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene;

(e)

osiguravaju da njihovo osoblje i sve ugovorom angažirano osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svojem radu vodi računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, razini Unije te na međunarodnoj razini;

(f)

opremljeni su ili imaju pristup potrebnoj opremi za obavljanje zadaća u izvanrednim situacijama; i

(g)

prema potrebi, opremljeni su u skladu s relevantnim biosigurnosnim normama.

4.   Odstupajući od stavka 3. točke (a) ovog članka, za područje uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), Komisija može odrediti službene laboratorije, koje su kao takve odredila nadležna tijela na temelju odstupanja usvojenog u skladu s člankom 41., kao referentne laboratorije Europske unije neovisno o tome ispunjavaju li uvjet predviđen u stavku 3. točki (a) ovog članka.

5.   Odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, laboratoriji iz članka 32. prvog stavka Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i članka 21. prvog stavka Uredbe (EZ) br. 1831/2003 referentni su laboratoriji Europske unije koji imaju odgovornosti i obavljaju zadaće iz članka 94. ove Uredbe u područjima:

(a)

genetski modificiranih organizama te genetski modificirane hrane i hrane za životinje; i

(b)

dodataka hrani za životinje.

6.   Obveze osoblja u vezi s povjerljivošću iz članka 8. primjenjuju se mutatis mutandis na osoblje referentnih laboratorija Europske unije.

Članak 94.

Odgovornosti i zadaće referentnih laboratorija Europske unije

1.   Referentni laboratoriji Europske unije doprinose unapređenju i usklađivanju analitičkih, ispitnih ili dijagnostičkih metoda koje upotrebljavaju službeni laboratoriji određeni u skladu s člankom 37. stavkom 1. te podataka koji se dobivaju primjenom tih analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda.

2.   Referentni laboratoriji Europske unije određeni u skladu s člankom 93. stavkom 1. odgovorni su za sljedeće zadaće ako su uključene u godišnje ili višegodišnje programe rada referentnih laboratorija koji su uspostavljeni u skladu s ciljevima i prioritetima relevantnih programa rada koje je Komisija donijela u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) br. 652/2014:

(a)

osiguravanje nacionalnim referentnim laboratorijima podataka i smjernica o metodama laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, uključujući referentne metode;

(b)

osiguravanje nacionalnim referentnim laboratorijima referentnih materijala;

(c)

koordiniranje primjene metoda iz točke (a) od strane nacionalnih referentnih laboratorija i, prema potrebi, od strane drugih službenih laboratorija, a osobito organiziranjem redovitih međulaboratorijskih usporednih ispitivanja ili provjera kvalitete rada i osiguravanjem odgovarajućeg praćenja takvih usporednih ispitivanja ili provjera kvalitete rada u skladu, kada je to moguće, s međunarodno prihvaćenim protokolima, te obavješćivanje Komisije i država članica o rezultatima i praćenju međulaboratorijskih usporednih ispitivanja ili provjera kvalitete rada;

(d)

koordiniranje praktičnog uređenja potrebnog za primjenu novih metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja te obavješćivanje nacionalnih referentnih laboratorija o napretku u tom području;

(e)

provođenje programa osposobljavanja za osoblje iz nacionalnih referentnih laboratorija i, ako je potrebno, drugih službenih laboratorija, kao i stručnjaka iz trećih zemalja;

(f)

pružanje znanstvene i tehničke pomoći Komisiji unutar opsega svoje misije;

(g)

pružanje informacija nacionalnim referentnim laboratorijima o relevantnim aktivnostima istraživanja na nacionalnoj razini, razini Unije te na međunarodnoj razini;

(h)

suradnju, unutar opsega svoje misije, s laboratorijima u trećim zemljama te s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA), Europskom agencijom za lijekove (EMA) i Europskim centrom za prevenciju i nadzor bolesti (ECDC);

(i)

aktivno pomaganje u dijagnosticiranju pojava bolesti koje se prenose hranom, zoonoza ili bolesti životinja u državama članicama, ili organizama štetnih za bilje, postavljanjem potvrdne dijagnoze, karakterizacijom i provođenjem taksonomskog ili epizoološkog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnih organizama;

(j)

koordiniranje ili provođenje ispitivanja radi verifikacije kvalitete reagensa i partija reagensa koji se upotrebljavaju za dijagnosticiranje bolesti koje se prenose hranom, zoonoza ili bolesti životinja te organizama štetnih za bilje;

(k)

kada je to relevantno za područje njihove nadležnosti, uspostavu i održavanje:

i.

referentnih kolekcija organizama štetnih za bilje i/ili referentnih sojeva patogenih uzročnika;

ii.

referentnih kolekcija materijala koji dolaze u dodir s hranom, a koji se upotrebljavaju za kalibriranje analitičke opreme i dostavljanje tih uzoraka nacionalnim referentnim laboratorijima;

iii.

ažuriranih popisa raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa; i

(l)

kada je to relevantno za područje njihove nadležnosti, međusobnu suradnju i suradnju s Komisijom, prema potrebi, kako bi razvili analitičke, ispitne ili dijagnostičke metode visokih standarda.

Što se tiče točke (k) podtočke i., referentni laboratoriji Europske unije mogu uspostaviti i održavati te referentne kolekcije i referentne sojeve ugovornim povjeravanjem obavljanja aktivnosti drugim službenim laboratorijima i znanstvenim organizacijama.

3.   Referentni laboratoriji Europske unije objavljuju popis nacionalnih referentnih laboratorija koje su odredile države članice u skladu s člankom 100. stavkom 1.

Članak 95.

Određivanje referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja

1.   Komisija provedbenim aktima određuje referentne centre Europske unije za dobrobit životinja koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (f).

2.   Određivanja predviđena stavkom 1.:

(a)

obavljaju se postupkom javnog odabira; i

(b)

vremenski su ograničena ili se redovito preispituju.

3.   Referentni centri Europske unije za dobrobit životinja:

(a)

nepristrani su u vezi s obavljanjem svojih zadaća kao referentnih centara Europske unije;

(b)

posjeduju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području ljudsko-životinjskih odnosa, ponašanja životinja, fiziologije životinja, genetike životinja, zdravlja i prehrane životinja u vezi s dobrobiti životinja, te aspektima dobrobiti životinja u vezi s upotrebom životinja u komercijalne i znanstvene svrhe;

(c)

raspolažu osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i adekvatno je osposobljeno je za područja iz točke (a) i u pogledu etičkih pitanja koja se odnose na životinje te prema potrebi pomoćnim osobljem;

(d)

posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnima za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene; i

(e)

osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenima u točki (b) te da u svojem radu vodi računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, razini Unije te na međunarodnoj razini u tim područjima, uključujući studije koje su izradili i mjere koje su poduzeli drugi referentni centri Europske unije za dobrobit životinja.

Članak 96.

Odgovornosti i zadaće referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja

Referentni centri Europske unije za dobrobit životinja odgovorni su za sljedeće potporne zadaće ako su one uključene u godišnje ili višegodišnje programe rada referentnih centara koji su uspostavljeni u skladu s ciljevima i prioritetima relevantnih programa rada koje je Komisija donijela u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) br. 652/2014:

(a)

pružanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja unutar opsega svoje misije uključujući, prema potrebi u obliku koordinirane pomoći, relevantnim nacionalnim mrežama za potporu i tijelima u području uređenom pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (f);

(b)

pružanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja za razvoj i primjenu pokazatelja dobrobiti životinja iz članka 21. stavka 8. točke (e);

(c)

razvijanje ili koordiniranje razvoja metoda za procjenu razine dobrobiti životinja i metoda za poboljšanje dobrobiti životinja;

(d)

provođenje znanstvenih i tehničkih studija o dobrobiti životinja koje se upotrebljavaju u komercijalne ili znanstvene svrhe;

(e)

provođenje programa osposobljavanja za osoblje nacionalnih znanstvenih mreža za potporu ili tijela iz točke (a), za osoblje nadležnih tijela i za stručnjake iz trećih zemalja; i

(f)

širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija i suradnju s istraživačkim tijelima Unije u područjima unutar opsega svoje misije.

Članak 97.

Određivanje referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca

1.   Komisija može provedbenim aktima odrediti referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica za sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje kršenja pravila iz članka 1. stavka 2. počinjenih prijevarnim ili obmanjujućim praksama.

2.   Određivanja predviđena stavkom 1.:

(a)

obavljaju se postupkom javnog odabira; i

(b)

vremenski su ograničena ili se redovito preispituju.

3.   Referentni centri Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca:

(a)

nepristrani su u vezi s obavljanjem svojih zadaća kao referentnih centara Europske unije;

(b)

posjeduju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. i u forenzičnoj znanosti koja se primjenjuje u tim područjima, kako bi imali sposobnost provođenja ili koordiniranja istraživanja na najnaprednijoj razini u pogledu autentičnosti i cjelovitosti robe, te sposobnost razvijanja, primjenjivanja i validacije metoda koje se trebaju upotrebljavati za otkrivanje kršenja pravila iz članka 1. stavka 2. počinjenih prijevarnim ili obmanjujućim praksama;

(c)

raspolažu osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i adekvatno je osposobljeno u područjima iz točke (b) te potrebnim pomoćnim osobljem;

(d)

posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnima za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene; i

(e)

osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenima u točki (b), te da u svojem radu vodi računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, razini Unije te na međunarodnoj razini u tim područjima.

Članak 98.

Odgovornosti i zadaće referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca

Referentni centri Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca odgovorni su za sljedeće potporne zadaće ako su uključene u godišnje ili višegodišnje programe rada referentnih centara koji su uspostavljeni u skladu s ciljevima i prioritetima relevantnih programa rada koje je Komisija donijela u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) br. 652/2014:

(a)

pružanje specijaliziranog znanja u vezi s autentičnosti i cjelovitosti poljoprivredno-prehrambenog lanca i metodama za otkrivanje kršenja pravila iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe počinjenih prijevarnim ili obmanjujućim praksama, u vezi s forenzičnom znanosti koja se primjenjuje u područjima uređenima tim pravilima;

(b)

pružanje posebnih analiza za utvrđivanje segmenata poljoprivredno-prehrambenog lanca koji bi mogli biti predmetom kršenja pravila iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe počinjenih prijevarnim ili obmanjujućim praksama te pružanje pomoći pri izradi posebnih tehnika i protokola službenih kontrola;

(c)

prema potrebi, obavljanje zadaća iz članka 94. stavka 2. točaka od (a) do (h) ove Uredbe, time izbjegavajući udvostručenje zadaća referentnih laboratorija Europske unije određenih u skladu s člankom 93. ove Uredbe;

(d)

prema potrebi, uspostavu i održavanje zbirki ili baza podataka provjerenih referentnih materijala koji se trebaju upotrebljavati za otkrivanje kršenja pravila iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe počinjenih prijevarnim ili obmanjujućim praksama; i

(e)

širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija u područjima unutar opsega svoje misije.

Članak 99.

Obveze Komisije

1.   Komisija objavljuje i ažurira, kad god je to potrebno, popis:

(a)

referentnih laboratorija Europske unije predviđenih u članku 93.;

(b)

referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja predviđenih u članku 95.;

(c)

referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca predviđenih u članku 97.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu utvrđivanja zahtjeva, odgovornosti i zadaća za referentne laboratorije Europske unije, referentne centre Europske unije za dobrobit životinja i referentne centre Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca uz one utvrđene u članku 93. stavku 3., članku 94., članku 95. stavku 3., članku 96., članku 97. stavku 3. i članku 98. Takvi delegirani akti ograničeni su na situacije novih ili budućih rizika, novih ili budućih bolesti životinja ili organizama štetnih za bilje, ili kada je to opravdano novim pravnim zahtjevima.

3.   Referentni laboratoriji Europske unije i referentni centri Europske unije podliježu kontrolama Komisije radi verifikacije usklađenosti sa zahtjevima iz članka 93. stavka 3., članka 94., članka 95. stavka 3. i članka 97. stavka 3.

4.   Ako kontrole Komisije iz stavka 3. ovog članka pokazuju neusklađenost sa zahtjevima utvrđenima člankom 93. stavkom 3., člankom 94., člankom 95. stavkom 3. i člankom 97. stavkom 3., Komisija, nakon zaprimanja primjedbi referentnog laboratorija Europske unije ili referentnog centra Europske unije:

(a)

provedbenim aktom povlači određivanje tog laboratorija ili centra; ili

(b)

poduzima bilo koju drugu odgovarajuću mjeru.

Članak 100.

Određivanje nacionalnih referentnih laboratorija

1.   Države članice određuju jedan ili više nacionalnih referentnih laboratorija za svaki referentni laboratorij Europske unije određen u skladu s člankom 93. stavkom 1.

Države članice mogu odrediti nacionalni referentni laboratorij i u slučajevima kada ne postoji odgovarajući referentni laboratorij Europske unije.

Država članica može odrediti laboratorij koji je smješten u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

Jedan laboratorij može biti određen kao nacionalni referentni laboratorij za više država članica.

2.   Zahtjevi predviđeni člankom 37. stavkom 4. točkom (e), člankom 37. stavkom 5., člankom 39., člankom 42. stavkom 1., člankom 42. stavkom 2. točkama (a) i (b) i člankom 42. stavkom 3. primjenjuju se na nacionalne referentne laboratorije.

Odstupajući od članka 37. stavka 4. točke (e), za područje uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), nadležna tijela mogu odrediti službene laboratorije, koje su kao takve odredila nadležna tijela na temelju odstupanja usvojenog u skladu s člankom 41., kao nacionalne referentne laboratorije neovisno o tome ispunjavaju li uvjet predviđen u članku 37. stavku 4. točki (e).

3.   Nacionalni referentni laboratoriji:

(a)

nepristrani su i nisu ni u kakvu sukobu interesa, a osobito nisu u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog obavljanja profesionalnih dužnosti u odnosu na obavljanje svojih zadaća kao nacionalnih referentnih laboratorija;

(b)

raspolažu osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i adekvatno je osposobljeno za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove nadležnosti te prema potrebi pomoćnim osobljem, ili imaju ugovorni pristup takvu osoblju;

(c)

posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnima za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene;

(d)

osiguravaju da njihovo osoblje i sve ugovorom angažirano osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svojem radu vodi računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, razini Unije te na međunarodnoj razini;

(e)

opremljeni su ili imaju pristup potrebnoj opremi za obavljanje zadaća u izvanrednim situacijama; i

(f)

ako je to potrebno, opremljeni su u skladu s relevantnim biosigurnosnim normama.

4.   Države članice:

(a)

priopćuju naziv i adresu svakog nacionalnog referentnog laboratorija Komisiji, relevantnom referentnom laboratoriju Europske unije i drugim državama članicama;

(b)

informacije iz točke (a) stavljaju na raspolaganje javnosti;

(c)

ažuriraju informacije iz točke (a) kad god je to potrebno.

5.   Države članice koje imaju više od jednog nacionalnog referentnog laboratorija za referentni laboratorij Europske unije osiguravaju da takvi laboratoriji blisko surađuju kako bi se osigurala učinkovita koordinacija među njima, s drugim nacionalnim laboratorijima i s referentnim laboratorijem Europske unije.

6.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu utvrđivanja zahtjeva za nacionalne referentne laboratorije uz one utvrđene stavcima 2. i 3. ovog članka. Takvi delegirani akti ograničeni su na osiguravanje koherentnosti sa svim dodatnim zahtjevima usvojenima u skladu s člankom 99. stavkom 2.

Članak 101.

Odgovornosti i zadaće nacionalnih referentnih laboratorija

1.   Nacionalni referentni laboratoriji, u području svoje nadležnosti:

(a)

surađuju s referentnim laboratorijima Europske unije te sudjeluju u provođenju programa osposobljavanja i međulaboratorijskih usporednih ispitivanja koje organiziraju ti laboratoriji;

(b)

koordiniraju aktivnosti službenih laboratorija određenih u skladu s člankom 37. stavkom 1. s ciljem usklađivanja i unapređivanja metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja te njihove primjene;

(c)

prema potrebi, organiziraju međulaboratorijska usporedna ispitivanja ili provjere kvalitete rada između službenih laboratorija, osiguravaju odgovarajuće praćenje takvih ispitivanja i obavješćuju nadležna tijela o rezultatima takvih ispitivanja i praćenja;

(d)

osiguravaju prosljeđivanje informacija koje im dostavi referentni laboratorij Europske unije nadležnim tijelima i službenim laboratorijima;

(e)

pružaju, unutar opsega svoje misije, znanstvenu i tehničku pomoć nadležnim tijelima za provedbu VNPK-ova iz članka 109. i koordiniranih programa kontrola donesenih u skladu s člankom 112.;

(f)

prema potrebi, validiraju reagense i partije reagensa, utvrđuju i vode ažurirane popise raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa;

(g)

prema potrebi, provode programe osposobljavanja za osoblje službenih laboratorija određenih na temelju članka 37. stavka 1.; i

(h)

aktivno pomažu državi članici koja ih je odredila u dijagnosticiranju pri izbijanju bolesti koje se prenose hranom, zoonoza ili bolesti životinja, ili organizama štetnih za bilje, i u slučaju neusklađenosti pošiljaka provođenjem potvrdnih dijagnoza, karakterizacijom i provođenjem epizoološkog ili taksonomskog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnih organizama.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu utvrđivanja odgovornosti i zadaća za nacionalne referentne laboratorije uz one predviđene stavkom 1. ovog članka. Takvi delegirani akti ograničeni su na osiguravanje koherentnosti sa svim dodatnim odgovornostima i zadaćama usvojenima u skladu s člankom 99. stavkom 2.

GLAVA IV.

ADMINISTRATIVNA POMOĆ I SURADNJA

Članak 102.

Opća pravila

1.   Nadležna tijela u dotičnim državama članicama pružaju jedna drugoj administrativnu pomoć u skladu s člancima od 104. do 107. kako bi se osigurala pravilna primjena pravila iz članka 1. stavka 2. u slučajevima koji su relevantni u više od jedne države članice.

2.   Administrativna pomoć uključuje, prema potrebi i dogovorom dotičnih nadležnih tijela, sudjelovanje nadležnih tijela države članice u službenim kontrolama na licu mjesta koje provode nadležna tijela druge države članice.

3.   Ovom glavom ne dovodi se u pitanje nacionalno pravo:

(a)

koje se primjenjuje na izdavanje isprava i informacija koje su predmet sudskih istraga i sudskih postupaka, uključujući kaznene istrage, ili se na njih odnose; i

(b)

koje je namijenjeno zaštiti komercijalnih interesa fizičkih ili pravnih osoba.

4.   Države članice poduzimaju mjere radi olakšavanja prijenosa informacija tijela za izvršavanje zakonodavstva, javnih tužitelja i pravosudnih tijela nadležnim tijelima o mogućoj neusklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. koja je relevantna za primjenu ove glave i koja može predstavljati:

(a)

rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, ili za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš; ili

(b)

moguće kršenje pravila iz članka 1. stavka 2. počinjeno prijevarnim ili obmanjujućim praksama.

5.   Sva se priopćenja među nadležnim tijelima u skladu s člancima od 104. do 107. obavljaju pisanim putem, u papirnatom ili u elektroničkom obliku.

6.   Kako bi usmjerila i pojednostavnila razmjenu priopćenja, Komisija provedbenim aktima utvrđuje standardni format za:

(a)

zahtjeve za pomoć predviđene člankom 104. stavkom 1.; i

(b)

priopćivanje čestih i ponavljajućih obavijesti i odgovora.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 103.

Tijela za vezu

1.   Svaka država članica određuje jedno ili više tijela za vezu koja djeluju kao kontaktne točke odgovorne za olakšavanje razmjene priopćenja između nadležnih tijela u skladu s člancima od 104. do 107.

2.   Određivanje tijela za vezu ne isključuje izravne kontakte, razmjenu informacija ili suradnju među osobljem nadležnih tijela u različitim državama članicama.

3.   Države članice priopćuju Komisiji i drugim državama članicama kontaktne podatke o svojim tijelima za vezu određenima u skladu sa stavkom 1. i svaku naknadnu promjenu tih podataka.

4.   Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje i ažurira popis tijela za vezu koji su joj priopćile države članice u skladu sa stavkom 3.

5.   Sve zahtjeve za pomoć u skladu s člankom 104. stavkom 1. te obavijesti i priopćenja u skladu s člancima 105., 106. i 107. tijelo za vezu prenosi tijelu za vezu u državi članici kojoj je upućen zahtjev ili obavijest.

6.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje specifikacije tehničkih alata i postupke za komunikaciju među tijelima za vezu određenima u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 104.

Pomoć na zahtjev

1.   Ako nadležna tijela u državi članici smatraju da su im za provedbu službenih kontrola ili za učinkovito praćenje takvih kontrola na njihovu državnom području potrebni podatci ili informacije nadležnih tijela druge države članice, podnose obrazloženi zahtjev za administrativnu pomoć nadležnim tijelima te države članice. Nadležna tijela primatelji zahtjeva:

(a)

bez odgode potvrđuju primitak zahtjeva;

(b)

ako tako zatraži nadležno tijelo podnositelj zahtjeva, u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva navode procjenu vremena koje im je potrebno za informirani odgovor na zahtjev; i

(c)

provode službene kontrole ili istrage koje su potrebne kako bi se nadležnim tijelima podnositeljima zahtjeva bez odgode pružile sve potrebne informacije i dokumente koji im omogućuju donošenje informiranih odluka i verifikaciju usklađenosti s propisima Unije na području svoje nadležnosti.

2.   Dokumenti se mogu slati u njihovu originalnom obliku ili se mogu osigurati preslike.

3.   Sporazumom između nadležnih tijela podnositelja zahtjeva i nadležnih tijela primatelja zahtjeva, osoblje koje su odredila prvospomenuta tijela može biti prisutno tijekom provedbe službenih kontrola i istraga iz stavka 1. točke (c), a koje provode nadležna tijela primatelji zahtjeva.

U takvim slučajevima osoblje nadležnih tijela podnositelja zahtjeva:

(a)

u svakom trenutku u mogućnosti je predočiti pisano ovlaštenje koje potvrđuje njihov identitet i službeno svojstvo;

(b)

ima odobren pristup od strane subjekta istim prostorima i dokumentima kao i osoblje nadležnih tijela primatelja zahtjeva, njihovim posredovanjem, a isključivo u svrhu provođenja administrativne istrage; i

(c)

ne smije, na vlastitu inicijativu, izvršavati istražne ovlasti dodijeljene službenicima nadležnih tijela primatelja zahtjeva.

Članak 105.

Pomoć bez zahtjeva u slučaju neusklađenosti

1.   Kada nadležna tijela u državi članici utvrde slučaj neusklađenosti i ako takva neusklađenost može imati posljedice za drugu državu članicu, ona takve informacije bez nepotrebne odgode priopćuju nadležnim tijelima te druge države članice, a da se to od njih ne zatraži.

2.   Nadležna tijela primatelji obavijesti u skladu sa stavkom 1.:

(a)

bez nepotrebne odgode potvrđuju primitak obavijesti;

(b)

ako tako zatraži nadležno tijelo koje je uputilo obavijest, u roku od deset radnih dana od dana primitka obavijesti navode:

i.

koje istrage namjeravaju provesti; ili

ii.

razloge zbog kojih smatraju da istrage nisu potrebne; i

(c)

kada smatraju da su istrage iz točke (b) potrebne, istražuju predmet i bez odgode obavješćuju nadležna tijela koja su uputila obavijest o rezultatima i, prema potrebi, o poduzetim mjerama.

Članak 106.

Pomoć u slučaju neusklađenosti koja dovodi do rizika ili ponovljenog ili moguće teškog kršenja

1.   Kada tijekom službenih kontrola koje se provode na životinjama ili robi podrijetlom iz druge države članice nadležna tijela utvrde da takve životinje ili roba nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. na način da predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, odnosno predstavljaju moguće teško kršenje tih pravila, ona o tome bez odgode obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme i svake druge države članice u pitanju kako bi tim nadležnim tijelima omogućila da provedu odgovarajuće istrage.

2.   Nadležna tijela primatelji obavijesti bez odgode:

(a)

potvrđuju primitak obavijesti;

(b)

ako tako zatraži nadležno tijelo koje je uputilo obavijest, navode koje istrage namjeravaju provesti; i

(c)

istražuju predmet, poduzimaju sve potrebne mjere i informiraju nadležna tijela koja su uputila obavijest o prirodi istraga i provedenim službenim kontrolama, o donesenim odlukama i razlozima za njihovo donošenje.

3.   Ako nadležna tijela koja su uputila obavijest imaju razloga vjerovati da istrage koje su provela nadležna tijela primatelji obavijesti, ili mjere koje su ta tijela poduzela, nisu adekvatne za rješavanje utvrđene neusklađenosti, ona traže od nadležnih tijela primatelja obavijesti da upotpune provedene službene kontrole ili poduzete mjere. U tim slučajevima nadležna tijela dviju država članica:

(a)

nastoje dogovoriti zajednički pristup s ciljem da na odgovarajući način riješe problem neusklađenosti, među ostalim provedbom zajedničkih službenih kontrola i istraga u skladu s člankom 104. stavkom 3.; i

(b)

bez odgode obavješćuju Komisiju ako nisu u mogućnosti postići dogovor o odgovarajućim mjerama.

4.   Kada se prilikom službenih kontrola koje se provode na životinjama ili robi podrijetlom iz druge države članice ponavljaju slučajevi neusklađenosti iz stavka 1., nadležna tijela države članice odredišta bez odgode o tome obavješćuju Komisiju i nadležna tijela ostalih država članica.

Članak 107.

Pomoć na temelju informacija koje pružaju treće zemlje

1.   Kada nadležna tijela prime informacije od treće zemlje koje ukazuju na neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. ili rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik i za okoliš, ona bez odgode:

(a)

dostavljaju takve informacije nadležnim tijelima u drugim dotičnim državama članicama; i

(b)

priopćuju takve informacije Komisiji u slučajevima kada su relevantne ili bi mogle biti relevantne na razini Unije.

2.   Informacije pribavljene tijekom službenih kontrola i istraga koje se provode u skladu s ovom Uredbom mogu se priopćiti trećoj zemlji iz stavka 1. pod uvjetom:

(a)

da nadležna tijela koja su pružila informacije daju svoju suglasnost za takvo priopćivanje;

(b)

da se treća zemlja obvezala pružiti pomoć potrebnu za prikupljanje dokaza o praksama koje nisu ili za koje se čini da nisu usklađene s pravilima Unije, ili koje predstavljaju rizik za ljude, životinje, bilje ili okoliš; i

(c)

da se poštuju relevantna pravila Unije i nacionalna pravila primjenjiva na priopćivanje osobnih podataka trećim zemljama.

Članak 108.

Koordinirana pomoć i praćenje od strane Komisije

1.   Kada nadležna tijela u dotičnim državama članicama ne mogu postići dogovor o odgovarajućim mjerama za rješavanje neusklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. Komisija bez odgode koordinira mjere i aktivnosti koje poduzimaju nadležna tijela u skladu s ovom glavom kada Komisija raspolaže informacijama:

(a)

o aktivnostima koje nisu ili za koje se čini da nisu usklađene s pravilima iz članka 1. stavka 2., a takve aktivnosti imaju ili bi mogle imati posljedice na više od jedne države članice; ili

(b)

koje ukazuju na to da se iste ili slične aktivnosti koje nisu ili za koje se čini da nisu usklađene s pravilima iz članka 1. stavka 2. možda odvijaju u više od jedne države članice.

2.   U slučajevima iz stavka 1. Komisija može:

(a)

u suradnji s dotičnom državom članicom, poslati inspekcijski tim da provede službenu kontrolu na licu mjesta;

(b)

provedbenim aktima zatražiti da nadležna tijela u državi članici otpreme i, prema potrebi, u drugim dotičnim državama članicama na odgovarajući način pojačaju službene kontrole i izvijeste je o mjerama koje su poduzela;

(c)

poduzeti bilo koju drugu odgovarajuću mjeru u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za brzu razmjenu informacija u slučajevima iz stavka 1.

GLAVA V.

PLANIRANJE I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 109.

Višegodišnji nacionalni planovi kontrola (VNPK) i jedinstveno tijelo za VNPK

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela provode službene kontrole uređene ovom Uredbom na temelju VNPK-a čije su priprema i provedba koordinirane na cijelom njihovu državnom području.

2.   Države članice određuju jedinstveno tijelo čija je zadaća:

(a)

koordiniranje pripreme VNPK-a među svim nadležnim tijelima odgovornima za službene kontrole;

(b)

osiguravanje koherentnosti VNPK-a;

(c)

prikupljanje informacija o provedbi VNPK-a s ciljem podnošenja godišnjeg izvješća iz članka 113. te njegova preispitivanja i ažuriranja kako je potrebno u skladu s člankom 111. stavkom 2.

Članak 110.

Sadržaj VNPK-ova

1.   VNPK-ovi se pripremaju kako bi se osiguralo da se službene kontrole planiraju u svim područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. te u skladu s kriterijima utvrđenima u članku 9. i pravilima predviđenima člancima od 18. do 27.

2.   VNPK-ovi sadržavaju opće informacije o ustroju i organizaciji sustavâ službenih kontrola u dotičnoj državi članici u svakom obuhvaćenom području i sadržavaju informacije barem o sljedećem:

(a)

strateškim ciljevima VNPK-a i načinu na koji se ti ciljevi uzimaju u obzir pri određivanju prioriteta službenih kontrola i raspodjeli sredstava;

(b)

kategorizaciji rizika službenih kontrola;

(c)

određivanju nadležnih tijela i utvrđivanju njihovih zadaća na središnjoj, regionalnoj i lokalnoj razini te o sredstvima kojima ta tijela raspolažu;

(d)

kada je to potrebno, o delegiranju zadaća delegiranim tijelima;

(e)

općoj organizaciji i upravljanju službenim kontrolama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući službene kontrole u pojedinačnim objektima;

(f)

sustavima kontrola koji se primjenjuju na različite sektore i koordinaciji između različitih službi nadležnih tijela odgovornih za službene kontrole u tim sektorima;

(g)

postupcima i sustavima uvedenima kako bi se osigurala usklađenost s obvezama nadležnih tijela predviđenima u članku 5. stavku 1.;

(h)

osposobljavanju osoblja nadležnih tijela;

(i)

dokumentiranim postupcima predviđenima u članku 12. stavku 1.;

(j)

općoj organizaciji i provođenju kriznih planova u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.; i

(k)

općoj organizaciji suradnje i uzajamne pomoći među nadležnim tijelima u državama članicama.

Članak 111.

Priprema, ažuriranje i preispitivanje VNPK-ova

1.   Države članice osiguravaju da VNPK predviđen u članku 109. stavku 1. bude stavljen na raspolaganje javnosti, osim onih dijelova plana čije bi otkrivanje moglo ugroziti djelotvornost službenih kontrola.

2.   VNPK se redovito ažurira kako bi ga se prilagodilo izmjenama pravila iz članka 1. stavka 2. i preispituje se kako bi se uzelo u obzir barem sljedeće čimbenike:

(a)

pojavu novih bolesti, organizama štetnih za bilje ili drugih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u slučaju genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, rizika i za okoliš;

(b)

značajne promjene u ustroju nadležnih tijela u državi članici, upravljanju njima ili njihovu poslovanju;

(c)

ishod službenih kontrola država članica;

(d)

ishod kontrola koje je Komisija provela u državi članici u skladu s člankom 116. stavkom 1.;

(e)

znanstvena saznanja; i

(f)

ishod službenih kontrola koje su provela nadležna tijela treće zemlje u državi članici.

3.   Države članice Komisiji na zahtjev dostavljaju najnoviju ažuriranu inačicu svojeg VNPK-a.

Članak 112.

Koordinirani programi kontrola te prikupljanje informacija i podataka

S ciljem provedbe ciljane procjene stanja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. širom Unije ili utvrđivanja učestalosti određenih opasnosti širom Unije, Komisija može donijeti provedbene akte u vezi s:

(a)

provedbom koordiniranih programa kontrola ograničenog trajanja u jednom od područja uređenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

organizacijom, na ad hoc osnovi, prikupljanja podataka i informacija koji se odnose na primjenu posebnog skupa pravila iz članka 1. stavka 2. ili na učestalost određenih opasnosti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 113.

Godišnja izvješća država članica

1.   Do 31. kolovoza svake godine svaka država članica Komisiji podnosi izvješće koje sadržava:

(a)

sve izmjene koje je unijela u svoj VNPK kako bi uzela u obzir čimbenike iz članka 111. stavka 2.;

(b)

ishod službenih kontrola koje je provela protekle godine na temelju svojeg VNPK-a;

(c)

vrstu i broj slučajeva neusklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. koje su po području tijekom protekle godine otkrila nadležna tijela;

(d)

mjere poduzete kako bi osigurala djelotvorno funkcioniranje svojeg VNPK-a, uključujući mjere izvršavanja i rezultate tih mjera; i

(e)

poveznicu na internetsku stranicu nadležnog tijela na kojoj se nalaze javne informacije o naknadama ili pristojbama iz članka 85. stavka 2.

2.   Kako bi osigurala ujednačen oblik godišnjih izvješća iz stavka 1., Komisija provedbenim aktima donosi i prema potrebi ažurira standardne predloške obrazaca za podnošenje informacija i podataka iz tog stavka.

Tim se provedbenim aktima, kad god je to moguće, omogućuje upotreba standardnih predložaka obrazaca koje je Komisija donijela za podnošenje drugih izvješća o službenim kontrolama koje nadležna tijela moraju dostaviti Komisiji u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 114.

Godišnja izvješća Komisije

1.   Komisija do 31. siječnja svake godine javnosti stavlja na raspolaganje godišnje izvješće o funkcioniranju službenih kontrola u državama članicama, uzimajući u obzir:

(a)

godišnja izvješća koja su podnijele države članice u skladu s člankom 113.; i

(b)

rezultate kontrola Komisije provedenih u skladu s člankom 116. stavkom 1.

2.   Godišnje izvješće iz stavka 1. može, prema potrebi, sadržavati preporuke o mogućim poboljšanjima sustava službenih kontrola u državama članicama i određenih službenih kontrola u određenim područjima.

Članak 115.

Krizni planovi za hranu i hranu za životinje

1.   Za primjenu općeg plana upravljanja krizom predviđenog u članku 55. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 države članice sastavljaju krizne planove za hranu i hranu za životinje u kojima se utvrđuju mjere koje treba provesti bez odgode kada se utvrdi da hrana ili hrana za životinje predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili životinja bilo izravno bilo putem okoliša.

2.   U kriznim planovima za hranu i hranu za životinje iz stavka 1. definiraju se:

(a)

nadležna tijela koja trebaju biti uključena;

(b)

ovlasti i odgovornosti tijela iz točke (a); i

(c)

kanali i postupci za razmjenu informacija između nadležnih tijela i, prema potrebi, drugih uključenih strana.

3.   Države članice redovito preispituju svoje krizne planove za hranu i hranu za životinje kako bi uzele u obzir promjene u organizaciji nadležnih tijela i iskustva stečena provedbom plana i simulacijskim vježbama.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte u pogledu:

(a)

pravila za utvrđivanje kriznih planova iz stavka 1. ovog članka u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se osigurala dosljedna i djelotvorna primjena općeg plana upravljanja krizom iz članka 55. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002; i

(b)

uloge dionikâ u utvrđivanju i funkcioniranju tih kriznih planova.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

GLAVA VI.

AKTIVNOSTI UNIJE

POGLAVLJE I.

Kontrole Komisije

Članak 116.

Kontrole Komisije u državama članicama

1.   Stručnjaci Komisije provode kontrole, uključujući revizije, u svakoj državi članici kako bi:

(a)

verificirali primjenjuju li se pravila iz članka 1. stavka 2. i pravila predviđena ovom Uredbom;

(b)

verificirali funkcioniranje nacionalnih sustava kontrola u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. i pravilima predviđenima ovom Uredbom te nadležnih tijela koja njima upravljaju;

(c)

istraživali i prikupljali informacije o:

i.

službenim kontrolama i praksama provedbe u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. i pravilima predviđenima ovom Uredbom;

ii.

važnim ili opetovanim problemima u primjeni ili izvršavanju pravila iz članka 1. stavka 2.;

iii.

izvanrednim situacijama, novim problemima ili novim razvojem događaja u državama članicama u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. i pravilima predviđenima ovom Uredbom.

2.   Kontrole iz stavka 1. organiziraju se u suradnji s nadležnim tijelima država članica i provode se redovito.

3.   Kontrole iz stavka 1. mogu uključivati verifikacije na licu mjesta. Stručnjaci Komisije mogu pratiti osoblje nadležnih tijela tijekom provedbe službenih kontrola.

4.   Stručnjaci iz država članica mogu pružati pomoć stručnjacima Komisije. Nacionalni stručnjaci koji prate stručnjake Komisije imaju jednaka prava pristupa kao stručnjaci Komisije.

Članak 117.

Izvješća Komisije o kontrolama u državama članicama

Komisija:

(a)

priprema nacrt izvješća o nalazima i preporukama u pogledu rješavanja nedostataka koje su njezini stručnjaci uočili tijekom kontrola provedenih u skladu s člankom 116. stavkom 1.;

(b)

državi članici u kojoj su te kontrole provedene šalje primjerak nacrta izvješća iz točke (a) da iznese svoje komentare;

(c)

uzima u obzir komentare države članice iz točke (b) prilikom izrade konačnog izvješća o nalazima kontrola koje su njezini stručnjaci proveli u državama članicama, kako je predviđeno u članku 116. stavku 1.; i

(d)

javno objavljuje konačno izvješće iz točke (c) i komentare države članice iz točke (b).

Članak 118.

Program kontrola Komisije u državama članicama

1.   Komisija provedbenim aktima:

(a)

utvrđuje godišnji ili višegodišnji program kontrola koje trebaju provesti njezini stručnjaci u državama članicama kako je predviđeno u članku 116. stavku 1.; i

(b)

do kraja svake godine priopćuje državama članicama godišnji program kontrola ili bilo koje ažuriranje višegodišnjeg programa kontrola za sljedeću godinu.

2.   Komisija može provedbenim aktima izmijeniti svoj program kontrola kako bi uzela u obzir događaje u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. Svaka takva izmjena priopćuje se državama članicama bez odgode.

Članak 119.

Obveze država članica u pogledu kontrola Komisije

Države članice:

(a)

poduzimaju odgovarajuće daljnje mjere kako bi se otklonili svi posebni ili sustavni nedostatci utvrđeni kontrolama koje su proveli stručnjaci Komisije u skladu s člankom 116. stavkom 1.;

(b)

pružaju potrebnu tehničku pomoć i dostupnu dokumentaciju, uključujući rezultate revizija iz članka 6., na opravdani zahtjev, te drugu tehničku podršku koju stručnjaci Komisije zatraže kako bi mogli učinkovito i djelotvorno provesti kontrole; i

(c)

pružaju potrebnu pomoć kako bi se stručnjacima Komisije osigurao pristup svim prostorima ili dijelovima prostora, životinjama i robi te informacijama, među ostalim računalnim sustavima, važnima za obavljanje njihovih dužnosti.

Članak 120.

Kontrole Komisije u trećim zemljama

1.   Stručnjaci Komisije mogu provoditi kontrole u trećim zemljama radi:

(a)

verifikacije usklađenosti ili jednakovrijednosti zakonodavstva i sustavâ trećih zemalja, uključujući službeno certificiranje i izdavanje službenih certifikata, službenih etiketa, službenih oznaka i drugih službenih potvrda, sa zahtjevima utvrđenima u pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

verifikacije kapaciteta sustava kontrole treće zemlje kako bi se osiguralo da su pošiljke životinja i robe koje se izvoze u Uniju usklađene s relevantnim zahtjevima utvrđenima u pravilima iz članka 1. stavka 2. ili zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima;

(c)

prikupljanja informacija i podataka za utvrđivanje uzroka ponavljanja ili pojave problema povezanih s izvozom životinja i robe iz treće zemlje.

2.   Kontrolama iz stavka 1. posebno se uzima u obzir:

(a)

zakonodavstvo treće zemlje;

(b)

organizacija nadležnih tijela treće zemlje, njihove ovlasti i neovisnost, nadzor kojemu podliježu te ovlasti koje imaju za djelotvorno izvršavanje primjenjivog zakonodavstva;

(c)

osposobljavanje osoblja nadležnog tijela treće zemlje za provedbu službenih kontrola;

(d)

sredstva, uključujući analitička sredstva te sredstva za testiranje i dijagnostiku kojima raspolažu nadležna tijela;

(e)

postojanje i funkcioniranje dokumentiranih postupaka kontrole i sustava kontrole koji se temelje na prioritetima;

(f)

prema potrebi, stanje u vezi sa zdravljem životinja, dobrobiti životinja, zoonozama i zdravljem bilja te postupke za obavješćivanje Komisije i relevantnih međunarodnih tijela o izbijanju bolesti životinja i pojavi organizama štetnih za bilje;

(g)

opseg i funkcioniranje kontrola koje nadležno tijelo treće zemlje provodi nad životinjama, biljem i njihovim proizvodima koji prispijevaju iz drugih trećih zemalja; i

(h)

jamstva koja treća zemlja može dati u pogledu usklađenosti ili jednakovrijednosti sa zahtjevima utvrđenima u pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.   Kako bi se omogućila učinkovitost i djelotvornost kontrola predviđenih u stavku 1., Komisija prije provedbe takvih kontrola može zatražiti da dotična treća zemlja dostavi:

(a)

potrebne informacije navedene u članku 125. stavku 1.; i

(b)

ako je primjereno i potrebno, zapisnik o kontrolama koje provode njezina nadležna tijela.

4.   Komisija može imenovati stručnjake iz država članica da pomažu njezinim stručnjacima tijekom kontrola iz stavka 1.

Članak 121.

Učestalost kontrola Komisije u trećim zemljama

O učestalosti kontrola Komisije u trećim zemljama iz članka 120. odlučuje se na temelju sljedećih kriterija:

(a)

procjene rizika u pogledu životinja i robe koje se iz dotične treće zemlje izvoze u Uniju;

(b)

pravila iz članka 1. stavka 2.;

(c)

količine i vrste životinja i robe koje ulaze u Uniju iz dotične treće zemlje;

(d)

ishoda kontrola koje su već proveli stručnjaci Komisije ili druga inspekcijska tijela;

(e)

ishoda službenih kontrola životinja i robe koje ulaze u Uniju iz dotične treće zemlje i svih ostalih službenih kontrola koje su provela nadležna tijela država članica;

(f)

informacija dobivenih od EFSA-e ili sličnih tijela;

(g)

informacija dobivenih od međunarodno priznatih tijela kao što su:

i.

Svjetska zdravstvena organizacija;

ii.

Komisija Codex Alimentarius;

iii.

Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE);

iv.

Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja i sve druge regionalne organizacije za zaštitu bilja osnovane u skladu s Međunarodnom konvencijom o zaštiti bilja (IPPC);

v.

tajništvo IPPC-a;

vi.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj;

vii.

Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu;

viii.

tajništvo Kartagenskog protokola o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

(h)

dokaza o pojavi novih bolesti ili drugim okolnostima zbog kojih bi životinje ili roba koje ulaze u Uniju iz treće zemlje mogle predstavljati rizik za zdravlje ili okoliš ili rizik od prijevarnih ili obmanjujućih praksi;

(i)

potrebe da se istraže izvanredne situacije u pojedinačnim trećim zemljama ili da se na njih reagira.

Članak 122.

Izvješća Komisije o kontrolama u trećim zemljama

Komisija izvješćuje o nalazima svake kontrole provedene u skladu s člancima 120. i 121. Njezino izvješće, prema potrebi, sadržava preporuke.

Komisija svoja izvješća stavlja na raspolaganje javnosti.

Članak 123.

Program kontrola Komisije u trećim zemljama

Komisija unaprijed obavješćuje države članice o svojem programu kontrola u trećim zemljama i potom ih izvješćuje o rezultatima. Komisija može izmijeniti taj program kako bi uzela u obzir promjene u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2. Svaka takva izmjena unaprijed se priopćuje državama članicama.

Članak 124.

Kontrole trećih zemalja u državama članicama

1.   Države članice obavješćuju Komisiju o kontrolama u područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2., koje na njihovu državnom području planiraju provesti nadležna tijela trećih zemalja.

2.   Stručnjaci Komisije mogu sudjelovati u kontrolama iz stavka 1. na zahtjev nadležnih tijela država članica u kojima se te kontrole provode.

3.   Sudjelovanje stručnjaka Komisije u kontrolama iz stavka 1. služi posebice za:

(a)

pružanje savjeta o pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

pružanje informacija i podataka dostupnih na razini Unije koji mogu biti korisni za kontrole koje provode nadležna tijela treće zemlje;

(c)

omogućavanje dosljednosti i ujednačenosti u odnosu na kontrole koje provode nadležna tijela trećih zemalja u različitim državama članicama.

POGLAVLJE II.

Uvjeti ulaska životinja i robe u Uniju

Članak 125.

Informacije o sustavima kontrole trećih zemalja

1.   Komisija od trećih zemalja koje namjeravaju izvoziti životinje i robu u Uniju traži da dostave sljedeće točne i ažurirane informacije o općoj organizaciji sanitarnih i fitosanitarnih sustava kontrole na njihovu području i upravljanju njima:

(a)

o svim sanitarnim ili fitosanitarnim pravilima donesenima ili predloženima unutar njihova državnog područja;

(b)

o postupcima procjene rizika i čimbenicima uzetima u obzir pri procjeni rizika i određivanju primjerene razine sanitarne ili fitosanitarne zaštite;

(c)

o svim kontrolnim i inspekcijskim postupcima i mehanizmima, uključujući, kada je to relevantno, one nad životinjama ili robom koje prispijevaju iz drugih trećih zemalja;

(d)

o mehanizmima službenog certificiranja;

(e)

prema potrebi, o svim mjerama poduzetima slijedom preporuka predviđenih u članku 122. prvom stavku;

(f)

kada je to relevantno, o rezultatima kontrola provedenih nad životinjama i robom namijenjenima za izvoz u Uniju; i

(g)

kada je to relevantno, o informacijama o promjenama strukture i funkcioniranja sustavâ kontrola koje su usvojene radi ispunjenja sanitarnih ili fitosanitarnih zahtjeva Unije ili preporuka iz članka 122. prvog stavka.

2.   Zahtjev za informacijama iz stavka 1. mora biti razmjeran te se njime mora uzeti u obzir vrsta životinja i robe koje se izvoze u Uniju te posebna situacija i struktura treće zemlje.

Članak 126.

Utvrđivanje dodatnih uvjeta za ulazak životinja i robe u Uniju

1.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu uvjeta koje trebaju ispunjavati životinje i roba koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja, a koji su potrebni kako bi se osiguralo da životinje i roba ispunjavaju relevantne zahtjeve utvrđene pravilima iz članka 1. stavka 2., uz iznimku članka 1. stavka 2. točaka (d), (e), (g) i (h), ili zahtjeve koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima.

2.   Uvjetima utvrđenima u delegiranim aktima iz stavka 1. identificiraju se životinje i roba navođenjem njihovih tarifnih oznaka iz kombinirane nomenklature, a mogu uključivati:

(a)

zahtjev da određene životinje i roba ulaze u Uniju samo iz treće zemlje ili regije treće zemlje koja se nalazi na popisu koji je u tu svrhu sastavila Komisija;

(b)

zahtjev da se pošiljke određenih životinja i robe iz trećih zemalja otpremaju iz objekata koji ispunjavaju relevantne zahtjeve iz stavka 1. ili zahtjeve koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima, te da su dobivene ili pripremljene u takvim objektima;

(c)

zahtjev da su pošiljke određenih životinja i robe popraćene službenim certifikatom, službenom potvrdom ili bilo kojim drugim dokazom da pošiljke ispunjavaju relevantne zahtjeve iz stavka 1. ili zahtjeve koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima, uključujući rezultate analize akreditiranog laboratorija;

(d)

obvezu dostavljanja dokaza iz točke (c) u posebnom obliku;

(e)

bilo koji drugi zahtjev potreban kako bi se osiguralo da određene životinje i roba pružaju razinu zaštite zdravlja te, u pogledu genetski modificiranih organizama, također zaštite okoliša jednakovrijednu onoj koja se osigurava zahtjevima iz stavka 1.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o obliku i vrsti službenih certifikata, službenih potvrda ili dokaza koji se zahtijevaju u skladu s pravilima predviđenima u stavku 2. točki (c) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 127.

Uključivanje na popis trećih zemalja iz članka 126. stavka 2. točke (a)

1.   Uključivanje treće zemlje ili njezine regije na popis iz članka 126. stavka 2. točke (a) obavlja se u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Komisija provedbenim aktima odobrava zahtjev koji joj je u svrhu navedenu u stavku 1. ovog članka podnijela dotična treća zemlja, popraćen odgovarajućim dokazima i jamstvima da dotične životinje i roba iz te treće zemlje ispunjavaju sve relevantne zahtjeve iz članka 126. stavka 1. ili njima jednakovrijedne zahtjeve. Ti se provedbeni akti donose i ažuriraju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

3.   Komisija odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. uzimajući u obzir, prema potrebi:

(a)

zakonodavstvo treće zemlje u dotičnom sektoru;

(b)

strukturu i organizaciju nadležnih tijela treće zemlje i njezinih službi kontrole, ovlasti kojima raspolažu, jamstva koja mogu pružiti u pogledu primjene i izvršavanja zakonodavstva te treće zemlje koje se primjenjuje na dotični sektor te pouzdanost postupaka službenog certificiranja;

(c)

provedbu adekvatnih službenih kontrola i drugih aktivnosti koje obavljaju nadležna tijela treće zemlje radi procjene postojanja opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u odnosu na genetski modificirane organizme i sredstva za zaštitu bilja, opasnosti i za okoliš;

(d)

redovitost i brzinu treće zemlje u pružanju informacija o postojanju opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u odnosu na genetski modificirane organizme i sredstva za zaštitu bilja, opasnosti i za okoliš;

(e)

jamstva koja je dala treća zemlja o tome da:

i.

uvjeti koji se primjenjuju na objekte iz kojih se životinje ili roba izvoze u Uniju ispunjavaju zahtjeve jednakovrijedne onima iz članka 126. stavka 1.;

ii.

je popis objekata iz podtočke i. sastavljen i da se ažurira;

iii.

se popis objekata iz podtočke i. i njegova ažuriranja priopćuju Komisiji bez odgode;

iv.

su objekti iz podtočke i. predmet redovitih i djelotvornih kontrola koje provode nadležna tijela treće zemlje;

(f)

nalaze kontrola koje je provela Komisija u trećoj zemlji u skladu s člankom 120. stavkom 1.;

(g)

sve druge informacije ili podatke o sposobnosti treće zemlje da osigura da u Uniju ulaze samo one životinje ili roba koje pružaju stupanj zaštite jednak ili jednakovrijedan onome koji se omogućuje relevantnim zahtjevima iz članka 126. stavka 1.

4.   Komisija briše upućivanje na treću zemlju ili regiju treće zemlje s popisa iz članka 126. stavka 2. točke (a) ako više nisu ispunjeni uvjeti za uvrštenje na popis. Primjenjuje se postupak iz stavka 2. ovog članka.

Članak 128.

Posebne mjere za ulazak određenih životinja i robe u Uniju

1.   Kada, u slučajevima osim onih iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 249. Uredbe (EU) 2016/429, postoje dokazi da ulazak u Uniju određenih životinja ili robe podrijetlom iz treće zemlje, njezine regije ili skupine trećih zemalja predstavlja rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima, rizik i za okoliš, ili kada postoje dokazi da postoji raširena ozbiljna neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Komisija provedbenim aktima donosi mjere potrebne za ograničavanje takva rizika ili uklanjanje utvrđene neusklađenosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Mjerama iz stavka 1. identificiraju se životinje i roba navođenjem njihovih tarifnih oznaka iz kombinirane nomenklature, a mogu uključivati:

(a)

zabranu ulaska u Uniju životinja i robe iz stavka 1. koje su podrijetlom iz dotičnih trećih zemalja ili njihovih regija ili su iz njih poslane;

(b)

zahtjev da se životinje i robu iz stavka 1. koje su podrijetlom iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija ili su iz njih poslane prije otpreme podvrgne posebnom liječenju ili kontrolama;

(c)

zahtjev da se životinje i robu iz stavka 1. koje su podrijetlom iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija ili su iz njih poslane nakon ulaska u Uniju podvrgne posebnom liječenju ili kontrolama;

(d)

zahtjev da pošiljke životinja i robe iz stavka 1. ovog članka koje su podrijetlom iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija ili su iz njih poslane budu popraćene službenim certifikatom, službenom potvrdom ili bilo kojim drugim dokazom da pošiljka ispunjava zahtjeve utvrđene pravilima iz članka 1. stavka 2. ili zahtjeve koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima;

(e)

zahtjev da se dokaz iz točke (d) dostavi u posebnom obliku;

(f)

druge mjere potrebne za obuzdavanje rizika.

3.   Kod donošenja mjera iz stavka 2. uzimaju se u obzir:

(a)

informacije prikupljene u skladu s člankom 125.;

(b)

sve druge informacije koje su dostavile dotične treće zemlje; i

(c)

prema potrebi, rezultati kontrola Komisije predviđenih u članku 120. stavku 1.

4.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zdravljem ljudi i životinja ili, u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, i zaštitom okoliša, Komisija u skladu s postupkom iz članka 145. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

Članak 129.

Jednakovrijednost

1.   U područjima uređenima pravilima iz članka 1. stavka 2., uz izuzetak članka 1. stavka 2. točaka (d), (e), (g) i (h), Komisija može provedbenim aktima priznati da su mjere primijenjene u trećoj zemlji ili njezinim regijama jednakovrijedne zahtjevima utvrđenima tim pravilima, na temelju:

(a)

temeljitog pregleda informacija i podataka dobivenih od dotične treće zemlje na temelju članka 125. stavka 1.; i

(b)

prema potrebi, zadovoljavajućeg ishoda kontrole provedene u skladu s člankom 120. stavkom 1.;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

2.   Provedbenim aktima iz stavka 1. utvrđuje se praktično uređenje ulaska životinja i robe u Uniju iz dotične treće zemlje ili njezinih regija, a mogu uključivati:

(a)

prirodu i sadržaj službenih certifikata ili potvrda koji moraju pratiti životinje ili robu;

(b)

posebne zahtjeve koji se primjenjuju na ulazak životinja ili robe u Uniju i službene kontrole koje se provode prilikom ulaska u Uniju;

(c)

prema potrebi, postupke za sastavljanje i izmjenu popisâ regija ili objekata u dotičnoj trećoj zemlji iz koje je dopušten ulazak životinja i robe u Uniju.

3.   Komisija provedbenim aktima bez odgode stavlja izvan snage provedbene akte predviđene stavkom 1. ovog članka kada se bilo koji od uvjeta za priznavanje jednakovrijednosti prestane ispunjavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

POGLAVLJE III.

Osposobljavanje osoblja nadležnih tijela i drugih tijela

Članak 130.

Osposobljavanje i razmjena osoblja

1.   Komisija može organizirati aktivnosti osposobljavanja za osoblje nadležnih tijela i, prema potrebi, za osoblje drugih tijela država članica uključenih u istrage mogućih kršenja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.

Komisija te aktivnosti organizira u suradnji s dotičnim državama članicama.

2.   Aktivnosti osposobljavanja iz stavka 1. olakšavaju razvoj usklađenog pristupa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima u državama članicama. One, prema potrebi, uključuju osposobljavanje u pogledu:

(a)

ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.;

(b)

metoda i tehnika kontrole relevantnih za službene kontrole i druge službene aktivnosti nadležnih tijela;

(c)

metoda i tehnika proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište.

3.   Aktivnosti osposobljavanja iz stavka 1. mogu biti otvorene za osoblje nadležnih tijela trećih zemalja i mogu se organizirati izvan Unije.

4.   Nadležna tijela osiguravaju da se znanje stečeno aktivnostima osposobljavanja iz stavka 1. ovog članka širi prema potrebi i na odgovarajući način upotrebljava u aktivnostima osposobljavanja osoblja iz članka 5. stavka 4.

Aktivnosti osposobljavanja čiji je cilj širenje takva znanja uključene su u programe osposobljavanja iz članka 5. stavka 4.

5.   Komisija može u suradnji s državama članicama organizirati programe za razmjenu osoblja nadležnih tijela koja provode službene kontrole ili druge službene aktivnosti između dvije ili više država članica.

Takva razmjena može se vršiti putem privremenog upućivanja osoblja nadležnih tijela jedne države članice u drugu ili putem razmjene takva osoblja između relevantnih nadležnih tijela.

6.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila za organizaciju aktivnosti osposobljavanja iz stavka 1. i programâ iz stavka 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

POGLAVLJE IV.

Sustav za upravljanje informacijama

Članak 131.

Sustav za upravljanje informacijama za službene kontrole (IMSOC)

1.   Komisija u suradnji s državama članicama uspostavlja računalni sustav za upravljanje informacijama za službene kontrole (IMSOC) i upravlja tim sustavom, koji omogućuje integrirano djelovanje mehanizama i alata uz pomoć kojih se upravlja i rukuje podatcima, informacijama i dokumentima povezanima sa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima te ih se automatski razmjenjuje.

2.   Države članice i Komisija obrađuju osobne podatke putem sustava IMSOC i bilo koje od njegovih komponenata isključivo u svrhu provedbe službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.

Članak 132.

Opće funkcije sustava IMSOC

Sustavom IMSOC:

(a)

omogućuje se računalno rukovanje i razmjena informacija, podataka i dokumenata potrebnih za provedbu službenih kontrola, koji proizlaze iz provedbe službenih kontrola ili evidentiranja provedbe ili ishoda službenih kontrola u svim slučajevima u kojima se ovom Uredbom, pravilima iz članka 1. stavka 2. ili delegiranim i provedbenim aktima predviđenima u člancima od 16. do 27. predviđa razmjena takvih informacija, podataka i dokumenata među nadležnim tijelima, između nadležnih tijela i Komisije te, prema potrebi, s drugim tijelima i subjektima;

(b)

osigurava se mehanizam za razmjenu podataka, informacija i dokumenata u skladu s člancima od 102. do 108.;

(c)

osigurava se alat za prikupljanje i upravljanje izvješćima o službenim kontrolama koje države članice dostavljaju Komisiji;

(d)

omogućuje se izrada, rukovanje i prijenos, uključujući u elektroničkom obliku, dnevnika puta iz članka 5. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1/2005, evidencije na temelju navigacijskog sustava iz članka 6. stavka 9. te uredbe, službenih certifikata i CHED-a iz članka 56. ove Uredbe; i

(e)

integriraju se postojeći računalni sustavi kojima upravlja Komisija, a koji se upotrebljavaju za brzu razmjenu podataka, informacija i dokumenata koji se odnose na rizike za zdravlje i dobrobit ljudi i životinja te zdravlje bilja, kako su utvrđeni člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 20. Uredbe (EU) 2016/429 i člankom 103. Uredbe (EU) 2016/2031, i omogućuju se odgovarajuće poveznice između tih sustava i njihovih drugih komponenata.

Članak 133.

Upotreba sustava IMSOC u slučaju životinja i robe koje podliježu određenim službenim kontrolama

1.   U slučaju životinja ili robe čije premještanje unutar Unije ili stavljanje na tržište podliježe posebnim zahtjevima ili postupcima utvrđenima pravilima iz članka 1. stavka 2., sustavom IMSOC nadležnim tijelima na mjestu otpreme i drugim nadležnim tijelima odgovornima za provedbu službenih kontrola nad tim životinjama ili robom omogućuje se da u stvarnom vremenu razmjenjuju podatke, informacije i dokumente o životinjama ili robi koje se kreću iz jedne države članice u drugu i o provedenim službenim kontrolama.

Prvi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se na robu koja podliježe pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (g) i (h).

2.   U slučaju izvezenih životinja i robe na koje se primjenjuju pravila Unije o izdavanju certifikata za izvoz, sustavom IMSOC nadležnim tijelima na mjestu otpreme i drugim tijelima odgovornima za provedbu službenih kontrola omogućuje se da u stvarnom vremenu razmjenjuju podatke, informacije i dokumente o takvim životinjama i robi te ishodu kontrola provedenih nad tim životinjama i robom.

3.   U slučaju životinja ili robe koje podliježu službenim kontrolama iz članaka od 44. do 64., sustavom IMSOC:

(a)

nadležnim tijelima na graničnim kontrolnim postajama i drugim nadležnim tijelima odgovornima za provedbu službenih kontrola nad tim životinjama ili robom omogućuje se da u stvarnom vremenu razmjenjuju podatke, informacije i dokumente o tim životinjama i robi te kontrolama provedenima nad tim životinjama ili robom;

(b)

nadležnim tijelima na graničnim kontrolnim postajama omogućuje se dijeljenje i razmjena relevantnih podataka, informacija i dokumenata s carinskim tijelima i drugim tijelima odgovornima za provedbu kontrola nad životinjama ili robom koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja te sa subjektima koji sudjeluju u postupcima ulaska, u skladu s pravilima donesenima na temelju članka 15. stavka 4. i članka 75. stavka 2. te drugim relevantnim pravilima Unije; i

(c)

podupiru se i provode postupci iz članka 54. stavka 3. točke (a) i članka 65. stavka 6.

4.   Za potrebe ovog članka sustav IMSOC integrira postojeći sustav Traces.

Članak 134.

Funkcioniranje sustava IMSOC

Komisija donosi provedbene akte za funkcioniranje sustava IMSOC kojima se utvrđuju:

(a)

tehničke specifikacije sustava IMSOC i njegovih sistemskih komponenata, uključujući mehanizam elektroničke razmjene podataka za razmjene s postojećim nacionalnim sustavima, utvrđivanje primjenjivih standarda, određivanje strukture poruka, rječnike podataka te razmjenu protokola i procedura;

(b)

posebna pravila za funkcioniranje sustava IMSOC i njegovih sistemskih komponenata kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka i sigurnost razmjene informacija;

(c)

posebna pravila za funkcioniranje i upotrebu sustava IMSOC i njegovih komponenata, uključujući pravila za ažuriranje i stvaranje potrebnih poveznica između sustavâ iz članka 132. točke (e) i članka 133. stavka 4.;

(d)

postupci u slučaju izvanrednih okolnosti koje treba primjenjivati u slučaju nedostupnosti bilo koje funkcije sustava IMSOC;

(e)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se dotičnim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama može odobriti djelomičan pristup funkcijama sustava IMSOC i praktično uređenje takva pristupa;

(f)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se podatci, informacije i dokumenti prenose putem sustava IMSOC;

(g)

pravila o elektroničkom sustavu na temelju kojih nadležna tijela prihvaćaju elektroničke certifikate koje su izdala nadležna tijela trećih zemalja; i

(h)

slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se izuzeća od upotrebe sustava IMSOC mogu odobriti povremenim korisnicima.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

Članak 135.

Zaštita podataka

1.   Direktiva 95/46/EZ i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) primjenjuju se u mjeri u kojoj informacije obrađene u sustavu IMSOC sadržavaju osobne podatke kako su definirani u članku 2. točki (a) Direktive 95/46/EZ i članku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 45/2001.

2.   U odnosu na svoje obveze u vezi s prijenosom relevantnih informacija u sustav IMSOC i obradom svih osobnih podataka koja može proizići iz te aktivnosti, nadležna tijela država članica smatraju se voditeljima obrade kako su definirani u članku 2. točki (d) Direktive 95/46/EZ.

3.   U odnosu na svoje obveze u vezi s upravljanjem sustavom IMSOC i obradom svih osobnih podataka koja može proizići iz te aktivnosti, Komisija se smatra voditeljem obrade kako je definiran u članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) br. 45/2001.

4.   Države članice mogu prema potrebi ograničiti prava i obveze na temelju članka 6. stavka 1., članka 10., članka 11. stavka 1. i članka 12. Direktive 95/46/EZ kako bi zaštitile interes iz članka 13. stavka 1. točaka (d) i (f) te direktive.

5.   Komisija može ograničiti prava i obveze iz članka 4. stavka 1., članka 11., članka 12. stavka 1. i članaka od 13. do 17. Uredbe (EZ) br. 45/2001 ako takvo ograničenje predstavlja nužnu mjeru za zaštitu interesa iz članka 20. stavka 1. točaka (a) i (e) te uredbe tijekom razdoblja u kojem se planiraju ili provode mjere za verifikaciju poštovanja propisa o hrani ili hrani za životinje ili kako bi se osiguralo izvršavanje propisa o hrani ili hrani za životinje u određenom slučaju na koji se informacije odnose.

Članak 136.

Sigurnost podataka

Države članice i Komisija osiguravaju usklađenost sustava IMSOC s pravilima o sigurnosti podataka koje je donijela Komisija na temelju članka 17. Direktive 95/46/EZ odnosno članka 22. Uredbe (EZ) br. 45/2001.

GLAVA VII.

MJERE IZVRŠAVANJA

POGLAVLJE I.

Mjere koje poduzimaju nadležna tijela i sankcije

Članak 137.

Opće obveze nadležnih tijela u pogledu mjera izvršavanja

1.   Kada postupaju u skladu s ovim poglavljem, nadležna tijela daju prednost mjerama koje treba poduzeti radi uklanjanja ili obuzdavanja rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizika i za okoliš.

2.   U slučaju sumnje u neusklađenost, nadležna tijela provode istragu kako bi potvrdila ili uklonila tu sumnju.

3.   Ako je potrebno, mjere poduzete u skladu sa stavkom 2. uključuju:

(a)

provedbu pojačanih službenih kontrola životinja, robe i subjekata tijekom primjerenog razdoblja;

(b)

prema potrebi, službeno zadržavanje životinja i robe te bilo koje zabranjene tvari ili proizvoda.

Članak 138.

Mjere u slučaju utvrđene neusklađenosti

1.   Kada se utvrdi neusklađenost, nadležna tijela poduzimaju:

(a)

sve radnje potrebne za utvrđivanje podrijetla i opsega neusklađenosti te utvrđivanje odgovornosti subjekta; i

(b)

odgovarajuće mjere kojima se osigurava da će dotični subjekt ispraviti neusklađenost i spriječiti daljnje pojavljivanje takve neusklađenosti.

Pri odlučivanju koje će mjere poduzeti nadležna tijela vode računa o prirodi te neusklađenosti i dotadašnjim rezultatima subjekta u pogledu usklađenosti.

2.   Kada postupaju u skladu s člankom 1. ovog članka, nadležna tijela poduzimaju sve mjere koje smatraju potrebnima za osiguravanje usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2., koje uključuju, ali nisu ograničene na sljedeće:

(a)

nalaganje ili obavljanje liječenja životinja;

(b)

nalaganje istovara, prijenosa na drugo prijevozno sredstvo, držanja i skrbi o životinjama, razdoblja karantene, odgode klanja životinja te, ako je to potrebno, nalaganje da se zatraži veterinarsku pomoć;

(c)

nalaganje tretiranja robe, promjene etiketa ili pružanja korektivnih informacija potrošačima;

(d)

ograničavanje ili zabranu stavljanja na tržište, premještanja, ulaska u Uniju ili izvoza životinja i robe te zabranu njihova povratka u državu članicu iz koje su otpremljene ili nalaganje njihova povratka u državu članicu iz koje su otpremljene;

(e)

nalaganje subjektu da poveća učestalost vlastitih kontrola;

(f)

nalaganje da se određene aktivnosti dotičnog subjekta podvrgnu povećanim ili sustavnim službenim kontrolama;

(g)

nalaganje povrata, povlačenja, uklanjanja i uništenja robe, odobravajući, prema potrebi, upotrebu robe u druge svrhe od one kojoj je prvotno bila namijenjena;

(h)

nalaganje izolacije ili zatvaranja, tijekom odgovarajućeg razdoblja, sveukupnog ili djelomičnog poslovanja dotičnog subjekta ili njegovih objekata, poljoprivrednih gospodarstava ili drugih prostora;

(i)

nalaganje prestanka, tijekom odgovarajućeg razdoblja, svih ili dijela aktivnosti dotičnog subjekta i, prema potrebi, internetskih stranica kojima upravlja ili kojima se služi;

(j)

nalaganje suspenzije ili povlačenje registracije ili odobrenja za dotični objekt, pogon, poljoprivredno gospodarstvo ili prijevozna sredstva, ovlaštenja prijevoznika ili certifikata o osposobljenosti vozača;

(k)

nalaganje klanja ili usmrćivanja životinja pod uvjetom da je to najprikladnija mjera za zaštitu zdravlja ljudi te zdravlja i dobrobiti životinja.

3.   Nadležna tijela dotičnom subjektu ili njegovu predstavniku dostavljaju:

(a)

pisanu obavijest o svojoj odluci u pogledu radnje ili mjere koje treba poduzeti u skladu sa stavcima 1. i 2. te razloge za tu odluku; i

(b)

informacije o bilo kakvu pravu na žalbu protiv takvih odluka te o primjenjivom postupku i rokovima u vezi s takvim pravom na žalbu.

4.   Sve troškove nastale na temelju ovog članka snose odgovorni subjekti.

5.   U slučaju izdavanja lažnih ili obmanjujućih službenih certifikata ili zloporabe službenih certifikata nadležna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere, uključujući:

(a)

privremenu suspenziju službene osobe za certificiranje s njegove dužnosti;

(b)

povlačenje ovlaštenja za potpisivanje službenih certifikata;

(c)

bilo koju drugu mjeru za sprečavanje ponavljanja kršenja iz članka 89. stavka 2.

Članak 139.

Sankcije

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 14. prosinca 2019. obavješćuju Komisiju o tim odredbama [te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

2.   Države članice osiguravaju da financijske sankcije za kršenja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2. počinjena prijevarnim ili obmanjujućim praksama odražavaju, u skladu s nacionalnim pravom, barem ekonomsku prednost za subjekta ili, prema potrebi, postotak prihoda subjekta.

Članak 140.

Prijave kršenja

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela raspolažu djelotvornim mehanizmima za omogućavanje izvješćivanja o stvarnim ili mogućim kršenjima ove Uredbe.

2.   Mehanizmi iz stavka 1. uključuju najmanje:

(a)

postupke za primanje prijava o kršenjima te daljnje aktivnosti u vezi s tim prijavama;

(b)

primjerenu zaštitu osoba koje prijavljuju kršenje od odmazde, diskriminacije ili drugih vrsta nepoštenog postupanja; i

(c)

zaštitu osobnih podataka osobe koja prijavljuje kršenje u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.

POGLAVLJE II.

Mjere izvršavanja Unije

Članak 141.

Ozbiljan poremećaj u sustavu kontrola države članice

1.   Kada Komisija ima dokaz o ozbiljnom poremećaju u sustavu kontrola države članice i kada takav poremećaj može predstavljati rasprostranjen rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, i za okoliš, ili kada može rezultirati rasprostranjenom povredom pravila iz članka 1. stavka 2., provedbenim aktima donosi jednu ili više sljedećih mjera koje se trebaju primjenjivati dok se takav poremećaj ne otkloni:

(a)

zabranu stavljanja na tržište, prijevoza ili premještanja određenih životinja ili robe na koje se odnosi poremećaj sustava kontrola, ili zabranu nekog drugog postupanja s takvim životinjama ili robom;

(b)

posebne uvjete za aktivnosti, životinje ili robu iz točke (a);

(c)

suspenziju obavljanja službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama ili drugim kontrolnim točkama zahvaćenima poremećajem u sustavu službenih kontrola ili zatvaranje takvih graničnih kontrolnih postaja ili drugih kontrolnih točaka;

(d)

druge odgovarajuće privremene mjere potrebne za ograničavanje tog rizika do otklanjanja poremećaja u sustavu kontrola.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.

2.   Mjere iz stavka 1. donose se samo ako dotična država članica nije ispravila situaciju nakon zahtjeva i unutar odgovarajućeg roka koji je odredila Komisija.

3.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zdravljem ljudi i životinja ili, u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, i zaštitom okoliša, Komisija u skladu s postupkom iz članka 145. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

GLAVA VIII.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Postupovne odredbe

Članak 142.

Izmjena prilogâ i upućivanja na europske norme

1.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu izmjena priloga II. i III. kako bi se uzele u obzir promjene pravila iz članka 1. stavka 2., tehnički napredak i znanstvena dostignuća.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu upućivanja na europske norme iz članka 29. točke (b) podtočke iv., članka 37. stavka 4. točke (e) i članka 93. stavka 3. točke (a) ako CEN izmijeni te norme.

Članak 143.

Zaštita podataka

1.   Države članice primjenjuju Direktivu 95/46/EZ na obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama na temelju ove Uredbe.

2.   Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi Komisija na temelju ove Uredbe.

Članak 144.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 18. stavka 7., članka 21. stavka 8., članka 41., članka 45. stavka 4., članka 47. stavka 3., članka 48., članka 50. stavka 4., članka 51., članka 53. stavka 1., članka 62. stavka 3., članka 64. stavaka 2. i 5., članka 77. stavaka 1. i 2., članka 92. stavka 4., članka 99. stavka 2., članka 100. stavka 6., članka 101. stavka 2., članka 126. stavka 1., članka 142. stavaka 1. i 2., članka 149. stavka 2., članka 150. stavka 3., članka 154. stavka 3., članka 155. stavka 3. i članka 165. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 28. travnja 2017. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 18. stavka 7., članka 21. stavka 8., članka 41., članka 45. stavka 4., članka 47. stavka 3., članka 48., članka 50. stavka 4., članka 51., članka 53. stavka 1., članka 62. stavka 3., članka 64. stavaka 2. i 5., članka 77. stavaka 1. i 2., članka 92. stavka 4., članka 99. stavka 2., članka 100. stavka 6., članka 101. stavka 2., članka 126. stavka 1., članka 142. stavaka 1. i 2., članka 149. stavka 2., članka 150. stavka 3., članka 154. stavka 3., članka 155. stavka 3. i članka 165. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 18. stavka 7., članka 21. stavka 8., članka 41., članka 45. stavka 4., članka 47. stavka 3., članka 48., članka 50. stavka 4., članka 51., članka 53. stavka 1., članka 62. stavka 3., članka 64. stavaka 2. i 5., članka 77. stavaka 1. i 2., članka 92. stavka 4., članka 99. stavka 2., članka 100. stavka 6., članka 101. stavka 2., članka 126. stavka 1., članka 142. stavaka 1. i 2., članka 149. stavka 2., članka 150. stavka 3., članka 154. stavka 3., članka 155. stavka 3. i članka 165. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 145.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan na temelju članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, osim u odnosu na članke 25. i 26. ove Uredbe u vezi s kojima Komisiji pomažu odbori osnovani na temelju Uredbe (EZ) br. 834/2007 odnosno na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012. Navedeni odbori su odbori u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

POGLAVLJE II.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 146.

Stavljanja izvan snage

1.   Uredbe (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004, direktive 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluka 92/438/EEZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 14. prosinca 2019.

2.   Upućivanja na akte stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskim tablicama iz Priloga V.

Članak 147.

Odnos prema Uredbi (EZ) br. 882/2004

Određivanje svakog referentnog laboratorija Europske unije iz Priloga VII. Uredbi (EZ) br. 882/2004 važi do određivanja referentnog laboratorija Europske unije u istom području u skladu s člankom 93. ove Uredbe.

Članak 148.

Odnos prema uredbama (EZ) br. 852/2004 i (EZ) br. 853/2004 u pogledu odobrenja za objekte u poslovanju s hranom

1.   Nadležna tijela utvrđuju postupke koje subjekti u poslovanju s hranom trebaju slijediti pri podnošenju zahtjeva za odobrenje svojih objekata u skladu s uredbama (EZ) br. 852/2004 i (EZ) br. 853/2004.

2.   Nakon što zaprimi zahtjev za izdavanje odobrenja od subjekta u poslovanju s hranom, nadležno tijelo obavlja posjet na licu mjesta.

3.   Nadležno tijelo odobrava objekt za dotične djelatnosti samo ako je subjekt u poslovanju s hranom dokazao da udovoljava odgovarajućim zahtjevima propisa o hrani.

4.   Nadležno tijelo može izdati uvjetno odobrenje ako se čini da objekt udovoljava svim zahtjevima u pogledu infrastrukture i opreme. Ono izdaje puno odobrenje samo ako se na temelju nove službene kontrole objekta, koja je provedena u roku od tri mjeseca od izdavanja uvjetnog odobrenja, čini da objekt udovoljava i ostalim odgovarajućim zahtjevima propisa o hrani. Ako je postignut jasan napredak, ali objekt i dalje ne ispunjava sve odgovarajuće zahtjeve, nadležno tijelo može produljiti uvjetno odobrenje. Međutim, uvjetno odobrenje ne premašuje ukupno šest mjeseci, osim u slučaju brodova tvornica i brodova hladnjača koji plove pod zastavom država članica za koje takvo uvjetno odobrenje ne premašuje ukupno 12 mjeseci.

5.   Nadležno tijelo preispituje odobrenja objekata prilikom provedbe službenih kontrola.

Članak 149.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage direktiva 91/496/EEZ i 97/78/EZ

1.   Relevantne odredbe direktiva 91/496/EEZ i 97/78/EZ kojima se uređuju pitanja iz članka 47. stavka 2., članka 48., članka 51. stavka 1. točaka (b), (c) i (d), članka 53. stavka 1. točke (a), članka 54. stavaka 1. i 3. te članka 58. točke (a) ove Uredbe nastavljaju se primjenjivati umjesto odgovarajućih odredaba ove Uredbe do 14. prosinca 2022. ili do ranijeg datuma koji treba odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu datuma iz stavka 1. ovog članka. Taj datum jest datum početka primjene odgovarajućih pravila koja treba utvrditi na temelju delegiranih ili provedbenih akata predviđenih u članku 47. stavku 2., članku 48., članku 51. stavku 1. točkama (b), (c) i (d), članku 53 stavku 1. točki (a), članku 54. stavcima 1. i 3. te članku 58. točki (a).

Članak 150.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktive 96/23/EZ

1.   Nadležna tijela nastavljaju provoditi službene kontrole potrebne za otkrivanje prisutnosti tvari i skupina ostataka navedenih u Prilogu I. Direktivi 96/23/EZ, u skladu s prilozima II., III. i IV. toj direktivi, umjesto s odgovarajućim odredbama ove Uredbe, do 14. prosinca 2022. ili do ranijeg datuma koji treba odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

2.   Članak 29. stavci 1. i 2. Direktive 96/23/EZ nastavljaju se primjenjivati umjesto odgovarajućih odredaba ove Uredbe do 14. prosinca 2022. ili do ranijeg datuma koji treba odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu ranijeg datuma iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Taj datum jest datum početka primjene odgovarajućih pravila koja treba utvrditi na temelju delegiranih ili provedbenih akata predviđenih u člancima 19. i 112.

Članak 151.

Izmjene Direktive 98/58/EZ

Direktiva 98/58/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

„nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

(*2)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

2.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. briše se;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijama koje je provelo nadležno tijelo u svrhu provjere usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o neusklađenosti i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njihove pojave u predstojećim godinama. Komisija sažetke tih izvješća dostavlja državama članicama.”;

(c)

u stavku 3. točka (a) briše se;

3.

članak 7. briše se.

Članak 152.

Izmjene Direktive 1999/74/EZ

Direktiva 1999/74/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. briše se;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijama koje je provelo nadležno tijelo u svrhu provjere usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o neusklađenosti i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njihove pojave u predstojećim godinama. Komisija sažetke tih izvješća dostavlja državama članicama.”;

(c)

u stavku 3. točka (a) briše se;

2.

članak 9. briše se.

Članak 153.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 999/2001

Uredba (EZ) br. 999/2001 mijenja se kako slijedi:

1.

članci 19. i 21. brišu se;

2.

u Prilogu X. poglavlja A i B brišu se.

Članak 154.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1/2005 i povezane prijelazne mjere

1.   Uredba (EZ) br. 1/2005 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

„granična inspekcijska postaja” znači granična kontrolna postaja kako je definirana u članku 3. točki 38. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*3);

(*3)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

(b)

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

„nadležno tijelo” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/…”;

(c)

točka (i) zamjenjuje se sljedećim:

„(i)

„izlazna točka” znači izlazna točka kako je definirana u članku 3. točki 39. Uredbe (EU) 2017/…”;

(d)

točka (p) zamjenjuje se sljedećim:

„(p)

„službeni veterinar” znači službeni veterinar kako je definiran u članku 3. točki 32. Uredbe (EU) 2017/…”;

2.

članci 14., 15., 16. i 21., članak 22. stavak 2. te članci 23., 24. i 26. brišu se;

3.

članak 27. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. briše se;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijama koje je provelo nadležno tijelo u svrhu provjere usklađenosti sa zahtjevima ove Uredbe. Izvješće je popraćeno analizom najvećih otkrivenih nedostataka i akcijskim planom za njihovo rješavanje.”;

4.

članak 28. briše se.

2.   Članci 14., 15., 16. i 21., članak 22. stavak 2. te članci 23., 24. i 26. Uredbe (EZ) br. 1/2005 nastavljaju se primjenjivati umjesto odgovarajućih odredaba ove Uredbe do 14. prosinca 2022. ili do ranijeg datuma koji treba odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu datuma iz stavka 2. ovog članka. Taj datum jest datum početka primjene odgovarajućih pravila koja treba utvrditi na temelju delegiranih ili provedbenih akata predviđenih u članku 21.

Članak 155.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 396/2005 i povezane prijelazne mjere

1.   Članci 26. i 27., članak 28. stavci 1. i 2. te članak 30. Uredbe (EZ) br. 396/2005 brišu se.

2.   Članak 26., članak 27. stavak 1. i članak 30. Uredbe (EZ) br. 396/2005. nastavljaju se primjenjivati umjesto odgovarajućih odredaba ove Uredbe do 14. prosinca 2022. ili do ranijeg datuma koji treba odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu datuma iz stavka 2. ovog članka. Taj datum jest datum početka primjene odgovarajućih pravila koja treba utvrditi na temelju delegiranih ili provedbenih akata predviđenih u članku 19.

Članak 156.

Izmjene Direktive 2007/43/EZ

Direktiva 2007/43/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. stavku 1. točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(c)

„nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*4);

(d)

„službeni veterinar” znači službeni veterinar kako je definiran u članku 3. točki 32. Uredbe (EU) 2017/…;

(*4)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

2.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. briše se;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijama koje je provelo nadležno tijelo u svrhu provjere usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o neusklađenosti i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njihove pojave u predstojećim godinama. Komisija sažetke tih izvješća dostavlja državama članicama.”.

Članak 157.

Izmjene Direktive 2008/119/EZ

Direktiva 2008/119/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

„nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

(*5)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

2.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. brišu se;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijama koje je provelo nadležno tijelo u svrhu provjere usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o neusklađenosti i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njihove pojave u predstojećim godinama. Komisija sažetke tih izvješća dostavlja državama članicama.”;

3.

članak 9. briše se.

Članak 158.

Izmjene Direktive 2008/120/EZ

Direktiva 2008/120/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. točka 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10.

„nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*6).

(*6)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).;”;"

2.

članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. brišu se;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijama koje je provelo nadležno tijelo u svrhu provjere usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o neusklađenosti i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njihove pojave u predstojećim godinama. Komisija sažetke tih izvješća dostavlja državama članicama.”;

3.

članak 10. briše se.

Članak 159.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1099/2009

Uredba (EZ) br. 1099/2009 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. točka (q) zamjenjuje se sljedećim:

„(q)

„nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*7);

(*7)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

2.

članak 22. briše se.

Članak 160.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1069/2009

Uredba (EZ) br. 1069/2009 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10.

„nadležno tijelo” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*8);

(*8)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

(b)

točka 15. zamjenjuje se sljedećim:

„15.

„provoz” znači provoz kako je definiran u članku 3. točki 44. Uredbe (EU) 2017/…;”;

2.

članci 45., 49. i 50. brišu se.

Članak 161.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1107/2009

Uredba (EZ) br. 1107/2009 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 68. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice do 31. kolovoza svake godine Komisiji dostavljaju izvješće za prethodnu godinu o opsegu i ishodu službenih kontrola provedenih s ciljem provjere usklađenosti s ovom Uredbom.”;

(b)

drugi i treći stavak brišu se.

2.

u članku 78. stavku 1. točka (n) briše se.

Članak 162.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1151/2012

Uredba (EU) br. 1151/2012 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 36. mijenja se kako slijedi:

(a)

naslov se zamjenjuje sljedećim: „Sadržaj službenih kontrola”;

(b)

stavci 1. i 2. brišu se;

(c)

u stavku 3. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Službene kontrole koje se provode u skladu s Uredbom (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*9) obuhvaćaju:

(*9)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

2.

članak 37. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U odnosu na zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete kojima se označuju proizvodi podrijetlom iz Unije, provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda prije stavljanja proizvoda na tržište obavljaju:

(a)

nadležna tijela određena u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2017/…; ili

(b)

delegirana tijela kako su definirana u članku 3. točki 5. Uredbe (EU) 2017/….”;

(b)

u stavku 3. prvi podstavak briše se;

(c)

u stavku 4. riječi „stavaka 1. i 2.” zamjenjuju se riječima: „stavka 2.”;

3.

članak 38. briše se;

4.

članak 39. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 39

Delegirana tijela koja provode kontrole u trećim zemljama

Delegirana tijela koja provode kontrole u trećim zemljama iz članka 37. stavka 2. točke (b) akreditirana su prema relevantnoj usklađenoj normi pod nazivom ‚Ocjenjivanje sukladnosti – zahtjevi za tijela koja provode certifikaciju proizvoda, procesa i usluga’. Ta delegirana tijela može akreditirati ili nacionalno akreditacijsko tijelo izvan Unije, u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008, ili akreditacijsko tijelo izvan Unije koje je potpisnik višestranog sporazuma o priznavanju pod okriljem Međunarodnog akreditacijskog foruma.”.

Članak 163.

Izmjene Uredbe (EU) br. 652/2014

Uredba (EU) br. 652/2014 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 30. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za pokriće troškova koji im nastanu pri provedbi programa rada koje je odobrila Komisija, bespovratna sredstva mogu se dodijeliti:

(a)

referentnim laboratorijima Europske unije iz članka 93. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*10) i referentnim centrima Europske unije iz članka 29. Uredbe (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća (*11);

(b)

referentnim centrima Europske unije za dobrobit životinja iz članka 95. Uredbe (EU) 2017/…;

(c)

referentnim centrima Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca iz članka 97. Uredbe (EU) 2017/….

(*10)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …)."

(*11)  Uredba (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja („Uredba o uzgoju životinja”) (SL L 171, 29.6.2016., str. 66.).”;"

2.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 30.a

Akreditacija nacionalnih referentnih laboratorija za zdravlje bilja

1.   Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti nacionalnim referentnim laboratorijima iz članka 100. Uredbe (EU) 2017/… za troškove nastale u postupku dobivanja akreditacije prema normi EN ISO/IEC 17025 „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” za upotrebu metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja radi provjere usklađenosti s pravilima o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

2.   Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti jednom nacionalnom referentnom laboratoriju u svakoj državi članici za svaki referentni laboratorij Europske unije za zdravlje bilja, do tri godine od određivanja tog referentnog laboratorija Europske unije.”.

Članak 164.

Izmjene Uredbe (EU) 2016/429 i povezane prijelazne mjere

1.   Uredba (EU) 2016/429 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 33. zamjenjuje se sljedećim:

„33.

„službena kontrola” znači svaki oblik kontrole koja se provodi u skladu s Uredbom (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*12);

(*12)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

(b)

točka 51. zamjenjuje se sljedećim:

„51.

„TRACES” znači sistemska komponenta integrirana u sustav IMSOC kako je navedeno u člancima od 131. do 136. Uredbe (EU) 2017/…;”;

(c)

točka 53. zamjenjuje se sljedećim:

„53.

‚službeni veterinar’ znači službeni veterinar kako je definiran u članku 3. točki 32. Uredbe (EU) 2017/…;”;

(d)

točka 55. zamjenjuje se sljedećim:

„55.

„nadležno tijelo” znači središnje veterinarsko tijelo države članice koje je odgovorno za organizaciju službenih kontrola te sve druge službene aktivnosti u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EU) 2017/… ili bilo koje drugo tijelo kojemu je delegirana ta odgovornost;”;

2.

u članku 229. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Subjekti odgovorni za dotičnu pošiljku podnose pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja u svrhu službene kontrole predviđene člankom 47. Uredbe (EU) 2017/….”;

3.

članak 281. briše se.

2.   Sljedeće odredbe nastavljaju se primjenjivati u odnosu na pitanja uređena Uredbom (EU) 2016/429 do datuma početka primjene te uredbe:

(a)

članak 9. Direktive 89/662/EEZ;

(b)

članak 10. Direktive 90/425/EEZ;

(c)

članak 18. stavci 1., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. Direktive 91/496/EEZ;

(d)

članak 22. stavci 1., 3., 4., 5., 6. i 7. Direktive 97/78/EZ.

3.   Uzimajući u obzir članak 14. Uredbe (EU) 2016/429 i neovisno o datumu početka primjene predviđenom u toj uredbi, za potrebe članka 31. stavka 2. ove Uredbe, uvjet za njegovu primjenu smatra se ispunjenim već od 14. prosinca 2019.

Članak 165.

Izmjene Uredbe (EU) 2016/2031 i povezane prijelazne odredbe

1.   Uredba (EU) 2016/2031 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.

„nadležno tijelo” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća (*13);

(*13)  Uredba (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L …, …, str. …).”;"

2.

članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10

Službena potvrda nadležnih tijela o prisutnosti karantenskog štetnog organizma Unije

Ako nadležno tijelo sumnja da je karantenski štetni organizam Unije ili štetni organizam na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. prisutan na dijelu državnog područja države članice na kojem dotad nije bila poznata prisutnost tog štetnog organizma, ili u pošiljci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koja je unesena ili se planira unijeti na područje Unije ili premještati unutar njega, ili ako je nadležno tijelo primilo dokaze o takvoj prisutnosti, ono odmah poduzima sve mjere potrebne kako bi na temelju dijagnosticiranja službenog laboratorija, kako je navedeno u članku 37. Uredbe (EU) 2017/…, potvrdilo („službeno potvrditi”) je li taj štetni organizam prisutan ili ne.

Dok prisutnost tog štetnog organizma ne bude službeno potvrđena, dotične države članice, kada je to primjenjivo, poduzimaju fitosanitarne mjere kako bi uklonile rizik od širenja tog štetnog organizma.

Sumnja ili dokazi iz prvog stavka ovog članka mogu se temeljiti na bilo kakvim informacijama zaprimljenima na temelju članaka 14. i 15., ili iz bilo kojeg drugog izvora.”;

3.

u članku 11. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Obavješćivanje na temelju prvog stavka provodi jedinstveno tijelo, kako je navedeno u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/…, dotične države članice te putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103.”;

4.

u članku 25. stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

uloge i odgovornosti tijela uključenih u provedbu plana, u slučaju potvrđene prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma ili sumnje na njegovu prisutnost, kao i zapovjedni lanac i postupke za koordinaciju mjera koje trebaju poduzeti nadležna tijela, druga tijela javne vlasti, kako je navedeno u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/…, uključena delegirana tijela ili fizičke osobe, kako je navedeno u članku 28. stavku 1. te uredbe, laboratoriji i specijalizirani subjekti, uključujući, prema potrebi, koordinaciju sa susjednim državama članicama i susjednim trećim zemljama;”;

5.

u članku 41. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi proizvodi uneseni na područje Unije ili ih se premještalo unutar njega, pri čemu je prekršen stavak 1. ovog članka, države članice donose potrebne mjere, kako je navedeno u članku 66. stavku 3. Uredbe (EU) 2017/…, i putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice.

Kada je to primjenjivo, ta obavijest šalje se i trećoj zemlji iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.”;

6.

u članku 44. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Prema potrebi Komisija provodi istrage u dotičnoj trećoj zemlji te u skladu s člankom 120. Uredbe (EU) 2017/… kako bi provjerila jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b) ovog članka.”;

7.

u članku 49. stavku 6. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. ove Uredbe obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svakom slučaju u kojem je unos bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta na područje Unije odbijen, ili je njihovo premještanje unutar područja Unije zabranjeno, jer je dotična država članica smatrala da je prekršena zabrana iz stavka 2. drugog podstavka točke (c) ovog članka. Navedeno obavješćivanje prema potrebi uključuje mjere koje je poduzela ta država članica u vezi s dotičnim biljem, biljnim proizvodima ili drugim dotičnim predmetima na temelju članka 66. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/….”;

8.

u članku 76. stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„4.   Ako se radi o trećoj zemlji koja nije ugovorna stranka IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje su izdala tijela koja su nadležna u skladu s nacionalnim pravilima te treće zemlje i koja su prijavljena Komisiji. Komisija putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103., u skladu s člankom 132. točkom (a) Uredbe (EU) 2017/…, države članice i subjekte obavješćuje o primljenim obavijestima.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 105. radi dopune ove Uredbe u pogledu uvjeta za prihvaćanje iz prvog podstavka ovog stavka kako bi se osigurala pouzdanost tih certifikata.

5.   Elektronički fitosanitarni certifikati prihvaćaju se samo ako su dostavljeni putem sustava IMSOC iz članka 131. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/… ili elektroničkom razmjenom s njime.”;

9.

u članku 77. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako je fitosanitarni certifikat izdan u skladu s člankom 71. stavcima 1., 2. i 3. te ako dotično nadležno tijelo zaključi da uvjeti iz članka 76. nisu ispunjeni, poništava taj fitosanitarni certifikat i osigurava da više ne prati dotično bilje, biljne proizvode ili druge predmete. U tom slučaju, i u pogledu dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, nadležno tijelo poduzima jednu od mjera utvrđenih u članku 66. stavku 3. Uredbe (EU) 2017/….”;

10.

u članku 91. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ovlašteni subjekti koji provode odobreni plan upravljanja rizikom od štetnih organizama mogu biti podvrgnuti inspekcijama uz smanjenu učestalost, kako je navedeno u članku 22. stavku 3. točki (b) Uredbe (EU) 2017/….”;

11.

u članku 94. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Odstupajući od članka 87. ove Uredbe, u slučaju bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta unesenih iz treće zemlje na područje Unije, a za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica na temelju članka 79. stavka 1. i članka 80. stavka 1. ove Uredbe, putovnica se izdaje ako su na zadovoljavajući način izvršeni pregledi na temelju članka 49. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/… koji se odnose na njihovo unošenje te ako se njima došlo do zaključka da dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet ispunjava temeljne zahtjeve za izdavanje biljne putovnice u skladu s člankom 85. ove Uredbe i, prema potrebi, člankom 86. ove Uredbe.”;

12.

u članku 100. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Elektronički fitosanitarni certifikati za izvoz osiguravaju se putem sustava IMSOC ili elektroničkom razmjenom s njime.”;

13.

u članku 101. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Elektronički fitosanitarni certifikati za ponovni izvoz osiguravaju se putem sustava IMSOC ili elektroničkom razmjenom s njime.”;

14.

u članku 102. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Predizvozni certifikat prilaže se dotičnom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima tijekom njihova premještanja unutar područja Unije, osim ako su dotične države članice putem sustava IMSOC ili elektroničkom razmjenom s njime razmijenile informacije koje certifikat sadržava.”;

15.

članak 103. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 103.

Uspostava elektroničkog sustava obavješćivanja

Komisija uspostavlja elektronički sustav za podnošenje obavijesti država članica.

Taj je sustav povezan i usklađen sa sustavom IMSOC.”;

16.

u članku 109. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Direktiva 2000/29/EZ stavlja se izvan snage, ne dovodeći u pitanje članak 165. stavke 2., 3. i 4. Uredbe (EU) 2017/….”.

2.   Relevantni članci Direktive 2000/29/EZ nastavljaju se primjenjivati u odnosu na pitanja uređena člankom 47. stavkom 2., člankom 48., člankom 51. stavkom 1. točkama (b), (c) i (d), člankom 53. stavkom 1. točkom (a), člankom 54. stavcima 1. i 3. te člankom 58. točkom (a) ove Uredbe umjesto tih potonjih odredaba, do 14. prosinca 2022. ili do ranijeg datuma, nakon datuma početka primjene ove Uredbe, koji treba odrediti delegiranim aktom donesenim u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi izmjene ove Uredbe u pogledu datuma iz stavka 2. ovog članka.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 3. ovog članka i datum početka primjene predviđen u članku 167. stavku 1., Komisija donosi delegirane akte iz članka 53. stavka 1. točaka (a) i (e), u pogledu robe iz članka 47. stavka 1. točke (c), najkasnije 12 mjeseci prije njihova datuma početka primjene.

Članak 166.

Prijelazne mjere za donošenje delegiranih i provedbenih akata

Ne dovodeći u pitanje datume početka primjene iz članka 167. i prijelazne odredbe predviđene u ovom poglavlju, Komisija je ovlaštena donositi delegirane i provedbene akte predviđene u ovoj Uredbi od 28. travnja 2017. Ti akti primjenjuju se od datuma početka primjene u skladu s člankom 167., ne dovodeći u pitanje bilo koja prijelazna pravila predviđena u ovom poglavlju.

Članak 167.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Osim ako je drukčije predviđeno u stavcima od 2. do 4., primjenjuje se od 14. prosinca 2019.

2.   U području uređenom pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), članak 34. stavci 1, 2. i 3., članak 37. stavak 4. točka (e) i članak 37. stavak 5. primjenjuju se od 29. travnja 2022.

3.   Članci od 92. do 101. ove Uredbe primjenjuju se od 29. travnja 2018. umjesto članaka 32. i 33. Uredbe (EZ) br. 882/2004, koja se stavlja izvan snage ovom Uredbom.

4.   Članak 163. primjenjuje se od 28. travnja 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. ožujka 2017.

Za Vijeće

Predsjednik

Za Europski parlament

Predsjednik


(1)  SL C 67, 6.3.2014., str. 166.

(2)  SL C 114, 15.4.2014., str. 96.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 19. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 15. ožujka 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

(5)  Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 1.).

(7)  Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(9)  Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 96/23/EZ od 29. travnja 1996. o mjerama za praćenje određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla i o stavljanju izvan snage direktiva 85/358/EEZ i 86/469/EEZ i odluka 89/187/EEZ i 91/664/EEZ (SL L 125, 23.5.1996., str. 10.).

(11)  Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).

(12)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12. 2013., str. 671.).

(13)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.).

(14)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(15)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015, str. 1.).

(16)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(17)  Direktiva Vijeća 97/78/EZ od 18. prosinca 1997. o utvrđivanju načela organizacije veterinarskih pregleda proizvoda koji ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja (SL L 24, 30.1.1998., str. 9.).

(18)  Direktiva Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. o utvrđivanju načela o organizaciji veterinarskih pregleda životinja koje se unose u Zajednicu iz trećih zemalja i o izmjeni direktiva 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (SL L 268, 24.9.1991., str. 56.).

(19)  Uredba Komisije (EZ) br. 669/2009 od 24. srpnja 2009. o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na povećanu razinu službenih kontrola uvoza određene hrane za životinje i hrane neživotinjskoga podrijetla te o izmjeni Odluke 2006/504/EZ (SL L 194, 25.7.2009., str. 11.)

(20)  Uredba (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 29.).

(21)  Odluka Komisije 2003/24/EZ od 30. prosinca 2002. o razvoju integriranog računalnog veterinarskog sustava (SL L 8, 14.1.2003., str. 44.).

(22)  Odluka Komisije 2004/292/EZ od 30. ožujka 2004. o uvođenju sustava Traces te izmjeni Odluke 92/486/EEZ (SL L 94, 31.3.2004., str. 63.).

(23)  Direktiva Vijeća 90/425/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarskim i zootehničkim pregledima koji se primjenjuju u trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 224, 18.8.1990, str. 29.).

(24)  Uredba (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”) (SL L 84, 31.3.2016., str. 1.).

(25)  Uredba (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ (SL L 317, 23.11.2016, str. 4.).

(26)  Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(27)  Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 139, 30.4.2004., str. 206.).

(28)  Direktiva Vijeća 89/608/EEZ od 21. studenoga 1989. o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i suradnji između potonjih i Komisije radi osiguranja pravilne primjene zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim stvarima (SL L 351, 2.12.1989., str. 34.).

(29)  Direktiva Vijeća 89/662/EEZ od 11. prosinca 1989. o veterinarskim pregledima u trgovini unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 395, 30.12.1989., str. 13.).

(30)  Direktiva Vijeća 96/93/EZ od 17. prosinca 1996. o izdavanju certifikata za životinje i proizvode životinjskog podrijetla (SL L 13, 16.1.1997., str. 28.).

(31)  Odluka Vijeća 92/438/EEZ od 13. srpnja 1992. o informatizaciji postupaka veterinarskog uvoza (projekt Shift), o izmjeni direktiva 90/675/EEZ, 91/496/EEZ, 91/628/EEZ i Odluke 90/424/EEZ i o stavljanju izvan snage Odluke 88/192/EEZ (SL L 243, 25.8.1992., str. 27.).

(32)  Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.).

(33)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005., str. 1.).

(34)  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(35)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (SL L 303, 18.11.2009., str. 1.).

(36)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(37)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(38)  Direktiva Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.).

(39)  Direktiva Vijeća 1999/74/EZ od 19. srpnja 1999. o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica (SL L 203, 3.8.1999., str. 53.).

(40)  Direktiva Vijeća 2007/43/EZ od 28. lipnja 2007. o utvrđivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (SL L 182, 12.7.2007., str. 19.).

(41)  Direktiva Vijeća 2008/119/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta zaštite teladi (SL L 10, 15.1.2009., str. 7.).

(42)  Direktiva Vijeća 2008/120/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta za zaštitu svinja (SL L 47, 18.2.2009., str. 5.).

(43)  Uredba (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal, o izmjeni direktiva Vijeća 98/56/EZ, 2000/29/EZ i 2008/90/EZ, uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 882/2004 i (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ (SL L 189, 27.6.2014., str. 1.).

(44)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(45)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(46)  Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).

(47)  Direktiva 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (SL L 311, 28.11.2001., str. 1.).

(48)  Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

(49)  Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30.4.2004., str. 55.).

(50)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(51)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

(52)  Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str. 1.).

(53)  Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu higijene hrane za životinje (SL L 35, 8.2.2005., str. 1.).

(54)  Uredba Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu (SL L 338, 22.12.2005., str. 1.).

(55)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(56)  Uredba (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).

(57)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(58)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/1375 od 10. kolovoza 2015. o utvrđivanju posebnih pravila za službene kontrole trihinele u mesu (SL L 212, 11.8.2015., str. 7.).

(59)  Uredba (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178, 28.6.2013., str. 1.).

(60)  Uredba Komisije (EU) br. 284/2011 od 22. ožujka 2011. o utvrđivanju posebnih uvjeta i detaljnih postupaka za uvoz plastičnih kuhinjskih proizvoda od poliamida i melamina podrijetlom ili isporučenih iz Narodne Republike Kine i Posebnog upravnog područja Hong Konga, Kina (SL L 77, 23.3.2011., str. 25.).

(61)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, odvraćanje od njega i njegovo zaustavljanje, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).

(*1)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).


PRILOG I.

PODRUČJA IZ ČLANKA 3. TOČKE 40., OSIM ZA PRIMJENU ČLANKA 1. STAVKA 2. TOČKE (G)

1.

Državno područje Kraljevine Belgije

2.

Državno područje Republike Bugarske

3.

Državno područje Češke Republike

4.

Državno područje Kraljevine Danske izuzev Farskih otoka i Grenlanda

5.

Državno područje Savezne Republike Njemačke

6.

Državno područje Republike Estonije

7.

Državno područje Irske

8.

Državno područje Helenske Republike

9.

Državno područje Kraljevine Španjolske izuzev Ceute i Melille

10.

Državno područje Francuske Republike

11.

Državno područje Republike Hrvatske

12.

Državno područje Talijanske Republike

13.

Državno područje Republike Cipra

14.

Državno područje Republike Latvije

15.

Državno područje Republike Litve

16.

Državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga

17.

Državno područje Mađarske

18.

Državno područje Republike Malte

19.

Državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi

20.

Državno područje Republike Austrije

21.

Državno područje Republike Poljske

22.

Državno područje Portugalske Republike

23.

Državno područje Rumunjske

24.

Državno područje Republike Slovenije

25.

Državno područje Slovačke Republike

26.

Državno područje Republike Finske

27.

Državno područje Kraljevine Švedske

28.

Državno područje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske


PRILOG II.

OSPOSOBLJAVANJE OSOBLJA NADLEŽNIH TIJELA

POGLAVLJE I.

Predmet osposobljavanja osoblja koje provodi službene kontrole i druge službene aktivnosti

1.

Različite metode i tehnike kontrola, kao što su inspekcija, verifikacija, pregled usklađenosti, ciljani pregled usklađenosti, uzorkovanje te laboratorijska analiza, ispitivanje i dijagnostika

2.

Postupci kontrole

3.

Pravila iz članka 1. stavka 2.

4.

Procjena neusklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.

5.

Opasnosti u proizvodnji, preradi i distribuciji životinja i robe

6.

Različite faze proizvodnje, prerade i distribucije, kao i mogući rizici za zdravlje ljudi, i prema potrebi za zdravlje životinja i bilja, dobrobit životinja te za okoliš

7.

Ocjena primjene postupaka iz sustava HACCP i dobre poljoprivredne prakse

8.

Sustavi upravljanja poput programa osiguravanja kvalitete kojima upravljaju subjekti i njihova procjena u mjeri u kojoj su relevantni za zahtjeve navedene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

9.

Sustavi službenog certificiranja

10.

Postupci u slučaju izvanrednih okolnosti, uključujući komunikaciju između država članica i Komisije

11.

Sudski postupci i posljedice službenih kontrola

12.

Ispitivanje pisane, dokumentarne građe i drugih evidencija, uključujući one koje se odnose na međulaboratorijska usporedna ispitivanja, akreditacije i procjene rizika, koji mogu biti relevantni za ocjenu usklađenosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.; to može obuhvaćati financijske i komercijalne aspekte

13.

Postupci kontrole i zahtjevi za ulazak u Uniju životinja i robe koje prispijevaju iz trećih zemalja

14.

Bilo koje drugo područje potrebno kako bi se osiguralo da se službene kontrole provode u skladu s ovom Uredbom

POGLAVLJE II.

Tematska područja za postupke kontrole

1.

Organizacija nadležnih tijela i odnos između središnjih nadležnih tijela i tijela kojima su ona dodijelila zadaće provedbe službenih kontrola ili drugih službenih aktivnosti

2.

Odnos između nadležnih tijela i delegiranih tijela ili fizičkih osoba kojima su ona delegirala zadaće koje se odnose na službene kontrole ili druge službene aktivnosti

3.

Izjava o ciljevima koji se žele postići

4.

Zadaće, odgovornosti i dužnosti osoblja

5.

Postupci uzorkovanja, metode i tehnike kontrola, uključujući laboratorijske analize, ispitivanje i dijagnosticiranje, tumačenje rezultata i odluke koje proizlaze iz navedenoga

6.

Programi za pregled usklađenosti i ciljani pregled usklađenosti

7.

Međusobna pomoć u slučaju da službene kontrole zahtijevaju da mjere poduzme više država članica

8.

Mjere koje treba poduzeti nakon službenih kontrola

9.

Suradnja s drugim službama i odjelima koji mogu imati relevantne odgovornosti ili sa subjektima

10.

Verifikacija primjerenosti metoda uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja

11.

Bilo koja druga aktivnost ili informacije potrebne za učinkovito funkcioniranje službenih kontrola


PRILOG III.

KARAKTERIZACIJA METODA ANALIZE

1.

Metode analize i rezultate mjerenja trebali bi karakterizirati sljedeći kriteriji:

(a)

točnost (istinitost i preciznost),

(b)

primjenjivost (matrica i raspon koncentracije),

(c)

granica otkrivanja,

(d)

granica kvantifikacije,

(e)

preciznost,

(f)

ponovljivost,

(g)

obnovljivost,

(h)

iskorištenje,

(i)

selektivnost,

(j)

osjetljivost,

(k)

linearnost,

(l)

mjerna nesigurnost,

(m)

drugi kriteriji odabrani prema potrebi.

2.

Vrijednosti preciznosti iz točke 1. podtočke (e) dobivaju se na temelju međulaboratorijskih ispitivanja provedenih u skladu s nekim međunarodno priznatim protokolom o međulaboratorijskim ispitivanjima (npr. ISO 5725 „Točnost (istinitost i preciznost) mjernih metoda i rezultata”) ili se, ako su utvrđeni kriteriji uspješnosti analitičkih metoda, temelje na testovima o ispunjavanju kriterija. Vrijednosti ponovljivosti i obnovljivosti izražavaju se u međunarodno priznatom obliku (npr. intervali pouzdanosti od 95 % kako ih definira ISO 5725 „Točnost (istinitost i preciznost) mjernih metoda i rezultata”). Rezultati međulaboratorijskog ispitivanja objavljuju se ili im se pristupa bez ograničenja.

3.

Trebalo bi davati prednost metodama analize koje se mogu jedinstveno primjenjivati na različite skupine proizvoda nasuprot metodama koje se mogu primijeniti samo na pojedinačne proizvode.

4.

U situacijama kada metode analize mogu biti validirane u samo jednom laboratoriju, te bi metode trebalo validirati u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima ili smjernicama ili bi se, ako su utvrđeni kriteriji uspješnosti analitičkih metoda, trebale temeljiti na testovima o ispunjavanju kriterija.

5.

Metode analize usvojene u skladu s ovom Uredbom trebalo bi urediti prema standardnoj shemi za metode analize koju preporučuje ISO.


PRILOG IV.

POGLAVLJE I.

Naknade ili pristojbe za službene kontrole pošiljaka životinja ili robe koje ulaze u uniju

I.   POŠILJKE ŽIVIH ŽIVOTINJA

(a)

Goveda, konji, svinje, ovce, koze, perad, kunići i mala pernata divljač ili dlakava divljač, divlje svinje i divlji preživači:

55 EUR po pošiljci, do 6 tona, i

9 EUR po toni, više od 6 te do 46 tona, ili

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

(b)

Druge životinjske vrste:

55 EUR po pošiljci, do 46 tona, ili

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

II.   POŠILJKE MESA

55 EUR po pošiljci, do 6 tona, i

9 EUR po toni, više od 6 te do 46 tona, ili

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

III.   POŠILJKE PROIZVODA RIBARSTVA

(a)

Proizvodi ribarstva koji nisu u rasutom stanju:

i.

55 EUR po pošiljci, do 6 tona, i

ii.

9 EUR po toni, više od 6 te do 46 tona, ili

iii.

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

(b)

Proizvodi ribarstva koji se prevoze kao rasuti teret:

i.

600 EUR po plovilu, s teretom proizvoda ribarstva do 500 tona,

ii.

1 200 EUR po plovilu, s teretom proizvoda ribarstva više od 500 te do 1 000 tona,

iii.

2 400 EUR po plovilu, s teretom proizvoda ribarstva više od 1 000 te do 2 000 tona,

iv.

3 600 EUR po plovilu, s teretom proizvoda ribarstva iznad 2 000 tona.

IV.   POŠILJKE MESNIH PROIZVODA, MESA PERADI, MESA DIVLJAČI, MESA KUNIĆA ILI MESA DIVLJAČI IZ UZGOJA

(a)

55 EUR po pošiljci, do 6 tona, i

(b)

9 EUR po toni, više od 6 te do 46 tona, ili

(c)

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

V.   POŠILJKE DRUGIH PROIZVODA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA KOJI NISU MESNI PROIZVODI NAMIJENJENI ZA PREHRANU LJUDI

(a)

Drugi proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni za prehranu ljudi koji nisu u rasutom stanju;

i.

55 EUR po pošiljci, do 6 tona, i

ii.

9 EUR po toni, više od 6 te do 46 tona, ili

iii.

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

(b)

Drugi proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni za prehranu ljudi koji se prevoze kao rasuti teret:

i.

600 EUR po plovilu, s teretom proizvoda do 500 tona,

ii.

1 200 EUR po plovilu, s teretom proizvoda više od 500 te do 1 000 tona,

iii.

2 400 EUR po plovilu, s teretom proizvoda više od 1 000 te do 2 000 tona,

iv.

3 600 EUR po plovilu, s teretom proizvoda iznad 2 000 tona.

VI.   POŠILJKE NUSPROIZVODA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA I HRANE ZA ŽIVOTINJE ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA

(a)

Pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje životinjskog podrijetla koji nisu u rasutom stanju:

i.

55 EUR po pošiljci, do 6 tona, i

ii.

9 EUR po toni, više od 6 te do 46 tona, ili

iii.

420 EUR po pošiljci, više od 46 tona.

(b)

Nusproizvodi životinjskog podrijetla i hrana za životinje životinjskog podrijetla koji se prevoze kao rasuti teret:

i.

600 EUR po plovilu, s teretom proizvoda do 500 tona,

ii.

1 200 EUR po plovilu, s teretom proizvoda više od 500 te do 1 000 tona,

iii.

2 400 EUR po plovilu, s teretom proizvoda više od 1 000 te do 2 000 tona,

iv.

3 600 EUR po plovilu, s teretom proizvoda iznad 2 000 tona.

VII.   POŠILJKE ŽIVOTINJA I ROBE IZ TREĆIH ZEMALJA U PROVOZU ILI PRETOVARU

30 EUR za pošiljku uvećano za 20 EUR po četvrtini sata i po svakom članu osoblja koji sudjeluje u kontrolama.

VIII.   POŠILJKE BILJA, BILJNIH PROIZVODA I DRUGIH PROIZVODA, PREDMETA I MATERIJALA KOJI MOGU SADRŽAVATI ILI ŠIRITI ORGANIZME ŠTETNE ZA BILJE

(a)

Za provjere dokumentacije: 7 EUR po pošiljci.

(b)

Za provjere identiteta:

i.

7 EUR po pošiljci do količine koja odgovara natovarenom kamionu, vagonu ili kontejneru usporedivog kapaciteta,

ii.

14 EUR po pošiljci većoj od gore navedene.

(c)

Za provjere zdravstvenog stanja bilja, u skladu sa sljedećim specifikacijama:

i.

reznice, sadnice (osim šumskog reprodukcijskog materijala), presadnice jagoda ili povrća:

17,5 EUR po pošiljci, do 10 000 komada,

0,70 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 1 000 jedinica,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

ii.

grmlje, drveće (osim rezanih božićnih drvaca), ostalo drvenasto rasadničko bilje, uključujući šumski reprodukcijski materijal (osim sjemena):

17,5 EUR po pošiljci, do 10 000 komada,

0,44 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 1 000 jedinica,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

iii.

lukovice, gomoljaste lukovice, podanci, gomolji namijenjeni sadnji (osim gomolja krumpira):

17,5 EUR po pošiljci, do 200 kg težine,

0,16 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 10 kg,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

iv.

sjeme, kulture tkiva:

7,5 EUR po pošiljci, do 100 kg težine,

0,175 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 10 kg,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

v.

ostalo bilje namijenjeno sadnji koje nije navedeno drugdje u ovoj točki:

17,5 EUR po pošiljci, do 5 000 komada,

0,18 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 100 jedinica,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

vi.

rezano cvijeće:

17,5 EUR po pošiljci, do 20 000 komada,

0,14 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 1 000 jedinica,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

vii.

grane s lišćem, dijelovi četinjača (osim rezanih božićnih drvaca):

17,5 EUR po pošiljci, do 100 kg težine,

1,75 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 100 kg,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

viii.

rezana božićna drvca:

17,5 EUR po pošiljci, do 1 000 komada,

1,75 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 100 jedinica,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

ix.

listovi bilja kao što su zeljasto i začinsko bilje te lisnato povrće:

17,5 EUR po pošiljci, do 100 kg težine,

1,75 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 10 kg,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

x.

voće, povrće (osim lisnatog povrća):

17,5 EUR po pošiljci, do 25 000 kg težine,

0,7 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 1 000 kg,

xi.

gomolji krumpira:

52,5 EUR po partiji, do 25 000 kg težine,

52,5 EUR po partiji za svakih dodatnih 25 000 kg,

xii.

drvo (osim kore):

17,5 EUR po pošiljci, do obujma od 1 000 m3,

0,175 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 10 m3,

xiii.

tlo i supstrat za uzgoj, kora:

17,5 EUR po pošiljci, do 25 000 kg težine,

0,7 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 1 000 kg,

140 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

xiv.

zrnje:

17,5 EUR po pošiljci, do 25 000 kg težine,

0,7 EUR po pošiljci za svakih dodatnih 1 000 kg,

700 EUR maksimalna naknada po pošiljci,

xv.

ostalo bilje ili biljni proizvodi koji nisu navedeni drugdje u ovoj točki:

17,5 EUR po pošiljci.

Ako se pošiljka ne sastoji isključivo od proizvoda koji odgovaraju opisu iz odgovarajuće alineje, oni dijelovi pošiljke koji se sastoje od proizvoda koji odgovaraju opisu iz odgovarajuće alineje (partija ili partije) smatraju se zasebnom pošiljkom.

POGLAVLJE II.

Naknade ili pristojbe za službene kontrole u klaonicama, rasjekavaonicama, objektima za preradu divljači, proizvodnji mlijeka te proizvodnji i stavljanju na tržište proizvoda ribarstva i proizvoda akvakulture

I.   NAKNADE ILI PRISTOJBE ZA SLUŽBENE KONTROLE U KLAONICAMA

(a)

meso goveda:

i.

odrasla goveda: 5 EUR po životinji,

ii.

mlada goveda: 2 EUR po životinji,

(b)

konjsko meso 3 EUR po životinji:

(c)

svinjsko meso: životinje po masi trupa:

i.

ispod 25 kg: 0,5 EUR po životinji,

ii.

25 kg ili više: 1 EUR po životinji,

(d)

meso ovaca i koza: životinje po masi trupa:

i.

ispod 12 kg: 0,15 EUR po životinji,

ii.

12 kg ili više: 0,25 EUR po životinji,

(e)

meso peradi:

i.

perad roda Gallus i biserke: 0,005 EUR po životinji,

ii.

patke i guske: 0,01 EUR po životinji,

iii.

purani: 0,025 EUR po životinji,

iv.

meso kunića iz uzgoja: 0,005 EUR po životinji,

v.

prepelice i jarebice: 0,002 EUR po životinji.

II.   NAKNADE ILI PRISTOJBE ZA SLUŽBENE KONTROLE U RASJEKAVAONICAMA

Po toni mesa:

(a)

govedina, teletina, svinjetina, konjsko meso, ovčetina i kozetina: 2 EUR,

(b)

meso peradi i kunića iz uzgoja: 1,5 EUR,

(c)

meso divljači iz uzgoja i divljači iz prirode:

mala pernata divljač i dlakava divljač: 1,5 EUR,

ptice trkačice (noj, emu, nandu): 3 EUR,

divlja svinja i preživači: 2 EUR.

III.   NAKNADE ILI PRISTOJBE ZA SLUŽBENE KONTROLE U OBJEKTIMA ZA PRERADU DIVLJAČI

(a)

mala pernata divljač: 0,005 EUR po životinji,

(b)

mala dlakava divljač: 0,01 EUR po životinji,

(c)

ptice trkačice: 0,5 EUR po životinji,

(d)

kopneni sisavci:

i.

divlja svinja: 1,5 EUR po životinji,

ii.

preživači: 0,5 EUR po životinji.

IV.   NAKNADE ILI PRISTOJBE ZA SLUŽBENE KONTROLE U PROIZVODNJI MLIJEKA

(a)

1 EUR po 30 tona

i

(b)

0,5 EUR po svakoj dodatnoj toni.

V.   NAKNADE ILI PRISTOJBE ZA SLUŽBENE KONTROLE U PROIZVODNJI I STAVLJANJU NA TRŽIŠTE PROIZVODA RIBARSTVA I PROIZVODA AKVAKULTURE

(a)

prvo stavljanje na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture:

i.

1 EUR po toni za prvih 50 tona u mjesecu;

ii.

0,5 EUR po svakoj dodatnoj toni.

(b)

prva prodaja na ribljoj tržnici

i.

0,5 EUR po toni za prvih 50 tona u mjesecu;

ii.

0,25 EUR po svakoj dodatnoj toni.

(c)

prva prodaja u slučaju nedostatne gradacije prema stupnju svježine i/ili veličini:

i.

1 EUR po toni za prvih 50 tona u mjesecu;

ii.

0,5 EUR po svakoj dodatnoj toni.


PRILOG V.

KORELACIJSKE TABLICE IZ ČLANKA 146. STAVKA 2.

1.   Uredba (EZ) br. 882/2004

Uredba (EZ) br. 882/2004

Ova Uredba

Članak 1. stavak 1. prvi podstavak

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 1. drugi podstavak

Članak 1. stavak 2.

Članak 1. stavak 2.

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 3.

Članak 1. stavak 4.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3. stavak 1.

Članak 9. stavak 1.

Članak 3. stavak 2.

Članak 9. stavak 4.

Članak 3. stavak 3.

Članak 10.

Članak 3. stavak 4.

Članak 9. stavak 6.

Članak 3. stavak 5.

Članak 9. stavak 6.

Članak 3. stavak 6.

Članak 9. stavak 7.

Članak 3. stavak 7.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 2.

Članak 5. stavak 1. točke (a), (c), (d), (e), (f), (g) i (i)

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 4.

Članak 5. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 5.

Članak 5. stavak 5.

Članak 4. stavak 6.

Članak 6. stavak 1.

Članak 4. stavak 7.

Članak 5. stavak 1. prvi podstavak

Članak 28. stavak 1.

Članak 5. stavak 1. drugi podstavak

Članak 5. stavak 1. treći podstavak

Članak 31. stavak 3.

Članak 5. stavak 2. točke (a), (b), (c) i (f)

Članak 29.

Članak 5. stavak 2. točka (d)

Članak 5. stavak 2. točka (e)

Članak 32.

Članak 5. stavak 3.

Članak 33.

Članak 5. stavak 4.

Članak 6.

Članak 5. stavak 4.

Članak 7. stavak 1. prvi podstavak

Članak 11. stavak 1. prvi podstavak

Članak 7. stavak 1. drugi podstavak točka (a)

Članak 11. stavak 1. drugi podstavak

Članak 7. stavak 1. drugi podstavak točka (b)

Članak