21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 305/12


DIREKTIVA (EU) 2017/2103 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. studenoga 2017.

o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/757/PUP kako bi se nove psihoaktivne tvari obuhvatile definicijom „droge” te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2005/387/PUP

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 83. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Okvirnom odlukom Vijeća 2004/757/PUP (3) osigurava se zajednički pristup rješavanju nezakonite trgovine drogom, koja predstavlja opasnost za zdravlje, sigurnost i kvalitetu života građana Unije, zakonito gospodarstvo te stabilnost i sigurnost država članica. Okvirna odluka 2004/757/JHA određuje minimalna zajednička pravila o definiciji kaznenih djela i sankcija u vezi s trgovinom drogama, kako bi se izbjegla mogućnost nastajanja problemâ u suradnji između pravosudnih tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva u državama članicama zbog toga što navedeno kazneno djelo ili kaznena djela nisu kažnjiva prema zakonima države moliteljice i zamoljene države članice.

(2)

Okvirna odluka 2004/757/PUP primjenjuje se na tvari obuhvaćene Jedinstvenom konvencijom Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961., kako je izmijenjena Protokolom iz 1972., i na tvari obuhvaćene Konvencijom Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. („Konvencije UN-a”), kao i na sintetičke droge koje podliježu kontrolnim mjerama u cijeloj Uniji prema Zajedničkoj akciji Vijeća 97/396/PUP (4), koje predstavljaju rizike za javno zdravlje usporedive s rizicima koje predstavljaju tvari navedene u Konvencijama UN-a.

(3)

Okvirna odluka 2004/757/PUP trebala bi se primjenjivati i na tvari koje podliježu kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama prema Odluci Vijeća 2005/387/PUP (5) koje predstavljaju rizike za javno zdravlje usporedive s rizicima koje predstavljaju tvari navedene u Konvencijama UN-a.

(4)

Nove psihoaktivne tvari koje oponašaju učinke tvari navedenih u Konvencijama UN-a često se pojavljuju i brzo šire u Uniji. Određene nove psihoaktivne tvari predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje i društvo. Uredbom (EU) 2017/2101 Europskog parlamenta i Vijeća (6) predviđen je okvir za razmjenu informacija o novim psihoaktivnim tvarima te za postupak procjene rizika koji se temelji na početnom izvješću i izvješću o procjeni rizika sastavljenima kako bi se procijenilo predstavlja li nova psihoaktivna tvar ozbiljan rizik za javno zdravlje i društvo. Kako bi se na učinkovit način smanjila dostupnost novih psihoaktivnih tvari koje predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje i, ako je to primjenjivo, ozbiljan rizik za društvo te kako bi se spriječili trgovina tim tvarima u Uniji i djelovanje kriminalnih organizacija, te bi tvari trebalo obuhvatiti definicijom „droge” u skladu s odredbama ove Direktive i na temelju proporcionalnih odredaba kaznenog prava.

(5)

Nove psihoaktivne tvari obuhvaćene definicijom „droge” stoga bi trebalo obuhvatiti odredbama kaznenog prava Unije o nezakonitoj trgovini drogom. Time bi se uskladio i jasno utvrdio pravni okvir Unije jer bi se jednake odredbe kaznenog prava primjenjivale na tvari koje su obuhvaćene Konvencijama UN-a i na najštetnije nove psihoaktivne tvari. Stoga bi definiciju „droge” u Okvirnoj odluci 2004/757/PUP trebalo izmijeniti.

(6)

Ovom bi Direktivom trebalo uspostaviti temeljne elemente definicije „droge” te postupak i kriterije za obuhvaćanje novih psihoaktivnih tvari tom definicijom. Nadalje, radi uključivanja u definiciju „droge” psihoaktivnih tvari koje već podliježu kontrolnim mjerama na temelju odluka Vijeća donesenih u skladu sa Zajedničkom akcijom 97/396/PUP i Odlukom 2005/387/PUP, Okvirnoj bi odluci 2004/757/PUP trebalo dodati Prilog koji sadržava popis tih psihoaktivnih tvari.

(7)

Kako bi se, međutim, brzo reagiralo na pojavu i širenje novih štetnih psihoaktivnih tvari u Uniji, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene navedenog Priloga radi obuhvaćanja novih psihoaktivnih tvari definicijom „droge”. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(8)

Kako bi se brzo riješio problem pojave i širenja novih štetnih psihoaktivnih tvari u Uniji, države članice na nove psihoaktivne tvari koje predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje i, ako je to primjenjivo, ozbiljan rizik za društvo, trebale bi što prije primijeniti odredbe Okvirne odluke 2004/757/PUP, a najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu delegiranog akta o izmjeni Priloga kako bi obuhvatio definiciju „droge”. Države članice trebale bi poduzeti sve napore da taj rok skrate u najvećoj mogućoj mjeri.

(9)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, proširenje primjene odredaba kaznenog prava Unije koje se primjenjuju na nezakonitu trgovinu drogom na nove psihoaktivne tvari koje predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje i, ako je to primjenjivo, ozbiljan rizik za društvo, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (TEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(10)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebno pravo na učinkovit pravni lijek i pravično suđenje, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, pravo izbjegavanja dvostrukog suđenja ili kažnjavanja za isto kazneno djelo te načelo zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni.

(11)

Budući da se ovom Direktivom i Uredbom (EU) 2017/2101 namjerava zamijeniti mehanizam uspostavljen Odlukom 2005/387/PUP, tu bi Odluku trebalo staviti izvan snage.

(12)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, Irska je obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.

(13)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(15)

Okvirnu odluku 2004/757/PUP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Okvirne odluke 2004/757/PUP

Okvirna odluka 2004/757/PUP mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

‚droga’ znači bilo što od sljedećeg:

(a)

tvar koja je obuhvaćena Jedinstvenom konvencijom Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961., kako je izmijenjena Protokolom iz 1972., ili Konvencijom Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.;

(b)

bilo koja od tvari navedenih u Prilogu;”;

(b)

dodaju se sljedeće točke:

„4.

‚nova psihoaktivna tvar’ znači tvar u čistom obliku ili pripravku koja nije obuhvaćena Jedinstvenom konvencijom Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961., kako je izmijenjena Protokolom iz 1972., ili Konvencijom Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971., ali može predstavljati rizik za zdravlje ili društvo sličan onom koji predstavljaju tvari obuhvaćene tim konvencijama;

5.

‚pripravak’ znači mješavina koja sadrži najmanje jednu novu psihoaktivnu tvar.”.

2.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 1.a

Postupak za obuhvaćanje novih psihoaktivnih tvari definicijom droge

1.   Na temelju procjene rizika ili kombinirane procjene rizika izrađene u skladu s člankom 5.c Uredbe (EZ) br. 1920/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) i u skladu s kriterijima određenima u stavku 2. ovog članka, Komisija bez nepotrebnog odlaganja donosi delegirani akt u skladu člankom 8.a kojim se Prilog ovoj Okvirnoj odluci izmjenjuje radi dodavanja jedne ili više novih psihoaktivnih tvari i utvrđivanja da jedna ili više novih psihoaktivnih tvari predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje i, ako je to primjenjivo, ozbiljan rizik za društvo, na razini Unije te da su obuhvaćene definicijom droge.

2.   Razmatrajući donošenje delegiranog akta iz stavka 1. Komisija u obzir uzima jesu li opseg ili obrasci uporabe nove psihoaktivne tvari te njezina dostupnost i potencijal za raspačavanje unutar Unije znatni te je li štetnost za zdravlje prouzročena uzimanjem nove psihoaktivne tvari povezana s njezinom akutnom ili kroničnom toksičnosti i mogućnošću zlouporabe ili uzrokovanja ovisnosti opasna po život. Štetnost za zdravlje smatra se opasnom po život ako nova psihoaktivna tvar vjerojatno može prouzročiti smrt ili smrtonosne ozljede, tešku bolest, teška fizička ili psihička oštećenja ili znatno širenje bolesti, među ostalim prenošenje virusa koji se prenose krvlju.

Komisija usto uzima u obzir je li društvena šteta prouzročena novom psihoaktivnom tvari pojedincima i društvu velika, te posebno je li učinak nove psihoaktivne tvari na funkcioniranje društva i javni red takav da dovodi do ometanja javnog reda te nasilnog ili antisocijalnog ponašanja koje uzrokuje štetu korisniku, drugim osobama ili imovini, odnosno jesu li kriminalne aktivnosti, uključujući organizirani kriminal, u vezi s novom psihoaktivnom tvari sustavne, uključuju li znatnu nezakonitu dobit ili za sobom povlače velike ekonomske troškove.

3.   Ako u vremenu od šest tjedana od dana primitka izvješća o procjeni rizika ili kombiniranog izvješća o procjeni rizika, u skladu s člankom 5.c stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1920/2006, Komisija bude smatrala da nije potrebno donijeti delegirani akt o obuhvaćanju jedne ili više novih psihoaktivnih tvari definicijom ‚droge’, ona Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće s objašnjenjem zašto to nije učinila.

4.   U pogledu novih psihoaktivnih tvari dodanih Prilogu ovoj Okvirnoj odluci države članice koje to još nisu učinile donose zakone i druge propise potrebne za primjenu odredaba ove Okvirne odluke na te nove psihoaktivne tvari što je prije moguće, ali najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu delegiranog akta o izmjeni Priloga. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Okvirnu odluku ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

Članak 1.b

Nacionalne kontrolne mjere

Ne dovodeći u pitanje obveze država članica na temelju ove Okvirne odluke, države članice mogu u pogledu novih psihoaktivnih tvari na svojemu državnom području zadržati ili uvesti bilo koje nacionalne kontrolne mjere koje smatraju prikladnima.

(*1)  Uredba (EZ) br. 1920/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o Europskom centru za praćenje droga i ovisnosti o drogama (SL L 376, 27.12.2006., str. 1.).”."

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 22. studenoga 2017. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja tog petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (*2).

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1.a stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(*2)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.”."

4.

Dodaje se Prilog, kako je utvrđen u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

Prenošenje ove Direktive u nacionalno pravo

Države članice donose zakone i druge propise potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom do 23. studenoga 2018. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donosu te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Stavljanje izvan snage Odluke 2005/387/PUP

1.   Odluka 2005/387/PUP stavlja se izvan snage s učinkom od 23. studenoga 2018.

2.   Neovisno o stavku 1. Odluka 2005/387/PUP nastavlja se primjenjivati na nove psihoaktivne tvari u pogledu kojih je zajedničko izvješće iz članka 5. te odluke podneseno prije 23. studenoga 2018.

3.   Komisija donosi delegirane akte u skladu sa stavcima od 4. do 8. ovog članka kojima se mijenja Prilog Okvirnoj odluci 2004/757/PUP kako bi u njega dodala nove psihoaktivne tvari iz stavka 2. ovog članka.

4.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od dvije godina počevši od 22. studenoga 2017.

5.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

6.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

7.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

8.   Delegirani akt donesen na temelju stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. studenoga 2017.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

M. MAASIKAS


(1)  SL C 177, 11.6.2014., str. 52.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća na prvom čitanju od 25. rujna 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 24. listopada 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Okvirna odluka Vijeća 2004/757/PUP od 25. listopada 2004. o utvrđivanju minimalnih odredaba vezanih za elemente kaznenih djela i sankcija u području nezakonite trgovine drogom (SL L 335, 11.11.2004., str. 8.).

(4)  Zajednička akcija 97/396/PUP od 16. lipnja 1997. koju je donijelo Vijeće na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji vezano uz razmjenu informacija, procjenu rizika i kontrolu novih sintetičkih droga (SL L 167, 25.6.1997., str. 1.).

(5)  Odluka Vijeća 2005/387/PUP od 10. svibnja 2005. o razmjeni informacija, procjeni rizika i kontroli novih psihoaktivnih tvari (SL L 127, 20.5.2005., str. 32.).

(6)  Uredba (EU) 2017/2101 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2017. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1920/2006 u pogledu razmjene informacija, sustava ranog upozoravanja i postupka procjene rizika novih psihoaktivnih tvari (vidjeti str. 1 ovog Službenog lista).

(7)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


PRILOG

PRILOG

Popis tvari iz članka 1. točke 1. podtočke (b)

1.

P-Metiltioamfetamin ili 4-Metiltioamfetamin, kako je navedeno u Odluci Vijeća 1999/615/PUP (1).

2.

Parametoksimetilamfetamin ili N-metil-1-(4-metoksifenil)-2-aminopropan, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2002/188/PUP (2).

3.

2,5-dimetoksi-4-iodofenetilamin, 2,5-dimetoksi-4-etiltiofenetilamin, 2,5-dimetoksi-4-(n)-propiltiofenetilamin i 2,4,5-trimetoksiamfetamin, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2003/847/PUP (3).

4.

1-benzilpiperazin ili 1-benzil-1,4-diazacikloheksan ili N-benzilpiperazin ili benzilpiperazin, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2008/206/PUP (4).

5.

4-metilmetkatinon, kako je navedeno u Odluci Vijeća 2010/759/EU (5).

6.

4-metil-5-(4-metilfenil)-4,5-dihidrooksazol-2-amin (4,4′-DMAR) i 1-cikloheksil-4-(1,2-difeniletil)piperazin (MT-45), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1873 (6).

7.

4-metilamfetamin, kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1874 (7).

8.

4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamin (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamid (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovaleron (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanon (metoksetamin), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1875 (8).

9.

5-(2-aminopropil)indol, kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2015/1876 (9).

10.

1-fenil-2-(pirolidin-1-il)pentan-1-on (α-pirolidinovalorofenon, α-PVP), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2016/1070 (10).

11.

metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoat (MDMB-CHMICA), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2017/369 (11).

12.

N-(1-fenilpiperidin-4-il)-N-fenilakrilamid (akriloilfentanil), kako je navedeno u Provedbenoj odluci Vijeća (EU) 2017/XXX (12).


(1)  Odluka Vijeća 1999/615/PUP od 13. rujna 1999. kojom se 4-MTA definira kao nova sintetička droga koja treba biti podložna kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama (SL L 244, 16.9.1999., str. 1.).

(2)  Odluka Vijeća 2002/188/PUP od 28. veljače 2002. o kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama vezanima za novu sintetičku drogu PMMA (SL L 63, 6.3.2002., str. 14.).

(3)  Odluka Vijeća 2003/847/PUP od 27. studenoga 2003. o kontrolnim mjerama i kaznenima sankcijama vezanim za nove sintetičke droge 2C-I, 2C-T-2, 2C-T-7 i TMA-2 (SL L 321, 6.12.2003., str. 64.).

(4)  Odluka Vijeća 2008/206/PUP od 3. ožujka 2008. o kontrolnim mjerama i kaznenim odredbama za novu psihoaktivnu tvar 1-benzilpiperazin (BZP) (SL L 63, 7.3.2008., str. 45.).

(5)  Odluka Vijeća 2010/759/EU od 2. prosinca 2010. o uvođenju kontrolnih mjera za 4-metilmetkatinon (mefedron) (SL L 322, 8.12.2010., str. 44.).

(6)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1873 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju tvari 4-metil-5-(4-metilfenil)-4,5-dihidrooksazol-2-amin (4,4′-DMAR) i 1-cikloheksil-4-(1,2-difeniletil)piperazin (MT-45) kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 32.).

(7)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1874 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju 4-metilamfetamina kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 35.).

(8)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1875 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju tvari 4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamin (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamid (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovaleron (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanon (metoksetamin) kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 38.).

(9)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2015/1876 od 8. listopada 2015. o podvrgavanju 5-(2-aminopropil)indola kontrolnim mjerama (SL L 275, 20.10.2015., str. 43.).

(10)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2016/1070 od 27. lipnja 2016. o podvrgavanju tvari 1-fenil-2-(pirolidin-1-il)pentan-1-on (α-pirolidinovalorofenon, α-PVP) kontrolnim mjerama (SL L 178, 2.7. 2016., str. 18.).

(11)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2017/369 od 27. veljače 2017. o podvrgavanju tvari metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama (SL L 56, 3.3.2017., str. 210.).

(12)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2017/1774 od 25. rujna 2017. o podvrgavanju tvari N-(1-fenetilpiperidin-4-il)-N-fenilakrilamida (akriloilfentanila) kontrolnim mjerama (SL L 251, 29.9.2017., str. 21.).