20.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 131/13

(1)

Unija je sudjelovala uz države članice, kao promatrač, u pregovorima o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Konvencija”), koju je Odbor ministara Vijeća Europe usvojio 7. travnja 2011. Konvencija je otvorena za potpisivanje 11. svibnja 2011.

(2)

U skladu s njezinim člankom 75. Konvencija je otvorena za potpisivanje Uniji.

(3)

Konvencijom se uspostavlja sveobuhvatan i višedimenzionalan pravni okvir za zaštitu žena od svih oblika nasilja. Njome se nastoji spriječiti, progoniti i suzbiti nasilje nad ženama i djevojčicama te nasilje u obitelji. Njome je obuhvaćen širok spektar mjera, od prikupljanja podataka i podizanja razine svijesti do pravnih mjera kojima se inkriminiraju različiti oblici nasilja nad ženama. Ona uključuje mjere za zaštitu žrtava i pružanje usluga potpore te se bavi pitanjima rodno utemeljenog nasilja u području azila i migracija. Konvencijom se uspostavlja specifičan mehanizam nadzora kako bi se osiguralo da stranke učinkovito provode njezine odredbe.

(4)

Potpisivanjem Konvencije u ime Unije doprinijet će se ostvarenju ravnopravnosti žena i muškaraca u svim područjima, što je temeljni cilj i temeljna vrijednost Unije koje treba postići u svim njezinim aktivnostima u skladu s člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i člankom 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Nasilje nad ženama kršenje je njihovih ljudskih prava i ekstreman oblik diskriminacije koja je duboko ukorijenjena u rodnim neravnopravnostima i kojom se doprinosi održavanju i jačanju tih neravnopravnosti. Obvezujući se na provedbu Konvencije Unija potvrđuje svoj angažman u borbi protiv nasilja nad ženama na svojem području i diljem svijeta te pojačava svoje aktualno političko djelovanje i postojeći opsežan pravni okvir u području postupovnog kaznenog prava, što je posebno važno za žene i djevojčice.

(5)

I Unija i njezine države članice nadležne su u područjima obuhvaćenima Konvencijom.

(6)

Konvenciju bi trebalo potpisati u ime Unije u pogledu pitanja koja su u nadležnosti Unije u mjeri u kojoj Konvencija može utjecati na zajednička pravila ili mijenjati njihovo područje primjene. To se osobito primjenjuje na određene odredbe Konvencije koje se odnose na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima i na odredbe Konvencije koje se odnose na azil i zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement). Države članice zadržavaju svoju nadležnost u mjeri u kojoj Konvencija ne utječe na zajednička pravila niti mijenja njihovo područje primjene.

(7)

Unija je također isključivo nadležna za prihvaćanje obveza navedenih u Konvenciji u pogledu vlastitih institucija i vlastite javne uprave.

(8)

Budući da su nadležnost Unije i nadležnosti država članica međusobno povezane, Unija bi uz svoje države članice trebala postati strankom Konvencije kako bi zajedno mogle, na dosljedan način, ispunjavati obveze utvrđene Konvencijom i ostvarivati prava koja su im prenesena.

(9)

Ova se Odluka odnosi samo na članke 60. i 61. Konvencije. Ne odnosi se na odredbe Konvencije koje se odnose na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima, koje su predmet zasebne odluke Vijeća o potpisivanju koju treba donijeti usporedno s ovom Odlukom.

(10)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Odluke te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(11)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(12)

Konvenciju bi trebalo potpisati,