DIREKTIVA (EU) 2016/97 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. siječnja 2016.

o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1. i članak 62.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ovom se Direktivom propisuju pravila osnivanja i obavljanja poslova distribucije osiguranja i reosiguranja u Uniji.

2.   Ova se Direktiva odnosi na sve fizičke ili pravne osobe s poslovnim nastanom, ili koje planiraju uspostavu poslovnog nastana, u nekoj od država članica s ciljem osnivanja i obavljanja distribucije proizvoda osiguranja i reosiguranja.

3.   Ova Direktiva ne odnosi se na sporedne posrednike u osiguranju koji pružaju usluge distribucije osiguranja ako vrijede svi dolje navedeni uvjeti:

4.   Države članice osiguravaju da, pri obavljanju poslova distribucije putem sporednog posrednika u osiguranju na kojeg se ne primjenjuje ova Direktiva u skladu sa stavkom 3., društvo za osiguranje ili posrednik u osiguranju zajamči sljedeće:

5.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela prate tržišta, uključujući tržište proizvoda dodatnog osiguranja koji se stavljaju na tržište, distribuiraju ili prodaju u njihovoj državi članici ili iz nje. EIOPA može olakšavati i koordinirati takvo praćenje.

6.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na poslove distribucije osiguranja i reosiguranja koji su povezani s rizicima i obvezama izvan Unije.

Ova Direktiva ne utječe na pravo države članice u području poslova distribucije osiguranja i reosiguranja kojima se bave društva za osiguranje i reosiguranje ili posrednici u osiguranju i reosiguranju s poslovnim nastanom u trećoj zemlji na čijem državnom području posluju u skladu s načelom slobode pružanja usluga, pod uvjetom da je zajamčeno jednako postupanje prema svim osobama koje obavljaju ili imaju odobrenje za rad za obavljanje poslova distribucije osiguranja i reosiguranja na tom tržištu.

Ova Direktiva ne uređuje poslove distribucije osiguranja ili reosiguranja koje se obavljaju u trećim zemljama.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim općim poteškoćama s kojima se njihovi distributeri osiguranja ili reosiguranja susreću pri ostvarivanju poslovnog nastana ili obavljanju poslova distribucije osiguranja ili reosiguranja u trećoj zemlji.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Direktive:

2.   Za potrebe stavka 1. točaka 1. i 2. sljedeće se ne smatra distribucijom osiguranja ni reosiguranja:

POGLAVLJE II.

UVJETI UPISA U REGISTAR

Članak 3.

Upis u registar

1.   Posrednici u osiguranju i reosiguranju te sporedni posrednici u osiguranju upisuju se u registar kod nadležnog tijela u matičnoj državi članici.

Društva za osiguranje i reosiguranje te njihovi zaposlenici ne moraju se upisati u registar na temelju ove Direktive.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, države članice mogu predvidjeti da društva za osiguranje i reosiguranje te posrednici i druga tijela mogu surađivati s nadležnim tijelima pri upisu posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednog posrednika u osiguranju u registar i pri primjeni uvjeta utvrđenih u članku 10. na te posrednike.

Posebno, posrednike u osiguranju i reosiguranju te sporedne posrednike u osiguranju može upisati u registar društvo za osiguranje ili reosiguranje, posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili udruženje društava za osiguranje ili reosiguranje, ili posrednik u osiguranju ili reosiguranju, pod nadzorom nadležnog tijela.

Posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju može djelovati pod nadležnošću društva za osiguranje ili reosiguranje ili drugog posrednika. U tom slučaju, države članice mogu predvidjeti da su društva za osiguranje ili reosiguranje ili drugi posrednici odgovorni osigurati da posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju poštuje uvjete za upis u registar, uključujući uvjete navedene u stavku 6. prvom podstavku točki (c).

Države članice također mogu predvidjeti da društvo za osiguranje ili reosiguranje ili drugi posrednik koji je odgovoran za posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju upiše u registar tog posrednika ili sporednog posrednika.

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjet iz prvog podstavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu za posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju i koje obavljaju poslove distribucije osiguranja ili reosiguranja.

Države članice osiguravaju da registri sadržavaju imena fizičkih osoba koje upravljaju distributerom osiguranja ili reosiguranja koje su odgovorne za distribuciju osiguranja ili reosiguranja.

U registrima su osim toga navedene države članice u kojima posrednik obavlja djelatnost prema pravilima slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga.

2.   Države članice mogu uspostaviti više od jednog registra za posrednike u osiguranju i reosiguranju te sporedne posrednike u osiguranju pod uvjetom da utvrde kriterije prema kojima će se posrednici u njih upisivati.

Države članice uspostavljaju sustav upisa putem interneta. Taj sustav mora biti lako dostupan te omogućiti ispunjavanje obrasca za upis u registar izravno na internetu.

3.   U slučaju da u državi članici postoji samo jedan registar, ta država članica uspostavlja jedinstveno informativno mjesto koje omogućuje brz i jednostavan javni pristup informacijama iz tih registara, koje se prikupljaju elektroničkim putem i ažuriraju. Informativno mjesto također sadrži identifikacijske podatke nadležnih tijela matične države članice.

4.   EIOPA uspostavlja, objavljuje na svojoj internetskoj stranici i ažurira jedinstveni elektronički registar s evidencijama posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednih posrednika u osiguranju koji su obznanili namjeru da posluju prekogranično u skladu s poglavljem III. Države članice EIOPA-i bez odlaganja dostavljaju relevantne informacije kako bi joj omogućili da to izvrši. Registar sadržava i poveznice na internetske stranice nadležnih tijela svake države članice, a s tih mu se internetskih stranica može i pristupiti.

EIOPA ima pravo pristupa podacima koji su pohranjeni u registru iz prvog podstavka. EIOPA i nadležna tijela imaju pravo mijenjati takve podatke. Ispitanici čije se osobne informacije mogu pohranjivati i razmjenjivati imaju pravo pristupa takvim pohranjenim podacima i pravo da budu obaviješteni.

EIOPA ustanovljuje internetsku stranicu s hiperpoveznicama na svako pojedino informativno mjesto ili, prema potrebi, na registre koje su uspostavile države članice u skladu sa stavkom 3.

Matične države članice osiguravaju da je upis u registar posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednih posrednika u osiguranju uvjetovan ispunjenjem relevantnih uvjeta utvrđenih u članku 10.

Važenje upisa u registar podliježe redovnoj provjeri nadležnog tijela.

Matične države članice osiguravaju da se posrednici u osiguranju i reosiguranju te sporedni posrednici u osiguranju koji više ne ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 10. izbrišu iz registra. Prema potrebi, matična država članica o tom brisanju obavješćuje državu članicu domaćina.

5.   Države članice osiguravaju da se zahtjevi posrednika za upis u registar obrade u roku od tri mjeseca od podnošenja potpunog zahtjeva te da se podnositelja zahtjeva čim prije obavijesti o odluci.

6.   Države članice osiguravaju da se sve sljedeće informacije zahtijevaju kao uvjet za upis u registar posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednih posrednika u osiguranju:

Države članice osiguravaju da posrednici bez nepotrebnog odlaganja obavješćuju nadležna tijela o svim promjenama informacija navedenih u ovom stavku.

7.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela odbiju upis u registar ako zakoni i drugi propisi treće zemlje koji se odnose na jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je posrednik u osiguranju ili reosiguranju u uskoj povezanosti ili poteškoće u provođenju tih zakona i drugih propisa onemogućavaju učinkovito izvršavanje njihovih nadzornih zadaća.

POGLAVLJE III.

SLOBODA PRUŽANJA USLUGA I SLOBODA POSLOVNOG NASTANA

Članak 4.

Ostvarivanje slobode pružanja usluga

1.   Svaki posrednik u osiguranju i reosiguranju te sporedni posrednik u osiguranju koji namjerava po prvi put poslovati na državnom području druge države članice na temelju slobode pružanja usluga, nadležnom tijelu svoje matične države članice dostavlja sljedeće podatke:

2.   U roku od mjesec dana od zaprimanja informacija iz stavka 1. nadležno tijelo matične države članice te informacije prosljeđuje nadležnom tijelu države članice domaćina, koje bez odlaganja potvrđuje njihov primitak. Nadležno tijelo matične države članice pisanim putem obavješćuje posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju da je nadležno tijelo države članice domaćina zaprimilo informacije i da posrednik može započeti s poslom u državi članici domaćinu. Prema potrebi, nadležno tijelo države članice istodobno obavješćuje posrednika o činjenici da je informacija koja se odnosi na zakonske odredbe iz članka 11. stavka 1. koje se primjenjuju u državi članici domaćinu dostupna putem sredstava navedenih u članku 11. stavcima 3. i 4. te također da posrednik mora poštovati te odredbe kako bi mogao započeti poslovanje u državi članici domaćinu.

3.   U slučaju izmjene podataka proslijeđenih u skladu sa stavkom 1., posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju obavješćuje o toj izmjeni nadležno tijelo matične države članice barem jedan mjesec prije provođenja izmjene. Nadležno tijelo matične države članice o toj izmjeni obavješćuje i nadležno tijelo države članice domaćina čim je to izvedivo, a najkasnije jedan mjesec od datuma na koji je nadležno tijelo matične države članice primilo podatke.

Članak 5.

Povreda obveza pri korištenju slobode pružanja usluga

1.   Ako nadležno tijelo države članice domaćina ima razloga smatrati da posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju koji posluje unutar njezina državnog područja na temelju slobode pružanja usluga povrjeđuje bilo koju obvezu propisanu ovom Direktivom, o tim razmatranjima obavješćuje nadležno tijelo matične države članice.

Nakon što ocijeni informaciju primljenu u skladu s prvim podstavkom, nadležno tijelo matične države članice prema potrebi i u tom slučaju čim prije poduzima potrebne mjere kako bi ispravilo situaciju. Ono obavješćuje nadležno tijelo države članice domaćina o svim takvim mjerama koje je poduzelo.

Ako se, unatoč mjerama koje je poduzela matična država članica ili zbog toga što se te mjere pokažu nedovoljnima ili manjkavima, posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju nastavi ponašati tako da očito nanosi veliku štetu interesima potrošačâ države članice domaćina ili urednom funkcioniranju tržišta osiguranja i reosiguranja, nadležno tijelo države članice domaćina može, nakon što je obavijestilo nadležno tijelo matične države članice, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječilo daljnje nepravilnosti, uključujući, samo ako je to nužno, sprečavanje posrednika da nastavi sklapati nove poslove na njezinu državnom području.

Uz to, nadležno tijelo matične države članice ili države članice domaćina može predmet uputiti EIOPA-i te zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

2.   Stavak 1. ne utječe na ovlast države članice domaćina da poduzme odgovarajuće mjere kako bi spriječila ili kaznila nepravilnosti koje su počinjene na njezinu državnom području, u situaciji u kojoj je potrebno odmah djelovati kako bi se zaštitila prava potrošača. Ta ovlast uključuje mogućnost sprečavanja posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednog posrednika u osiguranju da sklapaju nove poslove unutar njezina državnog područja.

3.   Svaka mjera koju na temelju ovog članka donese nadležno tijelo države članice domaćina prosljeđuje se dotičnom posredniku u osiguranju ili reosiguranju sporednom posredniku u osiguranju u dobro obrazloženom dokumentu i o njoj se bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje nadležno tijelo matične države članice, EIOPA i Komisija.

Članak 6.

Izvršavanje slobode poslovnog nastana

1.   Države članice osiguravaju da svaki posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju koji namjerava iskoristiti svoju slobodu poslovnog nastana ustanovljavanjem podružnice ili stalne prisutnosti na državnom području druge države članice obavješćuje o tome nadležno tijelo svoje matične države članice i dostavlja tom nadležnom tijelu sljedeće podatke:

Svaka trajna prisutnost posrednika na državnom području države članice koja je istovjetna podružnici tretira se na isti način kao podružnica, osim ako posrednik zakonito ne uspostavi takvu trajnu prisutnost u nekom drugom pravnom obliku.

2.   Osim ako nadležno tijelo države članice domaćina ima razloge smatrati organizacijsku strukturu ili financijsku situaciju posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju neodgovarajućom, uzimajući u obzir predviđene poslove distribucije, u roku od mjesec dana od zaprimanja podataka iz stavka 1. o tome obavješćuje nadležno tijelo države članice domaćina koje bez odlaganja potvrđuje primitak te obavijesti. Nadležno tijelo matične države članice pisanim putem obavješćuje posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju da je nadležno tijelo države članice domaćina zaprimilo podatke.

U roku od mjesec dana od primitka podataka iz prvog podstavka ovog stavka, nadležno tijelo države članice domaćina prosljeđuje nadležnom tijelu matične države članice zakonske odredbe iz članka 11. stavka 1. putem sredstava iz članka 11. stavaka 3. i 4. koje se primjenjuju na njezinu državnom području. Matična država članica prosljeđuje posredniku tu informaciju i obavješćuje ga da može započeti poslovanje u državi članici domaćinu pod uvjetom da poštuje te zakonske odredbe.

Ako obavijest nije primljena unutar razdoblja navedenog u drugom podstavku, posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju može osnovati podružnicu i započeti poslovanje.

3.   Ako nadležno tijelo matične države članice odbije proslijediti informacije iz stavka 1. nadležnom tijelu države članice domaćina, u roku od mjesec dana od primanja podataka iz stavka 1. obrazlaže svoje odbijanje posredniku u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju.

Odbijanje iz prvog podstavka ili bilo koji propust nadležnog tijela matične države članice da proslijedi podatke iz stavka 1. podliježe pravu na žalbu pred sudom u matičnoj državi članici.

4.   U slučaju izmjene podataka dostavljenih u skladu sa stavkom 1. posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju o njoj obavješćuje nadležno tijelo matične države članice najmanje mjesec dana prije unošenja te izmjene. Nadležno tijelo matične države članice o toj izmjeni obavješćuje i nadležno tijelo države članice domaćina čim je to izvedivo a najkasnije mjesec dana od datuma na koji je nadležno tijelo matične države članice primilo podatke.

Članak 7.

Podjela nadležnosti između matičnih država članica i država članica domaćina

1.   Ako se glavno mjesto poslovanja posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju nalazi u državi članici koja nije matična država članica nadležno tijelo te druge države članice može se dogovoriti s nadležnim tijelom matične države članice da djeluje kao nadležno tijelo matične države članice u smislu odredbi iz poglavlja IV., V., VI. i VII. ove Direktive. U slučaju takva dogovora nadležno tijelo matične države članice bez odgađanja obavješćuje posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju i EIOPA-u.

2.   Nadležno tijelo države članice domaćina snosi odgovornost za osiguravanje da usluge koje pruža na temelju poslovnog nastana unutar njezina državnog područja budu u skladu s obvezama utvrđenima u poglavljima V. i VI. i mjerama koje su usvojene sukladno tome.

Nadležno tijelo države članice domaćina ima pravo ispitati sporazume o poslovnom nastanu i tražiti promjene koje su potrebne kako bi omogućile nadležnom tijelu da provodi obveze u skladu s poglavljima V. i VI. i mjere usvojene sukladno tome u pogledu usluga ili aktivnosti koje pruža poslovni nastan na njezinu državnom području.

Članak 8.

Povreda obveza pri korištenju slobode poslovnog nastana

1.   Ako nadležno tijelo države članice domaćina utvrdi da posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju povrjeđuje zakonske ili regulatorne odredbe donesene u toj državi članici u skladu s odredbama iz poglavlja V. i VI., to tijelo može poduzeti odgovarajuće mjere.

2.   Ako nadležno tijelo države članice domaćin ima razloga smatrati da je posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju koji putem poslovnog nastana posluje na njezinu državnom području povrijedio bilo koju obvezu propisanu ovom Direktivom i ako to nadležno tijelo nije odgovorno u skladu s člankom 7. stavkom 2., o svojim saznanjima obavješćuje nadležno tijelo matične države članice. Nakon što ocijeni primljenu informaciju, nadležno tijelo matične države članice, prema potrebi i čim prije, poduzima potrebne mjere kako bi ispravilo situaciju. Ono obavješćuje nadležno tijelo države članice domaćina o svim takvim mjerama koje je poduzelo.

3.   Ako se, unatoč mjerama koje je poduzela matična država članica ili zbog toga što se te mjere pokažu nedovoljnima ili manjkavima, posrednik u osiguranju ili reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju nastavi ponašati tako da očito nanosi veliku štetu interesima potrošača države članice domaćina ili urednom funkcioniranju tržišta osiguranja i reosiguranja, nadležno tijelo države članice domaćina može, nakon što je obavijestilo nadležno tijelo matične države članice, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječilo daljnje nepravilnosti, uključujući, samo ako je to nužno, sprečavanje posrednika da nastavi sklapati nove poslove na njezinu državnom području.

Uz to, nadležno tijelo matične države članice ili države članice domaćina može predmet uputiti EIOPA-i te zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

4.   Stavci 2. i 3. ne utječu na ovlast države članice domaćina da poduzme odgovarajuće i nediskriminirajuće mjere kako bi spriječila ili kaznila nepravilnosti koje su počinjene na njezinu državnom području, u situaciji u kojoj je nužno odmah djelovati kako bi se zaštitila prava potrošača države članice domaćina, dokle god su takve iste mjere u matičnoj državi članice nedostatne ili manjkave. U takvim situacijama država članica domaćin ima mogućnost spriječiti dotičnog posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju d da sklapa nove poslove unutar njezina državnog područja.

5.   Svaka mjera koju na temelju ovog članka donese nadležno tijelo države članice domaćina prosljeđuje se dotičnom posredniku u osiguranju ili reosiguranju ili sporednom posredniku u osiguranju u dobro obrazloženom dokumentu i o njoj se bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje nadležno tijelo matične države članice, EIOPA i Komisija.

Članak 9.

Ovlasti u odnosu na nacionalne odredbe donesene u interesu općeg dobra

1.   Ova Direktiva ne utječe na ovlasti država članice domaćina da, ako je to nužno, poduzmu odgovarajuće i nediskriminirajuće mjere kako bi kaznile nepravilnosti počinjene na njihovu državnom području koje su protivne njihovim zakonskim odredbama iz članka 11. stavka 1. U takvim situacijama država članica domaćin ima ovlast sprečavanja posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju od sklapanja novih poslova unutar svojeg državnog područja.

2.   Štoviše, ova Direktiva ne utječe na ovlast nadležnog tijela države članice domaćina da poduzme odgovarajuće mjere kako bi spriječilo distributera osiguranja s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da na njezinu državnom području obavlja svoju djelatnost na temelju slobode pružanja usluga ili, prema potrebi, slobode poslovnog nastana ako se ta djelatnost potpuno ili uglavnom obavlja na državnom području države članice domaćina isključivo u svrhu izbjegavanja zakonskih odredbi koje bi se primjenjivale kada bi taj distributer osiguranja imao stalno boravište ili registrirano sjedište u toj državi članici domaćinu i, osim toga, ako njegova djelatnost ozbiljno ugrožava uredno funkcioniranje tržišta osiguranja i reosiguranja u državi članici domaćinu s obzirom na zaštitu potrošača. U tom slučaju nadležno tijelo države članice domaćina, nakon obavješćivanja nadležnog tijela matične države članice, može u pogledu tog distributera osiguranja poduzeti sve odgovarajuće mjere koje su potrebne kako bi se zaštitila prava potrošača u državi članici domaćinu. Dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet EIOPA-i te zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, a u tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom u slučaju neslaganja između nadležnih tijela država članica domaćina i matičnih država članica.

POGLAVLJE IV.

ORGANIZACIJSKI UVJETI

Članak 10.

Stručni i organizacijski uvjeti

1.   Matične države članice osiguravaju da distributeri osiguranja i reosiguranja i zaposlenici društava za osiguranje i reosiguranje koji obavljaju djelatnosti distribucije osiguranja i reosiguranja posjeduju odgovarajuća znanja i sposobnosti kako bi primjereno izvršili svoje zadaće i obavili svoje dužnosti.

2.   Matične države članice osiguravaju da posrednici u osiguranju i reosiguranju i zaposlenici društava za osiguranje i reosiguranje i zaposlenici posrednika u osiguranju i reosiguranju poštuju uvjete stalnog stručnog osposobljavanja i usavršavanja kako bi se održala odgovarajuća razina učinkovitosti koja odgovara ulozi koju imaju i relevantnom tržištu.

U tu svrhu, matične države članice uspostavljaju i objavljuju mehanizme kako bi mogle učinkovito provjeravati i ocjenjivati znanje i stručnost posrednika u osiguranju i reosiguranju te zaposlenika društava za osiguranje i reosiguranje i zaposlenika posrednika u osiguranju i reosiguranju koje se temelji na najmanje 15 sati stručnog osposobljavanja i usavršavanja godišnje, uzimajući u obzir svojstva proizvoda koji se prodaju, vrstu distributera, ulogu koju imaju i aktivnosti koje obavljaju u okviru djelatnosti distributera osiguranja i reosiguranja.

Matične države članice mogu zahtijevati da se uspješno ispunjenje uvjeta osposobljavanja i usavršavanja dokaže dobivanjem potvrde.

Države članice prilagođavaju tražene uvjete u smislu znanja i sposobnosti u skladu s određenom djelatnosti distributera osiguranja ili reosiguranja i distribuiranih proizvoda, posebno kod sporednog posrednika u osiguranju. Države članice mogu zahtijevati da u slučajevima iz članka 3. stavka 1. trećeg podstavka i s obzirom na zaposlenike društava za osiguranje ili reosiguranje uključene u distribuciju osiguranja ili reosiguranja, društvo za osiguranje ili reosiguranje ili posrednik trebaju provjeriti odgovaraju li znanje i sposobnosti dotičnih posrednika uvjetima iz stavka 1. te, ako je potrebno, trebaju pružiti takvim posrednicima mogućnosti osposobljavanja ili stručnog usavršavanja koje odgovaraju uvjetima vezanima uz proizvode koje posrednici prodaju.

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjet iz stavka 1. i iz prvog podstavka ovog stavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu za osiguranje ili reosiguranje ili posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji obavljaju poslove distribucije osiguranja ili reosiguranja, ali države članice osiguravaju da relevantne osobe koje upravljaju tim društvima i odgovorne su za distribuciju u pogledu proizvoda osiguranja i reosiguranja, kao i sve ostale osobe izravno uključene u distribuciju osiguranja ili reosiguranja, mogu dokazati znanja i sposobnosti potrebne za obavljanje svojih dužnosti.

Posrednici u osiguranju i reosiguranju dužni su dokazati usklađenost s relevantnim uvjetima stručnog znanja i sposobnosti propisanima u Prilogu I.

3.   Fizičke osobe koje rade u društvu za osiguranje ili reosiguranje ili za posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji se bave distribucijom osiguranja ili reosiguranja moraju imati dobar ugled. Najmanji je uvjet taj da nemaju policijski dosje ili drugi ekvivalentni dokument prema nacionalnim propisima vezan uz kaznena djela protiv imovine ili u području financijskih djelatnosti te da nad njima nije bio proglašen stečaj, osim ako je provedena njihova rehabilitacija u skladu s nacionalnim pravom.

Države članice mogu u skladu s člankom 3. stavkom 1. trećim podstavkom dopustiti distributeru osiguranja ili reosiguranja provjere dobrog ugleda svojih zaposlenika i, prema potrebi, svojih posrednika u osiguranju ili reosiguranju.

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjete iz prvog stavka i iz prvog podstavka ovog stavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu za osiguranje ili reosiguranje ili za posrednika u osiguranju ili reosiguranju, pod uvjetom da se te fizičke osobe ne bave neposredno distribucijom osiguranja ili reosiguranja. Države članice osiguravaju da osobe unutar uprave takvih društava odgovorne za distribuciju osiguranja i reosiguranja i osoblje izravno uključeno u distribuciju osiguranja ili reosiguranja ispunjavaju taj uvjet.

U pogledu sporednog posrednika u osiguranju, države članice osiguravaju da osobe odgovorne za sporednu distribuciju osiguranja ispunjavaju uvjet iz prvog podstavka.

4.   Posrednici u osiguranju i reosiguranju imaju osiguranje od profesionalne odgovornosti koje vrijedi na čitavom području Unije ili odgovarajuće jamstvo koje pokriva odgovornost za profesionalni nemar u iznosu od najmanje 1 250 000 EUR po svakom odštetnom zahtjevu i ukupno 1 850 000 EUR za sve odštetne zahtjeve u jednoj godini, osim ako je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili neko drugo društvo u čije ime djeluje posrednik u osiguranju ili reosiguranju, ili za koje je posrednik u osiguranju ili reosiguranju ovlašten djelovati, već dalo takvo osiguranje ili odgovarajuće jamstvo, ili ako takvo društvo preuzima punu odgovornost za djelovanje posrednika.

5.   Države članice zahtijevaju da sporedni posrednici u osiguranju imaju osiguranje od profesionalne odgovornosti ili odgovarajuća jamstva u visini koju utvrde države članice uzimajući u obzir svojstva proizvoda koje prodaju i djelatnost koju obavljaju.

6.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere da zaštite potrošače od nemogućnosti posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju da premiju proslijedi društvu za osiguranje ili da iznos naknade štete ili povrat dijela premije proslijedi osiguraniku.

Takve mjere propisuju se u jednom od sljedećih oblika:

7.   EIOPA redovito preispituje iznose iz stavaka 4. i 6. kako bi odražavali promjene Europskog indeksa potrošačkih cijena koje objavljuje Eurostat. Prvo preispitivanje obavlja se do 31. prosinca 2017., a sljedeća preispitivanja svakih pet godina nakon prvog preispitivanja.

EIOPA razvija nacrt regulatornih tehničkih standarda koji prilagođuju temeljni iznos u eurima iz stavaka 4. i 6. za postotnu promjenu indeksa iz prvog podstavka ovog stavka u razdoblju između 1. siječnja 2013. i 31. prosinca 2017. ili od datuma posljednjeg preispitivanja do datuma novog preispitivanja, zaokruživanjem na najbliži višekratnik 10 EUR.

EIOPA podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda Komisiji do 30. lipnja 2018., a sljedeći nacrt regulatornih tehničkih standarda svakih pet godina nakon podnošenja prvog nacrta.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz drugog i trećeg podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

8.   Kako bi se osiguralo poštovanje uvjeta iz stavaka 1., 2. i 3., društva za osiguranje i reosiguranje odobravaju, provode i redovito preispituju svoje unutarnje politike i odgovarajuće unutarnje postupke.

Društva za osiguranje i reosiguranje utvrđuju funkciju za osiguravanje pravilnog provođenja odobrenih politika i postupaka.

Društva za osiguranje i reosiguranje uspostavljaju, održavaju i ažuriraju evidencije svih relevantnih dokumenata u pogledu primjene stavaka 1., 2. i 3. Društva za osiguranje i reosiguranje dostavljaju, na zahtjev, nadležnom tijelu matične države članice imena osoba odgovornih za tu funkciju.

Članak 11.

Objava općih dobrih pravila

1.   Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela na primjeren način objavljuju relevantne nacionalne zakonske odredbe koje štite opće dobro, uključujući informacije o tome jesu li i kako države članice odlučile primijeniti strože odredbe iz članka 29. stavka 3., koje se primjenjuju na obavljanje distribucije osiguranja i reosiguranja na njihovim državnim područjima.

2.   Svaka država članica koja namjerava primjenjivati i primjenjuje odredbe kojima se uređuje distribucija osiguranja osim odredbi navedenih u ovoj Direktivi osigurava da je administrativno opterećenje koje proizlazi iz tih odredbi razmjerno zaštiti potrošača. Države članice nastavljaju nadzirati te odredbe kako bi osigurale da ostanu u skladu s ovim stavkom.

3.   EIOPA na svojoj internetskoj stranici uključuje hiperpoveznice na internetske stranice nadležnih tijela na kojima su objavljene informacije o općim dobrim pravilima. Takve informacije nacionalna nadležna tijela redovito ažuriraju i EIOPA čini te informacije dostupnima na svojoj internetskoj stranici sa svim nacionalnim općim dobrim pravilima podijeljenima u različita relevantna područja prava.

4.   Države članice uspostavljaju jedinstvenu kontaktnu točku odgovornu za pružanje informacija o općim dobrim pravilima u predmetnoj državi članici. Takva kontaktna točka trebalo bi biti primjereno nadležno tijelo.

5.   EIOPA u izvješću ispituje i obavješćuje Komisiju o općim dobrim pravilima koje objavljuju države članice u skladu s ovim člankom u kontekstu pravilnog funkcioniranja ove Direktive i unutarnjeg tržišta prije 23. veljače 2019.

Članak 12.

Nadležna tijela

1.   Države članice imenuju nadležna tijela ovlaštena za osiguravanje provedbe ove Direktive. O tome obavješćuju Komisiju te navode eventualne podjele dužnosti.

2.   Tijela iz stavka 1. ovog članka ili su javna tijela ili tijela priznata prema nacionalnom pravu ili od strane javnih tijela izričito ovlaštenih u tu svrhu prema nacionalnom pravu. Ta tijela nisu društva za osiguranje ili reosiguranje ili udruženja čiji su članovi izravno ili neizravno društva za osiguranje ili reosiguranje ili posrednici u osiguranju ili reosiguranju, ne dovodeći u pitanje mogućnost suradnje između nadležnih tijela i drugih tijela ako je to izričito propisano u članku 3. stavku 1.

3.   Nadležna tijela imaju sve ovlasti potrebne za obavljanje svojih dužnosti prema ovoj Direktivi. Ako na državnom području države članice postoji više od jednog nadležnog tijela, ta država članica osigurava njihovu blisku suradnju kako bi svako tijelo moglo učinkovito obavljati svoje dužnosti.

Članak 13.

Suradnja i razmjena informacija između nadležnih tijela država članica

1.   Nadležna tijela različitih država članica međusobno surađuju i razmjenjuju sve relevantne informacije o distributerima osiguranja i reosiguranja kako bi osigurala odgovarajuću primjenu ove Direktive.

2.   Posebno, pri postupku upisa u registar nadležna tijela neprestano dijele relevantne informacije u pogledu dobrog ugleda, stručnog znanja i sposobnosti distributera osiguranja i reosiguranja.

3.   Nadležna tijela također razmjenjuju informacije o distributerima osiguranja i reosiguranja protiv kojih je izrečena sankcija ili druga mjera navedena u poglavlju VII. i takve informacije vjerojatno dovode do brisanja takvih distributera iz registra.

4.   Sve osobe koje su obvezne primati ili otkrivati informacije u okviru ove Direktive podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne na isti način kako predviđa članak 64. Direktive Vijeća 2009/138/EZ.

Članak 14.

Pritužbe

Države članice osiguravaju uspostavu postupaka koji će potrošačima i drugim zainteresiranim stranama, posebno udrugama potrošača, omogućiti podnošenje pritužbi o distributerima osiguranja i reosiguranja. U svakom slučaju, podnositelji pritužbi moraju dobiti odgovor.

Članak 15.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.   Države članice osiguravaju uspostavu adekvatnih i učinkovitih, nepristranih i neovisnih izvansudskih postupaka rješavanja pritužbi i sporova između potrošača i distributera osiguranja koji se odnose na prava i obveze koje proizlaze iz ove Direktive u skladu s relevantnim zakonodavnim aktima Unije i nacionalnim pravom, koristeći postojeća tijela prema potrebi. Države članice osiguravaju da su takvi postupci primjenjivi na distributere osiguranja protiv kojih su pokrenuti postupci te da se nadležnost relevantnog tijela zaista primjenjuje na njih.

2.   Države članice osiguravaju suradnju tijela iz stavka 1. pri rješavanju prekograničnih sporova koji se odnose na prava i obveze koje proizlaze iz ove Direktive.

Članak 16.

Ograničenje korištenja usluga posrednika

Države članice osiguravaju da pri korištenju usluga posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednog posrednika u osiguranju društva za osiguranje i reosiguranje i posrednici koriste usluge distribucije osiguranja i reosiguranja samo upisanih posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili sporednih posrednika u osiguranju, uključujući one iz članka 1. stavka 3.

POGLAVLJE V.

UVJETI INFORMIRANJA I PRAVILA POSLOVNOG PONAŠANJA

Članak 17.

Opće načelo

1.   Države članice osiguravaju da prilikom izvršavanja aktivnosti distribucije osiguranja distributeri osiguranja uvijek djeluju pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima svojih potrošača.

2.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), države članice osiguravaju da sve informacije povezane s predmetom ove Direktive, uključujući promidžbene sadržaje koje distributer osiguranja šalje potrošačima ili potencijalnim potrošačima budu korektne, jasne i ne dovode u zabludu. Promidžbeni sadržaji uvijek su jasno prepoznatljivi kao takvi.

3.   Države članice osiguravaju da distributeri osiguranja ne primaju ni ne daju naknade niti ocjenjuju učinkovitost svojih zaposlenika na način koji nije u skladu s njihovom dužnosti da postupaju u najboljem interesu svojih potrošača. Distributer osiguranja pogotovo neće praviti nagodbe u vezi s naknadama, prodajnim ciljevima ili nečim drugim koje bi mogle njega ili njihove zaposlenike potaknuti da preporuče potrošaču određeni proizvod osiguranja ako bi distributer osiguranja mogao ponuditi drugi proizvod osiguranja koji bi bolje odgovarao potrošačevim potrebama.

Članak 18.

Opće informacije koje pruža posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje

Države članice osiguravaju da:

Članak 19.

Sukob interesa i transparentnost

1.   Države članice osiguravaju da pravodobno prije sklapanja ugovora o osiguranju posrednik u osiguranju pruži potrošaču barem sljedeće informacije:

2.   Ako honorar izravno plaća potrošač, posrednik u osiguranju obavješćuje potrošača o iznosu honorara ili, ako to nije moguće, načinu izračuna honorara.

3.   Ako potrošač izvrši bilo kakve uplate, osim postojećih premija i planiranih plaćanja, na temelju ugovora o osiguranju nakon njegova sklapanja, posrednik u osiguranju mora objaviti i svaku takvu uplatu u skladu s ovim člankom.

4.   Države članice osiguravaju da pravodobno prije sklapanja ugovora o osiguranju, društvo za osiguranje obavijesti svojeg potrošača o naravi naknade koju primaju njegovi zaposlenici u vezi s ugovorom o osiguranju.

5.   Ako potrošač izvrši bilo kakve uplate, osim postojećih premija i planiranih plaćanja, na temelju ugovora o osiguranju nakon njegova sklapanja, društvo za osiguranje mora objaviti i svaku takvu uplatu u skladu s ovim člankom.

Članak 20.

Savjeti i standardi za prodaju ako se ne daju savjeti

1.   Prije sklapanja ugovora o osiguranju, distributer osiguranja pojašnjava, na temelju informacija koje je dobio od potrošača, zahtjeve i potrebe potrošača i potrošaču daje objektivne informacije o proizvodu osiguranja u razumljivom obliku kako bi se tom potrošaču omogućilo da donese informiranu odluku.

Svaki ponuđeni ugovor mora biti usklađen s potrošačevim zahtjevima i potrebama.

Ako se prije sklapanja bilo kojeg određenog ugovora daju savjeti, distributer osiguranja potrošaču daje personaliziranu preporuku u kojoj objašnjava zašto bi određeni proizvod najbolje ispunio potrošačeve zahtjeve i potrebe.

2.   Pojedinosti iz stavka 1. mijenjaju se ovisno o složenosti ponuđenog proizvoda osiguranja i kategorije potrošača.

3.   Kada posrednik u osiguranju obavijesti potrošača da savjete daje na temelju nepristrane i personalizirane analize, dužan je takve savjete davati na temelju analize dostatno velikog broja ugovora o osiguranju raspoloživih na tržištu kako bi bio u mogućnosti dati osobnu preporuku, u skladu sa stručnim kriterijima, o tome koji bi ugovor o osiguranju odgovarao potrebama potrošača.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 183. i 184. Direktive 2009/138/EZ, bez obzira na to je li dobiven savjet i neovisno o tome je li proizvod osiguranja dio paketa u skladu s člankom 24. ove Direktive, prije sklapanja ugovora distributer osiguranja potrošaču daje relevantne informacije o proizvodu osiguranja u razumljivom obliku kako bi potrošaču omogućio da donese informiranu odluku, uzimajući pritom u obzir složenost proizvoda osiguranja i kategoriju potrošača.

5.   U vezi s distribucijom proizvoda neživotnog osiguranja navedenih u Prilogu I. Direktivi 2009/138/EZ, informacija iz stavka 4. ovog članka daje se putem standardiziranog dokumenta s informacijama o proizvodu osiguranja na papiru ili drugom trajnom mediju.

6.   Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja iz stavka 5. sastavlja proizvođač proizvoda neživotnog osiguranja.

7.   Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja:

Države članice mogu odrediti da se dokument s informacijama o proizvodu osiguranja treba dati zajedno s informacijama koje se zahtijevaju drugim relevantnim zakonodavnim aktima Unije ili nacionalnim pravom pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti određeni u prvom podstavku.

8.   Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja sadržava sljedeće informacije:

9.   Nakon savjetovanja s nacionalnim tijelima i nakon ispitivanja potrošača, EIOPA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda u pogledu standardiziranog oblika dokumenta s informacijama o proizvodu osiguranja u kojem se navode pojedinosti o prikazu informacija navedenih u stavku 8.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 23. veljače 2017.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Članak 21.

Informacije koje daju sporedni posrednici u osiguranju

Države članice jamče da sporedni posrednici u osiguranju djeluju u skladu s člankom 18. točkom (a) podtočkama i., iii. i iv. te člankom 19. stavkom 1. točkom (d).

Članak 22.

Izuzeća u pogledu informacija i klauzula o fleksibilnosti

1.   Informacije iz članaka 18., 19. i 20. nije potrebno pružati u slučaju kada distributer osiguranja obavlja poslove distribucije povezane s osiguranjem velikih rizika.

Države članice mogu odlučiti da informacije iz članaka 29. i 30. ove Direktive nije potrebno pružiti profesionalnom ulagatelju kako je definiran člankom 4. stavkom 1. točkom 10. Direktive 2014/65/EU.

2.   Države članice mogu zadržati ili donijeti strože odredbe o zahtjevima za informacijama iz ovog poglavlja, pod uvjetom da su takve odredbe u skladu s pravom Unije. Države članice obavješćuju EIOPA-u i Komisiju o takvim nacionalnim odredbama.

Države članice također poduzimaju mjere potrebne kako bi se zajamčilo da će njihove nadležne vlasti na prikladan način objaviti informacije o tome je li i na koji način država članica odlučila primijeniti strože odredbe u skladu s ovim stavkom.

Posebice, države članice mogu davanje savjeta o kojem je riječ u članku 20. stavku 1. trećem podstavku propisati kao obvezno za prodaju svih proizvoda osiguranja ili određene vrste proizvoda osiguranja. U tom slučaju distributeri osiguranja poštuju te strože nacionalne odredbe, uključujući distributere koji uživaju slobodu pružanja usluga ili slobodu poslovnog nastana, prilikom sklapanja ugovora o osiguranju s potrošačima koji imaju uobičajeno boravište ili poslovni nastan u toj državi članici.

3.   Države članice mogu ograničiti ili zabraniti prihvaćanje ili primitak naknada, provizija ili drugih vrsta novčane ili nenovčane koristi koje distributerima osiguranja plaća ili daje treća strana ili osoba za račun treće osobe u vezi s distribucijom proizvoda osiguranja.

4.   Kako bi se uz pomoć svih raspoloživih sredstava uspostavila visoka razina transparentnosti, EIOPA osigurava da se informacije koje prima u vezi s nacionalnim odredbama priopćavaju i potrošačima i distributerima osiguranja i reosiguranja.

5.   Države članice jamče da u slučaju kada je distributer osiguranja odgovoran za pružanje obveznog strukovnog mirovinskog osiguranja, a zaposlenik postaje članom takva programa bez samostalne odluke o učlanjenju, informacije o kojima je riječ u ovom poglavlju pružaju se zaposleniku odmah nakon njegova učlanjenja u dotično osiguranje.

Članak 23.

Uvjeti dostave informacija

1.   O svim informacijama koje je potrebno dostaviti u skladu s člancima 18., 19., 20. i 29., potrošače se obavješćuje:

2.   Iznimno od stavka 1. točke (a), informacije iz članaka 18., 19., 20. i 29. potrošaču se dostavljaju na jednom od sljedećih medija:

3.   Međutim, u slučaju da se informacije iz članaka 18., 19., 20. i 29. dostavljaju koristeći trajni medij koji nije papir ili preko internetske stranice, na zahtjev potrošača besplatno se dostavlja papirnata inačica.

4.   Informacije iz članaka 18., 19., 20. i 29. mogu se dostaviti koristeći trajni medij koji nije papir ako se ispune sljedeći uvjeti:

5.   Informacije iz članaka 18., 19., 20. i 29. mogu se dostaviti preko internetske stranice ako je ona osobno upućena potrošaču ili ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

6.   U svrhu stavaka 4. i 5., pružanje informacija koristeći trajni medij koji nije papir ili preko internetske stranice smatra se prikladnim u kontekstu poslovanja između distributera osiguranja i potrošača ako postoje dokazi da potrošač raspolaže redovnim pristupom internetu. Adresa elektroničke pošte potrošača u svrhu tog poslovanja smatra se dokazom.

7.   U slučaju telefonske prodaje, informacije dane potrošaču od strane distributera osiguranja prije sklapanja ugovora, uključujući dokument s informacijama o proizvodu osiguranja, moraju biti pružene u skladu s pravilima Unije koja se primjenjuju na prodaju financijskih usluga potrošačima na daljinu. Osim toga, čak ako potrošač odabere da mu se prethodne informacije dostave na trajnom mediju koji nije papir u skladu sa stavkom 4., distributer osiguranja pruža informacije potrošaču u skladu sa stavkom 1. ili 2. neposredno nakon sklapanja ugovora o osiguranju.

Članak 24.

Unakrsna prodaja

1.   Kada se proizvod osiguranja nudi zajedno s dodatnim proizvodom ili uslugom koji nisu osiguranje kao dio paketa ili istog ugovora, distributer osiguranja obavješćuje potrošača o tome je li moguće odvojeno kupiti te različite sastavnice i, ako da, dostavlja adekvatan opis sastavnica ugovora ili paketa, kao i odvojeni dokaz o troškovima i naknadama svake pojedine sastavnice.

2.   U slučaju iz stavka 1. i ako se rizici ili pokriće osiguranja koji proizlaze iz takva ugovora ili paketa ponuđenog potrošaču razlikuju od onih povezanih sa zasebnim sastavnicama, distributer osiguranja dostavlja adekvatan opis različitih sastavnica ugovora ili paketa te toga na koji se način njihovom kombinacijom izmjenjuju rizici ili pokriće osiguranja.

3.   Kada je proizvod osiguranja dodatan u odnosu na robu ili uslugu koji nisu osiguranje te je dio paketa ili istog ugovora, distributer osiguranja daje potrošaču mogućnost odvojene kupovine te robe ili usluge. Navedeni stavak ne primjenjuje se u slučaju kada je proizvod osiguranja dodatan u odnosu na investicijsku uslugu ili aktivnost kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 2. Direktive 2014/65/EU, ugovor o kreditu kako je definiran člankom 4. točkom 3. Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15), ili račun za plaćanje kako je definiran člankom 2. točkom 3. Direktive 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16).

4.   EIOPA može donijeti smjernice za procjenu i nadzor praksi unakrsne prodaje kojima se utvrđuju situacije u kojima prakse unakrsne prodaje nisu u skladu s obvezama navedenima u članku 17.

5.   Ovim se člankom ne sprečava distribucija proizvoda osiguranja koji pružaju pokriće od raznih vrsta rizika (polica osiguranja višestrukih rizika).

6.   U slučajevima u kojima je riječ u stavcima 1. i 3., države članice jamče da će distributer osiguranja navesti zahtjeve i potrebe potrošača u odnosu na proizvode osiguranja koji su dio cjelokupnog paketa ili istog ugovora.

7.   Države članice mogu zadržati ili usvojiti strože mjere ili intervenirati u svakom pojedinom slučaju kako bi zabranile prodaju osiguranja zajedno s dodatnom uslugom ili proizvodom koji nisu osiguranje kao dio paketa ili istog ugovora u slučajevima u kojima mogu dokazati da su takve prakse loše za potrošače.

Članak 25.

Uvjeti za nadgledanje proizvoda i upravljanje

1.   Društvo za osiguranje i posrednici koji nude proizvode osiguranja za prodaju potrošačima održavaju, vode i provjeravaju postupak za odobrenje svakog proizvoda osiguranja ili značajne prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja prije njihova stavljanja na tržište ili distribucije potrošačima.

Postupak odobrenja proizvoda razmjeran je i prikladan u odnosu na svojstva proizvoda osiguranja.

Postupkom odobrenja proizvoda precizira se utvrđeno ciljano tržište za svaki proizvod, osigurava da su ocijenjeni svi relevantni rizici za takvo utvrđeno ciljano tržište i da je predviđena strategija distribucije usklađena s utvrđenim ciljanim tržištem, te se poduzimaju razumne mjere kako bi se zajamčila distribucija proizvoda osiguranja na utvrđenom ciljanom tržištu.

Društvo za osiguranje dužno je razumjeti i redovito provjeravati proizvode osiguranja koje nudi ili prodaje, uzimajući u obzir svaki događaj koji bi mogao značajno utjecati na potencijalni rizik za utvrđeno ciljano tržište, kako bi se barem procijenilo je li proizvod i dalje prilagođen potrebama utvrđenog ciljanog tržišta i je li zamišljena strategija distribucije i dalje prikladna.

Društvo za osiguranje, kao i posrednici koji izrađuju proizvode osiguranja, stavljaju na raspolaganje distributerima sve odgovarajuće informacije o proizvodu osiguranja i postupku odobrenja proizvoda, uključujući utvrđeno ciljano tržište proizvoda.

Ako distributer osiguranja nudi ili preporučuje proizvode osiguranja koje ne proizvodi, on mora imati uspostavljene primjerene mjere za dobivanje informacija navedenih u petom podstavku te razumjeti značajke i utvrđeno ciljano tržište svakog proizvoda osiguranja.

2.   Komisija ima ovlasti usvojiti delegirane akte u skladu s člankom 38. kako bi se nadalje utvrdila načela iz ovog članka, uzimajući na proporcionalan način u obzir obavljene poslove, svojstva proizvoda osiguranja i značajke distributera.

3.   Politike, postupci i dogovori iz ovog članka ne dovode u pitanje sve ostale uvjete iz ove Direktive, uključujući one koji se odnose na objavljivanje, primjerenost ili prikladnost, utvrđivanje i upravljanje sukobima interesa te dodatne poticaje.

4.   Ovaj članak ne odnosi se na proizvode osiguranja koji uključuju osiguranje velikih rizika.

POGLAVLJE VI.

DODATNI UVJETI U POGLEDU INVESTICIJSKIH PROIZVODA OSIGURANJA

Članak 26.

Područje primjene dodatnih uvjeta

Ovim se poglavljem, uz uvjete koji se primjenjuju na distribuciju osiguranja u skladu s člancima 17., 18., 19. i 20., na distribuciju osiguranja primjenjuju dodatni uvjeti kada tu distribuciju u pogledu prodaje investicijskih proizvoda osiguranja provodi bilo tko od sljedećih:

Članak 27.

Sprečavanje sukoba interesa

Ne dovodeći u pitanje članak 17., posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje koji provode distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja provode i održavaju učinkovite organizacijske i administrativne mjere za poduzimanje svih razumnih koraka za sprečavanje sukoba interesa u smislu članka 28. kako on ne bi naštetio interesima potrošača. Takvi koraci proporcionalni su obavljenim poslovima, prodanim proizvodima osiguranja i vrstom distributera.

Članak 28.

Sukob interesa

1.   Države članice osiguravaju da posrednici u osiguranju i društva za osiguranje tijekom provođenja svih poslova distribucije osiguranja poduzmu sve odgovarajuće korake za utvrđivanje postojanja sukoba interesa između njih, uključujući njihove upravitelje i zaposlenike, ili svaku osobu izravno ili neizravno povezanu s njima preko kontrole i njihovih potrošača ili između dva potrošača.

2.   Ako organizacijske ili administrativne mjere koje su posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje poduzeli u skladu s člankom 27. radi rješavanja sukoba interesa nisu dovoljne kako bi se u razumnoj mjeri osiguralo sprečavanje rizika od nastanka štete za interese potrošača, posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje jasno i pravovremeno obavješćuju potrošača o svojstvima i/ili izvorima sukoba interesa prije sklapanja ugovora u osiguranju.

3.   Odstupajući od članka 23. stavka 1., obavješćivanje o kojem je riječ u stavku 2. ovog članka:

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 38. s ciljem:

Članak 29.

Informacije za potrošače

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 18. i članak 19. stavke 1. i 2., potrošačima ili potencijalnim potrošačima pravovremeno se pružaju prikladne informacije prije sklapanja ugovora u pogledu distribucije investicijskih proizvoda osiguranja te u pogledu svih troškova i povezanih naknada. Te informacije sadrže barem podatke o sljedećem:

Informacije o svim troškovima i naknadama, uključujući troškove i naknade u vezi s distribucijom investicijskog proizvoda osiguranja koji nisu prouzročeni pojavom povezanog tržišnog rizika, u zbirnom su obliku kako bi se potrošačima omogućilo razumijevanje ukupnog troška, kao i kumulativni učinak na povrat ulaganja, te se po zahtjevu potrošača pruža pregled troškova i naknada raščlanjen po stavkama. Prema potrebi se takve informacije potrošaču pružaju periodično, najmanje jednom godišnje tijekom vijeka trajanja ulaganja.

Informacije iz ovog stavka dostavljaju se u razumljivom obliku kako bi potrošači i potencijalni potrošači mogli shvatiti svojstva i rizike određene vrste investicijskog proizvoda osiguranja koje im se nudi te na temelju informacija o njima donositi odluke o ulaganjima. Države članice mogu dopustiti da se te informacije daju u standardiziranom obliku.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 1. točke (d) i (e), članak 19. stavak 3. i članak 22. stavak 3., države članice jamče da se smatra da posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje ispunjavaju svoje obveze iz članka 17. stavka 1., članka 27. ili članka 28. ako plaćaju naknadu ili proviziju odnosno iste primaju, ili ako pružaju bilo kakvu nenovčanu korist u vezi s distribucijom investicijskog proizvoda osiguranja ili dodatnih usluga odnosno ako ih primaju od bilo koje strane osim potrošača ili osobe koja djeluje za račun potrošača, isključivo u slučaju kada plaćanje ili korist:

3.   Države članice mogu distributerima nametnuti strože uvjete u pogledu pitanja obuhvaćenih ovim člankom. Posebno, države članice mogu dodatno zabraniti ili još više ograničiti ponudu ili prihvaćanje honorara, provizija ili nemonetarne koristi od trećih strana u vezi s pružanjem usluge savjetovanja o osiguranju.

Stroži uvjeti mogu uključivati i zahtjev da se ti honorari, provizije ili nemonetarna korist vrate ulagateljima, odnosno njihovo poravnanje s honorarom koji je isplatio ulagatelj.

Države članice mogu pružanje savjeta o kojem je riječ u članku 30. učiniti obveznim za prodaju svih investicijskih proizvoda osiguranja ili određene vrste takvih proizvoda.

Države članice mogu zahtijevati da u slučaju kada posrednik ulagatelja obavijesti da je savjet pružen na nezavisnoj osnovi, posrednik ocjenjuje dostatno velik broj proizvoda osiguranja dostupnih na tržištu koji su prikladno raznoliki u pogledu vrste i pružatelja kako bi se osiguralo da se očekivanja ulagatelja ispune na prikladan način i ne ograničava se na proizvode osiguranja koje izdaju ili pružaju subjekti u uskoj povezanosti s posrednikom.

Posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje, uključujući one koji uživaju slobodu pružanja usluga ili slobodu poslovnog nastana, prilikom sklapanja ugovora o osiguranju s potrošačima koji imaju uobičajeno boravište ili poslovni nastan u toj državi članici poštuju strože odredbe država članica.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 38. radi pobližeg određivanja:

5.   Delegirani akti iz stavka 4. uzimaju u obzir sljedeće:

Članak 30.

Procjene primjerenosti i prikladnosti te izvještavanje potrošača

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 1., prilikom pružanja savjeta o investicijskom proizvodu osiguranja, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje prikupljaju i sve potrebne informacije u vezi sa znanjem i iskustvom potrošača ili potencijalnog potrošača u području ulaganja relevantnom za određenu vrstu proizvoda ili usluge, financijskom situacijom te osobe, uključujući i sposobnost te osobe da podnese gubitke te investicijskim ciljevima te osobe, uključujući prihvatljivi rizik za tu osobu, kako bi posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje mogli potrošaču ili potencijalnom potrošaču preporučiti investicijske proizvode osiguranja koji su prikladni za njega te su u skladu s njegovom mogućnosti prihvaćanja rizika i sposobnosti da podnese gubitke.

U slučaju kada posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje pružaju investicijsko savjetovanje pri kojem preporučuju paket usluga ili proizvoda objedinjenih u skladu s člankom 24., države članice jamče da cjelokupni objedinjeni paket bude primjeren za potrošača.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 1., države članice osiguravaju da posrednici u osiguranju i društva za osiguranje pri obavljanju poslova distribucije osiguranja koje su različite od onih navedenih u stavku 1. ovog članka, u vezi s prodajom u kojom se ne pruža savjetovanje, zatraže od potrošača ili potencijalnog potrošača da im dostavi informacije u vezi s njegovim znanjem i iskustvom u investicijskom području relevantnom za određenu vrstu ponuđenih ili traženih proizvoda ili usluga kako bi posrednik u osiguranju i društvo za osiguranje mogli procijeniti odgovara li potrošaču predviđena investicijska usluga ili proizvod. Ako se radi o objedinjavanju usluga ili proizvoda u skladu s člankom 24., pri procjeni se razmatra je li cjelokupni objedinjeni paket prikladan.

Ako posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje na temelju informacija dostavljenih u skladu s prvim podstavkom smatra da proizvod ne odgovara potrošaču ili potencijalnom potrošaču, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje o tome upozorava potrošača ili potencijalnog potrošača u tom smislu. To se upozorenje može dostaviti u standardiziranom formatu.

U slučaju da potrošač ili potencijalni potrošač ne dostavi informacije navedene u prvom podstavku ili u slučaju da dostavi nedostatne informacije u vezi sa svojim znanjem i iskustvom, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje upozorava ga da nije u mogućnosti utvrditi odgovara li mu predviđeni proizvod. To se upozorenje može dostaviti u standardiziranom formatu.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 1., ako se ne pruže savjeti vezani uz investicijske proizvode osiguranja, države članice mogu odstupiti od obveza navedenih u stavku 2. ovog članka kojim se posrednicima u osiguranju i društvima za osiguranje dozvoljava da obavljaju poslove distribucije osiguranja unutar svojih teritorija bez potrebe za ispunjenjem obveza prikupljanja informacija ili utvrđivanja o kojima je riječ u stavku 2. tog članka ako su sljedeći uvjeti ispunjeni:

Svi posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje, uključujući one koji uživaju slobodu pružanja usluga ili slobodu poslovnog nastana, dužni su poštovati primjenjive odredbe u državi članici u kojoj potrošači s kojima sklapaju ugovore o osiguranju imaju uobičajeno boravište ili poslovni nastan, a koji se ne koriste odstupanjem o kojem je riječ u ovom stavku.

4.   Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje uspostavljaju evidenciju koja sadrži dokument ili dokumente sklopljene između posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje i potrošača u kojima su utvrđena prava i obveze strana te ostali uvjeti na temelju kojih posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje pružaju usluge potrošaču. Prava i dužnosti ugovornih strana mogu se upućivanjem uvrstiti u druge dokumente ili pravne tekstove.

5.   Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje dostavljaju potrošaču odgovarajuća izvješća o pruženim uslugama na trajnom mediju. Ta izvješća uključuju periodično obavješćivanje potrošača, uzimajući u obzir vrstu i složenost investicijskih proizvoda osiguranja i svojstva usluge koja se pruža potrošaču te uključuju, prema potrebi, troškove povezane s transakcijama i uslugama za račun potrošača.

Prilikom savjetovanja o investicijskom proizvodu osiguranja, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje prije sklapanja ugovora pružaju potrošaču izjavu o primjerenosti na trajnom mediju u kojoj se navode savjeti te informacije o tome kako su oni u skladu sa sklonostima, ciljevima i drugim značajkama potrošača. Primjenjuju se uvjeti utvrđeni člankom 23. stavcima od 1. do 4.

Ako su za sklapanje ugovora korištena sredstva za komunikaciju na daljinu zbog čega se ne može prethodno dostaviti procjena o prikladnosti, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje mogu dostaviti izjavu o primjerenosti na trajnom mediju odmah nakon što potrošač postane vezan bilo kakvim ugovorom pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

U slučaju kada posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje obavijeste potrošača da će provoditi periodičnu procjenu primjerenosti, periodično izvješće sadrži ažuriranu izjavu o tome na koji je način investicijski proizvod osiguranja u skladu sa sklonostima, ciljevima i drugim značajkama potrošača.

6.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 38. kako bi podrobnije specificirala način na koji posrednici u osiguranju i društva za osiguranje trebaju poštovati načela određena ovim člankom prilikom obavljanja poslova distribucije osiguranja s potrošačima, među ostalim u pogledu informacija koje je potrebno prikupiti prilikom procjenjivanja primjerenosti i prikladnosti investicijskih proizvoda osiguranja za njihove potrošače, kriterije za procjenu jednostavnih investicijskih proizvoda osiguranja u smislu stavka 3. točke (a) podtočke ii. ovog članka, sadržaj i oblik evidencije i sporazuma o pružanju usluga potrošačima, kao i periodičnih izvješća o pruženim uslugama. U tim delegiranim aktima u obzir se uzima sljedeće:

7.   Do 23. kolovoza 2017. EIOPA razvija i potom redovito ažurira smjernice za procjenu investicijskih proizvoda osiguranja koji imaju strukturu koja potrošačima otežava razumijevanje potencijalnih rizika u skladu sa stavkom 3. točkom (a) podtočkom i.

8.   EIOPA može razviti i potom periodično ažurirati smjernice za procjenu investicijskih proizvoda osiguranja koji su klasificirani kao jednostavni u smislu stavka 3. točke (a) podtočke ii., uzimajući u obzir delegirane akte usvojene u skladu sa stavkom 6.

POGLAVLJE VII.

SANKCIJE I DRUGE MJERE

Članak 31.

Administrativne sankcije i druge mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela i pravo država članica da predvide i uvedu kaznene sankcije, države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela uvedu odgovarajuće administrativne sankcije i druge mjere koje se primjenjuju na sva kršenja nacionalnih odredbi kojima se provodi ova Direktiva te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se zajamčila njihova provedba. Države članice osiguravaju da su njihove administrativne sankcije i druge mjere djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.

2.   Države članice mogu odlučiti ne utvrditi pravila za administrativne sankcije iz ove Direktive za kršenja koja su podložna kaznenim sankcijama prema nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice Komisiji priopćuju relevantne odredbe kaznenog prava;

3.   Nadležna tijela izvršavaju svoje nadzorne ovlasti, uključujući istražne ovlasti i ovlasti za uvođenje sankcija u smislu tog poglavlja i u skladu sa svojim nacionalnim pravnim okvirom na bilo koji od sljedećih načina:

4.   Države članice osiguravaju da se u slučaju kršenja bilo koje od tih obveza koje se primjenjuju na distributere osiguranja ili reosiguranja, administrativne sankcije i druge mjere mogu primijeniti na članove upravljačkog ili nadzornog tijela i svaku fizičku ili pravnu osobu koja je odgovorna za kršenje u okviru nacionalnog prava.

5.   Države članice jamče da se pravo na žalbu primjenjuje na administrativne sankcije i druge mjere koje se donose u skladu s ovim člankom.

6.   Nadležnim se tijelima dodjeljuju potrebne ovlasti za provođenje istraga koje su potrebne za izvršavanje njihovih zadaća. U izvršavanju svojih ovlasti nametanja administrativnih sankcija i drugih mjera, nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da se tim sankcijama i mjerama ostvari željeni rezultat i ona koordiniraju svoja djelovanja u rješavanju prekograničnih predmeta, te istodobno jamče poštovanje uvjeta zakonite obrade podataka u skladu s Direktivom 95/46/EZ i Uredbom (EZ) br. 45/2001.

U slučaju kada države članice u skladu sa stavkom 2. ovog članka odluče uvesti kaznene sankcije za kršenja odredbi iz članka 33., one jamče da će se donijeti odgovarajuće mjere kako bi nadležna tijela imala sve potrebne ovlasti za:

Članak 32.

Objavljivanje sankcija i drugih mjera

1.   Države članice osiguravaju nadležnim tijelima da bez nepotrebnog odlaganja objave sve administrativne sankcije ili druge mjere koje se uvode u slučaju kršenja nacionalnih odredbi za provedbu ove Direktive i protiv kojih nije pravovremeno podnesena žalba, uključujući informacije o vrsti i svojstvima kršenja i identitetu odgovorne osobe. Međutim, ako nadležno tijelo smatra objavljivanje identiteta pravnih osoba ili identiteta i osobnih podataka fizičkih osoba nerazmjernim nakon što je napravljena procjena o razmjernosti objavljivanja takvih podataka za svaki pojedini slučaj, ili ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku, nadležna tijela mogu odlučiti odgoditi objavljivanje, otkazati objavljivanje ili objaviti sankcije anonimno.

2.   Ako se nacionalnim pravom predviđa objavljivanje odluke o izricanju sankcije ili druge mjere koja podliježe žalbi relevantnim sudskim ili drugim tijelima, nadležna tijela na svojoj internetskoj stranici također bez nepotrebnog odlaganja objavljuju takve informacije i sve naknadne informacije o ishodu takve žalbe. Nadalje, objavljuje se i svaka odluka koja poništava prethodno objavljenu odluku o izricanju sankcije ili druge mjere.

3.   Nadležna tijela obavješćuju EIOPA-u o svim izrečenim administrativnim sankcijama i drugim mjerama koje nisu objavljene u skladu sa stavkom 1., uključujući svaku žalbu koja je s tim povezana te njezin ishod.

Članak 33.

Kršenja odredbi i sankcije i drugih mjera

1.   Ovaj se članak primjenjuje barem na sljedeće:

2.   Države članice jamče da nadležna tijela, u slučaju kršenja o kojima je riječ u stavku 1. točki (e), imaju ovlasti u skladu s nacionalnim pravom izreći barem sljedeće administrativne sankcije i druge mjere:

3.   Države članice jamče da nadležna tijela, u slučaju kršenja o kojima je riječ u stavku 1. točkama od (a) do (d) i (f), imaju ovlasti u skladu s nacionalnim pravom izreći najmanje sljedeće administrativne sankcije i druge mjere:

4.   Države članice mogu nadležnim tijelima dati ovlasti za donošenje dodatnih sankcija ili drugih mjera te administrativnih novčanih kazni koje su veće od onih predviđenih ovim člankom.

Članak 34.

Učinkovita primjena sankcija i drugih mjera

Države članice jamče da pri utvrđivanju vrste administrativnih sankcija ili drugih mjera i razine administrativnih novčanih kazni nadležna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući, ako je prikladno:

Članak 35.

Prijavljivanje kršenja

1.   Države članice jamče da će nadležna tijela uspostaviti djelotvorne mehanizme kojima će se omogućiti i potaknuti da se tim tijelima prijavljuju potencijalna ili stvarna kršenja nacionalnih odredaba kojima se ova Direktiva prenosi u zakonodavstvo.

2.   Ti mehanizmi iz stavka 1. uključuju barem:

Članak 36.

Dostavljanje informacija EIOPA-i u vezi sa sankcijama i drugim mjerama

1.   Nadležna tijela obavješćuju EIOPA-u o svim izrečenim administrativnim sankcijama i mjerama koje nisu objavljene u skladu s člankom 32. stavkom 1.

2.   Nadležna tijela godišnje dostavljaju EIOPA-i zbirne podatke o svim administrativnim sankcijama i drugim mjerama izrečenima u skladu s člankom 31.

EIOPA te informacije objavljuje u svojem godišnjem izvješću.

3.   Ako nadležno tijelo objavi administrativne sankcije ili druge mjere, istodobno o tome mora obavijestiti EIOPA-u.

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Zaštita podataka

1.   Države članice primjenjuju Direktivu 95/46/EZ na obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u skladu s ovom Direktivom.

2.   Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi EIOPA u skladu s ovom Direktivom.

Članak 38.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 39. koji se odnosi na članke 25., 28., 29. i 30.

Članak 39.

Izvršavanje delegiranja

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 25., 28., 29. i 30. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 22. veljače 2016.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 25., 28., 29. i 30. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese određeni delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članaka 25., 28., 29. i 30. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 40.

Prijelazno razdoblje

Države članice jamče da će do 23. veljače 2019. posrednici koji su se već registrirali u skladu s Direktivom 2002/92/EZ poštovati relevantne odredbe nacionalnog prava kojima se primjenjuje članak 10. stavak 1. ove Direktive.

Članak 41.

Pregled i ocjena

1.   Do 23. veljače 2021. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni članka 1. Takvo izvješće uključuje procjenu na temelju informacija dobivenih od država članica i EIOPA-e u skladu s člankom 1. stavkom 5. o tome je li opseg ove Direktive, uključujući iznimku iz članka 1. stavka 3., i dalje prikladan u odnosu na razinu zaštite potrošača, proporcionalnost postupanja između raznih distributera osiguranja i administrativni teret s kojim se suočavaju nadležna tijela i subjekti u distribuciji osiguranja.

2.   Do 23. veljače 2021. Komisija provjerava ovu Direktivu. Navedena provjera uključuje općenitu procjenu praktične primjene pravila iz ove Direktive, vodeći računa o razvoju na tržištu investicijskih proizvoda za građanstvo, kao i o stečenom iskustvu u praktičnoj primjeni ove Direktive, Uredbe (EU) br. 1286/2014 i Direktive 2014/65/EU. Ta provjera uključuje i procjenu o tome donose li posebna pravila o poslovanju za distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja o kojima je riječ u poglavlju VI ove Direktive prikladne i proporcionalne rezultate, uzimajući u obzir potrebu za jamčenjem zadovoljavajuće razine zaštite potrošača u skladu sa standardima zaštite ulagača koji se primjenjuju u skladu s Direktivom 2014/65/EU, specifične značajke investicijskih proizvoda osiguranja i svojstva njihovih distribucijskih kanala. Provjerom se također preispituje mogućnost primjene odredbi ove Direktive na proizvode koji su u opsegu Direktive 2003/41/EZ. Tim se preispitivanjem također obuhvaća posebna analiza učinka članka 19. ove Direktive, uzimajući u obzir stanje konkurencije na tržištu distribucije osiguranja za ugovore koji ne ulaze u kategorije utvrđene u Prilogu II. Direktivi 2009/138/EZ te učinak obveza iz članka 19. ove Direktive na posrednike u osiguranju koji su mala i srednja poduzeća.

3.   Nakon savjetovanja sa Zajedničkim odborom Europskih nadzornih tijela, Komisija podnosi prvo izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

4.   Do 23. veljače 2020. i barem svake dvije godine nakon toga, EIOPA priprema daljnje izvješće o primjeni ove Direktive. EIOPA je dužna savjetovati se s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala prije objavljivanja svojeg izvješća.

5.   U trećem izvješću koje se priprema do 23. veljače 2018. EIOPA procjenjuje strukturu tržišta posrednika u osiguranju.

6.   Izvješćem koje EIOPA priprema do 23. veljače 2020. u skladu sa stavkom 4. ispituje se jesu li nadležna tijela iz članka 12. stavka 1. dovoljno ovlaštena te raspolažu li primjerenim resursima za izvršavanje svojih zadaća.

7.   Izvješćem iz stavka 4. ispituje se barem sljedeće:

8.   Izvješće iz stavka 4. obuhvaća i procjenu koju provodi EIOPA o učinku ove Direktive.

Članak 42.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise koji su potrebni za usklađivanje s ovom Direktivom do 23. veljače 2018. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Također uključuju i izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanje na direktivu koja se stavlja izvan snage ovom Direktivom smatra upućivanjem na ovu Direktivu, a države članice odlučuju na koji se način takvo upućivanje izvršava i ta izjava oblikuje.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 43.

Izmjena Direktive 2002/92/EZ

Poglavlje III.A Direktive 2002/92/EZ briše se s učinkom od 23. veljače 2016.

Članak 44.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2002/92/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu II. dijelu A stavlja se izvan snage s učinkom od 23. veljače 2018., ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se tiču vremenskih ograničenja za prenošenje Direktiva navedenih u Prilogu II. dijelu B u nacionalno pravo.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 45.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 46.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 44, 15.2.2013., str. 95.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 24. studenoga 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. prosinca 2015.

(3)  Direktiva 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (SL L 9, 15.1.2003., str. 3.).

(4)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(5)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(6)  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).

(7)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(8)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(9)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(10)  Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10.).

(11)  SL C 100, 6.4.2013., str. 12.

(12)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(13)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(14)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(15)  Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).

(16)  Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.).

(17)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).