16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/57


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/2275

оd 15. prosinca 2016.

o istovrijednosti regulatornog okvira za središnje druge ugovorne strane u Japanu u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (1), a posebno njezin članak 25. stavak 6.,

budući da:

(1)

Cilj je postupka priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, omogućiti središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluka o istovrijednosti koja iz njega proizlazi pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Japana da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(4)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)

Pravno obvezujući zahtjevi Japana za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji sastoje se od Zakona o financijskim instrumentima i burzama iz 2006. (Financial Instruments and Exchange Act 2006, „FIEA”), kojim je uspostavljen nadzorni okvir za organizacije koje se bave poravnanjem vrijednosnih papira i financijskih izvedenica, te Zakona o robnim izvedenicama iz 2009. (Commodity Derivatives Act 2009, „CDA”) kojim je uređen nadzorni okvir za organizacije koje se bave poravnanjem robe. Ovom je Odlukom obuhvaćen samo sustav utvrđen u CDA-u koji se odnosi na organizacije koje se bave poravnanjem transakcija robom („CTCO-ovi”). U CDA-u se utvrđuju zahtjevi koje CTCO-ovi moraju kontinuirano ispunjavati kako bi mogli pružati usluge poravnanja u Japanu. CTCO-ove mora odobriti nadležni ministar. Nadležni ministar može utvrditi uvjete za dodjelu dozvole CTCO-u. Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva („MAFF”) nadležan je za CTCO-ove koji usluge poravnanja pružaju samo tržištima robe koja su u njegovoj nadležnosti. Ministar gospodarstva, trgovine i industrije („METI”) nadležan je za CTCO-ove koji usluge poravnanja pružaju samo tržištima robe koja su u njegovoj nadležnosti. Za druge CTCO-ove nadležni su MAFF i METI.

(6)

Nadalje, METI i MAFF objavili su u studenome 2014. „Osnovne smjernice za nadzor organizacija koje se bave poravnanjem robe” („Smjernice”), u kojima je podrobno opisan nadzorni okvir za CTCO-ove uzimajući u obzir načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su u travnju 2012. objavili Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire, a osobito način na koji CTCO-ovi moraju poštovati CDA. Smjernice se primjenjuju u okviru unutarnjih pravila i postupaka CTCO-ova.

(7)

U skladu s primarnim pravilima CTCO-ovi moraju donijeti unutarnja poslovna pravila, odnosno unutarnja pravila i postupke određenog CTCO-a, koja su u skladu s važećim zakonima i propisima i s pomoću kojih se transakcije izvedenicama obavljaju ispravno i sigurno. Unutarnjim poslovnim pravilima isto se tako osigurava da financijska sposobnost CTCO-ova omogućuje obavljanje poravnanja robe; da su očekivani prihodi i rashodi povezani s poslovanjem CTCO-ova povoljni; da osoblje CTCO-ova raspolaže dostatnim znanjem i iskustvom za primjereno i sigurno obavljanje poravnanja robe; i da su struktura i sustav CTCO-ova prikladno razvijeni kako bi se namira mogla prikladno provoditi. Ta unutarnja pravila i postupke mora odobriti nadležni ministar i nije ih moguće mijenjati ako nadležni ministar na to uloži prigovor.

(8)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na CTCO-ove s odobrenjem za rad u Japanu raspoređeni su stoga na dvije razine. Temeljnim načelima za CTCO-ove iz primarnih pravila utvrđuju se visoki standardi koje CTCO-ovi moraju poštovati kako bi dobili dozvolu za pružanje usluga poravnanja u Japanu (zajedno se nazivaju „primarna pravila”). Ta su primarna pravila prva razina pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na CTCO-ove u Japanu. Da bi dokazali usklađenost s primarnim pravilima, CTCO-ovi moraju nadležnom ministru dostaviti svoja unutarnja pravila i postupke te ih on mora odobriti. Ta unutarnja pravila i postupci čine drugu razinu pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na CTCO-ove u Japanu te moraju sadržavati iscrpne pojedinosti o tome na koji će način CTCO koji podnosi zahtjev ispuniti te standarde u skladu sa Smjernicama. Nadalje, unutarnja pravila i postupci CTCO-ova sadržavaju dodatne odredbe kojima se dopunjuju primarna pravila. Usklađenost CTCO-ova s tim standardima i načelima za infrastrukture financijskih tržišta ocjenjuju METI i MAFF. Kada ih nadležni ministar odobri, ta unutarnja pravila i postupci postaju pravno obvezujući za CTCO-ove.

(9)

Pri procjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na CTCO-ove s poslovnim nastanom u Japanu u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim CTCO-ovima. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, stroži su zahtjevi za smanjenje rizika potrebni za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(10)

Financijsko tržište na kojem CTCO-ovi s odobrenjem za rad u Japanu obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Tijekom zadnje tri godine ukupna vrijednost transakcija izvedenicama poravnanih u Japanu činila je manje od 2 % ukupne vrijednosti transakcija izvedenicama poravnanih u Uniji. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u CTCO-ovima s poslovnim nastanom u Japanu izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(11)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na CTCO-ove s poslovnim nastanom u Japanu mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Primarnim pravilima koja se primjenjuju na CTCO-ove s odobrenjem za rad u Japanu i koja su dopunjena unutarnjim pravilima i postupcima, kojima se provode načela za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji u Japanu i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(12)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima Japana osigurava da CTCO-ovi s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(13)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima Japana koji se odnose na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(14)

Nadzor CTCO-ova s odobrenjem za rad u Japanu provode METI i MAFF, od kojih svaki u okviru svojih ovlasti i nadležnosti. METI i MAFF mogu zatražiti da CTCO-ovi i njihovi članovi sustava poravnanja dostave izvješća ili materijale o njihovoj imovini ili poslovanju. METI i MAFF mogu isto tako provoditi nadzor CTCO-ova i njihovih članova sustava poravnanja, uključujući provjeru njihovih poslovnih knjiga i dokumenata te bilo kojeg drugog elementa povezanog s njihovim poslovanjem. METI i MAFF mogu, kada to smatraju potrebnim i primjerenim za ispravno i pouzdano pružanje usluga poravnanja, zatražiti da CTCO-ovi izmijene članke u svojim ugovorima o osnivanju, svoja poslovna pravila i druga pravila, promijene poslovne metode ili poduzmu potrebne mjere za poboljšanje poslovanja ili stanja imovine. Isto tako METI i MAFF mogu pokrenuti disciplinske mjere protiv CTCO-ova te im izreći novčane kazne ako ne poštuju odredbe koje se na njih primjenjuju.

(15)

Stoga bi trebalo zaključiti da CTCO-ovi s odobrenjem za rad u Japanu podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(16)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustavi Japana moraju uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(17)

Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu podnijeti zahtjev da im se izda odobrenje za rad kao CTCO za pružanje istih usluga u Japanu za koje imaju odobrenje u toj trećoj zemlji. Agencija za financijske usluge Japana („JFSA”) ovlaštena je, uz savjetovanje s ministrom nadležnim za tržište robe, određivati kojom se robom može trgovati na tržištu financijskih instrumenata („FIM”) u skladu s japanskim Zakonom o financijskim instrumentima i burzama („FIEA”). Ako središnje druge ugovorne strane trećih zemalja poravnavaju takve ugovore kojima se trguje na FIM-u, one JFSA-i mogu podnijeti zahtjev za licenciju kao „strana središnja druga ugovorna strana”, na temelju koje će moći pružati u Japanu iste usluge za koje imaju odobrenje u trećoj zemlji. Kriteriji koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane trećih zemalja koje podnose zahtjev za licenciju slični su onima koji se primjenjuju na japanske organizacije koje se bave poravnanjem, ali središnje druge ugovorne strane trećih zemalja izuzimaju se od određenih zahtjeva koji se primjenjuju na domaće središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Japanu ako su im mjerodavna tijela trećih zemalja s kojima JFSA ima ugovore o suradnji dodijelila istovrijedne licencije. Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja koje poravnavaju ugovore koji nisu određeni za trgovanje na FIM-u moraju podnijeti zahtjev za licenciju METI-ju i MAFF-u u skladu s japanskim Zakonom o robnim izvedenicama. Pri razmatranju zahtjeva za licenciju METI i MAFF uzimaju u obzir status odobrenja središnje druge ugovorne strane u trećoj zemlji.

(18)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima Japana predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(19)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na CTCO-ove i koji su primjenjivi u Japanu u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala nastaviti pratiti razvoj japanskog pravnog i nadzornog okvira za CTCO-ove i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(20)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se u Japanu primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija, u suradnji s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala, bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(21)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Za potrebe članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustavi Japana koji se sastoje od Zakona o robnim izvedenicama iz 2009., kako je dopunjen Osnovnim smjernicama za nadzor organizacija koje se bave poravnanjem robe, i koji se primjenjuju na organizacije koje se bave poravnanjem transakcija robom (CTCO-ovi) i imaju odobrenje za rad u toj trećoj zemlji, smatraju se istovrijednima zahtjevima utvrđenima Uredbom (EU) br. 648/2012.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 201, 27.7.2012., str. 1.

(2)  Od 1. rujna 2014. Odbor za platni sustav i sustav namire promijenio je naziv u Odbor za platne i tržišne infrastrukture.