16.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 70/32


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/377

оd 15. ožujka 2016.

o istovrijednosti regulatornog okvira Sjedinjenih Američkih Država za središnje druge ugovorne strane kojima je Komisija za trgovanje robnim ročnicama izdala odobrenje za rad i koje nadzire zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (1), a posebno njezin članak 25. stavak 6.,

budući da:

(1)

Cilj je postupka priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama utvrđenog u članku 25. Uredbe (EU) br. 648/2012 omogućiti središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja ili mjestima trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluka o istovrijednosti koja iz njega proizlazi pridonose tako ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Sjedinjenim Američkim Državama ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji.

(3)

Komisija je 1. rujna 2013. primila stručni savjet Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala („ESMA”) o pravnim i nadzornim sustavima koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u SAD-u. U okviru stručnog savjeta utvrđen je niz razlika između pravno obvezujućih zahtjeva koji se na razini nadležnosti primjenjuju na središnje druge ugovorne strane u SAD-u i pravno obvezujućih zahtjeva koji se na središnje druge ugovorne strane primjenjuju na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012. Ova se Odluka, međutim, ne temelji samo na komparativnoj analizi pravno obvezujućih zahtjeva koji se na središnje druge ugovorne strane primjenjuju u SAD-u, već i na procjeni ishoda tih zahtjeva te njihovoj adekvatnosti za ublažavanje rizika kojima bi mogli biti izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji, na način koji se smatra istovrijednim ishodu zahtjeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 648/2012.

(4)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana koje u toj trećoj zemlji imaju odobrenje za rad istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(5)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(6)

Pravno obvezujući zahtjevi SAD-a za središnje druge ugovorne strane kojima je Komisija za trgovanje robnim ročnicama (CFTC) izdala odobrenje za rad (u okviru CFTC-a upotrebljava se pojam „registracija”) i koje nadzire, sadržani su u Zakonu o burzama roba (CEA), kako je izmijenjen glavama VII. i VIII. Dodd-Frankovog zakona o reformi Wall Streeta i zaštiti potrošača („Dodd-Frankov zakon”) i na temelju njega donesenim propisima CFTC-a. CFTC je tijelo nadležno za nadzor svih ugovora o izvedenicama koji se ne temelje na jednom vrijednosnom papiru (obveznici ili dionici), zajmu ili manjoj skupini ili indeksu vrijednosnih papira i odgovorno je za izdavanje odobrenja za rad i uređivanje propisima središnjih drugih ugovornih strana koje pružaju usluge poravnanja tih ugovora o izvedenicama („organizacije za poravnanje izvedenica” ili „DCO-ovi”). Ugovori o izvedenicama koji su u nadležnosti CFTC-a stoga odgovaraju podskupini ugovora o izvedenicama koji su obuhvaćeni odredbama o središnjim drugim ugovornim stranama utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012. Ova se Odluka odnosi samo na istovrijednost pravnih i nadzornih sustava za organizacije za poravnanje izvedenica i ne odnosi se na pravne i nadzorne sustave za središnje druge ugovorne strane koje pružaju usluge poravnanja ugovora o izvedenicama koji pripadaju u nadležnost Komisije za vrijednosne papire i burze (SEC). Kada središnja druga ugovorna strana ima odobrenje za rad kao agencija za poravnanja u okviru nadležnosti SEC-a i kao organizacija za poravnanje izvedenica, ova se Odluka odnosi samo na one središnje druge ugovorne strane koje pružaju usluge poravnanja ugovora o izvedenicama koji pripadaju u nadležnost CFTC-a.

(7)

Pravno obvezujući zahtjevi primjenjivi na središnje druge ugovorne strane kojima je CFTC izdao odobrenje za rad uključuju standarde visoke razine utvrđene u okviru temeljnih načela za organizacije za poravnanje izvedenica sadržanih u odjeljku 5.b točki (c) podtočki 2. CEA-a i poddijelovima A i B dijela 39. propisa CFTC-a. Kako bi dobile odobrenje za rad od CFTC-a, sve središnje druge ugovorne strane moraju poštovati ta temeljna načela. Temeljna načela dopunjena su posebnim standardima poboljšanog upravljanja rizicima primjenjivima na organizacije za poravnanje izvedenica koje je Vijeće SAD-a za nadzor financijske stabilnosti proglasilo sistemski važnima i za koje je CFTC imenovan nadzornom agencijom (SIDCO-ovi). Standardi poboljšanog upravljanja rizicima utvrđeni su u poddijelu C dijela 39. propisa CFTC-a (propisi 39.30 do 39.42). Standardi visoke razine i posebni standardi poboljšanog upravljanja rizicima za sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica (zajedno: „primarna pravila”) primjenjivi su na sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje nisu proglašene sistemski važnim organizacijama za poravnanje izvedenica, ali su dobrovoljno odlučile da će biti pravno obvezane tim posebnim standardima upravljanja rizicima („organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila”). Ta primarna pravila obuhvaćaju prvu razinu pravno obvezujućih zahtjeva primjenjivih na organizacije za poravnanje izvedenica.

(8)

U skladu s primarnim pravilima, organizacije za poravnanje izvedenica moraju donijeti unutarnja pravila i postupke koje CFTC mora odobriti. U pogledu određenih standarda utvrđenih u okviru primarnih pravila, unutarnja pravila i postupci organizacije za poravnanje izvedenica moraju sadržavati iscrpne pojedinosti o tome kako će organizacija za poravnanje izvedenica ispuniti te standarde. Štoviše, ta unutarnja pravila i postupci sadržavaju zahtjeve kojima se dopunjuju oni koji su propisani primarnim pravilima. Nakon što ih CFTC odobri, primarna pravila i postupci postaju pravno obvezujući za organizaciju za poravnanje izvedenica i čine sastavni dio pravnih i nadzornih sustava u skladu s kojima te organizacije za poravnanje izvedenica moraju postupati. U slučaju nepostupanja u skladu s primarnim pravilima ili internim pravilima i postupcima organizacije za poravnanje izvedenica, CFTC ima ovlast za kažnjavanje tih organizacija za poravnanje izvedenica, uključujući i izricanje novčanih kazni te suspenziju ili oduzimanje odobrenja za rad.

(9)

Stoga su pravno obvezujući zahtjevi u SAD-u u pogledu ugovora o izvedenicama koje poravnavaju organizacije za poravnanje izvedenica raspoređeni u dvije razine. Primarna pravila za sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila čine prvu razinu pravno obvezujućih zahtjeva. Unutarnja pravila i postupci sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila čine drugu razinu pravno obvezujućih zahtjeva. Stoga se pri utvrđivanju istovrijednosti u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 zajedno s primarnim pravilima moraju uzeti u obzir i priroda i pojedinosti pravnih zahtjeva sadržanih u unutarnjim pravilima i postupcima sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila kako bi se osiguralo da se pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju u okviru tih kombiniranih komponenti pravnih i nadzornih sustava mogu smatrati istovrijednim zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(10)

Primarnim pravilima primjenjivima na sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila, dopunjenima njihovim unutarnjim pravilima i postupcima, ostvaruju se značajni ishodi istovrijedni učincima pravila sadržanih u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012. Primarna pravila uključuju zahtjeve u pogledu upravljanja (uključujući organizacijske zahtjeve, zahtjeve koji se odnose na više rukovodstvo, odbore za rizike, vođenje evidencija, kvalificirane udjele, informacije koje se dostavljaju nadležnom tijelu), sukoba interesa, izdvajanja poslovnih procesa, poslovnog ponašanja, kontinuiteta poslovanja i odvajanja, kao i likvidnosnih rizika, kolateralnih zahtjeva, investicijske politike i rizika namire.

(11)

Iako se primarnim pravilima u pogledu likvidnosnog rizika od sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila ne zahtijeva održavanje prihvatljivih sredstava likvidnosti radi usklađenosti s „načelom minimalnog pokrivanja”, odnosno likvidnih sredstava za pokriće neispunjavanja obveza najmanje dva člana sustava poravnanja prema kojima ima najveće izloženosti, od tih se organizacija za poravnanje izvedenica ipak zahtijeva uspostavljanje postupaka za pokriće svakog nepokrivenog manjka likvidnosti, čime se osigurava dostupnost osiguranih sredstava kada gubici premaše jamstvo člana sustava poravnanja prema kojem ima najveću izloženost. Iako se taj pristup razlikuje od „načela minimalnog pokrivanja” sadržanog u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012, njime se ostvaruju značajni ishodi istovrijedni učincima pravila sadržanih u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(12)

Pristup koji se slijedi u okviru primarnih pravila u pogledu sudjelovanja, upravljanja izloženošću, zahtjeva za iznos nadoknade, jamstvenih fondova, drugih financijskih sredstava, redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza i postupaka u slučaju neispunjavanja obveza sličan je onome u pravilima sadržanima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012. Što se tiče inicijalnog iznosa nadoknade koji se primjenjuje na vlasničke pozicije člana sustava poravnanja, u primarnim pravilima predviđeno je minimalno razdoblje likvidacije od jednog dana za ugovore o izvedenicama koje nisu OTC izvedenice, uključujući budućnosnice, opcije, zamjene za poljoprivredne i energetske robe i kovine te pet dana za sve druge izvedenice, uz prikupljanje nadoknade na neto osnovi. Pravilima Unije, međutim, utvrđena su minimalna razdoblja likvidacije od dva dana za ugovore o izvedenicama koje nisu OTC izvedenice te pet dana za ugovore o OTC izvedenicama, obično uz prikupljanje nadoknade na neto osnovi. Stoga bi u Uniji, u pogledu vlasničkih pozicija člana sustava poravnanja, to dulje razdoblje od dva dana za likvidaciju ugovora o izvedenicama koje nisu OTC izvedenice dovelo do toga da bi središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Uniji prikupljale veću nadoknadu za te pozicije. S druge strane, u slučaju inicijalnih iznosa nadoknade prikupljenih za pozicije klijenata članova sustava poravnanja, primarnim se pravilima zahtijeva prikupljanje nadoknade na bruto osnovi za ugovore o svim vrstama izvedenica, dok u pravu Unije nema takvog zahtjeva. Razlika između prikupljanja nadoknade na neto i bruto osnovi za posljedicu ima istovrijedne ishode u pogledu iznosa nadoknade koju organizacije za poravnanje izvedenica ostvaruju za pozicije klijenata, čime se nadoknađuje i razlika u razdoblju likvidacije. Stoga se može smatrati da su primarna pravila o zahtjevima za iznos nadoknade istovrijedna pravu Unije u mjeri u kojoj se odnose na pozicije klijenata članova sustava poravnanja. Nadalje, pravom Unije zahtijeva se primjena jedne od tri mjere za ograničavanje procikličnosti, kako bi se izbjegao znatan pad inicijalnih iznosa nadoknade u vrijeme stabilnog gospodarstva i njihov nagli porast u stresnim vremenima, dok u primarnim pravilima nije sadržan takav poseban zahtjev. Takvim se mjerama ostvaruju stabilni i konzervativni iznosi nadoknada. Osim toga, primarnim se pravilima od sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila zahtijeva primjena „načela minimalnog pokrivanja” kada su te organizacije za poravnanje izvedenica proglašene sistemski važnima u nekoliko jurisdikcija ili kada su uključene u aktivnosti složenijeg profila rizika. Nasuprot tome, pravilima Unije „načelo minimalnog pokrivanja” zahtijeva se od svih organizacija za poravnanje izvedenica.

(13)

Stoga bi pravne i nadzorne sustave SAD-a koji se primjenjuju na organizacije za poravnanje izvedenica trebalo smatrati istovrijednima pod uvjetom da se njima, u skladu s unutarnjim pravilima i postupcima organizacija za poravnanje izvedenica koje imaju odobrenje za rad kao sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila, osigurava da organizacije za poravnanje izvedenica ispunjavaju sljedeće zahtjeve. Ti zahtjevi su: 1. za ugovore o izvedenicama koje nisu OTC izvedenice koji se izvršavaju na uređenim tržištima, razdoblje likvidacije od dva dana u pogledu inicijalnog iznosa nadoknade primijenjenog na vlasničke pozicije članova sustava poravnanja; 2. za sve ugovore o izvedenicama, mjere ograničavanja procikličnosti kojima se ostvaruju stabilni i konzervativni iznosi nadoknada i koje su istovrijedne najmanje jednoj od mogućnosti kako su utvrđene u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012 te 3. dostatna i dostupna unaprijed financirana financijska sredstva kojima se organizaciji za poravnanje izvedenica omogućuje podnošenje neispunjavanja obveza najmanje dva člana sustava poravnanja prema kojima ima najveće izloženosti u ekstremnim, ali mogućim tržišnim uvjetima, uzimajući u obzir dodatne rizike kojima su te organizacije za poravnanje izvedenica izložene, a koji nastaju zbog istodobne poslovne neuspješnosti subjekata u grupi članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza.

(14)

Komisija primjećuje da se posebna obilježja određenih ugovora o poljoprivrednim robnim izvedenicama koji se izvršavaju na uređenim tržištima u SAD-u i koje poravnavaju organizacije za poravnanje izvedenica odnose na tržišta koja u velikoj mjeri služe domaćim nefinancijskim drugim ugovornim stranama u SAD-u koje na temelju tih ugovora upravljaju svojim komercijalnim rizicima i čija je uzajamna povezanost s ostatkom financijskog sustava na niskoj razini. Rizik koji nastaje poravnanjem tih ugovora zanemariv je za članove sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji. Slijedom toga, regulatorna obilježja primjenjiva na te ugovore o poljoprivrednim robnim izvedenicama ne utječu znatno na procjenu istovrijednosti.

(15)

Stoga treba zaključiti da bi pravne i nadzorne sustave CFTC-a koji obuhvaćaju primarna pravila i unutarnja pravila i postupke sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila, koji ispunjavaju standarde utvrđene u ovoj Odluci u pogledu upravljanja rizicima, trebalo smatrati pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012. Samo sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila koje ispunjavaju te pravno obvezujuće zahtjeve (odnosno primarna pravila dopunjena unutarnjim pravilima i postupcima koje odobri CFTC i koji su usklađeni sa standardima utvrđenima u ovom aktu) mogu biti prihvatljive za postupak priznavanja koji provodi ESMA, koja u skladu s člankom 25. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 648/2012 treba provjeriti jesu li ti standardi dio unutarnjih pravila i postupaka svake središnje druge ugovorne strane koja podliježe tom sustavu i koja podnese zahtjev za priznavanje u Uniji. Jednako tako, u skladu s člankom 25. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, ESMA prati nastavlja li se primjenjivati istovrijedni sustav kako je definiran u ovoj Odluci, uključujući u njoj sadržane uvjete; u protivnom može oduzeti odobrenje. ESMA će posebno provjeriti primjenjuje li središnja druga ugovorna strana dvodnevno razdoblje likvidacije u pogledu poravnanja vlasničkih pozicija članova sustava poravnanja u ugovorima o izvedenicama koje nisu OTC izvedenice, primjenjuje li središnja druga ugovorna strana mjere namijenjene ograničavanju procikličnosti koje su u smislu ostvarivanja stabilnih i konzervativnih iznosa nadoknade istovrijedne bilo kojoj od tri mjere utvrđene na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 te održava li središnja druga ugovorna strana dostatna i dostupna unaprijed financirana financijska sredstva kojima joj se omogućuje podnošenje neispunjavanja obveza najmanje dva člana sustava poravnanja prema kojima ima najveće izloženosti u ekstremnim, ali mogućim tržišnim uvjetima, uzimajući u obzir dodatne rizike kojima su te središnje druge ugovorne strane izložene, a koji nastaju zbog istodobne poslovne neuspješnosti subjekata u grupi članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza.

(16)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, pravnim i nadzornim sustavima u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u SAD-u mora se nadalje predvidjeti učinkovit nadzor i izvršenje središnjih drugih ugovornih strana u toj nadležnosti na kontinuiranoj osnovi.

(17)

CFTC provodi stalno praćenje usklađenosti organizacija za poravnanje izvedenica sa zahtjevima o upravljanju rizicima u okviru postupaka nadzora i kontrole na temelju rizika, uključujući provjere bonitetnih zahtjeva. Kontrole provode timovi CFTC-a za kontrole. Po završetku kontrole, CFTC izrađuje izvješće sa sažetkom rezultata kontrole, uključujući sva važna pitanja. U izvješću se navode svi primijećeni nedostaci, a CFTC-u su na raspolaganju različite mjere kojima se osigurava da organizacije za poravnanje izvedenica na odgovarajući način riješe sva utvrđena pitanja, uključujući i izricanje novčanih kazni te suspenziju ili oduzimanje odobrenja za rad ako se nedostaci ne otklone. To izvješće ili informacije sadržane u izvješću, kao i sve mjere donesene na temelju tog izvješća, mogu se dostaviti regulatorima u trećim zemljama, u skladu sa sporazumima o suradnji.

(18)

Stoga treba zaključiti da su pravnim i nadzornim sustavima u pogledu organizacija za poravnanje izvedenica predviđeni učinkoviti nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi.

(19)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, pravni i nadzorni sustavi SAD-a osiguravaju učinkovit istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana kojima je izdano odobrenje u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja.

(20)

Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu CFTC-u podnijeti zahtjev za odobrenje za rad kao organizacija za poravnanje izvedenica. U skladu sa svojim zakonskim ovlastima na temelju 7 U.S.C. § 2(i), CFTC može predvidjeti zamjenu za usklađenost u pogledu središnjih drugih ugovornih strana treće zemlje u mjeri u kojoj je utvrdio usporedivost svojih zahtjeva u pogledu organizacija za poravnanje izvedenica i zahtjeva u okviru regulatornog sustava treće zemlje. Ako je predviđena zamjena za usklađenost, središnja druga ugovorna strana iz treće zemlje koja ima odobrenje za rad kao organizacija za poravnanje izvedenica može ispuniti zahtjeve CFTC-a usklađivanjem s usporedivim zahtjevima u svojoj jurisdikciji (treće zemlje). Za priznavanje se zahtijeva i sklapanje memoranduma o razumijevanju između CFTC-a i nadležnog nadzornog tijela treće zemlje središnje druge ugovorne strane koja je podnijela zahtjev.

(21)

Stoga treba zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima CFTC-a predviđen učinkovit istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(22)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila koji su primjenjivi u SAD-u u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi, u suradnji s ESMA-om, trebala nastaviti redovito pratiti razvoj pravnih i nadzornih sustava za sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila, kao i ispunjenje uvjeta na temelju kojih je ova Odluka donesena.

(23)

Redovito preispitivanje pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila u SAD-u ne dovodi u pitanje mogućnost da Komisija u bilo kojem trenutku poduzme posebno preispitivanje kada je zbog bitnih događaja, a posebno zbog provjera koje provodi ESMA ili informacija koje su joj dostupne slijedom suradnje u području nadzora s CFTC-om u skladu s postupcima i mehanizmima iz članka 25. stavka 7. Uredbe (EU) br. 648/2012, potrebno da Komisija ponovno procijeni istovrijednost utvrđenu ovom Odlukom. Takva ponovna procjena mogla bi dovesti do stavljanja ove Odluke izvan snage.

(24)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Za potrebe članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, pravni i nadzorni sustavi Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za organizacije za poravnanje izvedenica, koji se sastoje od odjeljka 5.b Zakona o burzama roba i poddijelova A, B i C dijela 39. propisa CFTC-a, uz iznimku propisa 39.35 i 39.39, smatraju se istovrijednima zahtjevima iz glave IV. Uredbe (EU) br. 648/2012 ako unutarnja pravila i postupci organizacija za poravnanje izvedenica koje su nadležna tijela SAD-a proglasila sistemski važnima („sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica”) i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila sadržana u poddijelu C dijela 39. propisa CFTC-a i koje CFTC ovlasti i nadzire („organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila”), sadržavaju elemente iz stavaka 2. i 3.

2.   Posebna pravila sadržana u unutarnjim pravilima i postupcima sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila iz stavka 1. obuhvaćaju, u pogledu načela utvrđenog u propisu 39.13 CFTC-a, posebne mjere upravljanja rizicima, kojima se osigurava izračun i prikupljanje inicijalnih iznosa nadoknada na temelju sljedećih parametara:

(a)

u slučaju vlasničkih pozicija članova sustava poravnanja u ugovorima o izvedenicama koji se izvršavaju na uređenim tržištima ili odabranim tržištima ugovora u skladu s odjeljkom 5. Zakona o burzama roba (CEA), 7 USC 7, razdoblje likvidacije je dva dana i izračunavaju se na neto osnovi;

(b)

u slučaju svih ugovora o izvedenicama, mjere namijenjene ograničavanju procikličnosti istovrijedne su najmanje jednom od sljedećeg:

i.

mjere kojima se primjenjuje rezerva za iznose nadoknade koja je jednaka najmanje 25 % izračunanih iznosa nadoknada, a čije privremeno iscrpljivanje središnja druga ugovorna strana dopušta u razdobljima kada se izračunani zahtjevi za iznos nadoknade značajno povećavaju;

ii.

mjere kojima se dodjeljuje ponder od najmanje 25 % iznimnim situacijama u razdoblju obuhvata podataka;

iii.

mjere kojima se osigurava da zahtjevi za iznos nadoknade nisu niži od onih koji bi se izračunali primjenom volatilnosti ocijenjene tijekom desetogodišnjeg razdoblja obuhvata podataka.

3.   Posebna pravila sadržana u unutarnjim pravilima i postupcima sistemski važnih organizacija za poravnanje izvedenica i organizacija za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila iz stavka 1. obuhvaćaju, u pogledu načela utvrđenog u propisima CFTC-a 39.11 i 39.33, posebne mjere u pogledu financijskih sredstava kojima se osigurava da sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica i organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila održavaju dostatna i dostupna unaprijed financirana financijska sredstva kojima se organizaciji za poravnanje izvedenica omogućuje podnošenje neispunjavanja obveza najmanje dva člana sustava poravnanja prema kojima ima najveće izloženosti u ekstremnim, ali mogućim tržišnim uvjetima, uzimajući u obzir dodatne rizike kojima je ta organizacija za poravnanje izvedenica izložena, a koji nastaju zbog istodobne poslovne neuspješnosti subjekata u grupi članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza.

Članak 2.

1.   Ugovori o izvedenicama iz članka 1. stavka 2. ne uključuju ugovore o poljoprivrednim robnim izvedenicama koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

temelje se na temeljnim referentnim klasama poljoprivrednih proizvoda, cijenama, težini, mjerama ili konverzijskim faktorima za poljoprivredne robe i njihove proizvode kako ih je objavilo Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država i kojima se trguje na odabranim tržištima ugovora u SAD-u u skladu s odjeljkom 5. Zakona o burzama roba (CEA), 7 USC 7, ili se temelje na temeljnom poljoprivrednom proizvodu od šećera, sojinog ulja, sojine krupice, kakaa, kave, ili drvu, i kojima se trguje na odabranim tržištima ugovora u SAD-u u skladu s odjeljkom 5. Zakona o burzama roba (CEA), 7 USC 7;

(b)

temelje se na temeljnom poljoprivrednom proizvodu koji čini osnovu za ugovor o poljoprivrednoj robnoj izvedenici ponuđen za poravnanje organizaciji za poravnanje izvedenica s poslovnim nastanom u SAD-u;

(c)

ako se u njima navodi jedno ili nekoliko mjesta za proizvodnju temeljnog poljoprivrednog proizvoda, ni jedno od tih mjesta ne nalazi se u Uniji;

(d)

ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:

i.

fizički su namireni i, osim kada se temelje na temeljnom poljoprivrednom proizvodu od kave, sva mjesta isporuke nalaze se izvan Unije;

ii.

gotovinski su namireni i, osim kada se temelje na temeljnom poljoprivrednom proizvodu od kave ili šećera, iznos namire ne temelji se na cijenama temeljnog poljoprivrednog proizvoda za koji se najmanje jedno mjesto isporuke nalazi u Uniji.

Smatra se da uvjet utvrđen u točki (b) prvog podstavka nije ispunjen za određeni ugovor o poljoprivrednoj robnoj izvedenici ako su poravnanje većine takvih ugovora izvršile organizacije za poravnanje izvedenica s poslovnim nastanom u SAD-u za druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji i kada je te ugovore ponudila za poravnanje i središnja druga ugovorna strana koja ima odobrenje za rad u Uniji.

2.   Članak 1. stavak 3. ne primjenjuje se na sistemski važne organizacije za poravnanje izvedenica ni na organizacije za poravnanje izvedenica koje su odlučile primjenjivati pravila koje poravnavaju samo ugovore o izvedenicama iz stavka 1. ovog članka.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. ožujka 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 201, 27.7.2012., str. 1.