(1)

Slobodan protok sigurne i zdravstveno ispravne hrane ključan je aspekt unutarnjeg tržišta i značajno doprinosi zdravlju i dobrobiti građana te njihovim socijalnim i gospodarskim interesima. Razlike među nacionalnim propisima u pogledu ocjene sigurnosti i odobravanja nove hrane mogu ometati njezin slobodan protok, stvarajući time pravnu nesigurnost i nepoštene uvjete tržišnog natjecanja.

(2)

Pri provedbi politika Unije u području hrane treba osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača te djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta uz istodobno osiguravanje transparentnosti. Visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje njegove kvalitete među ciljevima su Unije kako su uspostavljeni u Ugovoru o Europskoj uniji (UEU). Važno je da se svim mjerodavnim zakonodavstvom Unije, uključujući ovu Uredbu, ti ciljevi uzmu u obzir.

(3)

Zakonodavstvo Unije koje se primjenjuje na hranu primjenjuje se i na novu hranu stavljenu na tržište Unije, uključujući novu hranu uvezenu iz trećih zemalja.

(4)

Pravila Unije o novoj hrani uspostavljena su Uredbom (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Uredbom Komisije (EZ) br. 1852/2001. (4). Ta pravila potrebno je ažurirati kako bi se pojednostavnili trenutačni postupci odobravanja i uzele u obzir najnovije promjene u pravu Unije i tehnološki napredak. Uredbe (EZ) br. 258/97 i (EZ) br. 1852/2001 trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom.

(5)

Hrana namijenjena upotrebi u tehnološke svrhe i genetski modificirana hrana već obuhvaćena drugim aktima Unije ne bi trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Stoga bi genetski modificirana hrana obuhvaćena područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (5), prehrambeni enzimi obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1332/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6), hrana koja se upotrebljava isključivo kao aditiv obuhvaćena područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (7), prehrambene arome obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1334/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i ekstrakcijska otapala obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebali biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe.

(6)

Postojeću definiciju nove hrane u Uredbi (EZ) br. 258/97 trebalo bi pojasniti i ažurirati upućivanjem na opću definiciju hrane predviđenu u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(7)

Kako bi se osigurao kontinuitet s pravilima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 258/97, i dalje bi se kao jedan od kriterija da se hrana smatra novom hranom trebalo primjenjivati njezino neupotrebljavanje za prehranu ljudi u značajnoj mjeri unutar Unije prije datuma stupanja na snagu te Uredbe, odnosno 15. svibnja 1997. Upotreba unutar Unije trebala bi se odnositi i na upotrebu u državama članicama neovisno o datumima njihovog pristupanja.

(8)

Područje primjene ove Uredbe trebalo bi u načelu ostati isto kao i područje primjene Uredbe (EZ) br. 258/97. Međutim, na temelju znanstvenih i tehnoloških postignuća ostvarenih od 1997. potrebno je preispitati, pojasniti i ažurirati kategorije hrane koja predstavlja novu hranu. Tim bi kategorijama trebalo obuhvatiti cijele kukce i njihove dijelove. Trebale bi, između ostalog, postojati kategorije za hranu s novom ili namjerno izmijenjenom molekularnom strukturom, kao i za hranu dobivenu iz kultura stanica ili tkiva životinja, bilja, mikroorganizama, gljivica ili algi, za hranu dobivenu od mikroorganizama, gljivica ili algi te za hranu dobivenu od tvari mineralnog porijekla. Trebala bi postojati i kategorija koja obuhvaća hranu dobivenu od bilja, i to netradicionalnim tehnikama razmnožavanja ako te tehnike izazivaju značajne promjene u sastavu ili strukturi hrane koje utječu na njezinu nutritivnu vrijednost, metabolizam ili razinu nepoželjnih tvari. Definicijom nove hrane može se obuhvatiti i hrana koja se sastoji od određenih micela ili liposoma.

(9)

Nove tehnologije u postupcima proizvodnje hrane mogu utjecati na hranu, a time i na sigurnost hrane. Stoga bi ovom Uredbom trebalo dodatno razjasniti da bi se hrana trebala smatrati novom ako je ona rezultat proizvodnog postupka koji se unutar Unije nije upotrebljavao za proizvodnju hrane prije 15. svibnja 1997. i koji uzrokuje značajne promjene u sastavu ili strukturi hrane koje utječu na njezinu nutritivnu vrijednost, metabolizam ili razinu nepoželjnih tvari.

(10)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača, hranu koja se sastoji od sintetiziranih nanomaterijala trebalo bi također smatrati novom hranom u okviru ove Uredbe. Pojam „sintetizirani nanomaterijal” trenutačno je definiran u Uredbi (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Radi dosljednosti i usklađenosti važno je da se u području propisa o hrani za sintetizirani nanomaterijal rabi jedinstvena definicija. Odgovarajući zakonodavni okvir za uključivanje takve definicije jest ova Uredba. U skladu s time definiciju sintetiziranog nanomaterijala, zajedno s povezanim dodjeljivanjem delegiranih ovlasti Komisiji, trebalo bi izbrisati iz Uredbe (EU) br. 1169/2011 i zamijeniti upućivanjem na definiciju utvrđenu u ovoj Uredbi. Nadalje, ovom bi Uredbom trebalo propisati da bi Komisija delegiranim aktima trebala prilagoditi i uskladiti definiciju sintetiziranog nanomaterijala utvrđenu u ovoj Uredbi s tehničkim i znanstvenim napretkom ili s definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini.

(11)

Vitamine, minerale i druge tvari namijenjene upotrebi u dodatcima prehrani, u skladu s Direktivom 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) te Uredbom (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (13), ili u početnoj i prijelaznoj hrani za dojenčad, prerađenoj hrani na bazi žitarica i dječjoj hrani za dojenčad i malu djecu, hrani za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14), također bi trebalo procjenjivati u skladu s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi kada su oni obuhvaćeni definicijom nove hrane koja je utvrđena u ovoj Uredbi.

(12)

Ako su vitamini, minerali ili druge tvari koje se upotrebljavaju u skladu s Direktivom 2002/46/EZ, Uredbom (EZ) br. 1925/2006 ili Uredbom (EU) br. 609/2013 rezultat proizvodnog postupka koji se unutar Unije nije upotrebljavao za proizvodnju hrane prije 15. svibnja 1997. i kojim se značajno mijenja sastav ili struktura hrane, što utječe na njezinu nutritivnu vrijednost, metabolizam ili razinu prisutnosti nepoželjnih tvari, ili ako ti vitamini, minerali ili druge tvari sadrže sintetizirane nanomaterijale ili se od njih sastoje, također bi ih trebalo smatrati novom hranom u okviru ove Uredbe i trebalo bi ih ponovno ocijeniti najprije u skladu s ovom Uredbom, a zatim u skladu s mjerodavnim posebnim zakonodavstvom.

(13)

Trebalo bi dozvoliti da se hrana upotrebljavana prije 15. svibnja 1997. isključivo kao dodatak prehrani ili u dodatku prehrani, kako je definirano u Direktivi 2002/46/EZ, može staviti na tržište unutar Unije nakon toga datuma za jednaku upotrebu, jer se nju za potrebe ove Uredbe ne bi trebalo smatrati novom hranom. Međutim, ta se upotreba kao dodatak prehrani ili u dodatku prehrani ne bi trebala uzimati u obzir za ocjenu o tome je li se hrana u značajnoj mjeri upotrebljavala za prehranu ljudi unutar Unije prije 15. svibnja 1997. Stoga bi ovom Uredbom trebalo obuhvatiti upotrebe predmetne hrane koje nisu upotreba hrane kao dodatka prehrani ili u dodatku prehrani.

(14)

Hrana dobivena od kloniranih životinja uređena je u okviru Uredbe (EZ) br. 258/97. Od presudne je važnosti da se ne pojavi bilo kakva pravna nesigurnost u pogledu stavljanja na tržište hrane dobivene od kloniranih životinja tijekom prijelaznog razdoblja prestanka primjene Uredbe (EZ) br. 258/97. Stoga bi sve dok na snagu ne stupi posebno zakonodavstvo o hrani dobivenoj od kloniranih životinja ta vrsta hrane trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe kao hrana dobivena od životinja netradicionalnim tehnikama uzgoja te bi je trebalo na odgovarajući način označiti za krajnjeg korisnika u skladu sa zakonodavstvom Unije koje je na snazi.

(15)

Trebalo bi olakšati stavljanje tradicionalne hrane iz trećih zemalja na tržište unutar Unije ako je dokazana povijest sigurne upotrebe hrane u određenoj trećoj zemlji. Ta se hrana u barem jednoj trećoj zemlji trebala konzumirati barem 25 godina kao dio uobičajene prehrane značajnog broja ljudi. U povijest sigurne upotrebe hrane ne bi trebalo ubrajati neprehrambene upotrebe ili upotrebe koje se ne odnose na uobičajenu prehranu.

(16)

Hranu iz trećih zemalja koja se smatra novom hranom u Uniji trebalo bi smatrati tradicionalnom hranom iz trećih zemalja samo ako je dobivena primarnom proizvodnjom kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 178/2002 bez obzira na to je li riječ o prerađenoj ili neprerađenoj hrani.

(17)

Hranu proizvedenu isključivo od sastojaka hrane koji nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe, posebno promjenom sastojaka hrane ili njihove količine, ne bi trebalo smatrati novom hranom. Međutim, izmjene određenog sastojka hrane koji se još u značajnoj mjeri ne upotrebljava u ljudskoj prehrani unutar Unije trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(18)

Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) primjenjuje se u slučajevima kada bi proizvod, uzimajući u obzir sva njegova svojstva, mogao biti obuhvaćen i definicijom „lijeka” kako je utvrđeno u toj Direktivi i definicijom proizvoda obuhvaćenog ovom Uredbom. U tom smislu ako država članica u skladu s Direktivom 2001/83/EZ utvrdi da je proizvod lijek, ona može ograničiti stavljanje na tržište tog proizvoda u skladu s pravom Unije. Štoviše, lijekovi su isključeni iz definicije hrane kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 178/2002 i stoga ne bi trebali biti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.

(19)

Utvrđivanje je li se hrana u značajnoj mjeri upotrebljavala za prehranu ljudi unutar Unije prije 15. svibnja 1997. trebalo bi se temeljiti na informacijama koje dostavljaju subjekti u poslovanju s hranom i, prema potrebi, biti potkrijepljeno drugim informacijama dostupnima u državama članicama. Subjekti u poslovanju s hranom trebali bi se savjetovati s državama članicama ako nisu sigurni koji status ima hrana koju namjeravaju staviti na tržište. Ako informacije o prehrani ljudi prije 15. svibnja 1997. ne postoje ili su dostupne informacije nedostatne, za prikupljanje takvih informacija trebalo bi uspostaviti jednostavan i transparentan postupak u koji su uključeni Komisija, države članice i subjekti u poslovanju s hranom.

(20)

Novu hranu trebalo bi odobriti i upotrebljavati samo ako ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Uredbi. Nova hrana trebala bi biti sigurna, no ako se njezina sigurnost ne može ocijeniti i još uvijek postoji znanstvena nesigurnost, može se primijeniti načelo opreznosti. Njezina upotreba potrošače ne bi smjela dovoditi u zabludu. Stoga, ako je nova hrana namijenjena da zamijeni drugu hranu, ona se ne bi trebala od nje razlikovati na način da je nutritivno manje povoljna za potrošača.

(21)

Novu hranu ne bi trebalo stavljati na tržište ili upotrebljavati u ljudskoj prehrani ako nije uvrštena na Unijin popis nove hrane odobrene za stavljanje na tržište unutar Unije („popis Unije”). Stoga je primjereno provedbenim aktom utvrditi popis Unije, uključivanjem na taj popis nove hrane koja je već odobrena ili za koju je podnesena obavijest u skladu s Uredbom (EZ) br. 258/97, uključujući sve postojeće uvjete odobravanja. Taj bi popis trebao biti transparentan i lako dostupan.

(22)

Novu hranu primjereno je odobriti ažuriranjem popisa Unije u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenim u ovoj Uredbi. Trebalo bi uspostaviti brz, vremenski ograničen i transparentan postupak. Kada je riječ o tradicionalnoj hrani iz trećih zemalja s poviješću sigurne upotrebe hrane, podnositeljima zahtjeva trebalo bi omogućiti odabir bržeg i pojednostavljenog postupka za ažuriranje popisa Unije ako nije iznesen nijedan propisno obrazložen prigovor u pogledu sigurnosti.

(23)

Također bi trebalo jasno definirati i utvrditi kriterije za ocjenu sigurnosnih rizika povezanih s novom hranom. Kako bi se osigurala usklađena znanstvena ocjena nove hrane, takve ocjene trebala bi provoditi Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”). U okviru postupka odobravanja nove hrane i ažuriranja popisa Unije od Agencije bi trebalo zatražiti davanje mišljenja o tome bi li ažuriranje moglo utjecati na zdravlje ljudi. U svome mišljenju Agencija bi između ostalog trebala ocijeniti sve karakteristike nove hrane koje bi mogle predstavljati sigurnosni rizik za zdravlje ljudi i razmotriti moguće posljedice za ranjive skupine stanovništva. Agencija bi posebno trebala provjeravati primjenjuju li se za novu hranu koja se sastoji od sintetiziranih nanomaterijala najnovije metode ocjene sigurnosti.

(24)

Komisija i Agencija trebale bi biti obvezane određenim rokovima kako bi se zajamčilo neometano obrađivanje zahtjeva. Međutim, u određenim bi slučajevima Komisija i Agencija trebale imati pravo produljiti te rokove.

(25)

Agencija ili Komisija od podnositelja zahtjeva može zahtijevati da u svrhu procjene rizika, odnosno upravljanja rizikom dostavi dodatne informacije. Ako podnositelj zahtjeva dodatne informacije, kako je zatraženo, ne dostavi u roku koji je Agencija ili Komisija odredila nakon što se savjetovala s podnositeljem zahtjeva, nepostojanje takvih informacija može utjecati na mišljenje Agencije ili na moguće odobrenje i ažuriranje popisa Unije.

(26)

Kada je riječ o mogućoj upotrebi nanomaterijala u prehrani, Agencija je u svojem mišljenju od 6. travnja 2011. o Smjernicama o procjeni rizika primjene nanoznanosti i nanotehnologija u lancu hrane za ljude i hrane za životinje ocijenila da su dostupne informacije u odnosu na aspekte nanotoksikokinetike i toksikologije sintetiziranih nanomaterijala ograničene i da na postojećim metodama ispitivanja toksičnosti možda treba provesti metodološke izmjene. U preporuci Vijeća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj od 19. rujna 2013. o ispitivanju sigurnosti i procjeni sintetiziranih nanomaterijala zaključeno je da su pristupi u ispitivanju i procjeni tradicionalnih kemikalija u pravilu primjereni za procjenu sigurnosti nanomaterijala, ali da bi ih trebalo prilagoditi specifičnostima nanomaterijala. Kako bi se bolje ocijenila sigurnosti nanomaterijala za prehranu te kako bi se popunile trenutačne praznine u znanju iz područja toksikologije i metodologija mjerenja, mogu biti potrebne metode ispitivanja kojima se uzimaju u obzir specifične karakteristike sintetiziranih nanomaterijala, uključujući ispitivanja koja se ne provode na životinjama.

(27)

Kada se metode ispitivanja primjenjuju na nanomaterijale, podnositelj zahtjeva trebao bi dostaviti objašnjenje o njihovoj znanstvenoj prikladnosti te, kada je to primjenjivo, objašnjenje tehničkih prilagodbi i usklađivanja koja su provedena kako bi se odgovorilo na posebna svojstva tih materijala.

(28)

Kada je nova hrana odobrena i uvrštena u popis Unije, Komisija bi trebala imati ovlast za uvođenje zahtjeva u vezi s praćenjem nakon stavljanja na tržište kako bi se pratila upotreba odobrene nove hrane radi osiguravanja da je njezina upotreba unutar sigurnosnih granica koje je u svojoj procjeni rizika utvrdila Agencija. Zahtjevi u vezi s praćenjem nakon stavljanja na tržište mogu se stoga opravdati potrebom prikupljanja informacija o stvarnoj mjeri u kojoj je ta hrana prisutna na tržištu. Subjekti u poslovanju s hranom u svakom bi slučaju trebali obavijestiti Komisiju o svim novim relevantnim informacijama u vezi sa sigurnošću hrane koju su stavili na tržište.

(29)

Trebalo bi poticati nove tehnologije i inovacije u proizvodnji hrane jer bi one mogle smanjiti utjecaj proizvodnje hrane na okoliš, povećati sigurnost hrane i potrošačima donijeti koristi sve dok je osigurana visoka razina zaštite potrošača.

(30)

U određenim okolnostima, kako bi se potaklo istraživanje i razvoj u poljoprivredno-prehrambenoj industriji, a time i inovacije, primjereno je zaštititi ulaganja podnositelja zahtjeva pri prikupljanju informacija i podataka koji su dostavljeni kao potpora zahtjevu za novu hranu podnesenom u skladu s ovom Uredbom. Trebalo bi zaštiti nove znanstvene dokaze i vlasnički zaštićene podatke koji su dostavljeni kao potpora zahtjevu za uvrštavanje nove hrane u popis Unije. Tijekom određenog razdoblja ti se podaci i informacije ne bi smjeli upotrebljavati u korist budućih podnositelja zahtjeva bez suglasnosti prvotnog podnositelja zahtjeva. Zaštita znanstvenih podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva ne bi smjela spriječiti druge podnositelje zahtjeva od toga da zatraže uvrštavanje nove hrane u popis Unije na temelju vlastitih znanstvenih podataka ili upućivanjem na zaštićene podatke uz suglasnost prvotnog podnositelja. Međutim, ukupno petogodišnje razdoblje zaštite podataka koje je dodijeljeno prvotnom podnositelju zahtjeva ne bi trebalo produljiti zbog pružanja zaštite podataka budućim podnositeljima zahtjeva.

(31)

Ako podnositelj zahtjeva traži zaštitu znanstvenih podataka koji se odnose na istu hranu u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (16), trebalo bi biti moguće da razdoblja zaštite podataka teku istodobno. Stoga bi trebalo predvidjeti mogućnost prekida postupka odobravanja nove hrane na zahtjev podnositelja zahtjeva.

(32)

U skladu s Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17) ispitivanja na životinjama trebalo bi zamijeniti, smanjiti ili podesiti. Stoga bi u okviru područja primjene ove Uredbe, kada je to moguće, trebalo izbjegavati preklapanje ispitivanja na životinjama. Ostvarivanjem tog cilja smanjio bi se broj mogućih etičkih pitanja i pitanja povezanih s dobrobiti životinja kada je riječ o upotrebi nove hrane.

(33)

Nova hrana podliježe općim zahtjevima za označivanje utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1169/2011 i drugim relevantnim zahtjevima za označivanje iz prava Unije u području hrane. U određenim slučajevima može biti potrebno dostaviti dodatne informacije u vezi s označivanjem, posebno u odnosu na opis hrane, njezino podrijetlo, sastav ili uvjete njezine predviđene upotrebe kako bi se osiguralo da su potrošači dostatno obaviješteni o prirodi i sigurnosti nove hrane, posebno kada je riječ o ranjivim skupinama stanovništva.

(34)

Materijali i predmeti koji dolaze u dodir s novom hranom podliježu Uredbi (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (18) te posebnim mjerama koje su donesene na temelju te Uredbe.

(35)

U skladu sa svojom politikom bolje izrade propisa Komisija bi trebala provoditi ex post vrednovanje provedbe ove Uredbe, s posebnim naglaskom na novim postupcima za tradicionalnu hranu iz trećih zemalja.

(36)

Za zahtjeve podnesene na temelju Uredbe (EZ) br. 258/97 i za koje konačna odluka nije donesena prije datuma početka primjene ove Uredbe, procjena rizika i postupci odobravanja trebali bi biti zaključeni u skladu s ovom Uredbom. Nadalje, načelno bi trebalo dopustiti da se hrana koja nije obuhvaćena područjem primjene Uredbe (EZ) br. 258/97, a zakonito je stavljena na tržište prije datuma početka primjene ove Uredbe i obuhvaćena je područjem primjene ove Uredbe, i dalje može stavljati na tržište do zaključenja postupaka procjene rizika i odobravanja iz ove Uredbe. Stoga bi trebalo utvrditi prijelazne odredbe radi osiguranja neometanog prijelaza na pravila ove Uredbe.

(37)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su naročito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(38)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzeti sve mjere potrebne radi osiguranja njihove provedbe. Sankcije bi trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(39)

Kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu prilagodbe i usklađivanja definicije sintetiziranog nanomaterijala s tehničkim i znanstvenim napretkom ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(40)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe povezani s ažuriranjem popisa Unije u odnosu na dodavanje tradicionalne hrane iz treće zemlje, ako nije iznesen nijedan obrazložen prigovor u pogledu sigurnosti, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(41)

Za donošenje provedbenog akta kojim će se utvrditi prvotni popis Unije trebalo bi koristiti savjetodavni postupak s obzirom na to da će se taj popis odnositi samo na novu hranu čija je sigurnost već ocijenjena, koja je zakonito proizvedena i stavljena na tržište u Uniji i koja u prošlosti nije pobudila zabrinutost u pogledu zdravlja. U svim ostalim slučajevima za donošenje provedbenih akata trebalo bi koristiti postupak ispitivanja.

(42)

Budući da ciljeve ove Uredbe, posebno utvrđivanje pravila za stavljanje na tržište nove hrane unutar Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,