28.11.2015

Službeni list Europske unije

L 313/1

DIREKTIVA (EU) 2015/2193 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2015.

o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz srednjih uređaja za loženje

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Odlukom br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) („Program djelovanja”) potvrđuje se da su tijekom prošlih desetljeća emisije onečišćujućih tvari u zrak znatno smanjene, ali da su istovremeno razine onečišćenja zraka i dalje problematične u mnogim dijelovima Europe te da su građani Unije i dalje izloženi tvarima koje onečišćuju zrak i potencijalno štete njihovom zdravlju i dobrobiti. Prema Programu djelovanja, ekosustavi su i dalje ugroženi prekomjernim taloženjem dušika i sumpora povezanim s emisijama iz prometa, neodrživom poljoprivrednom praksom i proizvodnjom energije. U mnogim područjima Unije razine onečišćenja zraka i dalje su iznad granica koje je postavila Unija te standardi kvalitete zraka Unije i dalje ne ispunjavaju ciljeve koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija.

(2)

Radi osiguranja zdravog okoliša za sve, Programom djelovanja poziva se na dopunu mjera na lokalnoj razini odgovarajućom politikom na nacionalnoj razini i razini Unije. Posebno je potrebno pojačati napore radi ostvarivanja potpune usklađenosti sa zakonodavstvom Unije o kvaliteti zraka i definirati strateške ciljeve i djelovanja nakon 2020.

(3)	Znanstvene ocjene pokazuju da prosječno skraćenje životnog vijeka građana Unije uzrokovano onečišćenjem zraka iznosi osam mjeseci.

(4)	Iako sve više doprinose onečišćenju zraka, emisije onečišćujućih tvari nastalih loženjem goriva u srednjim uređajima za loženje općenito nisu uređene na razini Unije, osobito zbog povećane uporabe biomase kao goriva, potaknute politikama u području klime i energije.

(5)

Loženje goriva u određenim malim uređajima za loženje i napravama obuhvaćeno je provedbenim mjerama kako je navedeno u Direktivi 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Hitno su potrebne dodatne mjere u okviru Direktive 2009/125/EZ kako bi se popunila preostala regulatorna praznina. Loženje goriva u velikim uređajima za loženje obuhvaćeno je Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) od 7. siječnja 2013., a Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) i dalje se primjenjuje na velike uređaje za loženje obuhvaćene člankom 30. stavkom 2. Direktive 2010/75/EU do 31. prosinca 2015.

(6)

Komisija je u svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću od 17. svibnja 2013. o preispitivanjima koja se provode u skladu s člankom 30. stavkom 9. i člankom 73. Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama, a koje se odnosi na emisije od intenzivnog uzgoja stoke i uređaja za loženje, zaključila da je u pogledu loženja goriva u srednjim uređajima za loženje potvrđen jasan potencijal za troškovno učinkovito smanjenje emisija u zrak.

(7)

Međunarodne obveze Unije u vezi s onečišćenjem zraka, koje su osmišljene radi suzbijanja zakiseljavanja, eutrofikacije, prizemnog ozona i emisija krutih čestica, dogovorene su Protokolom iz Göteborga uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka koji je izmijenjen 2012. kako bi se ojačale postojeće obveze smanjivanja sumporova dioksida, dušikovih oksida, amonijaka i hlapljivih organskih spojeva te uvele nove obveze smanjivanja sitnih krutih čestica (PM 2,5) koje treba ostvariti od 2020.

(8)

Komunikacijom Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 18. prosinca 2013. naslovljenom „Program Čisti zrak za Europu” poziva se na djelovanje s ciljem kontrole emisija tvari koje onečišćuju zrak iz srednjih uređaja za loženje, čime se dovršava regulatorni okvir za sektor uređaja za loženje. Programom Čisti zrak nadopunjuje se program za smanjenje onečišćenja do 2020. utvrđen u Komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 21. rujna 2005. naslovljenoj „Tematska strategija o onečišćenju zraka” i razvijaju ciljevi za smanjenje učinaka u razdoblju do 2030. Radi ostvarivanja svih tih strateških ciljeva trebalo bi utvrditi regulatorni plan, uključujući mjere za kontrolu emisija iz srednjih uređaja za loženje.

(9)

Srednje uređaje za loženje trebalo bi izgraditi i njima upravljati tako da se promiče energetska učinkovitost. Pri nadograđivanju srednjih uređaja za loženje ili donošenju odluka o većim ulaganjima posebno bi trebalo uzeti u obzir takva razmatranja, kao i ekonomske aspekte, tehničke mogućnosti i životni vijek postojećih srednjih uređaja za loženje.

(10)	Kako bi se osiguralo da se zbog rada srednjih uređaja za loženje ne pogorša kvaliteta zraka, mjere za ograničenje emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica u zrak ne bi smjele dovesti do porasta emisija ostalih onečišćujućih tvari poput ugljikova monoksida.

(11)

Iz područja primjene ove Direktive trebalo bi izuzeti srednje uređaje za loženje koji već podliježu minimalnim zahtjevima na razini Unije, poput uređaja na koje se primjenjuje pravilo akumulacije iz poglavlja III. Direktive 2010/75/EU ili uređaja za spaljivanje ili suspaljivanje krutog ili tekućeg otpada i koji su stoga obuhvaćeni poglavljem IV. te direktive.

(12)	Iz područja primjene ove Direktive trebalo bi izuzeti i određene druge srednje uređaje za loženje na temelju njihovih tehničkih svojstava ili njihove upotrebe za određene djelatnosti.

(13)

Budući da srednji uređaji za loženje u kojima se upotrebljavaju rafinerijska goriva, sama ili s drugim gorivima, za proizvodnju energije u okviru rafinerija mineralnih ulja i plina, kao i kotlovi utilizatori unutar postrojenja za proizvodnju celuloze podliježu razinama emisija koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama (NRT) iz zaključaka o NRT-u koji su već uspostavljeni Direktivom 2010/75/EU, ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na takve uređaje.

(14)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na uređaje za loženje, uključujući kombinaciju koju čine dva nova srednja uređaja za loženje ili više njih, s ukupnom ulaznom toplinskom snagom jednakom ili većom od 1 MW i manjom od 50 MW. Pojedinačni uređaji za loženje ulazne toplinske snage manje od 1 MW ne bi se trebali uzimati u obzir za potrebe izračunavanja ukupne ulazne toplinske snage kombinacije uređaja za loženje. Kako bi se izbjegla regulatorna praznina, ova Direktiva trebala bi se primjenjivati i na kombinaciju koju čine novi srednji uređaji za loženje ako je ukupna ulazna toplinska snaga jednaka ili veća od 50 MW, ne dovodeći u pitanje poglavlje III. Direktive 2010/75/EU.

(15)	Kako bi se osiguralo kontrolu emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica u zrak, svaki srednji uređaj za loženje trebao bi raditi samo ako mu je nadležno tijelo izdalo dozvolu ili ako ga je nadležno tijelo registriralo, na temelju informacija koje je dostavio operater.

(16)	Radi kontrole emisija u zrak iz srednjih uređaja za loženje, u ovoj bi Direktivi trebalo utvrditi granične vrijednosti emisije i zahtjeve za praćenje.

(17)

Granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. ne bi se trebale primjenjivati na srednje uređaje za loženje smještene na Kanarskim otocima, u francuskim prekomorskim departmanima, na Azorima i Madeiri zbog tehničkih i logističkih problema povezanih s izoliranim lokacijama takvih uređaja. Dotične države članice trebale bi odrediti granične vrijednosti emisije za takve uređaje kako bi se smanjile njihove emisije u zrak i potencijalni rizici za ljudsko zdravlje i okoliš.

(18)	Kako bi se postojećim srednjim uređajima za loženje ostavilo dovoljno vremena za tehničku prilagodbu zahtjevima ove Direktive, granične vrijednosti emisije trebale bi se početi primjenjivati na te uređaje po isteku utvrđenog roka od datuma početka primjene ove Direktive.

(19)

Kako bi se u obzir uzele određene specifične okolnosti kad bi primjena graničnih vrijednosti emisije uzrokovala nerazmjerno visoke troškove u usporedbi s koristima za okoliš, državama članicama trebalo bi omogućiti da od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije navedenima u ovoj Direktivi izuzmu srednje uređaje za loženje koji se upotrebljavaju u izvanrednim situacijama te koji su pušteni u pogon na određeno vrijeme.

(20)

Zbog infrastrukturnih ograničenja s kojima se suočavaju postojeći srednji uređaji za loženje koji su dio malih izoliranih sustava (SIS) ili mikro izoliranih sustava (MIS) i zbog potrebe da se omogući njihovo međusobno povezivanje, takvim bi uređajima trebalo dati više vremena da se prilagode graničnim vrijednostima emisije navedenima u ovoj Direktivi.

(21)

S obzirom na ukupne prednosti grijanja energijom iz toplana u smislu doprinosa smanjenju uporabe goriva u kućanstvima koja uzrokuju visoke razine onečišćenja zraka i u smislu poboljšanja energetske učinkovitosti i smanjenja emisija CO2, državama članicama trebalo bi omogućiti da postojećim srednjim uređajima za loženje koji ustupaju znatnu količinu proizvedene korisne toplinske energije javnoj mreži za isporuku toplinske energije daju više vremena da se prilagode graničnim vrijednostima emisije navedenima u ovoj Direktivi.

(22)

S obzirom na novija ulaganja u postrojenja na biomasu čija je svrha povećati upotrebu obnovljivih izvora energije, a koja su već dovela do smanjenih emisija onečišćujućih tvari te kako bi se uzelo u obzir s tim povezane investicijske cikluse, državama članicama trebalo bi omogućiti da tim postrojenjima daju više vremena da se prilagode graničnim vrijednostima emisije navedenima u ovoj Direktivi.

(23)

S obzirom na ključnu ulogu stanica za komprimiranje plina za pouzdanost i siguran rad nacionalnih mreža za transport plina i specifična ograničenja koja se odnose na njihovu modernizaciju, državama članicama trebalo bi omogućiti da srednjim uređajima za loženje koji pokreću takve stanice daju više vremena za prilagodbu graničnim vrijednostima emisije dušikovih oksida navedenima u ovoj Direktivi.

(24)

U skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere. Takve mjere primjerice mogu biti potrebne u zonama u kojima se ne poštuju granične vrijednosti kvalitete zraka. U takvim slučajevima države članice trebale bi procijeniti je li potrebno primjenjivati strože granične vrijednosti emisije od onih koje se zahtijevaju u ovoj Direktivi, kao dio izrade planova za kvalitetu zraka u skladu s Direktivom 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Pri takvim procjenama trebalo bi uzeti u obzir ishod razmjene informacija o najvećem ostvarivom smanjenju emisija koje se može postići najboljim raspoloživim tehnologijama i onima koje su u nastanku. Komisija bi takvu razmjenu informacija trebala organizirati s državama članicama, zainteresiranim granama industrije, uključujući operatere i pružatelje tehnologija, te nevladinim organizacijama, uključujući one koje se zalažu za zaštitu okoliša.

(25)	Države članice trebale bi osigurati da operater srednjeg uređaja za loženje poduzme potrebne mjere u slučaju neusklađenosti s ovom Direktivom. Države članice trebale bi uspostaviti sustav za provjeru usklađenosti srednjih uređaja za loženje sa zahtjevima ove Direktive.

(26)	Kako bi se osigurala učinkovita primjena i provedba ove Direktive, inspekcije bi po mogućnosti i prema potrebi trebalo uskladiti s onima koje se zahtijevaju na temelju ostalog zakonodavstva Unije.

(27)	Odredbe ove Direktive o pristupu informacijama koje se odnose na njezinu provedbu trebalo bi primjenjivati tako da se osigura puni učinak Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(28)

Kako bi se smanjilo opterećenje malim i srednjim poduzećima koja upravljaju srednjim uređajima za loženje, administrativne obveze operatera koje se odnose na pružanje informacija, praćenje i izvješćivanje trebaju biti proporcionalne i izbjegavati udvostručavanje, a pritom nadležnom tijelu omogućivati učinkovitu provjeru usklađenosti.

(29)

Kako bi osigurala dosljednost i usklađenost informacija koje države članice dostavljaju u vezi s provedbom ove Direktive i promicala razmjenu informacije između država članica i Komisije, Komisija bi, uz pomoć Europske agencije za okoliš, trebala razviti elektronički sustav izvješćivanja koji bi bio dostupan i državama članicama za internu upotrebu u svrhu nacionalnog izvješćivanja i upravljanja podacima.

(30)

Komisija bi trebala na temelju najsuvremenijih tehnologija procijeniti potrebu da se izmijene granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. za nove srednje uređaje za loženje. U tom bi kontekstu Komisija trebala razmotriti i potrebu određivanja posebnih graničnih vrijednosti emisije za druge onečišćujuće tvari, poput ugljikova monoksida, i moguće minimalne standarde energetske učinkovitosti.

(31)

Radi prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prilagođavanjem odredaba o procjeni usklađenosti iz Priloga III. dijela 2. točke 2. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive te kako bi se obveze država članica u pogledu izvješćivanja pojednostavile i učinile učinkovitijima, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu određivanja tehničkih formata izvješćivanja. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(33)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest poboljšanje kvalitete okoliša i zdravlja ljudi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(34)	Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ovom se Direktivom posebno nastoji osigurati primjena članka 37. Povelje o zaštiti okoliša.

(35)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (11), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

Ovom Direktivom utvrđuju se pravila za kontrolu emisija sumporovog dioksida (SO2), dušikovih oksida (NOx) i krutih čestica u zrak iz srednjih uređaja za loženje, čime bi se smanjile emisije u zrak i potencijalni rizici od tih emisija za zdravlje ljudi i okoliš.

Ovom se Direktivom također utvrđuju pravila za praćenje emisija ugljikova monoksida (CO).

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Direktiva primjenjuje na uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom jednakom ili većom od 1 MW i manjom od 50 MW („srednji uređaji za loženje”), bez obzira na vrstu goriva koje upotrebljavaju.

2. Ova se Direktiva također primjenjuje na kombinaciju koju čine novi srednji uređaji za loženje u skladu s člankom 4., uključujući kombinaciju kada je ukupna ulazna toplinska snaga jednaka ili veća od 50 MW, osim ako ta kombinacija čini uređaj za loženje obuhvaćen poglavljem III. Direktive 2010/75/EU.

3. Ova Direktiva ne primjenjuje se na:

(a)	uređaje za loženje obuhvaćene poglavljem III. ili poglavljem IV. Direktive 2010/75/EU;

(b)	uređaje za loženje obuhvaćene Direktivom 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12);

(c)	uređaje za loženje na poljoprivrednim gospodarstvima s ukupnom ulaznom toplinskom snagom manjom od ili jednakom 5 MW, koji kao gorivo upotrebljavaju isključivo neprerađeni gnoj peradi, kao što je navedeno u članku 9. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

(d)	uređaje za loženje u kojima se plinoviti proizvodi loženja upotrebljavaju za izravno zagrijavanje, sušenje ili neki drugi oblik obrade predmeta ili materijala;

(e)	uređaje za loženje u kojima se plinoviti proizvodi loženja upotrebljavaju za izravno zagrijavanje plinom koje se upotrebljava za grijanje zatvorenih prostora kako bi se poboljšali uvjeti na radnom mjestu;

(f)	uređaje za naknadno spaljivanje namijenjene za pročišćavanje otpadnih plinova iz industrijskih procesa izgaranjem, a koji ne rade kao zasebni uređaji za loženje;

(g)	bilo koja tehnička naprava koja se upotrebljava za pogon vozila, brodova ili zrakoplova;

(h)	plinske turbine te plinske motore i dizelske motore, kada se koriste na morskim platformama;

(i)	postrojenja za obnovu katalizatora iz procesa katalitičkog krekiranja;

(j)	postrojenja za pretvaranje vodikovog sulfida u sumpor;

(k)	reaktore koji se koriste u kemijskoj industriji;

(l)	baterijske peći na koks;

(m)	Cowperove peći;

(n)	krematorije;

(o)	uređaje za loženje u kojima se upotrebljavaju rafinerijska goriva, sama ili s drugim gorivima, za proizvodnju energije u okviru rafinerija mineralnih ulja i plina;

(p)	kotlove utilizatore unutar postrojenja za proizvodnju celuloze.

4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na istraživačke, razvojne ili ispitivačke aktivnosti povezane sa srednjim uređajima za loženje. Države članice mogu odrediti posebne uvjete za primjenu ovog stavka.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„emisija” znači ispuštanje tvari iz uređaja za loženje u zrak;

2.	„granična vrijednost emisije” znači dopuštena količina tvari sadržanih u otpadnim plinovima iz uređaja za loženje koja se smije ispustiti u zrak tijekom određenog razdoblja;

3.	„dušikovi oksidi” (NOx) znači dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid (NO2);

„krute čestice” znači čestice bilo kojeg oblika, strukture ili gustoće raspršene u plinovitoj fazi u uvjetima prikupljanja uzorka koje se mogu prikupiti filtriranjem pod utvrđenim uvjetima nakon reprezentativnog uzorkovanja plina koji se analizira, a koji se nalaze uzlazno od filtra i na njemu se zadržavaju nakon sušenja pod utvrđenim uvjetima;

5.	„uređaj za loženje” znači svaka tehnička naprava u kojoj goriva oksidiraju kako bi se iskoristila na taj način dobivena toplina;

6.	„postojeći uređaj za loženje” znači uređaj za loženje koji je stavljen u upotrebu prije 20. prosinca 2018. ili za koji je dozvola izdana prije 19. prosinca 2017. u skladu s nacionalnim zakonodavstvom pod uvjetom da je uređaj stavljen u upotrebu najkasnije 20. prosinca 2018.;

7.	„novi uređaj za loženje” znači uređaj za loženje koji nije postojeći uređaj za loženje;

8.	„motor” znači plinski motor, dizelski motor ili motor s više vrsta goriva;

9.	„plinski motor” znači motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema Ottovu radnom ciklusu, a gorivo se u njemu pali iskrom;

10.	„dizelski motor” znači motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema dizelskom ciklusu, a gorivo se u njemu pali kompresijskim paljenjem;

11.	„motor s više vrsta goriva” znači motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema dizelskom ciklusu i koristi se kompresijskim paljenjem kada u njemu izgaraju tekuća goriva, a kada u njemu izgaraju plinovita goriva, radi prema Ottovu ciklusu;

12.

„plinska turbina” znači svaki rotirajući stroj koji pretvara toplinsku energiju u mehanički rad, a uglavnom se sastoji od kompresora, toplinske naprave u kojoj gorivo oksidira kako bi zagrijalo radnu tekućinu i turbine; uključuje plinske turbine otvorenog ciklusa i kombiniranog ciklusa te plinske turbine u kogeneracijskom načinu rada, s dodatnim izgaranjem ili bez njega;

13.	„mali izolirani sustav” (SIS) znači mali izolirani sustav kako je definiran u članku 2. točki 26. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14);

14.	„mikro izolirani sustav” (MIS) znači mikro izolirani sustav kako je definiran u članku 2. točki 27. Direktive 2009/72/EZ;

15.	„gorivo” znači bilo koji kruti, tekući ili plinoviti gorivi materijali;

16.	„rafinerijsko gorivo” znači kruti, tekući ili plinoviti gorivi materijal nastao procesima destilacije i konverzije pri preradi sirove nafte, uključujući rafinerijski loživi plin, sintetski plin, rafinerijska ulja i naftni koks;

17.	„otpad” znači otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15);

18.

„biomasa” znači bilo što od sljedećeg:

(a)	proizvodi koji se sastoje od bilo koje biljne tvari iz poljoprivrede ili šumarstva koji se mogu koristiti kao gorivo radi oporabe njihova energetskog sadržaja;

(b)

sljedeći otpad:

i.	biljni otpad iz poljoprivrede i šumarstva;

ii.	biljni otpad iz prehrambene industrije, ako se oporablja proizvedena toplina;

iii.	vlaknasti biljni otpad iz proizvodnje primarne celuloze i iz proizvodnje papira iz celuloze, ako se suspaljuje na mjestu proizvodnje, a proizvedena se toplina oporablja;

iv.	pluteni otpad;

v.	drvni otpad, uz iznimku drvnog otpada koji može sadržavati halogenirane organske spojeve ili teške metale kao posljedicu obrade sredstvima za zaštitu drva ili premazima, što posebno obuhvaća drvni otpad koji potječe iz otpada nastaloga gradnjom ili rušenjem;

19.

„plinsko ulje” znači:

(a)	svako tekuće gorivo – naftni derivat obuhvaćeno oznakama KN 2710 19 25, 2710 19 29, 2710 19 47, 2710 19 48, 2710 20 17 ili 2710 20 19; ili

(b)	svako tekuće gorivo – naftni derivat čijeg se manje od 65 % volumena (uključujući gubitke) destilira na temperaturi od 250 °C i čijeg se najmanje 85 % volumena (uključujući gubitke) destilira na temperaturi od 350 °C metodom ASTM D86;

20.	„prirodni plin” znači metan koji nastaje u prirodnim uvjetima s najviše 20 % (volumni udio) inertnih i drugih sastavnih dijelova;

21.

„teško loživo ulje” znači:

(a)	svako tekuće gorivo – naftni derivat obuhvaćeno oznakama KN od 2710 19 51 do 2710 19 68, 2710 20 31, 2710 20 35 ili 2710 20 39; ili

(b)

svako tekuće gorivo – naftni derivat, osim plinskog ulja kako je to definirano u točki 19., koje zbog svojih ograničenja u pogledu destiliranja pripada u kategoriju teških ulja namijenjenih uporabi kao gorivo i kod kojeg se manje od 65 % volumena (uključujući gubitke) destilira na temperaturi od 250 °C metodom ASTM D86. Ako je postupak destiliranja nemoguće odrediti metodom ASTM D86, naftni proizvod također se svrstava u kategoriju teških loživih ulja;

22.	„radni sati” znači vrijeme, izraženo u satima, tijekom kojeg uređaj za loženje radi i ispušta emisije u zrak, osim razdoblja uključivanja i isključivanja;

23.	„operater” znači svaka fizička ili pravna osoba koja upravlja radom uređaja za loženje ili ga kontrolira ili, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, osoba na koju je prenesena ovlast donošenja ekonomskih odluka o tehničkom radu uređaja;

24.	„zona” znači dio državnog područja države članice koji je odredila sama država članica za potrebe procjene kvalitete zraka i upravljanja kvalitetom zraka, kao što je utvrđeno u Direktivi 2008/50/EZ.

Članak 4.

Akumuliranje

Kombinacija koju čine dva nova srednja uređaja za loženje ili više njih za potrebe ove Direktive smatra se jednim srednjim uređajem za loženje i njihova ulazna toplinska snaga zbraja se u svrhu izračuna ukupne ulazne toplinske snage uređaja u sljedećim slučajevima:

—	kada se otpadni plinovi takvih srednjih uređaja za loženje ispuštaju kroz zajednički dimnjak, ili

—	kada bi se, uzimajući u obzir tehničke i ekonomske čimbenike, otpadni plinovi takvih srednjih uređaja za loženje mogli, prema mišljenju nadležnog tijela, ispuštati kroz zajednički dimnjak.

Članak 5.

Dozvole i registracija

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nijedan novi srednji uređaj za loženje ne radi ako nema dozvolu ili ako nije registriran.

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, od 1. siječnja 2024., nijedan postojeći srednji uređaj za loženje s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW ne radi ako nema dozvolu ili ako nije registriran.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, od 1. siječnja 2029., niti jedan postojeći srednji uređaj za loženje s ulaznom toplinskom snagom manjom od ili jednakom 5 MW ne radi ako nema dozvolu ili ako nije registriran.

3. Države članice određuju postupak za izdavanje dozvole ili registraciju u odnosu na srednje uređaje za loženje. Ti postupci uključuju barem obvezu operatera da obavijesti nadležno tijelo o radu ili namjeri rada srednjeg uređaja za loženje te da dostavi barem informacije navedene u Prilogu I.

4. Nadležno tijelo registrira ili započinje postupak izdavanja dozvole za srednji uređaj za loženje u roku od mjesec dana od kada je operater pružio informacije iz stavka 3. Nadležno tijelo obavješćuje operatera o toj registraciji ili o početku postupka izdavanja dozvole.

5. Nadležno tijelo vodi registar s informacijama o svakom srednjem uređaju za loženje, uključujući informacije navedene u Prilogu I. i informacije dobivene u skladu s člankom 9. Postojeći srednji uređaji za loženje uvrštavaju se u registar od datuma registracije ili od datuma izdavanja dozvole u skladu s ovom Direktivom. Nadležno tijelo stavlja javnosti na raspolaganje informacije sadržane u registru, među ostalim i objavom na internetu, u skladu s Direktivom 2003/4/EZ.

6. Ne dovodeći u pitanje obvezu posjedovanja dozvole ili registracije srednjih uređaja za loženje, države članice u opća obvezujuća pravila mogu uključiti zahtjeve za određene kategorije srednjih uređaja za loženje. Ako su opća obvezujuća pravila donesena, dozvola ili registracija može jednostavno sadržavati upućivanje na takva pravila.

7. Za srednje uređaje za loženje koji su dio postrojenja obuhvaćenog poglavljem II. Direktive 2010/75/EU, smatra se da su zahtjevi iz ovog članka ispunjeni putem usklađenosti s tom direktivom.

8. Svaka dozvola koja je izdana ili svaka registracija koja je izvršena u skladu s drugim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije može se kombinirati s dozvolom ili registracijom koja se zahtijeva na temelju stavka 1. tako da čini jednu dozvolu ili registraciju, pod uvjetom da ta jedna dozvola ili registracija sadržava informacije koje se zahtijevaju ovim člankom.

Članak 6.

Granične vrijednosti emisije

1. Ne dovodeći u pitanje poglavlje II. Direktive 2010/75/EU, prema potrebi granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. ovoj Direktivi primjenjuju se na srednje uređaje za loženje.

Granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. ne primjenjuju se na srednje uređaje za loženje smještene na Kanarskim otocima, u francuskim prekomorskim departmanima, na Azorima i na Madeiri. Dotične države članice određuju granične vrijednosti emisije za te uređaje kako bi se smanjile njihove emisije u zrak i potencijalni rizici za ljudsko zdravlje i okoliš.

2. Od 1. siječnja 2025. emisije SO2, NOx i krutih čestica u zrak iz postojećeg srednjeg uređaja za loženje ulazne toplinske snage iznad 5 MW ne smiju premašivati granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. dijelu 1. tablicama 2. i 3.

Od 1. siječnja 2030. emisije SO2, NOx i krutih čestica u zrak iz postojećeg srednjeg uređaja za loženje ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5 MW ne smiju premašivati granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. dijelu 1. tablicama 1. i 3.

3. Države članice mogu izuzeti postojeće srednje uređaje za loženje koji ne rade više od 500 radnih sati godišnje, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije navedenima u Prilogu II. dijelu 1. tablicama 1., 2. i 3.

Države članice mogu povećati ograničenje iz prvog podstavka na 1 000 radnih sati u sljedećim izvanrednim situacijama odnosno izvanrednim okolnostima:

—	za proizvodnju rezervne energije na povezanim otocima u slučaju prekida glavnog izvora energije otoka,

—	za srednje uređaje za loženje korištene za proizvodnju topline u slučajevima iznimno hladnih vremenskih uvjeta.

U svim slučajevima navedenima u ovom stavku za uređaje u kojima se upotrebljavaju kruta goriva primjenjuje se granična vrijednost emisije za krute čestice od 200 mg/Nm3.

4. Postojeći srednji uređaji za loženje koji su dio SIS-a ili MIS-a moraju biti u skladu s graničnim vrijednostima emisije navedenima u Prilogu II. dijelu 1. tablicama 1., 2. i 3. od 1. siječnja 2030.

5. Do 1. siječnja 2030. države članice mogu izuzeti postojeće srednje uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije navedenima u Prilogu II., pod uvjetom da je najmanje 50 % korisne topline proizvedene u uređaju, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, isporučeno u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije. Ako postoji takvo izuzeće, granične vrijednosti emisije koje utvrđuje nadležno tijelo ne smiju premašivati 1 100 mg/Nm3 za SO2 i 150 mg/Nm3 za krute čestice.

Do 1. siječnja 2030. države članice mogu izuzeti srednje uređaje za loženje u kojima se kao glavno gorivo upotrebljava kruta biomasa, a koji su smješteni u zonama u kojima je prema procjenama na temelju Direktive 2008/50/EZ osigurana sukladnost s graničnim vrijednostima iz te direktive, od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije za krute čestice navedenima u Prilogu II. ovoj Direktivi. Ako postoji takvo izuzeće, granične vrijednosti emisije koje utvrđuje nadležno tijelo ne smiju premašivati 150 mg/Nm3 za krute čestice.

Nadležno tijelo u svakom slučaju osigurava da se ne uzrokuje značajno onečišćenje i da je postignuta visoka razina zaštite okoliša u cijelosti.

6. Do 1. siječnja 2030. države članice mogu izuzeti postojeće srednje uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW koji se koriste za pokretanje stanica za komprimiranje plina potrebnih da se osigura sigurnost i zaštita nacionalnog sustava za transport plina, od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije za NOx navedenima u Prilogu II. dijelu 1. tablici 3.

7. Od 20. prosinca 2018. emisije SO2, NOx i krutih čestica u zrak iz novog srednjeg uređaja za loženje ne smiju premašivati granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II. dijelu 2.

8. Države članice mogu izuzeti nove srednje uređaje za loženje koji ne rade više od 500 radnih sati godišnje, izraženo kao trogodišnji pomični prosjek, od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije navedenima u Prilogu II. dijelu 2. Ako postoji takvo izuzeće, granična vrijednost emisije za krute čestice od 100 mg/Nm3 primjenjuje se za uređaje u kojima se upotrebljavaju kruta goriva.

9. U zonama ili dijelovima zona u kojima se ne poštuju granične vrijednosti kvalitete zraka utvrđene Direktivom 2008/50/EZ, države članice procjenjuju potrebu da se za pojedinačne srednje uređaje za loženje u tim zonama ili dijelovima zona primjenjuju strože granične vrijednosti emisije od onih navedenih u ovoj Direktivi, u sklopu izrade planova za kvalitetu zraka iz članka 23. Direktive 2008/50/EZ, uzimajući u obzir rezultate razmjene informacija iz stavka 10. ovog članka, pod uvjetom da bi primjena takvih graničnih vrijednosti emisije učinkovito doprinijela znatnom poboljšanju kvalitete zraka.

10. Komisija s državama članicama, uključenim industrijama i nevladinim organizacijama organizira razmjenu informacija o razinama emisija ostvarivima upotrebom najboljih raspoloživih tehnologija i tehnologija u nastanku i o povezanim troškovima.

Komisija objavljuje rezultate razmjene informacija.

11. Nadležno tijelo može odobriti, na rok od najviše šest mjeseci, izuzeće od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije predviđenima u stavcima 2. i 7. za SO2 srednjem uređaju za loženje u kojem se uobičajeno upotrebljava gorivo s niskim udjelom sumpora u slučajevima kada operater ne može poštovati te granične vrijednosti emisije zbog prekida u opskrbi gorivom s niskim udjelom sumpora koji je posljedica ozbiljne nestašice.

Države članice obavješćuju Komisiju u roku od mjesec dana o svakom izuzeću odobrenom u skladu s prvim podstavkom.

12. Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije predviđenima u stavcima 2. i 7. u slučaju kada se u srednjem uređaju za loženje u kojem se upotrebljava isključivo plinovito gorivo iznimno, zbog naglog prekida u opskrbi plinom, mora pribjeći upotrebi drugih vrsta goriva te bi zbog toga uređaj morao biti opremljen sekundarnom opremom za smanjivanje emisija. Takvo se izuzeće odobrava na rok koji nije dulji od deset dana, osim ako operater nadležnom tijelu dokaže opravdanost duljeg roka.

Države članice obavješćuju Komisiju u roku od mjesec dana o svakom izuzeću odobrenom u skladu s prvim podstavkom.

13. Ako se u srednjem uređaju za loženje upotrebljavaju dvije ili više vrsta goriva, granična vrijednost emisije za svaku onečišćujuću tvar izračunava se:

(a)	uzimanjem granične vrijednosti emisije relevantne za svako pojedinačno gorivo kako je navedeno u Prilogu II.;

(b)	određivanjem ponderirane granične vrijednosti emisije za gorivo koja se dobije množenjem pojedinačne granične vrijednosti emisije iz točke (a) s ulaznom toplinskom snagom koju isporučuje svako gorivo i dijeljenjem umnoška zbrojem ulazne toplinske snage koju isporučuju sva goriva; i

(c)	agregiranjem ponderiranih graničnih vrijednosti emisije za gorivo.

Članak 7.

Obveze operatera

1. Države članice osiguravaju da operater provodi praćenje emisija najmanje u skladu s Prilogom III. dijelom 1.

2. Praćenje emisija srednjih uređaja za loženje u kojima se upotrebljava više vrsta goriva provodi se pri izgaranju goriva ili mješavine goriva koji će najvjerojatnije rezultirati najvišom razinom emisija i u razdoblju koje predstavlja uobičajene uvjete rada.

3. Operater vodi evidenciju svih rezultata praćenja i obrađuje ih na način koji omogućuje provjeru usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije u skladu s pravilima navedenima u Prilogu III. dijelu 2.

4. U srednjim uređajima za loženje koji upotrebljavaju sekundarnu opremu za smanjivanje emisija radi zadovoljavanja graničnih vrijednosti emisija operater vodi evidenciju ili bilježi informacije kojima se dokazuje trajno učinkovito djelovanje te opreme.

5. Operater srednjeg uređaja za loženje čuva sljedeće:

(a)	dozvolu ili dokaz o registraciji od strane nadležnog tijela i, ako su relevantni, njihovu ažuriranu verziju i povezane informacije;

(b)	rezultate praćenja i informacije iz stavaka 3. i 4.;

(c)	prema potrebi, evidenciju radnih sati kako je navedeno u članku 6. stavku 3. i članku 6. stavku 8.;

(d)	evidenciju o vrsti i količinama goriva upotrijebljenih u uređaju i bilo kakvom neispravnom radu ili kvarovima sekundarne opreme za smanjivanje emisija;

(e)	evidenciju o neusklađenostima i poduzetim mjerama, kako je navedeno u stavku 7.

Podaci i informacije iz prvog podstavka točaka od (b) do (e) čuvaju se najmanje šest godina.

6. Bez nepotrebnog odgađanja operater stavlja nadležnom tijelu, na njegov zahtjev, podatke i informacije navedene u stavku 5. Nadležno tijelo može ih zahtijevati radi omogućavanja provjere usklađenosti sa zahtjevima iz ove Direktive. Nadležno tijelo podnosi takav zahtjev ako pripadnik javnosti zatraži pristup podatcima ili informacijama navedenima u stavku 5.

7. U slučaju neusklađenosti s graničnim vrijednostima emisije navedenima u Prilogu II. operater poduzima mjere potrebne da se osigura ponovna uspostava usklađenosti u najkraćem mogućem vremenu, ne dovodeći u pitanje mjere koje se zahtijevaju na temelju članka 8. Države članice utvrđuju pravila o vrsti, učestalosti i obliku informacija koje se odnose na slučajeve neusklađenosti, a koje operateri trebaju dostaviti nadležnom tijelu.

8. Operater pruža svu potrebnu pomoć nadležnom tijelu kako bi mu omogućio obavljanje inspekcija i pregleda na licu mjesta, uzimanje uzoraka i prikupljanje svih informacija potrebnih za obavljanje njegovih dužnosti za potrebe ove Direktive.

9. Operater nastoji da razdoblja uključivanja i isključivanja srednjeg uređaja za loženje traju što je moguće kraće.

Članak 8.

Provjera usklađenosti

1. Države članice osiguravaju da važeće vrijednosti za emisije utvrđene praćenjem u skladu s Prilogom III. ne premašuju granične vrijednosti emisije navedene u Prilogu II.

2. Države članice uspostavljaju djelotvoran sustav za provjeru usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive, temeljen ili na inspekcijskom nadzoru okoliša ili na drugim mjerama.

3. U slučaju neusklađenosti, pored mjera koje poduzima operater u skladu s člankom 7. stavkom 7., države članice osiguravaju da nadležno tijelo zahtijeva od operatera da poduzme sve mjere potrebne da se ponovna uspostava usklađenosti osigura bez nepotrebnog odgađanja.

Ako neusklađenost uzrokuje značajno pogoršanje kvalitete zraka na lokalnoj razini, rad srednjeg uređaja za loženje suspendira se dok se usklađenost ponovno ne uspostavi.

Članak 9.

Izmjene na srednjim uređajima za loženje

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da operater bez nepotrebnog odgađanja obavijesti nadležno tijelo o svakoj planiranoj izmjeni na srednjem uređaju za loženje koja bi mogla utjecati na primjenjive granične vrijednosti emisije.

Nadležno tijelo na odgovarajući način ažurira dozvolu odnosno registraciju.

Članak 10.

Nadležna tijela

Države članice određuju tijela nadležna za izvršavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive.

Članak 11.

Izvješćivanje

1. Države članice do 1. listopada 2026. te do 1. listopada 2031. podnose izvješće Komisiji s kvalitativnim i kvantitativnim informacijama o provedbi ove Direktive, o svim poduzetim radnjama za provjeru usklađenosti rada srednjih uređaja za loženje s ovom Direktivom i o svim radnjama za osiguranje njezine provedbe.

Prvo izvješće iz prvog podstavka obuhvaća procjenu ukupnih godišnjih emisija SO2, NOx i krutih čestica iz srednjih uređaja za loženje, razvrstanih po vrsti uređaja, vrsti goriva i kapacitetu.

2. Države članice također podnose izvješće Komisiji do 1. siječnja 2021. s procjenom ukupnih godišnjih emisija CO i svim raspoloživim informacijama o koncentraciji emisija CO iz srednjih uređaja za loženje, razvrstanih po vrsti goriva i kapacitetu.

3. Za potrebe izvješćivanja iz stavaka 1. i 2. Komisija državama članicama stavlja na raspolaganje elektronički sustav izvješćivanja.

Komisija putem provedbenih akata određuje tehničke formate za izvješćivanje kako bi se obveze država članica u pogledu izvješćivanja o informacijama iz stavaka 1. i 2. ovog članka pojednostavile i učinile učinkovitijima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15.

4. Komisija, u roku od dvanaest mjeseci od primitka izvješća država članica u skladu sa stavkom 1. ovog članka te uzimajući u obzir informacije koje su stavljene na raspolaganje u skladu s člankom 6. stavcima 11. i 12., podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Komisiji u obavljanju njezinih zadaća u skladu sa stavcima 3. i 4. pomaže Europska agencija za okoliš.

Članak 12.

Preispitivanje

1. Komisija do 1. siječnja 2020. preispituje napredak u vezi s energetskom učinkovitošću srednjih uređaja za loženje i procjenjuje koristi postavljanja minimalnih standarda energetske učinkovitosti u skladu s najboljim raspoloživim tehnikama.

2. Komisija do 1. siječnja 2023. procjenjuje potrebu da se preispitaju odredbe o uređajima koji su dio SIS-a ili MIS-a te Prilog II. dio 2., na temelju najsuvremenijih tehnologija.

U sklopu tog preispitivanja Komisija također procjenjuje postoji li za određene ili sve vrste srednjih uređaja za loženje potreba za reguliranjem emisija CO.

Nakon toga preispitivanje se provodi svakih deset godina i obuhvaća procjenu je li prikladno postaviti strože granične vrijednosti emisije, posebice za nove srednje uređaje za loženje.

3. Komisija dostavlja izvješće o rezultatima preispitivanja iz stavaka 1. i 2. Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

Članak 13.

Izmjene prilogâ

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 14. radi prilagodbe Priloga III. dijela 2. točke 2. tehničkom i znanstvenom napretku.

Članak 14.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 18. prosinca 2015. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 75. stavkom 1. Direktive 2010/75/EU. Navedeni odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 16.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere da bi osigurale provedbu tih pravila. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju najkasnije 19. prosinca 2017. te je bez odgode obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja na njih utječe.

Članak 17.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 19. prosinca 2017. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 25. studenoga 2015.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

N. SCHMIT

(1) SL C 451, 16.12.2014., str. 134.

(2) SL C 415, 20.11.2014., str. 23.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 7. listopada 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 10. studenoga 2015.

(4) Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(5) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).

(6) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(7) Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (SL L 309, 27.11.2001., str. 1.).

(8) Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str. 1.).

(9) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(10) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(12) Direktiva 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve (SL L 59, 27.2.1998., str. 1.).

(13) Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(14) Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).

(15) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

PRILOG I.

INFORMACIJE KOJE OPERATER TREBA DOSTAVITI NADLEŽNOM TIJELU

1.	Ulazna toplinska snaga (MW) srednjeg uređaja za loženje;

2.	Vrsta srednjeg uređaja za loženje (dizelski motor, plinska turbina, motor s više vrsta goriva, druga vrsta motora ili druga vrsta srednjeg uređaja za loženje);

3.	Vrsta i udjel upotrebljavanih goriva u skladu s kategorijama goriva utvrđenima u Prilogu II.;

4.	Datum početka rada srednjeg uređaja za loženje ili, ako je točan datum početka rada nepoznat, dokaz o činjenici da je rad započeo prije 20. prosinca 2018.;

5.	Sektor djelatnosti srednjeg uređaja za loženje ili postrojenja u okviru kojeg se srednji uređaj za loženje upotrebljava (šifra djelatnosti prema NACE-u);

6.	Očekivani broj godišnjih radnih sati srednjeg uređaja za loženje i prosječno korišteno opterećenje;

7.	Ako se primjenjuje mogućnost izuzeća u skladu s člankom 6. stavkom 3. ili stavkom 8., izjava koju je potpisao operater da srednji uređaj za loženje neće raditi više od broja sati navedenog u tim stavcima;

8.	Naziv i registrirano sjedište operatera, a u slučaju nepokretnih srednjih uređaja za loženje, adresa na kojoj se uređaj nalazi.

PRILOG II.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJE IZ ČLANKA 6.

Sve granične vrijednosti emisije navedene u ovom Prilogu definirane su pri temperaturi 273,15 K, tlaku 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardiziranom sadržaju O2 od 6 % za srednje uređaje za loženje na kruta goriva, 3 % za srednje uređaje za loženje na tekuća i plinovita goriva, osim motora i plinskih turbina, te 15 % za motore i plinske turbine.

DIO 1.

Granične vrijednosti emisije za postojeće srednje uređaje za loženje

Tablica 1.

Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za postojeće srednje uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom jednakom ili većom od 1 MW i manjom od ili jednakom 5 MW, osim motora i plinskih turbina

Onečišćujuća tvar	Kruta biomasa	Ostala kruta goriva	Plinsko ulje	Tekuća goriva osim plinskog ulja	Prirodni plin	Plinovita goriva osim prirodnog plina
SO2	200 (1) (2)	1 100	—	350	—	200 (3)
NOx	650	650	200	650	250	250
Krute čestice	50	50	—	50	—	—

Tablica 2.

Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za postojeće srednje uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW, osim motora i plinskih turbina

Onečišćujuća tvar	Kruta biomasa	Ostala kruta goriva	Plinsko ulje	Tekuća goriva osim plinskog ulja	Prirodni plin	Plinovita goriva osim prirodnog plina
SO2	200 (4) (5)	400 (6)	—	350 (7)	—	35 (8) (9)
NOx	650	650	200	650	200	250
Krute čestice	30 (10)	30 (10)	—	30	—	—

Tablica 3.

Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za postojeće motore i plinske turbine

Onečišćujuća tvar	Vrsta srednjeg uređaja za loženje	Plinsko ulje	Tekuća goriva osim plinskog ulja	Prirodni plin	Plinovita goriva osim prirodnog plina
SO2	Motori i plinske turbine	—	120	—	15 (11) (12)
NOx	Motori	190 (13) (14)	190 (13) (15)	190 (16)	190 (16)
NOx	Plinske turbine (17)	200	200	150	200
Krute čestice	Motori i plinske turbine	—	10 (18)	—	—

DIO 2.

Granične vrijednosti emisije za nove srednje uređaje za loženje

Tablica 1.

Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za nove srednje uređaje za loženje osim motora i plinskih turbina

Onečišćujuća tvar	Kruta biomasa	Ostala kruta goriva	Plinsko ulje	Tekuća goriva osim plinskog ulja	Prirodni plin	Plinovita goriva osim prirodnog plina
SO2	200 (19)	400	—	350 (20)	—	35 (21) (22)
NOx	300 (23)	300 (23)	200	300 (24)	100	200
Krute čestice	20 (25)	20 (25)	—	20 (26)	—	—

Tablica 2.

Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za nove motore i plinske turbine

Onečišćujuća tvar	Vrsta srednjeg uređaja za loženje	Plinsko ulje	Tekuća goriva osim plinskog ulja	Prirodni plin	Plinovita goriva osim prirodnog plina
SO2	Motori i plinske turbine	—	120 (27)	—	15 (28)
NOx	Motori (29) (30)	190 (31)	190 (31) (32)	95 (33)	190
NOx	Plinske turbine (34)	75	75 (35)	50	75
Krute čestice	Motori i plinske turbine	—	10 (36) (37)	—	—

(1) Vrijednost se ne primjenjuje na uređaje u kojima se upotrebljava isključivo drvna kruta biomasa.

(2) 300 mg/Nm3 za uređaje u kojima se upotrebljava slama.

(3) 400 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći u industriji željeza i čelika.

(4) Vrijednost se ne primjenjuje na uređaje u kojima se upotrebljava isključivo drvna kruta biomasa.

(5) 300 mg/Nm3 za uređaje u kojima se upotrebljava slama.

(6) 1 100 mg/Nm3 za uređaje ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(7) Do 1. siječnja 2030. 850 mg/Nm3 za uređaje ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW u kojima se upotrebljava teško loživo ulje.

(8) 400 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 200 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika.

(9) 170 mg/Nm3 za bioplin.

(10) 50 mg/Nm3 za uređaje ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(11) 60 mg/Nm3 za bioplin.

(12) 130 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 65 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika.

(13) 1 850 mg/Nm3 u sljedećim slučajevima:

i.	za dizelske motore s datumom početka izrade prije 18. svibnja 2006.;

ii.	za motore s više vrsta goriva u načinu rada s tekućim gorivom.

(14) 250 mg/Nm3 za motore ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

(15) 250 mg/Nm3 za motore ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW; 225 mg/Nm3 za motore ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(16) 380 mg/Nm3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s plinovitim gorivom.

(17) Granične vrijednosti emisije primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %.

(18) 20 mg/Nm3 za uređaje ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(19) Vrijednost se ne primjenjuje na uređaje u kojima se upotrebljava isključivo drvna kruta biomasa.

(20) Do 1. siječnja 2025.1 700 mg/Nm3 za uređaje koji su dio SIS-a ili MIS-a.

(21) 400 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 200 mg/Nm3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika.

(22) 100 mg/Nm3 za bioplin.

(23) 500 mg/Nm3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

(24) Do 1. siječnja 2025. 450 mg/Nm3 kada se upotrebljava teško loživo ulje koje sadrži između 0,2 % i 0,3 % N i 360 mg/Nm3 kada se upotrebljava teško loživo ulje koje sadrži manje od 0,2 % N za uređaje koji su dio SIS-a ili MIS-a.

(25) 50 mg/Nm3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje ode ili jednake 5 MW; 30 mg/Nm3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(26) 50 mg/Nm3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

(27) Do 1. siječnja 2025. 590 mg/Nm3 za dizelske motore koji su dio SIS-a ili MIS-a.

(28) 40 mg/Nm3 za bioplin.

(29) Motori koji rade između 500 i 1 500 sati godišnje mogu biti izuzeti od obveze usklađenosti s tim graničnim vrijednostima emisije ako primjenjuju primarne mjere za ograničavanje emisija NOx i zadovoljavaju granične vrijednosti emisije navedene u bilješci (4).

(30) Do 1. siječnja 2025. u SIS-u i MIS-u, 1 850 mg/Nm3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s tekućim gorivom i 380 mg/Nm3 za one u načinu rada s plinovitim gorivom; 1 300 mg/Nm3 za dizelske motore s brojem okretaja u minuti koji je manji od ili jednak 1 200 i ukupne ulazne toplinske snage manje od ili jednake 20 MW te 1 850 mg/Nm3 za dizelske motore ukupne ulazne toplinske snage veće od 20 MW; 750 mg/Nm3 za dizelske motore s brojem okretaja u minuti većim od 1 200.

(31) 225 mg/Nm3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s tekućim gorivom.

(32) 225 mg/Nm3 za dizelske motore ukupne ulazne toplinske snage manje od ili jednake 20 MW s brojem okretaja u minuti koji je manji od ili jednak 1 200.

(33) 190 mg/Nm3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s plinovitim gorivom.

(34) Te granične vrijednosti emisije primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %.

(35) Do 1. siječnja 2025. 550 mg/Nm3 za uređaje koji su dio SIS-a ili MIS-a.

(36) Do 1. siječnja 2025. 75 mg/Nm3 za dizelske motore koji su dio SIS-a ili MIS-a.

(37) 20 mg/Nm3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

PRILOG III.

PRAĆENJE EMISIJA I PROCJENA USKLAĐENOSTI

DIO 1.

Praćenje emisija od strane operatera

Povremena mjerenja obvezna su najmanje:

—	jedanput u tri godine za srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW,

—	svake godine za srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage veće od 20 MW.

Umjesto učestalosti navedenih u točki 1., u slučaju srednjih uređaja za loženje na koje se primjenjuje članak 6. stavak 3. ili stavak 8., provedba povremenih mjerenja može biti obvezna najmanje svaki put kad protekne sljedeći broj radnih sati:

—	za srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW, onoliko sati koliko odgovara trostruko uvećanom maksimalnom prosječnom godišnjem broju sati radnih sati, primjenjivom u skladu s člankom 6. stavkom 3. ili stavkom 8.,

—	za srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage veće od 20 MW, onoliko sati koliko odgovara maksimalnom prosječnom godišnjem broju radnih sati, primjenjivom u skladu s člankom 6. stavkom 3. ili stavkom 8.

Učestalost povremenih mjerenja ni u kom slučaju ne smije biti rjeđa od jednom svakih pet godina.

Mjerenja su obvezna samo za:

(a)	onečišćujuće tvari za koje je granična vrijednost emisije za predmetni uređaj utvrđena u ovoj Direktivi;

(b)	CO za sve uređaje.

Prva mjerenja provode se u roku od četiri mjeseca od izdavanja dozvole uređaju ili registracije uređaja, ili dana početka rada, ovisno o tome što je nastupilo kasnije.

Umjesto mjerenja iz točaka 1. i 2. te točke 3. podtočke (a), u pogledu SO2, za utvrđivanje emisija SO2 mogu se primijeniti i drugi postupci koje je nadležno tijelo provjerilo i odobrilo.

Umjesto povremenih mjerenja iz točke 1., države članice mogu zahtijevati kontinuirana mjerenja.

U slučaju kontinuiranih mjerenja automatski mjerni sustavi provjeravaju se pomoću paralelnih mjerenja s referentnim metodama najmanje jedanput godišnje, a operater obavješćuje nadležno tijelo o rezultatima tih provjera.

Uzorkovanje i analiza onečišćujućih tvari i mjerenje procesnih parametara te alternativni korišteni postupci, kako je navedeno u točkama 5. i 6., temelje se na metodama koje daju pouzdane, reprezentativne i usporedive rezultate. Pretpostavlja se da metode sukladne s usklađenim normama EN ispunjavaju taj zahtjev. Tijekom svakog mjerenja uređaj radi u stabilnim uvjetima i s reprezentativnim ravnomjernim opterećenjem. U tom se kontekstu razdoblja uključivanja i isključivanja ne uzimaju u obzir.

DIO 2.

Procjena usklađenosti

U slučaju povremenih mjerenja smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije iz članka 6. ako rezultati svakog niza mjerenja ili drugih postupaka definiranih i utvrđenih u skladu s pravilima koja je utvrdilo nadležno tijelo ne premašuju relevantnu graničnu vrijednost emisije.

U slučaju kontinuiranih mjerenja, usklađenost s graničnim vrijednostima emisije iz članka 6. procjenjuje se u skladu Prilogom V. dijelom 4. točkom 1. Direktive 2010/75/EU.

Provjerene srednje vrijednosti određuju se u skladu s Prilogom V. dijelom 3. točkama 9. i 10. Direktive 2010/75/EU.

Pri izračunavanju srednjih vrijednosti emisija ne uzimaju se u obzir vrijednosti izmjerene tijekom razdoblja iz članka 6. stavaka 11. i 12., kao ni one izmjerene tijekom razdoblja uključivanja i isključivanja.